ŠESTO POGLAVLJE

KARAKTERISTIKE TOKA PROCESA

Prvi je aspekt klasifikacije procesa tok proizvoda, ili slijed operacija. Postoje 3 tipa tokova:
1. Linijski tok je karakteriziran linearnim slijedom operacija koje se koriste za izradu proizvoda.
Primjeri su montazna vrpca i restauracija sa samoposluzivanjem. Kod proizvodnje sa linijskim
tokom proizvod mora biti visokostandardiziran i mora teći od jedne operacije ili radne stanice do
sljedeće u propisanom slijedu.

2. Prekidani tok – proces s prekidanim tokom karakteriziran je proizvodnjom u serijama u prekidnim

intervalima. U tom slučaju oprema i radnici su organizovani u radnim centrima prema sličnosti
opreme,

3. Projekt- projektni se oblik operacija koristi kod proizvodnje pojedinačnog proizvoda kao što je
umjetničko djelo, koncert, zgrada ili filma. Svaka jedinica takvih proizvoda stvorena je kao jedini
primjerak.
KLASIFIKACIJA PREMA VRSTI NARUDŽBE KUPCA
Druga je presudna dimenzija koja utiče na izbor procesa u tome, da li se proizvod izrađuje za skladište ili
prema narudžbi.
Proces proizvodnje prema narudžbi odgovara na zahtjeve koje kupac ima na proizvod. Iako je proces
proizvodnje organiziran za izradu prema narudžbi još uvijek može ostati veliki raspon specifikacija u
narudžbi. U nekim se slučajevima nista ne radi dok narudžba nije primljena i tek tad se pristupa oblikovanju
proizvoda prema specifikacijama kupca. U drugim slučajevima komponente se izrađuju unaprijed i proizvod
se samo montira u poljednji trenutak. Ciklus naručivanja počinje kad kupac specificira proizvod koju želi a
proizvođač će ponuditi cijenu i vrijeme isporuke.
Tvrtka koja proizvodi za skladište mora imati standardiziranu proizvodnu liniju. Cilj je isporuke u tom
slučaju da se kupci opskrbe standardnim proizvodima sa skladišta na nekoj razini usluge npr 95% narudžbi
se izvršava sa skladišta. Kod proizvodnje za skladište ciklus počinje s proizvođačem prije nego sa kupcem i
njegovim specifikacijama proizvoda. Kupac uzima proizvod sa skladišta ako odgovara cijena.
Proces proizvodnje prema narudžbi potican je rokovima isporuke i kontrolom toka izvršenja narudžbe
proces mora biti fleksibilan tako da zadovoljava narudžbe kupaca. Proces proizvodnja za skladište potican je
popunjavanjem zaliha.

ODLUKE O IZBORU PROCESA

PROIZVOD/PROCES STRATEGIJA
Hayes i Wheelwright su sugerirali da bi proces i proizvod trebalo poslatrati kao dvije strane iste
matrice

Na strani proizvoda je njegov životni ciklus u tvrtki čiji output seže od malog obujma pojedinačnog
proizvoda do velikog obujma standardnih potrošnih proizvoda. A procesnoj strani matrice tip
procesa koji se kreće u rasponu od radioničkog do kontinuiranog.
Tvrtke su često pozicionirane uzduž dijagonale matrice u gornjem lijevom uglu je komercijalni pisač
koji izvodi mnogo poslova prema narudžbi kupca na opremi opće namjene u radioničkoj sredini u
tom slučaju tok proizvoda je većeg obujma i bolje povezan a linija proizvoda standardizirana.
Proces-proizvod matrica pomaže opisati povezanost između strategije procesa i strategije proizvoda.
U nekim slućajevima korporativna strategija se razvija uzimanjem u obzir samo proizvode i tržišta.
To ograničava tvrtku na izbor samo jedne dimenzije matrice. Abernathy primjećuje da se promjene
procesa i proizvoda rijetko odvijaju istodobno.
SEDMO POGLAVLJE
DEFINIRANJE USLUGA
Većina definicija usluge ističe njenu neopipljivost, kao suprotnost opipljivosti roba. Ta definicija ne
zadovoljava, jer se nije „uhvatila u koštac“ s fundamentalnom prirodom usluga. Bolja definicija je da je
usluga nešto što se proizvodi i troši istodobno. Usluga, stoga nikada ne postoji, samo rezultat može biti
primjećen nakon djela. Sa stajališta proizvodnje, istodobna su prizvodnja i potrošnja vrlo važna razlika. To
naglašava činjenicu da je kupac doveden direktan kontakt s proizvodnjom. Kupac je stoga, važan izvor
nesigurnosti koju je teško kontrolirati. Usluga također mora biti dovedena do kupca ili kupac treba biti
doveden do usluge. Usluga se ne može proizvesti na jednom mjestu i otpremiti do drugog, kao što se mogu
robe, niti ona može biti uskladištena. Sve se te karakteristike mogu pripisati istodobnosti proizvodnje i
potrošnje. Kao što Norman iznosi, usluge se sastoje od djelovanja i međudjelovanja što su socijalni kontakti.
Usluga je više od proizvodnje nečega neopipljivog, ona je socijalno međudjelovanje između proizvođača i
korisnika. To, sa stajališta definicije ističe važnost korisnika koji je duboko uključen u proizvodni proces i s
njime povezanim interakcijama, koje se također moraju u njega inkorporirati.
Neke od najvažnijih razlika izmeeđu tvorničke proizvodnje i proizvodnje usluga su:
Tvornička proizvodnja: proizvod je opipljiv, vlasništvo se prenosi u trenutku kupnje, proizvod se može
preprodati, proizvod se može pokazati prije kupnje, proizvod se može uskladištiti kao zaliha, proizvodnja
predhodi potrošnji, proizvodnja i potrošnja mogu biti prostorno odvojene, proizvod se može transportirati,
proizvođač prodaje, indirektni kontakt je moguć između kompanije i kupca, poizvod se može izvesti,
poslovanje je organizovano po funkcijama kod čega su prodaja i proizvodnja odvojene.
Uslužna proizvodnja: usluga je neopipljiva, vlasništvo se općenito ne prenosi, ponovna prodaja nije moguća,
proizvod ne postoji prije kupnje, proizvod se može uskladištiti, proizvodnja i potrošnja događaju se
istodobno, porizvodnja i potrošnja moraju se događati na istoj lokaciji, proizvod se ne može transportirati,
kupac djeluje direktno u proizvodnom procesu i može čak izvesti dio proizvodnje, u većini je slučajeva
direktni kontakt potreban, usluga se ne može izvesti ako sustav isporuke usluge može i proizvodnja i pridaja
ne mogu se funkcionalno odvojiti.

OKOSNICE USLUGA
Kod oblikovanja procesa proizvodnje usluga važno je imati u vidu osnovnu okosnicu koju su sugerisali
Albertcht i Zemke u Service America. Ta okosnica, servisni trokut, pretpostavlja da postoje 4 elementa, koje
treba uzeti u obzir kod proizvodnje usluga i to: kupac, ljudi strategija i sistem.

Uslužni torkut
Kupac je, naravno, u središtu trokuta, jer usluga uvijek mora biti na njega usredotočena. Ljudi su zaposlenici
u uslužnoj tvrtki. Strategija je vizija, koja se koristi za vođenje svih aspekata pružanja usluga, a sistem čine:
sad fizički sistem i postupci koji se tu koriste. Linije koje spajaju elemente na slici imaju nekoliko
interesantnih interpretacija. Linija, koja ide od kupca do strategije pokazuje da bi ona trebala staviti kupca na
prvo mjesto, tako da zadovoljava njegove stvarne potrebe. Menadžment se treba pitati šta se događa u
mislila potrošača. Linija koja ide od kupaca do sistema, pokazuje da bi sistem, koji čine postupci i oprema
trebao biti olikovan tako da se pri tome uvijek ima kupca u mislima. Linija koja ide od kopca do ljudi
pokazuje da bi svaki pojedinac trebao biti vođen idejom kupaca, i to ne samo ljudi koi neposredno pružaju
usluge, već svi u organizaciji. Vanjske linije isto tako imaju neposredno značenje. Linija ljudi-sistem
pokazuje da ljudi ovise o sistemu da bi mogli prižati dobru uslugu. Linija strategija- sistem pokazuje da bi
sistem trebao biti logička poslejdica strategije, što on zapravo rijetko jeste. Konačno, linija strategija-ljudi
pokazuje da bi svako u organizaciji trebao biti svjestan strategije. Koncepti koji su vezani na trokut usluga
osiguravaju jedan interesantan način mišljenja o uslužnoj proizvodnji. Ti su koncepti korisni za oblikovanje
uslužnih sistema i za rješavanje problema usluga. Trokut usluga može se koristiti za dijagnosticiranje
problema usluga i utvrđivanje mogućih uzroka njihove koše kvalitete.
Ciklus usluge za jednu zrakoplovnu liniju

Svaka se usluga se pruža u njenom ciklusu. Ciklus počinje od točke, kod koje kupac ima prvi kontakt sa
sistemom pružanja usluga. To se nastavlja svakim sledećim kontaktom, koji kupac ima s bilo kim u
kompaniji. Albercht i Zemke ističu ideju „trenutka istine“. Trenutak istine je bilo koje vrijeme u kojem
kupac dolazi u kontakt sa sistemom usluga, za vrijeme ciklusa pružanja usluga. U tom trenutku, kupac može
primiti ili dobru ili lošu uslugu i prema tome formirati svoj dojam o usluzi koju je primio. Zbirni efekat tih
trenutaka istine je ono da li će kupac nastaviti kupovati kod određene kompanije. Loš trenutak istine može
izbrisati povoljne trenutke, tako da je važno da svaki susret u uslužnom ciklusu bude povoljan, dok bi neki
trebali biti izvanredni. Percepcija kupca usluge je funkcija svih prethodnih trenutaka istine, koje je kupac
doživio. To znači:
Usluga= f ( trenuci istine). Upravljanje trenucima istine s ciljem da se stvori pozitivno iskustvo s uslugama
bit je upralvjanja njima.
Model usluge
U ovom smislu orvo se raspravlja strategija usluga, zatim slijedi definiranje uslužnog proizvoda, potom se
definira sistem pružanja usluge i na kraju se uspostavljaju mjerila za usluge.
Strategije usluga

Oblikovanje
uslužnog
proizvoda

Oblikovanje
sistema za
pružanje usluga

Mjerenje
DEFINIRANJE STRATEGIJE I USLUŽNIH PROIZVODA
Strategija usluga definira kakvim se poslovanjem bavite. Ona osigurava upravljanje oblikovanje proizvoda,
sistemom isporuke, te mjerenja. Strategija usluga osigurava viziju o tome, koju bi vrstu usluga kompanija
trebala pružiti. Ona opisuje način na koji kupci i zaposlenici shvaćaju poslovanje, ili barem kako bi na njega
trebali gledati. Strategija usluga bi trebala uzeti u obzir međunarodni doseg usluga koje nude. Mnoge usluge,
kao savjetništvo, putovanja, telekomunikacije, bankarstvo i špedicija su međunarodnog značenja. Te su
usluge standardizirane širom svijeta, osnova konkurentnosti je međunarodna, a obim operacija je u svojoj
prirodi globalan. Mnoge uslužne kompanije mogu usvojiti globalnu strategiju, kao što to rade kompanije
tvorničke proizvodnje.
Drugi korak u modelu je definiranje uslužnog proizvoda. Većina uslužnih proizvoda dolazi „pakirana“
zajedno s robom. Sasser, Olsen i Wyckoff definirali su uslužni proizvod koji se sastoji od slijedećeg
„svežnja“ roba i usluga:
1. Fizički predmet ili robe koje olakšavaju posao
2. Koristi koje se osjecaju ili eksplicitne usluge
3. Psihološke koristi ili implicitne usluge
U slucaju restorana fizički se predmeti sastoje od opreme, hrane, pića, ubrusa itd. Koristi koje se sojećaju su
ukus, usluga konobara, miris hrane, govor i izgled ljudi. Psihološke koristi uključuju komfor, ugled i osjećaj
zadovoljstva. Ključ za oblikovanje uslužnih proizvoda je tačno definiranje elemenata u svežnju ulsuge.
Treba pružiti adekvatnu kombinaciju svih triju komponenata. Ali nije dovoljno da se definiraju dobre usluge
općenito, treba isto tako specificirati standarde koji bi trebali obuhvatati svako svojstvo u svežnju robe-
usluge. Standarde treba tako koristiti kao osnovu za obuku, kontrolu kvalitete i mjerenje performansi
menadžmenta.
Za kombinaciju roba i usluga koje se daju za tipične proizvode:
KONTAKT S KUPCEM
Chase je uočio da je ključni element u izboru procesa količina kontakata s kupcima. Ako je stepen
kontakata mali, uticaj kupca i ostalih vanjskih čimbenika na proces može biti umanjen. U tom slučaju postiji
mala mogućnost da kupac remeti proces proizvodnje. Malo kontakata se podudara s tipom tvorničke
proizvodnje, a efikasnost može biti velika. S druge strane, ako je broj kontakta s kupcima velik, tada oni
mogu remetiti proizvodni proces, zahtjevajući određene vrste usluga ili poseban postupak. Stoga veliki broj
kontakata može dovesti do nedjelotvornosti prozivodnjih procesa. Ali prisustnost kupaca u sistemu nije
sasvim loša. Katkad kupac može biti izvor djelotvornosti, tako da ga se koristi na način da izvršava jedan dio
zadataka koji se odnose ne usluge. Veliki br kupaca može unijeti nesigurnost u proizvodnju. Chase i Tansik
u svom, sada već glasovitom članku, iznose da to može voditi u gubitak potencijalne efikasnosti, kao što je
to prikazano sl formulom: potencijalna efikasnost= f( stupanj kontakata s kupcima)
Stupanj kontakata s kupcem mjeren je postotkom vremena tijekom kojeg je on u sistemu, kao dijelom
ukupnom vremena potrebnog da se proizvede usluga.
Karakteristike sistema s malo kontakata i onih s mnogo kontakata su slijedeće:
1. Sustavi s mallo kontakata mogu se koristiti kad kupac ne traži ili ne želi kontakt licem u lice, ili kada
nije potrebna brza iizmjena informacija. Sistemi s mnogo kontakata idealni su za reagiranje na
raznovrsne promjene ili nesigurne zahtjeve kupaca.
2. Sistemi s malo kontakata obično zahtjevaju ljude s tehničkim vještinama, koji su orijentisani prema
efikasnom procesiranju, temeljno definiranim postupcima i njihovim tokom bez teškoća. Sistemi s
mnogo kontakata zahtjevaju ljude s puno vještina za međuljudske odnose, što uključujr svestranost,
fleksibilnost i orijentaciju prema kupcima.
3. Sustemi s mnogo kontakata moraju odgovoriti na potražnju odmah, kad se ona dogodi. Sistemi s
malo kontakata mogu djelovati prema prosječnoj potražnji i mogu biti mnogo efikasnije planirani za
tok poslova bze teškoća.
4. Sistemi s mnogo kontakata obično zahtjevaju više cijene i nude veće prilagođavanje i pogodnosti
zahtjevima kupaca. Sistemi s malo kontakata ostvaruju niže troškove i veću standardizaciju.
Stepen kontakata kupaca može biti važan sustevni dio oblikovanja procesa ili sustema pružanja usluga.
Međutim, kontakt s kupcima, sam po sebi, ne vodi do neefikasnosti, ako usluga može biti standardizovana, a
kupac se zatim slaže s tim da se ne upliće u proizvodni proces.

MATRICA USLUGA
Postoji mnogo načiina das e razmišlja o uslužnim procesima. U pokušaju da odgovori ja ta pitanja
Schmenner je sugerirao količinu kapitala kao jednu od dimenzija, koju treba uzeti u obzir kod razlikovanja
usluga. Potreba za kapitalom za jednu zrakoplovnu kompaniju monogo je naravno veća, negoli za radno
intezivne usluge kao sto je npr. Potnička agencija. Schmenner takođe sugeriše da kao drugu dimenziju od
važnosti, uzeti u obzir interakciju kupaca kombiniranu s prilagođavanjem njihovim zahtjevima. Koristeći te
dimenzije Schmenner je predložio matricu usluga koja se može koristiti za klasifikaciju različitih tipova
usluga. Matrica usluga prikazana na slici može se koristiti za identificiranje različitih vrsta procesa i
različitih zadataka upravljanja proizvodnjom. U matrici su 4 vrste uslužne proizvodnje. Uslužna tvornica je
karakterizirana niskom razinom interakcije i prilagođavanja zahtjevima kupaca, zajedno s malim
korištenjem rada. Te se usluge proizvode u ambijentima koji sliče tvornicama, s visokom djelotvornošću.
Druga vrsta uslužne proizvodnje je uslužna radionica, koja osigurava visokoautomatizirane usluge,ali uz
visok stepen prilagodbe. Te usluge uključuju bolničku njegu, popravak automobila itd. Matrica usluga
takođe prikazuje masnovne usluge i profesionalne usluge. Masovna usluga je ona s visokom zastupljenošću
rada ali s malo interakcija i s maloprilagođavanj zahtjevima korisnika. Te usluge koriste
visokostandardiziranu veličinu i uređenost kao što su trgovina na malo, škole itd. Profesionalne usluge
osiguravaju viosku razinu zadovoljavanja zahtjeva korinika i vrlo malu automatizaijcu. Te usluge
karakteriziraju tradiocnalne profesije kao što su vođenje računovodstva te pravne i medicniske usluge.
Matrica usluga pokazuje kako se usluge mogu pozicionirati. Matrica usluga može se koristiit za ilustraciju
kako zdatak upravljanja proizvodnjom vraira ovisno o različitim vrstama usluga. Npr. Usluge koju su radno
intezivne zahtjevaju više pozornosti u upravljnju brojnom radnom snagom vezanom za te usluge. Matrica
usluga osigurava koncepciju o tome kako se menogobrojne usluge razlikuju u smislu potreba za vještinama
u poslovanju. Ona isto tako pruža dodatni uvid u model kontakata s kupcima. M. Usluga osigurava isto tako
osnovu za definiranje kritičnih menadžerskih poslova a koji su potrebni.
SISTEM PRUŽANJA USLUGA
Sistem pružanja ulsuga sasatoji se od fizičkih elemnata i radne snage koja se koristi za proizvodnju tih
usluga. Obično se sljedećih 5 elemenata smatra dijelovima sistema pružanja ulsuga:
1. Tehnologija. Stupanj amortizacije, oprema, stupanj vertikalne integracije
2. Tok procesa. Slijed dogđaja koji se koriste za proizvodnju usluga.
3. Vrsta procesa. Količina kontakata vezanih uz proces, stupanj prilagodbe zahtjevima kuapca i integarcija
4. Sjedište i veličina. Mjesto gdje je lociran proces usluga, veličina svakog mjesta usluga.
5. Radna snaga. Vještine, vrsta organizacije, sistemi nagrađivanja, stupanj parcitipacije.
David Collier definira kao se kupčeva procjena usluge može direktno povezati s karakteristikama sistema
pružanja usluga. Njegova nam metoda pomaže pomiriti razlike između marketinga, proizvodnje i kupca u
poimanju načina na koji se sistem pružanja usluga može poboljšati, tako da bi mogao zadovoljiti potrebe
kupaca. Isto je tako eoma važno osigurati dobru povezanost procesa pružanja usluga. Svaki od elemanta
treba biti prilagođen jedan prema drugome.

8 POGLAVLJE
IZBOR TEHNOLOGIJE
-Tehnologija je postala dominantan cimbenik u poslovanju i nasem zivljenju. Nesmiljen napredak
tehnologije nazvan je “tehnoloskim determinizmom”, sto znaci da tehnologija odredjuje smjer drustva I cini
se da na ne ostavlja nikakv izbor tehnologija .To je dramaticno ilustrirano pdlukom da se ogranici gradnja
novih nuklearnih elektrana u Sjedinjenim Drzavama.
-Ponudjene su dvije definicije tehnologije.Prema jednoj tehnologija je: primjena znanja za rjesavanje
ljudskih problema. Ta je definicija krajnje siroka I ukljucuje gotovo sve ljudske aktivnosti.Prema drugoj,
uzoj definiciji, tehnologija je niz procesa, sredstava, metoda, postupaka I oprema koji se koriste za
proizvodnju roba I usluga. Ta definicija ocito usmjerava prije na tehnologiju procesa negoli na tehnologiju
proizvoda.
Oblikovanje sociotehnickog sustava
Oblikovanje posla i izbor tehnologije se sada vide prema mnogima kao simultane odluke koje rezultiraju
sociotehnickim dizajnom. S tog se gledista, socijalni I tehnicki sustavi zajednicki optimiraju, kao sto je
prikazano na slici. Rezultat nije samo najefikasniji sustav sa stajalista troskova, vec sustav, koji uzima u
obzir osim drustvenih jos I ljudske vrijednosti. Ali osim oblikovanja poslova izbor tehnologije djeluje I na
sve druge aspekte proizvodnje ukljucujuci proizvodnost I kvalitetu proizvoda. Na proizvodnost se djeluje
naravno kroz zamjenu rada kapitalnim inputima.

TEHNOLOGIJA I MENADZER
Odluke o izboru tehnologije od najvece su vaznosti i zahtijevaju menadzersku pozornost. Te odluke, zapravo
nisu u svojoj prirodi tehnicke.Tehnologija je samo jedna komponenta odluke koja ukljucuje ekonomiju,
strategiju, proizvode i sve aspekte menadzerske odgovornosti.Prema tome menadzeri bi trebali biti spremni
da dodvoljno razumiju tehnologiju, kako bi mogli integrirati svoje tehnicko znanje s menadzerskim
faktorima, koji su u to ukljuceni.Menadzer bi trebao procijeniti performance tehnologije zajedno s
ekonomskim i upravljackim implikacijama.
TEHNOLOGIJA I DRUSTVO
Izbor tehnologije nije nikad neutralan u odnosu na drustvo I radnu snagu. Tehnologija stvara implicitne
pretpostavke o ljudskim vrijednostima materijalnih outputa za kvalitetu zivota u toku rada i tako dalje. U
posljednje vrijeme otkako ljudi postaju sve zabrinutiji ucinscima tehnologije na drustvo neke su od toh
vrijednosti postale upritnim. Posljednih nekoliko godina neki su sociolozi I ekonomisti poceli uzimati u
obzir “primijerene tehnologije”;” dobrovoljnu jednostavnost” ili shvacanje “malo je lijepo”. Prema tom
razmisljanju, suvremena je tehnologija napredovala predaleko u odnosima djelotvornosti I mehanizacije do
tacke, gdje su zrtvovane humane vrijednosti i vrijednosti okoline.
Te se efekti odrzavaju kroz malo zadovoljstva na poslu, gubitak svijesti o znacenju rada, izostajanju s posla,
zagadjivanje okoline i druga druztvena zla. Prema tom misljenju nacin za rjesenje mnogih od od tih
problema je da se biraju primjerene tehnologije-nizih vrsta kod kojih su ti efekti na drustvo I okolinu manji.
TVORNICA I BUDUCNOST
“Tvornica buducnost” je naziv koji je izizvao u posljednje vrijeme veliku pozornost u tisku. Popularna
koncepcija je da ce tvornica buducnosti biti ispunjen robotima, tzv. radnicima “celicnih ovratnika” i da ce
izradjivati proizvode bez ljudi. Dakako neke od tih “tvornnica bez ljudi” vec postoje a jos vise ce ih biti
sagradjeno u buducnosti. Sli bit takve tvornice buducnosti nije u vise automatizacije I manje ljudi, vec u
razlicitim tipovima automatizacije oraniziranim oko racunala. Tvornica buducnosti ce koristiti racunala za
oblikovanje proizvoda, kontrolu I upravljanje strojevima, rukovanje materijalima I kontrolu I upravljanje
proizvodnim procesima na jedan integrirani nacin. Kompjutorizacije i integracija razlicitih odvojenih
procesa I funkcija kroz sredisnju bazu podataka na racunalu, kljuc je ovog koncepta koji se takodjer naziva
racunalom integrirana proizvodnja(RIP).
Tvornica buducnosti ili RIP imat ce sljedece elemente integrirane kroz bazu podataka u racunalu:
oblikovanje pomocu racunala, proizvodnju pomocu racunala, robotiku I planiranje potreba materijala ili
PPM. Ti su elementi bitni za oblikovanje proizvoda I njegovu izradu od samog pocetka, kroz proizvodnju I
konacno distribuciju.

RACUNALOM PODRAZANO OBLIKOVANJE

Racunalom podrzano oblikovanje (RPO) naziv je koji se koristi za opis potpore racunalom funksiji
inzenjerskog dizajniranja. Sredinom 1960-ih godina, General Motors I IBM dali su se na posao da unesu
inzenjerske crteze u memoriju racunala, tako da se mogu lako azurirati I mijenjati.Unosenje pocetnih crteza
obavlja se preko racunalnog terminal, ili koristenjem posebnog crteza stola, koji omogucuje inzenjeru da
crta dizajn proizvoda na ekranu racunala. RPO se vec ozbiljno koristi u nekoliko industrija, ukljucujuci one
za proizvodnju zrakoplova, automobile, brodova, gradjevinarstvo I elektroniku.Primjena RPO-a cesto
smanjuje rad u tvornickoj crtaonici za 3 do 4 puta I donosi izvanredne koristi proizvodjacima.
RACUNALOM PODRZANA PROIZVODNJA
Racunalom podrzana proizvodnja (RPP) moze kompanijama koje proizvode u serijama pribaviti znatnu
razinu efikasnosti kakvu su dugo uzivale procesna i industrije s linijskim tokom.Linijska proizvodnja
podrazumijeva proizvodnju velikih kolicina unaprijed utvrdjenim slijedom sto za posljedicu ima niske
troskove.Proizvodnja u serijama s druge strane podrazumijeva male kolicine, veliku raznolikost proizvoda i
izmijesani tok materijala.Uz koristenje RPP-a sad je moguce modernizirati tok proizvodnje u serijama, a
koja prema Gerwinu i Tarondeau (1982) cine oko 35 posto ukupne americke proizvodnje.
RPP koristi racunalo za oblikovanje procesa proizvodnje za kontrolu strojsnih alata I za kontrolu toka
materijala kod proizvodnje u “serijama”.
Koristeci racunalo moguce je ciniti brze izmjene na strojevima kod proizvodnje serija male velicine. Isto je
tako moguce da strojevi rade automatski sljedeci propisani skup uputa i da se materijali krecu od jednog do
drugogo stroja pod kontrolom racunala. Medjutim da bi to I ucinili neophodno je organizirati da proizvodni
budu izradjivai po slicnim skupinama ili familijama koristeci pristup koji se naziva grupna tehnologija.

Tipican prostorni raspored sredstava za rad kod prekidane proizvdonje prikazan je na slici. U tom rasporedu
strojeva, strojevi su grupirani prema slicnim tipovima, a proizvod slijedi model izmijesanog toka, kako se
krece kroz tvornicu.Na donjem dijelu slike, ta su proizvodna sredstva reorganizirana po jedinicama grupne
tehnologije. U tom slucaju, svi strojevi potrebni da se proizvede odredjena familija dijelova, grupirani
zajedno I postize se pravilan linijski tok. Kad se familija slicnih dijelova proizvodi u jedinici, neki strojevi
mogu biti duplicirani od jedne jedinice do druge i iskoristivost kapaciteta mose se zbog toga smanjiti vise
nego kod alternative s izmijesanim tijekom. Uprkos tome, ukupne su koristi od GT znacajne pod uvjetom da
dovoljno veliki broj dijelova mmoze biti obuhvacen u svakoj jedinici. Glavne su koristi od grupne
tehnologije u ubrzavanju proizvodnog procesa I smanjenju zaliha u toku procesa. To se izvodi brzim
kretanjem dijelova kroz proizvodni proces.
Fleksibilni proizvodni sustav (FPS)-Raspon mogucih tipova strojeva, kao funkcija raznovrsnosti proizvoda i
njihovih kolicina prikazan je na slici. Moze se primijetiti kako je FPS namijenjen za podrucje srednjeg
obujma i srednje raznovrsnosti proizvoda. Na desnoj strain grafikona opravdana je manja automatizacija, a
na lijevoj strain, opravdana je vise specijalizirana automatizacija.
RPP takodjer koristi racunalom podrzano planiranje procesa (RPPP) kao jednu komponentu RPP sustava.Sa
RPPP svaki se process u proizvodnji planira uz pomoc racunala.Nakon sto je dizajn dijelova “skinut” s RPP
susutava, RPPP se tada koristi za donosenje odluke o putovima dijelova, kao I opremi i orudjima, odnosno
alatima za njihovu proizvodnju.

ROBOTIKA
Roboti su zarobili svijest javnosti, pisaca romana, naucne fantastike, proizvodjaca filmova i tiska. Jedan
industrijski robot nije nista vise od stroja upravljanog racunalom, koji se moze programirati za izvodjenje
razlicitih proizvodnih zadataka. Poseban dio robota je njegova “saka” ili hvatac i ruka (od ramena do saka)
koji mogu izvoditi pokrete slicno covjeku. Prve primjene robota bile su kod radova u vrucini, prljavstini ili
kod vrlo teskih radova koji nisu bili prilagodjeni ljudima. Koristenje robota je kasnije prosireno na razlicite
poslove u proizvodnji, ukljucujuci zavarivanje, licenje, fiksne radove na montazi i rukovanje materijalima.
Roboti su jos uvijek ograniceni u svojoj mogucnosti da izvode mnoge proizvodne poslove. Najozbiljnije
ogranicenje je njegova nesposobnost da pokupi nepravilno postavljene dijelove.Roboti nisu mehanicki ljudi,
oni su dio integriranog procesa proizvodnje.

OPRAVDANJE UVODJENJA TVORNICE BUDUCNOSTI

Jasno je da se tvornica buducnosti ne moze opravdati pojedinacnim uvodjenjem strojeva. Opravdanje I
krajnja korist dolazi iz integracije razlicitih elemenata od oblikovanja proizvoda kroz inzenjering I
proizvodnju do rukovanja materijalima. Tvornica buducnosti je zbog toga strateska odluka koja utjece na
sve dijelove I sve ciljeve proizvodnje, trskove, kvalitetu fleksibilnost i isporuku. Ako je prihvacena strategija
racunalom integrirane proizvodnje(RIP) tada treba poduzeti mnogo koraka za transformaciju tvornice. Vrlo
je vjerovatno da ce doci do razvoja “otoka automatizacije” kako odredjeni strojevi budu kompjutorizirani i
kako budu odredjeni dijelovi informacijskog sustava uneseni u racunalo.Nova RIP tehnologija smanjuje
troskove izmjena i troskove modifikacije proizvoda.Kao posljedica toga, ekonomicno se mogu proizvoditi
male serije slicnih proizvoda. Kompanije mogu konkurirati na temelju ekonomije obuhvata, tako da nude
proizvode vise priagodjene potrebama kupaca, s brzom isporukom i manjim serijama. To otvara cijelo novo
podrucje konkurencije.
UREDI I USLUGE BUDUCNOSTI
Uredska tehnologija
Do 1980-ih godina uredska tehnologija nije mnogo napredovala od izuma pisaceg stoja. Svakko u uredima
su se koristili elektricni pisaci strojevi za kopiranje i diktafoni ali je vecina poslova u uredima bila jos uvijek
radon intenzivna I u velikoj mjeri rascjepkana. Razvojem osobnog racunala I mreza medjusobne povezanosti
nastupila je revolucija i u uredima. U uredima se process transformacije sastoji od sljedecih aktivnosti:
1. Postupanje s porukama
2. Pisanje i prepisivanje uredskih materijala
3. Kopiranje tiskanih materijala
4. Evidentiranje i odlaganje dokumenata
5. Vodjenje registra (pregleda)
Automatizovani ured ima racunalani terminal za svaku tajnicu I svakog menadzera, spajajuci ih zajedno
preko komunikacijske mreze. Kad menadzer dolazi u ured on ili ona, koristi terminal da pogleda sve poruke
iz kompjuterske memorije-elektronski pridoslu korespodenciju.U postupanju s pridoslom korespodencijom,
mnadzer moze koristiti priliku da se pozove na prijasnje poruke I korespodensciju, To se postize kroz
elektronski sustav registracije i odlaganja u racunalu.
Usluzne industrije
Theodore Levitt (1972) je opisao pristup pruzanju usluga koji je nazvao “pristup proizvodne linije kod
usluga”. S tim pristupom, usluge su standardizirane i pruzaju se na jedan djelotvoran i srdacan nacin. Sami
su usluzni kapaciteti oblikovani tako da su moguce pogreske smanjene na najmanju mjeru. Razlicite su faze
pruzanja usluga automatizirane tako da su troskovi smanjeni i ostavarena standardizacija.
Proizvodni se problemi cesto vide u tehnokratskim odnosima. Ako je kvaliteta slaba, ili ako su troskovi
veliki, provodi se analiza izvrsenih zadatak, toka rada I koristene opreme. Rjesnje se trazi u tehnologiji
procesa. Schlesinger I Heskett (1991) argumentiraju da u oblikovanju tehnoloskih rjesenja za usluge, na
zaposlene, a ne na opremu, treba gledati kao na srediste sustava za pruzanje usluga. Oni izrazavaju
misljenje da se javlja novi model industrijalizacije u koje usluzne kompanije:
● Koriste tehnologiju za pruzanje potpore zaposelnima za prednjoj liniji, a ne da ih samo kontrolira ili
zamjenjuje
● Smatraju izbor i obrazovanje radnika u uslugama isto tako vaznim kao I kod menadzera I zaposlenih
u sluzbama
● Vrednuju ulaganja u zaposlene isto kao i ulaganja u strojeve a ponekad i vise od toga
● Povezuju naknade s performancama zaposlenih na svim razinama, a ne samo kod onih na vrhu.

IZBOR TEHNOLOGIJE
Nakoupilo se vec mnogo dokaza o tome da Sjedinjene Drzave nisu dovoljno investirale u svoju tehnolosku
bazu, da bi ostale knkurentne. Kapitalna potrosnja I investicije u istrazivanju I razvoj privatnog sektora kao
postotak od bruto nacionalnog proizvoda, ostali su uglavnom konstantni u realnim uvjetima od 1950., ali
kapital ulozen po random satu I udio BNP-a namijenjen za nova ulaganja bili su u padu tokom proslog
desetljeca.Postoji nekoliko problema s tehnikama sadasnje vrijednosti pa je doslo I do pogresnih upotreba u
industriji. Jedan je problem u tome sto te tehnike ne dopustaju interakciju izmedju alternativnih
investicijskih projekata. Tehnike sadasnje vrijednosti su najkorisnije kod zamjene pojedinog stroja, ili za
project koji se moze lako izolirati.
Koristenje tehnika budzetiranja kapitala imalo je ponekad posljedicu granicne stope koje su previsoke.
Problemi koji nastaju zbog niske granicne stope mogu se dobro razumjeti. Nije uvijek jasno da je suprotno
od toga jednako stetno. Granicna stopa koja je previsoka, moze dovesti do dezinvestiranja kapitala i gubitka
konkurentnog polozaja.Tehnike sadasnje vrijednosti naginju prema ekspanziji postojecih proizvodnih
sredstava umjesto prema izgradnji novih.To je zato jer je obicno jeftinije prosiriti postojecaproizvodna
sredstva s modificiranom tehnologijom, negoli zapoceti s novim, koja predstavljaju novu
tehnologiju.Tehnike bi sadasnje vrijednosti trebale pozorno uzimati u obzir alternative koju kao investicijski
prijedlog treba razmotriti.
Izbor tehnologija je kompleksna odluka koja ukljucuje, ne samo proracune sadasnje vrijednosti, vec isto tako
i strateska razmatranja i drustveno-socijalne utjecaje.
Menadzeri imaju sada jedan uzbudljiv raspon moguceg izbora integrativnih kompjuterskih tehnologija, ali
Izbor mora biti temeljen na informacijama i menadzeri moraju biti “gospodari svoje vlastite sudbine” na
podrucju izbora tehnologija.
9 POGLAVLJE

Sustavno mišljenje
Preduvjet za analizu toka procesa je definiranje proizvodnog transformacijskog procesa kao sustava. Tp
zahtjeva utvrđivanje relevantnog sustava, koji treba analizirati tako, da se odrede njegove granice i ustanove
odgovarajući kupci, outputi, inputi, dobavljaci i sustavni tokovi.
Sustav j eobično definiran kao skup međuzavisnih elemenata čija je cjelina veća od zbroja pojedinih
dijelova. Ljudsko tijelo je sustav. Ono se sastoji od međuzavisnih organa, koji uključuju pluća itd.
Poslovna organizacija je sustav. Njezini dijelovi su funkcije marketinga, proizvodnje, finansija itd.
Svaka proizvodnja se moze promatrati kao sustav, definiranjem procesa transformacije ili konverzije. Proces
transformacije se mora izolirati od svoje okolinne i definirati u odnosima kupaca, outputa, inputa,
dobavljača i korištenih metoda transformacije. Međutim, najteži dio korištenja sustavnog pristupa analizi
procesa je određivanje granica sustava, koje odvajaju proizvodni sustav od njegove okoline. Granice nam
govore, u svrhu analice, koliko je sustav veliki ili mali. Izbor granice je proizvoljan, sustav može biti tako
velik ili mali, kako želimo, ovisno o određenom problemu procesa koji se istražuje. Granice bi trebale
obuhvatiti sve važne interakcije unutar sustava, ali je obično teško tačno definirati šta bi trebalo uključiti ili
isključiti.
Analiza dijagrama toka
Dijagram toka koristi se za opisivanje i unapređivanje procesa transformacije u proizvodnim sustavima.
Kod povećanja djelotvornosti ili učinkovitosti proizvodnih procesa, neki od sledećih elemenata procesa
mogu se promjeniti:
• Sirovine
• Dizajn proizvoda (outputa)
• Dizajn poslova
• Faze procesa u korištenju
• Informacije za menadžersku kontrolu
• Oprema ili alati
• Dobavljači.
Analiza procesa može imati veliki učinak na sve dijelove proizvodnje.
Analiza toka procesa jako ovisi o sustavnom mišljenju, koje je prethodno opisano. Da bi se analiziralo
tokove procesa, odabire se relevantan sustav, te se opisuje njegovi kupci (korisnici, potrošači, klijenti),
outputi, inputti, dobavljači, granice i proces transformacije. Zapravo, problem toka procesa opisan je kao
sustav.
Koristeći sustavni pristup, u analizi procesa putem dijagrama toka, treba izvesti sledeće korake:
1. Sastaviti tim, ili odrediti pojedinca za analizu i poboljšanje sustava;
2. Odrediti ciljeve analize, npr.poboljšati djelotvornost, vrijme protoka, efikasnost, kapacitet ili moral
radnikaa;
3. Izabrati relevantni proizvodni proces (sustav) za istraživanje, npr.cijelu proizvodnju ili samo njezin
određeni dio;
4. Utvrditi kupce (korisnike) i dobavljače sustava
5. Opisati postojeći proces transformacije uz pomoć dijagrama toka i mjerenja djelotvornosti;
6. Razviti dizajn poboljšanog oblikovanja procesa, promjenama toka procesa ili korištenih inputa. Obično se
izmijenjeni proces, također, opiše dijagramom toka;
7. Dobiti odobrenje od menadžmenta za promjenjeni oblik procesa;
8. Provesti novooblikovani proces.
Analiza toka materijala
Analiza toka materijala u tvornicama činila je jednu od prvih primjena ideja analize toka procesa. Te su ideje
u ranim 1900-im razvili industrijski inžinjeri, koji su primjenjivali načela Taylorova znanstvenog
menadžmenta. Prvo su detaljno rastavili proizvodni proces na njegove elemente, a potom su pažljivo
proučavali svaki element i njihove međuodnose s ciljem da se poboljša ukupna djelotvornost procesa.
Analiza toka procesa dolazi danas opet u upotrebu,, naglašavanjem potrebe da se smanjuje vrijeme protoka
(vrijeme ciklusa)- ukupno vrijeme naručivanja, izrade i distribucije proizvoda, od početka do kraja. To se
čini tako, da se smanjuju gubici u procesu. Gubitkom ili rasipanjem smatra se svaka ona operacija ili
postupak koja ne dodaje vrijednost tijekom procesa proizvodnje, uključujući vrijeme uskladištenja
proizvoda, vrijeme kretanja proizvoda od jednog mjesta do drugog, vrijeme inspekcije itd. Samo u vremenu,
u kojem stroj ili radnik stvarno obrađuju materijal dolazi do dodavanja vrijednosti.
Imamo 4 glavna tipa dokumenta analize toka materijala:
1) Montažni crteži
2) Montažni planovi
3) Postupnik
4) Dijagram toka procesa
Montažni crtež se koristi da se specificira, kako bi se dijelovi trebali montirati u glavni proizvod. Ti se
crteži izrađuju u odjelu konstrukcije i dostavljaju u proizvodnju.
Da bi se pokazalo tačan slijed operacija, koje se koriste za montažu (sklapanje) proizvoda, na temelju
montažnog crteža priprema se plan montaže (tzv.“gozinto“ odnosno „ulazi“). Taj plan pokazuje svaki korak
u procesu montaže i dijelove koji ulaze u konačni proizvod.
Postupnik (ili list slijeda operacija) je čak detaljniji od montažnog plana, jer on pokazuje operacije i njegov
slijed potrebne da bi se izradio jedan dio. Svaka strojna ili ručna operacija registrirana je zajedno s
potrebnim alatima i opremom. U nekim su slučajevima navedena i proizvodna vremena za svaku operaciju.
Uzeti zajedno, montažni crteži, montažni planovi i postupnici će u potpunosti specificirati, kako proizvod
treba izgraditi. Svi su ti dokumenti izvedeni iz nacrta i sastavnice, koji specificiraju orginalnu konstrukciju
proizvoda.
Moglo bi se očekivati da će montažni crteži, montažni planovi i postupnici moći pronaći kao dio normalne
proizvodne dokumentacije. Iako ti dokumenti pomažu opisati tok procesa, oni ipak ne osiguravaju sve što je
potrebno za analizu i unapređenje. Zato se obično u svrhu analize konstruira i dijagram toka procesa.
Dijagram toka procesa prikazan je uz pomoć radnih operacija, odnosno postupaka kojima se mješovita roba
odabire, skuplja i isporučuje, kao odgovor na telefonsku narudžbu kupca. Kao prvi korak u procesu,
narudžbe se primaju telefonomod kupaca i neposredno unose u računalo. Računalo tada sastavlja popise za
preuzimanje proizvoda, već prema tome, u kojim su „prolazima“ oni smješteni (sušena roba, meso itd) u
okviru skladišta mješovite robe. Proizvode izabiru zaposleni u svakom „prolazu“ da bi ih potom skupili u
kompletnu narudžbu za isporuku kupcima.

Na slici prikazan je dijagram toka procesaua dio operacija, koje uključuju mješovitu robu, što se odabire iz
bočnih pregrada s poljskim plodinama, te mliječnim i mesnim proizvodima.
Analiza toka informacija
Svrha analize toka informacija jeste poboljsati djelotvornost i ucinkovitost procesa. Postoje dva tipa toka
informacija. Kod prvog je tipa informacija rezultat operacija. Kako su za mnoge usluzne proizvodnje,
informacije proizvod, analiza toka informacija postaje kljucno sredstvo, vrlo slicno analizi toka materijala u
tvornicama. U drugom slucaju, tok informacija koristi se u svrhu upravljanja ili kontrole. Obicno nije
dovoljno analizirati samo proces toka materijala, bez analize i toka informacija. Nakon sto je dijagram toka
informacija kompletiran, slijedi analiza, umnogome na isti nacin, kao i kod analize toka materijala. Analiza
bi trebala ukljuciti pet kljucnih pitanja: sto, tko, gdje , kada i kako. Kao rezultatw analize, trebalo bi biti
moguce konsolidirati, ili pojednostavniti tokove informacija.

Koristenje analize toka procesa

Analiza dijagrama toka procesa opisuje proces transformacije koji se koristi za pretvorbu inputa u outpute.
Analiza se moze koristiti za opisivanje toka materijala, ili toka informacija. Prvo se jedan odgovarajuci
proces ili sustav izolira, identificiraju se kupci i dobavljaci i tada se konstruira dijagram toka procesa. Nakon
sto je dijagram toka pripremljen, postavljaju se pitanja: sto, tko, gdje , kada i kako radi poboljsanja procesa.
Osnovni je cilj u tome, da se doda veca vrijednost robi ili usluzi, i to eliminiranjem rasipanja, ili nepotrebnih
aktivnosti u svim fazama. Na analizu se toka procesa moze gledati kao na socio-tehnicki problem. Jasno je,
da je potrebno posvetiti mnogo pozornosti humanim elementima u analizi toka procesa ne samo kod
oblikovanja novog sustava, vec takodjer u pridobivanju pristanka na promjene. U sadasnje se vrijeme,
nacela analize toka procesa primjenjuju na preoblikovanje procesa poslovanja.
Zadatak 1:definirajte raspon studije
toka procesa i opće probleme

socijalna strana tehnička strana

Izviješće o

1.zadatku
Zadatak 2:prethodne studije Zadatak 3:studij
organizacije(prikupljanje postojećeg toka procesa
podataka o ponašanju
Izviješće o

2 i 3 zadatku

Zadatak 4:oblikovanje posebnih Zadatak 5:oblikovanje

organizacijskih unapređenja poboljšanih tokova procesa
Izviješće o

4 i 5.zadatku

Uvedite i upravljajte novim

sustavom

Zadatak 6:ocijenite novi sustav

Modeliranje tokova procesa

Veliki broj modela – ukljucujuci linearno programiranje, simulacije i modele repova – koristi se za
prikazivanje tokova procesa. Prvi je korak u modeliranju tokova procesa crtanje dijagrama toka procesa, ili
tokova informacija, koji se koristi za kontrolu procesa. Cesto se u tu svrhu koristi blok-dijagram. Blok-
dizajn se sastoji od serije od tri vrste blokova: blokova procesiranja, blokova odlucivanja i blokova povratne
veze. Jedan proizvodni proces moze se opisati kao mreza blokova procesiranja, blokova odlucivanja i
blokova povratne veze. Posto je mrezni blok dijagram nacrtan, izvrseno je testiranje informacijskog
kontrolnog sustava pomocu simulacije. Dijagrami toka mogu se prosiriti koristenjem simulacijskih modela,
da bi se omogucila analiza tokova procesa.

DESETO POGLAVLJE
Prostorni raspored kod prekidnih procesa
Kod prekidnog tipa proizvodnje,zbog razlicitih tokova proizvoda ili kupaca kroz sredstav za rad njegova
karakteristika izmjesanost. Problem je kod prostornog rasporeda sredstava za rad u prekidanim procesima u
tome sto su tokovi između nekih odjela vrlo otezani dok između drugih moraju biti lagani. Odluka o
prostornom rasporedu kod prekidnog toka određuje relativnu lokaciju procesnih centara da se ostvare
ustanovljeni kriteriji za odlucivanje unutar određenih prostornih ogranicenja. Problem prostronog
razmjestaja sredstava za rad kod prekidanog toka procesa ulaze u dvije osnovne kategorije.
1) one koje ukljucuju kriterije kvantitativnog odlucivanja – zahtijevaju odluke koje se mogu izraziti
mjerljivim izrazima.
2) one koje ukjlucuju kriterije kvalitativnog odlucivanja – ovdje se moze dogoditi da nece biti moguce
dorediti mjerilo toka materijala, kupaca ili zaposlenih.

Kvantitativni kriteriji
Problem prostronog razmjestaja sredstava za rad kod prekidanog toka procesa mogu se formulisati
kvantitativnim kriterijima. Mnogi problem s kvantitativnim kriterijima koji se ticu lokacije sredstava za rad
mogu izraziti u sljedecem obliku.

Ukratko kvantitativni kriteriji problema prostornog razmjestaja za prekidne operacije mogu se cesto izraziti
kao linearna funkcija udaljenosti prekidne operacije mogu se cesto izraziti kao linearna funkcija udaljenosti
između odjela.
Kvalitativni kriteriji
Problem prostronog razmjestaja sredstava za rad koji ukljucuju kvalitativne kriterije nastupaju kad su u
kvalitativnim izrazima specificirani odnosi između odjela kod procesa sa prekidnim tokom. Nakon sto su
specifirani kvalitativni odnosi I veze neophodno je naci nacin da se rijesi problem. Koda malih problema to
se moze uciniti vizualnom kontrolom. Kada je donesena odluka o odnosima I vezama između odjela
problem prostornog rasporeda jos uvijek nije rijesen. To je zato sto cijeli raspored mora odgovarati
pravokutnom ili nekom drugom geometrijskom obliku. Kod vecih problema rjesenje se ne moze psotici
provjerom, vec ono ovisi o kompijuteriziranim metodama, kojima se nastoji uzeti u obzir sve specificirane
veze I postici optimalno rjesenje.

Kompijuterizovano planiranje prostornog rasporeda

Ovdje cemo razmotriti dva siroko prihvacena programa: KRAPS za kvantitativne I PAOPR za kvalitativne
kriterije.
KRAPS se korsiti kod formuliranja prostornog rasporeda sve do 40 odjela ili centara aktivnosti. Input u
CRAFT je matrica jedinicnih troskova I incijalni plan prostornog rasporeda. Kraps programom se utvrđuje
da li se pocetni troskovi mogu smanjiti tako da se odjeli razmjenjuju u parovima. Kad se izvrse izmjene
izabere se ona zamjena sa najnizim troskovima I ti se troskovi zamjene u incijalnom razmjestaju. Konacno
rjesenje koje se postigne pomocu KRAPSA cesto je osjetljivo u odnosu na inpute pocetnog rasporeda. Ona
je heuristican program koji daje vrlo dobro rjesenje ali ne jamci I optimalno rjesenje.one je primjenjiv u
praksi na bezbroj razlicitih problema prostornog rasporeda.
PAOPR program se bavi samo kvalitativnim kriterijima problema rasporeda proizvodnih sredstava. Inputi
paopra-a ukljucuju matricu odnosa I veza. On pocinje slucajnim izborom odjela I njegovim smjestajem u
plan prostornog rasporeda. Ovaj se process selekcije nastavlja tako dugo dok se svi odjeli ne smjeste u plan
prostornog rasporeda. On je koristan za stvaranje, generiranje I provjeru velikog broja dobrih prostornih
raporeda. Program se moze kontrolirati tako da se izlistaju samo prostroni rasporedi sa specificiranim
rezultatom ili boljim od toga.

Pravila heuristickih odluka

Heuristici su ona pravila za donosenje odluka koja su otkivena,,obicnom metodom pokusaja I pogresaka da
bi se rijesili problem. Mi koristimo pravila zasnovana na iskustvu u svakodnevnom zivotu. Heuristici se
koriste za rjesavanje problema odlucivanja kad nam tehnike optimizacije ne stoje na raspolaganju ili su
preskupe za koristenje.

Donosenje odluka o prostornom rasporedu sredstava za rad

Rezultati studije Schulera,Ritzmana I Davisa podrzavaju ideju da se odluke o prostornom rasporedu ne
trebaju temeljiti samo na razmatranjima djelotvornosti, vec I na odnosnom smjestaju ljudi koji ovise jadan o
drugom, kao I stupnju kontrole koju ljudi imaju u međusobnom djelovanju sa ostalim. Odluke ce o
prostornom rasporedu biti djelotvornije ako uzimaju u obzir ponasanje ljudi, motivaciju I preformanse.

Prostorni raspored sredstava za ard kod linijskih procesa

Prostorni raspored sredstava za rad kod linijskih procesa razlikuje se u velikoj mjesri od onog kod prekidnih
procesa. Prostorni raspored sredstava za rad ne djeluje na smjer toka proizvoda, on djeluje na djelotvornost
linije I poslova koji su dodjeljeni kojim radnicima. u prvom dijelu pretpostavlja se da je koristena
tradicionalna pokretna montazna linija I mi cemo razmotriti problem dodjeljivanja zadataka radnicima.. u
drugom dijelu razmotritzi cemo alterntivne forme prostornog reporeda montazne linije ukljucujuci dvije Ili
vise manjih linija, radnih skupina.
Uravnotezenje (balansiranje) montazne linije
Problem bilansiranja montazne trake je sljedeci.. uz dano vriejem ciklusa, treba utvrditi minimalno broj
potrebnih radnih stanica ili radnika. U tom slucaju svaki radnik ce imati minimalno vrijeme nerada u skladu
sa strukturom proizvoda,a linija ce koristiti sto je moguce manje ljudi.. Drugi nacin da se postavi problem
uravnotezenja montazne linije smanivanje vremena ciklusa na najmanju mjeru, za dani broj radnih stanica.
Simboli koji su koristeni za uravnotezenje montazne linije su:
N – broj radnih stanica uz duz linije.
C – vrijeme ciklusa, maksimalno vrijeme koje je dopusteno za pojedinu radnu stanicu.
ti – operativno vrijem za i-tu operaciju na proizvodu.
Suma ti – ukupna kolicina rada na porizvodu.
Problem je bilansiranje montazne vrpce u nasoj raspravi pojednostavljen. U praksi nekoliko razloga
komplicira problem I ponekad zahtjeva softiciranija rjesenja. Neka od njih su:
1. Varijabilnost vremena operacija – vrijeme koje je potrebno da radnici izvrse zadatak cesto ce varirati
ovisno o takvim faktorima kao sto su problem materijala,umor I nepravilno reguliranje.
2. Visestruki proizvodi – sasvim je ubicajeno da razlicite modele ili proizvode treba izrađivati na istoj
montaznoj liniji.
3. Ogranicenje po zonama – u nekim slucajevima izvjesne operacije moraju ivesti zajedno,jer se traze
slicne vjestine radnika ili određene oepracije kao licenje I pjeskarenje, moraju odvojiti.
4. Socijalni faktori – efekt je kratkih vremena ciklusa na stavove radnika I proformance rada vec opisan.
Jedna od najvaznijih posljedica nase rasprave o balanisranju montazne linije je u tome da kolicina output ne
moze varirati na vise I na nize u proizvodnim procesima linijskog toka.

Dijagram prioriteta kod tricikla

Dijagram prioriteta na slici pokazuje koje operacije moraju prethoditi drugima. U dijagramu svi zadaci na
kraju strelice se moraju zavrsiti prije zadatka na vrhu strelice. Tako slijedi operacija montaze koje su potrebe
za zadnji lijevi kotac jste brtva,kotac,brtva,zatik sa klinom,kappa glavine. Te se operacije mogu pomijesati
između lijevog I desnog straznjeg kotaca buduci da je slijed operacija kod zadnja dva kotaca paralelan.
Hofmanova metoda
Nastoji dodijeliti prvoj stanici one operacije koje bi rezultirale sa najmanje vremena nread u njoj. To je
ucinjeno nabrajanjem svioh onih izvodljivih rjesenja iz grafikona prioriteta. Ako se pronadje rjesenje bez
vremena Nerada,nabrajanje se zaustavlja. Slican postupak slijedi I za drugu, trecu I tako dalje stanicu dok se
sve operacije ne pridruze nekoj od njih. Montazna se linija tada balansira unatrag na grafikonu prioriteta I
najbolje rjesenje bilansiranja prema unaprijed I prema unatrag uzima se kao konacno.

Alternative tradicionalnim montaznim linijama

Alternative koje bi se trebale razmotriti su sljedece:
1. Nekoliko montaznih linija izrađuju isti proizvod svaka s duljim vremenima ciklusa I na taj ancin sa vecom
raznolikoscu zadataka nego kod jedne montazne linije.
2. Montazne linije koje dopustaju organizaciju sjupnog I timskog rada sto omogucuje vise socijalnih
interakcija između radnika tokom posla.
3. Montazna linija koja dopusta vise slobode s obzirom da tempo uvođenjem zaliha materijala između radnih
stanica. Proizvod u tom vremenu ne bi bio kruto vremenski fiksiran na montaznu liniju vec bi se kretao
razlicitom brzinom.
4. Mjesoviti model montaznih linija gdje radnici ne izrađuju uvijek isti proizvod. U tim slucajevima model
A je slijeđen modelom B nakon toga modelom C I tako dalje.

Prostorni raspored kod projekta

Projekta je jednovremena aktivnost kojom se proizvodi unikatni proizvod. Unikatni proizvod je jedan od
primarnih razloga zbog kojih prostorni raspored projekta razlicit od onih kod linijskih ili prekidnih
procesa.Jedna je kategorija projekta izgradnja zgrada, autocesta,brana itd. Prvi problem se moze
formulirati na nacin slican onome kod KRAPS modela. Drugi factor određivanja prostornog rasporeda kod
projekta tehnoloski prioritet. Druga kategorija projekta je proizvodnja na fiksiranim polozajima. Velike
proizvodne jedinice obicno se porizvode na taj nacin ukljucujuci brodove,zrakoplove,locomotive, I
svemirske borodove. Kod takve vrste projekta materijali se obicno odlaznu u koncentricnim krugovima u
kojima je proizvod u sredistu. Treca kategorija visestruki projekti izvedeni na istoj lokaciji. Svaki je
pojekat ostvaren na ovaj nacin jedinstven ali se ista vrsta takvog projekta ponavlja koristenjem prekidnog
procesa. Tako se problem kod prostornog razmjestaja visestrukih projekata moze smatrati proizvodnjom sa
prekidnim procesima gdje ej velicina sreije od samog jednog proizvoda.