83

13. DODATAK

13.1. LITURGIJSKE MOLITVE

Neke su liturgijske molitve zajedničke mnogim liturgijskim činima i služe kao početak
ili završetak tih čina. Navodimo najčešće da uočimo njihovo dogmatsko i pjesničko
bogatstvo.

13.1.1. Početak molitava:

- Blagoslovljen Bog naš svagda, sada i vazda i u vijeke vjekova! – Amin. (Večernja).
- Blagoslovljeno carstvo Oca i Sina i Svetoga Duha … (Liturgija).
- Molitvama svetih otaca naših, Gospode Isuse Kriste Bože naš, pomiluj nas! Amen.
(Kad onaj koji počinje nije svećenik).

13.1.2. Početak obični (načalo običnoje):

- Slava tebi, Bože naš, slava tebi!

- Care nebeski, Utješitelju, Duše istine! Ti svugdje prebivaš i sve ispunjaš. Riznico
dobara i darovatelju života, dođi i nastani se u nama i očisti nas od svake ljage i
spasi, o Dobri, duše naše!
- Sveti Bože, Sveti Jaki, Sveti Besmrtni, pomiluj nas! (3 puta)
- Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen!
- Presveto Trojstvo, smiluj se nama! Gospode, oprosti naše grijehe! Vladaru, otpusti
bezakonja naša! Sveti pohodi nas i izliječi slabosti naše radi imena svoga!
- Gospodi, pomiluj! (3 x)
- Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu,
i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
- Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje …
- Svećenik: Jer Tvoje je kraljevstvo i moć i slava: Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i
vazda i u vijeke vjekova. Narod: Amen.
- Gospodi pomiluj! (12 x)
- Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.
- Dođite , poklonimo se Caru našemu Bogu.
- Dođite, poklonimo se i pripadnimo Kristu, Caru našemu i Bogu.
- Dođite, poklonimo se i pripadnimo njemu Kristu, Caru i Bogu našemu.

13.1.3. Ektenije

Ektenija (od grčke riječi ekteino = protežem) je oblik prosne molitve kojoj zazive
izgovara đakon ili svećenik a narod odgovara usklikom: Gospodi pomiluj! Podaj
Gospodi! ili: Tebje Gospode! Svaka ektenija završava molbom Majci Božjoj i
posebnim uzglasom u kome se slavi neko od Božjih obilježja ili zahvaljuje na
iskazanoj naklonosti. Narod prihvaća izrečeno uzglasom usklikom “Amen!”.
Postoji više vrsta ektenija prema sadržaju ili načinu izvođenja.
Velika ima dvanaest prošnji, zaziv Presvetoj Bogorodici i uzglas. Naziva se i mirna
ektenija jer započinje zazivom: U miru pomolimo se Gospodu. Sastavni je dio
liturgije i mnogih drugih bogosluženja.
Mala ektenija sadrži samo dvije prošnje, zaziv Presvetoj Bogorodici i uzglas. Sastavni je
dio mnogih bogoslužja gdje dolazi i po više puta.
 84

Suguba ektenija ili dvostruka, iako je stvarno trostruka jer se na izrečene prošnje
odgovara trostrukim usklikom: Gospodi pomiluj!
Ektenija oglašenih upravlja se za katekumene koji bi poslije tih molitava napuštali
crkvu. I danas je sastavni dio liturgije pa i onda kad nema prisutnih katekumena.
Ova ektenija ne ulazi u sastav drugih bogosluženja.
Prosbena ektenija uključuje niz prošnja što ih svećenik predmoli i svaku završava
riječju: molimo Gospoda ili prosim. Na te prošnje narod odgovara: Podaj
Gospode. Koristi se u mnogim bogosluženjima a u božanstvenoj liturgiji dolazi
dva puta. Druga u liturgiji završava pozivom na molitvu Gospodnju “Oče naš”.

13.1.4. Zvršne molitve

Bogoslužni čini završavaju posebnim molitvama koje zovemo otpusti. Redovito se

molitelji okreću prema istoku za vrijeme otpusta. Razlikujemo velike i male
otpuste.
Struktura malog otpusta:
- Slava Tebi Kriste nado naša, slava Tebi!
- Zbor: Slava Ocu i Sinu i Svetome Duhu, i sada i uvijek i u vijeke vjekova. Amen.
Gospodi pomiluj (3 x). Blagoslovi!
- Zbor: Amen!

Ako se navedena struktura proširuje nadodavanjem uspomene sveca dotičnog dana,

naslovnika hrama, pisca sv. liturgije ili nekim drugim dodacima, onda dobijemo
veliki otpust.

13.2. LITURGIJSKE PJESME

Najstarije liturgijske pjesme istočnih kršćana zovu se tropari. Pojedini su tropari dobili
nazive prema svome sadržaju, melodiji ili pak mjestu gdje se izvode.

13.2.1. Prema sadržaju tropar može biti:

- voskresen (uskrsni, upotrebljavaju se nedjeljom),

- bogorodičen (veliča presv. Bogorodicu),
- troičen (slavi presv. Trojstvo),
- mučeničen (u čast sv. mučenika), upokojeni (za preminule),
- dogmatik (veliča Bogorodicu dogmatskim učenjem o Utjelovljenju i
Otkupljenju),
- pokajni (za oproštenje grijeha).

13.2.2. Prema melodiji tropar može biti:

- samoglasen – pjesma s vlastitom metrikom i melodijom i ne služi za uzorak drugoj

pjesmi;
- samopodoben - ima vlastitu metriku i melodiju, ali služi kao uzorak drugim
pjesmama;
- irmos – služi kao uzorak za stvaranje teksta i melodije druge pjesme;
- kondak - kratka crkvena pjesma koja se lako pjeva, uglavnom 6. i 8. glasa;
 85

- ikos - strofa kondaka s istim pripjevom;

- antifoni - pjesme koje se pjevaju naizmjenično. Najstariji spomen takvom pjevanja
zabilježen je u Edesi u Siriji u 2. st. Preko Antiohije taj se način proširio po
čitavoj Crkvi. Kršćani su se za vrijeme pjevanja psalama dijelili u dvije skupine
(kora): muškarci s jedne strane a žene i djeca s druge, tako da su se po visini
glasova razlikovali za oktavu. Sv. Bazilije spominje da je takav način pjevanja
prihvaćen u cijeloj Crkvi.

13.2.3. Prema mjestu u bogosluženju ili položaju:

- prokimen - je kratki stih preuzet iz psalma ili iz Svetoga pisma Novoga zavjeta što će
se neposredno nakon toga čitati, ili u vezi s danom. S prokimenom se sadržajno
povezuje još nekoliko stihova.
- pričasten (koinokinon) – se pjeva za vrijeme pričešćivanja.
- alilujarij - stih iza Poslanice povezan s Aleluja i uvodi u evanđelje.
- stihira - je tropar koji se stavlja uz stihove psalama.
- svjetilen - pjeva se iza kanona na jutarnjoj običnih dana;
- sjedalni (kathizma) - ime su dobili po tome što se za vrijeme njihova izvođenja
moglo sjediti. Dolaze na jutrenji iza psalma polijeleja i na 3. pjesmi kanona;
- polijelej (od grčkih riječi “polys + elaion” = mnogo ulja) - Tako se naziva veliki
svijećnjak nasred crkve koji se palio za vrijeme pjevanja psalama 134. i 135. na
jutrenji pa se naziv upotrebljava i za te pjesme.
- otpustiteljni - su pjesme prije završetka bogosluženja, osobito na završetku jutrenje i
večernje.
- kanon - poduža crkvena pjesma sastavljena po određenim pravilima iz više pjesama.

13. 3. UOBIČAJENI MOLITVENI OBRASCI

- U ime Oca i Sina i Svetoga Duha.
Amin.
- Oče naš, koji jesi na nebesima, sveti se
ime tvoje. Dođi kraljevstvo tvoje.
Budi volja tvoja: kako na nebu tako i
na zemlji.
Kruh naš svagdanji daj nam danas. I
otpusti nam duge naše, kako i mi
otpuštamo dužnicima našim. I ne
uvedi nas u napast, nego izbavi nas od
zla.
- Vo imja Otca i Sina i Svjatago Duha.
Amin.
- Otče naš, iže jesi na nebesjeh, da
svjatitsja imja tvoje. Da priidet carstvije
tvoje. Da budet volja tvoja jako na
nebesi i na zemlji.
Hljeb naš nasuščnij dažd nam dnes. I
ostavi nam dolgi našja, jakože i mi
ostavljajem dolžnikom našim. I ne
vovedi nas vo iskušenije, no izbavi nas
ot lukavago.

- Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i
sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin.
- Bogorodice Djevo, raduj se, milosti
puna Marijo, Gospod je s tobom.
Blagoslovljena ti među ženama i
blagoslovljen plod utrobe tvoje: jer si
rodila Krista, Spasa, Izbavitelja duša
naših.
- Slava Otcu i Sinu i Svjatomu Duhu, i
ninje i prisno i vo vjeki vjekov. Amin.
- Bogorodice Djevo, radujsja
blagodatnaja Marije, Gospod s toboju.
Blagoslovljena ti vo ženah i
blagoslovljen plod čreva tvojego: jako
rodila jesi Hrista, Spasa, Izbavitelja
dušam našim.
 86

14. SPECIFIČNE LITURGIJSKE KRETNJE I POZDRAVI

14.1. Znak križa

Prema bizantskom obredu veliki znak križa se obavlja ovako: lijevu ruku stavimo na
prsa, tri prva prsta desne ruke stisnemo zajedno a preostala dva pritisnemo uz dlan, s tri
složena prsta dodirujemo čelo govoreći “Vo imja Otca” ( U ime Oca), to isto činimo na
prsima govoreći “i Sina”, potom na desnom ramenu govoreći “i Svjatago Duha” (i Svetoga
Duha) te konačno na lijevom ramenu završavamo znak križa izgovarajući “Amin”.

14.2. Pokloni (metanije)

Po bizantskom obredu pokloni Bogu u liturgiji obavljaju se naklonima glave i tijela. Ti

pokloni mogu biti mali, srednji i veliki.
Mali poklon se izvodi naklonom glave i gornjeg dijela tijela. Pri tom se redovito
obavlja znak križa. Prakticira se na ulasku u crkvu, prigodom blagoslivljanja i spominjanja
imena Božjih, osobito Svete Trojice, te prigodom nekih molitava.
Srednji (duboki) se izvodi prigibanjem glave i gornjeg dijela tijela pružajući pri tom
desnu ruku prema zemlji. Nagib tijela slijedi neposredno nakon križanja.
Veliki poklon se izvodi tako da koljenima ničice padamo na tlo dodirujući pritom tlo
rukama i čelom. Koristi se kao izraz poniznosti pred Bogom i iskazivanje osobite časti Kristu
Gospodinu u vrijeme Velikog posta i na Liturgiji prije posvećenih darova te prigodom ređenja
i redovničkog zavjetovanja.

14.3. Uobičajeni pozdravi

Specifični kršćanski pozdravi u bizantskom obredu osobito se često prakticiraju za

Uskrs i Božić.
Za uskrsno vrijeme od Uskrsa do Duhova pozdrav i odgovor glasi:
Hristos voskrese (Krist uskrsnu!) – Vo istinu voskrese (Doista uskrsnu!).

Za Božić pozdrav glasi: Hristos se rodi, a odgovor: - Slavite ga!

Obrazac pružanja mira glasi: pozdrav; Krist posred nas, odgovor: - Jest i budet!