SREĆ

A
Svakodnevno čujemo rečenicu „Nesrećan/a sam“. A da li smo zapravo?
Da li stvarno znamo šta je nesreća, odnosno sreća?

Ljudi veoma često govore kako su nesrećni. Na primjer, svakodnevno na

ulici vidimo djecu romskog porijekla kako traže malu svotu novca kako
bi sebi kupili hranu. Samo ovaj primjer govori o našem društvu, kao
lošem. Zašto se istoj toj djeci ne obezbjedi mir, toplota i sreća u nekoj
porodici ili domu za nezbrinutu djecu? Zašto se mi, koji imamo sve to,
krov nad glavom, hranu, razne tehnološke uređaje, žalimo kako je
internet slab, kako smo propustili omiljeni film? Mi, koji sve imamo,
žalimo se na nebitne sitnice. Zar su jedine stvari u našim životima igrice,
internet, telefoni... Gdje je nestala fina, prijatna, topla porodična
atmosfera? Da li se ona utopila u moru ružnih stvari koje svakodnevno
čujemo? Da li su nesreća, mržnja, tuga, glad, naša trenutna realnost?

A sreća, šta je to? E pa to je ona stvar što nas čini veselim i radosnim.
Danas je teško biti srećan, zato, učinite stvari ljepšim, gledajte je sa one
vedrije, pozitivnije i svjetlije strane. Nedozvolite da vam sitnice
upropaste dan. Probudite se srećni što vidite, čujete, hodate... Samo
zamislite, koliko ljudi nije u mogućnosti da sve to čini.

U onom moru gdje se utopila fina porodična atomsfera, još uvijek plutaju
neke dobre stvari, zato bi bilo potrebno da ih spasimo što prije, dok se još
uvijek vide na površini vode.

Damjan Baćović, VII2

Uredinik „Zračka“