58

12. DODATAK 12.1. LITURGIJSKE MOLITVE Neke su liturgijske molitve zajednike mnogim liturgijskim inima i slue kao poetak ili zavretak tih ina. Navodimo najee da uoimo njihovo dogmatsko i pjesniko bogatstvo.

12.1.1. Poetak molitava:

- Blagoslovljen Bog na svagda, sada i vazda i u vijeke vjekova! Amin. (Veernja). - Blagoslovljeno carstvo Oca i Sina i Svetoga Duha (Liturgija). - Molitvama svetih otaca naih, Gospode Isuse Kriste Boe na, pomiluj nas! Amen. (Kad onaj koji poinje nije sveenik).

12.1.2. Poetak obini (naalo obinoje):

- Slava tebi, Boe na, slava tebi! - Care nebeski, Utjeitelju, Due istine! Ti svugdje prebiva i sve ispunja. Riznico dobara i darovatelju ivota, doi i nastani se u nama i oisti nas od svake ljage i spasi, o Dobri, due nae! - Sveti Boe, Sveti Jaki, Sveti Besmrtni, pomiluj nas! (3 puta) - Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen! - Presveto Trojstvo, smiluj se nama! Gospode, oprosti nae grijehe! Vladaru, otpusti bezakonja naa! Sveti pohodi nas i izlijei slabosti nae radi imena svoga! - Gospodi, pomiluj! (3 x) - Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. - Oe na, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje - Sveenik: Jer Tvoje je kraljevstvo i mo i slava: Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i vazda i u vijeke vjekova. Narod: Amen. - Gospodi pomiluj! (12 x) - Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen. - Doite , poklonimo se Caru naemu Bogu. - Doite, poklonimo se i pripadnimo Kristu, Caru naemu i Bogu. - Doite, poklonimo se i pripadnimo njemu Kristu, Caru i Bogu naemu.

12.1.3. Ektenije
Ektenija (od grke rijei ekteino = proteem) je oblik prosne molitve kojoj zazive izgovara akon ili sveenik a narod odgovara usklikom: Gospodi pomiluj! Podaj Gospodi! ili: Tebje Gospode! Svaka ektenija zavrava molbom Majci Bojoj i posebnim uzglasom u kome se slavi neko od Bojih obiljeja ili zahvaljuje na iskazanoj naklonosti. Narod prihvaa izreeno uzglasom usklikom Amen!. Postoji vie vrsta ektenija prema sadraju ili nainu izvoenja. Velika ima dvanaest pronji, zaziv Presvetoj Bogorodici i uzglas. Naziva se i mirna ektenija jer zapoinje zazivom: U miru pomolimo se Gospodu. Sastavni je dio liturgije i mnogih drugih bogosluenja. Mala ektenija sadri samo dvije pronje, zaziv Presvetoj Bogorodici i uzglas. Sastavni je dio mnogih bogosluja gdje dolazi i po vie puta.

59

Suguba ektenija ili dvostruka, iako je stvarno trostruka jer se na izreene pronje odgovara trostrukim usklikom: Gospodi pomiluj! Ektenija oglaenih upravlja se za katekumene koji bi poslije tih molitava naputali crkvu. I danas je sastavni dio liturgije pa i onda kad nema prisutnih katekumena. Ova ektenija ne ulazi u sastav drugih bogosluenja. Prosbena ektenija ukljuuje niz pronja to ih sveenik predmoli i svaku zavrava rijeju: molimo Gospoda ili prosim. Na te pronje narod odgovara: Podaj Gospode. Koristi se u mnogim bogosluenjima a u boanstvenoj liturgiji dolazi dva puta. Druga u liturgiji zavrava pozivom na molitvu Gospodnju Oe na.

12.1.4. Zvrne molitve

Bogosluni ini zavravaju posebnim molitvama koje zovemo otpusti. Redovito se molitelji okreu prema istoku za vrijeme otpusta. Razlikujemo velike i male otpuste. Struktura malog otpusta: - Slava Tebi Kriste nado naa, slava Tebi! - Zbor: Slava Ocu i Sinu i Svetome Duhu, i sada i uvijek i u vijeke vjekova. Amen. Gospodi pomiluj (3 x). Blagoslovi! - Zbor: Amen! Ako se navedena struktura proiruje nadodavanjem uspomene sveca dotinog dana, naslovnika hrama, pisca sv. liturgije ili nekim drugim dodacima, onda dobijemo veliki otpust. 12.2. LITURGIJSKE PJESME Najstarije liturgijske pjesme istonih krana zovu se tropari. Pojedini su tropari dobili nazive prema svome sadraju, melodiji ili pak mjestu gdje se izvode.

12.2.1. Prema sadraju tropar moe biti:

voskresen (uskrsni, upotrebljavaju se nedjeljom), bogorodien (velia presv. Bogorodicu), troien (slavi presv. Trojstvo), muenien (u ast sv. muenika), upokojeni (za preminule), dogmatik (velia Bogorodicu dogmatskim uenjem o Otkupljenju), pokajni (za oprotenje grijeha).

Utjelovljenju

12.2.2. Prema melodiji tropar moe biti:

- samoglasen pjesma s vlastitom metrikom i melodijom i ne slui za uzorak drugoj pjesmi; - samopodoben - ima vlastitu metriku i melodiju, ali slui kao uzorak drugim pjesmama; - irmos slui kao uzorak za stvaranje teksta i melodije druge pjesme; - kondak - kratka crkvena pjesma koja se lako pjeva, uglavnom 6. i 8. glasa;

60

- ikos - strofa kondaka s istim pripjevom; - antifoni - pjesme koje se pjevaju naizmjenino. Najstariji spomen takvom pjevanja zabiljeen je u Edesi u Siriji u 2. st. Preko Antiohije taj se nain proirio po itavoj Crkvi. Krani su se za vrijeme pjevanja psalama dijelili u dvije skupine (kora): mukarci s jedne strane a ene i djeca s druge, tako da su se po visini glasova razlikovali za oktavu. Sv. Bazilije spominje da je takav nain pjevanja prihvaen u cijeloj Crkvi.

12.2.3. Prema mjestu u bogosluenju ili poloaju:

- prokimen - je kratki stih preuzet iz psalma ili iz Svetoga pisma Novoga zavjeta to e se neposredno nakon toga itati, ili u vezi s danom. S prokimenom se sadrajno povezuje jo nekoliko stihova. - priasten (koinokinon) se pjeva za vrijeme prieivanja. - alilujarij - stih iza Poslanice povezan s Aleluja i uvodi u evanelje. - stihira - je tropar koji se stavlja uz stihove psalama. - svjetilen - pjeva se iza kanona na jutarnjoj obinih dana; - sjedalni (kathizma) - ime su dobili po tome to se za vrijeme njihova izvoenja moglo sjediti. Dolaze na jutrenji iza psalma polijeleja i na 3. pjesmi kanona; - polijelej (od grkih rijei polys + elaion = mnogo ulja) - Tako se naziva veliki svijenjak nasred crkve koji se palio za vrijeme pjevanja psalama 134. i 135. na jutrenji pa se naziv upotrebljava i za te pjesme. - otpustiteljni - su pjesme prije zavretka bogosluenja, osobito na zavretku jutrenje i veernje. - kanon - podua crkvena pjesma sastavljena po odreenim pravilima iz vie pjesama.
12. 3. UOBIAJENI MOLITVENI OBRASCI
U ime Oca i Sina i Svetoga Duha. Amin. Oe na, koji jesi na nebesima, sveti se ime tvoje. Doi kraljevstvo tvoje. Budi volja tvoja: kako na nebu tako i na zemlji. Kruh na svagdanji daj nam danas. I otpusti nam duge nae, kako i mi otputamo dunicima naim. I ne uvedi nas u napast, nego izbavi nas od zla. Slava Ocu i Sinu i Svetomu Duhu, i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amin. Bogorodice Djevo, raduj se, milosti puna Marijo, Gospod je s tobom. Blagoslovljena ti meu enama i blagoslovljen plod utrobe tvoje: jer si rodila Krista, Spasa, Izbavitelja dua naih. - Vo imja Otca i Sina i Svjatago Duha. Amin. - Ote na, ie jesi na nebesjeh, da svjatitsja imja tvoje. Da priidet carstvije tvoje. Da budet volja tvoja jako na nebesi i na zemlji. Hljeb na nasunij dad nam dnes. I ostavi nam dolgi naja, jakoe i mi ostavljajem dolnikom naim. I ne vovedi nas vo iskuenije, no izbavi nas ot lukavago. Slava Otcu i Sinu i Svjatomu Duhu, i ninje i prisno i vo vjeki vjekov. Amin. Bogorodice Djevo, radujsja blagodatnaja Marije, Gospod s toboju. Blagoslovljena ti vo enah i blagoslovljen plod reva tvojego: jako rodila jesi Hrista, Spasa, Izbavitelja duam naim.

61

13. SPECIFINE LITURGIJSKE KRETNJE I POZDRAVI 13.1. Znak kria Prema bizantskom obredu veliki znak kria se obavlja ovako: lijevu ruku stavimo na prsa, tri prva prsta desne ruke stisnemo zajedno a preostala dva pritisnemo uz dlan, s tri sloena prsta dodirujemo elo govorei Vo imja Otca ( U ime Oca), to isto inimo na prsima govorei i Sina, potom na desnom ramenu govorei i Svjatago Duha (i Svetoga Duha) te konano na lijevom ramenu zavravamo znak kria izgovarajui Amin. 13.2. Pokloni (metanije) Po bizantskom obredu pokloni Bogu u liturgiji obavljaju se naklonima glave i tijela. Ti pokloni mogu biti mali, srednji i veliki. Mali poklon se izvodi naklonom glave i gornjeg dijela tijela. Pri tom se redovito obavlja znak kria. Prakticira se na ulasku u crkvu, prigodom blagoslivljanja i spominjanja imena Bojih, osobito Svete Trojice, te prigodom nekih molitava. Srednji (duboki) se izvodi prigibanjem glave i gornjeg dijela tijela pruajui pri tom desnu ruku prema zemlji. Nagib tijela slijedi neposredno nakon krianja. Veliki poklon se izvodi tako da koljenima niice padamo na tlo dodirujui pritom tlo rukama i elom. Koristi se kao izraz poniznosti pred Bogom i iskazivanje osobite asti Kristu Gospodinu u vrijeme Velikog posta i na Liturgiji prije posveenih darova te prigodom reenja i redovnikog zavjetovanja. 13.3. Uobiajeni pozdravi Specifini kranski pozdravi u bizantskom obredu osobito se esto prakticiraju za Uskrs i Boi. Za uskrsno vrijeme od Uskrsa do Duhova pozdrav i odgovor glasi: Hristos voskrese (Krist uskrsnu!) Vo istinu voskrese (Doista uskrsnu!). Za Boi pozdrav glasi: Hristos se rodi, a odgovor: - Slavite ga! Obrazac pruanja mira glasi: pozdrav: Krist posred nas (Krist meu nama), odgovor: Jest i budet! jest i bit e!).