Jean-Baptiste Poquelin Molière, Škrtac

Jean Baptiste Poquelin Moliere bio je najveći francuski komediograf koji je

djelovao u 17.stoljeću te pripada razdoblju klasicizma. Komedija “Škrtac“ je napisana po
uzoru na Plautovu Aululariju i talijanske farse. Svoje komedije, pisao je u stihu i u prozi.
Stih kojim se služio jest klasičan francuski stil, a nazivamo ga aleksandrincem.
Aleksandrinac je dvanaesterac s cezurom iza šestog sloga, to je stih bez strofe. Njegove
komedije dijele se u nekoliko skupina: farse, komedije-baleti, komedije intrige, komedije
karaktera i komedije društva. Molière je bio odličan glumac, što dokazuje činjenica da je
glumio glavne uloge u gotovo svim svojim komedijama.

Drama “Škrtac“ pripada francuskoj književnosti. Nastala je u klasicizmu, točnije u

17.st. Klasicizam je europski kulturni pokret koji je nastao krajem 17. stoljeća i trajao je
skoro sve do kraja 18. stoljeća, posebice u Francuskoj. Klasicizam se suprotstavlja
baroknoj kićenosti te književnost klasicizma teži skladnosti i pravilnosti forme i
uzvišenosti stila. Ovaj ulomak pripada četvrtom činu iz dijela zapleta. Likovi koji se
pojavljuju u ovom ulomku su otac Harpagon i sin Cleante. Primječujem da je Harpagona
novac pokvario i postaje sve bezobzirniji i bezosjećajniji prema ljudima koji ga okružuju,
trebalo bi mu biti na prvom mjestu sreća svoga sina dok on ipak gleda samo sebe i ne mari
za druge. S druge strane imamo Cleanta koji je lukav i jedino što mu je potrebno je ljubav,
totalna suprotnost od oca. Cleant je napokon skupio hrabrosti priznati ocu da je zaljubljen
u Marianu i da se želi oženiti njome: „Ah, oče, ne ištem vam ništa više, dosta ste mi dali,
kad mi dadoste Marianu“. Harpagona je to razbjesnilo i prijeti mu da će ga se odreći:
„Odričem te se da si mi sin“ te da će ga razbaštiniti: „Razbaštinjujem te“ dok Cleant
govori da radi kako god ga je volje i da mu ne treba ništa od njega: „Ne treba meni ništa
od vas“. Zaključujemo da je tema ovoga dijaloga kao i samoga djela škrtost te očeva
sebičnost. Glavni problem ovoga dijaloga je djevojka Mariana, koju Cleart iskreno voli.
Primjećujemo kratke i brze odgovore pri samome kraju, pogotovo od Clearta koji je
vjerojatno razočaran u očeve riječi te ga pogađaju iako po odgovorima vidimo totalnu
suprotnost. Sličan karakter Harpagana ima lik iz djela „Skup“ kojeg je napisao Marin
Držić. Za oba lika novac znači apsolutno sve te ne mogu zamisliti život bez novca.
 Moliere je u liku Harpagona psihološki uvjerljivo prikazao stanje psihe i ponašanje
čovjeka opsjednuta novcem. Možemo zaključiti da je Moliereov junak predstavnik svoga
vremena, vremena u kome novac znači sve. Harpagonov odnos prema novcu postao je
nenormalan, što ga je dovelo do sukoba s drugima i učinilo smiješnim, usamljenim i
promašenim.