Mašinski aktiv Huskić Admir

Datum:11.12.2017.

UTICAJ ALKOHOLA NA ŽIVOTNU SREDINU

U mnogim porodicama alkoholizam se provlači generacijama. Zbog toga se mnogi koji odrastaju u takvoj
porodici pitaju da li je to nasljedna bolest i da li će i oni vremenom postati alkoholičari? 

Djeca iz alkoholičarske porodice imaju malo veći rizik od razvoja alkoholnog problema od druge
djece. To ima veze sa tri faktora: 

1. Nasljeđivanje: Istraživanja su pokazala da kod nekih osoba postoji predispozicija za razvoj

alkoholizma. Kao što kod svakog od nas postoji predispozicija za razne bolesti. Djeca
alkoholičara moraju imati na umu da imaju veću šansu za razvoj alkoholizma. Takođe je poznato
da određene osobine ličnosti koje su se u izvesnoj mjeri naslijedile, utiču na rizik od nastajanja
zavisnosti. Ljudi koji su često zabrinuti, koji traže uzbuđenja u životu, koji su nedruštveni
(asocijalni), češće postaju alkoholičari.

2. Uticaj životne sredine: Ne može se zanemariti zapažanje da se alkoholizam veoma često javlja u
porodicama gde je jedan od članova alkoholičar, i često se prenosi sa generacije na generaciju,
barem kod jednog od članova. Istraživanja su pokazala da 73% sinova iz "alkoholičarskih
porodica" imaju probleme sa pijenjem i probleme u ponašanju. Objašnjenje za takvo stanje krije
se u pojavi da djeca kopiraju stil ponašanja svojih roditelja, koji u takvim porodicama obično
vodi ka pojavi i javljanju alkoholizma. Atmosfera u kući alkoholičara je najčesće stravična, a
porodica praktično rasturena. Ne samo da nema osećajne topline i pozitivne vaspitne atmosfere,
nego alkoholičar još i vrlo negativno utiče na djecu stvarajući od njih buduće psihičke
invalide. Kada kasnije u životu ta djeca dospeju u prvu ozbiljnu krizu, oni uzimaju šablon
ponašanja od svoga oca i upadaju u alkoholizam.
U razvoju i nastanku zavisnosti od alkohola veliku ulogu ima i životni stil te kulturološka
obilježja i običaji pijenja alkoholnih pića. Sredina u kojoj čovek živi i radi, stres kojem je izložen,
te dostupnost alkoholnih pića, takođe utiču na pojačan rizik od nastanka alkoholizma.

3. Navike: Ako roditelji dotične osobe mnogo piju, ona može steći naviku da uvijek i svuda ima
alkohola. Pojedinac može preuzeti naviku da mnogo pije od svojih roditelja, čak i bez
razmišljanja o tome.

Savjet

Ljudi koji su rođeni u porodici sa istorijom alkoholizma bi trebali biti svjesni nekih činjenica koji će
im pomoći da ne postanu alkoholičari.Svaki član alkoholičarske porodice treba da izbjegava
konzumiranje alkohola u ranoj dobi (u djetinjstvu), jer to pijenje sigurno vodi u alkoholizam.

Definicija alkoholizma
Najnovija klasifikacija Svjetske Zdravstvene Organizacije daje sljedeću definiciju: ”Svako ponovljeno
pijenje alkoholnih pića i opijanje, koje se nastavlja i pored štetnih neprijatnih konsekvenci, je štetna
upotreba alkohola”. Iz ove štetne upotrebe alkohola, slijedi evolutivna faza u procesu pijenja alkoholnih
pića, a to je alkoholizam. Ovo je proces, koji se ne ograničava na trajanje samo jednog ljudskog života,
niti samo na jednu gerneraciju u porodici.

Suštinski, to je socijalno-medicinska bolest, medicinska zato što toksično dejstvo alkohola i metaboličke
promjene stvaraju oštecenja organizma, a socijalna jer sredina ima značajan uticaj na genezu alkoholizma,
ali značajne su i posljedice u vidu poremećaja ponašanja alkoholičara u sredini u kojoj živi i radi.
Tri osnovne karakteristike, koje se mogu izvući iz definicije, su:

 Dugotrajno, nekontrolisano pijenje praćeno problemima

 Psihička i/ili fizička zavisnost

 Zdravstvene (tjelesne i psihičke) i socijalne (porodične, profesionalne) posljedice.

Historijat

Pijenje alkoholnih pića je u najvećem broju društava i kultura vrlo uobičajen događaj, prisutan već
vjekovima, pa se može govoriti o socijalno-psihološkoj pojavi sa elementima «prirodnog procesa»,
prisutnog «svuda i na svakom mjestu».
Podaci, iz historije civilizacije, ukazuju da je čovjek vrlo rano u svom razvoju opazio farmakološko
dejstvo alkohola, koje je opuštajuće i euforizantno. Steinglass u svojoj knjizi “The Alcoholic Family”
ilustruje to slučajevima Noja i Lota, dvije mitološke ličnosti iz daleke prošlosti, u čijim se opijanjima
prepoznaju prvi klinički simptomi alkoholizma (stid, incest).
Još prije Hrista vladari su pokušavali naredbama, strogim kaznama da spriječe opijanje. Prije tri hiljade
godina spartanski kralj izdao je naredbu da se pijanicama odsijecaju noge, kako ne bi mogli da čine
nesreće. U Rimskom carstvu zakonom je bilo zabranjeno pijenje ljudima mlađim od 30 godina, jer se
smatralo da su to najbolje godine za stvaranje porodice i potomstva i da se do tih godina završava fizičko
i emocionalno sazrijevanje.

Car Dušan je, u svom čuvenom zakoniku, ozakonio kako treba kažnjavati pijanice “pijanica ako ozlijedi
koga, ili posiječe, ili okrvari, a ne ubije, takvome pijancu da se oko iskopa i ruka odsječe, ako li u
pijanstvu što podere ili kapu skine, ili drugu sramotu učini, a ne okrvari,da ga biju sa 100 štapova i da se
baci u tamnicu, potom da se izvadi iz tamnice i da se bije i da se pusti...”. Smatra se da je pijanstvo
srpskih vojnika, noć uoči Maričke bitke 1371.g. sa Turcima, bio glavni razlog za poraz.

Rasprostranjenost i statistika

Alkoholizam je bolest koja se javlja u svim podnebljima, raširena po cijelom svijetu, a smatra se bolešću
broj tri savremenog društva (poslije kardiovaskularnih bolesti i Ca). Prema procjenama Svjetske
Zdravstvene Organizacije, 3% stanovništva boluje od ove bolesti. Ovaj broj ipak treba da se pomnoži sa
tri, jer alkoholičar ugrožava zdravlje najmanje tri osobe oko sebe.Posebno se mora istaći da je u porastu i
alkoholizam kod žena i da je taj odnos u posljednjih nekoliko godina 1:3, tj. na tri muškarca alkoholičara,
jedna je žena alkoholičar.

Uticaj zloupotrebe na ljudski organizam

- Razvoj alkoholizma i zavisnosti -

Bolest nastaje postepeno, šunjajuci se, takoreći podmuklo i prolazi kroz nekoliko faza:

 Inicijacija

 Intenzifikacija

 Pokušaj provladavanja zavisnosti

  Spasavanje.

Početak pijenja vezuje se za ritualno pijenje u porodici, zatim u grupi vršnjaka, na raznim proslavama, ali
i u stresnim situacijama, kao i socijalnoj neprilagodljivosti. Pijenje u ovoj fazi ima formu socijalno
prihvatljivog pijenja, te je neupadljivo za okolinu. Mnogi ne pređu u sledeću fazu.

Da bi individua prešla u fazu intezifikacije tj. u fazu zavisnosti, odlučuje više aspekata, prevashodno
psihološko stanje onog koji pije, efekat alkohola koji ovaj ostavlja na individuu, kao i farmakološko
dejstvo alkohola. Faktor koji je vrlo značajan za prepoznavanje ulaska u fazu zavisnosti je promjena u
značaju samog pijenja, tj. davanje većeg značaja pijenju nego drugim obrascima, a koji su ranije za osobu
imali veću vrijednost. Osoba već sada postaje alkoholičar, ne prepoznaje još uvijek svoju zavisnost i važi
sebi, kao i drugima, samo kao “neko ko voli da popije”. Teško je u tom periodu naći granicu između
socijalno prihvatljivog i povremenog pijenja sa ispoljenom željom “da se tog dana olakša svakidašnja
briga i napetost”. Učestalost kod ovakvog pijenja stvara se već poseban stav o pijenju. Dakle, onog
momenta kada osoba osjeti vezu između pijenja i subjektivnog stanja (olakšanje, radost) uspostavlja se
prva karika psihičke zavisnosti.

U ovoj fazi značajne karakteristike su:

 Razvijena želja za pijenjem

 Tendencija za povećanjem doze (povišena tolerancija)

 Psihička zavisnost

 Odsustvo fizičke zavisnosti, tj. ne postojanje apstinencijalnog sindroma

 Prodroni štetnih efekata alkohola po ličnost (na zdavstvenom, socijalnom, i profesionalnom

planu)

 Otežana kontrola nad ponašanjem oko unošenja alkohola, u smislu početka i završetka pijenja

 Nastavljanje sa pijenjem uprkos neprtijatnim iskustvima (opijanje, povraćanje, agresivno

ponašanje).

U ovim slucajevima osoba je sklona, kao i okolina, da zanemaruje iskustvo, tj. poništava problem i prema
svakom sledećem pijenju odnosi se sa «ovog puta nece biti isto». Nekada, čak vrlo često, u ovoj fazi,
osoba postavlja sebi test, da u određenoj prilici ne pije, ili popije manje nego inače, kako bi sebe ili druge
uvjerila da se ne radi o zavisnosti. Ovo je zamka, jer se radi o prinudnoj kontroli nad pijenjem i
ponašanjem, što je moguće izvesti, uz saznanje da će sledeći put piti bez ograničenja.

Toksikomanska faza se karakteriše postojanjem psihičke i fizičke zavisnosti:

 Gubitkom kontrole nad pijenjem

 Alkoholnom amnezijom

 Nemogućnost apstinencije
  Padom tolerancije.

Fizička zavisnost se ne mora javiti odmah, tj. ulaskom u toksikomansku fazu, ali se vezuje za
nemogućnost apstinencije zbog postojećeg apstinencijalnog sindroma (znojenje, premor, žudnja za
alkoholom, nemogućnost funkcionisanja dok se ne popije doza). Prateći simptomi su:

 Stvaranje zaliha pića

 Pijenje /i/ kod kuće (solo-drinker)

 Jutarnje pijenje

 Preokupiranost pijenjem

 Zanemarivanje pravilne ishrane

 Minimiziranje pijenja, negiranje alkoholizma, racionalizacija.

Povlačenje i lična izolacija su naglašeni. Centar svih aktivnosti alkoholičara postaje alkohol. On se više
bavi time kako mu druge aktivnosti ometaju pijenje sa osobama koje su daleko ispod njega na društvenoj
ljestvici (slučaj sa ljekarima, nastavnicima, javnim ličnostima). Alkoholičar tone sve dublje narušavajući
svoje psihofizičko zdravlje, ali povlači za sobom i sve članove porodice.

- Fiziološke posljedice -

Tjelesne posljedice nastaju višegodišnjim pijenjem alkohola i pojavljuje se u toksikomanskoj fazi. Nema
organa u organizmu kome nije narušena funkcionalnost, reverzibilna ili pak ireverzibilna. Stepen
narušenosti zdravlja zavisi od predispozicije osobe za određene bolesti, dužine trajanja alkoholizma, kao i
vrste alkoholnih pića. Jedan broj zdravstvenih posljedica može biti saniran apstinencijom i dodatnom
medikamentnom terapijom, dok su neke od njih trajne i mogu stvoriti invaliditet ili čak ozbiljno ugroziti
život.

Digestivni sistem (organi za varenje, jednjak, želudac, crijeva, pankreas, jetra) je narušen toksičnim
dejstvom alkohola i metaboličkim promjenama, tako da se javljaju krvarenja iz jednjaka, gastritis, ulcus,
sa simptomima povraćanja, bolovima u želucu. Oštećenje sluzokože crijeva, kao i oštecenje pankreasa,
daju kašaste stolice, dijabetis. Jetra može biti uvećana u prvom stadijumu, a potom preći u cirozu, što
dovodi do težih metaboličkih promjena, nakupljanje vode u stomaku, otoka nogu, itd.

Srčani mišić je vrlo osjetljiv na toksično dejstvo alkohola, te nastaju tahikardije, aritmije, a oštećenje
krvnih sudova prouzrokuje anginu pactoris ili infarkt.

Naročito je značajno oštećenje centralnog nervnog sistema, kao i perifernog. Nervne ćelije su vrlo
osjetljive i trpe ireverzibilne promjene, te su i funkcionalna oštećenja djelimična ili potpuna. Ova
oštećenja nastaju toksičnim dejstvom alkohola s jedne strane ili nedostatkom vitamina B, koji se
nedovoljno unosi u organizam, a i ono što se unosi, otežano ili nikako se ne resorbuje zbog oštećene
želudačne sluznice.
Alkoholičari gube koncentraciju, pažnja ne može da se usmjerava pravilno, otežano je pamćenje, kao i
reprodukcija učenog materijala. Vremenom alkoholičar odlazi u demenciju tj. izlapjelost. Mozak
doživljava brže starenje, nego što bi to odgovaralo kalendarskom uzrastu te osobe.

Važno je navesti da, nije rijetka pojava epileptičkih napada u fazi uspostavljanja apstinencije, tj. pri padu
nivoa alkohola u krvi, najčešce je uvod u delirijum trmens.

Oštećenje perifernih živaca daju simptomatologiju u vidu trnjenja ruku i nogu, naročito noću ili u
jutarnjim časovima, grčeve u listovima, bolove i premor ruku i nogu, naročito u jutarnjim satima, a koji
prolaze unošenjem novih količina alkohola. Hod pacijenta je karakterističan sa blago ili više raširenim
nogama. Ovo su sve klinički znaci alkoholičarske polineuropatije.

- Psihijatrijske posljedice -

Psihijatrijske posljedice alkoholizma su alkoholičarska ludila od kojih su najčešći:

 Delirijum tremens, sa vidnim taktilnim, nekad i slušnim halucinacijama,uz izražen strah i vidni
psihomotorni nemir. Prolazi medikamentnom terapijom u hospitalnim uslovima, a dešava se,
mada rijetko i smrtni ishod.

 Alkoholna ljubomora, kada alkoholičar u pijanom stanju priređuje partneru ljubomorne scene do
nivoa praćenja, provjere veša, fizičkih i psihičkih maltretiranja. Posebno treba obratiti pažnju na
posledice koje se označavaju kao alkoholičarsko ponašanje, a koje se reperkutuju na porodicu i
širu socijalnu sredinu.

Alkoholičaru se, tokom alkoholičarskog staža tj. razvoja bolesti, mijenja cjelokupno mentalno
funkcionisanje - kako pojedine psihičke funkcije (pamćenje, mišljenje, opažanje, pažnja, volja), tako i
integrativne sposobnosti. Prema životnim zbivanjima su pasivni. Sagledavanje posljedice je nedovoljno ili
čak i ne postoji, kao i sposobnost anticipiranja dubljih poremećaja kod sebe i u interpersonalnim
relacijama. Kod alkoholičara se uočava deficit u funkcionisanju Super-ega, tako da je kontrola unutrašnjih
pulzija slaba, te otud odsustvo kontrole nad ljutnjom, bijesom. Često prenose krivicu na drugog i imaju
širok dijapazom ponašanja, posebno prema bliskim osobama i podešavanju prema emocionalnim
potrebama, unutrašnjim konfliktima i mehanizmima odbrane drugog.

Alkoholičari su manipulanti, kameleoni. Oni su kontrolori sistema (porodica, radna i šira socijalna
sredina), koji ih svojim ponašanjem održava. Njihove manipulacije, agresije, obećanja i kajanja su napad
na pokušaje drugih da mijenjaju postojeće odnose i uslove u funkcionisanju sistema. Alkoholičar, svojim
manipulativnim tehnikama, suzbija svaki pokušaj promjene, jer samo takav sistem mu omogućava
pijenje.

Karakterne promjene alkoholičara, koje su vremenom sve vidljivije su:

 lažljivost i neodgovornost prema sebi i drugima. Na njega se ne može niko osloniti, pa čak ni on
na sebe. Ne ispunjava data obećanja (a voli da ih daje), kojima vjerovatno obezbjeđuje sebi
doživljaj samopoštovanja.
 nedoslednost; nema stava ni po jednom pitanju, ne može biti dosledan sopstvenoj odluci, već je
mijenja prema situaciji i u zavisnosti od psihofizičkog stanja.

 nedostatak samodiscipline; ne može da istraje u nekoj radnji, često odustaje,odlaže “za drugi
put”, a vrlo često ne može da natjera sebe da otpočne neku akciju, koristeći se pri tome nizom
racionalizacija (pada kiša, žena ga naljutila, boli ga glava, i sl.)

 egoizam; često do samoživosti. Alkoholičar je okupiran samo svojim potrebama (koje su na

najnižem nivou). Nema nikakav senzibilitet za potrebe svojih članova porodice. On je centralna
ličnost i kad pije i kada se trijezni, te raznim manipulativnim tehnikama postiže da se svi bave
njime, ili da ga ostave na miru kada je to njegova potreba.

 dvoličnost; alkoholičar često nudi drugu sliku o sebi, tj. takvu, kakvu pretpostavlja da drugi
očekuju. Često je i servilan manirovan, sa obiljem fraza, a iznutra prazan (emocijonalno i
kognitivno).