Sveuilite u Zadru

Odjel za povijest umjetnosti

Umjetnost renesanse I

SEMINAR:

Hieronymus Bosch

Profesor: Studentica:

0
mr. sc. Laris Bori Luca Jovi, II godina

SADRAJ:

1. UVOD...................................................................................................................................................................2

2. IVOT..................................................................................................................................................................2

3. VANIJA DJELA................................................................................................................................................3

LIJEENJE LUDILA I OPSJENAR....................................................................................................................3

SEDAM SMRTNIH GRIJEHA...........................................................................................................................4
BROD LUAKA............................................................................................................................................5
NOENJE KRISTA.........................................................................................................................................5

4. TRIPTISI.............................................................................................................................................................5

VOZ SIJENA.................................................................................................................................................5

VRT NASLADA.............................................................................................................................................7
Stvaranje svijeta.....................................................................................................................................8
POSLJEDNJI SUD...........................................................................................................................................9
ISKUENJE SVETOG ANTONA.....................................................................................................................10
POKLONSTVO MUDRACA...........................................................................................................................10
Misa svetog Grgura..............................................................................................................................11

5. ZAKLJUAK....................................................................................................................................................12

6. LITERATURA..................................................................................................................................................13

7. IZVORI...............................................................................................................................................................13

1
1. UVOD

Slikar Hieronymus Bosch roen je izmeu 1450. i 1460. godine u Hertogenboschu u

Nizozemskoj, gdje je u ostalom i proveo cijeli svoj ivot. Pravo ime mu je Hieronymus Van
Achen, a nadimak Bosch je oito preuzeo iz imena svog rodnog grada.
Slikar koji je odjednom poremetio ravnoteu u slikarstvu, prekrio pravila, pa ak i
duh religiozne ikonografije, a to je jo vanije, on je obnovio svjetovno slikarstvo.
U jednu ruku on je arhaian, jer se oslanja na stare srednjovjekovne izvore, a u drugu,
na posve moderan nain pristupa crteu, boji, poimanju prostora i pejzaa bosch deformira
svoje likove, pretvarajui ih u nakaze, zlo i poroke.
Da bi mogli razumjeti Boscha, potrebno je poznavati vrijeme i drutvo u kojem je
radio i ivio. Vrijeme je to kraja, ili pak jeseni srednjeg vijeka, kad je u dijelu graanske
Europe ve zapoelo razdoblje renesanse. Atmosfera je to u kojoj se zemaljska raskalaenost
mijea sa strahom od grijeha, kada sakralne predstave dopiru do toke erotizma bosch je
pokuavao jezikom umjetnosti prikazati proturjeja svijeta u krizi zahvaenog kugom i
ratovima. U njegovim djelima sveprisutni su dijaboliki prizori. Jackues Combe kae kako je
Boschov cilj da kroz te dijabolike prizore iznese svoje veliko razmiljanje o ivoti i
odnosima ovjeka sa Stvoriteljem.
Bosch je bio vrlo obrazovan ovjek, i uz znanja o ivotopisima mnogobrojnih svetaca,
mistinim srednjovjekovnim knjigama, takoer je posjedovao mnogo znanja i o alkemiji,
astrologiji, filozofijito se u ostalom oituje i u njegovim djelima. U njegovim djelima
isprepleu se strogo realistiki prizori sa prizorima proizalim iz najneobuzdanije mate.

2. IVOT

Puno toga kod Boscha nam predstavlja veliku zagonetku. Poevi tako od datuma
njegova roenja koji nam nije poznat, te imamo samo saznanje da je roen negdje izmeu
1450. i 1460. godine, pa preko nastanka njegovih dijela, sve do njegovog umjetnikog
funkcioniranja.
Roen je u 's Hertogenboschu, gdje je ivio i radio, a vjerojatno je po tom gradu i uzeo
ime. Pravo ime mu je Hieronymus van Aken. Za razliku od, primjerice, Drera nije ostavio za
sobom nikakve dnevnike, ni pima. Ono malo to znamo o njegovu ivotu i bavljenju

2
umjtnou prikuljeno je uglavnom iz kratkih napomena o njemu u gradskim zapisima 's
Hertogenboscha, osobito iz raunovodstvenih knjiga Bratstva Nae Gospe.
Dakle, postoji nekoliko datuma u ivotu Hieronymusa Boscha koji su nam ipak
poznati, a jedan od tih datuma je datum njegova pogreba, tonije 09. kolovoza, 1516. godine.
Takoer su nam poznati datumi njegova vjenanja i ulanjenja u bratovtinu Nove Gospe. Toj
bratovtini pripadali su najugledniji graani koji su se bavili humanitarnim radom, a osnovana
je 1318. godine. Zadatak te bratovtine bio je da iri pobonost, posebice vezano uz
Bogorodicu.

3. VANIJA DJELA

Ludost, poroci i vrline: Zanesenost stvarnou i fantazijom...

Holandski umjetnik, Hieronymus Bosch, budi u nama zanimanje
za svijet snova.

Lijeenje ludila i Opsjenar

Ova dva djela istiu se meu Boschovim mladenakim radovima, te se mogu smatrati
slikama iz obinog ivota, odnosno ovjekove svakodnevice. No, ve u ovim prizorima osjea
se stil umjetnika: njegov naturalizam ( prostrani pejza u dnu slike Lijeenje ludila, te u
studijama likova) i njegov zagonetni duh koji se iskazuje satirinom notom i simbolikim
jezikom. Od simbola primjeujemo sovu koja predstavlja demonsko iskuenje i lijevak
uenosti postavljen na lijenikovu glavu, a monarhinja na glavi nosi traktat iz medicine, kao
da razmilja o ljudskoj lakovjernosti. Prema jednom narodnom vjerovanju, luak se mogao
izlijeiti jedino na nain da mu se izvadi kamen ludosti iz glave, ali najvjerojatnije bi pravi
smisao Boschove slike trebao biti u tome da varalice znaju izvui novac iz depova luaka,
to jako dobro vidimo u Opsjenaru.
arlatan je postavio svoj stol ispred ruevnog kamenog zida. Njegova publika
zaarano zuri dok on vadi abu iz usta starijeg ovjeka. ini se da je samo mladi s rukom na
ramenu ene pored njega primjetio kako maioniarev pomaga izvlai novanik iz stareva
depa. Lopov je prikazan krakovidnim pogledom, a rtva glupavom preneraenou, dok je
pokvarenost maioniara vrlo dobro prikazana njegovim iljastim nosm.

3
 Sedam smrtnih grijeha

Ova slika je najvjerojatnije bila naslikana kao ploa za stol, ali ju je Filip II poslije
objesio u svojoj sobi. Ovdje se donekle osjea, u jednostavnosti crtea i u gotovo
minijaturistikom nainu prikazivanja, utjecaj Nizozemske 14. stoljea., ali isto tako
najavljuje i slikanje prizora iz svakodnevnog ivota.
Kompozicija je po svemu neobina: u sredini se nalazi lik Krista koji izlazi iz
sarkofaga i promatrau pokazuje svoje rane, oko njega je 128 zraka i 7 trapezoidnih slika koje
ine krug i prikazuju 7 grijeha: zavist, srditost, oholost, bludnost, lijenost, neumjerenost u
jelu i piu i krtost. U 4 manja kruga u rubovima slike dati su prizori smrti, uskrsnua, raja i
pakla.
Iako su prizori razliiti, koncepcija slike je jedinstvena: sredinji krug predstavlja
Boje oko u ijoj zjenici je Krist. Oko zjenice ispisane su rijei: uvaj se, uvaj se, Bog sve
vidi! . U vanjskom prstenu oka prikazano je ono sto Bog vidi, a to su 7 smrtnih grijeha. Na
dnu svakog prizora na latinskom je ispisano ime grijeha kojeg prikazuje.
Prizori grijeha prikazani su dosta narativno, kao prizori iz svakodnevnog ivota. Jasno
je kako ovjek koji pohlepno prodire sve to mu sluavka donese na stol predstavlja grijeh
neumjerenosti u jelu i piu, a uhranjeni gospodin koji drijema uz vatru lijenost. Kod prizora
lijenosti zanemarivanje duhovnih vrijednosti prikazano je enom koja ulazi u sobu s lijeve
strane prijekorno mu pruajui krunicu. Bludnost utjelovljuje nekoliko ljubavnih oparova pod
atorom, a oholost umiljena gospa koja se pred zrcalom divi svom novom eiru, nesvjesna
injenice da njeno zrcalo pridrava demon, te anrovski slini prizori srditosti (dva ovjeka
koji se tuku pred gostionicom), krtosti (sudac koji prima mito) i zavisti (odbijeni prosac
ljubomorno gleda svog suparnika). Te male drame uglavnom su smjetene u nizozemski
krajolik ili unutar dobro osmiljenih interijera.
Niski, zdepasti, i pomalo nezgrapni likovi, tvrde povrine, tamni obrisi, te ravnomjerne
jarke boje kojima dominira zelena i oker, nisu toliko tipini za Boscha, te je to esto navodilo
povjesniare umjetnosti da svrstaju ovo djelo u njegovu najraniju fazu. No ono to je ipak
zaokupilo panju i zbog ega je ovo djelo ipak smjeteno u srednju fazu njegova stvaralatva
je odjea, odnosno moda likova, koja se pojavljuje tek oko 1490. godine.

4
 Brod Luaka

Tema ludila je tipino nordijska tema koja potjee iz srednjeg vijeka. Bosch slika
dvanaest likova od kojih samo jedan odjeven, odjeven u odjeu dvorske lude, predstavlja
luaka. U brodu se nalazi i franjevac koji pjeva, a na lutnji ga prati redovnica. Ostali likovi su
graani koji moda pjevaju, a moda samo dre otvorena usta kako bi zagrizli utipak koji
visi u ravnini njihovih lica, dvojica se goli kupaju u mutnoj vodi, a jedan lik u dnu lae dri
bocu zaronjenu u vodu. S druge strane, jedan lik povraa preko ruba lae, a drugi, lopov koji
je iziao iz grma na obali pokuava dohvatiti peeno pile sa stabla. Ono to primjeujemo je
tanjur treanja, simbol grijeha, na sredini stola.

Noenje Krista

Noenje Krista smatra se posljednjim Boschovim djelom. Ovdje je dijaboliko

poprimilo ljudska obiljeja, lica tih ljudi puna su mrnje i pakosti. Prostor je prepun glava
zbijenih oko blagih likova Veronike i Krista, a one simboliziraju zvjerstvo koje moe
zagospodariti ovjekom.

4. TRIPTISI

Sve Boschove stilske novine istiu se u velikim triptisima, koji predstavljaju vrhunac
njegove umjetnosti.

Voz sijena

Kola sijena su prvi Boschov veliki triptih, a opisuje prodor zla meu ljude do kojeg je
dolo stvaranjem Eve i istonim grijehom, zatim trijumf ljudske gluposti oko simbolikih kola
i iskrcavanje grenika u mrani pakao. Voz sijena prikazuje ljudski rod predan grijesima, koji
nimalo ne mari za Boje zakone, nesvjestan sudbine koja mu se sprema. Meutim, ovdje se
Bosch ipak usredotouje najvie na jedan smrtni grijeh, a to je lakomnost, odnosno udnja za
stjecanjem ovozemaljskog blaga.
Oko kola koja dominiraju slikom nagomilani su likovi i prizori koji prikazuju ljudske
grijehe. Jedan od tih prizora pokazuje, u donjem desnom kutu, redovnicu kako poziva sviraa

5
(simbol seksualnog grijeha) i debelog fratra kako pije sjedei za stolom; simbol neumjerenosti
u jelu i piu. Pripadnici sveenstva i lokalni monici, pratei kola sijena u koja su upregnuta
dijabolika stvorenja, izmijeani su sa seljacima i graanima u luakoj i grenoj sarabandi1
koja se potom ulijeva u pakleno muilite. Slikarski gledano, ovo djelo je u odnosu na ona
ranija kromatski bogatije. Ako vladari i sveenici samozadovoljno jau iza kola, ostajui
izdvojeni iz borbe za aku sijena, to je zato to oni tog sijena imaju dovoljn, te su krivi za
grijeh oholosti. ovjek u donjem lijevom kutu sa visokim eirom, u pratnji djeteta,
najvjerojatnije je lani prosjak, te ujedno i simbol grijeha lakomnosti. Lijenik arlatan u
sredini postavio je stoli s crteima i vrevima da bi impresirao svoje rtve. Vrea puna sijena
na njegovu boku upuuje na nepoteno steen imetak. Ljubavnici koji se voze na kolima
simbol su grijeha bludnosti. Tu se takoer moe vidjeti klasna razlika izmeu para koji se
ljubi u grmlju i elegantno odjevenog para zabavljenog glazbom. Njihova glazba je samo
tjelesna jer vrag pokraj njih izvlai lascivnu melodiju kroz svoj nos, skreui im pozornost sa
anela koji se moli sa lijeve strane.
U 16. stoljeu sijeno ima konotaciju lanosti i obmane, a voziti kola sa sijenom s
nekim znai rugati mu se, ili varati ga. Takoer primjeujemo da je vrag na vrhu kola plav, to
je tradicionalna boja obmane.
Jedan kritiar ovo djelo saima u tri stadija: raanje , razvoj i kanjavanje zla. Zla iji
su korijeni u pohlepi ljudi za zemaljskim dobrima.
Na lijevom krilu prikazano je stvaranje Eve, Istoni grijeh, te izgon iz raja. Dok, na
desnom krilu triptiha je prikazan Pakao. Prednjim planom pakla dominira nov motiv, a to je
gradnja krune kule, koja je prikazana brojnim pojedinostima. Mogue je da je Bosch
prikazao tu kulu kao prebavilete grenika, a lakomnost slui kao graevni materijal. Moda
je pak naslikao parodiju zloglasne Kule Baabilonske, kojom su ljudi pokuavali dosei
nebesa. U tom bi sluaju ona simbolizirala oholost, grijeh zbog kojeg su pali i pobunjeni
aneli, i iji su predstavnici vladari i sveenici koji prate kola sa sijenom. I druge kazne
takoer se mogu povezati sa grijaesima sa sredinjeg panela, tako npr. ovjek kojem aba na
tlu prodire genitalije kriv je za grijeh bludnosti.
Kad se krila triptiha zatvore pred promatraem se pojavljuje lik umornog ostarjelog
skitnice u dronjcima na seoskom putu. Na opustoenom pejzau prikazani su runi dogaaji,
kao to je kraa, te radosni, kao par koji plee uz zvuk gajdi. U pozadini se primjeuje brod na

1
Franc. (sarabande, spanj. Zarabanda Iz perz.-ar.) otmjeni stari panjolski i francuski puki ples, polagan i
patetian, nalik na menuet.

6
kojem je gomila ljudi okupljena oko vesala. Prema veini istraivaa hodoasnik predstavlja
putovanje ovjeanstva stazom grijeha.
No, kad se krila triptiha otvore, to putovanje nam je prikazano na jedan drugi nain.
Na lijevom krilu imamo prikaz Istonog grijeha, u sredini Kola sijena koja vuku demonska
bia, a prate ih lokalni monici, dok oko njih bijesni sarabanda raznovrsnih prizora kojima su
prikazani ljudski grijesi. U toj povorci prepoznaje se lik Pape Aleksandra VI. Povorka se za
kolima kree ka desnom kraju sredinje slike, kao da ulazi u posljednji dio triptiha, gdje je
prikazan pakao osvijetljen crvenim plamenom poara.

Vrt naslada

Triptih Vrt uivanja predstavlja kulminaciju Boschove slikarske umjetnosti. Oko

njegova znaenja mnogo se respravljali, i jo i danas se raspravlja.
Prvi prizor, na lijevom krilu triptiha, prikazuje Zemaljski raj, sa stvaranjem Eve, koja
je postavljena u prvi plan izmeu stvarnih i fantastinih ivotinja koje gmiu. U sredini je
zdenac, a u pozadini peine apstraktnih oblika nastanjene jatima ptica.
Sredinja scena naziva se Vrt uivanja, i po njoj je i cijeli triptih dobio ime. Stotine
nagih likova ispunjavaju prostor koji je jo fantastiniji od prethodnog, s razliitim vrstama
ivotinja i voaka, to navodi na pomisao o lakim uivanjima. I ini se da upravo temu slike
ini sveope uivanje, traenje zadovoljstva, tako da neki povjesniari umjetnosti zakljuuju
da se na slici vidi odraz orgijskih rituala. Nasuprot mnotvu ruiastih likova spojenih u
grupe, spojenih u simbiozi s ivotinjama i voem, stoji ogromno mnotvo simbola, to
religioznih, to heretikih, alkemiarskih, astrolokih... Prostran krajolik oblikovan je kao
park, po kojem vrve nagi mukarci i een, grickajui divovsko voe, druei se s pticama i
ivotinjama, izvodei nestaluke u vodi i, prije svega, preputajui se, neskriveno i bestidno,
razliitim ljubavnim pothvatima.
Bezbrino raspoloenje na sredinjem panelu istaknuto je jasnom i ravnomjernom
svjetlou bez sjena, te jarkim, razdraganim bojama. Blijeda tijela stanovnika vrta istaknuta
su, tu i tamo nekim tamnoputim likom. Iza veselo obojenih fontana i paviljona oko jezera u
stranjem planu, blaga linija brda topi se u daljini.
Vrt je smjeten izmeu Edena i Pakla, izvora grijeha i mjesta njihova kanjavanja, i
ba kao to Voz sijena prikazuje lakomnost, tako Vrt naslada je slika grijeha bludnosti.
Razliiti oblici tog grijeha neprikriveno su prikazani, primjerice parom zatvorenim u balon
dolje desno, ili parom skrivenim u koljku u njihovoj blizini. Bludnost je takoer prikazana i

7
metaforiki, simbolima, tako npr. jagode, predstavljaju najvjerojatnije nematerijalno svojstvo
tjelesnog uitka. Mnogi plodovi koje ljubavnici u vrtu dre ili grizu slue kao metafore za
spolne organe. Skupina djevojaka i mladia u srednjem dijelu slike bere voe, a u srednjem
vijeku je brati voe bio eufemizam za seksualni in. Isto tako, Bosch je cijelu priu smjestio
u jedan veliki vrt, a vrt je stoljeima funkcionirao kao mjesto za ljubavnike i voenje ljubavi.
U jezeru u stranjem planu djevojke i mladii kupaju se zajedno, dok su u srednjem
planu spolovi pomno razdvojeni. U krunom jezercu samo su ene, dok mukarci jau oko
njega na razliitim vrstama ivotinja. Neobino ponaanje jahaa, od kojih jedan radi salto na
leima konja, pokazuje da ih uzbuuje nazonost ena, a jedna od njih ve izlazi iz vode.
Time Bosch prikazuje seksualnu privlanost izmeu mukarca i ena, te nije neobino to taj
prizor smjeta u sredite slike, kao izvora i zaetka onoga to se zbiva okolo.
Posljednji dio triptiha, desno krilo, je zbog mnogobrojnih muzikih instrumenata
nazvan Muziki pakao. Svijetla atmosfera raja i vrta pretvara se u mrani pakleni ambijent,
osvijetljen plamenom poara i kataklizme. Njena ruiasta tijela kojima je ispunjen Vrt
uivanja ovdje su izvrgnuta muenjima udovinih bia, izbodena, nabijena na kolac, razapeta
na kri, spaljena... Ako je u Vrtu bilo sree, ovdje je pretvorena u najstravinije muenje. To je
Boschova najnasilnija vizija pakla. Muziki instrumenti pretvoreni su u sprave za muenje,
tako su jedan goli lik vragovi privezali za vrat lutnje, drugi je bespomono upleten meu ice
harfe, a trei uguran u otvor golemog roga.
Pouka djela je samo jedna: grijesi uvijek bivaju kanjeni, prema nekima oni puteni, a
prema drugima, svi glavni grijesi.

Stvaranje svijeta

Sklopljena krila ovog triptiha predstavljaju jedinstvenu kompoziciju Stvaranja svijeta.

Na ovoj slici raenoj u priguenim tonovima sive i sivo-zelene boje, bradati Bog pojavljuje se
izmeu oblaka u lijevom gornjem kutu. Bog je dakle prikazan kako stvara svojom rijeju, te je
uz gornji rub zabiljeeno: Jer on ree, i postade; on zapovijedi, i pokaza se. Dominantna je
prozrana kugla u ijem sreditu, iz vode izranja prostrana zemljina povrina po kojoj zajedno
s drveem gmiu udnovata stvorenja. Kad se krila otvore dobiva se vrlo jak kontrast
nasuprot monokromiji iri se rumenilo jarkih boja; na scenu mranog, jo nenaseljenog
svijeta, nadovezuju se prizori prepuni ljudi, ivotinja i demona.

8
 Posljednji sud

Neizljeiva tjeskoba sudnjeg dana na jedan je zadivljuju nain izraena u Boschovom

tiptihu Posljednji sud, koji se nalazi u Beu, a nastao je najvjerojatnije u srednjem razdoblju
njegova stvaralatva.
Na vanjskoj strani dvaju krila prikazani su likovi sv Jakova Kompostelanskog i sv.
Bava. Unato surovom krajoliku kakvim se kree sv Jakov, ni to, a ni ono drugo krili, ne
pripremaju nas na apokaliptine prizore koji se deavaju na unutranjem panelu.
Na lijevom krilu u prednjem planu vidimo stvaranje Eve, za kojim slijedi iskuenje
prvog para. U srednjem planu aneo ih protjeruje iz vrta. Usporedno sa njihovim izgonom iz
Edena na nebesima se odvija izgon pobunjenih anela, koji se u padu na zemlju pretvaraju u
demone. Tu Bosch prikazuje dolazak grijeha na svijet i neizbjenost Posljednjeg suda.
Ukljuivanje Pada Adama i Eve u temu Posljednjeg Suda dosta je neobina pojava.
Ostala dva dijela ovog triptiha jo vie odstupaju od tradicionalne ikonografije. U pravilu je
Raju dodjeljena glavna uloga, a naglaen je in posljednjeg suda. No, u Boschovoj verziji
Boanski sud pojavljuje se malen pri vrhu sredinjeg panela, a due koje su meu izabranima
primjetno su malobrojne. Veina ovjeanstva progutana je u sveopoj kataklizmi koja bijesni
dubokim, zatamnjenim predjelom ispod. Beskrajna panorama none more prikazuje zemlju u
njenim konanim smrtnim mukama, razorenu vatrom. Zemlja se vie ne razlikuje od pakla,
prikazanog na desnom krili triptiha, iz kojeg rojevi sotonine vojske nasru na proklete.
Za Boscha su patnje iz Pakla uglavnom tjelesne; blijeda, gola tijela prokletih su
unakaena, dave ih zmije, prodiru uarene pei, te su zatoene u dijabolikim spravama za
muenje.
I ovdje se takoer pojedine kazne mogue je povezati s odreenim grijesima, tako se
krtac kuha u velikom kotlu, jedva vidljivom ispod jednog zdanja na sredinjem panelu.
Odmah iza ugla, debeli prodrljivac je prisiljen piti iz bave koju pridravaju dva vraga. Na
krovu zgrade bludna ena preputena je udovitu nalik guteru koji joj se omotava oko
bokova, dok im dva demona sviraju serenadu.
Neka od njegovih udovita takoer potjeu iz tradicionalnih likovnih izvora, a to su
ovjekoliki vragovi, abe, guje, te zmajevi koji gmiu preko stijena ili izjedaju vitalne djelove
tijela svojih rtava.
Pretpostavljalo se da su te ploe nekad bile dijelovi oltarskih krila Posljednjeg suda..
slike su izobliene debelim premazima boje i tamnim lakom, pa kritiari nisu jednoglasni oko

9
nnjihovog pripisavanja Boschu, no njihova je kompozcija takva da bi teko mogle pripadati
nekom drugom umjetniku.

Iskuenje svetog Antona

Ovo djelo nastaje kad je Bosch ve doao do vrhunca svoje umjetnike zrelosti.
Uzbudljiva snaga, naroito u prikazivanju udovinih bia oko sveca i izvanredan osjeaj za
kompoziciju, plod su eksperimenata koje je Bosch vrio tokom svojih ispitibvanja. Simbolika
ovih triju slika je sloena.
Lijevo krilo triptiha naziva se jo i Let i pad sv. Antona, na toj slici su prikazana dva
vremenski uzastopna prizora: sveca nose avoli, a potom, poto je pao na zemlju, podiu ga
njegovi sljedbenici. avoli koji odnose sveca Bosch daje u obliku aba-krastaa, lisice i mia,
dok oko Antona, zanesenog u molitvi, lebde ovjek-riba i pravi pravcati brod koji u visinu
prenosi jedno udovite. Na boku broda stoji avao u bestidnoj pozi i jedna prodrljiva riba
Sredinji dio naziva se Iskuenja sv. Antona. Na ovom prizoru primjeujemo jednu
zgradu zahvaenu poarom, za koju se pretpostavlja da je upravo samostan antunovaca. Vatra
je u ovom sluaju simbolina: ona je znak sveteve snage, te aluzija na stranu bolest koja se
nazivala se Vatra svetog Antona2 . Na ovoj slici je i neobina prilika, vra ili vjetac, u
crvenom ogrtau i s cilindrom na glavi, a sjedi pred tkaninom na kojoj je krvavo stopalo
(posljedica bolesti). S boleu moe biti povezan i prosjak u sreditu slike koji s drvenom
nogom ponosno hoda po prostirci. U donjem desnom dijelu slike primjeujemo lik sveenika
sa svinjskom glavom koji slui misu u otrcanoj misnoj odori iz koje se prosipa utroba. Pored
njega se vidi raom ukraeno jedro jedne od barki-riba (riba simbol neistoe). Most-
galerija koji jajoliko okruuje cilindrini toranj vjerojatno je simbol javne kue.
Desno krilo triptiha naziva se Razmiljanje. Na ovoj slici nebo presjeca velika riba na
ijim leima su ovjek i ena.

Poklonstvo mudraca

Posljednji od Boschovih velikih triptiha je upravo Poklonstvo mudraca. Na ovim

slikama kriju se i neki neobini prizori. Na lijevom krilu triptiha iza velianstvene pojave
darovatelja i njegova zatitnika svetog Petra, sveti Josip u dronjcima sui svoje ruho pod

2
Zarazna bolest koja je od srednjeg vijeka bila bi za ovjeanstvo, esto se oitovala gubitkom udova, zbog
suenja tkiva ili amputacije kojom je trebalo sprijeiti dalje irenje.

10
tronom nadstrenicom. Na ulazu ispred njega je u nesigurnom stavu aba-krastaa, dok se
mali avoli pribliavaju s obe strane ulaza.
U sredinjem dijelu na poklopcu okrugle posude, u rukama crnog kralja, stoji pelikan,
simbol Spasitelja. Na toj posudi su takoer prikazi tri kralja to od Davida trae vodu simbol
proroanstva Bogojavljenja. Zakonetan je pak lik polunagog i okovanog ovjeka koji se s
trnovitim vijencem i crvenim ogrtaem pojavljuje na vratima, za kojeg mnogi misle da
predstavlja Antikrista.
U sredinjem dijelu triptiha velika je slika dolaska mudraca u talicu. Likovi su
prikazani velianstveno, a nihova raskona odjea, plastinost tkanine i bogatstvo nakita
podsjeaju na najuvenije slike Albrechta Drera. I ovdje nailazimo na neke zagonetne likove
kao to je onaj polugoli lik na vratima, zatim likovi koji vire iza Bogorodice.

Misa svetog Grgura

Kad se krila Poklonstva mudraca sklope nailazimo na prizor Misa svetog Grgura. U
unutranjem dijelu te kompozicije Bosch je naslikao nekoliko prizora Stradanja Kristovih.
Shvaeni kao dijelovi neke vrste isklesanog luka, uzdignutog iznad oltara, oko sarkofaga iz
kojeg izlazi lik Spasitelja, prizori predstavljaju molitvu na Maslinskoj gori, hvatanje Krista,
Krista pred Pilatom, bievanje, krunjenje trnovom krunom, a iznad toga svega dominira
Raspee, u koje su umetnuti mani prizori kao to je onaj s avolom koji odnosi kri zlog
razbojnika, te oca koji vodi dijete da vidi objeenog Judu.

11
5. ZAKLJUAK

Boschove slike uvijek su fascinirale promatrae, meutim, u prijanjim stoljeima,

uglavnom se smatralo da je svrha njegovih dijabolikih prizora jednostavno zabaviti ili
isprovocirati. Karel van Mander opisao je Boschove slike kao uglavnom udesne i neobine
fantazije...ee manje ugodne, nego grozne za gledanje.
Boschova umjetnost posjeduje znatno produbljeni smisao, pa je bilo mnogo pokuaja
kojima se eljelo objasniti njezino podrijetlo i znaenje.
Neki pisci vide Hieronymusa Boscha kao svojevrsnog nadrealista iz 15. stoljea koji iz
podsvjesti crpi uznemirujue oblike, stoga je njegovo ime esto povezivano sa Salvadorom
Dalijem. Za druge, Boschovo slikarstvo odraava srednjovjekovne ezoterijske vjetine, kao
to su alkemija, astrologija ili vraanje. No, modasu ipak najprovokativniji pokuaji da se
Boscha povee sa razliitim heretikim uenjima koja su postojala u srednjem vijeku. Jedan
takav primjer moe se nai u tezi Wilhelma Fraengera.

12
6. LITERATURA

1. Franko de Poli: Bo, Beograd: Nolit, 1979.

2. Combe, Jacques: Hieronymus Bosch, London 1946.
3. Bosing, Walter: Bosch / Izmeu Raja i Pakla, Zagreb: Europapress holding ; Madrid :
Mediasat group, 2006.
4. Devitini Dufor, Alessia: Bosch: ludost poroci i vrline: zanesenost stvarnou i
fantazijom, Zagreb: Motovun, 1998.

7. IZVORI

1. www.apocalyptic-theories.com
2. www.artinthepicture.com
3. encyclopedia.jrank.org
4. www.wikipedia.com
5. www.ibiblio.org

13