BA DE EN HR IT RS SI

Lektire.hr
POMOĆ PRI PISANJU LEKTIRA

Pretraži stranicu

 KNJIGE LEKTIRE PJESME

BIOGRAFIJE KNJIŽEVNOST JEZIK

Otac Goriot
ANALIZA LEKTIRE / HONORE DE BALZAC

1 Analiza djela
2 Književni elementi
3 Kratak sadržaj, citati
4 Analiza likova
5 Bilješka o piscu

Otac Goriot obrađena lektira Honore

de Balzaca. Lektira sadrži detaljan
kratak sadržaj, analizu djela,
književne elemente, analizu likova i
bilješku o piscu, sve potrebno za
kvalitetnu obradu i aktivno
sudjelovanje u nastavi.

Analiza djela
Otac Goriot roman je kojeg je napisao
francuski književnik Honore de Balzac. Taj je
roman vjerojatno njegov najčitaniji roman, a
dio je poznatog Balzacova ciklusa pod
nazivom Ljudska komedija. Balzac nije
skrivao svoje oduševljenje Danteom pa je i
svome ciklusu romana dao naslov koji se
izravno referira na Danteovu Božanstvenu
komediju. Osim toga, u ovome romanu daju
se primijetiti i brojne sličnosti sa
Shakespeareovim Kraljem Learom odnosno
kćerima Goneril i Regan koje izrazito
podsjećaju na Goriotove kćeri Anastase i
Delphine.

Balzac je utjecao na mnoge pisce, a između

ostaloga i na velikoga pisca realizma,
Fjodora Mihajloviča Dostojevskoga. Vautrin,
osim što ima obilježja romantičarskoga
junaka, podsjeća na neke Dostojevskijeve
likove koji su obilježeni određenim idejama,
gotovo cijelim ZlozoZjama kojima utječu na
razmišljanja drugih likova, a sličnu situaciju
možemo primijetiti između Vautrina i
Rastignaca. Vidljiv je i utjecaj Goethea
odnosno njegova poznatog romana “Patnje
mladog Werthera“, naročito u karakterizaciji
nekih likova.

Iako ima neka obilježja romantizma (npr.

intrige, nesretne ljubavi, jednostavnost u
karakterizaciji pojedinih likova), ovaj se
Balzacov roman najčešće smješta u fazu
realizma, epohe koja se na više načina
očituje u stilu ovoga romana. Jedan je od tih
načina svakako sveznajući pripovjedač u
trećem licu koji priču pripovijeda
“objektivno” i “nepristrano”. Iznimno je bitno i
“načelo istinitosti” odnosno pripovijedanje
onakvih događaja i na onakav način tako da
oni što više odražavaju “zbilju” odnosno
“stvarnost”, ali ne tako da se nužno opisuju
događaji koji su se zaista dogodili nego oni
događaji koji su vjerodostojni odnosno
uvjerljivi.

Likovi su socijalno uvjetovani i motivirani što

je također obilježje romana u epohi
realizma. S obzirom na različita obilježja,
može se reći da ovaj roman ima obilježja
sentimentalnog romana (njegova
romantičarska obilježja), epistolarnog
(razmjena pisama između Eugenea i
njegove majke te sestara) te pikarskog
(većina se Rastignacovih razmišljanja
događa dok hoda).

Također, bitno je spomenuti tri fabularne

linije koje se daju raspoznati u romanu.
Jedna je fabula vezana uz Goriota, oca koji
propada u želji da učini svoje kćeri sretnima.
Razdjeljuje im svoj imetak, a one
zaboravljaju na njega čim nemaju više što
od njega uzeti, čak mu ne dolaze ni na
pogreb nego šalju prazne kočije. Druga
fabula prati Vautrina, odbjeglog i
snalažljivog robijaša koji pridobiva simpatije
stanara pansiona Vauquer te dolazi u
zanimljiv odnos s mladim studentom
Rastignacom. Treća je fabula vezana upravo
uz Rastignaca, mladoga studenta koji zbog
svojih ambicija da se uspne na društvenoj
ljestvici prolazi kroz brojne probleme, ali i
unutarnje, moralne dvojbe. Fabule je lako
pratiti, one se isprepliću i međusobno su
povezane, a zahvaljujući Balzacovim
opisima, likovi su intrigantni i živopisni.

Ignorira dijete otkad je probala ovo. Skida 16

kg
Sponsored

1 trik za jezike: Samo ga trebate staviti na

glavu i odabrati jezik
Sponsored

Raspon tema o kojima ovaj roman

progovara izuzetno je širok, a uz neke teme
koje su u prvome planu, on manje detaljno,
ponekad i neizravno govori o brojnim
društvenim problemima kao što su razni
poroci, brakovi iz interesa, problemi odgoja i
obrazovanja, a svakako i materijalizam te
poimanje novca kao glavnoga životnoga
pokretača i društvenog mjerila. Zanimljiva je
npr. razlika u razmišljanju Bianchona koji se
zadovoljava skromnim životom i Rastignaca
čije su ambicije za stjecanjem bogatstva
njegov glavni pokretač.

ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i

likova + 30 najvažnijih pitanja /
odgovora za ovo djelo! Nabavite
ovdje >>>

Književni elementi
Književni rod: epika

Književna vrsta: roman

Mjesto radnje: Pariz

Vrijeme radnje: 1819.

Tema: očinska ljubav, odnos roditelja i

djeteta, novac, ambicije mladoga čovjeka te
dileme koje uz njih dolaze

Ideja: kompleksan prikaz brojnih

svevremenih tema kroz prizmu pariškoga
života u 19. stoljeću

ZA VIŠU OCJENU! Analiza djela i

likova + 30 najvažnijih pitanja /
odgovora za ovo djelo! Nabavite
ovdje >>>

Kratak sadržaj, citati

Prvo poglavlje: Pansion

Na početku ovoga romana Balzac

napominje kako je riječ o istinitoj priči čije
elemente svaki čitatelj može prepoznati u
svojoj okolini. Opisuje se Kuća Vauquer čija
je vlasnica gospođa Vauquer koja vodi
spomenuti pansion već 40 godina. Pansion
je bio smješten u siromašnoj pariškoj četvrti
i bio je u lošem stanju, sobe su bile
prašnjave, namještaj star, a mirisi izrazito
neugodni:

“Ukratko, tu vlada bijeda bez poezije;

štedljiva, prikrivena, otrcana bijeda. Tu
doduše još nema blata, no ima mrlja; tu
nema dronjaka ni rupa, no sve će se ubrzo
pretvoriti u trulež.”

Gospođa Vauquer opisana je jednako

groteskno. To je niska žena od pedeset
godina koja ima naborano lice i nosi stare
haljine. Izrazito joj je bitno koliko će zaraditi,
svakom od stanara pažljivo zbraja troškove,
a još se uvijek nada i dobro udati za nekog
starijeg čovjeka. Ona je siromašna udovica,
a o pokojnom gospodinu Vauqueru nikada
nije govorila. U njezinoj su kući boravili stalni
stanari: debela kuharica Sylvie te sluga
Christophe, gospođa Couture, udovica
povjerenika za plaće u vojsci Republike
Francuske koja je živjela s mladom
djevojkom Victorine Taillefer, starac Poiret,
bivši trgovac Vautrin, gospođica Miconneau,
nekadašnji proizvođač tjestenine kojega su
zvali otac Goriot te je u kući trenutno
stanovao i mladi student prava Eugene de
Rastignac. Rastignac je dolazio iz
siromašne obitelji koja mu je slala novac u
Pariz kako bi on mogao uredno studirati,
navikao je na neimaštinu, na rad te na
odricanja. Stanari su dobivali usluge od
gospođe Vauquer ovisno o tome koliko su
joj plaćali.

Balzac opisuje ukratko sve stanare, njihovu

povijest, karakter, zanimanja. Na kraju dolazi
do Goriota, uplašenog, sitnog starca koji je
bio meta šala svih ostalih stanara. Goriot je
bio najstariji stanar, imao je šezdeset i devet
godina. Ostali su se prema njemu obraćali s
mješavinom mržnje i zanimanja te je bio
jedna od glavnih tema za razgovor ostalih
stanara. Saznajemo kako je gospođa
Vauquer čak jedno vrijeme radila na tome da
postane Goriotova žena, naime i Goriot je
bio udovac, ali je odustala zbog Goriotove
neobične nezainteresiranosti, stidljivosti,
pomalo i prigluposti. Bitan razlog zbog
kojega je gospođa Vauquer htjela njega, bio
je njegov novac. Goriot, kad se doselio,
izgledao je kao dobrostojeći čovjek, a znalo
se i da je nekoć bio vrlo uspješan trgovac.
Kad je shvatila da od braka neće ništa biti,
svu krivnju je svalila na Goriota i počela ga je
mrziti kao i ostali. Kasnije je Goriot tražio
sve jeftinije usluge i počeo je štedjeti tako
da se moglo primijetiti da iz nekog razloga
gubi svoj imetak.

“Dijamanti, zlatna burmutica, lanac, nakit,

nestajali su jedno za drugim. Odrekao se
svijetlo plavog kaputa, sve one odjeće
dobrostojećega čovjeka, te je nosio, ljeti kao
i zimi, redingot od grubog smeđeg sukna,
prsluk od kozje dlake i sive vunene hlače.
Postupno je smršavio; listovi mu se opustili;
njegovo lice, nekoć bucmasto od građanske
sreće, sada se prekomjerno sasušilo; čelo
mu se naboralo, čeljust se počela ocrtavati.

Gospodinu Goriotu u posjetu su često

dolazile dvije mlade žene pa se u pansionu
počelo govoriti i o tome kako je on
razvratnik. On je tvrdio da su mu to kćeri.

Eugene je dolazio iz siromašne obitelji čija

su sva primanja bila neizvjesna, a uz to su
plaćali gotovo trećinu cijelih primanja za
Eugeneov život i školovanje u Parizu. Bio je
ambiciozan i marljiv, htio je svojim
zaslugama uspeti se na društvenoj ljestvici
te pomoći svojoj obitelji. Kako je imao
bogatu rođaku, Eugeneova teta sastavila je
pismo i rekla mu neka je potraži ako mu
zatreba pomoć te neka joj da to pismo.
Eugene je to pismo poslao gospođi
vikontesi de Beauseant, a ona ga je pozvala
na ples. Eugene je bio lijepo primljen,
saznao je kako je njegova rođaka izuzetno
ugledna, fascinirao ga je svijet otmjenih
ljudi, a upoznao je i neke važne ljude. Plesao
je s groZcom Anastasie de Restaud koja ga
je opčinila te koju je odlučio jednom
ponovno posjetiti, a saznao je i gdje stanuje.

Kad se vratio u pansion, vidio je kako Goriot

u svojoj sobi od skupocjenih pozlaćenih
predmeta pravi šipke, vjerojatno s namjerom
da ih unovči. Rastignac je uskoro posjetio
groZcu de Restaud, ali je posjet ispao vrlo
neugodan. Eugene je, prije nego je ušao,
vidio Goriota kako izlazi na stražnja vrata
groZčine kuće. Eugene je to spomenuo
groZci te je rekao kako Goriot živi u istom
pansionu kao i on, ali to je iz nekog razloga
povrijedilo groZcu koja je od tada za njega
zatvorila svoja vrata. Odlučio je nakon toga
ponovno poći svojoj rođaki gospođi de
Beauseant i upitati ju za savjet.

Saznajemo neke pojedinosti o Eugeneovoj

rođaki. Ona je već neko vrijeme bila u vezi sa
slavnim portugalskim plemićem markizom
d’Ajuda-Pintom, ali on je isplanirao vjenčanje
s gospođicom iz obitelji de RocheZde.
Vikontesa to nije znala, a o tome su govorili
gotovo svi u visokom društvu. Toga je
postala svjesna upravo kad ju je Eugene
drugi puta posjetio. Zatekao ju je u takvom
rastresenom stanju pa se počeo osjećati
vrlo obeshrabreno jer je mislio da će i u
njenoj kući doživjeti neuspjeh. Ipak, gospođa
de Beauseant pokazala je sažaljenje i
razumijevanje te ga je pristala podučiti
manirama visokoga društva, biti njegov
“mentor” na određeni način. Rastignac se
pak dobro snalazio u komunikaciji s
rođakom, zadobio je njeno povjerenje te je
pokazao snalažljivost i inteligenciju. GroZca
Beauseant tada je otkrila Rastignacu kako je
Goriot groZčin otac. Goriot ima dvije kćeri,
kao što je i tvrdio, a obje su ga se gotovo
odrekle. Druga se kći, po imenu Delphine,
udala za njemačkog bankara de Nucingena.
Anastasie je pak bila udana za gospodina de
Traillesa. Gospođa de Beauseant bila je
uvjerena kako će obje žene uništiti njihovi
muževi, također je znala kako je Goriot
kćerima podijeli sav svoj imetak, a sebi je
ostavio samo dovoljno da preživi. Očekivao
je da je stvorio sebi dvije kuće u koje će biti
poželjan i voljen, ali u dvije su ga godine
zetovi potjerali, više nije bio poželjan. Sada
ga još ponekad posjećuju u njegovoj sobi u
pansionu gospođe Vauquer.

Gospođa Beausant tada je dala Eugeneu

savjet koji je izrazito bitan za ovaj roman jer
najavljuje mnoge dileme s kojima će se
mladić suočiti u svojoj namjeri da postane
dio otmjenoga svijeta. Vikontesa ovdje
pokazuje izrazitu lucidnost, pronicljivost,
iskustvo te shvaćanje svijeta kojemu
Rastignac teži. Donekle slične savjete dobit
će kasnije i od Vautrina, ali s potpuno
drugačijim namjerama.

“Pa dobro, gospodine de Rastignac,

odnosite se prema ovome svijetu onako
kako on zaslužuje. Vi se želite uzdići, a ja ću
vam pomoći. Istražit ćete koliko je duboka
ženska pokvarenost, izmjerit ćete širine
bijedne muške taštine. Premda sam dosta
čitala knjigu ovoga svijeta, bilo je stranica
koje su mi ostale nepoznate. Sada znam
sve. Što hladnije budete računali, tim ćete
dalje stići. Udarajte bez milosti, i svi će vas
se bojati. Ne prihvaćajte ni muškarce ni žene
drugačije nego kao poštanske konje koje
ćete ostaviti da crknu na sljedećoj postaji, i
tako ćete stići do vrhunca svojih želja.
Vidite, ovdje nećete značiti ništa ako ne
budete imali neku ženu koja će se zanimati
za vas. Treba vam mlada, bogata, elegantna.
Ali ako u vama postoji neki stvarni osjećaj,
skrivajte ga kao blago; ne dopustite da ga
itko nasluti, inače ste izgubljeni. Nećete više
biti krvnik, postat ćete žrtva. Ako ikad
zavolite, čuvajte dobro svoju tajnu! Nikad je
ne odajte prije nego što ste dobro provjerili
kome otvarate svoje srce. A da biste
unaprijed spasili tu ljubav koja još ne postoji,
naučite se čuvati ovoga svijeta.”

Također je upozorila Rastignaca na

suparništvo dviju sestara koja je gora čak i
od odricanja vlastita oca. Došla je i do plana
uz pomoć kojega bi se Eugene mogao
približiti gospođi de Nucingen. Kako ona
užasno zavidi svojoj sestri Anastasie što je
predstavljena na dvoru, učinila bi sve kako bi
bila primljena u salon vikontese de
Beauseant. Ako pak Eugene odigra ulogu
posrednika, ona će ga obožavati. Kad osvoji
naklonost jedne žene, odmah će ga htjeti i
mnoge druge te će tako steći ugled u svijetu
plemstva.

“U Parizu, uspjeh je sve, on je ključ moći.

Ako žene u vama nađu duha i dara,
muškarci će također vjerovati da ste takvi,
ako ih ne budete uvjeravali u suprotno. Moći
ćete tada sve htjeti, imat ćete pristup
posvuda. Saznat ćete tada što je otmjeni
svijet, skup budala i lupeža. Ne budite ni
među jednima ni među drugima. Dajem vam
svoje ime kao Arijadninu nit koja će vas
uvesti u taj labirint. Nemojte ga uprljati.”

Kad se vratio u pansion, Eugene se zauzeo

za čiču Goriota (“Tko bude gnjavio čiču
Goriota, odsada će imati posla sa mnom”) te
je tako ugrozio svoj odnos s ostalim
stanarima, a napose s Vautrinom, neobičnim
čovjekom koji je istovremeno bio
simpatičan, ali i zastrašujuć. Nakon toga
poslao je pismo majci i sestrama, tražeći od
njih da mu pošalju svoje ušteđevine. Rekao
im je kako se nalazi u situaciji u kojoj bi brzo
mogao steći bogatstvo, ali mu za početak
treba još novca kako bi se mogao približiti
otmjenom društvu. Također im je rekao da
ne govore ocu ništa o tome. Ispričao im je i
kako ga je vikontesa uzela pod svoju zaštitu,
ali mu treba novca npr. za pristojne rukavice
i izlaske s bogatim ljudima. Posebno mu je
teško bilo tražiti to od svojih sestara koje je
mnogo volio i znao je koliko one njega vole.
Premišljao se treba li poslati pisma, ali ih je
na kraju ipak poslao.

Eugene je u tri navrata pokušao ponovno

posjetiti gospođu de Restaud, ali nije bio
primljen. Zapostavio je studije, dolazio je
samo da bi se javio na prozivkama, a nakon
toka je odmah odlazio. Upisao je odmah
predmete druge i treće godine te je naivno
mislio kako će sve naučiti odjednom. Tako
si je oslobodio petnaest mjeseci za lov na
bogatstvo i uspon na društvenoj ljestvici.
Gospođa Beauseant uspjela je odgoditi
vjenčanje gospođice de RocheZde s
markizom d’Ajuda-Pinom, ali to je bilo samo
odgađanje neminovnoga. Ipak, vikontesa je
ovako duže ostala na raspolaganju svome
mladom rođaku.

Balzac nakon toga opisuje Goriotovu

poslovnu povijest. Zanimljivo je što mu u
njegovom poslu nitko nije bio ravan, činilo se
kao da je rođen za njega, ali u ostalim
životnim stvarima bio je zbunjen i pomalo
glup. Ono što ga je, pak, naviše obilježilo
jesu nevjerojatna privrženost prvo svojoj
ženi, a nakon njene smrti svojim kćerima.

“No čim bi se našao izvan svoje struke,

svoje jednostavne i nepoznate radionice na
čijem je pragu, oslonjen o dovratak, stajao u
trenucima dokolice, pretvarao se ponovno u
tupog, neotesanog radnika, čovjeka
nesposobnog razumjeti bilo kakvo
umovanje, neosjetljivog za sva duhovna
zadovoljstva, čovjeka koji bi zaspao na
predstavi, jednoga od onih pariških Dolibana
čija je jača strana jedino glupost. Takvi su
ljudi gotovo uvijek nalik jedni drugima.
Gotovo kod svih njih naći ćete neki uzvišen
osjećaj u srcu. Dva isključiva osjećaja
ispunila su srce proizvođača tjestenine,
upila sve njegove sokove, kao što je trgovina
žitom zaposlila svu njegovu pamet. Njegova
žena, jedina kći bogatog seljaka iz Brie, bila
je za njega predmet pobožnog divljenja,
ljubavi bez granica…

Svu svoju odanost koju je osujetila smrt,

prenio je na svoje dvije kćeri i one su bile
sasvim dovoljne njegovom srcu.”

Goriot je sreću nalazio u tome da udovoljava

svim hirovima svojih kćeri. Zbog nagovora
zetova i kćeri Goriot se prestao baviti
prodajom tjestenine te se povukao s
novcem kojeg je zaradio.

Drugo poglavlje: Ulazak u otmjeni svijet

Rastignac je uskoro dobio novac koji je

tražio od majke i sestara. Iz vrlo dirljivog
majčinog pisma saznajemo da se ona boji
za svoga sina, ali ga bezuvjetno podržava i
želi mu mnogo sreće. Njegova teta je čak
prodala neke predmete koji za nju imaju
iznimnu sentimentalnu vrijednost kako bi
namakla novca za Eugenea. Jednako je