 VRSTE KONTA

Osnovna podjela konta izvodi se iz bilansa, a sva konta se dijele na:

 konta stanja,
 konta uspjeha i
 mješovita konta.

Konta stanja se sastoje iz dvije grupe. Prvu grupu računa stanja čien aktivni računi na
kojima se obuhvataju stanje i pormjene stanja djelova imovine sa kojom preduzeće raspolaže.
U drugu grupu računa stanja spadaju pasivni računi na kojima se obuhvataju stanje i
promjene stanja kapitala i obaveza preduzeća.

Konta uspjeha predstavljaju pozicije bilansa uspjeha. Otvaraju se za potrebe praćenja rashod
ai prihoda i ostvarivanja finasijskog rezultata u određenom obračunskom periodu.

Mješovita konta kao posebna vrsta konta mogu nastati ako se na jednom kontu istovremeno
obuhvata i stanje i uspjeh (npr. ako se na kontu zaliha gotovih proizvoda na lijevoj strani
evidentira početno stanje i povećanje zaliha po cijeni koštanja, a na desnoj smanjuje stanje
prodajom gotovih proizvoda po prodajnoj cijeni, što se može desiti i kod konta zaliha robe i
sl.)

Zalihe gotovih proizvoda Prodajna cijena (PC) = Cijena koštanja + profit

Cijena Prodajna
koštanja cijena Cijena koštanja (CK) = troškovi elemenata procesa reprodukcije
(troškovi materijala, troškovi rada,
amortizacija,...)

Naredna podjela sva konta diejli na:

 sintetička i
 analitička .

Sintetički i analitički računi razlikuju se sa stanovišta bilansnog tretmana odnosno po tome

da li su dijelovi bilansa tj bilansne pozicije ili nisu.

Sintetički računi su zbirni računi na kojima se iskazuje ukupna vrijednost poslovnih

promjena. Ovi računi se otvaraju na početku godine na osnovu bilansa stanja. Na kraju godine
njihov saldo se unosi u bilans stanja ili bilans uspjeha.

Analitički računi nastaju raščlanjavanjem sintetičkih računa i na njima se evidentiraju

poslovne promjenepo dijelovima. Zbir prometa svih analitičkih računa jednog sintetičkog
računa mora da se podudara sa prometom sintetikog računa.

Potraživanja od
 kupaca
St.
100000

Kupci u zemlji Ino kupci

St. St.
30000 70000

Kupci u EU Kupci u SAD Kupci u Aziji

St.
20000 St.20000 St.10000

Sva konta dijelimo na:

- Potpune konta

- Nepotpune konta

- Korektivna konta

- Potpuna konta su ona koja izražavaju cijelinu stanja nekog dijela imovine, takvi su npr. :
račun blagajne , transakcijski račun, račun dobavljača i sl.

- Nepotpuna konta prikazuju stanje koje potrebno korigovati da bi se sagledala cijelina

imovinskog dijela koji se na njemu obuhvata. Takav je npr račun osnovnih sredstava.

- Korektivna konta se koriste za korekciju vrijednosti koja je iskazana na nekom drugom

računu. Takvi su npr. : računi ispravke vrijednosti dijelova imaovine (osnovnih sredstava,
materijala,potraživanja,...)

Ispravka vrijednosti
Mašine Amortizacija stalnih sredstava
St.1000000 100000(1 1) 100000 100000(1

Kao posebne vrste konta u literaturi se često navode:

 organizaciono tehnička konta,

 promjenjiva i kumulativna konta
 stvarna i simbločka konta i sl.
  SISTEMATSKA EVIDENCIJA – GLAVNA KNJIGA

Ako se otvore konta za svaku bilansnu poziciju u aktivi i pasivi iz početnog bilansa stanja
dobiva se pregled konta poznat kao sistematska evidencija tj. glavna knjiga. Ova otvorena
konta pokazuju sve ono sa čime raspolaže preduzeće tj. i sredstva i izvore sredstava. Ona nije
zatvoren već otvoren skup, pa se za svaki novi vid sredstava koji bi se pribavio u preduzeće
ili za svaki novi vid izvora sredstva koji se pojavi a do tada nije postojao, u okviru ove
evidencije, može dodati novi konto koji će pratiti nastanak i promjene stanja ove pozicije.

Navedeni skup konta naziva se sistematska evidencija zato što se na ovim kontima izvodi
takvo knjiženje ekonomskih promjena gdje se one grupišu prema predmetu na koji se odnose.
Dakle, sve promjene koje se odnose na određenu kategoriju sredstva ili izvora sredstva
grupišu se na jednom mjestu, na jednom kontu.

Glavna knjiga je najvažnija knjiga sistema dvojnog knjigovodstva i obuhvata sva stanja i sve
promjene na sredstvima, obavezama, kapitalu preduzeću, pa i one promjene koje se odnose na
nastanak rashoda i prihoda i obračuna poslovnog rezultata. Dakle, nijedna poslovna
transakcija koja ima uticaja, na ove kategorije ne smije biti izostavljena iz glavne knjige.

Sa aspekta forme tj. oblika glavna knjiga ima dva dijela:

-Prvi dio čini zaglavlje gdje navodimo da je riječ o glavnoj knjizi, piše se naziv preduzeća(sa
sjedištem i oblikom osnivanja – d.d., d.o.o.,...) za koje je otvorena te period vremena za koji
će se registrovati ekonomske promjene.

-Drugi dio čine konta otvorena za praćenje stanja i promjena pojedinih imovinskih dijelova
preduzeća.

Polazeći od činjenice da je riječ o grupi konta može se konstatovati i da izgled glavne knjige u
mnogome zavisi od oblika konta koje se otvaraju i vode.

U školama se za potrebe ilustracije knjiženja poslovnih transakcija najčešće koriste tzv.

„T – konta“. U praksi konta imaju drugačiji oblik. Mogu biti nepovezani listovi tj. kartice sa
znatno više kolona za unos podataka. Kada se list tj. kartice za neki konto ispuni do kraja,
onda se mora izvršiti prenos prometa na drugu karticu. Ta druga stranica se obilježava kao
„Strana 2“.

Ovakvi i slični pregledi imaju sve one podatke koje ima i „T- konto“, ali i neke podatke koje
nema. Taj dio podataka je uslovljen potrebama konkurentnog preduzeća za lakše nalaženje i
sl. Razvoj tehnike i tehnologije omogućio je da se podaci evidentiraju na konta i u
elektronskoj formi pri čemu se po potrebi evidentirani podaci na kontima mogu i štampati.

Na kraju obračunskog perioda konta glavne knjige se obavezno zatvaraju izračunavanjem i

uknjižavanjem razlike prometa lijeve i desne strane konta tj. obračunavanjem salda izravnanja
koji se dalje prenosi u dnevnik i zaključni list. Saldo izravnanja predstavlja razliku dugovne i
potražne strane konta.
  HRONOLOŠKA EVIDENCIJA – DNEVNIK

Hronološka evidencija ili dnevnik predstavlja jednu od osnovnih računovodstvenih

poslovnih knjiga. U ovoj knjizi poslovne transakcije se evidentiraju hronološki tj. vremenskim
redosljedom kojim su i nastajale.

Knjiženje poslovnih transakcija u dnevniku OSNOVNO je knjiženje nastalih poslovnih

promjena. Otuda se sve poslovne transakcije knjiže prvo u dnevniku pa potom na kontima
glavne knjige.

Dnevnik ima zaglavlje u kojem se navodi da je to dnevnik i mjesec i godina na koju se odnosi.
U zaglavlju se navodi i naziv preduzeća. Strane dnevnika se obilježavaju rednim brojevima.
Dnevnik se vodi u obliku strane (ital. «pagine»). Ima sledeće kolone: redni broj, datum, opis
privredne transakcije, poziv na broj konta u glavnoj knjizi i dvije novčane kolone (duguje i
potražuje).

Po knjiženju ekonomskih promjena u dnevniku služimo se tkz «knjigovodstvenim

stavovima». Oni predstavljaju proknjiženje poslovne transakcije u dnevniku. Znači
knjigovodstveno-tehnički gledano, rezultat knjiženja osnovne transakcije u dnevniku je
knjigovodtveni stav. Ako se provodi takvo knjiženje gdje se efekti nastale poslovne
transakcije odnose samo na dva konta (jedan konto će da duguje, a drugi da potražuje), onda
imamo tkz. prosti ili jednostavni knjigovodstveni stav.

Ukoliko se efekti poslovne transakcije odražavaju na stanje na više od dva konta (tj. jedan ili
više konta će da duguju i jedan ili više konta će da potražuju) onda se radi o složenom
knjigovodstvenom stavu.

Dnevnik u kojem bilježimo hronološke ekonomske promjene može da se vodi u obliku

povezane knjige čije su strane numerisane rednim brojevima ili se može voditi na izdvojenim
listovima. Razvoj informatičkih sredstava omogućava vodjenje dnevnika u elektronskoj
formi, pri čemu se po potrebi mogu štampati svi ili samo potrebni listovi dnevnika sa
proknjiženim poslovnim promjenama.

Datumi knjiženja u dnevniku moraju obavezno da slijede hronološki redosljed, a sve strane
dnevnika moraju biti ispunjene. Eventualni nepopunjeni prostor na strani dnevnika mora se
precrtati tkz. knjigovodstvenim koljenom. Na taj način onemogućava se naknadno upisivanje i
eventualno dopisivanje u dnevniku.

Otvaranje dnevnika na početku perioda za koji će se evidentirati poslovne transakcije,

podrazumjeva da se u dnevnik unese početno stanje bilansnih pozicija iz bilansa stanja
preduzeća.
Postoje tri načina za otvaranje dnevnika:

1. Stavom redni broj 0 pod datum 01.01. perioda za koji se planiraju knjižiti ekonomske
promjene iz početnog bilansa unose se nazivi i stanja aktivnih bilansnih pozicija, a
potom svih pasivnih bilansnih pozicija. Stanja aktivih bilnasnih pozicija se unosi u
kolonu DUGUJE, a pasivnih u kolonu POTRAŽUJE, a u kolonu OPIS unosimo naziv
konta, ali tako što se pomjeri upis pasivnih konta u širini od najmanje dva kvadratića
od početka kolone opis. Kao tumačenje knjiženja upisuju se riječi „za početnu aktivu i
pasivu“ ili „za početno stanje“.

2. Primjena tzv „konta izravnanja“ koji se sastoji u sljedećem. U stavu 0 za period 01.01.
posmatrano obračunskog perioda unesu se najprije sve aktivne bilansne pozicije sa
pripadajućim iznosima, a za zbir njihovih iznosa potražuje konto izravnanja. Kao
tumačenje promjene pišemo „za početnu aktivu“. U sljedećem stavu imamo obrnutu
situaciju. Opet pod r.b. 0 pišemo prvo konto izravnanja koji će dugovati za zbir pasive
bilansa, a potražuju pojedinačna konta pasive bilansa stanja. Opis bi bio „za početnu
pasivu“ i nakon toga se podvlači rastavna crta(kao i nakon svakog narednog stava) ali
samo u koloni OPIS

3. Otvaranje dnevnika tako što se stavom 0 pod datumom 01.01. posmatranog

obračunskog perioda unosi samo zbir aktive i pasive, uz opis „za početnos stanje“.
Međutim, u slučaju da u bilansu stanja imamo korektivna konta, konta koja smanjuju
iznos aktive ili pasive, u tom slučaju iznos koji se knjiži u dnevnik kao početno stanje
će sadržavati zbir aktive/pasive uvećan za iznos korekcije

Kada je strana dnevnika popunjena vrši se prenos knjiženja na narednu stranu. To se provodi
na taj način što se sabere promet kolone duguje i kolone potražuje i u opisu upiše «prenos na
stranu br ......

U prvi red naredne stranice upisuje se «donos sa strane broj ...» i u kolonama duguje i
potražuje unose se zbirovi zaključenih kolona predhodne stranice.

 PROBNI BILANS

Evidentiranje promjena u glavnoj knjizi i dnevniku omogućuje preduzeću da efekte poslovnih

dogadjaja zapisuje na pregledan i konzistentan način. Međutim, na kraju obračunskog perioda
potrebno je sve efekte svih evidentiranih poslovnih događaj zajedno sa početnim stanjima
sažeti u finansijske izvještaje koji će pokazati stanje imovine sa kojom preduzeće raspolaže po
završetku posmatranog perioda. Finansijski izvještaji treba da pokažu imovinsku i finansijsku
situaciju preduzeća. Imovinska situacija preduzeća predstavljena je i određena veličinom i
strukturom sredstava i njihovih izvora sa kojima raspolaže konkretno preduzeće.
Finansijska situacija preduzeća određena je

a) strukturom ulaganja (sredstava)

b) strukturom izvora sredstava

c) međusobnim odnosom pojedinih kategorija ulaganja pojedinih kategorija izvora

d) zarađivačkom sposobnošću preduzeća

U odnosu na početak perioda poslovni događaji mogu znatno promjeniti strukturu i iznose
pojedinih bilansnih pozicija koje pokazuju sredstva i izvore sredstava. Isto tako uspješnost
poslovanja opisana prihodima i rashodima u bilansu uspjeha dovešće do povećanja ili
smanjenja vlastitog kapitala preduzeća. Iznimno, on može zadržati istu vrijednost ako
preduzeće nije ostvarilo ni dobitak ni gubitak u posmatranom periodu. Period vremena za
koji se obračunavaju efekti poslovnih dogadjaja, naziva se obračunski period. On može biti
određen zakonskim propisima za eksterno izvještavanje ili za potrebe internog izvještavanja
za koje menadžment može odrediti dužinu perioda podnošenja finansijskih izvještaja.

Tehničko sredstvo kojim se služimo za sažimanje prometa sa računa u bilans, naziva se

probni bilans.

Probni bilans je prvi dio pregleda koji se naziva zaključni list.

I jedno i drugo sredstvo su u funkciji izrade informacije o cjelokupnoj imovinskoj situaciji

preduzeća. Kao dio zaključnog lista, probni bilans ima izgled tabele sa sledećim kolonama:
redni broj, naziv, promet i saldo konta.

Funkcije probnog bilansa su:

a) sažimanje prometa konta
b) provjera računske tj. formalne ispravnosti izvršenih knjiženja na kontima glavne
knjige
c) kontrola ukupnosti izvršenih knjiženja

Nedostatak probnog bilansa je u tome što on ne omogućava da se sagleda materijalna

ispravnost izvršenih knjiženja. Probni bilans nam nemože reći da li su efekti poslovnih
događaja knjiženi na konta na koja se i odnose.

Postupak za sastavljanje probnog bilansa obuhvata slijedeće:

1) provjeru da li su sve poslovne promjene knjižene kroz dnevnik i prenešene na račune

glavne knjige.
2) Utvrđivanje prometa lijeve i desne strane za sveki konto u glavnoj knjizi
3) Unošenje u probni bilans za sva konta glavne knjige prvog stepena naziva konta i
njegovog prometa lijeve i prometa desne strane.
4) Nakon unošenja prometa konta u kolonu prometa u probnom bilansu ova kolona se
sabira i upoređuju zbirovi podkolona, te zbir kolone prometa sa zbirom dnevnika.
Iznosi treba da se podudaraju.
5) Izračunavanje SALDA (stanja za svaki konto na osnovu unesenog prometa konta u
probni bilans. Saldo se unosiu podkolonu duguje, ako je promet dugovne strane konta
veći od prometa potražćne strane i obratno.
 6) Nakon izračunavanja i unošenja salda za sva konta u probni bilans, sabiraju se sve
stavke date u podkolonama kolone saldo. Njihov zbir mora biti jednak.
7) Odvajaju se računi stanja od računa uspjeha. A osnovu salda na ovim kontima
sačinjavaju se bilans stanja i bilans uspjeha.

Zaključni list pored probnog bilansa sadrži još dvije kolone:

1. Bilans stanja sa dvije potkolone (aktiva i pasiva)

2. Bilans uspjeha sa također dvije potkolone (rashodi i prihodi)

Utvrđena stanja bilnasnih pozicija u koloni saldo prenose se u ove dvije kolone u adekvatnu
potkolonu ovisno o tome o kojoj bilansnoj poziciji je riječ.

 FINANSIJSKI REZULTAT – „VANREDNA LEKCIJA“ -.-

Račun dobitka/gubitka predstavlja finansijski izvještaj koji pokazuje uspješnost poslovanja

preduzeća kroz određeni vremenski period. On sadrži prikaz svih prihoda i rashoda te
ostvarenog finansijskog rezultata preduzeća za taj vremenski period.

Finansijski rezultat predstavlja razliku između ukupnih ostvrenih prihoda i ukupnih

ostvarenih rashoda za određeni vremenski period, odnosno:

Finansijski rezultat = Ukupni prihodi – Ukupni rashodi

Postoje tri vrste finansijskih rezultata:

- Pozitivni finansijski rezultat (dobitak) – Ukupni prihodi su veći od Ukupnih rashoda

- Negativni finansijski rezultat (gubitak) – Ukupni prihodi su manji od Ukupnih
rashoda
- Finansijski rezultat jednak nuli – Ukupni prihodi su jednaki ukupnim rashodima

Potrebno je naglasiti da se u slučaju pozitivnog finansijkog rezultata, mora naknadno

obračunati porez na dobitak 10%

Dakle, samim time postoje dvije „vrste“ dobitka:

- Bruto dobitak (prije oporezivanja)

- Neto dobitak (poslije oporezivanja)

Neto dobitak = Bruto dobitak – 10% porez na dobitak

  OBUHVATANJE ULAGANJA RESURSA U PROIZVODNJU FINALNIH
UČINAKA

Za potrebe evidentiranja ulaganja resursa u proizvodnju učinaka(proizvoda ili usluga) u

okviru glavne knjige otvaraju se posebna konta na kojima se evidentira trošenje resursa po
vrstama utrošenih resursa i stanja sa ovih konta se periodično prenosi na teret zaliha
proizvodnje u toku. Na taj način se formira cijena koštanja (CK) proizvodnje u toku
posmatranog perioda.

Sa ovog konta troškovi resursa se dalje prenose na teret zaliha gotovih proizvoda i to
srazmjerno dovršenoj proizvodnji u posmatranom periodu. Od svih ulaganja resursa u
poslovni proces u toku perioda saglasno primjenjenom sistemu obračuna troškova ovaj put
preći će svi ili samo jedan dio troškova.

Postoje tri sistema obračuna troškova1:

 Sistem ukupnih troškova – koji u cijenu koštanja uključuje sva ulaganja resursa tj.
sve nastale troškove
 Apsorpcioni sistem – koji u cijenu koštanja uključuje samo trošenje resursa nastalo
neposredno u procesu proizvodnje
 Varijabilni sistem – koji u cijenu koštanja uključuje isključivo varijabilne troškove

Potrebno je razlikovati:

Utrošci su fizičko ulaganje materijalnih i drugih vrijednosti u stvaranju dobara i usluga,

odnosno izraženi su količinski (npr. u kilogramima, litrima, tonama, komadima,....)

Troškovi su vrijednosno izraženi utrošci rada, dugotrajne i kratkotrajne imovine te tuđih

usluga u poslovnom procesu nastali isključivo radi stvaranja učinka (npr. 200 sati rada *
25 KM/h = 5000 KM)

Izdaci predstavlja odljev (smanjenje) novčanih sredstava. Gotovinski izdaci su isplate u

gotovini (npr. podizanje novca iz blagajne). Bezgotovinski izdaci su transferi novca sa
jednog transakcijskog računa na drugi.

Rashodi su odbitna stavka od prihoda u računu dobitka i gubitka. Oni obuhvataju rashode
ovisne o priznavanju prihoda (troškovi koji postaju rashodi kad se dobra i usluge prodaju)
i rashode neovisne o priznavanju prihoda (troškovi koji odmah terete rashode perioda u
trenutku njihovog nastanka)

1
Za potrebe sastavljanja računovodstvenih izvještaja finansijskog računovodstva prema Međunarodnim
Računovodstvenim Standardima (MRS) koristi se apsorpcioni sistem obračuna troškova.