počini samoubojstvo ili se podvrgne dobrovoljnoj eutanaziji. Posjedovanje ovog prava se često podrazumijeva da osobi koja boluje od terminalne bolesti može biti dopušteno da počini samoubojstvo, potpomognuto samoubojstvo ili da odbije liječenje koje odgađa smrt. Pitanje tko treba biti ovlašten da provodi ove odluke je često u središtu rasprave. Trenutno je ovo još uvijek jako teška tema o kojoj se vode rasprave. RASPRAVE
Kršćanstvo se izričito protivi.
Unutar bioetike postoji rasprava ukoliko je pravo na smrt univerzalano, ili se primjenjuje samo pod određenim okolnostima, kao što su terminalne bolesti. Neki smatraju da je pravo na smrt koristan ispit cjelokupne slobode određenog društva. U većini društava je još uvijek zabranjeno. U ZAKONU
Najčešće se ideja na pravo umiranja
odnosi na osobe koje žele da skrbnici dopuste njihovu smrt, primjerice da im se život ne održava pomoću aparata ili vitalnih lijekova kada je oporavak vrlo vjerojatno i nemoguć. U Hrvatskoj je eutanazija ilegalna. U Nizozemskoj, Belgiji i Kanadi je legalna već dulji niz godina. ZAVRŠNA RIJEČ
Smatram da bi trebalo biti omogućeno da se ljudima olakšaju muke ali pod
strogim nadzorom. Ne bi se trebalo ohrabrivati niti promovirati. Mislim da nebi trebala biti dozvoljena samo zato jer se nekome neda živjeti. KRAJ