Honore de Balzac: Otac Goriot

Roman Otac Goriot stoji na poetku europskog realizma, razdoblja koje se javilo u Francuskoj u prvoj polovici devetnaestog stoljea. Njegov tvorac ujedno je i jedan od utemeljitelja te knjievne epohe. Honor de Balzac jedan je od najveih francuskih romanopisaca i pripovjedaa golema opusa, u kojem se ba ovaj skroman naslov istie kao najbolje od svih njegovih djela. On je ujedno i najvanije djelo ranoga europskog realizma. Dani ulomak nalazi se na samom poetku romana, unutar velikog uvoda. On je dio opisa jednog od glavnih mjesta radnje, pansiona Vauquer. U - za njega tipinoj - velikoj ekspoziciji Balzac prikazuje kulise na kojima se odvija njegova drama te portretira glavne junake i njihove arolike ivote prije poetka glavnih zbivanja. Ti nas opisi uvlae u priu, vode raznim mjestima i upoznaju s razliitim ljudima sve dok ne steknemo cjelokupnu sliku. Prvo se nalazimo u salonu, a zatim ulazimo u blagovaonicu. Pisac nam aktivira sva osjetila kako bismo stekli to stvarniji dojam. Uz uvijek prisutne vizualne slike nalazimo mnoge olfaktivne: To je miris po zatvorenom prostoru, po plijesni, po ueenoj masnoi, u ovjeku izaziva studen, vlaan je njuhu, prodire u odjeu; on je kao zadah blagovaonice u kojoj se netom rualo; zaudara po suu, smonici, ubonici. Tu su i taktilne slike: (...) dugaak stol prekriven votanim platnom dovoljno zamaenim da aljiv vanjski gost na njemu moe ispisati svoje ime sluei se prstom kao pisaljkom (...) Ne izostavlja ni jednu pojedinost, jer ba te pojedinosti najvie doprinose dojmu istinitosti. Plijesan u zidovima, praina na svijenjacima, ugljen u polomljenim grijalicama - sve su to ljigavi detalji koji su se mogli nai u stvarnim kuama siromanih etvrti Pariza onoga doba. Nije se libio prikazati sav jad i bijedu stvarnog ivota; nita nije uljepavao i izostavljao. Upravo temelj svakog opisa i dogaaja u stvarnom svijetu ini naelo istinitosti, jedno od glavnih naela realizma. Nakon opisa blagovaonice u njoj se pojavljuje maak koji najavljuje svoju gospodaricu i vlasnicu pansiona, madamme Vauquer. Dok ona glavinja prostorijom u spavaici, pisac donosi njezin genijalni vanjski opis na granici karikature. No, istodobno s vanjskim portretom slika i onaj unutarnji: (...) gospoa Vauquer njezin toplo-smrdljivi zrak udie bez gaenja. Njezino lice svjee kao prvi jesenski mraz, njezine oi okruene borama s izrazom koji ide od smijeka propisanog za plesaice do zajedljivog mrtenja lihvara (...) Ona je ravnoduna i

vrsta. Ironina svjeina lica pokazuje kako je ta ena prola sve i svata te ima mnogo iskustva. Bore su biljezi njezina tekog ivota i okorjelosti due, a izrazi lica odaju prilagodljivost svakoj situaciji. Cjelokupna vanjska runoa odraz je nutarnje izopaenosti, kao to je i materijalno siromatvo preslika duevne osakaenosti. Mada je naviknuta na bijedu oko sebe, ona je nje bolno svjesna. Otuda proizlazi njezina socijalna motivacija: tei visokom drutvu i rado se drui sa svima koji imalo nalikuju tome. Psiholoki ju motivira pohlepa: muze novac iz svih moguih izvora i zakida muterije kako bi njoj ostalo to vie. Na to se vee i krtost zbog koje je kua u ovako jadnom stanju. Pansion, njegov ugoaj i gospoa Vauquer snano su povezani. Slini su i nadopunjuju se. Tu je zavisnost najbolje izrekao sam Balzac: (...) napokon itava njezina osoba objanjava pansion, ba kao to pansion podrazumijeva njezinu osobu. Detaljni opisi prostora i likova samo su jedna od mnogih odrednica Balzacove realistike metode. Naelo istinitosti oituje se u tenji za realnim prikazom zbilje bez uljepavanja. Naelo tipinosti ostvareno je u liku gospoe Vaquer koja predstavlja odreen tip ene - staru pokvarenu udovicu. Znanstveno analiziranje grae vidljivo je u postupku opisivanja - uvijek od prostora, od opeg prema detaljima, pa do lika koji je u tom prostoru. Pisac pripovijeda u treem licu, objektivan je i sveznajui. Na kraju, tu je i kriticizam. Nikako se ne moe rei da on o bijedi i siromatvu u ulomku govori blagonaklono. Zapravo ih otro kritizira. To su tada bili gorui problemi francuskog drutva, kao i socijalna nepravda i pokvarenost ljudi, o emu je takoer opseno pisao. Honor de Balzac elio je svojim knjievnim opusom zabiljeiti cjelokupnu povijest jedne francuske generacije. To je podrazumijevalo istinit prikaz stvarnosti, no on ju nije doslovno preslikavao nego je stvarao umjetniku stvarnost vrlo blisku zbilji. Djeli te stvarnosti je i roman Otac Goriot te truli pansion gospoe Vaquer. Taj roman rjeit je svjedok jednoga prolog vremena, potpuniji i stvarniji od bilo kojeg udbenika povijesti.
(oko 510 rijei)

Sebastian Bogi, 3. e