SUICID

Eric Mikina 4.b

Samoubojstvo, poznato i pod nazivom izvršeno samoubojstvo, jest "čin oduzimanja vlastitoga
života". Pokušaj samoubojstva ili samoubilačko ponašanje s nesmrtnim posljedicama je
samougrožavanje i samoozljeđivanje u želji da se okonča vlastiti život, a koje ne završi smrću.
Pomaganje u samoubojstvu jest kad jedna osoba drugoj osobi neizravno pomogne da izazove
vlastitu smrt pružanjem bilo savjeta ili sredstva za postizanje toga cilja. Razlikuje se od
eutanazije, prilikom koje druga osoba preuzima aktivniju ulogu u izazivanju smrti dotične osobe.
Suicidalno razmišljanje je razmišljanje o oduzimanju vlastitoga života. Samoubojstvo se često
počini iz očaja, a njegov se uzrok učestalo pripisuje mentalnim poremećajima, kao što su
depresija, bipolarni poremećaj, shizofrenija te alkoholizmu ili zlouporabi droga. Vrlo važnu
ulogu imaju i čimbenici stresa, kao što su financijske poteškoće ili poteškoće u međuljudskim
odnosima. U nastojanju sprječavanja samoubojstva ubrajaju se ograničavanje pristupa vatrenom
oružju, liječenje duševnih bolesti i liječenje od zlouporabe droga te poboljšanje gospodarskoga
razvoja.
Najčešće se metode počinjenja samoubojstva razlikuju od zemlje do zemlje, a djelomice su
povezane i s dostupnošću sredstava. U uobičajene metode spadaju: vješanje, trovanje pesticidima
te uporaba vatrenog oružja. Od samoubojstva svake godine umire oko 800 000 do milijun ljudi,
stoga je ono 10. po redu uzrok smrtnosti u svijetu. Stope samoubojstva više su u muškaraca nego
u žena, a vjerojatnost uspjelog samoubojstva je tri do četiri puta veća kod osoba muškoga spola
nego kod osoba ženskoga spola. Broj procijenjenih neuspjelih pokušaja samoubojstva svake
godine iznosi 10 do 20 milijuna. Oni su češći među mlađim i ženskim osobama. Mentalni
poremećaji često su prisutni u vrijeme samoubojstva, s učestalošću koja se procjenjuje u rasponu
od 27 % do više od 90 %. Među osobama primljenima u psihijatrijske ustanove životni rizik za
izvršenje samoubojstva iznosi oko 8,6%. Polovina sviju koji umru samoubojstvom mogla bi
imati veliki depresivni poremećaj, a taj ili neki drugi poremećaj raspoloženja, kao što je bipolarni
poremećaj, povećava rizik samoubojstva 20 puta. U druga stanja koja na to mogu utjecati
ubrajaju se shizofrenija (14%), poremećaji ponašanja (14%), bipolarni poremećaj te
posttraumatski stresni poremećaj. Samoubojstvom umire oko 5% svih oboljelih od shizofrenije.
Stanja visoka rizika su i poremećaji u prehrani. Više je psihosocijalnih stanja koja povećavanju
rizik samoubojstva, uključujući: beznadnost, gubitak uživanja u životu, depresiju te tjeskobnost.
Slaba sposobnost rješavanja problema, gubitak sposobnosti koje je osoba posjedovala i slab
nadzor nad nagonima također imaju ulogu u povećavanju rizika. Kod starijih odraslih osoba
veliku važnost igra osjećaj da su drugima na teret. Racionalno samoubojstvo razložno je
oduzimanje vlastitoga života, premda neki smatraju da samoubojstvo nikada nije logično. Čin
oduzimanja vlastitoga života radi koristi drugih osoba poznat je pod nazivom altruističko
samoubojstvo. Primjer je toga kada starija osoba okonča vlastiti život kako bi mlađima u
zajednici ostavila više hrane. U nekim se eskimskim kulturama na to gleda kao na čin
poštovanja, hrabrosti i mudrosti. Glavni način počinjenja samoubojstva razlikuje se od zemlje do
zemlje. Najčešći načini u većini zemalja su vješanje, trovanje pesticidima i uporaba vatrenog
oružja. Razlog ovih razlika u načinu počinjenja samoubojstva je razlika u dostupnosti sredstava
od zemlje do zemlje. Studija provedena u 56 zemalja svijeta dokazala je da je vješanje najčešći
način samoubojstva, na što otpada 53% muških samoubojstva I 36% ženskih.
Oko 30% svih samoubojstava u svijetu desi se namjernim trovanjem pesticidima, ali se
učestalost korištenja ove metode bitno razlikuje, od samo 4% slučajeva u Europi do više od 50%
u pacifičkoj regiji. Ovo je vrlo čest način počinjenja i u Južnoj Americi zbog velike dostupnosti
među seoskim stanovništvom. U mnogim zemljama počinjenje samoubojstva predoziranjem
psihoaktivnim drogama izabire 60% ženske populacije I 30% muške.[ Mnogi od ovih slučajeva
dese se neplanirano u razdobljima povremenog korištenja droga, pogotovo pri pokušajima
prestanka korištenja. Stopa smrtnosti razlikuje se ovisno o metodi: 80-90% vatrenim oružjem,
65-80% utapanjem, 60-85% vješanjem, 40-60% inhalacijom ispušnih plinova automobila, 35-
60% skokom s visine, 40-50% trovanjem dimom zbog namjernog paljenja ugljena u zatvorenoj
prostoriji, 6-75% trovanjem pesticidima, 1.5-4% predoziranjem lijekovima. Učestalost metoda je
različita kod slučajeva pokušaja samoubojstva od slučajeva uspješno počinjenih samoubojstava s
više od 85% pokušaja u razvijenom svijetu putem predoziranja drogama
Prevencija samoubojstva je pojam koji se odnosi za sve mjere koje imaju za cilj smanjenje
učestalosti samoubojstva. Neke su mjere materijalne prirode, kao npr. postavljanje arhitektonskih
barijera na mostove i postaje podzemne željeznice, dok su druge zakonske, kao ograničenje
pristupa vatrenom oružju ili otrovnim tvarima. Terapija protiv ovisnosti o drogama i alkoholu,
kao i liječenje depresije pokazale su se vrlo učinkovitim metodama. Neki su stručnjaci kao mjeru
prevencije predložili ograničenje pristupa alkoholnim pićima, kao na primjer ograničenje broja
gostiona i noćnih lokala.Kao način prevencije samoubojstva postoje i telefonske linije povezane
s kriznim centrima, ali postoji premalo dokaza da bi se potvrdila ili odbacila njihova
učinkovitost.Čini se da kognitivno bihevioralna terapija smanjuje učestalost samoubojstva kod
mlađih odraslih osoba koje su nedavno razmišljale o samoubojstvu. Gospodarski rast i smanjenje
siromaštva smanjuju stope samoubojstva u društvu, a učinkovitim su se pokazale i metode
povećanja socijalizacije i smanjenja općeg osjećaja usamljenosti kod starijih osoba.