HONORE DE BALZAC, OTAC GORIOT

Honore de Balzac bio je francuski književnik koji je djelovao u 19. stoljeću u

razdoblju francuskog realizma. Prikazao je više od 2000 likova iz svih slojeva francuskoga
društva te ekonomske, političke, socijalne i kulturne uvjete svojega doba. Sva ta djela čine
cjelinu pod nazivom "Ljudska komedija". Najpoznatija djela su mu: "Otac Goriot", kao prvo
realistično djelo, “Seoski liječnik, Sjaj i bijeda kurtizana”. U ovom eseju pisati ću o uvodnom
dijelu romana „Otac Goriot“.

Početak ulomka započinje detaljnim opisom pansiona oko kojega se vrti cijela radnja
ovoga romana. Možemo primijetiti kako je to prostorija ružnog izgleda te neugodnih mirisa.
Pisac kako bi nam što bolje dočarao prostoriju koristi se olfaktivnim i vizualnim slikama:
„Ova prva prostorija odiše mirisom za koji u jeziku nema imena, a koji bi valjalo nazvati
mirisom pansiona!. To je miris po zatvorenom prostoru, po plijesi, po užeženoj masnoći, u
čovjeku izaziva studen, vlažan je njuhu, prodire u odjeću; on je kao zadah blagovaonice u
kojoj se netom ručalo; zaudara po suđu, smočnici, ubožnici“. „Ta je blagovaonica, potpuno
obložena drvetom, nekoć bila obojena bojom koja je danas nerazaznatljiva i sada tvori
podlogu u kou je prljavština utisnula svoje slojeve i tako iscrtala neke čudnovate likove“.
Osim opisa pansiona pisac prikazuje i lik gospođe Vauquer, njezin vanjski lik podudara se s
njezinim psihološkim karakteristikama. Možemo primijetiti kako vodi računa o svom izgledu
iako je lošeg imovinskog stanja : „Doskora se pojavljuje udovica, nakinđurena, u kapi od tila
pod kojom visi loše pričvršćen pramen lažne kose, korača vukući iskrivljene papuče“. Donosi
nam i njezin vanjski izgled: „Njezino staračko, debeljuškasto lice iz kojeg strši nos nalik na
papigin kljun, njezine oble ručice, njezina osoba tusta kao crkveni štakor, nejzine odveć bujne
i opuštene grudi – sve je to u skladu s ovom osobom u kjoj nesreća polagano kaplje, u kojoj se
šćućurila spekulacija, a gospođa Vauqer toplo –smrdljivi zrak udiše bez gađenja“. Pisac nam
u opisu pansiona i gazdarice donosi načelo istinitosti, prikazuje pansion onakav kakav jest. U
cjelokupnom djelu prepoznajemo elemente realizma kao što su objektivni pripovjedač, načelo
istinitosti te opisivanje koje je detaljno i što realističnije.

Balzac nam je ovim romanom iznio društvene probleme u ono vrijeme. Prikazao nam
je u kakvim sve uvjetima ljudi žive, u ovom slučaju to je velika neimaština. Isto tako imamo
gospođu Vauguer koja se željela prikazati onakvom kakva nije, stvarala je lažnu sliku o sebi
samo radi ugleda i želje za dokazivanjem u društvu. Sviđa mi se Balzacovo stvaralaštvo tj.
načelo istinitosti jer prikazuje realnu sliku što čini ovo djelo još zanimljivijim.