Nemoj, nemoj, ma Ljubice

Ivan (Dživo) Bunić Vučić je hrvatski pisac koji je djelovao krajem 16.st te početkom
17. st. Pripada razdoblju baroka. Jedan je od četiriju pisaca dalmatinskog- dubrovačkog kruga
pisaca te spada u trećoj generaciji hrvatskih petrarkista. Nemoj, nemoj, ma ljubice je ljubavna
petrarkistička pjesma. Njegovo najpoznatije djelo je zbirka poezije kanconijer „Plandovanje“.
Pretežu se sedamdeset i pet ljubavnih pjesama, ali ima i razgovora pastirskih, nadgrobnica,
veći broj duhovnih pjesama, tri prepjeva psalama, a kanconijer završava slavljenjem
dubrovačke slobode. Ta je zbirka lirskih pjesama, poglavito ljubavnih, među najvrjednijima u
cjelokupnoj hrvatskoj književnosti.

Tema ove pjesme je ljepota voljene žene i njezina prolaznost te želja za uzvraćenom
ljubavi. Ova pjesma je pisana katrenom, a stih je osmerac. Ritam je brz te je rima abab
(unakrsna). U prve dvije strofe primjećujemo nekoliko motiva koji se ističu: vira(vjera),lice,
vrijeme, usta i pramen. U sljedeće dvije: ures, dika, prilika, mladost, voda i sjena. U petoj i
šestoj strofi: ljeto, sunce, dan, plijen, gusar, pogled te se ponavljaju lice i usta. U zadnjoj strofi
motivi su slika i pokoj. Na temelju motiva možemo zaključiti da pjesnik opisuje ljepotu žene
koja je samo prolaznost. Dakle, pjesnik se obraća Ljubici govoreći joj kako je lijepa: „medne
usti,pram zlaćeni“, ali ju također i upozorava na prolaznost ljepote jer ništa nije vječno:
„skoro, promijeniće/ vas tvoj ures i svu diku“ i na mladost: „bježi mlados“ te na prolaznost
cijeloga života: „naša doba ne vrate se“. Na kraju izražava želju za uzvraćenom ljubavlju te da
mu udovolji: „Tim se, mlada, ne oholi/ čim pogledaš sliku svoju,/ neg se smili na mê boli,/ o
ljubljeni moj pokoju!“. U ovoj pjesmi prepoznajemo i sljedeće epitete: bistru viru, rajsko lice,
medne usti, pram zlaćeni, drag pogled, slatke usti te puno metafora, a neke od njih su: zore s
nebi, lice od lira, gusar ki,sve stira, rajsko lice, itd. Primjećujemo i vizualne pjesničke slike:
„u kom rajsko tvoje lice/ općiš često ogledati!“, tvoj drag pogled, pram ljuveni,/ slatke usti,
lice od lire i personifikaciju: „Bježi mlados, dni odhode/ vele brže, vele paše.“ Također
aliteraciju: „sve pod suncem satira se“ i asonancu: „Ere neće, vjeruj meni“. Pjesma je
napisana baroknim stilom - kićenost, ali pjesnik koristi i kontrast kada govori o ljepoti.
Ljubavna pjesma „Nemoj,nemoj,ma ljubice“ je jedna od najljepših pjesama na tu temu.

Ivan Bunić Vučić je hrvatski barokni pisac. Na Bunićev su Kanconijer utjecali

talijanski pjesnici Giambattista Marino i Petrarca, ali i hrvatski pjesnici Marin Držić, Šiško
Menčetić, Hanibal Lucić, Dominko Zlatarić i Nikša Ranjina. U ovoj pjesmi Ivan Bunić Vučić
najviše naglašava prolaznost vremena, a s vremenom i ljepote. Još neka njegova djela
su:"Razgovori pastirski", "Gorštak", "Pjesme duhovne". „Plandovanje“ I.B.V.je zbirka
ljubavne poezije koja je utjecala na mnoge pjesnike, ali i na nas čitatelje. Ova pjesma je pravi
primjer tome da nas i “male“ stvari nikada ne ostavljaju ravnodušnima.