FAKULTET ZDRAVSTVENIH STUDIJA SVEUČILIŠTA U RIJECI

PROCES ZDRAVSTVENE NJEGE

skripta za pripremu završnog ispita

FILIP KNEZOVIĆ, student 2. godine sestrinstva

1
Skripta je napisana isključivo kao pomoć pri pripremi ispita, a NE kao ispitna (obvezna) literatura. Skripta nije
pregledana od predavača (nositelja kolegija).

Nova skripta je ispravljena od grešaka i nadopunjena novim informacijama koje, kao dodatno gradivo, mogu
poslužiti za proširivanje znanja ili svladavanje ispitnog gradivo (procijenite sami koji dio gradiva vam može
poslužiti za pomoć pri pripremanju ispita  )

Koncipirana je na način da obuhvati ispitno gradivo za pismeni dio ispita te kao teoretska osnova za usmeni dio.
U skripti su iznesena osnovna obilježja SMBS kao sestrinske dijagnoze, inkontinencija urina u sklopu procjene
te osnovne upute kod VR dijagnoza na koje treba pripaziti pri učenju za ispit. Ostale sestrinske dijagnoze
detaljno se obrađuju na vježbama.

Sretno s učenjem 

Filip Knezović
student 2. godine sestrinstva
Fakulteta zdravstvenih studija Sveučilišta u Rijeci

U Rijeci, siječanj 2015.

„Sestrinska praksa mora biti kreativna i fleksibilna,

individualizirana i socijalno orijentirana, suosjećajna i vješta.
Profesionalne medicinske sestre moraju znati
primijeniti svoja znanja da bi pomogle čovjeku.“
(M. E. Rogers)

2
 Sadržaj

1 Djelovanje, sadržaj rada i samostalnost medicinskih sestara 4

2 Definirajuća obilježja i teorije zdravstvene njege 17

3 Uvod u proces zdravstvene njege 32

4 Utvrđivanje potreba za zdravstvenom njegom 35

5 Planiranje zdravstvene njege 61

6 Provođenje zdravstvene njege 69

7 Evaluacija zdravstvene njege 72

8 Modeli organizacije zdravstvene njege 76

9 Sestrinska dokumentacija 80

10 Smanjena mogućnost brige za sebe 86

11 Visokorizične sestrinske dijagnoze + Nesanica 89

12 Literatura koja je korištena pri pisanju skripte 90

3
 1
Djelovanje, sadržaj rada i samostalnost medicinskih sestara
Za poznavanje temeljne metode rada medicinskih sestara – PROCESA
ZDRAVSTVENE NJEGE, bitno je poznavati sljedeće termine:
 SESTRINSTVO KAO PROFESIJA
 SAMOSTALNOST (AUTONOMIJA) SESTRINSKE PROFESIJE
 SADRŽAJ RADA MEDICINSKIH SESTARA
 KOMPETENCIJE I DJELOVANJE MEDICINSKIH SESTARA

SESTRINSTVO KAO PROFESIJA

Profesionalac je osoba koja posjeduje znanja iz određenog područja i prakticira ih, slijedi
čvrsti sustav vrijednosti (profesionalni kodeks) i u cijelosti prihvaća sve zahtjeve vlastite
profesije.

Prema stajalištu Abrahama Flexnera (1915.) profesiju čini:

 individualna odgovornost za složene intelektualne postupke
 izvođenje znanja iz vlastita područja znanosti
 usmjerenost prema praktičnim i dobro definiranim ciljevima
 postojanje tehnika koje se mogu prenijeti učenjem
 samoorganiziranost, kontrola i disciplina
 altruistička motivacija

Geoffrey Millerson (1964.) je u jednom svojem istraživanju naveo dvadeset i tri značajke koje
su važne za konstruiranje jedne profesije. Sve je sažeo u nekoliko njih:
 postojanje sistematiziranog znanja i vještina koje se može prenijeti podučavanjem
 organizirani sustav izobrazbe i provjere znanja kandidata
 organizirano stručno društvo
 orijentacija prema pružanju usluga u društvu
 samokontrola profesije na osnovu etičkog kodeksa
 jedinstveni stručni/profesionalni jezik (nazivlje)

David Dunkerley opisuje profesiju na sljedeći način:

 djelatnost koju profesija obavlja mora biti društveno potrebna i mora se razlikovati od
djelatnosti koju izvode druge skupine ljudi
 pojedinci koji obavljaju tu djelatnost moraju se organizirati kao društvo i moraju
odrediti stroge kriterije koji specificiraju tko može biti član društva
 moraju postojati kriteriji za prijam u profesiju (katkad je kriterij položen stručni ispit,
ali češće se traži fakultetska kvalifikacija)
 profesija mora razviti etički kodeks kojim se uređuje ponašanje članstva, ali služi i kao
osnova za dobivanje dozvole od društva da se profesija može baviti specijaliziranom
djelatnošću; interese korisnika čuva cijela profesionalna skupina; etički je kodeks
poznat javnosti i osigurava korisniku odgovarajuću uslugu
 društvo treba podupirati zahtjev profesije za stručnom samostalnošću, i to davanjem
zakonske potpore; zakonska potpora društva omogućuje kontrolu profesije nad svojim
članovima

4
Općenito, sociolozi profesija najčešće sve djelatnosti dijele na zvanje ili zanimanje,
poluprofesiju i profesiju na osnovi sljedećih elemenata:
 razvijenosti osnovnih teorija i načela
 monopola za stručnu ekspertizu
 prepoznatljivosti u javnosti
 organiziranosti
 razvijenosti profesionalne etike

Analizirajući današnje stanje, odgovor na pitanje je li sestrinstvo profesija, bio bi u

formalnom i deklarativnom smislu afirmativan jer medicinske sestre u većini zemalja
imaju svoju legislativu, regulativu, svoje područje djelovanja, svoje teorije, koncepte,
konceptualne modele i profesionalnu etiku, no u sadržajnom smislu baš i nije tako.

Formalni i sadržajni aspekti sestrinstva kao profesije (prema Kalauz)

Formalni aspekti Sadržajni aspekti/stvarnost
profesija (?) – sestrinstvo kao znanstvena
profesija – autonomno područje rada, grana medicine
vlastite teorije i koncepti i konceptualni vlastite teorije, koncepti i konceptualni
sestrinstvo
modeli, profesionalna etika – vlastita modeli – samo na teoretskoj osnovi
regulativa i legislativa profesionalna etika – formalno i
deklarativno
teoretsko i praktično znanje – jedinstveno teoretsko znanje (oko 30%)
je i specifično, orijentirano na praktično znanje (oko 70%)
znanje
profesionalno područje rada – na (primjena medicinskih i sestrinskih
zdravstvenu njegu perspektiva)
regulativa i zakoni i podzakoni o uređenju profesije,
primjena – vrlo selektivna
legislativa drugi normativni akti, etički kodeksi, …
autonomija autonomija vrlo rijetko i selektivno
društveni status i priznata kao cijenjena profesija individualno – DA
percepcija javnosti pozitivna percepcija javnosti općedruštveno – NE
profesionalna još uvijek pod znatnim utjecajem drugih
da
samoprodukcija profesija i različitih interesnih skupina
monopol na znatna kontrola liječničke profesije i
da
ekspertizu različitih interesnih skupina

Sestrinstvo je u Republici Hrvatskoj regulirana PROFESIJA:

 Diplomirana medicinska sestra – medicinski tehničar (Graduated nurse)
 Magistar sestrinstva (Master of nursing)
 Medicinska sestra – medicinski tehničar (Nurse)
 Medicinska sestra – medicinski tehničar specijalist (Specialist nurse)
 Medicinska sestra opće njege (Nurse for general care)
 Prvostupnik sestrinstva (Nurse – bachleor degree)
 Prvostupnik sestrinstva specijalist (Specialist nurse – bachleor degree)

5
SAMOSTALNOST MEDICINSKE SESTRE
Utvrđivanje samostalnosti medicinske sestre značajan je problem, jer određuje vrstu i sadržaj
njenog rada i odgovornosti te zbog potrebe multidisciplinarnog pristupa zbrinjavanju
pacijenata i zajedničkih elemenata teoretske osnove medicine, humanističkih znanosti i
zdravstvene njege. Brojne zdravstvene probleme mogu uspješno i cjelovito riješiti samo dobro
vođeni timovi stručnjaka različitih profila. Stoga većina zdravstvenih djelatnika djeluje unutar
timova i sustava zdravstvene zaštite. Suradnja nužna u multidisciplinarnim timovima nije
negacija samostalnosti bilo kojeg profila stručnjaka. Važno je što jasnije odrediti tko što može
i mora samostalno učiniti da bi se postigao zajednički cilj (riješio problem).
Drugi izvor problema u svezi je s različitim razinama samostalnosti koje se mogu prikazati u
kontinuumu čije krajnosti predstavljaju: izvršavanje zadataka po nalogu i pod nadzorom te
ovlaštenost za odlučivanje (utvrđivanje i rješavanje problema).

Izvršavanje zadataka ↓ Odlučivanje

pod nadzorom aktivnosti medicinske sestre što, kada i kako činiti
koje provodi uz određeni stupanj ↓
zavisnosti o drugima problemi s područja
zdravstvene njege
↓
visok stupanj samostalnosti

Stupanj samostalnosti medicinske sestre uvjetovan je vrstom aktivnosti koju izvodi

odnosno problema koji izvršava. Medicinska sestra je osposobljena i ovlaštena da utvrđuje i
rješava probleme iz područja zdravstvene njege što predstavlja visok stupanj samostalnosti.

ZDRAVSTVENA samostalnost prevencija pada

NJEGA podučavanje povećanje
prevencija krvarenja razine
DIJAGNOSTIKA I suradnja s primjena lijekova samostalnosti
LIJEČENJE drugima pleuralna punkcija

Profesionalna autonomija esencijalno je obilježje kojem mora težiti sestrinska profesija da bi

postigla puni profesionalni status. Autonomija sestrinske profesije može se definirati kao
sposobnost na samostalno donošenje odluka i samostalno djelovanje u sklopu svojih
profesionalnih kompetencija, ali u interaktivnom odnosu s bolesnikom (kao glavnim
„subjektom“ u procesu zdravstvene njege) te drugim zdravstvenim i nezdravstvenim
profesijama poštujući njihov identitet, integritet i autonomiju.

Medicinska sestra je samostalni zdravstveni djelatnik čija je osnovna djelatnost zdravstvena

njega.

6
SADRŽAJ – DJELOKRUG RADA MEDICINSKIH SESTARA

KOMPETENCIJE MEDICINSKIH SESTARA

Kompetencije su kombinacija vještina, znanja, stavova, vrijednosti, sposobnosti i prosudbe,
koje omogućavaju pravovaljano izvođenje zdravstvene njege medicinske sestre.
Kompetencije su razina provođenja koja prikazuje učinkovitu upotrebu svih tih elemenata.
Kompetencije medicinske sestre obuhvaćaju znanja i vještine određene Zakonom o
reguliranim profesijama i priznavanju inozemnih stručnih kvalifikacija te spoznaje i postupke
planiranja, organiziranja, provođenja i procjene kvalitete provedene zdravstvene (sestrinske)
njege sukladno razinama obrazovanja.
Djelatnost medicinskih sestara obuhvaća sve postupke, znanja i vještine zdravstvene njege.
Medicinska sestra u provođenju svoje djelatnosti dužna je primjenjivati svoje najbolje
stručno znanje, poštujući načela prava pacijenata, etička i stručna načela koja su u funkciji
zaštite zdravlja stanovništva i svakog pacijenta osobno.

Kompetencije uključuju:
 znanje, razumijevanje i prosudbu
 vještine – kognitivne, tehničke, psihomotorne i komunikacijske
 osobne karakteristike, stavove i razvijenost međuljudskih odnosa

Kompetencije jasno određuju razinu prava, dužnosti i odgovornosti medicinskih sestara u

njihovom području rada – zdravstvenoj njezi.

Kompetencije predviđene razinom obrazovanja uvijek su iste za sve pripadnike sestrinske

profesije – iste razine obrazovanja.

Kompetentne medicinske sestre razumiju:

 da sve usluge iz područja zdravstvene skrbi moraju biti usmjerene prema pacijentu, on
je partner u procesu odlučivanja i provođenju zdravstvene njege
 da je cilj svih aktivnosti medicinskih sestara ostvarenje planiranog ishoda kod
pacijenta i sprječavanje moguće štete (ozljeđivanje, narušavanje privatnosti …)
 da postoji stalna potreba za usavršavanjem teorijskog i praktičnog znanja, te
stvaranjem uvjeta za kritičke profesionalne prosudbe
7
  da medicinska sestra uvijek treba provoditi svoje aktivnosti u skladu sa stručnim i
profesionalnim zahtjevima, bez obzira na politiku ili različite zahtjeve radne okoline

Kompetencije sadrže sljedeće komponente:

Prihvaća odgovornost i obvezu za vlastite postupke i rezultate pružanja

zdravstvene njege unutar zakonskih okvira sestrinske prakse.
ODGOVORNOSTI Prihvaća dodijeljene dužnosti u vezi pacijenta/bolesnika koje spadaju u
njene kompetencije i djelokrug rada.
Prema potrebi traži pomoć i savjet medicinske sestre prvostupnice
Obavlja praksu na način koji je u skladu s nacionalnim etičkim kodeksom.
Poštuje prava pacijenta/bolesnika na privatnost i dostojanstvo, bez obzira
na spol, dob, rasu, nacionalnu, vjersku pripadnost, politička i ostala
životna opredjeljenja.
ETIČKA PRAKSA Koristi zakonsku regulativu pri izvještavanju o uočenom ponašanju,
aktivnostima ili situacijama koje bi mogle ugroziti sigurnost, privatnost ili
dostojanstvo pacijenta/bolesnika, ali i onih aktivnosti koje narušavaju
ugled i dostojanstvo suradnika i poslodavca.
Primjenjuje znanja i vještine u provođenju aktivnosti koje su u njenom
djelokrugu rada
Pruža zdravstvenu njegu u skladu s postavljenim standardima i
procedurama u zdravstvenoj njezi.
Rješava probleme u strukturiranom i sigurnom okružju.
NAČELA PRUŽANJA Daje informacije pacijentu/bolesniku isključivo iz područja zdravstvene
ZDRAVSTVENE NJEGE njege (u okviru svojih kompetencija).
Informira pacijente, savjetuje ih, daje im upute i pruža podršku za vrijeme
liječenja i kroz druge oblike zdravstvene zaštite (u okviru svojih
kompetencija).
Usvaja načela timskog rada i djeluje unutar tima.
Ponaša se u skladu s načelima zajednice u kojoj živi i djeluje.
Sudjeluje u aktivnostima promocije zdravlja i prevencije bolesti.
Razumije značenje prakse liječenja i zdravstvene njege, poštujući
vrijednosne sustave pojedinca, obitelji i/ili zajednice.
PROMOCIJA ZDRAVLJA
Prepoznaje i evidentira potrebe za uvođenje jednostavnih zdravstvenih
mjera prilikom pružanja zdravstvene njege, te izvodi sestrinske postupke
u sekundarnoj i tercijarnoj prevenciji.
Prihvaća i preuzima delegirane zadatke prikupljanja zdravstvenih
podataka unutar plana zdravstvene njege, a prikupljene podatke i
informacije daje na procjenu nadređenoj medicinskoj sestri.
PROCJENA
Prepoznaje i dokumentira sve zdravstvene promjene kod
pacijenta/bolesnika.
Upoznata je sa sustavom upravljanja kvalitete rada u zdravstvenoj njezi.
Prikuplja podatke za izradu Plana zdravstvene njege.
Savjetuje se s nadređenom medicinskom sestrom i s ostalim članovima
zdravstvenog tima.
PLANIRANJE
Sudjeluje u postavljanju prioriteta zdravstvene njege s nadređenom
ZDRAVSTVENE NJEGE
medicinskom sestrom i pacijentom.
Surađuje s bolesnikom kod provođenja zdravstvene njege (u okviru svojih
kompetencija).
Provodi planirane postupke prema prihvaćenim standardnim operativnim
PROVEDBA POSTUPAKA procedurama (u okviru svojih kompetencija).
Dokumentira provedene postupke.
Trajno se usavršava prema ponuđenim programima cjeloživotnog
EDUKACIJA obrazovanja
Usklađuje svoje znanje i vještine s novostima u području zdravstvene njege.

8
Opće kompetencije:
 posjeduje znanja iz teorije zdravstvene njege Virginie Henderson, te teorija Marjory
Gordon i Dorothee Orem
 posjeduje teorijska i praktična znanja iz očuvanja i unaprjeđenja zdravlja
 posjeduje osnovna znanja o liječenju bolesti
 posjeduje praktične vještine - provodi postupke s ciljem zadovoljavanja osnovnih
ljudskih potreba i unaprjeđenje zdravlja
 pomaže pacijentu tijekom bolesti i štiti njegovo dostojanstvo
 poznaje propise o pravima pacijenata i poštuje ih
 poštuje autonomiju i integritet pacijenata
 poštuje kulturološke različitosti pacijenata
 poštuje spolna načela i seksualnost
 pruža pomoć pacijentu u procesu umiranja

Sestrinsku djelatnost mogu obavljati samo medicinske sestre, u opsegu koji im pružaju
kompetencije stečene obrazovanjem

Dužnosti medicinske sestre su:

 primjena svih dostupnih znanja iz područja sestrinstva, temeljenog na dostatnom
razumijevanju strukture, fizioloških funkcija i ponašanja zdravih i bolesnih osoba, kao
i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i društvenog
okruženja
 primjena metoda rješavanja problema u provođenju zdravstvene njege koje zahtijevaju
vještinu analitičkog kritičkog pristupa
 postupanje po utvrđenim pravilima i protokolima za provođenje postupaka u
zdravstvenoj njezi
 provedba zdravstvene njege po utvrđenom planu njege
 sposobnost sudjelovanja u praktičnoj izobrazbi zdravstvenog osoblja
 primjenjivanje, provođenje i evidentiranje od liječnika ordinirane lokalne, peroralne i
parenteralne terapije
 pravovremeno izvještavanje liječnika u slučaju nastupa komplikacija primijenjene
terapije
 provedba postupaka iz područja zaštite zdravlja i prevencije bolesti
 vođenje sestrinske dokumentacije kojom se evidentiraju svi provedeni postupci
tijekom 24 sata
 pravovremeno izvještavanje liječnika o stanju bolesnika, posebice o promjeni
zdravstvenog stanja
 pristupanje postupku oživljavanja u slučaju odsutnosti liječnika
 čuvanje profesionalne tajne
 poštivanje prava bolesnika
 poštivanje etičkog kodeksa medicinskih sestara
 poštivanje vjerskih načela pacijenata
 suradnja sa svim članovima tima
 čuvanje ugleda ustanove (poslodavca)
 ekonomično i učinkovito korištenje pribora i opreme
 djelovanje u interesu bolesnika

9
Kompetencije medicinske sestre s temeljnom naobrazbom – medicinske sestre za opću
njegu (srednja stručna sprema):
 primjenjuju znanja i vještine iz područja zdravstvene skrbi, osnovnih predmeta struke i
društvene skupine predmeta u razumijevanju fizioloških funkcija i ponašanja zdravih i
bolesnih pojedinaca kao i odnosa između zdravstvenog stanja pojedinca i njegovog
fizičkog i društvenog okruženja
 primjenjuje načela sestrinske etike – etičkog kodeksa medicinskih sestara
 primjenjuje deklaracije o ljudskim pravima i pravima bolesnika
 osigurava povjerljivost i sigurnost pisanih i usmenih informacija dobivenih
obavljanjem profesionalnih dužnosti
 primjenjuje važeće propise u obavljanju profesionalne dužnosti
 sudjeluje u planiranju, pripremanju i provođenju osnovne zdravstvene (sestrinske)
njege u skladu sa standardiziranim postupcima i samovrednovanjem rada
 sudjeluje u planiranju, pripremanju i provođenju i/ili izvođenju medicinsko-tehničkih
zahvata zdravih i bolesnih pojedinaca svih životnih dobi
 potiče i/ili pomaže bolesniku u zadovoljavanju osnovnih životnih aktivnosti poštujući
njegovo dostojanstvo i kulturološke različitosti
 sudjeluje u unaprjeđenju i osiguravanju kakvoće postupaka zdravstvene (sestrinske)
njege
 vodi zdravstvenu dokumentaciju i dokumentaciju zdravstvene (sestrinske) njege,
izvješćuje članove zdravstvenog tima poštujući tajnost podataka
 koristi suvremenu informacijsko-komunikacijsku tehnologiju u pisanom, govornom i
elektroničkom obliku
 prepoznaje životno ugroženog pojedinca i primjenjuje hitne medicinske postupke
sukladno kompetencijama
 sudjeluje u zdravstvenom odgoju pojedinca, obitelji i zajednice svih životnih dobi s
ciljem promicanja zdravlja i zdravog načina života
 primjenjuje postupke očuvanja zdravlja i zdravog okoliša te skrb za osobnu sigurnost,
sigurnost pojedinca i zajednice
 primjenjuje pravila zaštite na radu i rada na siguran način
 primjenjuje vještine komuniciranja s članovima tima za zdravstvenu (sestrinsku) njegu
i ostalim osobljem te pacijentom, njegovom obitelji i zajednicom
 razvija samostalnost i samoinicijativnost u radu u okviru profesionalne odgovornosti
 sudjeluje u radu zdravstvenog i/ili multidisciplinarnog tima u okviru profesionalne
odgovornosti
 razvija odgovornosti za cjeloživotno učenje, profesionalni razvoj i unaprjeđenje
kompetencija u skladu s potrebama tržišta rada
 sudjeluje u izobrazbi učenika i stručnom usavršavanju zdravstvenog osoblja

10
Viša razina obrazovanja medicinskih sestara stječe se završetkom preddiplomskog stručnog ili
sveučilišnog studija sestrinstva za medicinske sestre, i/ili diplomskog specijalističkog ili
sveučilišnog studija sestrinstva.
Kompetencije prvostupnika / prvostupnice
sestrinstva (prema Zakonu o sestrinstvu, 2003.,
2008., 2011.)
 kompetencije medicinskih sestara sa
temeljnom naobrazbom +
 utvrđuje potrebe pacijenta za zdravstvenom
njegom
 planira, organizira, provodi i procjenjuje
kvalitetu zdravstvene (sestrinske) njege
 sudjeluje u procesu očuvanja zdravlja i
sprječavanju nastanka bolesti stanovnika
 nadzire rad svih radnika koji na bilo koji
način utječu na proces provođenja
zdravstvene (sestrinske) njege
 odgovorna je za evidentiranje svih
provedenih postupaka i aktivnosti provođenja
zdravstvene (sestrinske) njege tijekom 24 sata
 sudjeluje u istraživačkom radu
TEMELJNA KOMPETENCIJA PRVOSTUPNIKA / PRVOSTUPNICE SESTRINSTVA JE
PROCES ZDRAVSTVENE NJEGE!
Kompetencije VMS/VMT (prema Fučkar,
1992., 1995.)
 procjenjuje zdravstveno stanje i rizike za
zdravlje zdravih i bolesnih pojedinaca i grupa
 na osnovu procjene utvrđuje potrebe
pojedinca (zdravog i bolesnog), njegove
obitelji i grupa za zdravstvenom njegom
 planira zdravstvenu njegu na osnovu
utvrđenih potreba
 provodi zdravstvenu njegu
 organizira i nadzire provođenje zdravstvene
njege
 evaluira uspješnost zdravstvene njege
 uspostavlja i vodi dokumentaciju iz područja
zdravstvene njege
 rukovodi timom za zdravstvenu njegu
 uspostavlja i koordinira rad članova tima za
zdravstvenu njegu, drugih zdravstvenih
djelatnika, djelatnika u zdravstvu i laika
uključenih u provođenje zdravstvene njege
 sudjeluje u planiranju i provođenju
medicinsko – tehničkih zahvata (promatranje
i izvještavanje o zdravstvenom stanju
pacijenta, priprema za zahvate, izvođenje i/ili
asistiranje pri zahvatima, prepoznavanje i
interveniranje u urgentnim stanjima, primjena
terapije)
 planira i provodi (samostalno i u timu)
aktivnosti usmjerene unaprjeđenju zdravlja
 sudjeluje u prepoznavanju i rješavanju
zdravstvenih problema u društvenoj zajednici
 sudjeluje u planiranju i organiziranju
zdravstvene zaštite
 sudjeluje u istraživačkom radu na području
zdravstvene njege
 sudjeluje u edukaciji medicinskih sestara
srednje stručne spreme i pomoćnog osoblja u
zdravstvu
 odgovorna je za unaprjeđenje kakvoće
zdravstvene njege s aspekta utemeljenosti na
znanju, humanosti i organizacije
 usvaja nove spoznaje iz zdravstvene njege
(samoobrazovanje)
11
Kompetencije diplomirane medicinske sestre i magistra sestrinstva (prema Zakonu o
sestrinstvu, 2003., 2008., 2011.):
 kompetencije medicinske sestre s temeljnom naobrazbom i prvostupništvom +
 izvodi edukaciju svih razina medicinskih sestara sukladno propisima o visokom
obrazovanju
 provodi znanstveni rad
 organizira i upravlja osobljem, materijalnim sredstvima te sustavima podrške u okviru
svog autonomnog djelovanja zdravstvene (sestrinske) njege, na svim razinama
zdravstvene zaštite i socijalne skrbi te na poslovima koji uključuju sestrinsku
djelatnost
 upravlja sustavom kvalitete zdravstvene (sestrinske) njege i procjene razvoja
zdravstvene njege

KOMPETENCIJE DIPLOMIRANE MEDICINSKE SESTRE/MAGISTRA SESTRINSTVA

JESU EDUKACIJA MEDICINSKIH SESTARA, ZNANSTVENI RAD NA PODRUČJU
SESTRINSTVA I MENADŽMENT U SESTRINSTVU!

Zdravstvena (sestrinska) njega je javna djelatnost koja uključuje primjenu specifičnih znanja i
vještina temeljenih na znanstvenih spoznajama iz područja sestrinstva, prirodnih, medicinskih
i humanističkih znanosti.

Svrha sestrinske djelatnosti jest zaštita zdravlja pojedinca, obitelji i cjelokupnog pučanstva.

12
DJELOVANJE MEDICINSKIH SESTARA:

Na kojim razinama zdravstvene zaštite djeluju medicinske sestre?

OBRAZOVANJE MEDICINSKIH SESTARA

Osposobljavanjem medicinske sestre osoba stječe sljedeća znanja i vještine:

 odgovarajuće poznavanje znanosti na kojima se temelji sestrinstvo, uključujući i
dovoljno razumijevanje građe, fizioloških funkcija i ponašanja zdravih i bolesnik
osoba, kao i odnosa između zdravstvenog stanja čovjeka te njegovog fizičkog i
socijalnog okruženja
 odgovarajuće poznavanje prirode i etike profesije te općih načela zdravlja i sestrinstva
 odgovarajuće kliničko iskustvo stjecano u bolničkim zdravstvenim ustanovama, u
drugim zdravstvenim institucijama te u zajednici, pod nadzorom nastavnika
zdravstvene (sestrinske) njege u suradnji s drugim kvalificiranim medicinskim
sestrama
 sposobnost sudjelovanja u praktičnom obrazovanju zdravstvenog osoblja i iskustvo u
radu s njim
 iskustvo u radu s članovima ostalih zanimanja u zdravstvenoj djelatnosti

Temeljnu naobrazbu medicinske sestre stječu uspješnim završavanjem srednjoškolskog

obrazovanja za zanimanje medicinska sestra, u skladu s važećim propisima Republike
Hrvatske.

13
Obrazovni program za medicinske sestre za djelatnost opće zdravstvene njege sadrži najmanje
sljedeće:

 TEORIJSKO OBRAZOVANJE
 Zdravstvena skrb – priroda i etika struke, opća načela zdravlja i njege, načela
njege u odnosu na opću i specijalističku medicinu, opću i specijalističku
kirurgiju, skrb za djecu i pedijatriju, skrb za mentalno zdravlje i psihijatriju,
skrb za starije i gerijatriju
 Osnovni predmeti – anatomija i fiziologija, patologija; bakteriologija,
virologija i parazitologija; biofizika, biokemija i radiologija; dijetetika,
higijena (preventivna medicina, zdravstveno obrazovanje), farmakologija
 Društveni predmeti – sociologija, psihologija, načela administracije, načela
poučavanja, socijalno i zdravstveno zakonodavstvo, pravni aspekti skrbi

 KLINIČKO OBRAZOVANJE – zdravstvena njega u odnosu na:

 opću i specijalističku medicinu
 opću i specijalističku kirurgiju
 skrb za djecu i pedijatriju
 skrb za rodilje
 mentalno zdravlje i psihijatriju
 skrb za starije i gerijatriju
 njegu u kući

Teorijsko obrazovanje vrednuje se i koordinira kliničkim obrazovanjem tako da se znanja i

vještine mogu usvojiti na odgovarajući način.

Obrazovanje medicinskih sestara na visokoškolskoj razini

Medicinske sestre i tehničari odnosno medicinske sestre – tehničari opće njege nakon
četverogodišnjeg odnosno petogodišnjeg srednjoškolskog obrazovanja dobivaju mogućnost
stjecanja, unaprjeđenja i proširivanja svojeg znanja na visokoškolskoj razini.

Medicinske sestre se na visokoškolskoj razini obrazuju na preddiplomskom i diplomskom

nivou, a prema Bolonjskoj deklaraciji iz 1999. godine.

Nakon završetka trogodišnjeg preddiplomskog stručnog ili sveučilišnog studija stječe se

akademski naziv sveučilišnog ili stručnog prvostupnika / prvostupnice sestrinstva (/univ./
bacc. med. techn.). Završetkom obaju studija, koji su istovjetni prema ishodišnim
kompetencijama, medicinska sestra će biti osposobljena obavljati specifične i sofisticirane
intervencije na području sestrinske prakse odnosno zdravstvene njege. Razlika je dakle, samo
u akademskoj kratici odnosno nazivu.

Završetkom trogodišnjeg stručnog studija prvostupnicama sestrinstva omogućeno je da

nastave svoje školovanje na dvogodišnjim specijalističkim diplomskim studijima, odnosno uz
polaganje određenih diferencijalnih kolegija i na sveučilišni diplomski studij. Završetkom
specijalističkih diplomskih studija stječe se naziv diplomirane medicinske sestre / tehničara
(dipl. med. techn.), a završetkom sveučilišnih diplomskih studija stječe se naziv magistra
sestrinstva (mag. med. techn.).

14
Kompetencije koje se provode u praktičnom smislu izjednačene su i kod diplomiranih
medicinskih sestara i magistara sestrinstva, dakle opet je riječ samo o drugom akademskom
nazivlju. Jedina prednost magistara sestrinstva je bolja horizontalna pokretljivost u
znanstvenom odnosno akademskom smjeru.

Akademski naziv
Fakultetska
Diplomski studiji Vrsta diplomskog koji se stječe
ustanova koja
sestrinstva studija završetkom
provodi studij
studija
Medicinski fakultet
Sestrinstvo sveučilišni mag. med. techn.
u Zagrebu
Sestrinstvo –
promicanje i
zaštita mentalnog Medicinski fakultet
sveučilišni mag. med. techn.
zdravlja u Rijeci
Menadžment u
sestrinstvu
Medicinski fakultet
Sestrinstvo sveučilišni mag. med. techn.
u Osijeku
Odjel zdravstvenih
Sestrinstvo sveučilišni mag. med. techn.
studija u Splitu
Menadžment u
sestrinstvu
Psihijatrijsko
Zdravstveno
sestrinstvo specijalistički dipl. med. techn.
veleučilište Zagreb
Kliničko
sestrinstvo
Javno zdravstvo
Kliničko Sveučilište u
specijalistički dipl. med. techn.
sestrinstvo Dubrovniku

Tablica 1. Diplomski studiji sestrinstva u Republici Hrvatskoj

(akademska godina 2014./2015.)

Logičnim slijedom, prema Bolonjskom procesu, nakon diplomskih studija medicinskim

sestrama bi trebalo biti omogućeno školovanje i na poslijediplomskoj razini. U Republici
Hrvatskoj nije niti prema jednoj zakonskoj ili bilo kakvoj akademskoj, ali niti profesionalnoj
osnovi omogućeno da se medicinske sestre školuju na području sestrinske prakse kao studenti
poslijediplomskih specijalističkih ili sveučilišnih studija. Medicinskih sestrama i tehničarima,
i nakon dugogodišnje i relativno kvalitetne tradicije obrazovanja, nije omogućeno da postanu
doktori i doktorice sestrinstva, odnosno da se implementiraju u širu akademsku zajednicu. Na
Medicinskom fakultetu u Osijeku omogućeno je medicinskim sestrama da na doktorskom
studiju izaberu modul „Sestrinstvo“, no opet je konačni akademski naziv doktor medicinskih
znanosti.

15
Unatoč svemu navedenom, medicinskim sestrama omogućeno je školovanje na
poslijediplomskoj razini u područjima ljudskih i dječjih prava, medicinskog prava,
edukacijsko-rehabilitacijskih aspekata invaliditeta, socijalne politike itd. U tom smislu
medicinske sestre, ako svoje interese stručnog znanja i vještina žele proširiti, mogu djelovati u
interdisciplinarnim timovima, gdje do izražaja dolazi specifičnost sestrinske prakse i primjena
zdravstvene njege, a djelovanje je usmjereno na socijalne komponente sestrinske prakse.

Neformalno cjeloživotno visokoškolsko obrazovanje medicinskih sestara

Osim što se medicinske sestre opće njege mogu školovati na preddiplomskim i diplomskim
studijima sestrinstva mnoge svoje neformalno cjeloživotno obrazovanje nastavljaju i
nadopunjavaju na srodnim studijima.

U jednu od glavnih zadaća medicinske sestre pomoć je pojedincu i zajednici sa određenim

stupnjem disabiliteta ili invaliditeta te zdravstvenoodgojni rad i aktivni pedagoški i
savjetodavni rad uopće. U skladu s tom činjenicom mnoge sestre školuju se na različitim
društveno-humanističkim i edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetima. Tako mnoge sestre
imaju i završene studije pedagogije, psihologije, sociologije, edukacijske rehabilitacije,
socijalne pedagogije, … Završetkom tih studija medicinske sestre stječu nova znanja,
unaprjeđuju vlastite intelektualne snage, ali i pomažu samoj sestrinskoj profesiji da se etablira
kao veoma važan segment socijalne sredine i zajednice. Stjecanjem takvih znanja medicinska
sestra uvažava, unaprjeđuje i evaluira pedagoško-psihološku i edukacijsku znanost, ali i
aplicira je u sam sustav sestrinske znanosti.

Zakonski, profesionalno, etički, ali i osobno medicinske sestre i tehničari moraju biti
potaknuti educirati i prosvjećivati pojedinca i zajednicu, ali i članove svojeg staleža.
Stjecanjem dopunskog pedagoško-psihološkog obrazovanja na fakultetima filozofskih
usmjerenja stječu pedagoške kompetencije i na taj način mogu postati edukatori medicinskih
sestara na srednjoškolskoj razini.

16
 2
Definirajuća obilježja i teorije zdravstvene njege

Njega bolesnika Zdravstvena njega

primjena znanosti i umijeća (science and art) –
skup vještina usmjerenih zadovoljavanju praksa, istraživanje, teorija
fizioloških potreba bolesnika specifična teorijska osnova su teorije
zdravstvene njege

E. Wiedenbach: „Teorije se rađaju u praksi, potvrđuju kroz istraživanja i opet vraćaju u

praksu.“

Teorije zdravstvene njege (sestrinske teorije) opisuju, objašnjavaju, predviđaju ili propisuju
načine sestrinske prakse. Primjena sestrinskih teorija u praksu ovisi o razumijevanju odnosa
između filozofije sestrinstva, teorijskih postavki i konceptualnih modela. Osnovne su
komponente sestrinskih teorija koncepti, pretpostavke i definicije.

Osnovne funkcije sestrinskih teorija:

 opisuju, predviđaju i objašnjavaju fenomene u sestrinstvu
 stvaraju temelj za sestrinsku praksu
 pomažu medicinskim sestrama što znaju i što trebaju znati
 potiču kvalitetniju zdravstvenu njegu bolesnika, unaprjeđuju profesionalni status
medicinskih sestara i komunikaciju među njima, razvijaju smjernice za istraživanje i
edukaciju
 uspostavljaju jedinstvenu bazu znanja
 uspoređuju koncepte i međusobne odnose među njima, te tako osiguravaju mogućnost
različitog gledanja na određene fenomene
 temelj su za hipoteze koje mogu biti testirane
 povećavaju količinu općeg znanja zahvaljujući različitim vrstama istraživanja

Klasifikacija sestrinskih teorija

 prema funkciji
 deskriptivne (identificiraju i opisuju svojstva i komponente sestrinske
profesije)
 preskriptivne (propisuju sestrinske aktivnosti i utvrđuju njihovo djelovanje)
 eksplanatorne (utvrđuju uzajamni odnos komponenti i svojstava unutar
profesije)
 prediktivne (predviđaju odnose između fenomena i uvjete u kojima će se
dogoditi)
 prema poopćavanju njihovih fenomena
 metateorije – složena, integrirana sestrinska teorija
 grand teorije – određuju opće konceptualne strukture s ključnim konceptima,
ističu opća stajališta važna za razvoj zdravstvene njege
 prema identificirajućim fenomenima
 srednja razina teorija – proširivanje granica razumijevanja sestrinstva kao
profesije i istodobno se produbljuje razumijevanje temeljnih sadržaja
zdravstvene njege važnih za istraživanje sestrinstva i stručni rad
 praktične teorije – istražuju pojedine fenomene s obzirom na cilj, daju okvire
sestrinske intervencije, predviđaju njihove ishode i učinak

17
  teorije utemeljene na sestrinskoj filozofiji
 teorije potreba – istraživanje fizičkih i mentalnih potreba pojedinca i načina
njihova zadovoljavanja
 teorije interakcija – odnos između medicinskih sestara i bolesnika
 teorije ciljeva – poticanje bolesnika da se što bolje prilagodi na postojeće
stanje i nauči živjeti s njima
 humanističke teorije – psihoanalitičko razmišljanje da je sudbina čovjeka
određena u njegovoj najranijoj dobi

Općeprihvaćene i najpoznatije teorije zdravstvene njege razvili su sljedeći teoretičari:

 Virginia Henderson
 Dorothea E. Orem
 Nola Pender
 Myra Estrin Levine
 Callista Roy
 Lydia E. Hall
 Hildegard E. Peplau
 Ida Jean Orlando
 Imogene M. King
 Jean Watson
 Madeleine M. Leininger
 Betty Neuman
 Florence Nightingale
 Faye G. Abdellah
 Martha Rogers
 Dorothy Johnson

Teorije zdravstvene njege pojedinih autora pod utjecajem su njihovog specifičnog

obrazovanja, stavova, iskustava, okruženja, …

U Hrvatskoj je prihvaćena teorija zdravstvene njege koju je postavila Virginia Henderson.

AUTOR DEFINICIJA
Zdravstvena njega je stvaranje najpovoljnijih uvjeta za odvijanje prirodnih
F. Nightingale
procesa (očuvanja zdravlja ili ozdravljenja) (1859.)
Zdravstvena njega je pomoć pojedincu, obitelji ili grupama kojima je ta pomoć
E. Wiedenbach
potrebna, a utemeljena je na suosjećanju, znanju, umijeću i razumijevanju (1964.)
Zdravstvena njega je vanjski regulatorni utjecaj usmjeren poticanju i održavanju
D. E. Johnson
pozitivnog zdravstvenog ponašanja u zdravlju i bolesti (1980.)
Uloga medicinske sestre je pomoć pojedincu, bolesnom ili zdravom, u obavljanju
V. Henderson aktivnosti koje doprinose zdravlju ili oporavku (ili mirnoj smrti), a koje bi
obavljao samostalno kada bi imao potrebnu snagu, volju i znanje. (1966.)
Zdravstvena njega je pomoć pacijentu u sprječavanju, rješavanju, ublažavanju i
N. Roper i suradnici
sučeljavanju s problemima u svezi sa svakodnevnim životnim aktivnostima (1985.)
Zdravstvena njega je pomoć ili intervencija medicinske sestre usmjerena
uspostavljanju ravnoteže između mogućnosti i određenih zahtjeva (općih i
D. E. Orem
zdravstvenih) kojima pojedinac mora trajno udovoljavati radi održavanja života i
zdravlja, oporavka od bolesti i ozljeda te sučeljavanje s njihovim učincima (1980.)
Zdravstvena njega je dijagnosticiranje i tretiranje reakcija (odgovora) na aktualne i
ANA
potencijalne zdravstvene probleme (1980.)

18
TEORETIČARKE SESTRINSTVA

Florence Nightingale
 dala prvo objašnjenje uloge medicinske sestre
 postala je medicinska sestra sa 31 godinom, a prvi značajniji uspjeh u struci postigla je
tijekom Krimskog rata poboljšanjem higijenskih uvjeta čime se smanjila smrtnost s 42
na 2,2% → mogućnost zdravstvene njege u prevenciji morbiditeta i smanjenju
mortaliteta
 njeno objašnjenje zdravstvene njege pod utjecajem je vlastitog obrazovanja,
religioznosti, interesa za statistiku, iskustva stečenog u Krimskom ratu te shvaćanju
zdravlja

 zdravlje
 „sposobnost iskorištavanja svih potencijala kojima čovjek raspolaže, a ne
jednostavno stanje suprotno bolesti“
 pod utjecajem okolinskih, fizioloških i psiholoških činitelja
 bolest
 reverzibilno stanje zbog „prirodnih procesa ozdravljenja“
 okolina
 okolinski
činitelji –
mogu
pozitivno i
negativno
utjecati na
zdravstven
o stanje
zdravih i
bolesnih
 na okolinu se može djelovati u svrhu očuvanja ili ponovnog uspostavljanja
zdravlja
 psihosocijalni aspekti okoline – važnost komunikacije i aktivnosti pacijenta
na njegovo zdravstveno stanje, uključivanje pacijenta u aktivnosti radi
sprječavanja dosade smatra značajnim činiteljem u poboljšanju zdravstvenog
stanja

 medicinska sestra mora poznavati i osigurati pozitivan utjecaj okoline na

zdravstveno stanje (zdravih i bolesnih) ljudi

 smatrala je zdravstvenu njegu:

 disciplinom koja uključuje znanje, vještine o stavove te zahtijeva sustavnost,
logičnost i suosjećanje što se može usvojiti kroz redovnu institucionaliziranu
edukaciju
 različitom od medicine – nije dozvolila upis u školu za medicinske sestre nije
jednoj ženi koja je imala ambicija postati liječnicom

19
Ernestine Wiedenbach
 zastupa ALTRUISTIČKO stanovište
 smatra da je ZNJ pomoć drugoj osobi, utemeljena na suosjećanju, znanju, vještini i
razumijevanju osobe kojoj je pomoć potrebna; sastoji se iz 3 osnovna elementa:
 svrha – ono što kroz svoju aktivnost želi postići
 plan – sastavlja i provodi MS u suradnji s pacijentom koji mora razumjeti i
prihvatiti razloge i način pružanja pomoći
 realnost – procjena svih obilježja pacijenta i medicinske sestre te ciljeva
planova i okolnosti u kojima će se provoditi zdravstvena njega
 smatra da su doživljaji i iskustvo pacijenta u svezi s nekim problemom jednako važni
kao i zapažanja i mišljenja MS

3 faze kroz koje se odvija djelatnost medicinske sestre:

1) utvrđivanje je li pojedincu potrebna pomoć (promatranje, procjena stanja i
ponašanja – da li se razlikuje od očekivanog, objašnjava eventualne razlike)
2) pružanje potrebne pomoći prema planu (savjetovanje, informiranje,
uključivanje drugih stručnjaka, provođenje mjera udobnosti i terapijskih
postupaka)
3) provjera je li potrebna pomoć pružena i je li bila djelotvorna

Dorothy E. Johnson
 od 1950. do 1980. razvija BIHEVIORALNU TEORIJU ZDRAVSTVENE NJEGE
– MS utječe na pacijentovo stanje s ciljem da smanji njegovu napetost i uspostavi
unutarnju ravnotežu
 2 sustava – BIOLOŠKI (prema njemu usmjerena medicina) i BIHEVIORALNI (na
ovaj sustav usmjerena je zdravstvena njega)
 narušavanje ravnoteže → uspostava ravnoteže nadopunjavanjem medicinske skrbi i
zdravstvene njege
 zdravstvena njega usmjerena smanjivanju stresa i podržavanju „prirodne obrane“ i
procesa prilagodbe
 zdravlje – „svrsishodno i adaptivno tjelesno, mentalno, emocionalno i socijalno
reagiranje na unutarnje i vanjske podražaje, s ciljem održavanja ravnoteže i ugode“

Podsustavi BIHEVIORALNOG sustava:

1. afilijativni (odnosi s drugim ljudima)
2. ovisnički (spremnost na prihvaćanje pomoći)
3. nutritivni
4. eliminacijski
5. seksualni
6. agresivni (u smislu zaštite)
7. afirmativni (razvijanje sposobnosti, znanja i vještina)

Nutritivni, eliminacijski i seksualni su usko povezani sa biološkim sustavom, ali su svrstani u

bihevioralni zbog značajnih utjecaja socijalnih, kulturalnih i ekoloških činitelja na ponašanje.
Da bi podsustavi uspješno djelovali moraju biti zaštićeni od nepoželjnih i štetnih utjecaja iz
okoline, njegovani i poticani da se razvijaju, a ne stagniraju.

20
Problemi se javljaju ako je ponašanje bolesnika:
 insuficijentno – ispod razine njegovih mogućnosti
 neadekvatno – nerazmjer između ponašanja i ciljeva
 inkompatibilno – ponašanje i ciljevi jednog podsustava negativno utječu na
ponašanje i ciljeve drugog
 dominantno – prevladava određeno ponašanje iako situacija to ne zahtijeva

Cilj zdravstvene njege prema D.E. Johnson: „pomoć pojedincu da bude ili postane osoba čije
je ponašanje u skladu s društvenim zahtjevima, koja je u stanju modificirati ponašanje na
način koji potpomaže biološke zakonitosti, u stanju je iskoristiti dobrobit medicine i čije
ponašanje eliminira nepotrebne traume kao posljedice bolesti“

Virginia Henderson
 praktična znanja i iskustva stjecala njegom ranjenih i bolesnih u Prvom svjetskom
ratu, te radom u općoj bolnici, pedijatrijskom i psihijatrijskom odjelu te centru za
kućnu njegu
 kao studentica je zapazila nedostatke u obrazovanju medicinskih sestara (teoretsku
podlogu dobivali od liječnika – isticanje važnosti bolesti, dijagnostike i liječenja)
 nedostaci u radu medicinskih sestara:
 na psihijatrijskom odjelu – pristup, način komuniciranja i postupci s
bolesnicima
 na pedijatriji – ograničavanje posjeta roditelja, „vatrogasno“ rješavanje
problema bolesnika tijekom hospitalizacije bez obzira u kojim su se uvjetima ti
problemi javili ili bi se mogli ponovno pojaviti kada osoba napusti bolnicu

kroz praksu, nastavu i teoretski rad zalaže se za:

 cjelovito zbrinjavanje i orijentaciju prema pacijentu
 trajnu skrb i zaštitu osoba oboljelih od kroničnih bolesti i njihovih obitelji
 obrazovanje medicinskih sestara na višim i visokim školama
 ukidanje tečajeva za osposobljavanje medicinskih sestara
 praktičnu nastavu studenata sestrinstva uz mentore u zdravstvenim
ustanovama, na terenu i u pacijentovom domu

Zdravlje – sposobnost pojedinca da samostalno zadovoljava svoje potrebe

↓
definiranje zdravstvene njege (1955.), revizija 1961., završna verzija 1966.
↓
Uloga medicinske sestre je pomoć pojedincu, bolesnom ili zdravom, u
obavljanju aktivnosti koje doprinose zdravlju ili oporavku (ili mirnoj
smrti), a koje bi obavljao samostalno kada bi imao potrebnu snagu,
volju ili znanje. Pomoć treba pružiti na način koji će doprinijeti što
bržem postizanju njegove samostalnosti.

21
Aktivnosti medicinske sestre → usmjerene zadovoljavanju OSNOVNIH LJUDSKIH
POTREBA:

Potrebe Zadovoljavanje prema A. Maslowu Zadovoljavanje prema V. H.

kisik, voda, hrana, spavanje, seks, 1. disanje
zaštita od ekstremnih temperatura, 2. unos hrane i tekućine
Fiziološke potrebe
eliminacija otpadnih tvari i senzorna 3. eliminacija otpadnih tvari
stimulacija 4. kretanje i zauzimanje
odgovarajućih položaja tijela

5. odmor i spavanje
6. odijevanje
Potrebe za postojanost, red, poredak, struktura i
7. održavanje normalne tjelesne
sigurnošću predvidljivost događaja
temperature
8. održavanje osobne higijene
9. izbjegavanje štetnih utjecaja
okoline
uspostavljanje odnosa s drugim
Afilijativne potrebe
ljudima utemeljenih na međusobnom 10. komunikacija s drugim
(za ljubavlju i
poštovanju, odanosti, privrženosti i ljudima
pripadanjem)
povjerenju 11. vjerske potrebe
pojedinac kao vrijedan, koristan, 12. obavljanje svrsishodnog rada
Potrebe za
sposoban da se nosi sa životnim
(samo)poštovanjem
problemima i da ih uspješno rješava 13. rekreacija
težnja za razvoj i iskorištavanje svih 14. učenje, istraživanje i
Potrebe za zadovoljavanje znatiželje
svojih mogućnosti, ma kolike one
samoaktualizacijom
bile

Koncepcija zadovoljavanja OLJP u okvirima ZNJ temelji se na teoriji motivacije A. Maslowa

(1943.) – 5 hijerarhijskih razina → potrebe na višoj razini javljaju se kada su zadovoljene
potrebe na nižem nivou

22
Osnovne potrebe:
 FIZIOLOŠKE – kisik, voda, hrana, spavanje, seks, zaštita od ekstremnih
temperatura, eliminacija otpadnih tvari i senzorna stimulacija
 POTREBE ZA SIGURNOŠĆU – postojanost, red, poredak, struktura i predvidljivost
događaja
 POTREBE ZA LJUBAVLJU I PRIPADANJEM (AFILIJATIVNE) –
uspostavljanje odnosa s drugim ljudima utemeljenih na međusobnom poštovanju,
odanosti, privrženosti i povjerenju
 POTREBE ZA SAMOPOŠTOVANJEM – pojedinac kao vrijedan, koristan,
sposoban da se nosi sa životnim problemima i da ih uspješno rješava
 POTREBE ZA SAMOAKTUALIZACIJOM – težnja za razvoj i iskorištavanje svih
svojih mogućnosti, ma kolike one bile

Većina bolesnikovih potreba u sebi sadržava potrebe na više razina.

Definicija zdravstvene njege V. Henderson odgovara na pitanja:

 tko pomaže – medicinska sestra
 kome pomaže – zdravom i bolesnom pojedincu
 pri čemu pomaže – pri zadovoljavanju osnovnih ljudskih potreba (14)
 kada pomaže – kada nema potrebnu snagu, volju ili znanje
 kako pomaže – pruža pomoć: fizička, psihološka (motivacijska) i edukacija
 koja je svrha pomoći – očuvanje zdravlja, oporavak ili mirna smrt
 koje je načelo pomoći – što brže osamostaljivanje

Nedostatak: izostavljen rad s grupama i zajednicom

Abraham G. Malow
Maslowljeva teorija motivacije omogućava:
 razumijevanje definicije zdravstvene njege V. Henderson
 UTVRĐIVANJE PRIORITETA U PROCESU ZDRAVSTVENE NJEGE

Čovjekovo ponašanje usmjereno je na zadovoljavanje brojnih ljudskih potreba. Kada čovjek

zadovolji jednu potrebu javljaju se nove potrebe koje ga potiču na nove aktivnosti.

Maslowljeva hijerarhija motiva – 5 razina potreba u hijerarhijskom odnosu:

23
 Utvrđivanje prioriteta u PZNJ prema Maslowljevoj hijerarhiji potreba (motiva)

Zadovoljenje potreba na nižoj razini je važnije i hitnije. Preživljavanje se osigurava

zadovoljavanjem potreba s prve dvije razine, a ostale potrebe na osnovu ocjene da je
„dostignuta razina proporcionalna individualnosti, humanitetu i psihološkom zdravlju
pojedinca“.

Fiziološke potrebe
 potrebe za preživljavanjem – kisik, voda, hrana, regulacija tjelesne temperature,
eliminacija, odmor, izbjegavanje boli
 potrebe za stimulacijom – seksualne potrebe, aktivnost, kretanje, manipulacija,
percepcija

Zadovoljavanje pacijentovih fizioloških potreba značajno je s aspekta preživljavanja,

ali i stvaranja uvjeta za daljnji razvoj i psihološko zdravlje pojedinca.

Potrebe za sigurnošću
 da bi se javile potrebe na ovoj razini, fiziološke moraju biti barem donekle
zadovoljene
 želja za postojanošću, redom, poretkom, strukturom i predvidljivošću događaja
 uzroci ugrožavanja potreba za sigurnošću:
 nepoznata fizička i socijalna okolina
 fizičke i psihološke prijetnje (bolest, dijagnostički i terapijski postupci;
nepoznata okolina u dječjoj dobi)
 nepredvidljivost događaja i ponašanja drugih ljudi
 nezadovoljene potrebe za sigurnošću se očituju strahom, zabrinutošću i tjeskobom

Afilijativne potrebe
 želja da se bude s drugim ljudima u bliskim odnosima utemeljenim na uzajamnoj
odanosti, privrženosti, prihvaćenosti, poštovanju i povjerenju → potreba da se voli i
da se bude voljen
 potrebe se zadovoljavaju kroz pripadnost drugim pojedincima i grupama → omogućiti
bolesniku kontakt s dragim osobama, pomoći da se uključi u nove grupe (klubove) ili
osobno postati zamjena za drage osobe
 nezadovoljavanje ovih potreba dovodi do usamljenosti

24
Potrebe za (samo)poštovanjem
 potrebe za samopoštovanjem i samopouzdanjem – želja da se bude uspješan,
sposoban, neovisan od drugih ljudi
 potrebe za poštovanjem od strane drugih osoba – želja za statusom, prestižom,
odlikovanjem, divljenjem i prihvaćenosti → osjećaj vrijednosti i samopouzdanja

 nezadovoljavanje ovih potreba dovodi do osjećaja bespomoćnosti, ugroženosti i manje

vrijednost
 priznanja od drugih nisu realna i proporcionalna uloženom trudu
 pojedinac nije u stanju rješavati životne probleme
 gubitak osjećaja poštovanja od drugih
 obitelj, profesionalne grupe i društvo nisu spremni priznati prijašnji status
bolesnim i nemoćnim osobama

Potrebe za samoaktualizacijom
 predstavljaju vrhunac razvoja ličnosti
 težnja pojedinca da iskoristi sve svoje sposobnosti, ma kolike one bile
 oblici samoaktualizacije su sva ona djela značajna za čovječanstvo i svi oblici
ljudskog stvaralaštva
 samo mali broj pojedinaca dostiže svoj maksimum zbog nezadovoljenja potreba sa
nižih razina, nepoznavanjem vlastitih sposobnosti i nepovoljnom socijalnom (i
fizičkom) okolinom
 bolest i/ili hospitalizacija ugrožavaju zadovoljavanje potreba na nižim razinama,
smanjuju ljudske potencijale i mogućnosti njihove iskorištenosti → negativan utjecaj
na samoaktualizaciju
 prepoznavanje straha, tjeskobe i zabrinutosti → pacijentove sposobnosti smanjene i
neadekvatno se sučeljava s tom spoznajom

Nancy Roper, Winifred W. Logan i Alison J. Tierney

 „pomoć pacijentu u sprječavanju, rješavanju, ublažavanju i sučeljavanju s problemima u
svezi sa svakodnevnim životnim aktivnostima“ (1985.)
 zadržavaju osnovnu ideju Hendersonove definicije, ali umjesto termina „osnovne
ljudske potrebe“ uvode termin „životne aktivnosti“
↓
isključene vjerske aktivnosti, a uključene
seksualne aktivnosti (potrebe) i umiranje

Svakodnevne životne aktivnosti prema N. Roper i suradnicama:

 izbjegavanje štetnih utjecaja okoline
 komunikacija
 disanje
 uzimanje hrane i tekućine
 eliminacija otpadnih tvari
 održavanje higijene i odijevanje
 održavanje normalne temperature tijela
 kretanje
 rad i rekreacija
 seksualne potrebe i aktivnosti
 spavanje
 umiranje

25
Dorothy E. Orem
 objavljuje (1959.) teoriju zdravstvene njege utemeljenu na ideji
SAMOZBRINJAVANJA (selfcare) s pojedincem u centru zbivanja
 1980. revidira svoju teoriju uključujući u nju i obitelj, grupu i zajednicu

Samozbrinjavanje – aktivnosti koje pojedinac potiče i izvodi u vlastitom

interesu zbog održavanja života, zdravlja i dobrobiti

 zdrave osobe sposobne za samozbrinjavanje, a djeca, stare, bolesne i nemoćne osobe

zahtijevaju pomoć (manju ili veću) pri aktivnostima samozbrinjavanja

Teorija zdravstvene njege D. E. Orem prikazana je sa stanovišta:

 samozbrinjavanja
 deficita u samozbrinjavanju
 sustava zdravstvene njege

ZAHTJEVI ZA SAMOZBRINJAVANJE:
 univerzalni zahtjevi – zajednički svim ljudima, prisutni u svim razvojnim fazama,
odrasle zdrave osobe sposobne su tim zahtjevima udovoljiti, međuzavisni su
 zahtjevi koji proizlaze iz gubitka znanja – javljaju se u slučaju bolesti, ozljeda ili u
svezi s medicinsko-tehničkim (dijagnostičkim i/ili terapijskim) zahvatima

Zahtjevi koji proizlaze iz gubitka

Univerzalni zahtjevi
 zrak, voda i hrana – osnovni elementi života
 eliminacijski procesi, njihova kontrola i
regulacija
 aktivnosti i odmor te njihova međusobna
uravnoteženost
 uspostava ravnoteže između vremena koje
osoba provodi sama i u interakciji s drugim
osobama
 izbjegavanje opasnosti koje ugrožavaju
život, zdravlje i blagostanje
 težnja da se bude normalan u odnosu na
razvojne, kulturne i socijalne kriterije
zdravlja
 traženje potrebne medicinske pomoći
 adekvatni postupci u svezi s
patološkim stanjem
 pridržavanje medicinskih uputa
 adekvatni postupci u svezi s
neugodnim učincima medicinskih
postupaka
 promjena načina života koja će
doprinijeti razvoju ličnosti u vrijeme
bolesti i unatoč njoj
 očuvanje samopouzdanja i
samopoštovanja

Teorija ZNJ D. Orem s aspekta DEFICITA SAMOZBRINJAVANJA  pomoć

medicinske sestre potrebna je kada je prisutna neravnoteža između zahtjeva i
mogućnosti!

26
27
U svezi s gore navedenom činjenicom koja je potkrijepljena slikom, medicinska sestra
pružajući zdravstvenu njegu:
 uspostavlja i održava interakciju s pojedincem, obitelji i grupom, sve dok im je pomoć
potrebna
 određuje da li se i kako može pomoći pojedincu, obitelji i grupi
 udovoljava realnim zahtjevima, željama i potrebama za pomoć te osigurava vezu sa
sustavom zdravstvene zaštite
 ordinira, provodi i regulira sve vrste pomoći bolesniku, obitelji i grupi, iz područja
zdravstvene njege
 integrira i usklađuje zdravstvenu njegu s bolesnikovim svakodnevnim životom, te
ostalim oblicima zdravstvene i socijalne skrbi

SUSTAVI ZDRAVSTVENE NJEGE

Sustavi zdravstvene njege u teoriji ZNJ D. Orem su:
1. KOMPENZATORNI
2. DJELOMIČNO KOMPENZATORNI
3. SUPORTIVNO – EDUKACIJSKI

Temeljni elementi sustava ZNJ (prema teoriji D. Orem):

 komplementarnosti specifičnih uloga i odgovornosti pojedinca i medicinske sestre
 specifične vrste pomoći koje pruža medicinska sestra (čini nešto za i umjesto
pojedinca, usmjeravanje, fizička i psihološka podrška, podučavanje, osiguravanje
adekvatne okoline)

Kompenzatorni sustav zdravstvene njege

 pojedinac potpuno neaktivan, a medicinska sestra pomaže čineći sve za i umjesto
njega

Kategorije
pacijenata u
kompenzatornom
sustavu

fizički sposobni,
fizički potpuno
fizički nemoćni, ali ali mentalno i
nemoćni i bez
očuvane svijesti socijalno
svijesti
nesposobni

Djelomično kompenzatorni sustav zdravstvene njege

 pacijent i medicinska sestra surađuju u aktivnostima samozbrinjavanja
 pojedinci kojima je potreban različit stupanj pomoći „činiti za i umjesto njega“, ali
isključuje se potpuna ovisnost o medicinskoj sestri

Suportivno – edukacijski sustav zdravstvene njege

 pacijent sposoban, može i smije obavljati aktivnosti usmjerene samozbrinjavanju
 medicinska sestra pruža potrebnu pomoć u obliku savjetovanja, podučavanja, podrške
i osiguranja adekvatne okoline

28
American Nurses Association (ANA)
 „dijagnosticiranje i tretiranje reakcija na aktualni ili potencijalni zdravstveni problem
(bolest)“ (1980.) ↓
svrstane u sljedeće skupine koje ujedno
predstavljaju i skupine dijagnoza s
područja zdravstvene njege:

RAZMJENA – reakcije koje se odnose na fiziološka davanja i primanja

(prehrana, eliminacija, disanje, tjelesna temperatura, infekcije, …)
KOMUNIKACIJA – problemi u svezi s priopćavanjem vlastitih želja,
stavova, poruka drugima (davanje ili slanje obavijesti)
ODNOSI S DRUGIM LJUDIMA – problemi koji se odnose na međuljudske
odnose (socijalna izolacija, neprikladno prihvaćanje pojedinih uloga, …)
VJEROVANJA – vrijednosti, vjerovanja (religija), životni ciljevi koji utječu
na izbor i odluke
IZBOR (SUČELJAVANJE SA STRESOM) – negiranje, povlačenje, otežano
prilagođavanje, …
KRETANJE I AKTIVNOST – problemi u svezi sa smanjenim podnošenjem
napora, održavanjem higijene, spavanjem, …
PERCEPCIJA – poremećaji u percepciji sebe i okoline, osjećaj
bespomoćnosti
ZNANJE – neupućenost pacijenta
EMOCIJE – bol, strah, tjeskoba, …

Objašnjenje definicije zdravstvene njege prema ANA-i:

 „dijagnosticiranje i tretiranje“ – primjena procesa zdravstvene njege
 „reakcija na aktualni ili potencijalni zdravstveni problem“ – specifičnost sadržaja
zdravstvene njege tj. razlika u djelatnosti liječnika i medicinske sestre

Definicija zdravstvene njege prema ICN – u

29
PREGLED TEMELJNIH TEORIJA ZDRAVSTVENE NJEGE

Teorije Ključni elementi

Koncepti:
Florence Nightingale
Teorija prilagodbe okolišu
1. Čovjek
 aktivan suodnos s medicinskom sestrom
 suodnos s okolinom
 posjedovanje potencijala za oporavak
2. Okoliš: temelj teorije – uključuje fizičke, psihičke i
socijalne čimbenike
3. Zdravlje/održavanje zdravlja – jačanjem osobnih
potencijala i kontrolom čimbenika okoliša
4. Sestrinstvo – osiguravanje svježeg zraka, svjetla,
dobrih higijenskih uvjeta, dobre hrane i tišine
1. Interpersonalni odnosi – pomažu osnažiti pojedinca
2. Da bi medicinske sestre mogle pomagati pojedincu u
rješavanju njegovih problema moraju ponajprije
razumjeti svoje ponašanje

Četiri su faze odnosa medicinska sestra – bolesnik:

 Orijentacija
Hildegard Peplau  Identifikacija
Teorija interpersonalnih  Eksplicitno rješavanje
odnosa
 Odlučivanje
(Psihodinamska teorija
sestrinstva) Šest je različitih uloga medicinskih sestara:
 Osoba
 Pomagač
 Učitelj
 Vođa
 Zastupnik
 Savjetnik
Identifikacija potreba bolesnika:
 Promatranjem
Ernestine Wiedenbach
 Razumijevanjem njegova ponašanja
Pomaganje kao umjetnost u
 Prepoznavanjem uzroka nelagode
kliničkom sestrinstvu
 Razlučivanjem treba li bolesnik pomoć ili može
sam riješiti problem
Bolesnik → pomoć za postizanje samostalnosti u
Virginia Henderson zadovoljavanju osnovnih životnih potreba
Određenje sestrinstva Definira 14 osnovnih ljudskih potreba na kojima se temelji
zdravstvena njega

30
ODNOS NJEGE BOLESNIKA I ZDRAVSTVENE NJEGE
Zdravstvena njega je mnogo širi pojam od njege bolesnika, bez obzira što joj se u praksi
upućuju brojni prigovori. Iz sljedećih usporedbi, prema određenim kriterijima, tradicija
suvremene koncepcije zdravstvene njege je u nas duže prisutna od upotrebe samog
naziva.

KOMPLEMENTARNI ODNOS MEDICINE I ZDRAVSTVENE NJEGE

Uloga definicija zdravstvene njege:
 osnova za određivanje sadržaja rada medicinskih sestara u praksi i istraživačkog rada
 omogućuju razlikovanje djelatnosti medicinskih sestara i drugih zdravstvenih
djelatnika

Neovisno o različitosti pristupa pri definiranju zdravstvene njege, evidentno je da je

medicinska sestra samostalni član zdravstvenog tima te da ima određeno područje rada
različito od drugih članova tima, iako su prisutna izvjesna preklapanja i nužnost suradnje.
Aktivnosti zdravstvene njege i medicine usmjerene su ka zajedničkom cilju, ali realizaciji
tih ciljeva doprinose kroz različite sadržaje i načine. Dok se medicina bavi čovjekom s
aspekta bolesti, zdravstvena njega se bavi čovjekom s aspekta osnovnih
ljudskih potreba.
Radi uspješnog cjelokupnog zbrinjavanja nužno je da medicinska sestra i liječnik stalno
surađuju, informiraju se međusobno o planiranim i provedenim aktivnostima, te se zajedno
dogovaraju o određenim postupcima. Izlječenje bolesnika od neke bolesti doprinosi njegovoj
samostalnosti u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, dok istodobno adekvatno zadovoljavanje
OLJP doprinosi izlječenju. Medicina i zdravstvena njega se nadopunjuju i jesu različita,
ali komplementarna područja.
Ishod medicinske skrbi i zdravstvene njege može biti pozitivan i negativan. Budući da se
unutar medicine i zdravstvene njege
pomaže ljudima u rješavanju
problema, (ne)uspjeh u jednom
području ne mora biti praćen
(ne)uspjehom u drugom.
Zbog opisanih razlika između
medicine i zdravstvene njege potrebno
je razlikovati potrebe pacijenata za
uslugama iz te dvije djelatnosti.
Postoje situacije kada bolest ne
narušava ozbiljnije zadovoljavanje
OLJP, pa je u takvim situacijama
primarno potrebna pomoć liječnika.

31
 3
Uvod u proces zdravstvene njege
PROBLEM NA PODRUČJU ZDRAVSTVENE NJEGE – svako stanje koje odstupa od
normalnog ili poželjnog i stoga zahtijeva intervencije medicinske sestre, bez obzira na
poteškoće koje se s tim u svezi mogu javiti

Intervencije medicinske sestre mogu biti: intuitivne, prihvaćanje savjeta, iskustvene te

utemeljene na znanju, logične i racionalne → PROCES ZDRAVSTVENE NJEGE –
sustavna, logična i racionalna osnova za utvrđivanje i rješavanje pacijentovih potreba

PROCES ZDRAVSTVENE NJEGE je unaprijed određeni niz aktivnosti usmjerenih

ispunjavanju svrhe zdravstvene njege – održavanje zdravlja pojedinca ili ako je ono
narušeno, osiguravaju one količine i kakvoće zdravstvene njege koju njegovo stanje
zahtijeva da bi ozdravio. Ako se zdravlje ne može vratiti, primjena procesa zdravstvene
njege mora doprinijeti postizanju najviše moguće kakvoće života, što je duže moguće.

FAZE PROCESA ZDRAVSTVENE NJEGE:

 UTVRĐIVANJE POTREBA ZA ZDRAVSTVENOM NJEGOM
 PLANIRANJE ZDRAVSTVENE NJEGE
 PROVOĐENJE ZDRAVSTVENE NJEGE
 EVALUACIJA ZDRAVSTVENE NJEGE

32
ŠTO OBUHVAĆAJU FAZE PROCESA?

 UTVRĐIVANJE POTREBA ZA ZDRAVSTVENOM NJEGOM

 PRIKUPLJANJE PODATAKA – intervju, promatranje, mjerenje, analiza
dokumentacije
 ANALIZA PODATAKA – revizija, interpretacija, validacija
 DEFINIRANJE PROBLEMA/DIJAGNOZE – zaključak o problemu i uzroku

 PLANIRANJE ZDRAVSTVENE NJEGE

 UTVRĐIVANJE PRIORITETA – analiza s aspekata hijerarhije osnovnih
ljudskih potreba, percepcije pacijenta o važnosti problema, objektivne mogućnosti
 DEFINIRANJE CILJEVA – dogovaranje realnih ishoda
 PLANIRANJE INTERVENCIJA – odabir onih najprikladnijih
 IZRADA PLANA ZDRAVSTVENE NJEGE – dokumentiranje učinjenog

 PROVOĐENJE ZDRAVSTVENE NJEGE

 VALIDACIJA PLANA – provjera ispravnosti i valjanosti plana
 ANALIZA UVJETA – procjena osoblja, vremena, prostora, pomagala
 REALIZACIJA – provođenje planiranih intervencija (fizička pomoć, uređenje
okoline, savjetovanje, edukacija, …)

 EVALUACIJA ZDRAVSTVENE NJEGE

 EVALUACIJA CILJA – ponovna procjena pacijentovog stanja, usporedba s
predviđenim ciljem
 EVALUACIJA PLANA – ponovna primjena procesa

→ samoinicijativno, planski, namjerno i sustavno otkrivanje pacijentovih problema s

područja zdravstvene njege; rješavanje problema prema planu; provjera uspješnosti →
racionalno i utemeljeno na znanstvenim spoznajama

33
OSOBINE PROCESA ZDRAVSTVENE NJEGE:
1. SUSTAVNOST – vidljiva je iz faza PZNJ i organiziranog te ciljanog prikupljanja
podataka s namjerom da se otkrije problem
2. DINAMIČNOST – uvjetovana činjenicama da bolesnici koji boluju od jedne bolesti
mogu imati više problema iz zdravstvene njege te da se broj, vrsta i intenzitet
problema iz područja zdr. njege često mijenjaju → složenost i promjenjivost
pacijentovih problema → DINAMIČNA ZDRAVSTVENA NJEGA i FLEKSIBILNO
izmjenjivanje pojedinih faza → pravodobne revizije planova te usklađivanje
postojećeg sa novonastalim stanjima
3. FLEKSIBILNOST – očituje se na 3 načina:
 primjenjiv na svim razinama zdravstvene zaštite u radu s pojedincem i
zajednicom te u radu sa svim kategorijama populacije
 primjenjiv na svim modelima zdravstvene njege
 sukcesivna i simultana (uzastopna i istodobna) primjena pojedinih faza

NAČELA PROCESA ZDRAVSTVENE NJEGE – kao cjeloviti teorijski koncept:

 USMJERENOST NA PACIJENTA (a ne na bolest!!!) – u konačnici se kakvoća
zdravstvene njege ocjenjuje na temelju postignutog, a ne na temelju učinjenog
 PACIJENT – SUBJEKT U PZNJ – nadopunjavanje uloga MS i pacijenta, a pacijent
je aktivan sudionik sukladno njegovim sposobnostima i mogućnostima
 HOLISTIČKI PRISTUP – CJELOVITOST PRISTUPA PACIJENTU –
shvaćanje čovjeka u skladu sa njegovom prirodom – humanistička teorija!,
zadovoljavanje OLJP je pod utjecajem fizioloških, razvojnih, psiholoških, socijalnih i
kulturalnih činitelja; potrebe kao potrebe cijelog organizma
Čovjeka treba shvatiti kao psihofizičku (biopsihosocijalnu) cjelinu čiji se
doživljaji odigravaju u složenoj interakciji sa fizičkom i socijalnom okolinom.

34
 4
Utvrđivanje potreba za zdravstvenom njegom
 osnova plana zdravstvene njege, praćenje pacijentova stanja – revizija plana i
njegova usklađenost sa novonastalim promjenama

UTVRĐIVANJE POTREBA ZA ZDRAVSTVENOM NJEGOM obuhvaća:

 PRIKUPLJANJE PODATAKA
 ANALIZA PRIKUPLJENIH PODATAKA
 DEFINIRANJE PROBLEMA – DIJAGNOZE

PRIKUPLJANJE PODATAKA
IZVORI PODATAKA mogu biti:
 primarni – sam pacijent (on je uvijek izvor podataka, bez obzira da li smo u
mogućnosti provesti intervju, ovisi o tehnici prikupljanja podataka), promatranje
(tjelesnog stanja, stanja svijesti i ponašanje) i intervju (verbalne informacije o
vlastitom zdr. stanju, znanju, željama, potrebama, informacije o intervencijama)
 sekundarni – članovi pacijentove obitelji, prijatelji, susjedi, suradnici, nastavnici,
drugi (ne)zdravstveni djelatnici, drugi bolesnici u sobi
Uloga 2° izvora: daju i/ili nadopunjavaju podatke o bolesnicima koji to nisu u stanju
ili su skloni prikrivanju istine, zagovornici pacijentovih interesa, pomažu u shvaćanju
pacijentovih ponašanja i reakcija
 tercijarni – dokumentacija (opći podaci o pacijentu, med. dg., podaci o ranijim
hospitalizacijama i liječenju, laboratorijski nalazi)
TEHNIKE PRIKUPLJANJA PODATAKA: INTERVJU, PROMATRANJE,
MJERENJE i ANALIZA DOKUMENTACIJE

INTERVJU U PROCESU ZDRAVSTVENE NJEGE

INTERVJU – profesionalnim ciljem usmjeren i planiran razgovor dviju osoba koje
imaju međusobno komplementarne uloge
Karakteristike intervjua: cilj (uvijek se vodi pod određenim ciljem), plan (vodi se prema
određenom planu) i psihološka (ne)ravnopravnost (pacijent u podređenom i ovisnom
položaju) i psihološka atmosfera (određena razina „hladnoće“, napetosti i rezerviranosti)
Cilj intervjua: prikupiti specifične podatke o pacijentu u svrhu prepoznavanja problema i
planiranja zdravstvene njege
Intervjua mora: doprinijeti stvaranju pozitivnog odnosa između pacijenta i MS, omogućiti
pacijentu da dobije informacije radi ravnopravnijeg sudjelovanja, pomoć MS pri prikupljanju
podataka

VRSTE INTERVJUA:
 INFORMATIVNI (DIJAGNOSTIČKI) – prikupljanje podataka od intervjuirane
osobe
 TERAPIJSKI – promjena u znanju, stavovima i ponašanju intervjuirane osobe

Intervju prema strukturiranosti može biti:

 strukturirani (standardizirani) – unaprijed pripremljena pitanja utvrđenim
redoslijedom, ne odstupa se od plana, dobivaju se odgovori na sva pitanja, kraće traje,
ne zahtijeva posebno iskusnog voditelja, u istraživačke svrhe (kvantifikacija podataka)

35
  nestrukturirani (slobodni) – sličniji svakodnevnom razgovoru, češće primjenjivan
u PZNJ, unaprijed pripremljen orijentacijski plan s jasno postavljenim ciljem,
odstupanje ili odustajanje od plana po potrebi, redoslijed pitanja i smjer intervjua
prilagođava se dobivenim odgovorima, stanju i raspoloženju, odgovori manje
kontrolirani, omogućava otkrivanje specifičnijih problema

FAZE INTERVJUA POČETAK → TIJEK → ZAVRŠETAK

Početak intevjua: stvaranje emocionalne dimenzije i pozitivne psihološke klime
 obuhvaća UPOZNAVANJE SUDIONIKA, OBJAŠNJAVANJE SVRHE
INTERVJUA i STVARANJE POZITIVNE KLIME
 identifikacija pacijenta i upoznavanje s njim, dogovor o načinu oslovljavanja
 nakon upoznavanja objašnjavanje svrhe intervjua na razumljiv način
 HALO EFEKT – stvaranje suda o osobi na osnovu jedne pozitivne ili
negativne osobine
 negativan stav o bolesniku  korektan profesionalni odnos, refleksija ponašanja

Tijek intervjua: prikupljanje verbalnih informacija i promatranje neverbalnog ponašanja

 postavljanje pitanja
 OTVORENA – zahtijevaju i potiču pacijenta na opširan odgovor o svojim
mislima, osjećajima, željama, iščekivanjima; pitanja koja počinju sa ZAŠTO
potiču obrambeni stav pacijenta
 ZATVORENA – brzi i kratki odgovori, prikupljanje specifičnih podataka
 SUGESTIVNA – potiču pacijenta na sugeriran odgovor (zar ne?), izbjegavati!
 PROVOKATIVNA – da bi se saznala emocionalna reakcija u vezi s nekom
temom, promatranje i analiziranje neverbalnog ponašanja
Najčešće se kombiniraju otvorena i zatvorena pitanja!

Otvorena pitanja Zatvorena pitanja

 osiguravaju precizan odgovor
 potiču pacijenta da govori
 u kombinaciji s otvorenim pitanjima
 omogućava pacijentu da odabere o
doprinose razjašnjavanju problema
prednosti čemu će pričati
 ne ovise o pacijentovoj sposobnosti
 manje su prijeteća i potiču na iskrenije
izražavanja
odgovore
 zahtijevaju manje vremena
 odgovori kratki i površni
 omogućavaju izbjegavanje teme
nedostaci  ne potiču komunikaciju
 intervju duže traje
 potiču pasivno ponašanje bolesnika
 Kako ste se osjećali nakon poroda?
 Jeste li danas kontrolirali krvni tlak?
 Koju su događaji prethodili
primjeri  Jeste li oženjeni?
astmatičnom napadaju?
 Kada ste rođeni?
 Pričajte mi o…

 korištenje REFLEKSIJE, PARAFRAZIRANJA, POTICAJNIH FRAZA

 REFLEKSIJA – ponavljanje pacijentovih ključnih riječi ili ideja, namjera da
ga se „vrati“ na određenu temu/potakne da o njoj nastavi pričati
 PARAFRAZIRANJE – interpretacija onoga što je pacijent, da li je MS dobro
shvatila pt je pacijent želio reći i/ili da ga se potakne da o tome nastavi pričati
 KRATKE POTICAJNE FRAZE (da, hmm, nastavite, i onda, razumijem, …) – potiču i
održavaju pacijenta, posebice ako su praćene poticajnim ponašanjem MS

36
 Završetak intervjua: najava kraja, sažimanje rečenog i dogovorenog, davanje mogućnosti
pacijentu da još nešto kaže ako želi, dogovor za sljedeći susret, obavijestiti pacijenta kada i
kako nam se može obratiti za pomoć

Dokumentiranje podataka prikupljenih intervjuom – dogovoriti sa pacijentom vrijeme

bilježenja, istodobno bilježenje – smanjuje se rizik od zaboravljanja i krivog interpretiranja,
pacijent dobiva dojam o ozbiljnosti i interesu od strane voditelja; ali se i ometa spontani tijek
intervjua; kompromis → bilježenje ključnih podataka!

Intervju se mora voditi u prikladnoj prostoriji ili bez prisutstva drugih ljudi, uz isključeni
telefon – privatnost, psihološka intimnost (paravan!), osjećaj pacijenta da je važan

PROMATRANJE U PROCESU ZDRAVSTVENE NJEGE

FIZIKALNI PREGLED u PZNJ – složenost, ciljanost, preciznost, korištenje pomagala i
posebnih tehnologija  INSPEKCIJA, AUSKULTACIJA, PALPACIJA, PERKUSIJA

Pristupi u promatranju (+ fizikalni pregled) u PZNJ:

 PROMATRANJE OD GLAVE DO PETE – prethodi procjena općeg stanja i vitalnih
znakova, promatranje počinje od glave i lica (nadalje oči, uši, nos, usta i grlo, vrat,
toraks, srce, pluća, abdomen, spolni organi, ekstremiteti, leđa)
 PROMATRANJE VELIKIH TJELESNIH SUSTAVA – objedinjenje znakova od
strane pojedinih sustava: respiratorni, KVS, nervni, GI, UG, lokomotorni
 PROMATRANJE PSIHOFIZIČKOG FUNKCIONIRANJA POJEDINCA
(prema Marjory Gordon) – fiziološke i psihološke funkcije te odnos s okolinom

 OBRASCI ZDRAVSTVENOG FUNKCIONIRANJA prema M. Gordon

Problemi s područja zdravstvene njege

Obrazac zdravstvenog
Podaci koji se prikupljaju vezani uz obrazac zdravstvenog
funkcioniranja
funkcioniranja
VR za pad
opće zdravstveno stanje, izostanci s posla (iz Neučinkovito održavanje zdravlja
škole) zbog bolesti, što se čini da se očuva Ponašanje usmjereno unaprjeđenju zdravlja
PERCEPCIJA I zdravlje i je li to uspješno, nesreće te ozljede Nesurađivanje
ODRŽAVANJE i rizici na poslu i kod kuće, pridržavanje Sedentarni način života
VLASTITOG savjeta i uputa dobivenih od zdr. djelatnika, Lutanje
ZDRAVSTVENOG što misli što je uzrokovalo sadašnju bolest, Učinkovito pridržavanje zdravstvenih
STANJA što je učinio kada su se pojavili simptomi i s preporuka
kojim ishodom (što mu je važno tijekom Neučinkovito pridržavanje zdravstvenih
hospitalizacije, kako smo mu najkorisniji) preporuka
VR za ozljede
Hipotermija
Hipertermija
VR za poremećaj termoregulacije
Dehidracija
uobičajeni načini prehrane, dodaci i zamjene;
VR za dehidraciju
uobičajeno uzimanje tekućine (vrsta,
NUTRITIVNO – Povećan volumen tekućina
količina, raspored); promjene tjelesne težine;
METABOLIČKI VR za infekcije
apetit; poteškoće pri konzumiranju hrane (pri
OBRAZAC Poremećaj prehrane – manjkav unos hrane
gutanju, bol); specijalna dijeta; problemi sa
Poremećaj prehrane – prekomjeran unos hrane
zubima, …
VR za oštećenje tkiva
Oštećenje sluznice usne šupljine
VR za oštećenje sluznice usne šupljine
Otežano gutanje

37
 Problemi s područja zdravstvene njege
Obrazac zdravstvenog
Podaci koji se prikupljaju vezani uz obrazac zdravstvenog
funkcioniranja
funkcioniranja
Opstipacija
stolica i defekacija – učestalost, osobine VR za opstipaciju
stolice, nelagoda, laksativi; urin i mokrenje – Proljev
ELIMINACIJA učestalost, osobine urina, nelagoda, diuretici, Inkontinencija stolice
odnos s količinom unesene tekućine; Poremećaj eliminacije urina
znojenje Retencija urina
Inkontinencija urina
SMBS – OH, hranjenje, eliminacija,
odijevanje/dotjerivanje, održavanje
domaćinstva
ima li dovoljno snage za izvođenje željenih i
Smanjena pokretljivost
zahtijevanih aktivnosti; vježbe – vrsta,
Sindrom neuporabe
redovitost; slobodno vrijeme (za djecu, igra);
VR za sindrom neuporabe
stupanj samostalnosti – osobna higijena,
AKTIVNOSTI Smanjen minutni volumen
eliminacija, oblačenje, održavanje
SPN (smanjeno podnošenje napora)
domaćinstva, hranjenje; promjene položaja u
VR za SPN
krevetu; opća pokretljivost; kuhanje;
VR za oštećenje respiratorne funkcije
kućanski poslovi; kupovina
Smanjena prohodnost dišnih putova
Oštećena izmjena plinova
Neučinkovito disanje
osjećaj odmorenosti i spremnost za dnevne
aktivnosti nakon spavanja; raspored spavanja
i dnevnih odmora te odmora tijekom Nesanica
SPAVANJE I ODMOR
aktivnosti; problemi u svezi sa spavanjem – Poremećaj spavanja
nesanica (centralna, terminalna), noće more,
usnivanje, hodanje u snu, rano buđenje, …
Akutna bol
Kronična bol
Poremećaj senzorne percepcije (vizualna,
poteškoće u slušanju, slušni aparat; slušna, kinestetska, okusna, taktilna)
poteškoće s vidom, naočale, posljednja Jednostrano zanemarivanje
KOGNITIVNO – kontrola; promjene u sjećanju Mučnina
PERCEPTIVNE (zaboravljivost); problemi i poteškoće u Autonomna disrefleksija
FUNKCIJE donošenju odluka; preferirani način učenja, VR za autonomnu disrefleksiju
poteškoće u učenju; bol, primjenjivani Neupućenost
postupci za ublažavanje i uspješnost Spremnost za učenje
Poremećaj misaonog procesa
Smetnje pamćenja
VR za aspiraciju
Akutna smetenost
Kronična smetenost
Bespomoćnost
kako bi se opisao, misli li o sebi dobro ili
Beznadnost
loše; gubi li nadu, ima li osjećaj da može
Poremećaj osobnog identiteta
utjecati na tijek događaja, što mu pomaže;
SAMOPERCEPCIJA Poremećaj tjelesnog izgleda
promjene u izgledu, kako ih doživljava, što
Nisko samopoštovanje
osjeća, pretežno raspoloženje, što ga ljuti,
Kronično nisko samopoštovanje
tjeskoba, potištenost; što pomaže itd.
Strah
Anksioznost
Umor
Poremećaj socijalne interakcije
Usamljenost
s kim živi, odnosi u obitelji; problemi u užoj
VR za usamljenost
i široj obitelji; zavisnost u obitelji s nekim
Oštećena verbalna komunikacija
ULOGE I ODNOSI S problemom; kako obitelj reagira na bolest i
Žalovanje
DRUGIMA hospitalizaciju; usamljenost, pripadnost
Promijenjeni obiteljski odnosi
raznim grupama, prijatelji; problemi na poslu
Nedostatno roditeljstvo
(u školi)
Oštećena socijalna interakcija

38
 Problemi s područja zdravstvene njege
Obrazac zdravstvenog
Podaci koji se prikupljaju vezani uz obrazac zdravstvenog
funkcioniranja
funkcioniranja
zadovoljstvo seksualnim odnosom,
SEKSUALNA
promjene, poteškoće; upotreba sredstva i Poremećaj seksualne funkcije
AKTIVNOST I
postupaka za sprječavanje začeća; žene: Promijenjen seksualni obrazac
REPRODUKCIJA
podaci o menstruaciji, problemi, trudnoća
Neadekvatna prilagodba
Neučinkovito sučeljavanje
značajni događaji i krize u posljednje dvije
Obrambeno sučeljavanje
SUČELJAVANJE I godine; tko pomaže u teškim trenucima, je li
Neučinkovito poricanje
TOLERANCIJA NA sada dostupan; osjećaj napetosti, što pomaže,
VR za samoozljeđivanje
STRES lijekovi; uobičajeno ponašanje kada ima
VR za nasilje usmjereno prema drugima
velike probleme, kakav je ishod
VR za samoubojstvo
Poteškoće pri zbrinjavanju (njegovatelj)
životna htijenja, značajni planovi za
VRIJEDNOSTI I budućnost; vjerovanja (religija) – je li Duševni distres
STAVOVI značajna, pomaže li u krizi; nesklad Poremećaj religioznosti
hospitalizacije i liječenje s vjerovanjem
+ FIZIKALNI PREGLED – pregled od glave do pete
+ OSTALO – dati pacijentu mogućnost da doda ili pita što želi

PERCEPCIJA I ODRŽAVANJE VLASTITOG

ZDRAVSTVENOG STANJA
- Kako opisujete svoje zdravstveno stanje?
- Da li ste prije hospitalizacije osjećali kakve promjene
vezane uz vaše zdravstveno stanje?
- Jeste li izostajali s posla zbog zdravstvenih poteškoća i
bolesti?
- Da li ste se ikada ozljedili na radnom mjestu?
- Jeste li bili izloženi štetnim učincima na zdravlje?
- Što činite kako biste poboljšali i očuvali vlastito zdravlje; je
li to bilo uspješno?
- Pridržavate li se uputa i savjeta koje ste dobili od liječnika i
medicinske sestre?
- Kako biste opisali svoje zdravstveno stanje prije
hospitalizacije?
- Što mislite da je uzrokovalo sadašnju bolest?
- Što ste učinili kada su se pojavili simptomi sadašnje
bolesti?
- Što vam je važno tijekom hospitalizacije?
- Kako vam možemo biti korisni?
- Imate li kakva očekivanja od nas?
ELIMINACIJA
- Imate li kakvih poteškoća s probavom?
- Koliko ste puta dnevno imali stolicu prije hospitalizacije i
kakva je ona bila?
- Koliko puta dnevno imate stolicu sada u bolnici i kakva je
ona (osobine stolice)?
- U koje vrijeme najčešće imate defekaciju?
- Da li vam defekacija u bolnici predstavlja nelagodu?
- Kako ste kod kuće rješavali probavne tegobe (da li ste
uzimali laksative)?
- Koliko puta dnevno mokrite?
- Imate li kakvih poteškoća vezanih uz mokrenje (peckanje,
bol, nelagoda)?
- Jeste li i da li koristite diuretike?
- Izmokrite li više ili manje tekućine nego što unesete?
- Znojite li se, koliko (učestalost)?
NUTRITIVNO – METABOLIČKI
- Koji je vaš uobičajeni način prehrane?
- Koje namirnice posebno volite, a koje baš i ne
konzumirate?
- Jeste li i da li koristite dodatke i zamjene u prehrani?
- Kakav vam je uobičajeni raspored obroka (kada
doručkujete, ručate, večerate, imate li međuobroke)?
- Koliko i koju vrstu tekućine najviše i najčešće pijete, kojim
razmacima (što ne volite piti)?
- Jeste li skloni promjenama tjelesne težine?
- Kakav vam je apetit?
- Imate li kakvih poteškoća u konzumaciji hrane i pića (pri
gutanju, žvakanju;bol)?
- Postoje li kakve osobitosti u vašoj prehrani (jeste li ikada
bili na dijeti, jeste li sada ili morate biti na nekakvoj
specifičnoj dijeti u svezi vaše bolesti?
- Imate li problema sa zubima?
AKTIVNOSTI
- Imate li dovoljno snage za obavljanje željenih i
zahtijevanih aktivnosti i da li vam one predstavljaju napor?
- Da li ste se prije hospitalizacije bavili nekom vrstom
aktivnosti (tjelesna) i kako redovito i da li se još uvijek
bavite istim ili vam zdravstveno stanje predstavlja problem?
- Što obično radite u slobodno vrijeme; imate li kakve hobije,
ako da kakve i koliko često?
- Kada obično ustajete iz kreveta?
- Izlazite li van bolnice?
- Kakvo je stanje bilo prije hospitalizacije?
- Jeste li samostalni u obavljanju određenih aktivnosti ili vam
je potrebna pomoć druge osobe (hranjenje, higijena,
češljanje, eliminacija, oblačenje, hodanje, premještanje,
sjedenje, stajanje, okretanje, kuhanje, obavljanje kućanskih
poslova, kupovina)?
- Koristite li pomagala?
- Rekreacija (bavite li se nečim, kojom učestalošću, je li
redovito)?

39
 SPAVANJE I ODMOR
- Osjećate li se odmornim nakon spavanja i spremnim za
dnevne aktivnosti?
- Od kada navečer do kada ujutro obično spavate?
- Spavate li i odmarate li se tijekom dana i kada najčešće?
- Kako se najčešće odmarate?
- Imate li problema sa spavanjem (nesanica, rano buđenje,
noćne more, buđenje tijekom noći; što za to vrijeme radite i
koliko često)?
- Imate li kakav uobičajeni ritual prije spavanja?
- Jeste li koristili i da li koristite kakve lijekove za spavanje
(koje, koliko često, po potrebi-što to znači)?
- U kakvoj prostoriji volite spavati (temperatura)?
- Kako obično zaspite i imate li problema s tim?
- U čemu obično spavate?
SAMOPERCEPCIJA
- Kako opisujete i doživljavate sebe?
- Mislite li o sebi pozitivno ili negativno?
- Jeste li zadovoljni sobom?
- Gubite li nadu i osjećaj kontrole nad životom?
- Imate li osjećaj da možete utjecati na tijek događaja (što
vam pomaže)?
- Kako doživljavate promjene izgleda?
- Što osjećate i kakvo je vaše pretežno raspoloženje?
- Što vas ljuti?
- Jeste li tjeskobni, potišteni (što pomaže)?
- Prihvaćate li trenutnu situaciju?
- Imate li snage i volje nositi se s tim?
SEKSUALNE AKTIVNOSTI I REPRODUKCIJA
- Jeste li spolno aktivni?
- Jeste li zadovoljni spolnim odnosom s partnerom?
- Koristite li kontracepciju?
- Jeste li imali spolnih bolesti?
- Jeste li imali kakvih problema i poteškoća u spolnim
odnosima?
- Jeste li bili trudni?
- Jesu li postojali problemi s trudnoćom i začećem?
- Imate li problema s menstruacijom?
VRIJEDNOSTI I STAVOVI
- Kakva su vaša životna htijenja?
- Što očekujete i želite od života?
- Imate li kakve značajne planove za budućnost?
- Vjerujete li u nešto?
- Kakav je vaš odnos prema religiji?
- Koje ste religije?
- Je li vam vjera značajna u životu?
- Pomaže li vam vjera u nekoj krizi?
- Postoji li nesklad hospitalizacije i liječenja s vjerovanjem?
- Imate li sada kakve želje i zahtjeve u vezi s tim?
VRSTE PODATAKA – 3 kriterija razlikovanja prikupljenih podataka:
 subjektivno – objektivno
 činjenice – interpretacije
 podaci koji se odnose na sadašnje i ranije stanje
KOGNITIVNO PERCEPTIVNE FUNKCIJE
- Imate li poteškoća sa sluhom (čuje li šapat)?
- Koristite li slušni aparat?
- Imate li poteškoća s vidom?
- Koristite li kakva pomagala (koja dioptrija)?
- Kada ste posljednji put bili na kontroli vida?
- Jeste li zaboravljivi (promjene u sjećanju)?
- Imate li problema i poteškoća u donošenju odluka
(odlučujete li sami ili u dogovu s nekim)?
- Imate li problema s pamćenjem?
- Kako najčešće učite?
- Imate li problema s učenjem?
- Što vas motivira?
- Osjećate li bol; ako da, koliko, gdje i kada, kako često?
- Kako ublažavate bol?
ULOGE I ODNOSI
- S kim živite (vaša obitelj)?
- Koliko članova ima vaša obitelj?
- Kakvi su vam odnosi u obitelji?
- Imate li problema u užoj ili široj obitelji?
- Rješavate li probleme zajednički ili samostalno?
- Kako obitelj reagira na vašu bolest i hospitalizaciju?
- Predstavlja li vam obitelj podršku?
- Jeste li se i osjećate li se usamljeno?
- Jeste li član neke grupe?
- Imate li prijatelje i jesu li vam oni podrška?
- Dolazi li vam tko u posjete?
- Imate li i jeste li imali problema na poslu?
SUČELJAVANJE I TOLERANCIJA NA STRES
- Jesu li postojali neki značajni događaji, stres i krize u
posljednje dvije godine?
- Tko vam pomaže u teškim trenucima i da li je on sada
dostupan?
- Osjećate li se napeto (što tada pomaže)?
- Koristite li kakve lijekove u vezi s tim?
- Kakvo je vaše uobičajeno ponašanje i kakve su vaše
reakcije na stres i probleme (što pritom pomaže)?
- Kakav je ishod u svezi s tim?
Imate li što dodati ili
pitati ako nešto želite?
40
Subjektivni i objektivni podaci
Subjektivni podaci – ono na što se bolesnik žali → SIMPTOMI
Objektivni podaci – ono što je dostupno MS i što ona može uočiti → ZNAKOVI
Objektivni podaci ne ovise o osobi koja ih prikuplja (sadržaj, veličina). Različite osobe istom
tehnikom dolaze do jednakih rezultata. Objektivni podaci mogu se dobiti i primjenom testova
znanja s ponuđenim odgovorima.
Najviše podataka u zdravstvenoj njezi dobiva se promatranjem i intervjuom.

Činitelji koji utječu na percepciju:

 osobni – psihološki (motivacija, raspoloženje, iskustvo, stavovi) i fiziološki (stanje
osjetila i svijesti, hormonalna aktivnost, utjecaj alkohola)
 situacioni – prisutstvo drugih ljudi, fizikalni uvjeti, kontekst

Smanjenje utjecaja čimbenika smanjuje i subjektivnost. Podaci dobiveni intervjuom

mogu biti objektivni (dobiveni mjerenjem) i subjektivni (samopromatranje pacijenta). VMS
treba prepoznati i smanjiti razinu subjektivnosti i/ili negativan utjecaj na sestrinsku dijagnozu.
VMS mora prikupiti optimalan broj subjektivnih pokazatelja istog problema ili provjeriti
njihove objektivne korelate te drukčije tretirati vlastite subjektivne podatke od onih koje je
pacijent dobio samopromatranjem. Stvarni problem unutar zdravstvene njege koji se treba
riješiti može biti upravo ta razlika između stvarnosti i percepcije (pacijentove izjave treba
nadopuniti zapažanjima MS i objektivnim podacima te provjeriti jesu li dosljedni).

Činjenice i interpretacije
ČINJENICE – rezultati dobiveni mjerenjem i promatranjem pacijentovog stanja ili ponašanje
i citiranje njegovih izjava
INTERPRETACIJE – zaključci izvedeni iz činjenica
U anamnezu i status se upisuju činjenice, NE interpretacije!

Podaci koji se odnose na sadašnje i ranije stanje – uvid u prijašnje stanje VMS omogućuje
da ocijeni što je uobičajeno i normalno ponašanje pacijenta

SADRŽAJ PRIKUPLJENIH PODATAKA = SESTRINSKA ANAMNEZA I STATUS

(ANAMNEZA I STATUS U PROCESU ZDRAVSTVENE NJEGE)
= skup podataka o tjelesnim, psihološkim i socijalnim aspektima prošlog i sadašnjeg
zdravstvenog stanja i ponašanja zdravog ili bolesnog pojedinca, koje prikuplja
medicinska sestra u svrhu utvrđivanja potreba za zdravstvenom njegom

Stupnjevi anamneze hospitaliziranog bolesnika (prema McFarlane i Castledine):

1° anamneza
 neposredno po prijemu bolesnika u bolnicu pod uvjetom da nije vitalno ugrožen
 podaci dobiveni kratkim intervjuom i pregledom od glave do pete
 dovoljno informacija za izradu plana zdravstvene njege prvih 24 – 48 sati

2° anamneza
 uzima se unutar 24 – 48 sati od prijema
 osigurava većinu potrebnih podataka za izradu cjelovitog i dugoročnijeg plana
zdravstvene njege (p.p. se dopunjava tijekom cijele hospitalizacije)

41
Prikupljeni podaci moraju omogućiti:
 PREPOZNAVANJE PROBLEMA
 PREPOZNAVANJE UZROKA
 ODABIR PACIJENTU PRILAGOĐENIH INTERVENCIJA

Teorijska podjela podataka Praktična/didaktička podjela podataka

 Opći podaci – ime i prezime, dob, spol, bračno
stanje, roditeljstvo, obrazovanje, radni status,
 Opći podaci – zdravstveno stanje, bolesti, znanje,
radno mjesto
socijalna podrška, uvjeti kod kuće
 Situacijski podaci – prijam u bolnicu – stanje pri
 Identifikacijski podaci – ime i prezime, dob,
prijmu, snalaženje u bolnici, kada je posljednji put
bračno stanje, roditeljstvo, zanimanje, radni odnos
uzeo lijekove ili u patronaži – podaci o uvjetima
 Specifični podaci – uobičajeno i sadašnje stanje i
stanovanja, organiziranim oblicima pomoći u
pnašanje u/s zadovoljavanjem OLJP
zajendici
 Obrasci zdravstvenog funkcioniranja

POMAGALA PRI PRIKUPLJANJU PODATAKA

Strukturirani obrasci (za anamnezu i status u procesu zdravstvene njege) te upitnici i skale za
procjenu pacijentovog stanja doprinose:
 cjelovitosti u prikupljanju podataka
 preglednosti podataka

OBRASCI ZA PRIKUPLJANJE PODATAKA

 ne postoji općeprihvaćeni obrazac
 obrazac koji se koristi mora:
 odražavati cjeloviti pristup zbrinjavanju bolesnika
 osigurati sustavnu procjenu njegova stanja
 biti za medicinske sestre razumljiv i rado primjenjiv
 što jasnije odražavati prihvaćeni model zdravstvene njege

UPITNICI I SKALE PROCJENE

 primjenjuju se kada neki aspekti pacijentova stanja zahtijevaju detaljniju procjenu i
trajno praćenje

Upitnici i skale procjene koje se primjenjuju u praksi procesa zdravstvene njege:

 Knoll i Norton skala za procjenu sklonosti dekubitusu
 Glasgow koma skala za procjenu neurološkog stanja
 upitnik za procjenu smetenosti
 upitnici i skale za procjenu boli
 skala za procjenu i praćenje inkontinencije (…)

42
SKALE ZA PROCJENU SKLONOSTI DEKUBITUSU

Knoll skala za procjenu sklonosti dekubitusu

SKALA
ČINITELJ Bodovi
0 1 2 3
OPĆE STANJE dobro osrednje loše jako loše
MENTALNO STANJE pri svijesti stupor predkoma koma
Boduj dvostruko
AKTIVNOST aktivan treba pomoć sjedi leži
POKRETLJIVOST pokretan ograničena jako ogran. nepokretan
INKONTINENCIJA ne povremeno urina urina i stolice
PERORALNA PREHRANA dobra osrednja slaba ništa
PERORALNA TEKUĆINA dobro osrednje slabo ništa
PREDISPONIRAJUĆE
BOLESTI (šećerna bolest, ne blaga osrednja ozbiljna
anemija)
Ukupno

 teoretski, raspon bodova je od 0-33

 veći broj bodova – veća vjerojatno nastanka dekubitusa
 bolesnik koji ima na skali < 12 bodova najvjerojatnije neće dobiti dekubitus

Norton skala za procjenu sklonosti dekubitusu

 konstruirali je Norton i suradnici 1975. godine

ČINITELJ OPIS/SKALA BODOVI

dobro 4
osrednje 3
Tjelesno stanje
loše 2
jako loše 1
pri svijesti 4
bezvoljan 3
Mentalno stanje
smeten 2
stupor 1
hoda sam 4
hoda uz pomoć 3
Kretanje/aktivnost
kreće se kolicima 2
stalno u krevetu 1
potpuna 4
Blago ograničena 3
Pokretljivost
Jako ograničena 2
Nepokretan 1
Nije prisutna 4
Povremeno 3
Inkontinencija
Često urin 2
Urin i stolica 1
Ukupno

 teoretski, raspon bodova je od 4 – 20

 manji broj – veća vjerojatnost nastanka dekubitusa (obratno od Knoll skale)

43
 Interpretacija bodova:
18 – 20 minimalni rizik
15 – 17 osrednji rizik
4 – 14 veliki rizik

Braden skala za procjenu sklonosti nastanku dekubitusa

 sastoji se od procjene 6 parametara:
 senzorna percepcija – sposobnost osobe da izvijesti o nelagodi uslijed pritiska
na tvrdu podlogu
 vlažnost – stupanj u kojem je koža izložena vlazi
 aktivnost – stupanj fizičke aktivnosti
 pokretljivost – sposobnost osobe da mijenja i kontrolira položaj tijela
 prehrana – uobičajen unos hrane i tekućine
 trenje i razvlačenje

 raspon bodova je od 6 – 23
 manji broj – veći rizik za nastanak dekubitusa

Interpretacija bodova:
19 – 23 nema rizika
15 – 18 prisutan rizik
13 – 14 umjeren rizik
10 – 12 visok rizik
≤9 vrlo visok rizik

1. SENZORNA PERCEPCIJA
1.
KOMPLETNO
OGRANIČENA
Ne reagira na bolne
podražaje uslijed
poremećaja stanja svijesti ili
je ograničena sposobnost
osjeta boli na većem dijelu
tijela
2.
VRLO
OGRANIČENA
Reagira samo na bolne
podražaje. Bol iskazuje
jaukanjem i nemirom. Ili je
prisutno senzorno oštećenje
koje smanjuje pacijentovu
sposobnost osjeta boli ili
nelagodu u većem dijelu
tijela.
3. 4.
LAGANO BEZ
OGRANIČENA OŠTEĆENJA
Reagira na verbalne Reagira na verbalne
podražaje, ali ne može podražaje. Nisu prisutna
uvijek iskazati nelagodu ili senzorna oštećenja, može
potrebu da ga se okrene. Ili iskazati bol i nelagodu.
je prisutno senzorno
oštećenje koje smanjuje
pacijentovu sposobnost
osjeta boli ili nelagodu u
jednom ili dva ekstremiteta.

2. VLAŽNOST
1. 2. 3. 4.
KOŽA STALNO KOŽA VRLO KOŽA POVREMENO KOŽA JE VRLO RIJETKO
VLAŽNA VLAŽNA VLAŽNA VLAŽNA
Koža je gotovo stalno vlažna Koža je često, ali ne uvijek Koža je povremeno vlažna. Koža je obično suha,
(znoj, urin). Vlažnost se vlažna. Posteljinu je Posteljinu je potrebno posteljina se rutinski mijenja.
zamjećuje pri svakom potrebno promijeniti barem dodatno promijeniti jednom
okretanju pacijenata. jednom tijekom smjene. tijekom dana.

44
3. AKTIVNOST
1. 2. 3. 4.
U POSTELJI U STOLICI POVREMENO ŠEĆE ČESTO ŠEĆE
Pacijent je stalno u postelji. Sposobnost hodanja je vrlo Povremeno šeće tijekom Barem dva puta tijekom
ograničena ili ne može dana, ali na vrlo kratkim smjene šeće izvan sobe; te
hodati. Potrebna je pomoć udaljenostima sa ili bez po sobi barem jednom
za premještanje na stolicu ili pomoći. Provodi veći dio svakih 2 sata tijekom dana.
u kolica. smjene u postelji ili stolici.

4. POKRETLJIVOST
1.
POTPUNO NEPOKRETAN
Pacijent ne mijenja
samostalno položaj tijela niti
ekstremiteta nimalno (bez
pomoći).
2. 3. 4.
VRLO OGRANIČENA LAGANO OGRANIČENA BEZ OGRANIČENJA
Povremeno učini male Pravi učestalo male Pravi velike i česte promjene
promjene položaja tijela ili promjene dijelova tijela i/ili položaja samostalno.
ekstremiteta, ali ne može ekstremiteta samostalno.
samostalno učiniti značajnije
promjene položaja ili
učestalo mijenjati položaj
tijela.

5 . PREHRANA
1.
VRLO SLABA
Nikada ne pojede cijeli
obrok. Rijetko pojede više
od pola obroka. Jede dva ili
manje obroka proteina. Slab
unos tekućine. Ne uzima
tekuće dijetne dodatke, na
nihilu je, bistra tekuća dijeta
ili infuzija više od 5 dana.
2.
VJEROJATNO
NEADEKVATNA
Rijetko pojede cijeli obrok,
obično pojede pola
ponuđenog obroka. Dnevno
unese tri obroka proteina.
Povremeno uzima dijetne
suplemente ili prima manje
od potrebne tekuće dijete ili
hrane putem NG sonde.
3.
ADEKVATNA
Jede više od polovine
obroka. Dnevno unosi 4
jedinice proteina.
Povremeno odbija obroke,
ali uzima suplemente kada
su ponuđeni. Hrani se putem
NG sonde ili TPP, što
vjerojatno zadovoljava
većinu prehrambenih
potreba.
4.
ODLIČNA
Pojede gotovo većinu
svakog obroka. Nikada ne
odbija obrok. Unosi 4 i više
jedinica obroka proteina
dnevno. Povremeno jede
između obroka. Nisu
potrebni suplementi.

6. TRENJE I RAZVLAČENJE
1.
PRISUTAN PROBLEM
Zahtijeva umjerenu do veliku pomoć pri
kretanju. Kompletno dizanje bez
klizanja po plahtama je nemoguće.
Često isklizne u postelji ili stolici.
Zahtijeva česte promjene položaja s
maksimalnom pomoći. Spastičnost,
kontrakture ili agitiranost dovode
gotovo uvijek do konstantnog trenja.
2.
POTENCIJALAN PROBLEM
Malaksao pri kretanju ili zahtjeva
minimalnu pomoć. Tijekom kretanja
koža vjerojatno klizi po plahtama, stolici
i sl. Održava relativno dobar položaj u
stolici ili postelji većinu vremena, ali
povremeno isklizi.
3.
NEMA PROBLEMA
U postelji ili stolici. Kreće se
samostalno i ima dovoljno mišićne
snage za ustajanje. Održava dobar
položaj u postelji ili na stolici.

Relacija broj bodova – rizik primijenjena na skale za procjenu nastanka dekubitusa

Knoll skala veći broj bodova – veći rizik za nastanak dekubitusa

Norton skala manji broj bodova – veći rizik za nastanak dekubitusa
Braden skala manji broj bodova – veći rizik za nastanak dekubitusa

45
Svrha skala za procjenu dekubitusa:
 omogućavaju sustavnu i cjelovitu procjenu stanja pacijenta u/s s vjerojatnošću
nastanka dekubitusa
 osiguravaju da različite sestre sklonost dekubitusu procjenjuju na osnovu istih činitelja
 uspješno korištenje u nastavi
 olakšavaju komunikaciju unutar tima za zdravstvenu njegu
 trajno praćenje stanja pacijenta grafičkim prikazom

Nedostatak skala za procjenu dekubitusa (Knoll, Norton)

 subjektivna procjena može biti potcijenjena zbog brojčano izražavanja (iluzija
objektivnosti)

GLASGOW KOMA SKALA

 konstruirali je Jennett i Teasdale (1974.)
 omogućava procjenu stanja svijesti na osnovu otvaranja očiju i (najbolje) verbalne i
motoričke (motorne) reakcije

SAT
REAKCIJA OPIS
4 spontano
3 na govor
Otvaranje očiju
2 na bolni podražaj
1 ne otvara oči
5 orijentiran
Najbolja 4 smeten
verbalna 3 neprikladno, nesuvislo
reakcija 2 nerazumljivo
1 ne odgovara
6 izvršava naloge
5 lokalizira bol
Najbolja
4 fleksija na bolni podražaj
motorna
3 abdominalna fleksija na bol
reakcija
2 ekstenzija na bolni podražaj
1 ne reagira

Otvaranje očiju Procjenjuje se da li bolesnik otvara oči spontano, na govor ili bolni podražaj. Ne ocjenjuje se u
bolesnika s oštećenim kapcima
1 – spontano: bolesnik ima otvorene oči kada mu se priđe
2 – na govor: bolesnik otvara oči kad ga se pozove imenom (prema potrebi ponoviti nekoliko puta sve glasnije)
3 – na bolni podražaj: bolesnik otvara oči na bolni podražaj, npr. pritisak olovke na nokat
4 – ne otvara oči: bolesnik ne otvara oči ni na bolni podražaj

Najbolja verbalna reakcija Procjenjuje se sposobnost bolesnika da govori i razumije govor. Procjena počinje
postavljanjem jednostavnih direktnih pitanja. Ako reakcija izostane koristi se dodir ili bolni podražaj i ponovno
pokuša sa postavljanjem pitanja. Ne ocjenjuje se ako bolesnik ima traheostomu ili tubus.
5 – orijentiran: bolesnik točno i razgovjetno odgovara na pitanja: kako se zove, gdje se nalazi, koji je datum
(orijentiran u odnosu na sebe, vrijeme i prostor)
4 – smeten: bolesnik razgovjetno, ali netočno odgovara na postavljena pitanja (dezorijentiran
3 – neprikladno, nesuvislo: bolesnik govori razumljivo, ali nesuvislo, ne odgovara na pitanja, rečenice
nestrukturirane
2 – nerazumljivo: bolesnik govori nerazumljivo, stenje, jeca, mrmlja
1 – ne odgovara: bolesnik ne govori

46
 Najbolja motorna reakcija Procjenjuje se da li je bolesnik sposoban slijediti jednostavne upute – dignite ruku,
dotaknite nos. Ako izostane reakcija na uputu zadaje se bolni podražaj (uvijek se promatra reakcija obje ruke, a
bilježi se ona bolja).
6 – slijedi upute: razumije i slijedi verbalnu, pisanu ili uputu gestom, izvodi zahtijevani pokret
5 – lokalizira bol: zadaje se bolni podražaj stimulacijom nekog dijela glave ili trupa, bolesnik pokreće ruku kao da
želi lokalizirati mjesto boli i ukloniti bolni podražaj
4 – fleksija na bolni podražaj: zadaje se bolni podražaj – pritisak olovkom na nokat, bolesnik savija ruku u laktu i
povlači je kao da želi izbjeći bolni podražaj
3 – abnormalna fleksija na bolni podražaj: na bolni podražaj bolesnik savije ruku u laktu, blago zarotira prema
unutra i skupi prste u šaku
2 – ekstenzija na bolni podražaj: na bolni podražaj bolesnik reagira abnormalnom ekstenzijom – ispruži ruku u
laktu, privuče je k tijelu i zarotira prema unutra
1 – ne reagira na različite i ponovljene bolne podražaje: nema vidljivog pokreta ili povećanog tonusa mišića

 teoretski, raspon bodova je 3 – 15

 veći broj bodova - viša razina svijesti
 procjene manje subjektivne zahvaljujući jasnim i konkretnim opisima ponašanja i
reakcija koje donose odgovarajući broj bodova

MORSEOVA LJESTVICA ZA PROCJENU RIZIKA ZA PAD

 mogući raspon bodova je 0 – 125

Interpretacija rezultata:
≥ 45 bodova visok rizik
25 – 44 bodova umjeren rizik
0 – 24 bodova nizak rizik

ČIMBENIK
OPIS BODOVI
RIZIKA
DA 25
Prethodni padovi
NE 0
Druge medicinske DA 15
dijagnoze NE 0
Namještaj 30
Štake, štap, hodalica 15
Pomagala pri kretanju
Ne koristi pomagala, mirovanje u krevetu, kretanje uz pomoć
0
medicinske sestre, invalidska kolica
DA 20
Infuzija
NE 0
Stav/premještanje Oštećenje (nestabilan, poteškoće pri uspravljanju tijela) 20
Slab 10
Normalan/miruje u krevetu/nepokretan 0
Zaboravlja ograničenja 15
Mentalni status
Orijentiran u odnosu na vlastitu pokretljivost 0

UPITNIK ZA PROCJENU STUPNJA ORIJENTIRANOSTI

 procjena orijentiranosti:
 PREMA SEBI (autopsihička orijentacija)
 PREMA DRUGIM OSOBAMA (alopsihička orijentacija)
 U VREMENU (temporalna orijentacija)
 U PROSTORU (spacijalna orijentacija)

47
 Upitnik za procjenu stupnja orijentiranosti
1. Koliko imate godina?
2. Koliko je sati (približno)?
3. Gdje stanujete (adresa)? (provjerite točnost odgovora)
4. Koja je godina?
5. Recite ime bolnice u kojoj se nalazite!
6. Tražiti bolesnika da prepozna dvije osobe!
7. Kada ste rođeni (datum)?
8. Tko je predsjednik države? (po potrebi zamijeniti prikladnijim pitanjem)
9. Brojite unatrag od 20 – 1! Navedite mjesece u godini unatrag!
10. Kada je počeo prvi svjetski rat (godina)?

 za svaki točan odgovor 1 bod

 teoretski, raspon bodova je 0 – 10
 bodovi < 7 → bolesnik je dezorijentiran

UPITNICI ZA PROCJENU TJELESNE BOLI

 u većine je bol sličnih obilježja
 upitnici za procjenu tjelesne boli moraju obuhvatiti sva njena bitna obilježja:
 intenzitet
 lokalizaciju i širenje
 kvalitetu
 ovisnost o situacijskim činiteljima
 trajanje
 reakcija na postupke ublažavanja boli

 intenzitet boli procjenjuje samo onaj tko bol osjeća, zbog subjektivne prirode boli
(bolesnik, a ne promatrač)
o spontana bolesnikova procjena na skali od 4 stupnja

0 1 2 3 4
ne boli me boli me malo boli me osrednje boli me jako

 bolesnikova procjena jačine boli može se nadopuniti, ali ne zamijeniti podacima o

ponašanju i reakcijama na bol
 reakcije na bol mogu biti:
 reakcije od strane autonomnog živčanog sustava
 verbalne reakcije
 mišićne reakcije i položaj

 potcjenjivanje intenziteta bolesnikove boli od strane zdravstvenih djelatnika:

 jedino bolesnik ima pravi procjenjivati prisutstvo i jačinu boli
 zbog fiziološke prilagodbe i prilagodbe ponašanja znakovi boli mogu izostati,
što ne znači da je bol prestala
 nepoznavanje uzroka boli ne znači da ona ne postoji
 obilježja ozljede i intenzitet boli mogu biti u različitom odnosu (ozljeda bez
boli, bol bez ozljede, bol neproporcionalna veličini ozljede)
 prag boli kod većine boli gotovo je jednak, ali tolerancija boli je različita, a
mijenja se i kod iste osobe u različitim situacijama

48
 Kvaliteta boli koju opisuju bolesnici (prema Melzacku i Torgersonu):
 riječi koje opisuju senzorne aspekte boli (oštra, bockajuća, pulsirajuća)
 riječi koje opisuju evaluativne aspekte boli (strašna, nepodnošljiva,
nelagodna)
 riječi koje opisuju afektivne aspekte boli (zastrašujuća, iscrpljujuća)

 bolesnikovo opisivanje boli

 vlastitim riječima ili među ponuđenim atributima izabire one koji je najbolje
opisuju
 opisivanje lokalizacije i širenja boli pokazivanjem na vlastitom tijelu ili
označivanjem na shematskom crtežu ljudskog tijela

Upitnik za procjenu boli omogućuje nam sljedeće podatke o boli:

 LOKALIZACIJA BOLI
 INTENZITET BOLI (skala 0 – 4)
 KAKVOĆA BOLI (opis bolesnikovim riječima)
 OSTALI PODACI O BOLI – pojava boli prvi puta, doba dana kada se javlja,
okolnosti u kojima se javlja, trajanje bez lijekova, djelovanje lijekova, uspješni
postupci u suzbijanju boli
 PLAN SUZBIJANJA BOLI – propisani lijekovi i ostali postupci

Skala za praćenje intenziteta boli

 kroz sate u danu (od 6,00 do 5,00) označava se intenzitet boli stavljanjem znaka „X“
u odgovarajuću rubriku skale od 0-4 stupnja (oznake se mogu povezati krivuljom)
 uz procjenu intenziteta boli postoji rubrika za bilježenje aktivnosti i okolnosti u
trenutku procjene

49
50
SKALA ZA PROCJENU STUPNJA TJESKOBE

IME I PREZIME:

DATUM ROĐENJA:

ODJEL:

NE POVREMENO ČESTO STALNO

OSJEĆA SE
NERVOZNO  1 2 3

NE MOŽE SE PRESTATI BRINUTI

 1 2 3

IMA PROBLEMA SA
RELAKSACIJOM  1 2 3
OSJEĆA STRAH DA
ĆE SE NEŠTO  1 2 3
STRAŠNO DOGODITI

TOTAL:
0 NEMA TJESKOBE
1–3 NISKI STUPANJ TJESKOBE
3–6 SREDNJE VISOK STUPANJ TJESKOBE
7 – 12 VISOK STUPANJ TJESKOBE

SKALE ZA PROCJENU I PRAĆENJE INKONTINENCIJE

 primjena skale u svrhu:
 procjene inkontinencije
 provjere uspješnosti kontrole nad uriniranjem

SKALA ZA PROCJENU INKONTINENCIJE

Mokrenje
količina podražaj
kontrolirano
1 – vrlo jak
1 – obično Aktivnosti i okolnosti u
Datum, sat 2 – jak
2 – osrednje trenutku mokrenja
DA NE 3 – normalan
3 – malo
4 – minimalan
4 – stalno mokri
5 – izostaje

Svrha ovakve procjene kroz skalu:

 omogućava prepoznavanje inkontinencije s obzirom na vrstu, intenzitet i pravilnost u
pojavljivanju
 odabir prikladnih intervencija za uspostavljanje prirodne kontrole nad uriniranjem
 praćenje uspješnosti provedenih intervencija

51
INKONTINENCIJA URINA
INKONTINENCIJA – nehotimično i nekontrolirano mokrenje u dobi kada ono mora biti pod
voljnom kontrolom

Inkontinencija može biti:

 Stres-inkontinencija – nehotimično i nekontrolirano mokrenje malih količina urina
(do 50 ml) u povodu povećanja intraabdominalnog tlaka, a pri aktivnostima kao što su
smijanje, kašljanje, dizanje tereta, … Češća je u žena, a javlja se obično u dobi iznad
45 godina. Pogoršati se može zbog manjka estrogena i debljine
 Refleksna inkontinencija (automatski/spastični/hipertonični mjehur) –
nehotimično i nekontrolirano mokrenje u relativno predvidivim intervalima, kada se u
mjehuru nakupi određena količina urina koja izaziva refleks mokrenja kao u male
djece. Kod ove je inkontinencije prisutan izostanak podražaja na mokrenje, a nakon
kateterizacije MM nađe se rezidualni urin. Javlja se u bolesnika sa bolestima i
ozljedama ŽS uz očuvan refleks mokrenja.
 Urgentna inkontinencija – nekontrolirano mokrenje velikih količina urina ubrzo
nakon iznenadnog i jakog podražaj, a nastaje zbog neinhibiranih kontrakcija
detruzorskog mišića kao posljedica nekih bolesti ŽS ili stanja koja izazivaju smanjeni
kapacitet mjehura
 Totalna inkontinencija – kontinuirano i potpuno nepredvidivo nekontrolirano
mokrenje, a može se javiti uz retenciju mokraće. Nastaje zbog degeneracijskih
promjena ili ozljeda sfinkera
 Funkcijska inkontinencija – nehotimično mokrenje uzrokovano senzornim,
motornim i kognitivnim deficitom i okolinskim činiteljima (integritet i inervacija
mokraćnih putova uredni). Često je prisutna u kombinaciji s urgentnom
inkontinencijom

Osobine FUNKCIJSKA STRES REFLEKSNA URGENTNA TOTALNA

Svijest o
da da ne da ne
inkontinenciji
povezan s
Podražaj obično jak izostaje vrlo jak izostaje
naporom
umjerena do mala do
Količina urina Mala umjerena „stalno curi“
obilna obilna
Moguća, ali
Nikturija može biti prisutna uvijek često uvijek
ne uobičajena
nepredvidivo i
Učestalost varijabilna učestalo predvidivo učestalo
stalno
slabost bolesti CNS-a,
okolina, senzorni, bolesti i ozljede
sfinktera i ozljede i smanjen
Uzroci motorni i sfinktera,
perinealnih bolesti CNS-a kapacitet
kognitivni deficit retencija urina
mišića mjehura
Potencirajući tjelesna pun mjehur,
opći kava, alkohol
čimbenici aktivnost kava i alkohol

REFERENTNI NALAZI PRI PROCJENI PERCEPCIJE

 PROCJENA VIDA – referentno je čitanje novinskog teksta
 PROCJENA SLUHA – referentan je šapat (20 dB)

52
ANALIZA PRIKUPLJENIH PODATAKA
se provodi da bi se utvrdili problemi pacijenta (sestrinska dijagnoza), a sastoji se od:
1. REVIZIJE PODATAKA
2. INTERPRETACIJE PODATAKA
3. VALIDACIJE ZAKLJUČAKA

REVIZIJA PODATAKA
Podatke koje je VMS prikupila mora:
 srediti i grupirati da bi bili pogodniji za daljnju analizu
 provjeriti njihovu usklađenost (slaganje, dosljednost)
 provjeriti zastupljenost holističkog pristupa

Grupiranje podataka
Podatke treba svrstati zajedno – oni koji se odnose na isto područje. Korištenjem
strukturiranih obrazaca omogućava se formalno grupiranje već tijekom prikupljanja podataka.
Grupiranje podataka mora biti misaoni proces međusobnog povezivanja (i tumačenja) svih
podataka na osnovu različitih kriterija. Iako ne raspolažemo uvijek dovoljno dobrim
pokazateljima problema, potrebno ih je različitim tehnikama i iz više različitih izvora prikupiti
što više. Neslaganje među podacima ne utječe na dijagnosticiranje problema, već na postupke
usmjerene njihovu rješavanju. Prikupljeni podaci moraju pružiti uvid u tjelesno i psihičko
stanje pacijenta – analiza podataka u svrhu provjere zastupljenosti holističkog pristupa.

INTERPRETACIJA PODATAKA
Dobivaju se odgovori na pitanja:
 Odstupa li utvrđeno stanje/ponašanje od normalnog?
 Ako odstupa, u kojem smislu?
 Što su uzroci odstupanja?
 Kako se utvrđeno stanje/ponašanje odražava na zadovoljavanje OLJP?
 Kakve će biti posljedice ako se ništa ne poduzme?
 Koji subjektivni i objektivni činitelji potiču (ne)zdravstveno ponašanje?

Interpretacija zahtijeva znanje o fiziološkim, psihološkim, razvojnim, socijalnim i kulturalnim

aspektima zadovoljavanja OLJP. Zaključak koji proizađe iz interpretacije podataka opis je
pacijentovih problema i njegovih uzroka odnosno predstavlja dijagnozu u procesu
zdravstvene njege. U prvoj fazi interpretira se podatak posebno i provjera da li ukazuje na
problem.

Prikupljanje i interpretacija podataka zahtijevaju induktivno i deduktivno rezoniranje.

Induktivno rezoniranje – zaključivanje od pojedinačnog prema općem, na osnovu
prikupljenih podataka VMS zaključuje o (ne)postojanju problema
Deduktivno rezoniranje – od općeg prema pojedinačnom, VMS polazi od općepoznatih
postavki, generalizacija ili spoznaja da bi utvrdila (ne)postojanje problema

VALIDACIJA ZAKLJUČAKA = PROVJERA TOČNOSTI ZAKLJUČAKA

INTERPRETACIJE
 konzultacija VMS sa pacijentom, suradnicima, postojećom dokumentacijom, …
 provjera točnosti zaključaka uključivanjem konzultacije s literaturom
 provjera stupnja sigurnosti u donesene zaključke (ovisi o broju i kakvoći podataka i
njihovom međusobnom slaganju)

53
Validacija može biti:
 POZITIVNA – točnost zaključaka i (ne)postojanje problema
 NEGATIVNA – nesigurnost u točnost zaključaka i (ne)postojanje problema 
prikupljanje novih podataka – analiza – interpretacija  ponavljanje postupka dok
validacija ne postane pozitivna

 sličan postupak kada podataka upućuje na dva problema!

Validacija – svojevrsna kontrola prethodno učinjenoga, a omogućava otkrivanje

eventualnih pogrešaka

Moguće pogreške pri analizi podataka

 analiza na osnovu premalog broja podataka
 pogrešna interpretacija
 analiza pogrešno povezanih podataka
 isključiva usmjerenost na sadašnje stanje
 isključiva usmjerenost samo na jedan problem
 prihvaćanje prve hipoteze bez provjere ostalih

DIJAGNOZA U PROCESU ZDRAVSTVENE NJEGE – SESTRINSKA DIJAGNOZA

 o njoj prvi put piše R. L. McManus 1950., a V. Fry 1953. se zalaže za njenu primjenu
u sestrinskoj praksi
 prvu klasifikaciju sa 21 problemom objavila Abdellah 1960. → za potrebe utvrđivanja
nastavnih sadržaja nastavnih planova za obrazovanje medicinskih sestara
 70-ih godina se počinje široko primjenjivati ideja „prema pacijentu usmjerene
zdravstvene njege“ (patient centered nursing)
 prvi stručni skup o sestrinskim dijagnozama održan je 1973. na St. Louis
University school of Nursing (Missouri)
 ANA 1973., u sklopu Standards of Nursing Practice, uvodi naziv dijagnoza
obvezujući medicinske sestre da ga koriste kao ideju i kao naziv.

54
Standardi sestrinske prakse prema ANA, 1973.:
 prikupljanje podataka o zdravstvenom stanju pojedinca sustavno i kontinuirano, gdje
podaci moraju biti dostupni, razumljivi i dokumentirani
 dijagnoza u procesu zdravstvene njege proizlazi iz podataka o zdravstvenom stanju
 plan zdravstvene njege uključuje ciljeve koji proizlaze iz dijagnoze
 plan zdravstvene njege uključuje utvrđene prioritete i planirane pristupe i postupke
zdravstvene njege usmjerene postizanju ciljeva
 intervencije iz područja zdravstvene njege omogućuju aktivno sudjelovanje pacijenata
i usmjerene su unapređenju, održavanju i ponovnom uspostavljanju zdravlja
 intervencijama iz područja zdravstvene njege pomaže se pacijentu da postigne
maksimalnu razinu zdravlja
 pacijentovo (ne)napredovanje u smjeru postavljenih ciljeva ocjenjuju (određuju)
pacijent i medicinska sestra zajedno
 procjena pacijentovog (ne)napredovanja u smjeru postavljenih ciljeva usmjerava
ponovnu procjenu, ponovno utvrđivanje prioriteta, definiranje novih ciljeva i reviziju
plana zdravstvene njege

SESTRINSKA DIJAGNOZA je aktualni ili potencijalni zdravstveni problem koji su

medicinske sestre s obzirom na njihovu edukaciju i iskustvo sposobne i ovlaštene
tretirati. (M. Gordon, 1982.)

SESTRINSKA DIJAGNOZA JE ZAKLJUČAK O UZROKU I

PROBLEMU!
OBILJEŽJA SESTRINSKE DIJAGNOZE prema McLane, Kim i McFarland:
 tvrdnja koja se odnosi na pacijentov problem
 obuhvaća probleme u zdravlju i bolesti
 zaključak izveden iz analize podataka
 temelji se na provjerenim subjektivnim i objektivnim podacima
 zaključak je medicinske sestre
 odnosi se na tjelesno, psihičko i socijalno stanje pacijenta
 kratka, sažeta tvrdnja (nikada se na kraju nje ne piše točka!)
 odnosi se na stanja koja medicinska sestra može i smije samostalno zbrinjavati
 mora biti provjerena s pacijentom uvijek kada je to moguće

55
DIJELOVI I SADRŽAJ SESTRINSKIH DIJAGNOZA

opis

P E S
PROBLEM ETIOLOGIJA (UZROK)
svako stanje koje odstupa od Etiologija može obuhvaćati
normalnog ili poželjnog, a sljedeće čimbenike:
zahtijeva intervenciju - okolinske
medicinske sestre - fiziološke
- emocionalne
U skladu s definicijom V. - kognitivne
Henderson, problem se odnosi - sociokulturalne (…)
na stupanj na stupanj
samostalnosti i način Nastojimo ukloniti uzrok, ali
zadovoljavanja osnovnih često preostaju samo
ljudskih potreba. intervencije čime se uzrok
zaobilazi.
Iz etiologije proizlaze
Iz problema proizlazi CILJ!
INTERVENCIJE!
SIMPTOMI
podaci o pacijentu na osnovi
kojih se prepoznaju problemi
iz područja zdravstvene njege
Kod pretpostavke problema
uslijed neke bolesti, pri čemu
se sastavlja plan zdravstvene
njege VMS neće biti u stanju
navesti simptome u trećem
dijelu dijagnostičke tvrdnje (ne
pronalazi ih u prikupljenim
podacima, što iziskuje provjeru
da li se raspolaže podacima
potrebnim za dijagnosticiranje
određenog problema.

osnova evaluacije

Sestrinska dijagnoza čini osnovu plana pri čemu njeni pojedini

dijelovi određuju sadržaje narednih faza procesa.

PROBLEM UZROK
u/s
↓ ↓
CILJ INTERVENCIJE → s obzirom na stupanj samostalnosti sestrinske
intervencije mogu biti:
 samostalne
 delegirane – ordinirane od
strane liječnika, a provodi ih
(V)MS

DIJAGNOZA
PROBLEM ETIOLOGIJA SIMPTOMI

 ovakav način formuliranja dijagnoza daje specifičnu i cjelovitu informaciju o

pacijentovom stanju

Prema PES modelu mogu se formulirati samo aktualni problemi. Potencijalni problemi
prepoznaju se na osnovi rizika odnosno uzroka.

56
U planove zdravstvene njege najčešće se upisuje dijagnoza koja se sastoji iz problema i
uzroka (simptomi su već navedeni u anamnezi i statusu).

Skraćena (modificirana) primjena PES modela izgleda ovako → PE model

DIJAGNOZA
PROBLEM ETIOLOGIJA

VRSTE PROBLEMA U ZDRAVSTVENOJ NJEZI

Problemi u zdravstvenoj njezi mogu biti:
 aktualni
 potencijalni
 vjerojatni
 konačni (definitivni)

AKTUALNI PROBLEM – onaj koji je trenutno prisutan

POTENCIJALNI PROBLEM – onaj koji još nije prisutan, ali će se pojaviti ako izostanu
preventivne mjere
VJEROJATNI PROBLEM je razvojna faza u prepoznavanju aktualnih i potencijalnih
problema, a uvijek zahtijevaju prikupljanje novih podataka. Ovaj problem je analogni sa
radnom medicinskom dijagnozom. Upisuje se u pacijentovu dokumentaciju i usmjeravaju
daljnju procjenu njegova stanja.
KONAČNI (DEFINITIVNI) PROBLEM – problem koji na osnovu dostupnih podataka
možemo sa sigurnošću utvrditi

Svaki problem se može svrstati u određenu skupinu:

 konačni aktualni
 vjerojatni aktualni
 konačni potencijalni
 vjerojatni potencijalni

VRSTE SESTRINSKIH DIJAGNOZA

Sestrinske dijagnoze mogu biti:
 aktualne sestrinske dijagnoze
 visokorizične (potencijalne) sestrinske dijagnoze
 moguće (vjerojatne, radne) sestrinske dijagnoze
 povoljne sestrinske dijagnoze koje opisuju dobro zdravstveno stanje
 skupne sestrinske dijagnoze – sindromi

AKTUALNE SESTRINSKE DIJAGNOZE

 opisuje problem koji je prisutan i koji se može prepoznati na osnovu vidljivih obilježja
problema (npr. SMBS)
 razlikuju se dvije vrste definirajućih obilježja s obzirom na njihovu dijagnostičku
vrijednost:
 glavne (jako važne)
 sporedne (manje važne)
 formuliraju se po PES modelu

57
VISOKORIZIČNE SESTRINSKE DIJAGNOZE
VR sestrinska dijagnoza je klinička prosudba da su pojedinac, obitelj ili zajednica
podložniji razvoju određenih problema negoli drugi u jednakoj ili sličnoj situaciji.
 do 1992. su se formulirale sa mogućnost za, a od 1992. sa visok rizik za
 formuliraju se po PE modelu (VR dijagnoze se ne očituju!)

Aktualne i visokorizične sestrinske dijagnoze razlikuju se s obzirom na vrstu podataka1

na osnovu koje se dijagnosticiraju, ciljeve i intervencije2.

MOGUĆE (VJEROJATNE, RADNE) SESTRINSKE DIJAGNOZE

 to su one koje se postavljaju na osnovu ograničenog broja podataka kada VMS sumnja
ili pretpostavlja kako bi pacijent mogao imati određeni problem
 prikupljanjem novih podataka potvrditi će ili odbaciti svoju sumnju
 ako su prisutni složeniji problemi koji zahtijevaju dugotrajniji proces dijagnosticiranja
sestra upisuje vjerojatne dijagnoze (kod jednostavnih to neće napraviti, jer na temelju
hipoteze vrlo lako može doći do ključnih podataka)
 ne treba izbjegavati pisanje mogućih dijagnoza, jer su one pokazatelj svjesnog i
opreznog pristupa u dijagnosticiranju (upisuju se čime se usmjerava ka daljnjoj
procjeni bolesnikova stanja)
 analogne su radnim medicinskim dijagnozama
 formulacija počinje sa moguće3

KONAČNE SESTRINSKE DIJAGNOZE

 ne zahtijevaju nastavak procjene pacijentova stanja, već su osnova za planiranje intervencija
usmjerenih njihovu rješavanju ili prevenciji (ovisno o tome da li su aktualne ili VR)

Iz navedene podjele sestrinskih dijagnoza, proizlazi kako se svaka dijagnoza može svrstati u
jednu od sljedećih skupina:
 konačna aktualna (dekubitus)
 vjerojatna aktualna (moguć dekubitus)
 konačna visokorizična (VR za dekubitus)
 moguća visokorizična (moguć VR za dekubitus)

SESTRINSKE DIJAGNOZE KOJE OPISUJU DOBRO ZDRAVSTVENO STANJE

(POVOLJNE SESTRINSKE DIJAGNOZE)
= kliničke prosudbe o pojedincima, skupinama ili zajednici u prijelazu od određene razine
dobrobiti do više razine dobrobiti
 postavljaju se ako je prisutno učinkovito sadašnje stanje ili funkcioniranje i želja za
postizanjem veće razine zdravlja i dobrobiti

SKUPNE SESTRINSKE DIJAGNOZE – SINDROMI

= prisutstvo više aktualnih ili više VR sestrinskih dijagnoza koje su prisutne zbog određenog
stanja ili događaja
pr.: sindrom neuporabe (mogućnost komplikacija mirovanja) – obuhvaća sve VR probleme koji su vezani za
mirovanje

1
Aktualne sestrinske dijagnoze prepoznaju se na osnovi definirajućih obilježja, a rizične na osnovu činitelja rizika za
razvoj određenog problema.
2
Intervencije su kod aktualnih usmjerene ka rješavanju problema, a kod VR njihovom sprječavanju.
3
Vjerojatne dijagnoze počinju formulacijom moguće, a potencijalne formulacijom mogućnost za

58
 FORMULIRANJE SESTRINSKIH DIJAGNOZA

Neispravno napisana Ispravno napisana

Pravilo formulacije s objašnjenjem
sestrinska dijagnoza sestrinska dijagnoza
Buka u svezi s nesanicom
Dijagnoze se mogu formulirati tako da imaju jedan,
Iz ove formulacije moglo bi se
dva ili tri dijela. Prvi dio se odnosi na problem, a Nesanica u svezi s bukom
zaključiti da je cilj ukloniti buku, a
drugi na etiologiju
intervencija uspavati bolesnika
Prvi i drugi dio dijagnoze povezuju se sintagmom
„u vezi s“, a ne „zbog“, „jer“, „uzrokovano je“.
Može se pisati skraćenicom u/s (prema ANA – r/t,
Opstipacija u svezi sa
related to) Opstipacija zbog zatomljivanja
zatomljivanjem podražaja na
Povezivanje dvaju dijelova dijagnoze s: „jer“, podražaja na defekaciju
defekaciju
„zbog“ ili „uzrokovano“ sugerira siguran i potpun
uzročno-posljedični odnos. Sintagma „u svezi s“
označava blaži uzročno-posljedični odnos
Problem treba formulirati u terminima pacijentova
stanja, a ne u terminima pacijentovih potreba za Visok rizik za dekubitus
Potrebna promjena položaja
zdravstvenom njegom ili sestrinskih intervencija Smanjena mogućnost održavanja
Okupati bolesnika
Iz pacijentovih potreba ili sestrinskih postupaka se osobne higijene
često ne može znati što je problem.
Nepridržavanje zdravstvenih
Kao problem se ne smije navoditi cilj, dakle ono što Bolesnik će redovito uzimati
uputa: neredovito uzimanje
bi pacijent trebao postići lijekove
lijekova
Kao problem se ne mogu navoditi: medicinska Smanjena prohodnost dišnih
Brohniektazije
dijagnoza i patologija, medicinski i dijagnostički putova
Smanjena tkivna oksigenacija
postupak. U svakoj situaciji treba procijeniti Smanjeno podnošenje napora
Urinarni kateter
pacijentovu reakciju, odnosno prepoznati problem Visok rizik za urinarnu infekciju
Gatroskopija
s područja zdravstvene njege Tjeskoba
Smanjena prohodnost dišnih
Drugi dio dijagnoze mora se odnosi na činitelje koji Smanjena prohodnost dišnih
putova u svezi s lošom toaletom
su doprinijeli nastanku problema, a ne smiju putova u svezi s hipersekrecijom
bronha
opisivati ničije propuste ili nemar i nemogućnošću iskašljavanja
Implikacija propusta sestre
Mogućnost infekcije u svezi s
neupućenošću u način
održavanja sustava za
Dijagnoza ne smije sadržavati osudu ili neki drugi Mogućnost infekcije u svezi s
peritonealnu dijalizu
oblik negativne ocjene pacijenta odnosno njegove lošim i nesavjesnim održavanjem
Neupućenost kao uzrok ima
obitelji. sustava za peritonealnu dijalizu
donekle negativno značenja, ali
za razliku od nesavjesno, ne
sadrži osudu.
Neredovito uzimanje lijekova u
svezi s negativnim popratnim
učincima
U nekim situacijama, negativan prizvuk dijagnoze
Neredovito uzimanje lijekova Negativni učinci kao razlog zbog
može se ublažiti navođenjem uzroka.
kojeg bolesnik neredovito uzima
lijekove daje sestrinskoj dijagnozi
drukčije značenje
Prvi i drugi dio tvrdnje ne smiju značiti isto. Smanjena mogućnost održavanja
Narušeno je osnovno pravilo, prema kojem drugi osobne higijene u svezi s Smanjena mogućnost brige za
dio tvrdnje mora sadržavati činitelje koji su nemogućnošću održavanja sebe u/s hemiplegijom
doprinijeli nastanku problema. osobne higijene

59
 Neispravno napisana Ispravno napisana
Pravilo formulacije s objašnjenjem
sestrinska dijagnoza sestrinska dijagnoza
Smanjena mogućnost brige o Smanjena mogućnost brige o
sebi u svezi sa starošću sebi u/s oslabljenim vidom
Drugi dio dijagnoze, koji obuhvaća opis činitelja u Kada se napiše da je uzrok
Stupanj samostalnosti određuju
nastanku problema, mora biti napisan što problema vid, tada je jasno na
funkcijske sposobnosti, a ne dob.
preciznije, kako bi bio dobar vodič pri odabiru koje načine valja osigurati najviši
Uzrok (starost) ne govori ništa o
intervencija. stupanj samostalnosti u
načinu na koji se osobi može
provođenju aktivnosti
pomoći.
samozbrinjavanja
Kao uzrok nije poželjno pisati medicinsku Tjeskoba u svezi s ishodom
dijagnozu. Ako se procjenjuje kako je navođenje Tjeskoba u svezi s infarktom bolesti i dužim izostankom s
medicinske dijagnoze korisno, ona se navodi iza miokarda posla sekundarno infarkt
„sekundarno“ miokarda što se očituje …
Opstipacija u svezi s
nepokretnošću i smanjenom
Opstipacija u svezi s izostankom
crijevnom peristaltikom
stolice tijekom pet dana
Kao uzrok se ne smiju navoditi simptomi problema. sekundarno opijati, što se očituje
izostankom stolice pet dana
Izostanak stolice tijekom pet dana je pokazatelj, a ne uzrok
opstipacije.
Dekubitus u/s nepokretnošću, što
se očituje crvenilom u sakralnom
U formuliranju visokorizičnih problema treba paziti predjelu
Visok rizik za dekubitus u svezi s
da se kao uzroci ne navode pokazatelji već Kada se na rizičnim mjestima za
crvenilom na sakralnom predjelu
aktualnog problema. dekubitus pojavljuju dekubitalne
promjene, tada je problem
aktualan.
Jedna dijagnoza uvijek opisuje samo jedan 1. smanjena mogućnost brige o
problem. sebi u svezi s poremećajem
Smanjena mogućnost brige o
svijesti
Iz svakog problema i njegovih uzroka proizlaze sebi i mogućnost nastanka
2. visok rizik za dekubitus u svezi
specifični ciljevi i intervencije, koji i u planu dekubitusa
s nepokretnošću i
zdravstvene njege moraju biti odvojeni.
inkontinencijom
Prvi dio dijagnoze ne smije opisivati dva problema
Tjeskoba i hipoventilacija u svezi 1. tjeskoba u svezi s boli
ni u situacijama kad su oba uzrokovana istim
s boli 2. hipoventilacija u svezi s boli
činiteljima.
Ako je na nastanak jednog problema utjecalo više
Pretilost u svezi s prekomjernim
činitelja, treba ih navesti u jednoj tvrdnji. Pretilost u svezi s prekomjernim
unosom hrane
Na taj se način izbjegava suvišno pitanje, cilj je unosom hrane i smanjenom
Pretilost u svezi sa smanjenom
samo jedan, a intervencije se kombiniraju i tjelesnom aktivnošću
tjelesnom aktivnošću
dopunjuju.
Ako postoji više etioloških činitelja koji su u Pothranjenost u svezi sa Pothranjenost u svezi sa
međusobnom uzročno-posljedičnom odnosu, smanjenim unosom hrane zbog smanjenim unosom hrane, 2°
upotrebljava se riječ „sekundarno“ ili oznaka „2°“ gubitka apetita gubitak apetita
Nepridržavanje zdravstvenih
Kada je problem prepoznat, a nije poznata Nepridržavanje zdravstvenih
preporuka u svezi s nepoznatom
etiologija, u drugom dijelu dijagnoze piše se preporuka, što se očituje izjavom
etiologijom, što se očituje izjavom
„nepoznata etiologija“ „prestao sam piti lijekove…“
„prestao sam piti lijekove…“
Iz formulacije dijagnoze mora se razabrati radi li se Aktualni: neprihvaćanje zdravstvenih preporuka
o aktualnom, visoko rizičnom ili mogućem Visoko rizični: visok rizik za neprihvaćanje zdravstvenih preporuka
problemu Mogući ili vjerojatni: moguće neprihvaćanje zdravstvenih preporuka

60
 5
Planiranje zdravstvene njege
1. UTVRĐIVANJE PRIORITETA U PROCESU ZDRAVSTVENE NJEGE
2. DEFINIRANJE CILJEVA
3. ODABIR INTERVENCIJA
4. IZRADA PLANOVA

UTVRĐIVANJE PRIORITETA U PROCESU ZDRAVSTVENE NJEGE

PACIJENTOVA PERCEPCIJA VAŽNOSTI I TEŽINE PROBLEMA

 mišljenje pacijenta o važnosti i težini problema odlučujuće pri utvrđivanju prioriteta,
ako nije suprotno medicinskim spoznajama i postupcima ili ga na bilo koji način
ugrožava
 pomoć pacijentu pri donošenju pravilnih (zdravlju usmjerenih) odluka teoretski je
potkrijepljena potrebom prihvaćanja pacijenta kao subjekta u PZNJ
 puno razumijevanja za problem koji bolesnik smatra prioritetnim i pomoći mu, ali ne
zanemariti koji mu ugrožava život i zdravlje

HIJERARHIJA OSNOVNIH LJUDSKIH POTREBA

 potrebe o kojima ovisi preživljavanje (fiziološke i potrebe za sigurnošću) treba
zadovoljiti prije potreba s više razine
 procjena stupnja nezadovoljenja određene potrebe odnosno ozbiljnost problema →
mogućnost potpune promjene utvrđene liste prioriteta
 u slučaju da se javi više problema u svezi sa zadovoljavanjem potreba na višoj razini
→ utvrđivanje prioriteta se vrši na osnovu drugih spoznaja

MOGUĆNOSTI RJEŠAVANJA PROBLEMA

 redoslijed prioritetnih problema uskladiti sa realnim mogućnostima za njihovo
rješavanje
 u nedostatku uvjeta za rješavanje određenih problema → ne uvrštavaju se u listu
prioriteta ili im se pridaje manja važnost nego što je po svojoj prirodi zaslužuju (sve
do ostvarivanja uvjeta za njihovo rješavanje)
 redovna ili trajna pojava odgađanja i nemogućnosti rješavanja pacijentovih problema
zbog objektivnih poteškoća → obavještavanje odgovornih osoba o smanjenju opsega i
kakvoće zdravstvene njege
 primjena PZNJ omogućuje rješavanje i otkrivanje većeg broja pacijentovih problema
→ ako VMS konstatira da je većina njih nerješivih, prednosti PZNJ postaju nedostaci

DEFINIRANJE CILJEVA U PROCESU ZDRAVSTVENE NJEGE

provodi se u SURADNJI S PACIJENTOM

CILJ – željeni, ali realni ishod zdravstvene njege

 proizlazi neposredno iz PROBLEMA (opis pacijentovog stanja i ponašanja koje ne
zadovoljava i ne doprinosi zdravlju)

61
FORMULIRANJE CILJEVA
Ciljevi moraju biti:
 jasno formulirani kako bi ih pacijenti i drugi članovi tima za zdr. njegu razumjeli
 odnositi se na pacijenta (a ne na intervencije)
 dovoljno specifični da omoguće evaluaciju
 sadržavati vrijeme i razinu postignuća

Ciljevi se teoretski odnose na MS (što mora učiniti) ili pacijenta (što pacijent mora postići ili
učiniti). Ciljevi se moraju odnositi na pacijenta i sadržavati dogovorene i realne promjene u
njegovom stanju i ponašanju, NE intervencije koje će sestre provoditi, a trebaju doprinijeti
ostvarenju cilja. MS svojim aktivnostima doprinose promjenama u pacijentovom stanju i
ponašanju → ciljevi se moraju odnositi na pacijenta.

Cilj mora:
 mora se odnositi na pacijenta (odgovarati pacijentu)
 biti jasan i precizan opis njegova stanja ili ponašanja kako bi omogućio što
objektivniju i kvalitetniju evaluaciju

Neispravno napisani ciljevi loša su osnova evaluacije, ako ne objašnjavaju što treba „znati“
(prepoznati, objasniti, nabrojiti, demonstrirati), „sve o…“ (čimbenici rizika, način liječenja,
potrebne promjene u načinu života), „redovito“ ( × dnevno, svakodnevno,
svakih/svaka dana).

Dobro formuliran cilj uz opis pacijentovog stanja i ponašanja, sadrži:

 razinu cilja
 vrijeme postignuća
 okolnosti u kojima će se očitovati

Dijelovi formulacije koja opisuje cilj (ako se cilj odnosi na drugu osobu, to treba napisati!)
 SUBJEKT – pacijent (mora se izrazito spomenuti)
 OPIS STANJA I PONAŠANJA
 opis stanja precizan i odnosi se na one aspekte koji su dostupni promatranju
i/ili mjerenju pri čemu se mogu koristiti riječi: pije, konzumira, ustaje, nabraja,
demonstrira, verbalizira, okreće se, mijenja, …
 opis željene, ali realne razine stanja tj. ponašanja, jer postizanje idealne
često nije moguće
 RAZINE
 VRIJEME POSTIGNUĆA – uvijek se određuje, uključuje se u formulaciju cilja pri
čemu se navodi točan datum ili se koriste termini: po završenoj edukaciji, pri
otpustu iz bolnice, tijekom hospitalizacije
 OPIS OKOLNOSTI U KOJIMA ĆE SE STANJE I PONAŠANJE OČITOVATI
– navode se mjesto, način i pomagala samo kada je to logično

Osobine ciljeva zdravstvene njege:

 VREMENSKA ODREĐENOST (kratkoročni, dugoročni)
 REALNOST
 RELEVANTNOST
 USKLAĐENOST SA CJELOKUPNIM PLANOM ZBRINJAVANJA

62
Vremenska određenost
s obzirom na vrijeme kada cilj mora biti postignut:
 kratkoročni
 srednjoročni
 dugoročni

Kratkoročni ciljevi
 oni koje treba postići unutar nekoliko minuta, sati ili dana
 definiraju se kada je stanje bolesnika kritično ili kada je teško predvidjeti razvoj
situacije u budućnosti
 pretežno se odnose na sadašnjost i probleme koji zahtijevaju žurno rješavanje
(febrilitet, dehidracija, smanjena prohodnost dišnih putova)
 u njih se svrstavaju i oni čije vrijeme postignuća nije određeno datumom ili satom, već
se realiziraju trajno
 omogućavaju brzu povratnu informaciju o učinkovitosti zdravstvene njege →
pravodobno uočavanje pogoršanja ili presporog ostvarivanja ciljeva te revizija plana
 u JIL-u ili odjelima u uvjetima skraćenog boravka i lošim uvjetima rada → moguće,
realno i opravdano definirati samo kratkoročne ciljeve

Srednjoročni ciljevi – postižu se za nekoliko dana

Dugoročni ciljevi
 postižu se unutar nekoliko tjedana, mjeseci ili godina
 postavljaju se uz probleme koje ne treba ili se ne može brzo riješiti
 u pogledu razine postignutog, dugoročni ciljevi uvijek predviđaju maksimalnu, ali za
pojedinca realnu razinu
 cilj se definira pod pretpostavkom da je to maksimum koji pacijent treba i može
postići, a da mu poslije toga nije više potrebna pomoć MS (osim u smislu održavanja
postignutog)

CILJEVI SU OSNOVA EVALUACIJE ZDRAVSTVENE NJEGE!!!→ u trenutku kada je

previđeno postizanje cilja potrebno je procijeniti pacijentovo stanje i ponašanje i utvrditi
jesu li ciljevi i do koje razine postignuti

Povratna informacija služi kao osnova za provjeru uspješnosti provedenih postupaka i

omogućava pravodobnu reviziju plana (ili provođenje drugih postupaka zavisno o uzroku
neuspjeha). Kod dugoročnih ciljeva prekasno je povratnu informaciju dobiti u trenutku
kada je cilj trebao biti postignut. Potrebno je trajno pratiti pacijentovo stanje radi procjene
trenda promjena. Dugoročne ciljeve treba definirati na način koji će omogućiti evaluaciju
u kraćim vremenskim razmacima.

Dugoročni ciljevi primjenjivi su:

 za pacijente koje MS zbrinjavaju u njihovom domu, staračkim domovima i RHB
ustanovama
 u bolnicama, ako MS rade u polikliničkoj djelatnosti – u kontaktu s bolesnikom i
poslije odlaska iz bolnice
 kada je ostvarena dobra suradnja s MS na razini PZZ koje preuzimaju skrb za
bolesnika

63
Realnost ciljeva
 njihova razina, sadržaj i vrijeme postignuća moraju biti usklađeni sa sposobnostima i
mogućnostima pacijenta, njegove obitelji, zdravstvenog osoblja i ustanove
 usklađivanje s pacijentovim sposobnostima i mogućnostima = uvažavanje
pacijentovog tjelesnog i psihičkog stanja, inteligencije, razine obrazovanja,
financijskih mogućnosti, uvjeta kod kuće, …
 mogućnosti osoblja i ustanove koji utječu na realnost ciljeva:
 broj i osposobljenost osoblja
 organizacija služne
 kapaciteti ustanove
 dostupnost tehnologija (…)

Ako VMS utvrdi da su prvobitno postavljeni ciljevi nerealni, VMS koja planira zdravstvenu
njegu mora biti dovoljno fleksibilna da ih MODIFICIRA.

Relevantnost ciljeva
 uglavnom se odnosi na EDUKACIJSKE CILJEVE
 kada je bolesnik neupućen → cilj edukacije mora biti relevantan za njegovo
zdravstveno stanje ↓
bolesnik će ovladati onim
sadržajima i do one razine koja mu
je važna i primjenjiva u
svakodnevnom životu

Usklađenost ciljeva s cjelokupnim planom zbrinjavanja

 neusklađenost ciljeva → očitovanje u neujednačenosti razina i/ili vremena postignuća
te sadržaja

ODABIR/PLANIRANJE INTERVENCIJA U PROCESU ZDRAVSTVENE NJEGE

Vrste intervencija prema stupnju samostalnosti MS i vrste pomoći koju pruža pacijentu:
 ZAVISNE – sestra ih samostalno provodi, ali ih propisuje drugi profil zdravstvenih
djelatnika; indirektno su usmjerene rješavanju problema sa područja ZNJ
 u fazi planiranja MS detaljno razrađuju popisane postupke određujući TKO
ĆE, ŠTO, KADA i KAKO UČINITI
 MEĐUZAVISNE – dogovor s drugim profilima zdravstvenih djelatnika
 SAMOSTALNE – intervencije za koje MS nije potrebna uputa ili dogovor s drugim
profilima zdravstvenih djelatnika

Samostalne i međuzavisne aktivnosti, s obzirom na vrstu pomoći, koja ovisi o uzroku

problema (opisani u drugom dijelu sr. dg.), intervencije iz područja zdravstvene njege mogu
biti:
 neposredna fizička pomoć
 stvaranje povoljne fizičke okoline
 stvaranje povoljne socijalne okoline
 edukacija
 motiviranje

64
Intervencije su usmjerene rješavanju pacijentovih problema.
Iz te činjenice proizlaze osobine intervencija:
 UTEMELJENE NA ZNANJU
 INDIVIDUALIZIRANE
 USKLAĐENE S CJELOKUPNIM PLANOM ZBRINJAVANJA PACIJENTA
 REALNE
 ATRAKTIVNE
 LOGIČNO RASPOREĐENE
 ŠTO MANJE NEGATIVNIH UČINAKA

Intervencije utemeljene na znanju

 postoji teoretska osnova kojom je moguće obrazložiti zašto određena intervencija
doprinosi rješavanju problema i zašto se mora provesti na točno određeni način
 odabir postupka ne smije biti rezultat rutine, navika ili intuicije MS, već provjerenih
spoznaja, rezultata istraživanja te sustavno sređenih i provjerenih iskustava

Individualizirane intervencije
Individualizacija intervencije = prilagođavanje pacijentu, njegovim problemima i uzrocima
problema
 jednaki problemi ne mogu se i ne smiju se rješavati uvijek na isti način – po
uhodanom modelu – težina i uzroci tih problema i osobe koje ih imaju se razlikuju

Načini prilagodbe intervencija:

 odabir na osnovu uzroka opisanog u drugom dijelu dijagnoze – poznavanje
uzroka usmjerava odabir intervencija → isti problem može iziskivati različite
intervencije
 uvažavanje pacijentovih jakih i slabih strana – potpuno identične sr. dg. zahtijevaju
različite postupke u različitih pacijenata; podučavanje i motiviranje; odabrani postupci
biti će različiti za različite bolesnike
 dogovor s pacijentom – poželjan način prilagodbe intervencija, predlaganje
postupaka koji nisu u skladu s medicinskim spoznajama (opravdani ako ne ugrožavaju
zdravlje) i oni koji jesu, ali nisu prvi ili najpovoljniji izbor (udovoljiti ako nije
kontraindicirano)
 uvažavanje težine problema – razine SMBS prema Gordonovoj (4 stupnja) i
klasifikacija prema NANDA-i (1° - priprema, 2° - priprema + pomoć osobe pri
izvršavanju, 3° - potpuno ovisan o MS/T)

Usklađenost intervencija sa cjelokupnim planom skrbi za pacijenta

 omogućuje pacijentovo povjerenje u cjelokupni tim koji ga zbrinjava
 u tradicionalnom načinu rada nema planova zdr. njege → nema plana koji
kontinuirano i usklađeno pristupa zbrinjavanju → nesustavno i vođeno vlastitim
preferencijama MS manje u obzir uzimaju stanje bolesnika i dugoročne ciljeve

Realnost intervencija
 procjenjuje se na osnovu sposobnosti i mogućnosti pacijenta i njegove obitelji (MS)
 ovisi o sposobnostima i mogućnostima pojedinaca i organizacija koje sudjeluju u
pružanju (provođenju) zdravstvene njege
 realnost intervencija koje provodi MS ovisi o njihovom broju, osposobljenosti,
organizaciji rada, dostupnosti tehnologija, … → nerealno planiranje

65
Realnost intervencija razlikuje se od realnosti ciljeva, iako ovise o istim činiteljima. Uz realne
ciljeve moguće je planirati nerealne intervencije i obratno. Iako su intervencije teoretski
opravdane, u cjelokupni plan njege mogu se uključiti samo ako su realne.

Atraktivnost intervencije za pacijenta

 spremnost pacijenta da prihvati i sudjeluje u provođenju intervencija ovisi o tome
koliko mu se intervencije čine značajne, svrsishodne i privlačne
 odabir atraktivnih intervencija od VMS osim znanja zahtijeva i maštovitost,
kreativnost, sposobnost, fleksibilnost i dogovor s pacijentom

Intervencije raspoređene logičkim slijedom

 intervencije koje se navode i provode, obuhvaćene planom zdravstvene njege, moraju
biti LOGIČNO postavljene unutar svakog pojedinog problema i cjelokupnog plana
 teško je odrediti redoslijed intervencije (sve se čine podjednako važne i treba ih
provesti ODMAH i ISTODOBNO)

Intervencije koje se očituju minimumom neželjenih učinaka

 pri planiranju treba razmotriti sve negativne učinke intervencije, procijeniti
vjerojatnost njihove pojave, utvrđivanje relativne štete u odnosu na korist, predviđanje
postupaka za ublažavanje ili sprječavanje negativnih učinaka
 neki postupak u jednoj situaciji može imati pozitivan popratni učinak, a u drugoj
negativan

POSTUPAK PRI ODABIRU INTERVENCIJA

1. rezimiranje do tada učinjenog tj. podsjećanje na sve otkrivene probleme i njihove
uzroke, postavljene ciljeve radi cjelovite orijentacije što planiranim intervencijama
treba postići
2. UVID U SVE TEORETSKI PRIHVATLJIVE INTERVENCIJE – navođenje svih
intervencija opisanih u literaturi i/ili provjerenih kroz vlastito iskustvo koje doprinose
ublažavanju i/ili rješavanju određenog problema
 da bi VMS bila sigurna u obuhvat većine ili svih poznatih intervencija, mora ih
grupirati s obzirom na stupanj samostalnosti MS i vrstu pomoći ili svrstati u sljedeće
skupine:
 što mogu učiniti medicinske sestre
 što pacijent može promijeniti u okolini
 što pacijent može samostalno učiniti
 što za pacijenta mogu učiniti bliske osobe (laici)
 što se može učiniti u suradnji sa ostalim stručnjacima
3. analiza intervencija → prilagođenost pacijentu, realnost, atraktivnost za pacijenta,
usklađenost sa cjelokupnim planom, praćen sa što manje neželjenih učinaka
4. odabir intervencija koje su prethodnom analizom ušle u uži izbor
Kriterij za odabir:
 mogućnost rješavanja više problema
 mogućnost kombinacije s drugim intervencijama
 ugodnost za pacijenta
 mogućnost aktivnog sudjelovanja pacijenta
 većina intervencija neće u potpunosti zadovoljiti sve kriterije → izabrati onu koja
udovoljava većini zahtjeva ili u određenoj situaciji najznačajnija

66
DIJELOVI OPISA INTERVENCIJA
 mora biti napisana na način da osigurava provođenje zamisli osobe koja ju je planirala
točno i pravodobno, mora ukloniti mogućnost nesporazuma, izostavljanja ili
dvostrukog provođenja istog

Dobro opisana intervencija:

 jasan opis aktivnosti (što, kako, kada činiti) – smanjuje mogućnost nesporazuma i
različitog tumačenja pa se provode krive intervencije, omogućava pojašnjavanje
načina učenja; nejasne intervencije – dodatne, ponovno planiranje
 tko, kada i gdje će provesti postupak – TKO? (pacijent, pacijentu bliske osobe/laici,
pomoćno osoblje u zdravstvu (V)MS), ujednačeno provođenje postupaka = korištenje
opisa standardiziranih postupaka praćeni obrazloženjima
 datum – ukazuje na aktualnost plana, zastarjeli datum postavlja pitanje da li su
intervencije još potrebne ili adekvatne
 potpis VMS koja je izradila plan – preuzimanje odgovornosti za napisano, članovi
tima se njoj obraćaju za nejasnoće

IZRADA PLANOVA ZDRAVSTVENE NJEGE

 dio pacijentove dokumentacije, izrađuje ga VMS
 4 osnovne skupine informacija:
 dijagnoze svrstane s obzirom na redoslijed rješavanja
 ciljevi
 planirane intervencije
 evaluacija
 grafičko rješenje plana = preglednost unesenih intervencija
= dijagnoza – ciljevi – intervencije – evaluacija

Vrste planova zdravstvene njege:

 INDIVIDUALIZIRANI
 STANDARDIZIRANI
 MODIFICIRANI STANDARDIZIRANI

Individualizirani planovi zdravstvene njege (HKMS!)

 prazni obrasci – unos dijagnoze, ciljeva, intervencije, evaluacija
 prednosti: maksimalna prilagodba zdravstvene njege, nema suvišnih informacija,
kreativnost VMS
 nedostaci: izrada iziskuje puno vremena, a kakvoća ovisi o znanju, iskustvu i
motiviranosti VMS

Standardizirani planovi zdravstvene njege

 za bolesnike određene dobi koji boluju od određene bolesti → određena stanja i bolesti
u osoba (približno) jednake životne dobi uzrokuju slične (ili jednake) probleme iz
područja zdravstvene njege
 popis glavnih (aktualnih, potencijalnih( problema koji se u određenoj populaciji mogu
očekivati s pripadajućim ciljevima teoretski predviđenim intervencijama
 VMS uzima odgovarajući (s obzirom na bolest i dob) ispunjeni obrazac plana i
dogovorenim znakovima označava koji su od očekivanih problema prisutni u
pacijenta, koje ciljeve treba postići i kojim intervencijama

67
  revizije planova, svake 1-2 god., radi usklađivanja s novijim spoznajama
 prednosti: olakšavanje komunikacija i rada VMS (ujednačena terminologija i pristup
rješavanju problema) te najviša razina kakvoće (tim stručnjaka!) – edukacija studenata
i VMS
 nedostaci: ne potiču kreativnost VMS, zdravstvena njega postaje rutinska i nedovoljno
prilagođena pacijentu
 svi nedostaci ovih planova izbjegnuti su ako se primjenjuju kao pomagalo pri izradi
individualiziranih planova

Modificirani standardizirani planovi

 „kompromis“ između individualiziranih i standardiziranih planova
 izrada po načelima standardiziranog + prazan prostor u koji se mogu upisivati
specifične informacije
 među ponuđenim intervencijama VMS koja planira njegu označiti će one koje su
prilagođene pacijentu i mogućnostima ustanove
 prazni prostori – specifične upute
 omogućuju viši stupanj individualizacije skrbi (za razliku od standardiziranih!)
 pozitivne osobine – olakšan rad i komunikacija, ušteda vremena, ujednačena i
maksimalna kakvoća, pomagalo u nastavi
 negativne osobine – višak/manjak informacija

Kombinacija vrsta planova = DNEVNI PLANOVI ZDRAVSTVENE NJEGE – situacije

u kojima treba precizno utvrditi aktivnosti bolesnika i/ili (V)MS tijekom 24 sata

 planovi obuhvaćaju samo postupke obuhvaćene dijagnozom zdravstvene njege

 neki postupci nisu uvjetovani ni jednom sr. dg., a moraju biti dokumentirani →
ZASEBAN PLAN AKTIVNOSTI – proizlaze neposredno iz medicinsko-tehničkih i
dijagnostičkih postupaka

1 OBRAZAC → 1 PROBLEM → VIŠE DANA

1 OBRAZAC → 1 DAN → VIŠE PROBLEMA (kombinacija dg i med. postupaka) - jasno
naglasiti u zaglavlju!

SOAPIE MODEL
 način sestrinskog opažanja – primopredaje službe, provodi se na radilištima gdje se ne
pišu planovi zdravstvene njege
 problemi s područja zdravstvene njege koji će se riješiti u jako kratkom vremenskom
roku (tijekom jedne smjene, tijekom jednog dana)

S  subjektivni podaci
O  objektivni podaci
A  analiza podataka (zaključak o problemu) – DG
P  planirane intervencije
I  intervencije koje su provedene
E  evaluacija

68
 6
Provođenje zdravstvene njege
1. VALIDACIJA PLANA
2. ANALIZA UVJETA
3. REALIZACIJA

VALIDACIJA PLANA
= ocjena valjanosti i točnosti plana te odobrenje njegove primjene

Validacija plana obuhvaća ocjenjivanje:

 jesu li svi prikupljeni podaci značajni i održavaju li holistički pristup
 je li dijagnoza adekvatna
 jesu li prioriteti logično i točno utvrđeni s obzirom na pacijentovu percepciju,
hijerarhijsku organizaciju potreba, medicinske spoznaje i mogućnosti rješavanja
problema
 proizlaze li ciljevi iz problema, jesu li jasno i dovoljno precizno definirani i jesu li
realni
 jesu li intervencije proizašle iz uzroka problema i jesu li usmjerene postizanju cilja
 imaju li intervencije sve navedene osobine
 jesu li intervencije odabrane na osnovu predloženih kriterija
 je li plan zdravstvene njege usklađen s cjelokupnim planom zbrinjavanja

 validaciju provodi VMS (informacije i konzultacije sa MS i pomoćnim osobljem za

njegu)
 validacija u aktivnoj suradnji sa pacijentom (u skladu s potrebama i mogućnostima)
– konačna procjena njegove suglasnosti s planom

ANALIZA UVJETA ZA PROVOĐENJE ZDRAVSTVENE NJEGE

Analiza uvjeta odnosi se na:
 modele organizacije
 osoblje za zdravstvenu njegu – broj, struktura, raspoređenost prema smjenama i
osposobljenost
 opremljenost zdravstvene ustanove

 raspored prema smjenama u skladu s brojem sestara → kontinuirana zdravstvena njega

ujednačenog intenziteta / 24 sata
 smanjen broj osoblja
 kontinuirana edukacija i ocjena osposobljenosti osoblja za zdravstvenu njegu
 procjena osposobljenosti = analiza znanja, vještina i stavova potrebnih za provođenje
određenih intervencija
 provjera dostupnosti i ispravnosti potrebnog pribora → nedostatak tijekom rada:
 osjećaj nepovjerenja od strane pacijenata
 nezadovoljstvo (V)MS
 ugrožavanje stanja i života bolesnika
 optimalne uvjete osigurava GLAVNA SESTRA

69
REALIZACIJA
K – KREATIVNO
K – KRITIČKI
K – KONTROLIRANO

E – TRAJNA EVALUACIJA
E – NEFORMALNA EDUKACIJA
E – PRIMJENA ETIČKIH NAČELA

Kontinuirana procjena pacijentovog stanja

 prikupljanje podataka tijekom provođenja zdravstvene njege:
 FORMALNO
 predviđeno planom zdravstvene njege, dio kontinuirane evaluacije
 praćenje pokazatelja potencijalnih i aktualnih ili vjerojatnih problema
 simptomi stanja koja se ne mogu predvidjeti, iako njihovo promatranje
nije izričito planirano (neformalno prikupljanje podataka)
 NEFROMALNO
 praćenje različitih aspekata pacijentovog stanja → cilj je uočavanje
novih, potpuno nepredvidivih problema → nije izričito navedeno u
plani zdravstvene njege

Kritička primjena plana zdravstvene njege – praćenje djelotvornosti postupaka

zdravstvene njege i novih problema = REVIZIJA PLANOVA

Ovlaštenost za promjenu plana zdravstvene njege

 za planiranje i izmjene planova kompetentne VMS (dobro definirati kompetencije jer i
VM sudjeluju u zbrinjavanju)
 odgovornost za planirano (VMS) i za provedeno (VMS i/ili MS koja ih provodi)

Nadzor nad provođenjem

 savjesno, točno i pravodobno provođenje onoga što je planom predviđeno
 nadzor nad provođenjem i analiza:
 provodi li se plan pravilno i pravodobno
 može li se kroz daljnju edukaciju osoblja poboljšati kakvoća provođenja
 bi li nova prostorna preuređenja ili oprema doprinijeti poboljšanju kakvoće
zdravstvene njege
 osigurava li komuniciranje (usmeno, pismeno) među članovima tima za
zdravstvenu njegu kontinuitet zdravstvene njege
 odustaje li se od nadzora „u interesu dobrih međuljudskih odnosa“ → nezadovoljstvo
osoblja i nemotiviranost za rad
 pravno-etički aspekti odluke o neprovođenju nadozora

70
EDUKACIJA PACIJENATA
Formalna edukacija
 predviđa se planom zdravstvene njege
 obuhvaća različite metode podučavanja
 usmjerena specifičnih ciljeva

Neformalna edukacija
 nije predviđena planom zdravstvene njege, nije usmjerena specifičnim ciljevima
 sastavni dio aktivnosti svake MS
 glavne metode neformalnog podučavanja:
 osobni primjeri
 pravilno i savjesno provođenje različitih intervencija i usputna objašnjenja

71
 7
Evaluacija zdravstvene njege
EVALUACIJA = planirana i sustavna usporedba aktualnog pacijentovog zdravstvenog
stanja i ponašanja po završenoj skrbi sa željenim (zdravstvenim stanjem i ponašanjem)
opisanim u naprijed definiranim ciljevima
 jesu li i do koje mjere ciljevi postignuti = revizija cjelokupnog plana njege
 cilj postignut / cilj djelomično postignut / cilj nije postignut

ili jednostavnije 
EVALUACIJA – planirana i sustavna usporedba pacijentovog aktualnog stanja i cilja

Zadnja faza PZNJ – evaluacija PZNJ sastoji se od:

 EVALUACIJE CILJA
 EVALUACIJE PLANA

EVALUACIJA CILJA – jesu li i do koje razine i pravodobno postignuti

 uvid u postavljene ciljeve
 uvid u pokazatelje postignuća cilja
 analiza pokazatelja postignuća cilja koji su trajno prikupljani
 utvrđivanje pacijentovog aktualnog stanja i ponašanja na osnovu prikupljenih
podataka
 usporedba pacijentovog aktualnog zdravstvenog stanja i ponašanja s predviđenim
(definiranim u cilju)
 konstatacija o postignuću cilja
 opis (ne)postignutog

Postupci pri evaluaciji cilja:

UVID U POSTAVLJENE CILJEVE

↓
UVID U POKAZATELJE POSTIGNUĆA CILJA DEFINIRA SE ZAJEDNO S CILJEVIMA
↓
ANALIZA TRAJNO PRIKUPLJENIH PODATAKA
↓
UTVRĐIVANJE AKTUALNOG ZDRAVSTVENOG STANJA ODNOSNO PONAŠANJA

↓
USPOREDBA SADAŠNJEG STANJA S PREDVIĐENIM
↓
KONSTATACIJA O POSTIGNUĆU CILJA
↓
OPIS (NE)POSTIGNUTOG, TRENDOVI I REAKCIJE

 evaluacija, po sadržaju i tehnikama koje koristi, slična I. fazi PZNJ ali se razlikuju po
OPSEGU PODATAKA – opseg podataka u evaluaciji manji, obuhvaća samo
optimalan broj specifičnih indikatora definiranog cilja

72
  kada se cilj odnosi na tjelesno stanje pacijenta, VMS će promatranjem, fizikalnim
pregledom i analizom dokumentacije PRIKUPLJATI PODATKE ZA
EVALUACIJU
 kada se cilj odnosi na znanje → način provjere uspješnosti pažljivo odabrati
uvažavajući RAZINU ZNANJA koju je pacijent trebao usvojiti
 evaluacija složenih ciljeva – intervju
 evaluacija pacijentova znanja = sustavno kod osoba koje boluju od dijabetesa i kod
osoba koje pretjerano konzumiraju alkohol

NAČINI PROVOĐENJA EVALUACIJE CILJA

 INTERVJU s pitanjima što pacijenti čine u određenoj situaciji, a ne što bi trebali
činiti
 DIREKTNO PROMATRANJE PONAŠANJA (često nije moguće, jer MS nije
stalno uz pacijenta)
 PROMATRANJE UČINAKA NEŽELJENOG PONAŠANJA

Uzroci nepostignutih ili djelomično postignutih ciljeva

 utvrđeni pogrešni problemi ili dijagnoze
 prioriteti nisu utvrđeni na osnovu svih značajnih kriterija
 neprimjereni, nerealni, općeniti ciljevi
 neprimjerene previđene (planirane) intervencije
 planirane intervencije nisu provedene, provedene su nekvalitetno ili sa zakašnjenjem
 nije učinjena revizija plana zdravstvene njege, iako je promijenjeno pacijentovo stanje

Trajna evaluacija cilja

 pravodobno uočavanje nedjelotvornosti planirane/provedene zdravstvene njege i
njenoj reviziji
 stalno praćenje onih aspekata pacijentovog stanja na osnovu kojih se može utvrditi
usklađenost promjena s definiranim ciljevima i njegova reakcija na provedene
intervencije

Evaluacijska tvrdnja obuhvaća:

 opis pacijentovog stanja i ponašanja
 reakcije pacijenta na provedene postupke
 datum i potpis VMS

Završna evaluacija cilja

 jednokratna
 vrši se na sat/dan previđenog postignuća cilja

Evaluacijska tvrdnja obuhvaća:

 konstataciju postignutosti cilja (je / nije / djelomično postignut)
 datum učinjene evaluacije
 potpis VMS

Evaluacija složenih ciljeva

 raščlamba na jednostavne (specifične) ciljeve → valjana evaluacija
 evaluacija svakog specifičnog cilja posebno

73
EVALUACIJA PLANA
 radi pravodobne revizije → usmjerena poboljšanju kakvoće zdravstvene njege, ako ne
zadovoljava i usklađivanju s promijenjenim planom zdravstvene njege

= sastoji se od ponovne primjene procesa zdravstvene njege

Evaluacija plana obuhvaća

 PONOVNA PROCJENA PACIJENTOVA STANJA
 provjera da li prikupljeni podaci na početku odražavaju stanje pacijenta
 analiza podataka – kontinuirano prikupljanje tijekom provođenja PZNJ
 definiranje nove liste problema
 POZITIVNI ISHODI = pacijent samostalan
 NEGATIVNI ISHODI = nastavak primjene PZNJ
 PONOVNO PLANIRANJE (korekcija postojećeg plana) – provodi se ako je:
 problem još uvijek prisutan
 postoji mogućnost ponovnog javljanja već riješenog problema
 utvrđeni novi problemi
 PROVOĐENJE NOVOG (izmijenjenog) PLANA
 PONOVNA EVALUACIJA

Ponovno planiranje obuhvaća:

 utvrđivanje prioriteta na novoj listi
 usklađivanje ciljeva s novonastalom situacijom → redefinicija starih, definicija novih
 planiranje novih pristupa i intervencija za rješavanje „starih“ problema (ako postojeće
ne zadovoljavaju)
 planiranje intervencija za novootkrivene probleme

OTPUSNO PISMO ZDRAVSTVENE NJEGE I OTPUST BOLESNIKA IZ BOLNICE

U interesu bolesnika je da bude kvalitetno liječen i njegovan, a to obvezuje medicinske sestre
i liječnike na suradnju tijekom hospitalizacije i pri otpustu iz bolnice. Ta suradnja se odvija
kroz redovite kratke sastanke medicinskih sestara i liječnika radi analize problema (sestrinskih
i medicinskih) i uspješnosti njihova rješavanja te dogovora o mogućem terminu otpusta. U
planiranju otpusta moraju aktivno sudjelovati pacijent i njemu bliske osobe.

Pri otpustu bolesnik mora dobiti liječnikovo i sestrinsko otpusno pismo (ili zajedničko).

Otpusno pismo zdravstvene njege sadrži:

 identifikacijske podatke o bolesniku
 opće podatke koji su utjecali na opseg i vrstu potrebne zdravstvene njege
 popis svih problema (dijagnoza) iz područja zdravstvene njege otkrivenih tijekom
hospitalizacije
 prikaz svakog problema koji sadrži:
 opis postupka dijagnosticiranja
 prikaz provedenih načela i postupaka usmjerenih rješavanju problema
 ocjenu uspješnosti zdravstvene njege
 preporuke za nastavak intervencije ako problem nije potpuno riješen ili postoji
mogućnost recidiva

74
Otpusno pismo piše se u TRI PRIMJERKA:
 1 primjerak za bolesnika
 1 primjerak za medicinsku sestru bolesnikovog obiteljskog liječnika ili liječnika
PZZ
 1 primjerak kao dio sestrinske dokumentacije, uložen u povijest bolesti

U OTPUSNOM PISMU ZDRAVSTVENE NJEGE KRATKO I JASNO PRIKAZATI

ZDRAVSTVENU NJEGU BOLESNIKA TIJEKOM HOSPITALIZACIJE SA
PREPORUKAMA ZA NASTAVAK NJEGE U DRUGOJ USTANOVI ILI NJEGOVU
DOMU!

75
 8
Modeli organizacije zdravstvene njege
Osnovni modeli organizacije kroz koje se pruža zdravstvena njega su:
1. FUNKCIONALNI model
2. TIMSKI model
3. PRIMARNI model

Modeli organizacije se međusobno razlikuju prema:

 obrazovnoj strukturi osoblja
 hijerarhijskoj strukturi
 načelima pružanja zdravstvene njege

Primjenjivost i prihvatljivost određenog modela ovisi o:

 kompleksnosti zdravstvene njege
 broju i obrazovnoj strukturi osoblja za zdravstvenu njegu
 pristupu u zdravstvenoj njezi (proces zdravstvene njege)
 vrsti zdravstvene ustanove i razini zdravstvene zaštite
 opremljenosti zdravstvene ustanove

Ukratko ću prikazati osnovna obilježja, prednosti i nedostatke svakog od modela.

Opširnije: Fučkar G. – Proces zdravstvene njege, str. 201. – 217.

FUNKCIONALNI MODEL
U RH i u svijetu najčešći model u stacionarnim zdravstvenim ustanovama. Preferira se kada u
obrazovnoj strukturi osoblja za zdravstvenu njegu prevladava ono s niskim stupnjem
obrazovanja (njegovateljice) i medicinske sestre sa srednjom stručnom spremom. Zdravstvena
njega se planira na razini cijelog odjela za sve bolesnike. Planiranje se zasniva na definiranju
kada će koje aktivnosti biti provedene pa u to vrijeme bolesnici mogu dobiti određenu vrstu
pomoći. Osobljem za zdravstvenu njegu rukovodi glavna medicinska sestra sa višom
stručnom spremom, koja najčešće jedina ima takav stupanj obrazovanja.
PREDNOSTI: Omogućava kontrolirano i pravodobno provođenje terapijskih i dijagnostičkih
postupaka te osnovnih intervencija iz zdravstvene njege. Osigurava dosljedno i efikasno
izvršavanje postupaka klasične njege bolesnika. Potrebno je manje opreme. Specijalizacija
određenog člana tima za određene postupke
NEDOSTACI: Zdravstvena njega je rascjepkana i nitko nema cjelovit uvid u bolesnikovo
stanje i probleme. Orijentacija je na zadatak. Nitko nema predodžbu o vlastitim zaslugama.
Pomoćno osoblje izvršava zadatke iz djelokruga medicinske sestre.

TIMSKI MODEL
Razvijen je nakon II. svjetskog rata, često se primjenjuje u stacionarnim zdravstvenim
ustanovama i na razini primarne zdravstvene zaštite. Članovima tima se povjeravaju pacijenti,
a ne zadaci. Osobljem rukovodi glavna medicinska sestra, a druge medicinske sestre i
pomoćno osoblje raspoređeni su u timove u kojima rukovode vođe timova. Svaki tim
zbrinjava određeni broj pacijenata. Zdravstvena njega planira se za svakog pacijenta
ponaosob i za svakog se izrađuju planovi zdravstvene njege, u izradi istih sudjeluju svi
članovi tima. Nužno je redovito održavanje sastanaka (primopredaja).

76
PREDNOSTI: Zdravstvena njega je manje rascjepkana i pacijent lakše pronalazi osobu kojoj
će se obratiti za pomoć. Kontinuitet zdravstvene njege je osiguran kroz planove zdravstvene
njege i stručne sastanke.
NEDOSTACI: Manja efikasnost, informacije se prenose neizravno, ne od samog pacijenta.
Problemi kod nedosljedne primjene, otpor koji pružaju glavne sestre odjela, nesposobnost
vođe timova, neupućenost drugih suradnika u timski model.

PRIMARNI MODEL
Razvijen početkom 70-ih godina prošlog stoljeća, a primjenjiv je na svim razinama
zdravstvene zaštite uz uvjet da sve medicinske sestre imaju višu stručnu spremu. U RH
se primjenjuje samo na razini primarne zdravstvene zaštite, u patronažnoj djelatnosti
medicinskih sestara. Svaki pacijent ima svoju medicinsku sestru. Osobljem rukovodi glavna
medicinska sestra, svaka medicinska sestra zbrinjava one pacijente koji su joj osobno
povjereni. Glavna sestra ima ulogu kao i u timskom modelu, ali trajno ili povremeno
preuzima ulogu primarne medicinske sestre za određeni broj pacijenata.
PREDNOSTI: Briga za određenog pacijenta djeluje na stvaranje poželjnog odnosa i
potrebnog međusobnog povjerenja između pacijenata i sestre. Sestrama se omogućava da
rade samostalno i kreativno, te imaju priliku iskoristiti svoje znanje i iskustvo.
Medicinske sestre manje izostaju s posla, bolesnici imahu manje komplikacija, kraće su
hospitalizacije.
NEDOSTACI: U tome što se jedna medicinska sestra brine za određeni broj pacijenata.
Mogućnost da sekundarna sestra neopravdano mijenja plan zdravstvene njege, što zbunjuje
bolesnika i može narušiti međuljudska odnose.

NAJBOLJI JE ONAJ MODEL KOJI JE PRIMJENJIV, bez obzira na prednosti i nedostatke.

77
USPOREDBA MODELA ORGANIZACIJE ZDRAVSTVENE NJEGE

MODEL
OSOBINA
Funkcionalni Timski Primarni
malo VMS, dominira veći broj VMS, ali još
Obrazovna sve medicinske sestre
osoblje sa srednjom i uvijek dominira
struktura imaju višu stručnu
nižom stručnom osoblje sa srednjom
osoblja spremu
spremom stručnom spremom
na pacijenta (ali lako se
na zadatak, može dogoditi
Orijentacija na pacijenta
intervencije, postupke preorijentacija na
zadatak)
glavna sestra odjela
vođa tima povjerava
zadužuje osoblje za glavna sestra odjela
članovima provođenje
izvršavanje zadataka dodjeljuje svakom
zdravstvene njege
Podjela posla (privremeno ili trajno) pacijentu primarnu
pacijenata po unaprijed
u skladu s njihovim (njegovu) medicinsku
i zajednički
obrazovanjem i sestru
dogovorenom planu
sposobnostima
glavna sestra odjela
primarna medicinska
planira rad osoblja (a vođa tima zajedno sa
sestra planira
ne zdravstvenu njegu) članovima planira
Planiranje zdravstvenu njegu za
na osnovu očekivanih i zdravstvenu njegu za
svakog povjerenog joj
najučestalijih problema pacijenta
pacijenta
pacijenata
Plan
zdravstvene ne postoji uglavnom postoji postoji
njege
glavna sestra odjela
odgovorna je za
podjelu zadataka dok je
Odgovornost za
odgovornost za odluke vođa tima
planiranje primarna medicinska
iz područja
sestra
zdravstvene njege
bolesnika nejasna
osoblje izvršava zdravstvena njega
Provođenje
dodijeljene im zadatke provodi se timski
primarna medicinska
svaki je odgovoran za svaki član tima sestra (i sekundarna za
Odgovornost za
kakvoću obavljenog odgovoran je za svoj onaj dio plana koji
provođenje
zadatka dio posla provodi u odsutnosti
primarne
Kontinuitet
zdravstvene ne postoji (uglavnom) postoji postoji
njege
ocjenjuje se kakvoća i
ocjenjuje se kakvoća provođenja i ishod
Evaluacija pravodobnost
zdravstvene njege
provođenja zadataka

78
 MODEL
OSOBINA
Funkcionalni Timski Primarni
Odgovornost za
nitko – glavna sestra
ishod primarna medicinska
opravdava i obrazlaže vođa tima
zdravstvene sestra
neuspjeh
njege
Prebacivanje
često iznimno gotovo nikada
odgovornosti
glavna sestra odjela primarna medicinska
Izvještavanje vođa tima prenosi
prenosi informacije do sestra prenosi
na kraju informacije, do nekih
kojih je došla, informacije do kojih je
smjene dolazi posredno
uglavnom, posredno došla neposredno
pacijent i obitelj teško
pronalaze sestru kojoj pacijent i sestra lako se
Komunikacija pacijent i obitelj lakše
se mogu obratiti, snalaze, uvijek znaju
pacijent – se snalaze, uglavnom
obično se obraćaju tko je njihova
sestra se obraćaju vođi tima
glavnoj, a ponekad si (primarna) sestra
izaberu „svoju sestru“
svi koji sudjeluju u
Komunikacija svi se obraćaju
zbrinjavanju pacijenta svi se uglavnom
drugi primarnoj sestri, ali
obraćaju se glavnoj obraćaju vođi tima,
zdravstveni ponekad teško otkriju
sestri ili onoj na koju ponekad se teško
djelatnici – koja je sestra zadužena
naiđu, komunikacija otkrije tko je vođa tima
sestra za kojeg bolesnika
često nedostatna
 zdravstvena njega
uglavnom vrlo
kvalitetna, ali ovisi
 vrlo niska razina o znanju i
 visoka razina
kakvoće sposobnosti
kakvoće
zdravstvene njege primarne sestre
zdravstvene njege
 osoblje  MS zadovoljne,
 MS zadovoljnije,
Opća ocjena nezadovoljno, ponekad
manja fluktuacija
velika fluktuacija nezadovoljne zbog
 primjerena
 u stručnom pogledu velikog raspona u
iskorištenost MS u
MS nisu dovoljno složenosti poslova
stručnom pogledu
iskorištene koje obavljaju
 primjerena
iskorištenost MS u
stručnom pogledu

79
 9
Sestrinska dokumentacija

OSOBITOSTI SESTRINSKE DOKUMENTACIJE

 osigurava cjelovit skup podataka o pacijentovim potrebama, ciljevima sestrinske skrbi,
intervencijama, postignutom napretku i rezultatima skrbi
 kronološki pregled skrbi i postignutih rezultata
 osigurava kontinuitet skrbi
 omogućava sestrama udovoljavanje sve većim očekivanjima i zahtjevima koji se pred
njih stavljaju
 lakša komunikacija među članovima tima
 obrazovna svrha – prepoznavanje najčešćih pacijentovih problema i edukativnih
potreba sestara da sudjeluju u zbrinjavanju tj. rješavanju tih problema
 pouzdani podaci za medicinsko-pravne analize
 pouzdani podaci koji se rabe u sestrinskim istraživanjima što doprinosi sveukupnom
znanju u sestrinstvu

DIJELOVI SESTRINSKE DOKUMENTACIJE

Formular za sestrinsku anamnezu

Sestrinska anamneza
 cjelovit skup podataka o pacijentovim tjelesnim, psihološkim i socijalnim aspektima
prijašnjeg i sadašnjeg zdravstvenog stanja i ponašanja
 omogućava prepoznavanje problema koji se javljaju pri zadovoljavanju osnovnih
ljudskih potreba
 osigurava potrebne podatke za planiranje skrbi pacijenta

Formular za anamnezu
 podaci o svim osnovnim ljudskim potrebama prema V. Henderson ili obrascima
zdravstvenog funkcioniranja prema M. Gordon
 razmjerno jednostavan za uporabu i pregledan

Plan zdravstvene njege

 izrađuje MS/MT u suradnji s pacijentom
 sadrži dijagnoze, ciljeve, intervencije i evaluaciju provedene skrbi
 grafičke osobitosti plana:
o preglednost unesenih informacija
o održavanje povezanosti pojedinih faza procesa zdravstvene njege
o omogućavanje unosa dodatnih intervencija, izmjena, prilagodbi

Preporuke za izradu plana zdravstvene njege

1. Na jednom formularu se navodi jedna dijagnoza, pripadajući cilj i intervencije (ostali
problemi se obrađuju na jednak način, a ovakav način izrade plana omogućava stalno
praćenje problema, promjena u stanju i razumijevanje promjena intervencija u skladu s
evaluacijom).

80
 2. Stavljanje rednih brojeva intervencija iz prethodnih dana koje se i dalje provode, uz
dopisivanje novih intervencija (ušteda vremena i prostora). Umjesto prepisivanja
dijagnoza stavljaju se znakovi jednakosti ili povlače strelice. Preporučljiva je i
uporaba općeprihvaćenih ili dogovorenih kratica poznatih/dostupnih svima.
3. Rutinske intervencije koje ne zahtijevaju nikakav oblik prilagodbe ne upisuju se u
planove (podjela hrane, pravljenje kreveta)
4. Uočeni i riješeni problemi tijekom jedne smjene ne zahtijevaju izradu planova, već se
evidentiraju u formulare za promatranje pacijentova stanja
5. Na svakom formularu plana naznači se ime i prezime pacijenta, datum uz postavljenu
dijagnozu. Planirane intervencije napišu se redom izvođenja, a svaki plan potpisuje
sestra koja ga je sastavila. U rubrici za evaluaciju treba pisati datume evaluacije i
potpis sestre koja je plan evaluirala.

Vrste planova zdravstvene njege

 Individualizirani plan
 Standardizirani plan
 Modificirani standardizirani planovi

Individualizirani plan
 u njega sestra unosi sestrinsku dijagnozu, cilj, planirane intervencije, evaluaciju
 prednost je da osigurava individualizaciju zdravstvene njege, ne sadrže suvišne
informacije i potiče kreativnost medicinske sestre/tehničara
 nedostatak je što zahtijeva dosta vremena, kvaliteta ovisi o znanju, iskustvu i
motiviranosti sestre koja planira zdravstvenu njegu

81
Standardizirani plan
 unaprijed izrađen plan za pacijente određene dobi koji boluju od neke bolesti
 polazi se od spoznaje da određena stanja i bolesti u ljudi jednake životne dobi
uzrokuju jednake ili slične probleme iz područja zdravstvene njege
 planovi sadrže popis glavnih problema koji se u određenoj populaciji pojavljuju s
ciljevima skrbi i intervencijama
 sestra uzima gotov plan za pojedinog pacijenta i označava koji su problemi u pacijenta
prisutni, koji su ciljevi i odabire intervencije
 mogu se izrađivati i za pojedine sestrinske dijagnoze s ciljevima i intervencijama
neovisno o medicinskoj dijagnozi

Prednosti standardiziranog plana

 osigurava najveću razinu kvalitete (izrađuju ga stručnjaci za pojedina područja
zdravstvene njege)
 štednja vremena izrade plana
 moguća uporaba za edukacijske svrhe (edukacija sestara na odjelima, studenata)

Nedostaci standardiziranog plana

 zdravstvena njega nije individualizirana
 nekada sadrži brojne nepotrebne intervencije, a neke važne mogu nedostajati
 zdravstvena njega može postati rutina
 ne potiče se kreativnost medicinskih sestara

Mogući uzroci poteškoća izrade standardiziranih planova

 neprikladnost intervencija zbog navedenih uzroka sestrinskih dijagnoza koje su
različite od stvarnih pacijentovih problema
 neprilagođenost ciljeva predviđenih standardiziranim planom pacijentima
 neusklađenost mogućnosti ustanove i timova za zdravstvenu njegu sa postizanjem
predviđenog cilja određenih intervencija
 standardizirani planovi izrađeni su na osnovi medicinske dijagnoze i mogu se pojaviti
poteškoće u pacijenta koji boluju od više bolesti
 problemi iz okolinskih i socijalnih uvjeta koji proizlaze iz medicinske dijagnoze nisu
obuhvaćeni standardiziranim planom
 standardizirani planovi obrađuju svaki problem posebno, dok se u praksi problemi
međusobno prožimaju, a intervencije kombiniraju

Modificirani standardizirani planovi

 kompromis između standardiziranih i individualiziranih planova
 izrađuju se kao i standardizirani
 sadržavaju prostore u kojima je moguće dodavati uzroke i simptome pri pisanju
sestrinske dijagnoze, specifične ciljeve i intervencije

Svrha planova zdravstvene njege

 pohranjeni podaci odražavaju se na kakvoću zdravstvene njege – daljnjom obradom se
dobivaju informacije koje čine osnovu za unaprjeđenje kakvoće rada i razvoj
zdravstvene njege
 podaci dobiveni analizom dobra osnova organizacije rada medicinskih sestara,
planiranje trajne edukaciju, izradu nastavnih planova za obrazovanje sestara, izrada
standarda i normativa

82
Sestrinska opažanja – primopredaja službe
 modeli sestrinskih opažanja se razlikuju
 najčešće se spominje SOAPIE model, PIE model, PUSD (problemski usmjerena
sestrinska dokumentacija)

SOAPIE model (S – subjektivno, O – objektivno, A – analiza podataka tj. zaključak

problema, P – planirane intervencije, I – provedene intervencije, E – evaluacija)

PUSD
 naglasak na pacijentu i njegovim zdravstvenim problemima
 problem – stanje koje zahtijeva daljnje promatranje, dijagnosticiranje, pregled,
intervencije i evaluaciju
 plan zdravstvene njege izrađuje se na osnovi identificiranih problema
 može se upotrijebiti PIE model (problem, primjena intervencija, evaluacija)

Sestrinsko otpusno pismo

 sadržava preporuke za nastavak skrbi
 identifikacijski podaci o pacijentu, opći podaci koji su utjecali na opseg i vrstu
potrebne zdravstvene njege, prikaz problema koji su uočeni tijekom hospitalizacije i
preporuke za nastavak skrbi po otpustu (kući, u drugu ustanovu)

Specifični obrasci
 posebna dokumentacija i izrada formulara za specifične situacije (nezgode pacijenata,
odbijanje terapijskih postupaka ili liječenja, suicidalno ili nasilno ponašanje, …)
 obrasci za informirani pristanak za hospitalizaciju, liječenje, kirurški zahvat, …

83
84
85
 10
Smanjena mogućnost brige za sebe
ETIOLOGIJA
 smanjeno podnošenje napora, opća slabost, neizdržljivost
 bolesti i traume lokomotornog sustava
 neuromuskularne bolesti
 poremećaji vida
 poremećaj svijesti
 tjeskoba
 medicinski postupci

PROCJENA
Procjena u svrhu utvrđivanja stupnja SMBS, uzroka i navika provodi se na osnovu podataka
dobivenih:
 intervjuom
 pregledom
 trajnim promatranjem

Stupnjevi SMBS
0 – nije ovisan – samostalan
1 – ovisan u manjem stupnju – treba pomagalo
2 – ovisan u višem stupnju – potrebna pomoć druge osobe
3 – ovisan u visokom stupnju – treba pomagalo i pomoć druge osobe
4 – potpuno ovisan

Cjelovita procjena bolesnikove ovisnosti o drugima:

Stupanj samostalnosti
Aktivnost
0 1 2 3 4
hranjenje
održavanje osobne higijene
odijevanje i dotjerivanje
obavljanje nužde
pokretljivost u krevetu
premještanje
kretanje
penjanje uza stube
kupovanje
kuhanje
kućanski poslovi
Upotrebljava pomagala:

86
Ciljana procjena bolesnikova stanja radi utvrđivanja problema SMBS uključuje:

Mentalno stanje Hranjenje

 sposobnosti pamćenja i prosuđivanja  mogućnost upotrebe pribora za jelo i rezanje hrane
 sposobnost slijeđenja uputa  odabir hrane
 sposobnost prepoznavanja i izražavanja potreba
 sposobnost predviđanja potreba
Održavanje osobne higijene Odijevanje/dotjerivanje
 skidanje odjeće  oblačenje i skidanje odjeće
 odlazak u kupaonicu (ili drugo prikladno mjesto)  odabir prikladne odjeće
 reguliranje temperature vode  zakopčavanje odjeće
 upotreba pribora – sapun, ručnik  češljanje i uređivanje kose
 pranje svih dijelova tijela
 održavanje higijene usne šupljine
Obavljanje nužde
 odlazak do zahoda
 skidanje odjeće
 sjedanje i ustajanje sa školjke
 puštanje vode
 higijenski postupci poslije obavljene nužde

Procjena u Sestrinskoj listi

DEFINIRANJE SMBS
SMBS OH – stanje u kojem su smanjene sposobnosti pojedinca za izvođenje i obavljanje
aktivnosti održavanja osobne higijene (kupanje cijelog tijela, češljanje, pranje zubiju, njega
kože i noktiju, primjena šminke)

SMBS eliminacija – stanje u kojem su smanjene sposobnosti pojedinca za izvođenje

aktivnosti obavljanja nužde

SMBS oblačenje / dotjerivanje – stanje u kojem su smanjene sposobnosti pojedinca za

izvođenje i obavljanje aktivnosti odijevanja i dotjerivanja

SMBS hranjenje – stanje u kojem su smanjene sposobnosti pojedinca za izvođenje i

obavljanje aktivnosti hranjenja

87
ETIOLOGIJA (kritični čimbenici) SMBS:
 senzorni, motorni i kognitivni deficit
 dob pacijenta
 bolesti i traume lokomotornog sustava: frakture, kontrakture, pareze, hemipareze,
amputacija ekstremiteta, reumatoidni artritis, …
 neurološke bolesti: CVI, ALS, demencija
 dijagnostičko-terapijski postupci: i.v. terapija, trajna infuzija, primjena kisika,
gips/udlaga, ngs, mehanička ventilacija, drenažni sustav, …
 psihički simptomi i bolesti – tjeskoba, depresija, …
 poremećaji svijesti
 bol
 smanjeno podnošenje napora
 okolinski činitelji
 ordinirano mirovanje

VODEĆA OBILJEŽJA SMBS OH

 nemogućnost samostalnog pranja cijelog tijela ili pojedinih dijelova tijela
 nemogućnost dolaska/odlaska do/od izvora vode (kupaonica, umivaonik)
 nemogućnost samostalnog reguliranja temperature ili dotoka vode
 nemogućnost shvaćanja potrebe održavanja osobne higijene
 nemogućnost samostalnog sušenja tijela

VODEĆA OBILJEŽJA SMBS eliminacija:

 nemogućnost samostalnog odlaska / povratka do toaleta ili sani kolica
 nemogućnost samostalnog premještanja na WC školjku ili sani kolica
 nemogućnost samostalnog sjedanja ili ustajanja s toaleta ili sani kolica
 nemogućnost samostalne higijene nakon eliminacije: pranje ruku, perianalne regije
 nemogućnost puštanja vode nakon obavljene eliminacije

VODEĆA OBILJEŽJA SMBS oblačenje / dotjerivanje:

 nemogućnost samostalnog oblačenja i svlačenja odjeće
 nemogućnost samostalnog zakopčavanja odjeće
 nemogućnost samostalnog odabira odjeće
 nemogućnost samostalnog odijevanja / svlačenja gornjeg dijela tijela
 nemogućnost samostalnog odijevanje / svlačenja donjeg dijela tijela
 nemogućnost samostalnog dotjerivanja
 nemogućnost samostalnog oblačenja čarapa
 nemogućnost samostalnog obuvanja cipela

VODEĆA OBILJEŽJA SMBS hranjenje:

 nemogućnost samostalnog pripremanja hrane
 nemogućnost samostalnog rezanja hrane ili otvaranja posude s hranom
 nemogućnost samostalnog prinošenja hrane ustima
 nemogućnost gutanja hrane
 nemogućnost samostalnog žvakanja hrane
 nemogućnost samostalnog rukovanja priborom za jelo
 nemogućnost samostalnog korištenja pomagala pri uzimanju hrane
 nemogućnost konzumiranja cjelovitog obroka
 nemogućnost uzimanja hrane socijalno prihvatljivim načinom
 nemogućnost samostalnog prinošenja čaše ili žlice ustima

88
 11
Visokorizične sestrinske dijagnoze + Nesanica
VISOKORIZIČNE DIJAGNOZE
 NE OČITUJU SE! (npr. NE: VR za opstipaciju u/s sa smanjenom pokretnošću
što se očituje…)
 prepoznaju se na osnovu činitelja rizika/uzroka (u obrascu za učenje prema tome
ne ispunjavate nikad prva dva polja vezana za PROBLEM)

VR ZA OPSTIPACIJU
 razlikovati kada je prisutan VR za opstipaciju, a kada je prisutna opstipacija (koliko
dana označava VR, a koliko opstipaciju!)
 paziti kako planirati (intervencije) zdravstvenu njegu za VR za opstipaciju u/s
zatomljavanjem podražaja na defekaciju (intervencije nisu usmjerene na
PREHRANU!)

VR ZA PAD
 prva intervencija je uvijek svakodnevno procjenjivati koliki je rizik za pad prema
Morseovoj skali (interpretirati i dokumentirati!)

VR ZA DEKUBITUS
 prva intervencija uvijek svakodnevno procjenjivati tj. voditi jednu od tri skale za
procjenu sklonosti nastanku dekubitusa – vodi se ona skala koja se za pacijenta
pokazala najosjetljivijom (1. dan se provedu sve 3 skale!)

NESANICA
 CENTRALNA – osoba usne, ali se više puta tijekom noći budi na kraće ili duže
vrijeme
 TERMINALNA – osoba veoma teško usne ili se vrlo lako i rano probudi

89
 12
Literatura koja je korištena pri pisanju skripte

BIBLIOGRAFIJA:
1. Čukljek, S. (2005.): Osnove zdravstvene njege. Zdravstveno veleučilište, Zagreb
2. Fučkar, G. (1995.): Proces zdravstvene njege. Viša medicinska škola Medicinskog
fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb
3. Fučkar, G. (1996.): Uvod u sestrinske dijagnoze. Hrvatska udruga medicinskih sestara
/ Hrvatska udruga za sestrinsku edukaciju, Zagreb
4. Kalauz, S. (2012.): Etika u sestrinstvu. Medicinska naklada, Zagreb
5. Kadović, M. i sur. (2013.): Sestrinske dijagnoze II. Hrvatska komora medicinskih
sestara, Zagreb
6. Prlić, N. (2014.): Opća načela zdravlja i njege. Školska knjiga, Zagreb
7. Prlić, N. (2008.): Zdravstvena njega. Školska knjiga, Zagreb
8. Šepec, S. (2011.): Kompetencije medicinskih sestara opće zdravstvene njege. Hrvatska
komora medicinskih sestara, Zagreb
9. Šepec, S. i sur. (2011.): Sestrinske dijagnoze I. Hrvatska komora medicinskih sestara,
Zagreb

INTERNETSKI IZVORI:
1. http://www.share-
pdf.com/3cd7f50fd2294695bd7dbff7ddf40d1f/2.%20Zdravstvena%20njeg%20uvod%
202010..htm (dohvaćeno 1. srpnja 2014.)
2. http://reguliraneprofesije.azvo.hr/hr/profesije/?profession=392 (dohvaćeno 23. siječnja
2015.)
3. http://www.hkms.hr/data/1321863849_481_mala_Pravilnik%20o%20pravima%20i%2
0odgovornostima%20medicinskih%20sestara.pdf (dohvaćeno 23. siječnja 2015.)

90