JUO Haim Spahi ILIJA

SEMINARSKI RAD IZ BIOLOGIJE

TEMA:

ALKOHOLIZAM

Uenik:uga Mirza ILIJA , april 2011. godine

Uvod

Izvanredan tempo ivota, preorijentacija na vrlo brz i tehniki usavren proces rada, razni socijalno-ekonomski faktori, stalna unutranja napetost, latentno osjeanje straha, osjeanje neizvesnosti, udrueni s postojeim ljudskim slabostima, prouzrokuju mnoga neurotika reagovanja u meuljudskim odnosima. Mnogi konstitucionalno slabi ljudi, sa izvjesnim psihikim predispozicijama, ne mogavi da rjee svoje line konflikte, pribjegavaju upotrebi raznih napitaka da bi olakali svoju unutranju napetost ili prvremeno rjeili svoju teku situaciju. Tako postepeno oni sami postaju rtva -faktora olakanja-, najee alkohola ili drugih droga, dovodei se u poloaj zavisnosti, pretvarajui se u prave bolesnike toksikomane. Jedna od vrlo rairenih, toksikomanija u svijetu jeste, alkoholizam, iako se, alkohol (gledano strogo farmakodinamiki) ne moe ubrojiti u droge tipa kokaina, haia i drugih. S obzirom na rasprostranjenost alkoholizma i s obzirom na ogromne posljedice za ivot zajednice i drutva koje dugotrajna i nekontrolisana upotreba alkoholnih pia danas stvara, sasvim je opravdano alkoholizam ubrajati u toksikomanije.

Alkoholizam

Shvatajui alkoholizam prvenstveno kao medicinski, a zatim i kao socijalni problem poslije niza naunih i eksperimentalnih ispitivanja, Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) obrazovala je Potkomitet za problem alkoholizma, koji je 1951. god. u Kopenhagenu organizovao.Potkomitet za pitanja alkoholizma SZO dao je definiciju alkoholizma, odnosno hroninog alkoholiara. Po toj definiciji hroninim alkoholiarem se smatra ona osoba koja je prekomjerno uzimala alkoholna pia, a njena zavisnost od alkohola je tolika da pokazuje duevne poremeaje ili takve manifestacije koje ukazuju na oteenje fizikog i psihikog zdravlja, odnosa s drugim ljudima, kao i socijalnog i ekonomskog stanja. Ova definicija je odigrala istorijsku ulogu u shvatanju sutine alkoholizma i razvoju alkohologije kao nauke. Vladimir Hudolin (1972) je iz praktinih razloga modifikovao definiciju alkoholizma SZO u elji da je uini pristupanijom i korisnijom svima koji se bave problemom alkoholizma a naroito ljekarima, psiholozima, socijalnim radnicima i drugim.Ta definicija glasi: Alkoholiar je osoba koja je dugotrajnim, prekomjernim pijenjem postala ovisna o alkoholu (psihiki, fiziki ili oboje) te su se u nje usljed toga razvile zdravstvene (psihika ili fizika oteenja) te socijalne potekoe pristupane klasinim medicinskim i socijalnim dijagnostikim postupcima. Spomenuti simptomi moraju biti prisutni, a ne smiju se samo pretpostavljati i na temelju anamnestikih podataka o prekomjernom pijenju zakljuivati da bolesnik boluje od alkoholizma. U daljem razvoju alkoholizma nastaje faza kad se javlja-gubitak kontrole-. Ona predstavlja poetak toksikomanskog perioda za iji je razvoj potrebno oko osam godina alkoholiarskog staa. Poslije toga nastaju polimorfne faze: racionalizacija, prebacivanja od strane porodice, odnosno od drutva, stalna gria savjesti, gubitak prijatelja, promjena naina ivota porodice, gubitak posla, razdraljivost, stalni sukobi u drutvu i prva hospitalizacija

Etiologija i patogeneza
Postoje mnogobrojne teorije koje pokuavaju da objasne kako i zato nastaje alkoholna bolest, odnosno ta je to to navodi ljude da koriste alkohol ija pretjerana upotreba moe dovesti do oteenja tjelesnog i duevnog zdravlja, poremeaja blagostanja porodice uz odgovarajue tete za drutvenu zajednicu u kojoj ive. Bioloke teorije - Veina istraivanja biolokih faktora u zloupotrebi psihoaktivnih supstanci okrenula sa mogunosti da genetski preneseno odstupanje u nekom biolokom procesu slui kao dispozicija za alkoholizam. Neke studije pokazuju da roaci i djeca alkoholiara imaju vei postotak alkoholizma nego to bi se normalno oekivalo Pitanja su se odnosila na njihove navike pijenja, psihopatologije i demografske varijable. Rezultati pokazuju da kod mukaraca dispozicija za alkoholizam moe biti naslijeena.Za mukarce je slaganje za jednojajane parove bilo 76%, a za dvojajane 54%. Odgovarajue brojke za enske monozigotne i dizigotne parove bile su 39 i 41%. Psiholoke teorije naglaavaju znaaj psihikih faktora u nastanku alkoholne bolesti. Vie puta je pokuano izdvojiti i opisati odreene tipove linosti koje su po svojoj strukturi predisponirane da kasnije postanu alkoholiari. Svi takvi pokuaji su ostali bez rezultata, ali je injenica da alkoholiari ispoljavaju iznenaujue sline reakcije: izrazito nisku tolerancje na frustracije, nesposobnost da podnesu anksioznu napetost, ekstremni narcizam i egzibicionizam. Pored ovih osnovnih crta premorbidne linosti alkoholiara, javljaju se i sekundarne psihike osobine (naglaena hipersenzibilnost, impulzivnost, osjeanje otuenosti i izolacije, hostilnost, nerealna ambicioznost, ispoljavanje masohistikih i sadistikih tendencija). Prema teorijama uenja alkoholizam se smatra funkcionalnim poremeajem koji je rezultat iskustava, a ne izraz instinktivnih tenji i konflikata u psihoanalitikom smislu te rijei. Alkoholna bolest je naueno ponaanje, odnosno poremeaj standardnog ponaanja. Socioloke teorije o nastanku alkoholne bolesti poivaju prevashodno na odnosu drutva prema alkoholu i njegovoj zloupotrebi. Savremeno drutvo je u velikom broju sluajeva maksimalno tolerantno prema alkoholu, to ima za posljedicu da se ovaj problem ne moe sagledati u pravom svjetlu. Ima zemalja gdje je odnos prema alkoholu i onima koji ga uzimaju veoma strog i krut iz religioznih i drugih razloga. Ni

jedna od ovih teorija nije u stanju da objasni sutinu i razlog nastanka ove ozbiljne socijalnomedicinske bolesti. Mnogobrojni su faktori koji utiu na prihvatanje alkoholnih pia u savremenom drutvu-poev od ceremonijalnih, religioznih, kulinarskih, tradicionalnih do medicinskih. Svakodnevno smo svjedoci socijalnog pritiska na neke osobe da piju u prilikama u kojima je pijenje postalo drutveni obiaj, pa ak i obaveza. Prvi kontakt sa alkoholom dogaa se u razliito vrijeme, pod raznim okolnostima i s razliitim efektima. Relativno mali broj ljudi poslije prvog kontakta prestane da pije. Veina nastavi da pije do slijedee, eksperimentalne faze. U eksperimentalnoj fazi se naui raspoznavanje alkoholnih pia i nepisana pravila koja vae kod upotrebe alkohola. U fazi ekscesivnog pijenja bolesnik esto mnogo pije, to ne moe da proe bez reperkusija na tjelesno, psihiko i socijalno stanje, odnosno na porodine i brane odnose, ekonomsko stanje i profesionalne aktivnosti. U ovoj fazi se moe prestati piti, pa dio ovih pijanaca smanji koliinu alkohola koju pije i vrati se na fazu integrisanog pijenja, ili ak prestane da pije. U fazi zavisnosti bolesnik je zavisan od alkohola i alkohol u njegovom ivotu ima dominantnu ulogu a mogunost da se ivi bez alkohola ne moe se ni zamisliti.Postoje i mnoge meu faze koje nisu opisane ali koje se mogu uoiti i objasniti. Sva dosadanja ispitivanja ukazuju da su uzroci alkoholne bolesti kompleksni ali se mnogu svesti na nekoliko faktora: psihofarmakoloki efekat alkohola, osobine linosti, socijalno znaenje alkoholnog pia i uticaj faktora okoline ne linost koja pije.

Bioloki uinci
Iako je alkoholizam vrlo rairena pojava, nije nimalo lako dati preglednu sliku njegovih karakteristinih simptoma, jer se u klinikoj slici isprepliu primarne crte linosti sa sekundarnim simptomima koji nastaju kao rezultat dugotrajnog alkoholizma. Osnovni simptomi se nalaze u promjeni karaktera, u moralnoj, etikoj i socijalnoj izmjeni linosti i u tjelesnim promjenama koje nastaju zbog dugotrajne nekontrolisane upotrebe alkoholnih pia. Bolesniku otupljuju moralna osjeanja, osjeanje odgovornosti prema porodici, prema radu i drutvu, prestaje i briga za porodicu, pa se javlja ne interesovanje za kune probleme, opada takoe interesovanje za svoj lini izgled, za svoj ugled, a gubi se i osjeanje ponosa, dostojanstva, mijenja se i bolesnikov odnos prema okolini. Najprijatnije se osjeaju u krugu kafanskih drugova, prema kojima su iroko drugarski nastrojeni, s kojima se razumiju, jadaju jedni drugima, traei uvijek razloge za pravdanje svog alkoholizma. Prema lanovima svoje porodice postaju bezobzirni, grubi, unosei nemir i pakao u atmosferu svoga doma. Prema svojoj djeci su maksimalno nebriljivi, neosjeajni a zbog stalnih zaduivanja, prodaje kunih stvari u bescenje i rasipanja, dovode svoju porodicu u pravu ekonomsku propast. Teko bioloko oteenje ozbiljna je posljedica hroninog pijenja. Dugotrajnim konzumiranjem alkohola napadnuti su gotovo svako tkivo i svi organi tijela. Moe doi do teke neishranjenosti, zbog toga to alkohol opskrbljuje kalorijama-oko pola litre estokog pia podmiruje oko polovice dnevnih kalorijskih potreba-alkoholiari esto smanjuju uzimanje hrane. Kalorije koje donosi alkohol prazne su one ne pribavljaju hranljive tvari vane za zdravlje. Kod starijih hroninih alkoholiara nedostatak vitamina B skupine moe izazvati amnestiki sindrom teak gubitak pamenja i za nedavne i za davno prole dogaaje Drastino smanjenje unoenja proteina doprinosi razvoju ciroze jetre, bolesti kod koje neke stanice jetre postaju prezasiene mau i proteinom, to naruava njihovo funkcioniranje te neke stanice umiru. Kad se razvije oiljno tkivo, ono ometa protok krvi.Alkohol takoe naruava funkcije i oteuje stanice jetre. este fizioloke promjene ukljuuju oteenje endokrinih ljezda i pankreasa, hipertenziju, kapilarne hemoragije, koje su odgovorne

za podbulost i crvenilo lica, i osobito, nosa hroninih alkoholiara. Dugotrajna upotreba alkohola ini se da oteuje stanice mozga i Korsakovljev sindrom neuropsiholoki poremeaj koji obiljeavaju gubitak pamenja, osjetne i motorike disfunkcije i izrazita demencija (intelektualno propadanje) posebno onih u frontalnim renjevima, uzrokujui kortikalnu atrofiju i druga promjene u strukturi. Obilno konzumiranje alkohola za vrijeme trudnoe moe usporiti rast djeteta, te prouzroiti kranijalne i facijalne anomalije, te anomalije udova kao i mentalnu retardaciju, stanje poznato kao fetalni alkoholni sindrom. Postoje podaci da kod nekih ljudi alkohol pozitivno djeluje na odravanje zdravlja: vrlo umjereno pijenje, posebno vina, povezano je sa smanjenjem rizika od koronarnih bolesti srca i kod mukaraca i kod ena. Subjektivno, pacijent je esto anksiozan, depresivan, slab, nemiran, ne moe spavati. Tremor miia, pogotovo fine muskulature prstiju, lica, onih kapaka, usana i jezika, moe biti znatno izraen, a prisutno je i podizanje pulsa, krvnog pritiska i temperature. U rijetkim sluajevima alkoholiar koji je pio vei broj godina moe ui u delirijum tremens (DTs) kad naglo padne nivo alkohola u krvi. Osoba postaje delirantna i tremorozna te pati od halucinacija koje su primarno vizualne, ali mogu biti i taktilne.

Terapija alkoholizma

Lijeenje alkoholiara je vrlo teko, ne samo zbog prirode psihoaktivne tvari da razvija ovisnost, nego i zbog mnogih drugih psiholokih problema koji su vjerovatno prisutni, na primjer depresija, anksioznost, teki poremeaji u drutvenom i u radnom funkcioniranju osobe. Tradicionalno bolniko lijeenje Privatne i javne bolnice irom svijeta godinama pruaju utoite alkoholiarima, mjesto gdje se pojedinci mogu otrijezniti i gdje su im dostupne razliite individualne i grupne terapije. Sustezanje od alkohola detoksikacija- moe biti teko i psihiki i fiziki, i obino traje oko mjesec dana. Alkoholiari trebaju ugljikohidratne otopine, B vitamine i antikonvulzivnu terapiju.Bolniko lijeenje alkoholiara velik je i isplativ

posao. Takoe su utvrdili da vii trokovi bolnikog lijeenja ne odgovaraju i veoj uspjenosti.

Antabus
Meu tretmanima dostupnim za alkoholiare je disulfiram ili antabus, lijek koji demotivira pijenje izazivanjem estokog povraanja ako se popije alkohol. Uveden je u Evropi 1948. godine, antabus je jedini dostupan lijek sa specifinom vanou u lijeenju alkoholizma. Ako je alkoholiar sposoban ili voljan uzimati lijek svakog jutra, kao to je propisano, velika je vjerovatnost da e se pijenje smanjiti zbog negativnih posljedica unosa alkohola.

Terapija uvidom
Psihoterapeuti orijentirani na uvid vide potrebu za aktivnom i direktivnom intervencijom kad se radi o lijeenju alkoholiara i drugih ovisnika, ak i u izvanbolnikim uslovima. Za razliku od tradicionalnog tretmana orijentiranog na uvid ali slinog pristupu koji se upotrebljava u radu sa suicidalnim pacijentima terapeut bi trebao biti dostupan izmeu seansi kako bi pruio podrku i razumijevanje pacijentu koji se bori s izazovima ivota bez alkohola. Averzivna terapija Bihevioralni istraivai prouavaju lijeenje alkoholizma ve mnogo godina. Zapravo se jedan od najranijih lanaka o bihevioralnoj terapiji odnosio na averzivno kondicioniranje alkoholizma. Osoba koja prekomjerno pije dobiva elektrook ili joj se izaziva munina dok gleda u alkohol, posee za njim ili ga poinje piti. Averzivni podraaj moe se takoe ivo zamisliti u postupku nazvanom prikrivena senzibilizacija Averzivne terapije najbolje se primjenjuju u kontekstu iroko postavljenih programa koji se bave pacijentovim posebnim ivotnim okolnostima, branim sukobima, socijalnim strahovima i drugim faktorima esto povezanim s prekomjernim pijenjem. Upravljanje ponaanjem pomou potkrepljenja Jedan od pionira bihevioralne terapije Nathan Azrin potakao je operantni pristup lijeenju alkoholizma. Radei s tekim alkoholiarima Azrin i suradnici ukljuili su u terapiju vane osobe iz pacijentove okoline od kojih su traili da promatraju pacijenta i potkrepljuju ponaanja poput redovnog uzimanja antabusa.Organizirao je i uvjebavanje pacijenata ustrajanju u vlastitim stavovima i odbijanju pia. Na temelju

tog rada razraena je strategija koja se katkad naziva uvjebavanje bihevioralne samokontrole to naglaava pacijentovu kontrolu i ukljuuje sljedee: 1. Kontrolu podraaja, gdje pacijenti suavaju situacije u kojima sebi doputaju da piju, npr. s drugima u posebnoj prigodi; 2. Modifikacija topografije pijenja, npr. pijenje samo mijeanih pia, i to polagano otpijajui, a ne u velikim gutljajima; 3. Potkrepljivanje ili kontrolirano pijenje, npr. aenje bezalkoholnim piem kad se odupru iskuenju da popiju alkohol. Meutim, ono to ovu terapiju ini posebnom je i to kako navesti alkoholiara da iskoristi ta sredstva bez stalnog vanjskog nadzora i kontrole, a ne otkriti sredstva potrebna da se kontrolira pijenje. Kontrolirano pijenje Kontroliranim pijenjem oznaava se umjereno konzumiranje alkohola, koje izbjegava krajnosti potpune apstinencije i opijanja. Tokom ranih programa kontroliranog pijenja izvanbolnikim pacijentima je doputeno da piju do umjerene razine intoksikacije i umjerene razine alkohola u krvi. Zatim dobijaju informaciju ako je razina alkohola u krvi narasla vie od odreenog postotka.Alkoholiarima koji su pokuavali kontrolirati pijenje davani su elektrookovi kad su odabrali isto estoko pie, a ne mijeano ili kad su pili u prevelikim gutljajima umjesto da malo otpijaju. Prema miljenju nekih znanstvenika kontrolirano pijenje i nije najboli vid lijeenja. Zapravo, kako tvrde znanstvenici neki pacijenti su se vratili nekontroliranom pijenju. Istraivanje Rand korporacije ponudilo je put za prevladanje sukoba predlaui potpunu apstinenciju kao bolji cilj za starije, jae ovisne osobe, a umjereno pijenje za mlae, manje ovisne osobe.

Literatura

Stojiljkovi, S. (1986). Psihijatrija sa medicinskom psihologijom. Medicinska knjiga, Beograd-Zagreb. Gerald C. Davison i John M. Neale. (1999). Psihologija abnormalnog doivljavanja i ponaanja. Naklada Slap, Jastrebarsko. Kecmanovi, D. (1980). Psihijatrija. Medicinska knjiga, Beograd-Zagreb. Pinel, J. P.J. (2001). Bioloka psihologija. Naklada Slap, Jastrebarsko.