G. F.

Unger:

DIVLJI
SPLAVARI
 Splav je vrlo dugačka i vrlo ši­ oštrom zavoju i splav je nošena da­
roka, ali sad a dok juri golemim lje neobuzdanom bujicom. Na pješ­
procijepom kanjona Jackson Hole, čanim nanosim a što se pojavljuju
nošena brzom strujom, uopće se ispred njih prim jećuju se ostaci
ne doim a snažnom i izdržljivom. splavi čija posada očito nije usp­
Buck Flynn i njegov glavni spla- jela svladati m oćnu rijeku. Big
var Tate Pala budno paze d a ni je­ Muddy kako se običava nazivati
dan od ljudi ne počini grešku i Missouri, čini se, vrlo je loše raspo­
time splav prepusti milosti i nem i­ ložen. Zbog dugog kišnog razdob­
losti uzburkane rijeke. Buck Flynn lja voda je nabujala i stoga je poth­
svjestan je životne opasnosti u koju vat u koji se upustio Buck Flynn
se upustio, ali m ora srediti neke pravi izazov sudbini.
stare račune s jednim od su p ar­
nika. Želi i m ora prvi stići u Saint Bilo kako bilo, pilanam a u Saint
Louis. Zato se i odlučio sa šačicom Louisu potrebno je - drvo i stoga
hrabrih ljudi prim iti se ukoštac s sada plaćaju visoke cijene za prve
neukrotivom rijekom. Tolikom brzi­ prispjele splavi. Svakim danom i
nom jure nizvodno da ih ru jedan svakom novo prispjelom splavi ci­
jahač ne bi mogao slijediti putem jene će u Saint Louisu biti sve niže.
što vodi uz riječno korito. Buck Flynn nam jerava stići prije
Na m jestim a gdje su spojena, svih ostalih. Njegova golem a splav
debla pucketaju i škripe. U norm al­ sastavljena je od debala najbolje
nim uvjetima izviruju visoko iz kvalitete iz kojih se izrađuju daske
vode. Sada su, međutim, često sas­ / prve vrste. Svjestan je opasnosti
vim zaronjena u valove što zapljus­ koju za njega i njegovu posadu
kuju sve do drvene kućice na predstavljaju sprudovi ispred njih.
splavi. Buck Flynn je m okar do Struja što razularenim bijesom ide
kože, kao i njegovi ljudi. Visoka ra ­ kanjonom Jackson Hole, izbacuje
sta, mlad, crvenokos, plavih očiju, n a sprudove sve što joj se do sada
sjajnih zuba, jak, žilav i smion, na­ još m ožda uz najveće napore usp­
lik je n a diva. jelo suprotstaviti. Buck Flynn je na
Iza kanjona struja skreće u sve sprem an.

L A S O 336 3
 - Hoiii! - poviče grom kim gla­
som.
Svi su njegovi veslači snažni neu­
strašivi momci. Izabrao ih je iz­
među stotinjak h rabrih i jakih i
ponosni su što mogu raditi za
njega. Dugačka vesla drže za sada
još iznad vode, okrenuta ukoso
prem a istočnoj strani rijeke. Goli
do pasa, bradati i suncem opaljene
kože, neki sa crvenim m aram am a
n a glavi i zlatnom naušnicom u
uhu, zaista su nalik n a pirate.
- Hoiii! - ponovo će Buck
Flynn. - Okreći p rem a prednjem
boku broda! Vuci!
U isti tren začuje se kako vesla
uranjaju u divlju rijeku i ljudi čelič­
nih mišića počinju se poput lavova
boriti s gotovo neukrotivim protiv­
nikom. Ulažu svu svoju snagu, pov­
lače vesla s istočne n a zapadnu
stranu, podižu ih, trče n a suprotnu
stran u splavi i puštaju ih d a padnu
u vodu kako bi ih ponovo potezali
s jedne n a drugu stranu. Isprva se
čini da neće uspjeti i da će ih
struja, nem oćne d a joj se suprot­
stave, izbaciti kao i sve ostale na
jedan od sprudova gdje će se raz­
biti, ali'B uck Flynn se ne predaje.
Pom am no viče i izdaje naloge, a
šestorica njegovih ljudi ponovo se
hvata ukoštac s pobješnjelom stru­
jom. Da Buck Flynn nije sve predvi­
dio onako točno kako to samo on
umije, vjerojatno ne bi uspjeli, ali
ovako je snaga šestorice veslača
bila najbolje upotrijebljena u tre­
nutku kada se rijeka svom žesti­
nom odbija od obale i n a zaokretu
poslije kanjona u d ara o stijene.
U takvim trenucim a svatko je
nemoćan, ali Buck Flynn se umije
snaći. On je sve predvidio i znao
što ga n a tom putu očekuje. Pogle­
davši svoje momke, srce m u jače
zakuca od veselja. Tate Pala viče
prenoseći Buckove zapovijedi i
4 L A S O 336
iako se gube protiv vjetra što
snažno puše iz prerije s istoka,
Buck razabire riječi.
Za sada još nije sigurno hoće li
izdržati i uspjeti skrenuti splav s
opasnog spruda.
Buck n a trenutak ugleda k u h ara
i njegova pom oćnika kako se grče­
vito drže za kućicu u kojoj bi tre­
balo da priprem e nešto za jelo. Vje­
ta r nosi vodu i poigrava se de­
blim a koja jedva dva jaka čovjeka
mogu obuhvatiti. K rm a splavi dosp­
jela je sada upravo n a mjesto gdje
se struja odbija od obale pom am no
se pjeneći. Tate Pala je u pravi tre­
nutak poduzeo sve prijeko po­
trebno i uspio mimoići sprud,
uopće ga ne dotaknuvši. O grom na
splav sada može ploviti dalje rije­
kom koja od spruda postaje šira i
m anje opasna.
Kuharov pomoćnik donio je
Bucku viski. Otpivši gutljaj, Buck je
predao bocu posadi. Svi se zado­
voljno smješkaju. Ponovo su uspjeli
svladati m oćnu rijeku Big Muddy,
a osim toga, za momke kao što su
oni, pravi je užitak upustiti se u
pustolovinu s Buckom Flynnom.
Rijetko bi se tko, osim njega, usu­
dio uputiti nizvodno nabujalom ri­
jekom s mnoštvom brzaca i spru­
dova. Dugo će se pričati kako je
Flynnova posada svladala rijeku
dok je voda pokraj Rim Rocka do­
sezala sve do crvene linije.
Posada zna da se nitko to ne bi
usudio. Nitko!
Rijeka je sljedećih pet kilome­
ta ra tekla ravno i smirenije, pjenu-
šav$ i široka poput jezera, prljava i
p una m ulja zbog visoka vodostaja.
Big Muddy, što znači velika mulje­
vita, d anas je zaista potvrdila svoj
naziv.
Tate Pala je koračao brzo i
spretno u cipelam a sa čavlićima
n a donovima. Između balvana če­
sto bi zjapio p razan prostor u koji
se čovjek lako mogao okliznuti.
Upasti u nj nogom ili cijelim tije­
lom i balvani bi, spojivši se ponovo,
u trenu prignječili nesretnika koji
se ne bi ni snašao. Ali Tate Pala
bio je okretan i nije se toga plašio.
Manji rastom od Bucka Flynna, sta­
riji od njega i svjetlokos, bio je
pravi debeljko iz Tennesseeja.
- Pred n am a je Steam boat
Bend! - poviče Tate Pala. - Mo­
gao bih se kladiti da Dave Mackay
tam o čeka naš dolazak. Hoćemo li
pristati?
Buck Flynn nije odm ah odgo­
vorio već se prvo okrenuo i pogle­
dao iza sebe kao da se želi uvjeriti
kako ih uistinu nitko ne slijedi. Po­
gledao je šestoricu splavara na
stražnjoj strani splavi, zatim ku­
hara, njegova pom oćnika i na
kraju šestoricu n a prednjoj strani.
Ponovo pogledavši Tatea Palu n as­
miješi se i bijeli m u zubi zablistaše.
Po njegovu se osmijehu moglo zak­
ljučiti da nikada ni od čega ne za­
zire i d a je uvijek sprem an suprot­
staviti se najopasnijem neprijate­
lju.
- Svakome tko je izgubio m ora
se pružiti nova prilika - nasmiješi
se Buck Flynn. - Ako nas Dave
Mackay uistinu čeka u salunu, ne
smijemo ga razočarati. Dobro smo
se zabavili prošli put, zar ne? Ne
može se reći da nije bilo zabavno.
- Dave Mackay se zakleo da će
te sljedeći put svladati. Vjerujem
da je skupio oko sebe momke
koji...
- Može me pokušati svladati
kad god m u se to prohtije - pre­
kine ga Buck Flynn. Ako je »River-
bee« usidren kod Steam boat
Benda, i mi ćemo pristati.
Tate Pala nešto nerazumljivo
L A S O 336
prom rm lja i zatim rukom dodirne
svoje spljošteno uho.
- K orm ilar m u je rodom iz Ken-
tuckyja - doda sada već razum lji­
vije. - K ada bolje promislim, sve
mi se čini d a s tim dlakavim čudo­
vištem im am još neke nesređene
račune.
O krene se i ode n a stražnji dio
splavi.
* * *
Ubrzo je rijeka polagano skre-
tala i splav zaokrene nošena stru­
jom n a drugu stranu gdje je u za­
klonu sm ješteno pristanište za ri­
ječne parobrode. Pristanište pri­
p ad a m alom e gradu. Različiti bro­
dovi iskrcavaju robu koju kopnena
tran sp o rtn a služba prevozi u un­
utrašnjost zemlje.
Kraj jednog od tri pristaništa
m osta usidrio se parobrod, jedan
od tipičnih brodova kakvi se mogu
vidjeti u tom dijelu zemlje, sa dva
dimnjaka, golemim lopatastim ko­
tačem n a krm i i trim a palubam a.
O djednom se začu reski zvuk zviž­
daljke. Na desnom prednjem boku
parobroda pojavio se n a jednoj od
paluba visok čovjek i pogledao
prem a splavi. Sprijeda, n a glavnoj
palubi, neki je drugi čovjek skočio
n a pokriveno grotlo brodskog skla­
dišta.
N aravno da n a parobrodu im a i
drugih ljudi i svatko je nečim zapo­
slen, ali za Bucka Flynna oni nisu
toliko važni. On se okrene i Tate
Pala odm ah primijeti znak koji mu
je dao.
Splavari ponovo prionuše poslu.
U darcim a vesala skrenuli su splav
iz struje i usm jerili u m irniju vodu
iza okuke.
Polagano i oprezno prošli su
jedva tridesetak m etara daleko od
p arobroda n a kojem je zlatnim
5
ukrašenim slovima pisalo: »River-
bee«.
- Heeej! Drvenjači! Možda nas
se plašite? Hoćete kidnuti? - po­
viče čovjek koji je stajao n a brods­
koj palubi i digne ruku.
- Gospodine Mackay, vas ribož-
deraca svakako se ne bojimo! -
odgovori mu Buck Flynn, a njegovi
ljudi glasno su mrm ljanjem odo­
bravali ono što je rekao.
Čovjek n a palubi stisne pesnicu i
ljutito zam ahne rukom. Visok i
mlad, isto kao i Buck, taj je cm o-
kosi čovjek zapravo sasvim različit
od njega.
- Ovaj puta nećete uspjeti! -
ljutito će čovjek n a palubi.
U tom je trenutku prednji kraj
splavi, gdje je stajao Buck Flynn,
već toliko odm aknuo od paro­
broda da nije mogao čuti viče li
čovjek n a palubi još nešto za
njime, ali se zadnji kraj splavi sada
približio parobrodu toliko d a su se
Tate Pala i čovjek’koji je m alo prije
skočio s grotla mogli čuti. Po kapi
koju je čovjek imao n a glavi moglo
se odm ah zaključiti d a je kormilar.
- Im a li netko iz Tennesseeja
koga bih m ogao prebiti? - poviče
kormilar.
- Pokazat ću ja tebi i odletjet
ćeš sve do tog tvog Kentuckyja i
tam o se još nećeš tako brzo osvije­
stiti! - zau rla Tate Pala praćen
odobravanjem posade.
Splav se sad a sasvim udaljila od
broda i približila obali. Iskusni Buk-
kovi ljudi bacili su konope na
kopno i privezali splav za nekoliko
stabala. M otkam a su učvrstili
splav d a je struja ne odnese prem a
obali.
Sve su izveli brzo i bez teškoća.
Netko bi m ožda pomislio d a je sve
to igrarija, ali nije tako. Naprotiv,
treba mnogo umijeća i spretnosti
d a bi sve izgledalo tako lako i jed­
6 L A S O 336
nostavno. Struja i njezin povratni
učinak točno su izračunati i predvi­
đeni.
Sunce je polagano zalazilo, a
Buckovi ljudi skupili su se oko
svoga kapetana.
- M ožda netko nije raspoložen
za tučnjavu? - upita Buck Flynn i
oprezno ih pogleda. - Možda se
netko ne osjeća najbolje ili ne želi
nauditi svojoj ljepoti?
Svi se nasm ijaše njegovim rije­
čima, jer su prava skupina okorje­
lih divljih splavara i nitko se od
njih i ne brine o ljepoti. Život je pre­
više okrutan i ostavio je n a svima
vidljive tragove.
- Oni -jadnici s parobroda ne bi
nas ni u kojem slučaju mogli pobi­
jediti - sam ouvjereno će jedan od
ljudi. - Ako ih to i;aduje, mogu se i
idućih tisuću godina okušavati s
nam a kad god zažele ali ne postoji
ni najm anja n ad a da nas svladaju.
- Buck, drago nam je da smo
pristali - doda jedan drugi. -
M ožda bi oni jadnici mogli pomi­
sliti/da ih se plašimo.
- Osim toga, ja sam obećao
Nelly da ću je posjetiti - nasmiješi
se m om ak sa zlatnom naušnicom
- i rekao sam da joj se toga dana
nitko osim m ene ne smije približiti.
- Neće sve biti baš tako lako -
prom rm lja Buck Flynn. - I oni su
ponosni i neće dopustiti d a ih uvi--
jek iznova izmlatimo. Uvjeren sam
da nam ovog puta priprem aju
neka iznenađenja. Pripazite i ne­
mojte dopustiti da se našali s vam a
- značajnim će glasom Buck i za­
šuti.
Svi su ga njegovi ljudi pažljivo
slušali. Njegova jarko crvena kosa
kao d a se u boji natjecala s purp u r­
nom bojom neba obasjanog zalaze-
ćim suncem.
- Vi ostanite na splavi i pripa­
zite d a sve bude u redu - obrati
se Buck kuh aru i njegovu pom oć­
niku.
Netom je to rekao, skoči na
kopno a za njim krene trinaesto-
rica momaka. Te 1868. godine za
oporu skupinu splavara kao što su
bili oni, pravi je užitak bila tuč­
njava poput ove što ih je očekivala.
Slijedeći Bucka Flynna prošli su
pristaništem mimo p arobroda na
kojem više nije bilo posade. Samo
je stražar s puškom u ruci stajao
n a palubi.
- Ćekaju vas! - poviče stražar.
- Čini se d a vam se ne žuri p re­
više? Možda se plašite batina?
Šutke su prošli pokraj njega i
uputili se prem a naselju do malog
trg a okruženog kućama. Jed n a od
zgrada bila je salun, čiji su prozori
već bili rasvijetljeni, a sa jednog od
gornjih katova gledale su ih žene.
Ugledavši ih jedna od njih poviče:
- Momci, nemojte se sam o p re­
jako potući! Kako ćete se kasnije
zabavljati ako budete pretučeni?
Ostale žene iz salu n a glasno za-
hihotaše, ali ugledavši pred v ra­
tim a saluna Davea Mackaya, sve
umuknuše.
Kapetan parobroda »Riverbee«
stajao je pred vratim a zajedno sa
svojim korm ilarom Artom Banne-
rom iz Kentuckyja i dvanaestori­
com svojih ljudi.
- Č etm aestorica smo - prom u­
klim će glasom Dave Mackay. -
Je li vam to m ožda previše?
- N am jeravam o ući u salun i
nikoga od vas ne pustiti u n u tra -
m im o će Buck Flynn.
Time je dan signal za borbu. Uvi­
jek kad bi se posada parobroda
»Riverbee« i skupina splavara n a­
šle u Steamboatu, izbila bi tuč­
njava koja je po svojoj ludosti i že­
stini, kakvom se mogu boriti samo
srčani i jaki momci, bila poznata
sve do Saint Louisa. Što se tiče uz­
L A S O 336
roka borbe, moglo se govoriti
sam o o bezrazložnoj djetinjariji.
Buck Flynn i Tate Pala krenuli
su sa svojim ljudim a prem a mom­
cim a s p a ro b ro d a Svi se već m eđu­
sobno poznaju i već su nekoliko
p uta uspjeli izmjenično svladati
jedan drugoga.
Sunce je već zašlo, ali nebo je i
dalje crveno. V jetar više nije tako
jak i g rađani Steam boat Benda
stoje n a sigurnoj udaljenosti od
m jesta tučnjave kako bi ponovo
mogli prom atrati zanimljivu borbu
dviju najjačih momčadi u tom
kraju.
N asrnuli su jedni n a druge, bo­
reći se kao da je posrijedi oklada.
II
U Steam boat Bendu je i manji
prilično loš hotel uz koji je proda­
vaonica, ured poštanske linije i,
naravno, dvorište za utovar tereta
i izmjenu konja.
S gornjeg k ata hotela dvoje ljudi
zainteresirano pro m atra tučnjavu.
Soba iz koje gledaju je zam račena,
p a se s ulice ne može lako primije­
titi m ladu ženu i ne mnogo starijeg
mladića, visoka, m ršava i sam ouv­
jerena.
- Caroline, to su dakle oni -
trom im će glasom čovjek. - To su
dvije najjače i najhrabrije skupine
ljudi n a cijelom području gornjeg
Missourija. Njihovi neustrašivi
vođe, koji sami sebe nazivaju kape­
tanom parobroda i kapetanom
splavi, ne zaziru ni od čega, pa se
bez mnogo dvoumljenja upuštaju
u svaku opasnost.
O njim a se priča duž cijele rijeke
sve do Saint Louisa, a ove njihove
tučnjave u Steam boat Bendu
postale su već legenda. Iako se po-
tuku, ne vladaju se neprijateljski
jedan prem a drugom e kad se
7
 sretnu. To je za njih samo nadm eta­
nje u snazi, sve je to zapravo samo
šala. No, vjerujem da ne možeš sve
to baš sasvim razum jeti jer ne znaš
koliko su ti ljudi grubi i jedno­
stavni, m ožda čak primitivni. Za te
je divlje momke tučnjava poput
ove sam o luda zabava.
Zašutio je nakon što je sve to
ispričao glasom u kojem se osje­
ćala ironija i prezir prem a tim lju­
dim a koji se bore radi zabave.
M lada je žena šutke p rom atrala
razvoj situacije dolje n a trgu i iako
se zbog slabe vidljivosti u sve tam ­
nijem sutonu nije moglo sve vid­
jeti, bilo je očito da splayari pola­
gano osvajaju prednost. Ćini se da
su ipak malo izdržljiviji od posade
parobroda.
Nekoliko splavara uspjelo se pro­
biti kroz red protivnika i domoći se
ulaza u salun. Uz snažan povik
ushićenja nastavili su borbu, u ko­
joj su svakim časom bili nadm oć­
niji. Jedan se krupan mom ak po­
sebno isticao.
- To je Buck Flynn. Zovu ga div­
lji Buck Flynn - reče m uškarac
mladoj ženi pokazujući joj visokog
momka kao da je znao da Caroline
gleda baš njega. - Buck Flynn poz­
nat je kao najdivljiji drvosječa i
splavar n a cijelom gornjem Mis-
souriju. Ako on ne uspije, onda
nitko neće uspjeti. Ako želimo pro­
te s t i plan, m oram o ga pridobiti za
sebe zajedno s njegovim ljudima.
Bez njega ne možemo uspjeti!
Šutke su prom atrali kako neki
čovjek, koji je do m aloprije srušen
klečao n a zemlji, n ap ad a Bucka
Fiynna. Visok i snažan kao Flynn,
napao ga je brzo i vješto i odgur­
nuo ga do zida saluna pa se činilo
n a tren kao da se cijeli salun stre­
sao.
- Ono je kapetan parobroda,
Dave Mackay - rastum ači čovjek
8 L A S O 336
s naglaskom Teksašanina, obra­
tivši se mladoj ženi. - Black Dave
Mackay prava je suprotnost Bucku
Flynnu. Nije tako krut i jak kao
Flynn jer m u nedostaje izdržljivost
i oporost pravog drvosječe. Caro­
line, gledaj!
Sve što je uspjela vidjeti bilo je
da jedan od te dvojice podiže dru­
goga i baca s ulaznih vrata saluna.
Ovaj je udario svom snagom o zem­
lju, podigao se, pokušao ponovo
približiti ulazu, ali ga je protivnik
dočekao tako snažnim udarcem da
je ponovo odletio s nogostupa i
zautavio se n a zemlji ispruživši se
n a leđima. Bio je to Dave Mackay.
Time je borba bila završena.
Većina splavara uspjela se odr­
žati n a nogam a i posada paro­
b roda odluči da je vrijeme da se
polagano povuku. Uz pobjedo­
nosnu viku splavari su podigli dru­
gove koji su posustali i pali na zem­
lju od iznemoglosti ili pak bili pre­
bijeni i svi su zajedno, najvjerojat­
nije željni viskija i zabave, ušli u
salun.
M lada se žena odm akne od pro­
zora i okrene. Čovjek je već prišao
stolu i upalio svjetiljku. Pod svjet­
lošću svjetiljke pažljivo su se gle­
dali. M lada žena zapravo je još dje­
vojka svijetle kose i plavih očiju.
Na neki ¡e poseban način zgodna i
privlačna. Srednjeg je rasta, po­
nosna držanja, uvijek uspravne
glave. Nos joj je m ožda malo pre­
malen, ali zato oči plave kao nebo,
i po plam enu u njim a na prvi po­
gled odaju njenu sam ostalnost i
odlučnost. Zeleni putni kostim
ističe njen vitki i skladni stas. .
Pažljivo gleda Chipa Hessedyja.
Otkako zna za sebe bili su susjedi,
a njihovi očevi prijatelji i ortaci.
Caroline Dunn i Chip Hessedy su
kao b rat i sestra, iako razdvojeni
ratom nekoliko godina nisu vidjeli.
 Mirnim i čvrstim pogledom Hes-
sedy je uzvratio djevojčin pogled.
Pravi je Teksašanin. Visok, mršav,
gotovo suh, svijetle bezbojne kose i
iste takve kože prošarane sunče­
vim pjegam a Lice m u ne odražava
nikakav poseban izraz, ali kad mu
se pogleda u oči, odm ah se stječe
dojam d a je riječ o opasnoj osobi.
Čovjek s m alo više iskustva od­
m ah primjećuje na koji način Hes-
sedy nosi revolver i u tom tre­
nutku m ora svakome biti sve
jasno. Nije riječ samo o tipičnom
Teksašaninu, već i o opasnom re-
volverašu. Njegov hladan i oštar
pogled, bezizražajno lice i revolver
što ga nosi za opasačem zakopča­
nim ispod bokova, dovoljno govore.
-P la š iš li se nečeg, Caroline? -
upita Hessedy m irnim glasom.
- Kao brat i sestra smo - pola­
gano će djevojka uspravivši se još
jače - ali posrijedi je pola mili­
juna dolara u zlatu, a ti si s vrem e­
nom postao revolveraš o kojem se
n a žalost...
- To što sam revolveraš može
nam sam o koristiti - prekine je
Hessedy. - Kako bismo inače mo­
gli opstati uz ovu divlju družinu
koju želimo pridobiti da nam po­
mogne? Da sam samo prosječan
momak, ne bismo se uopće usudili
upuštati u takvo što. Tvoje će nam
ženske draži, d rag a moja Caroline,
kojima rijetko koji čovjek može
odoljeti, pomoći zajedno s mojom
vještinom b aratan ja revolverom
da se domognemo zlata. Pola mili­
juna dolara, Caroline!
Hladne s u 'm u oči na trenutak
zasjale i Caroline to primijeti. Ali i
sama u tom trenutku osjeti silnu
želju da se domogne zlata, prisjeća­
jući se sirom aštva u kojem je o d ra­
sla za vrijem e ra ta kad joj je otac
otišao a m ajka umrla. Sjetila se
svih tih strašnih godina. Pola mili­
L A S O 336
juna d olara omogućili bi joj lago­
dan život o kojem se do sada često
nije usudila ni sanjati.
Prim ora se da više ne mašta, jer
mnogo toga treb a učiniti da se
domogne novca koji će, naravno,
m orati podijeliti s ljudima koji će
im pomoći. Ali pola milijuna do­
lara, m akar i razdijeljenih na više
dijelova, prilična je svota.
- Kao prvo, m oram o pridobiti
Bucka Flynna, zar ne9 - upita C a­
roline nastojeći više ne razm išljati
sam o o zlatu.
- N aravno - kimnuvši će Hes-
sedy. - M oramo s njime razgova­
rati prije nego što bude previše pi­
jan da uopće razum ije što od njega
želimo. Plašiš li se možda otići sa
mnom u salun i razgovarati s tim
Buckom Flynnom? - upita
oprezno, gotovo vrebajućim gla­
som.
- Otkako je završio ra t - na­
stavi Caroline glasom u kojem se
osjećao blagi prezir, - zarađivala
sam za život pjevajući u salunim a
za najrazličitije momke. Budući da
nisam dobro pjevala, m orala sam
plesati kako ne bi uočili da ne
znam pjevati, a kako nisam znala
ni dobro plesati, m orala sam im
pokazati što više od svojih oblina.
Dragi moj, ne bojim se ja saluna
kakav je ovaj.
Glas joj je postajao sve tvrđi.
- U redu. Idemo - hladno će
Hessedy i krene prem a vratima.
* * *
Bucku Flynnu su natekli brada i
oko, ali kao da se ništa nije dogo­
dilo. Iz velikog je vrča pio dobro
pivo što ga je prije dva sa ta -isk r­
cala posada p arobroda »Riverbee«.
O brisao je pjenu s brade i zagrlio
jednu od djevojaka s kojom je po­
čeo plesati, vrtoglavo se okrećući
dvoranom. Ugledavši Caroline
9
Dunn kako ulazi, pusti djevojku s
kojom je plesao, odgurne nekoliko
parova i zastane pred djevojkom.
- Ovo nije mjesto za dame -
nasm ije se Flynn. - Ja sam ovdje
jedini pristojan čovjek i stoga će
biti najbolje da se za sve što tre ­
bate obratite meni.
Uhvati je za ruku, povuče k sebi
i počne plesati. Već je prilično po­
pio. Nakon trećeg okreta osjeti
kako ga u leđa pritišće nešto
tvrdo, poznato. Već mu se dogodilo
jednom ili možda dva puta da mu
je netko n a isti naćin pritisnuo re-
volversku cijev u leđa.
Zastao je, pustio djevojku i
oprezno pogledao preko ram ena.
Sve se zbivalo blizu v rata i nitko
od ostalih gostiju n išta nije prim ije­
tio. Buck Flynn je sada prvi put vi­
dio C hipa Hessedyja i kako je do­
voljno iskusan i poznaje ljude, od­
m ah zaključi da stoji pred opas­
nim revolverašom.
- Čini mi se da sam za ples iza­
brao pogrešnu djevojku? - upita
Flynn, hineći ljubaznost, ali oči mu
opasno zabljesnu.
- I to također - m irno će Hes-
sedy - ali nismo došli ovamo da
bismo se zabavili već s nam jerom
da vam predložimo dobar posao.
- Nisam zain teresiran - od­
mah će Buck Flynn.
Činilo se kao da uopće nije raz­
mislio o odgovoru, ali po onom što
je odm ah zatim dodao, bilo je jasno
da je dobro znao što govori.
- S revolverašim a ne sklapam
postove. Ne volim momke kojima
je potreban revolver kako bi se
potvrdili i koji misle da je umijeće
b aratan ja tom spravom najvažnije
na svijetu...- Jeste li me razumjeli,
Teksašanine?
O krene se djevojci i lagano n a­
kloni.
- S vam a bih rado proveo neko­
10
liko ugodnih tren u tak a - pola­
gano će Buck Flynn pogledavši je
stisnutih očiju. - Je li ovaj ovdje
došao s vam a ili vi s njime? -
upita, palcem pokazavši prem a
Hessedyju.
- O rtaci smo - m irno će C aro­
line, pogledavši ga odlučno svojim
velikim plavim očima. - Bilo bi mi
drago da i vi. Buck Flynn, post­
anete moj ortak.
- Ja zaštićujem gospođicu
Dunn - doda Hessedy i ukloni re ­
volver s Buckovih leđa.
Buck Flynn je uporno gledao dje­
vojku, kao da ga nije čuo. Neki od
njegovih ljudi sada su već opazili
da Buck već duže vrijeme stoji po­
kraj vrata, ne skidajući pogled r
djevojke koja stoji ispred njega.
- Hej! Momci! Gledajte! - p o ­
viče jedan od ljudi koji se vrtjevši
se u krug upravo našao pred njim.
- Divlji Buck Flynn očito nam je­
rava pogledom proždrijeti ovu dje­
vojku! Gledajte samo kako je pro­
m atra! Tako se to radi! Hahaha-
haha!
Čovjek je imao pravo. Buck je
nepom ično stajao i zurro u dje­
vojku kao da je nam jerava hipnoti­
zirati. Prem da C aroline samo stoji
pred njim i m irno ga gleda, iz nje
struje neka toplina i ć ar koji
Bucka omamljuju i privlače. Shva­
tio je da nije kao ostale i da se s
njome m ora ophoditi drukčije.
Možda nije baš onakva kakvom je
on oduvijek zamišljao pravu damu,
ali se u svakom slučaju razlikuje
od ostalih djevojaka koje je do
sada upoznao.
- Vaš je ortak, čini se, vrlo krut
i okorjeli momak - reče, pre­
thodno brzo i oštro pogledavši Hes­
sedyja. - Ako mi još jednom zapri­
jeti tim svojim revolverom, m orat
ću mu rastum ačiti neke stvari...
Ali, dobro... recim o da sam zainte­
L A S O 336
resiran. Uostalom, ne događa se
svaki dan da mi ovakva djevojka
predloži ortaštvo.
N asm rao se pokazavši svoje bi­
jele zube, te mu Caroline odvrati
smiješkom. Jednostavno se m orala
nasmiješiti. Kao da ju je odjednom
zarazila njegova poduzetnost tako
neobuzdana i divlja i shvati da je
on zapravo dječak koji izgleda
odraslo i divlje.
Svidio joj se. Odjednom stekne
dojam da se može na njega oslo­
niti, a to je važno za svaku ženu.
- Prošetajm o do rijeke -
hladno će Chip Hessedy.
Buck Flynn je tren u tak oklijevao
i gotovo žalosno pogleda prem a
baru i ljudim koji su plesali, ali za­
tim se okrene i odlučno krene
prem a vratim a i otvori ih kako bi
propustio djevojku.
- Dobro, prošetajm o do rijeke
- zaključi Buck Flynn mirno. - Je
li prijeko potrebno da ovaj revol-
veraš krene s nam a? Sve mi se
čini da bismo, bez obzira o kakvoj
je ponudi riječ, bolje riješili u četiri
oka.
- On mi je ortak - m irno će
Caroline i pogleda krišom Hessedy-
jevo bezizražajno hladno lice.
Taj čovjek očito nikada ne poka­
zuje osjećaje izrazom lica.
Izlazeći iz saluna, Caroline nesv­
jesno usporedi u m islim a Hesse-
dyja sa crvenokosim divljim mom­
kom i osjeti neku čudnu nelagod­
nost koju nije mogla rastum ačiti.
* * * som:
Šutke su se spustili do rijeke,
dvojica tako različitih m u škaraca i
između njih Caroline. Nedaleko od
parobroda »Riverbee« sišli su do
obale i tam o se zaustavili.
- Zovem se Caroline Dunn -
reče djevojka okrenuvši se prem a
Bucku. - Dolazim iz Teksasa, iz
L A S O 336
područja vodopada Wichita. Ovo je
Chip Hessedy. O dm alena smo sus­
jedi. Naši su očevi bili dobri prijate­
lji.
Sjedne na hrpu drva što je ležala
u blizini i stavi ruke u krilo. Mje­
sec je bio iznad rijeke, a zvijezde
su se doim ale hladnim a i nedokuči­
vima. Iznad vode kružilo je neko­
liko sokola. Buck Flynn kao da nije
bio zadivljen noćnim ugođajem pa
upita suhoparno:
- O čemu je riječ?
- O pola m ilijuna dolara u zlatu
- kratko odgovori Caroline
Buck Flynn je stajao nepom ičan
i m irno disao ne pokazujući bilo
kakvo uzbuđenje, iako mu je u
glavi vrvjelo od misli koje je uspio
vrlo brzo srediti. Zahvaljujući p ra k ­
tičnu načinu razm išljanja, postavi
samo dva pitanja koja su u sebi
sadržavala cijelu bit problema.
-- Koliko će meni pripasti? -
glasilo je prvo pitanje. - Što mo­
ram učiniti da dobijem taj novac9
- doda zatim.
- Naši su očevi, Chipov i moj,
bili smioni i hladnokrvni ljudi -
poče C aroline nakon što je neko­
liko tren u tak a šutjela. Kada je iz­
bio ra t odlučili su da se pridruže
južnjačkoj vojsci. Zahvaljujući ne­
kim svojim pothvatim a ubrzo su
postali poznati i stoga su i bili
određeni u posebnu jedinicu koja
je dobila vrlo težak zadatak -
reče Caroline, pa Chip Hessedy
nastavi hladnim jednoličnim gla­
- Bilo je određeno da ta po­
sebna jedinica dođe do sjevera i s
jedne od pritoka M issourija do­
prem i pet stotina tisuća dolara u
zlatu kroz sjevernjačke položaje
sve do glavnog štaba K onfedera­
cije.
- O dakle je to zlato? - upita
u
Buck kad je Hessedy prestao govor­
iti.
Oboje su šutjeli očito još oklijeva­
jući, ali djevojka zatim nastavi:
- Neki traper, oženjen Indijan­
kom s kojom je živio u divljini, slije­
deći medvjeda slučajno je otkrio
bogatu zlatnu žilu. Nije imao sa
sobom alata, pa je otkinuo samo
nekoliko grum ena. Kad se vratio u
civilizaciju čuo je da je izbio ra t
između Sjevera i Juga. Bio je iz
Teksasa p a mu nije bilo lako da se
odluči između patriotskih osjećaja
prem a Jugu i želje za zlatom na
Sjeveru. Ipak, pridružio se južnjač­
koj vojsci, odustavši od nam jere da
pođe odm ah po zlato.
Nekoliko tjedana kasnije bio je
teško ranjen. Prije nego što je
umro, rekao je drugovim a gdje leži
zlato. Nitko ga nije vrlo ozbiljno
shvatio, ali sve što je rekao ipak se
držalo strogom tajnom. Kada je
poslije Jugu ponestalo novca, odgo­
vorni su se prisjetili te priče i po­
slali nekoliko jakih i izdržljivih
ljudi da pronađu zlato i doprem e
ga u glavni štab. Svi su bili vrlo
skeptični, ali nada je ipak post­
ojala.
Zašutjela je, a Chip Hessedy je,
koliko god mu je to m jesečina omo­
gućavala, p rom atrao Buckovo lice
na kojem nije mogao vidjeti izraz.
Dapače, Buck Flynn ih je gledao
m irno i njegovo na smion i odva-
žan način gotovo zgodno lice bilo
je bezizražajno.
- U kom' grm u leži zec? - od­
jednom će Buck i pogleda uporno
Hessedyja.
- Ljudi su pronašli zlatnu žilu.
Kopali su i drobili gotovo čisto
zlato u manje grurnenje i napunili
vreće od bizonske kože.
Hessedy je na tren zažutio, a dje­
vo jka nastavi :
- Žila se nalazila na indijans­
12
kom području. Sagradili su splav i
spustili se niz rijeku, ali taj pritok
M issourija na pojedinim je mje­
stim a posebno uzak i opasan. Na
jednom takvom mjestu dočekali su
ih Indijanci i većinu ubili. I Chipov
je otac tom prilikom bio teško ra ­
njen. Samo je moj otac bio bolje
sreće, no nije mogao sam uprav­
ljati tako velikom splavi kakva je
bila ona što su je sagradili. Trebalo
je da se zaustavi prije velikog vodo­
pada kojem se približavao, ali nije
imao dovoljno snage. Osim toga,
na obali su ga već čekali Indijanci.
Odlučio je da nastavi ploviti niz­
vodno. Nekoliko teže ranjenih ljudi
privezao je za splav da ne padnu a
sam je stao za kormilo. Kada se
splav strmoglavila, udarivši o ri­
ječnu površinu ispod vodopada,
nije izdržala u darac već se ra ­
spala, a zlato je potonulo.
Buckovo dugogodišnje iskustvo
na rijekam a, strujam a i splavima
naučilo ga je mnogoćemu i stoga
je znao kako izgleda riječno korito
ispod takva vodopada. Na takvom
mjestu uvijek je golema udubina,
nešto nalik na veliku kadu i svaki
teški predm et koji bi potonuo na
tome mjestu zaustavio bi se u njoj
jer ga voda ne bi mogla izbaciti i
odnijeti nizvodno.
Da, Buck Flynn je bio uvjeren da
zlato leži dolje u velikom udublje-
nju ispod vodopada.
Posrijedi su teškoće i svaka je za
sebe bila dovoljno složena pa se si­
tuacija na prvi pogled činila be­
zuspješna. Prva p repreka bili su,
naravno, Indijanci, a druga, možda
još zam ršenija: kako izvaditi zlato
iz udubine nad kojom bez pre­
stanka bjesni snažni vodopad?
Za čovjeka koji je kao Buck
Flynn poznavao sve ćudi rijeke i
koji je bio izvrstan drvosječa, post­
L A S O 336
ojalo je nekoliko načina da nešto
poduzme.
- Koliki je moj udio u svemu
tome? - m irno upita Buck.
- Trećina - odgovori djevojka.
- Trećina za vas i vaše ljude i tre ­
ćina za Davea M ackaya i njegovu
posadu parobroda »Riverbee«.
- Kako to mislite?
- Bio sam tam o - uplete se Hes-
sedy. - Sve sam pogledao i izvidio
i nije mi bilo lako izvući živu glavu.
Na tom je području sve puno Ogla-
lasa. Kada sam o svemu dobro raz­
mislio, bilo mi je jasno da trebam o
parobrod kao što je »Riverbee« da
bismo uspjeli. On bi mogao doplo­
viti sve do vodopada i kad biste vi
sa svojim ljudim a uspjeli na neko
vrijeme zaustaviti vodopad, m orali
bi ljudi s parobroda crpkam a
iscrpsti vodu iz udubljenja ispod
vodopada. Udubljenje je duboko
oko šest m etara. Je li vam jasno
što vam je činiti?
Buck Flynn nije odgovorio n a to
pitanje već je šutke neko vrijeme
razm išljao a zatim upita-,
- Je li Mackay pristao na vaš
prijedlog?
- M oramo ga prvo pitati - od­
govori djevojka, a Buck je sada
prvi put pogleda začuđeno i la­
gano zazviždi.
- Caroline Dunn, zaista ste po­
sebna djevojka. M oram priznati da
nikada dosad nisam susreo takvu
djevojku! Dobro, kako bi bilo da se
prošetam o do Davea M ackayja na
njegov parobrod - doda smiješeći
se kao da ga sve to izvrsno zabav­
lja. - Kako će se taj čovjek veseliti
što sam ga došao posjetiti...
* * *
Dave Mackay ležao je na k re ­
vetu u svojoj kabini s hladnim oblo­
gom na čelu. Ugledavši svoga k o r­
m ilara A rta B annera kako ulazi u
L A S O 336
kabinu, skine oblog i opipa nate­
čeni nos.
- Nisam te dobro čuo. Što si re ­
kao? - upita Mackay.
- Imamo posjetioce. Na palubu
je došla najzgodnija djevojka koju
sam ikada do sada vidio na rijeci i
s njome neki Teksašanin koji zaci­
jelo, ako me ne varaju oči i predos­
jećaj, zna vrlo vješto b aratati revol­
verom. S njim a je i Buck Flynn.
- T k o ? - upita Mackay i la­
gano se uspravi.
- Da, Buck Flynn koji ti je malo­
prije razbio nos - prom rm lja Art
Banner.
- On je na mom parobrodu9 -
kao da još ne shvaća i ne vjeruje
upita Mackay.
Art Banner kimne.
- Kaže da je došao poslovno -
doda Banner. - Po njegovu smo se
mišljenju m aloprije dobro zabavili
i sm atra da bi ga sada m orao sa­
slušati prije nego što ga odlučiš ot­
jerati s parobroda.
- To ti je rek ao 9
Art B anner ponovo kimne.. Dave
Mackay je još kratko oklijevao, a
zatim dobro p rotrlja zatiljak i do­
dirne otečenu bradu.
- Zapravo im a pravo - zaključi
zatim. - Čovjek m ora znati razli­
kovati posao od zabave. Uvjeren
sam da taj riječni p irat ne bi do­
šao na »Riverbee« da nije posrijedi
vrlo važan posao. Kažeš da je dje­
vojka zgodna?
Art Banner ponovo kimne, ali
ovog puta još uvjerljivije.
- To je jedna od onih djevojaka
koja je sposobna pružiti čovjeku
svu opojnost života, ali isto tako i
otjerati ga u pakao i slediti ga svo­
jom hladnoćom.
Mackay ga pogleda začuđen poe­
tičnim opisom, a zatim kimne i
nasm iješi se.
- Znači p rava djevojka s va­
13
trom u krvi - nasm ije se Mackay.
- Neka uđu!
Ustao je, malo pojačao svjetlo i
pogledao se u ogledalu što je visilo
u kutu iznad posude za umivanje.
Tiho opsuje svjestan da se ni jed­
noj djevojci sada ne bi svidio, a*da
bi ga ovako kako izgleda čak i vla­
stita m ajka teško prepoznala.
- Taj Buck Flynn - prom rm lja
Mackay. - Ponovo je jednom...
Zašutio je jer su se v rata otvor­
ila i u kabinu uđe Buck Flynn.
- Gospođice Dunn, nadam se da
dopuštate da uđem prije vas -
reče Buck. - Znate, ja naim e vrlo
dobro poznajem svog dragog p rija­
telja M ackaya i ne bih želio propu­
stiti priliku da vas osobno s njime
upoznam.
Pogledao je M ackaya i nam jerno
ustuknuo začuđen njegovim izgle­
dom.'
- Hej, je li te možda pregazila
mazga? Ili si možda bolestan? Jesi
li ti uopće Dave Mackay?
M ackay ništa nije odgovorio, već
je samo mrmljao svladavši se kad
je u kabinu ušla Caroline Dunn.
- Drago mi je - ljubazno će
Mackay naklonivši se. - Ako
mogu bilo što učiniti za vas, rado
ću vam pomoći i nije potrebno da
ovaj...
Zastane usred rečenice prim ije­
tivši kako mu Buck Flynn iza dje­
vojčinih leđa pokazuje stisnutu pes­
nicu. 1 previše radoznao što ta dje­
vojka od njega želi, odluči za sada
odustati od vrijeđanja i time n a­
stavka tučnjave.
- Molim vas sjednite - nastavi
Mackay. - Mogu li vam nešto po­
nuditi?
- Samo bih vas zam olila da me
nekoliko tren u tak a u m iru saslu­
šate - reče djevojka.
Dave Mackay kimne, odm jerava­
jući pogledom Hessedyja koji je
14
upravo ušao i naslonio se o ulazna
vrata. Mackay ništa nije rekao ali
odm ah mu je bilo jasno, kao i malo
prije Bucku Flynnu, koga im a pred
sobom.
- U redu, slušam vas - nasm i­
ješi se Mackay i obrati se djevojci.
Nekoliko tren u tak a kasnije sve
mu je već bilo jasno. O prezno po­
gleda Bucka Flynna. Razmišljao je
brzo i trijezno i prem da se često
tukao s tim momkom, cijela je nji­
hova tučnjava zapravo bila samo
divlje nadm etanje i stalo mu je do
mišljenja tog crvenokosog momka.
- Buck, kako bi bilo da n a neko
vrijeme zaboravimo naše tuč­
njave? Reci mi što misliš o njiho­
vom prijedlogu?
- U redu. Zaboravimo naše tuč­
njave - reče Buck i dodirne ote­
čeno oko. - Ali n aša je tučnjava
ipak bila dobra za nešto. Znam
naim e vrlo dobro koliko su snažni
i izdržljivi tvoji momci, jer ako se
upustim o u posao koji nam pred­
lažu djevojka i revolveraš, m orat
ćemo imati povjerenja jedni u
d rag e i biti sigurni da se možemo
jedni n a druge osloniti. Na tebe i
tvoje momke uvijek bih se oslonio!
Zašuti, nasmiješi se, a zatim na­
stavi:
- Ako prihvatiš posao, i ja vam
se pridružujem i uvjeravam vas da
će i moji ljudi pristati n a suradnju.
Izračunao sam da svatko od nas
dvojice dobiva po završenom poslu
više od sto šezdeset tisuća dolara i
kad podijelim svoj dio sa mojim lju­
dim a svakome će pripasti deset ti­
suća. Za takvu svotu moji će
momci poduzeti sve.
Time je izrekao uglavnom i Mac-
kayeve misli. Dave Mackay po­
gleda djevojku. O na uzvrati njegov
pogled sm ireno i odlučno, ostavivši
u prigušenoj rasvjeti petrolejke na
njega isti dojam što ga je ostavila i
L A S O 336
n a Bucka Flynna. Kao d a se odjed­
nom prisjetio revolveraša, Mackay
upita Hessedyja:
- Polažete li ikakva prava na
gospođicu Dunn?
- Ja je samo zaštićujem - nas­
miješi se Hessedv, ali u njegovu
smiješku nije bilo nim alo ljubazno­
sti i srdačnosti. - J a sam joj kao
brat. Brinuo sam se o njoj i štitio je
dok su joj bile samo tri godine.
- Krenut ćemo čim dovedem
splav do Saint Louisa i Dave Mak-
kay otprem i sav svoj teret n a ugo­
vorena odredišta — obrati se Buck
Flynn djevojci. - Što se m ene tiče,
možemo se naći ovdje n a istome
mjestu za četiri tjedna.
Sada su se Caroline i Chip Hes-
sedy značajno pogledali i Hessedy
će teksaškim dijalektom:
- U redu. Točno za četiri tjedna
čekat ćemo vas ovdje.
- Još sam se nečega sjetio -
odjednom doda Buck Flynn. - Vaš
otac, gospođice Dunn, kako je
uspio izvući živu glavu strm ogla­
vivši se tad a u vodopad? Vjero­
jatno se spasio jer inače vi ne bi­
ste. ..
- Da - kim ne djevojka. -
Uspio je pobjeći Indijancim a i pre­
plivao je cijelu rijeku sve do Mis-
sourija gdje ga je spasio neki ča­
mac. Dobio je upalu pluća od koje
se nikada više nije oporavio. Bri­
nula sam se o njemu sve do nje­
gove smrti. U m eđuvrem enu sam
uspjela doznati gdje je Hessedy, pi­
sala sam m u i odm ah je došao.
Time je sve bilo rečeno.
III
Ljudi u Steam boat Bendu već su
se bili navikli na m ladu pomalo
zagonetnu djevojku i čudnog Tek-
sašanina, kad a je parobrod »River­
bee« ponovo pristao u luci m aloga
L A S O 336
gradića. Iako je trebalo prevesti ve­
lik teret bizonskih koža, prem da je
nekoliko ljtfdi čekalo n a prijevoz i
još mnogo robe čekalo utovar, po­
sad a parobroda pokazala se sas­
vim nezainteresiranom , čak i ne
posjetivši salun.
Idućeg d an a s juga je uzvodno
doplovio brojd iz kojeg su se iskr­
cali Buck Flynn i njegovi splavari
Ubrzo su ljudi započeli uobičajeno
klađenje koja će od posada ovog
puta pobijediti, ali su ostali razoča­
rani.
Splavari su otišli n a parobrod i,
n a čuđenje svijeta, nije bilo tuč­
njave. I djevojka i Teksašanin otišli
su n a »Riverbee« i idućeg jutra pa­
robroda više nije bilo.
U grad u se pročula vijest da je
noću otplovio.
Ljudi Steam boat Benda još su
dugo razm išljali što sve to znači,
ali nisu mogli naći pravi odgovor.
* * *
Desetak d an a nakon što su napu­
stili Steam boat Bend, uplovili su u
rječicu Catfish što teče iz planina
M ontana. Visoko riječno korito sve
se više sužavalo, prelazeći među
strm e stijene uronjene u rijeku.
Dave Mackay i njegov korm ilar
m oraju biti sve oprezniji jer prolaz
između stijena mjestimično je vrlo
uzak da parobrod jedva prođe.
Vješt čovjek mogao bi s ru b a tih sti­
jena ubaciti kam enje u dimnjak
parobroda, tako se blizu opasnih
klisura m ora provlačiti •Riverbee*.
Buck Flynn i njegovi ljudi, osjeća­
jući se za sada kao putnici, spa­
vaju, odm araju se, jedu, piju, puše i
kartaju se, prom atrajući Mackavja
i njegova korm ilara kakvom vješti­
nom upravljaju parobrodom . Kao
vrsnim splavarim a dobro im je
znana zla ćud male rijeke i stoga
15
shvaćaju kako je teško upravljati
brodom.
Sjedeći n a ogradi jedne od p a­
luba, Buck Flynn se okrene vid­
jevši'C arolinu kako izlazi n a pa­
lubu. Prom atrao ju je napola začu­
đeno i napola ispitivalački.
- Caroline, s vam a bih rado
proveo i deset godina n a pustom
otoku - reče nasmiješivši se.
Sudeći po načinu kako je podi­
gla glavu i kako joj je zadrhtala
brada, zacijelo ju je ta prim jedba
razljutila. Buck se nasm ije i dalje
je prom atrajući. U bijeloj košulji,
samtastoj suknji i kaubojskim čiz­
m am a doim ala se ljupko.
- Buck, udvarate li se uvijek na
taj način? - zajedljivo će Caroline.
- Ne. N ikada ne oklijevam. Ako
mi se djevojka sviđa kao sada vi,
jednostavno je zagrlim i poljubim.
Evo ovakd!
Uhvatio ju je za ruku, privukao i
poljubio, a zatim je pom alo zbu­
njeno pusti iz zagrljaja.
- Hladni ste, previše hladni.
Nema u vam a ni tru n k a vatre. Pla­
šim se d a pripadate onoj vrsti dje­
vojaka koja će jednoga d an a um ri­
jeti ne upoznavši najljepši dio ži­
vota. Hladni ste kao riba, je li vam
to jasno?
Nasmijao se i zlobno i ljutito isto­
dobno.
- Što mislite tko ste? - upita
Caroline ljutito i gotovo prezirno.
- Cini se, mislite d a ste šumski div
koji uz viku i smijeh putuje rije­
kom ne propuštajući ni jednu pri­
liku da se zabavi. Uistinu vjerujete
da poljubivši djevojku ona m ora u
najm anju ruku pasti u nesvijest od
ushićenja. Kakvih sve ljudi im a na
svijetu! Buck Flynn, za m ene ste
divljak kome se ovakav ispad ne
smije uzeti za zlo jer ni sami ne
znate što radite. Ali...
- Makni se, Caroline, kako bih
16
mu mogao dati ono što zaslužuje
- m irnim će i odlučnim glasom
čovjek koji je izišao n a palubu.
Chip Hessedy stajao je ispod ste­
penica za gornju palubu i držao
ruku iznad revolvera.
Caroline se okrenula, ali je ost­
ala stajati pred Buckom.
- Ovo te se ne tiče, Chip -
m irno će Caroline.
- Poljubio te. Vidio sam to s
gornje palube i odm ah sam došao
da m u dam što je zaslužio.
Kada je to čuo, Buck Flynn obuh­
vati djevojku oko struka, podigne
je i skloni u stranu.
- Čini se da revolveraš želi sa
m nom razgovarati - reče Buck
mimo.
Istupio je dva koraka naprijed, a
njegovi pokreti odjednom su post­
ali lagani poput planinskog lava.
Ali koliko god je neustrašiv, odjed­
nom zastane, iako se Hessedy još
uopće nije pom aknuo i bio udaljen
od njega sam o nekoliko koraka.
Stao je kao da se našao pred nevid­
ljivim zidom. Osjećaj ga upozori da
m ora biti oprezan i osjeti laganu
jezu. Još ga nikada nije obuzeo
tako čudan osjećaj stojeći pred ne­
kim protivnikom. Stoga je i stajao
m iran d a se pribere, ali pogledavši
u Hessedyjeve oči, sve mu je bilo
jasno.
Taj čovjek nije samo revolveraš
već i hladnokrvni ubojica. Spoznao
je da bi ga Chip bez razm išljanja
ubio ne obazirući se n a to što Buck
pije naoružan. Shvatio je da stoji
pred čovjekom koji nikome ne
pruža priliku.
Sve je to Buck Flynn shvatio po­
gledavši Hessedyja u oči i zastao je
ispunjen bijesom i gnušanjem koje
se moglo razabrati n a njegovu licu.
- Baci revolver - m irno će
Buck. - Obećavam ti da ću se bo­
riti sam o ljevicom, Teksašanine!
L A S O 336
 - Nisam ja za tučnjavu - pola­
gano će Hessedy odugovlačeći
svaku riječ. - Tko god me n a­
padne, m ora biti svjestan da će
umrijeti. Flynn, vi ste običan maj­
m un i ako još sam o jednom ...
- Chip, nije mi dosađivao - p re­
kine ga Caroline. - Ja sam htjela
da me poljubi!
Buck Flynn je začuđeno pogleda,
a Caroline m im o doda:
- Chip, ako mi bude potrebna
tvoja pomoć, pozvat ću te!
Samo n a kratko Buck je u inače
bezizražajnim očima revolveraša
opazio čuđenje, ali se Chip brzo
okrenuo i nestao prem a kabinam a.
- Ovaj me m om ak nazvao maj­
m unom - prom rm lja Buck Flynn
- a on je krvožedni ubojica ko­
jemu je ubiti čovjeka isto što i
zgnječiti muhu. Ako sam ja maj­
mun, onda je to prokleto stvorenje
još vrlo daleko od toga d a bude i
m ajm un...
Sve je to rekao prezirnim tonom
i Caroline, koja ga je do sada sm a­
tra la bezobzirnim momkom, začu­
đeno ga je p rom atrala ispod oka.
- Oprostite, Caroline - obrati
joj se Buck. - Nisam vas nam jera­
vao uvrijediti, sam o sam htio vid­
jeti kakva ste djevojka. N aravno da
sam divlji i prilično primitivan, ali
ipak ne m ogu shvatiti da je ovakav
čovjek vaš prijatelj i...
- Postao je revolveraš spasivši
meni život k ad a je kao dječak ubio
ljude koji su me htjeli oteti. Već
tada su mu se svi divili p a ga je
slava omamila. Svi su govorili o
njemu samo kao o »velikom ubo­
jici«, a kada su to svi pomalo zabo­
ravili, .žudio je za novom slavom,
želeći da m u se i dalje svi dive.
Otac mu je tad a već bio u ratu, a
on je bio mladić koji je sanjao, o
slavi koju je stekao još kao dječak.
Izazvao je nekog čovjeka za koga
L A S O 336
se pričalo d a je d obar revolveraš i
ubio ga. Tako je njegov životni put
krenuo drugim smjerom.
- Razumijem d a mu zahvalju­
jete što vam je spasio život i da se
zbog toga osjećate obveznom
prem a njem u - prom rm lja Buck.
O krenuo se i sišao n a glavnu pa­
lubu. Tate Pala sjedio je tamo, i
ugledavši ga kako silazi, upita ga:
- Što se dogodilo gore?
- Pripazi n a Hessedyja - m irno
će Buck. - On je ubojica. Upravo
sam m alo prije to shvatio. Stajao
sam m u nasuprot i prvi put u ži­
votu osjetio da sam izgubljen, n a­
padnem li ga. Da sam samo poku­
šao, prorešetao bi me mecima. Ta
me spoznaja prilično potresla.
- Ubuduće ću pripaziti n a njega
- kratko odgovori Tate Pala.
* * *
Dan je polagano prolazio. Pred
njim a se prostirao šumoviti splet
brežuljaka kroz koje je rijeka usje-
kla kanjon. Pred tim su se kanjo­
nom odlučili usidriti, i k u h a r u d ar­
cem o zvono najavi večeru.
Noć je bila svijetla gotovo kao
dan. Poslije večere Caroline je sišla
n a obalu i šetala između drveća.
Nekoliko je ljudi također otišlo n a
obalu. Zapalili su vatru i sjeli oko
nje. Netko je svirao gitaru, prateći
nečiji ugodan glas kako pjeva
pjesme iz Virginije.
Caroline se naslonila o drvo.
Dave Mackay joj priđe.
- To pjeva Jim Fitzsimmons.
Kad dovoljno zaradi nam jerava
otići n a Istok da se školuje. Tko
zna, m ožda će mu se jednom cijeli
svijet diviti kao izvrsnom pjevaču!
Negdje u nekom gradu, sjedeći u
loži velike opere možda ćete ga vi,
Caroline, slušati i prisjećati se
kako ste ga već jednom čuli negdje
daleko u sjevernoj Dakoti,- blizu
17
granice s M ontanom. Zaista, što - Trebate li nešto, Hessedy? -
ćete raditi jednom kad se oboga­ upita Mackay, uvjeren da je Hes-
tite? - upita i priđe joj bliže. sedy zaista ljubom oran i ne može
Nije odm ah odgovorila već na­ podnijeti d a vidi Carolinu u
kon kratke šutnje reče: društvu m uškarca.
- Svijet je velik i vjerujem da je Primijetivši d a Hessedy neshvat­
lijep. Htjela bih ga upoznati, ali ljivom brzinom poteže revolver, os­
sama, ni o kome ovisna. jeti jezu. U isti trenutak odjeknuše
- Ne vjerujem d a će vas život hici. Revolver je opalio točno pet
imućne žene zadovoljiti - doda puta. S drveta ispod kojeg su sta­
Mackay. - Caroline, vi ste... jali C aroline i Mackay sruši se n a
Zastao je ne mogavši pronaći zemlju čovjek. Caroline vrisne kad
pravu riječ i dok je razm išljao pri­ shvati da pred njom leži mrtvi Indi­
mijeti kako Chip Hessedy silazi s janac.
parobroda i prolazi kraj njih. Chip Hessedv im priđe polaga­
- Što sam ja? - upita Caroline nim koracima. U ruci je i dalje
ironičnim glasom. držao revolver, sprem an da, ako se
- Vjerujem da biste mogli biti Indijanac ipak još pomakne, ispali
dobra družica čovjeku s kojim bi­ i posljednji šesti metak. Prišavši
ste živjeli. Ali on m ora biti jak, odlu­ mu, zaključi da je m rtav i odgurne
čan i nepokolebljiv. Takav bi m uš­ ga nogom.
karac m ogao u vas uvijek ponovo - Vidio sam ga kako se šulja iz
naći nove snage. To bi vas ispunilo, šum e i prilazi mjestu kam o si kre­
Caroline. Bili biste zadovoljni jer nu la u šetnju - reče Chip. - Vješt
biste voljeli pravog čovjeka, uljep­ momak. Znao je iskoristiti sjenu
šali m u dom, rodili djecu i... drveća i došuljati se. Ja sam ga
Zašutio je jer je nedaleko od njih ipak opazio. Popeo se n a drvo. Ca­
Hessedy zastao, okrenuo se i gle­ roline, bila si u opasnosti. Da ti
dao ih. Mackay nije prišao, m ožda bi te taj
- Posvađao se d anas s Buckom ,divljak pokušao oteti! Nije rijetkost
- pogledavši ga tiho će Mackay. d a Indijanci pokušavaju oteti ženu,
- Priča se da vas je Buck poljubio, u njih je to uobičajeno. Uvjeravam
a d a se Hessedy tiho došuljao i te da Indijanac koji se usuđuje
stao pred njega kao revolveraš. ukrasti neprijatelju ženu i konja,
Dovoljno sam se često tukao s Buc­ svakako nije kukavica. No sada je
kom p a mogu tvrditi d a ga dobro u svakom slučaju mrtav. Vjero­
poznajem. Tučnjava u Steam boat jatno je bio jedan od m nogih izvid-
Bendu za nas je uvijek pravi doživ­ nika koji se neprestano šuljaju
ljaj. Taj je mom ak pošten. Ako vas ovim krajem i jedan od onih ko­
je poljubio protiv vaše volje, onda jim a sam jedva pobjegao došavši
vas je. zacijelo pogrešno procijenio, ovamo d a pogledam je Ii zlato još
a i ja vam m oram priznati da ni­ n a mjestu. Ako je bio ovdje sam,
sam s vam a nacistu. m ožda njegovi neće baš odmah
- Već ćete me upoznati - doznati d a smo ovdje, jer bi se
kratko će djevojka. inače ubrzo pročulo o nama. Mo­
Rekla je to doduše ironično, ali ram o ga duboko zakopati da ga
se n a to nije obazirao. Gledao je u njegovi ne pronađu - doda odgur-
Hessedyja koji ih je i dalje prom a­ nuvši nogom mrtvo tijelo Indi­
trao. janca.

18 L A S O 336
 - Chip, sada si mi već drugi put
spasio život - tiho će Caroline uz­
buđenim glasom.
Sada je tek počela drhtati kad je
prebrodivši prvi šok shvatila u ko­
joj se opasnosti našla.
- Da. Stvari se u životu često
nekom igrom slučaja ponavljaju.
Bit će najbolje da se vratiš na brod.
Caroline ga bez riječi posluša, a
Dave Mackay htjede nešto reći, ali
se predomisli. Začuvši pucnjavu,
svi su ljudi ubrzo dotrčali da vide
što se dogodilo. Skupiše se oko
mrtvog tijela. I Buck Flynn je sišao
s broda. Dok su Caroline i Hessedy
prolazili blizu njega, čuo je kako
Hessedy govori:
- Caroline, nije potrebno da se
plašiš. Ako se ne m oram suprotsta­
viti odjednom više od šestorici pro­
tivnika, m ogu te bez razm išljanja
obraniti. Ako je šest m etaka do­
voljno, uvijek ću te moći obraniti!
Ne trebaš se plašiti!
- Oh, Chip... - rekla je dje­
vojka, ali Buck nije čuo što je do­
dala.
IV
Uplovivši u kanjon dug desetak
kilom etara, posadi »Riverbeeja«
nije bilo lako. O dahnuli su tek kad
su prošavši između dvije visoke sti­
jene, uplovili u dolinu kojom je ri­
jeka Catfish ponovo tekla šira i
mirnija.
Na kraju doline nalazio se nji­
hov cilj. S obje strane rijeke na
obali se uzdižu hridi i stijene, a
između njih raste žbunje i drveće.
Vodopad od oko dvadesetak m e­
ta ra snažno buči rušeći se grom o­
glasno s visine i ispunjava zrak
vodenom maglom. »Riverbee« je
pristao uz obalu.
Buck Flynn i njegovi ljudi od­
m ah se prihvatiše posla. Ponijeli su
L A S O 336
sjekire, pile, klinove, užeta i kolo-
ture. Oprem ljeni su kao nikada do
sada. Došavši do vodopada, zastali
su kako bi sve pažljivo razgledali.
Vodopad se uz zaglušujuću buku
divljom snagom ruši u golemo
udubljenje nastalo ispod njega.
Tko bi rekao da dolje, n a dnu toga
korita, leži zlato u vrećam a od bi-
zonske kože u vrijednosti pola mili­
juna dolara.
- Da je b a r netko od nas riba -
prom rm lja Tate Pala.
- Da si riba, ne bi se znao rado­
vati zlatu što nas dolje čeka - odv­
rati neki bradati div iz Kentuckyja,
njegov dobar drug.
Obojica pogledaše Bucka Flynna
i primijetiše da je svu svoju pažnju
usmjerio ne vodopadu već Chipu
Hessedyju.
Ovaj je, čini se, n a trenutak zabo­
ravio sve drugo n a svijetu i buljeći
u podivljalu bujicu mislio sam o o
bogatstvu što leži n a dnu vodo­
pada. Njegovo inače hladno i beziz­
ražajno lice odavalo je u tom času
strast, pohlepu i nesavladivu žud­
nju. Da je netko u tom času vidio
njegovo lice, shvatio bi da je taj čov­
jek sposoban poduzeti bilo što
sam o da se dom ogne blaga.
Svi su oni u tom trenutku željeli
zlato skriveno n a dnu vodopada,
ali im je želja ipak bila drugačija
od Hessedyjeve. Iako su i oni bili
sprem ni podnijeti žrtve i napore
da se dom ognu zlata, ipak je iz­
m eđu njih i tog revolveraša post­
ojala golem a neprem ostiva razlika.
Chip Hessedy se odjednom trgne
kao da se probudio iz nekog sna i
pogleda Bucka Flynna. Bilo mu je
jasno da ga Buck prom atra i da ga
sada, k ad a je spoznao njegovu poh­
lepu, poznaje bolje nego prije.
Okrenuo se i otišao dalje.
* * *
Kako bi pri vrhu vodopada pro­
19
našli mjesto koje se Flynnu činilo
dobrim za ono što m oraju podu­
zeti, prešli su oko šest kilometara.
- Ovdje ćemo pokušati - reče
Buck Flynn i zaustavi se.
- Koliko će vam vrem ena tre­
bati? - upita Hessedy hladnim
proračunatim glasom.
Buck Flynn pažljivo pogleda ri­
jeku, zatim se okrene prem a šumi,
razm isli kakav će biti transport
pomoću kolotura i n a kraju zak­
ljuči:
- Najmanje deset dana! B rana
koju sagradim o m ora biti čvrsta
jer će je rijeka inače za samo neko­
liko sati srušiti i raznijeti kao ši­
bice. Pritisak kakav stvara rijeka
ubrzo bi raznio nedovoljno čvrstu
branu, a ona m ora izdržati najm a­
nje dva dana. Trebat će nam deset
do dvanaest dana.
- Ako ne završimo za šest dana,
im at ćemo posla s Indijancim a -
m im o će Hessedy i dalje bezizra­
žajna lica. - Da sam ja mom ak
koji želi zaraditi brdo zlata, radije
bih nekoliko d an a radio dano­
noćno nego se između posla odm a­
rao i n a kraju ovdje ostavio skalp.
Vjerujte mi, Indijanci će sigurno
napadati i sam o će pokoji sretnik
ostati živ. Što prije završim o posao,
to su veće mogućnosti da više ljudi
izvuče živu glavu. Bit će najbolje
da odm ah krenem u izviđanje. Su­
tra ću se vratiti - doda, okrene se
i ode.
Na nogam a nije imao čizme već
mokasine.
- Možda taj m om ak im a pravo
- prom rm lja Tate Pala i krene
prem a velikom stablu. - Ovaj sta­
rac je moj! Njega ću ja posjeći!
- Ovaj je moj! - zaključi Buck
Flynn i krene prem a ne m anjem
drvenom gorostasu. - Tate, kla­
dim se d a će pasti prije ovog »sta­
20
balca« koje si ti izabrao - nasmije
se Buck.
- Ma nemoj? - smješkajući se
reče Tate Pala i prione n a posao.
Prije nego što je počeo raditi
Buck se okrene ljudim a i uperi
prst u vjerojatno najveće stablo
blizu obale.
- Da se nitko nije usudio dir­
nuti ovo stablo! - zaprijeti Buck.
- Potrebno nam je da pomoću
njega kasnije podignemo srušena
stabla. Jeste li me razumjeli?
Svi su počeli raditi brzo i ne šte-
deći se. Kad je Buck prišao stablu
koje je odabrao, njegovi su se ljudi
isto tako hitro prihvatili posla. Svi
su redom iskusni drvosječe.
Nakon zalaska sunca odjeknuo
je Buckov glas, oštar i radostan:
- Pažnja! Makni se! Pada! Ma­
knite se m om stablu!
Prvo se čulo pucketanje, onaj
dobro poznati zvuk pucanja i lom­
ljenja, prvo tiho a zatim sve jače i
jače dok div konačno nije sasvim
popustio i uz golem tresak sručio
se na zemlju tako da se tlo zatreslo
pod snažnim udarcem.
- Jooohooo! Uspjeli smo! - za­
dovoljno će Buck.
O dm ah potom začuju se ponovo
sjekire, ali ih prekine Tateov glas.
- Mjesta za moje stablo! Mjesta!
Pada!
* * *
Tri d a n a kasnije došli su Caro-
line i Mackay n a radilište Flynna i
ostalih ljudi da vide kako napre­
duje posao. Za djevojku je to bio
poseban doživljaj. Toga dana upoz­
n ala je i sasvim drugog Bucka
Flynna. Do tad a je za nju bio samo
divlji m om ak željan pustolovine
koji se, ne zazirući ni od čega, usu­
đuje suprotstaviti i najdivljijoj ri­
jeci.
L A S O 336
 Od toga je d an a shvatila d a iz
njega izvire snaga koja m u omogu­
ćuje da ostvari i najsmjelije poth­
vate. Gleda kako velikom sjekirom
zam ahuje crvenokosi nasm iješeni
div, a ipak u usporedbi s golemim
stablom stoji samo m aleni čovjek
pu n srčanosti i poduzetnosti.
Zastao je i obrisao znojno čelo.
Primijetio ju je i ostao trenu tak za­
čuđen njezinim pogledom, ali se
ubrzo ponovo nasmije.
- Hej, ortače! Odavno se nismo
vidjeli! - poviče Buck. - Caroline,
jeste li sanjali o meni?!
Razljutila se malo prisjetivši se
kako ju je bez pitanja zagrlio i po­
ljubio.
- Ćini mi se da me ne nam jera­
vate prestati zadirkivati.
Uozbiljio se i prišao joj.
- U redu, bit ću ozbiljan. Najoz­
biljnije vas pitam jeste li b a r pone­
kad pomislili n a divljeg Bucka?
- Zašto me to pitate?
- Razmišljao sam i zaključio da
sam u ophođenju s vam a počinio
mnogo grešaka. Činjenica da sa
sobom im ate m om ka kao što je
Chip Hessedy, ništa ne govori o
vama. Djevojka ste koju je teško
osvojiti, a kako mi se zaista svi­
đate, htio bih vam udvarati uz sve
formalnosti. Cesto sam ovih dana
mislio n a vas i bilo bi mi drago
da...
- Nemojte se truditi - prekine
ga Caroline. - K ada pronađem o
zlato i podijelimo ga, počet ću pot­
puno novi život i od toga trenutka
ne bih se više željela sjećati prošlo­
sti, pa ni vas.
- Dobro... kako želite
prom rm lja Buck i vrati se stablu.
Nekoliko je puta tako snažno
zam ahnuo sjekirom d a je iverje
frcalo n a sve strane, a zatim za­
stane p a dugo i pažljivo pogleda
djevojku.
• L A S O 336
- Poljubio sam vas a vi ste bili
m irni i hladni kao kamen, ali od­
m ah potom ste se strašno razljutili,
a to ne odgovara vašoj naravi, pri­
vidnoj hladnoći i nepristupačnosti.
Možda se uopće niste ljutili i samo
ste se pretvarali da vam je krivo
što sam vas poljubio. Da ste se
uistinu razljutili, ostali biste hladni
kao i inače, a ne biste hinili bijes.
K ada me je Hessedy htio ubiti, pre­
plašili ste se. Plašili ste se za mene!
Očito niste sasvim ravnodušni
prem a m eni - zaključi uporno je
gledajući. - Ako vas, možda, po­
novo jednom poljubim,’ kasnije,
m nogo kasnije, više nećete biti
hladni jer ćete me bolje upoznati.
- Za to neće biti prilike -
osorno će Caroline. - Vjerujem da
ćemo za dva tjedna završiti po­
slom, zar ne?
Prije nego što je uspio išta odgo­
voriti, jedan od drvosječa koji je
radio podalje u šumi, poviče:
- Evo Hessedyja!
Teksašanin im se približavao po­
lagano jašući i iako je bio svjetlo-
put, imao je u sebi nešto indi­
jansko, uvijek n a oprezu i sprem an
d a se obrani i napadne u svakom
trenutku.
***
Hessedy se zaustavi pred Buk-
kom. Tate Pala i ostali im se pridru-
žiše.
- Sreo sam trojicu crvenoko-
žaca. Možda su bili sam o u lovu, a
možda su tražili m om ka kojeg sam
ubio dok je bio n a stablu blizu
broda. Uspjelo mi je ubiti samo
dvojicu, treći je ranjen pobjegao i
izgubio se u noći. Hoće li se živ usp­
jeti domoći sela ne znam, kao ni to
koliko je ono daleko - reče paž­
ljivo odmjerivši pogledom Caro-
linu, Bucka i Mackaya. - Kako
21
bilo d a bilo, sada je sigurno da će
nas ubrzo posjetiti, možda već su­
tra ili preksutra, iii tek za nekoliko
dana. Kako napreduje posao,
Flynn?
- Danas smo završili sječu sta ­
bala - odgovori Buck Flynn. -
Sutra ćemo osposobiti ono veliko
stablo blizu obale kako bismo po­
moću njega mogli podizati srušena
stabla i počet ćemo postavljati naj­
duža debla poprečno n a rijeku. Bit
će mi potrebni svi ljudi s broda!
- Oni će ti pomoći - odm ah će
Dave Mackay. - Skinuli smo s
broda crpku i postavili je blizu vo­
dopada. Kada prestane teći, moći
ćemo odm ah početi crpsti vodu. To
neće biti lako. Očekuje nas težak
posao p a će se svi ljudi m orati izm­
jenjivati, jer više od desetak mi­
nu ta uzastopnog ra d a na crpki ne
može nitko izdržati.
- Što onda čekate? - nestrp­
ljivo će Hessedy i okrene se dje­
vojci. - Uzjaši iza mene. Odsad ne
smiješ više napuštati brod jer je na
obali za tebe preopasno. Ubrzo će
se u blizini pojaviti Indijanci.
Hajde!
Bez riječi je uzjahala i obuhva­
tivši ga oko struka d ržala se da ne
padne. Okrenuo je glavu i ponovo
su joj se crte njegova lica učinile
oštrije i pogled stroži nego inače.
Kada ga je prije nekoliko tjedana
ponovo vidjela, nakon dužeg vre­
mena, malo se prepala ugledavši
ga, ali ubrzo je taj strah bio izbri­
san sjećanjim a iz zajedno provede­
nog djetinjstva koje ih je povezi­
valo kao nevidljiva vrpca.
Pogledao ju je, a ona se nasm i­
ješi tako da se i na njegovu licu po­
javi lagan osmijeh.
- Odsad zaista više ne smiješ
napuštati brod i, osim toga, m oraš
uza se imati revolver. O pasnost je
22
sve veća i m ožda uopće nije bilo
razum no da dodeš ovamo!
- Sve će to proći i bit ćemo bo­
gati - mirno će djevojka.
Ponovo je gledao pred sebe i
neko su vrijeme šutke jahali, a za­
tim Hessedy odjednom ponovo
poče razgovor.
- Caroline, razmišljao sam o
nama. Ne bih želio da se više ikada
rastanem o. Htio bih da se udaš za
mene. Rado bih se izmijenio i po­
čeo novi život. Mislim da mi se s
tobom pruža najbolja prilika za to.
K ada te Buck Flynn poljubio, shva­
tio sam mnogo toga. Nisam mogao
podnijeti da te poljubi, a to već do­
voljno govori. Ne m ogu i ne želim i
dalje biti samo tvoj veliki brat. Raz­
misli o svemu tome, Caroline. Imaš
vremena! Možeš razm išljati sve
dok ne razdijelimo zlato i ne mo­
ram o odlučiti tko će kojim putem
krenuti.
Sjedila je kao om am ljena želeći
isprva m aknuti ruke s njegova
struka, ali bi u tome slučaji3 pala s
konja a i on bi se vjerojatno uvri­
jedi. Ipak je bila kao ošamućena.
Nikada nije ni sanjala d a bi se nji­
hov odnos m ogao promijeniti i ni­
kad nije ni trenutak pomislila da
postane njegovom ženom, da ga
voli kao što žena voli svoga muža!
Shvati da on čeka odgovor i stoga
tiho reče obuzeta nelagodnim osje­
ćajem:
- Razmislit ću... Da, razm islit ću
o svemu tome.
Hessedy sam o kimne, a kada su
m alo kasnije stigli do vodopada i
m jesta gdje je usidren parobrod,
Hessedy se okrene.
- Jesam li te prestrašio9 Ili si se
m ožda ipak zaljubila u Bucka
Flynna?
- Nisi me preplašio, samo sam
se iznenadila jer si mi uvijek bio
kao brat i za sada te još ne mogu
L A SO 336-
gledati drugim očima. Iako se duže
vrijeme nism o vidjeli, ništa se u
našem odnosu nije promijenilo.
Sjahala je i popela se mostom za
pristajanje n a palubu broda. Chip
Hessedy, i dalje sjedeći u sedlu, pro­
m atrao ju je kako odlazi u svoju
kabinu.
- Nije mi odgovorila je li se
možda zaljubila u Bucka Flymia -
prom rm lja gotovo nečujno.
Bacivši se očajno u kabini n a kre­
vet, Caroline je razm išljala. Ni
sam a nije znala zašto nije Hesse-
dyju rekla da ne voli Bucka, d a je
on za nju sam o divlji i svađe željan
div, d a se ona ne želi vezati ni za
jednoga m uškarca jer bi željela
biti slobodna i upoznati svijet kao
lijepa, mlada, slobodna žena. Pomi­
sli kako želi biti lijepa, kako želi da
se sviđa drugim a i... p red a se m a­
štanju o dalekom svijetu, ali se
ubrzo sjeti Bucka Flynna i upita
sam u sebe hoće li je ikada itko
tako poljubiti kao što je to on uči­
nio.
V m uškarca. Tko zna m ožda bi netko
Već su osam d an a usidreni po­
kraj vodopada, a Caroline već pet
d an a nije stupila na kopno. Odjed­
nom je do broda d o tita o jedan od
ljudi vičući iza svega glasa:
- Postaje sve manji! M anji je!
Vodopad se polagano smanjuje!
Sada su već svi mogli čuti kako
je žubor vode sve tiši i kako voda
ne buči grom oglasno kao do sada.
- M oramo to vidjeti izbliza! -
poviče Dave Mackay.
K ada su upravo htjeli potrčati
do vodopada, ugledali su kako im
se približava jahač. Bio je to Chip
Hessedy. Izm orena i oznojena ko­
nja zaustavi pred mostom što je
povezivao kopno s brodom.
- Dolaze Indijanci! Povucite
L A S O 336
m ost na brod. Im ate priličan broj
sačm arica, zar ne? Vjerojatno neće
odm ah napasti, već prvo sve dobro
razgledati dok ne utvrde što ovdje
radimo. Idem do b rane d a obavije­
stim ostale. Za sada još ne znam
što će se dogoditi. Sve zavisi od In­
dijanaca, a niti jedan bijelac ne
može predvidjeti njihove postupke.
. Rekavši to okrene konja i, prije
no što je odjahao, pogleda Caroli-
neu pogledom koji nije mogla ili
nije željela rastumačiti.
Djevojka se popne n a jednu od
p aluba i skloni se iza stepenica što
vode do korm ilam ice. Iza njih je
bila dobro zaklonjena, a ipak je
m ogla vidjeti sve što se događa na
kopnu. I Dave M ackay se popeo na
gornju palubu kako bi imao bolji
pregled. Sa sobom je donio veliku
pušku za lov n a bizone koju je
usprkos težini držao bez imalo
muke. Naslonio se n a ogradu pa­
lube i ne okrenuvši se rekao:
- Caroline, ostanite iza stepe­
nica. Indijanci ne m oraju znati da
im am o sa sobom ženu. Uostalom,
ne bi bilo loše d a se preodjenete u
od njih došao n a ideju d a vas
otme, ako vas vidi.
- Preodjenut. ću se u muškarca,
ali se nadam da ćete onda sa
m nom postupati drukčije. Znam
pucati kao m uškarac.
Dave Mackay joj ništa ne odgo­
vori. Gledao je n a kopno. Vidio je
Indijance koji su se pojavili iz
šume. U krašeni perjem, lica i tijela
nam azanih različitim bojam a ost­
avljali su snažan dojam hrabrosti i
odlučnosti. Caroline je već vidjela
Apaše i Komanče, a sada i Siouxe,
najhrabrije Indijance prostrane
prerije.
Visoki, čvrsti, duge kose, goli do
pasa, u pregačam a od vučjeg
krzna, obojene kože, nosili su sa
23
sobom ratničke lukove, koplja,
puške, sjekire i toljage. Nekoliko ih
je imalo čak i oklope od debele bi-
zonske kože, a neki su se razliko­
vali od ostalih po tome što su bili u
uniform am a am eričke konjice.
Caroline pokuša odrediti koliko
ih im a i zaključi da ih je stotinjak.
Dok su se m im o i polagano pri­
bližavali obali, Dave Mackay ih je
prom atrao i dalje stojeći na gorn­
joj palubi naslonjen n a ogradu
Odm ah je uočio poglavicu. To je
očito mladi ratnik n a crnom e ko­
nju ukrašen jednim jedinim orlo­
vim perom i odjeven u kožne hlače
s resam a i kožnu košulju. Mladi je
poglavica dojahao sasvim blizu
obali, pogledao Davea M ackaya i
upro prst u njega. Kad je progo­
vorio, Mackay je ostao začuđen
kako m ladić govori engleski,
grleno ali ipak dobro.
- Nekoliko je ratnika ubijeno -
reče Indijanac. - Tražimo njiho­
vog ubojicu. Ako je n a vašem
brodu, izručite nam ga!
- Ne znam o čemu govoriš, po­
glavico - odvrati Dave Mackay,
razmišljajući sam o trenutak.
Vjerovao je da će se Indijanac
razljutiti i zaprijetiti mu, ali se p re­
vario. Mladi je poglavica suzdržao
bijes, očito uvjeren da će se ionako
domoći čovjeka koga traži pa
stoga upita:
- Zašto ste došli u našu zemlju?
Dave Mackay je n a neki način
očekivao to pitanje i odm ah je
shvatio zasjedu što se u njemu
krila. Prošlo je tek nekoliko godina
otkako su ljude koji su prevozili
zlato napali Indijanci pa su poku­
šali pobjeći n a splavi, ali kako je
nakon krvavih okršaja sam o Caro-
linin otac bio u stanju upravljati
splavi, nije je uspio sam zaustaviti
prije vodopada, pa se njome strm o­
glavio niz vodopad.
24
M ackay.je bio uvjeren da Indi­
janci znaju d a dolje u dubini ispod
vodopada leži blago. Stoga je i
znao d a se u pitanju skriva zamka,
jer očito m ladi poglavica pretpo­
stavlja zašto su došli ovamo.
Stoga Mackay odluči reći istinu.
- Poglavico, uvjeren sam da
znaš zašto smo ovdje, ali ako baš
pitaš, mogu ti i sam reći: došli smo
po zlato!
- Zlato pripada nama! - od­
m ah će Indijanac. - Ne smijete ga
uzeti. Ono je naše! Možemo njime
nabaviti veliku količinu pušaka,
municije i različitih dragih potreb­
nih stvari. O đusianite i vratite se
odakle ste i došli, ali nam prvo pre­
dajte ubojicu!
- Zlato p ripada nama! - odv­
rati Mackay. Mi ga jedini mo­
žemo izvaditi. Vi nikada ne biste
uspjeli i zlato bi ostalo zauvijek na
dnu te udubine. Stoga nem ate
pravo n a njega. Riba pripada
onom e tko je uhvati, zar ne?
Indijanac je šutke okrenuo ko­
nja, podigao ruku i pozvao svoje
ljude d a ga slijede.
Caroline osjeti kako je prolaze
trnci pri pomisli da joj je Hessedv
već dva puta spasio život. Pitaia se
hoće li i idući put stići n a vrijeme.
Svi ljudi n a brodu šutke su gle­
dali odlazak Indijanaca,
- Nije se uopće predstavio -
zlovoljno, će kasnije Art Banner. - '
To mi se nim alo ne sviđa. Zna, do­
duše, dobro engleski, ali ipak je
mogao reći ako se zove!
- Ne brini. Dovoljno ćeš brzo
saznati kako se zove - ogorčeno
će jedan od dvojice strojara.
- Plašite li se? - upita Dave
Mackay okrenuvši se prem a dje­
vojci i ohrabrujuće joj se nasmiješi.
- Preodjenut ću se u m uškarca i
boriti, kao m uškarac ako zatreba
L A S O 336
- odlučno će djevojka odmah-
nuvši glavom.
- Bojim se da će to uistinu biti
potrebno - kimne Mackay. -
Nismo vas smjeli povesti! ‘
* * *
Buck Flynn i njegovi ljudi radili
su bez prestanka. Iz stabala koja
nisu upotrijebili za branu sagradili
su neku vrstu utvrde u blizini
b ran e n a obali rijeke.
Popodne, kada im je Hessedy
došao javiti da su Indijanci u bli­
zini, b ran a je već bila gotovo zavr­
šena. Buck Flynn ga odm ah upita
za koliko vrem ena mogu očekivati
Indijance.
- Doći će za m anje od sata -
m im o će Chip Hessedy.
- Ako je tako - odgovori Buck
Flynn - ne znam zašto bismo se
uzbuđivali. Teksašanine, m ene ne
zanim a hoće li oni stići za sat ili
dva. Za njihov ću dolazak biti zain­
teresiran tek kad budu udaljeni od
nas sam o pet do deset minuta!
Chip Hessedy pogleda bran u i
shvati o čem u je riječ. Nije više bilo
potrebno m nogo vrem ena da se
b ra n a završi i uistinu se moglo
dogoditi da obave posao' prije do­
laska Indijanaca. Minute će biti
dragocjene. Stoga se i nije razljutio
n a Buckov odgovor, već samo
hladno kimne.
- Stražarit ću 1 Kada me ponovo
ugledate, bit će to znak da su Indi­
janci udaljeni samo dvije minute.
Rekavši to okrene konja i odjaše.
- Što je s »Riverbee«? - poviče
Buck.
- Upozoreni su na opasnost, ali
vjerujem da ih za sada crvenokošci
neće napasti.
Buck Flynn se vrati na branu i
nastavi hrabriti ljude. Nije lagan
posao učvrstiti posljednja debla u
L A S O 336
otvore. Struja je vrlo jaka i vodena
sn aga im se suprotstavlja, pokuša­
vajući prodrijeti kroz posljednje
pukotine n a brani. Služe se uže-
tim a i koloturima. Samo tako de­
bla mogu podići i postaviti oko­
mito na riječno dno gdje ih snažna
struja pritišće svojom snagom.
Kada se debla postave, treba
nanijeti što više kam enja koje će
učvrstiti branu. Snažni i izdržljivi
momci već su pri kraju snaga.
Isprva voda još zapljuskuje iz­
nad postavljenih debala, ali ubrzo
će se vodostaj s druge strane
brane smanjiti i vodopad će pre­
stati teći. Ako Indijanci dopuste,
ljudi će moći ispum pati vodu iz
udubine ispod vodopada.
Buck i ostali ljudi, zadovoljni
obavljenim poslom, gledali su
kako je s jedne strane brane vode
sve manje, dok s druge strane va­
lovi uzburkane rijeke zapljuskuju
čvrste stijene brane. Iznenada se u
galopu iz šume pojavio Chip Hes-
sedy. Odm ah su znali što to znači i
više nije bilo vrem ena diviti se do­
bro obavljenu poslu.
- Momci, ubrzo će početi drugi
dio borbe. Pokažite im što znate -
poviče Buck.
Svi su potrčali preko brane do
ru b a strm e obale gdje je bila
utvrda.
Chip Hessedy, stigavši n a indi­
janskom konju, svezao ga je u n ­
u ta r utvrde. Uza se je imao dva re-*
volvera, jednog za opasačem a dru­
gog u koricama. U ruci je držao
novu »vinčesterku«. Šutke je pro­
m atrao kako se Buckovi ljudi ra ­
spoređuju uzduž obram benog zida
utvrde. Uza se su imali puške i sje­
kire
Svi su m irni i sabrani, naučeni
na borbu i okršaje s Indijancim a
jer su se, dolazeći u ove predjele u
25
sječu šume, često m orali s njima
sukobljavati.
Hessedy je zadovoljan. Zna da
usprkos tome što ih nem a mnogo,
po snazi i srčanosti svaki vrijedi za
dvojicu.
Pogledavši preko stijene utvrde
više nije zadovoljan prizorom. Sku­
pina ratnika koja im se približava
zaslužuje svako divljenje.
Buck Flynn radoznalo čeka što
će se dogoditi. Ne zna hoće li nji­
hovi protivnici poslati prvo nekoga
n a pregovore ili ih odm ah napasti.
Pogledom traži tko bi mogao biti
poglavica i pronašavši ga učini m u
se da ga poznaje po opisu. Cesto je
razgovarao s trgovcim a i trag a­
čima o Indijancim a i njihovim po­
glavicama.
- Momci, on je vjerojatno Elk-
h o m - tiho će Buck. - Zacijelo
ste čuli o njemu. To je Indijanac
koji je kao dječak odrastao kod
m isionara i kod njih duže vrijeme
pohađao školu. Pobjegao je od njih
i kad je vojska nap ala i spalila nje­
govo selo, ponovo je postao ratnik.
Da, mislim d a je to uistinu on. Uvje­
ren sam da znaju da ovdje u bli­
zini ispod vodopada leži golema
količina zlata, a Elkhorn dobro zna
njegovu vrijednost. Dovoljno je
dugo bio kod bijelaca i imao je vre­
m ena mnogo naučiti. Neće oklije­
vati da n apad n u i osvoje branu, te
d a izvade zlato. Evo ih! Dolaze!
***
- Momci, ne pucajte prije moje
zapovijedi! - odlučno će Buck. -
M oramo pričekati d a nam se što
više približe. Čekajte moj znak!
M ora vikati jer ga inače nitko ne
bi čuo. Buka što su je stvarali ra t­
nici prejaka je i zam alo ga je n ad ­
glasala. Udarci kopita nepotkova­
26
nih konja stvaraju čudnovat i divlji
zvuk. Cijeli je prizor zadivljujući.
Šareni konji, ratne boje, perje,
strijfc' uzvici... sve je to zadivlju­
juće isto koliko i zastrašujuće. Na
Bucka Flynna i njegove ljude ju­
riša smrt!
- Vatra! - poviče Buck i time je
počela strašn a neizvjesna borba.
Buckovi su ljudi doduše hrabri i
izdržljivi, ali im nije svejedno kad
vide kolikoj se snazi i srčanosti
pokušavaju suprotstaviti, jer se In­
dijanci isto kao i oni bore za nešto
što sm atraju d a im pripada
Pitanje je tko od te dvije strane
im a pravo. Boreći se za goli život, i
jedni i drugi urlaju, viču, kao d a će
im tako biti lakše i kao u grču po­
kušavaju ukloniti što više neprijate­
lja.
Ogorčeni Indijanci uspjeli su se
približiti bran i i mnogi su n a ko­
njim a skočili preko drvene ograde,
dok su neki jednostavno bili zba-
čeni s konja u metež s druge
strane.
D vanaestak ratnika uspjelo je
prodrijeti u utvrdu i krv je potekla
još jače i strašnije nego do sada.
Oštrice noževa i sjekira bljeskaju u
očajničkom okršaju p rsa o prsa.
. I Hessedy je već ispraznio pušku
i jedan revolver p a puca iz d ru ­
goga.
Odjednom ratnici odlučiše d a se
povuku. Iznenada, kao što su se i
pojavili, nestali su u šumi i poveli
sa sobom većinu svojih mrtvih i
ranjenih.
- Čini mi se đ a sam sve ovo sa­
n ja o - netko će očajnim glasom.
- Zašto je sve to tako? - upita
netko drugi. - Zašto želimo ubiti
jedni druge?
- Ovo je pravi pakao! - očajno
će treći. - Momci, što ćemo ako
nas još jednom n apadnu?
- Do vraga sa zlatom! Više mi
L A S O 336
uopće nije stalo do njega. Samo da
izvučem živu glavu!
Buck Flynn i nekoliko m om aka
za to su se vrijeme pobrinuli o ra ­
njenim a i mrtvima. Kad su se Indi­
janci povukli, dvojica Buckovih
ljudi bila su mrtva, a šestorica ra ­
njena.
Chip Hessedy je napunio oružje i
m iran, bez ikakva izraza n a licu,
gledao prem a šumi u kojoj su ne­
stali Indijanci.
- Danas se više neće vratiti -
zaključi Buck prišavši mu. - Vjeru­
jem da će pokušati n a drag i način,
ali m oram o požuriti i odm ah po­
četi raditi ako se želimo domoći
zlata. Do su tra u podne rijeka će
nabujati pa će bez m uke prodrijeti
kroz b ran u i raznijeti je kao da ni­
kada nije ni postojala, a ne vjeru­
jem da bismo mogli sagraditi novu
i čvršću. Pretpostavljam da su Indi­
janci već poslali glasnike u obliž­
nja sela kako bi sve obavijestili što
se ovdje dogodilo. Hessedy, im ate li
kakav prijedlog?
- Sve zavisi od toga - sleg-
nuvši će ram enim a Hessedy - -
hoće li Dave Mackay biti dovoljno
hrabar. On i njegovi ljudi m orali bi
se u vrlo kratkom vrem enu do­
moći zlata, dok se mi ovdje borimo
s Indijancim a i zadržavam o ih.
- A što ako se Inijanci podijele
u dvije skupine i odluče istodobno
napasti i nas i »Riverbee«?
Chip Hessedy odmjeri svakog
pojedinog momka, pričeka neko­
liko trenutak a i zatim reče hladno
i suzdržano kao i u v ijek :.
- M oram o se boriti za zlato.
Otići ćemo noću suhim riječnim
koritom do vodopada i vidjeti što
se dolje događa. Ako se odšuljamo
da nas Indijanci ne primijete,
možda će oni koje su ovdje ostavili
da paze n a nas tek sutra ujutro
opaziti da nas nema. I oni su izgu­
L A S O 336
bili dosta ljudi! Sada će prvo zapa­
liti veliku vatru i u očekivanju po­
moći posavjetovati se sa svojim
bogovima. Vidjet ćemo što će biti.
Ljudi su buljili u njega, shvaća­
jući da je taj revolveraš bešćutan i
proračunat. Svi su duže vrijeme
šutjeli zaokupljeni svaki svojim
mislima.
- Zlato! Do vraga s njime! -
javi se netko. - Ako ga se ikada
domognemo, tko zna koliko će sret­
nika sve ovo uopće preživjeti! Sve
će to zlato biti zakrvavljeno našom
i tuđom krvi! Svaki viski koji bude
kasnije popijen, vjerujem d a će sva­
kom preživjelom zastati u grlu pri
pomisli kako ga je zaradio...
Nitko ništa nije odgovorio.
VI
»Riverbee* se već našao n a su­
hom riječnom dnu. Dave Mackay
je nervozno šetao palubom i svaka
je njegova kretnja odavala da je
opadanjem vodostaja rijeke sve
uznemireniji.
Njegovi ga ljudi prom atraju
ispod oka, očekujući hoće' li im ne­
što reći ili zapovjediti. Samo su ’tre-
nutak skrenuli pažnju s njega, i to
kada se n a palubi pojavila Caro-
line odjevena kao m uškarac. Go­
tovo su pomislili d a je na »River­
bee« stigao neki novi momak. Pre­
velika odjeća vješto je prekrivala
njezine obline.
- M oramo pokušati! - odjed­
nom će Mackay. - Možda će Buck
i ostali momci još neko vrijeme
uspjeti zadržati Indijance. M oramo
iskoristiti tu priliku, sići s broda i
pokušati doći do zlata!
- Svi? - začudi se Art Banner.
Na brodu su osim njega Mackay
i četvorica momaka, te k u h a r i
m ladi splavarski pomoćnik.
- Svi! - potvrdi Mackay. -
27
Vioramo se naoružati i ’sremiB š\o
prije, uz rizik da ostavimo »River-
bee« neko vrijeme bez zaštite.
Do vodopada je bilo sam o tristo
m etara. Dave Mackay odluči da
k u h ar i mladić otrče do šum e u ko­
joj su nestali Indijanci i tam o pri­
paze da se netko ne došulja do
broda.
- Budite oprezni i javite nam
čim opazite nešto sumnjivo - za­
povjedi Mackay. - Kad se smrači
vratite se n a parobrod.
K uhar i m ladić su poslušali, a
ostali ljudi prišli su crpki sm ješte­
noj između stijena pokraj mjesta
gdje se inače spušta vodopad. Du­
gačke cijevi crpke dovukli su do
udubine ispod vodopada i prionuli
na posao. U dubina je u toku go­
dina postala tako velika da se u
njoj skupilo mnogo vode što otjeca-
njem rijeka nije m ogla povući sa
sobom.
Cijevi crpke, izrađene od lima,
kože i platn a za jedra, položili su u
otvor i počeli pumpati.
Posao kojeg su se latili težak je,
zam oran i zahtijeva izdržljivost i
snagu. Ručna crpka im a dvije po­
luge i kad se jedna stra n a povuče
dolje, drugi kraj podiže se tako vi­
soko u zrak da se čovjek svom svo­
jom težinom m ora upravo objesiti
o ručku kako bi je potegnuo dolje i
pritisnuo prem a zemlji.
Dave Mackay i Art B anner po­
čeli su prvi, izdržali desetak m i­
nuta i zatim izm oreni i teško dišući
oteturali u stranu.
- Tu je crpku očito izmislio neki
glupan - zastenje B anner i obriše
rukom znojno čelo.
Polagano su se oporavljali i lju-
tito prom atrali kako d ru g a dvojica
pokreću ručku a voda u velikom
m lazu štrca iz cijevi. Sljedeća dvo­
jica izdržala su oko šest m inuta i
28
laićan -pus-asj ifrctgtj) t r o ­
jici i tako redom.
Razina vode u udubini postajala
je sve niža, ali i sunce je već po­
m alo zalazilo i večer nije bila da­
leko. Ljudi su dali sve od sebe, n a­
stojeći raditi što brže i bolje.
Caroline nije m ogla pomoći, ali
se šćućurila pokraj otvora ne odva­
jajući pogled s vode koje je bilo sve
m anje i manje. Polagano je preo­
stala voda postajala bistrija i već je
m ogla razab rati kam enje n a dnu.
Dolje vjerojatno im a još mnogo
kam enja što u proljeće rijeka valja
sa sobom sve do udubine gdje se
zaustavlja. A između kam enja zaci­
jelo leži zlato!
Pomisli kako je otac, dok joj je
sve to pričao, bio već prilično bole­
stan i tko zna nije li joj govorio o
nečem u u što je sam vjerovao, a
što m ožda uopće ne postoji.
Odbaci tu pomisao, sjetivši se da
je Chip bio ovdje i sve ispitao. Imao
je sa sobom dugačku žicu n a koju
je pričvrstio kuku i dva dana
njome neprestano rovao po dnu
dok nije uspio iščupati kom ad bi-
zonske kože s nekog očito vrlo teš­
kog predm eta. Ako ništa drugo,
zacijelo se dolje n a dnu krije neka
teška kožna kesa.
Nastojeći potisnuti sumnju, Caro­
line je sve svoje misli usm jerila na
zlato koje se nad ala da je skriveno
n a dnu te goleme udubine.
Ipak se osjeća nelagodno jer joj
se njezine želje i planovi u vezi'sa
zlatom čine odjednom manje
važni, nekako udaljeni, neostvarivi.
Isprva ju je začudilo zašto su se nje­
zini osjećaji tako promijenili, ali
onda joj je iz m inute u m inutu post­
ajalo jasnije zašto sada počinje os­
jećati drugačije nego prije.
Odjednom pomisli kako je sve to
besmisleno, kako je ludost to što
tako očajnički pokušavaju. Pitala
L A S O 336
se što ako Buck Flynn, i ostali sada
već strepe za goli život, pokušava­
jući se bezuspješno suprotstaviti
Indijancima. Dosad je već poteklo
previše krvi zbog tog zlata.
Misli koje joj se vrzm aju po glavi
ne dajući joj više mira, prerastaju
u moru. Shvaća da ne bi m ogla biti
sretn a s bogatstvom uz tolike
žrtve. Cijelog će je života progoniti
misli o poginulima. Pri toj spoznaji
nešto se u njoj slomilo.
VII
Radili su do kasno u noć. Indi­
janci se nisu pojavili, a k u h ar i dje­
čak koji su se vratili k ad a je pao
mrak, javili su da nisu primijetili
ništa sumnjivo.
U dubina ispod vodopada bila je
već gotovo ispražnjena. C rpka je
cviljela-i stenjala kao da se i ona
napreže d a što prije obavi posao.
Već su je počeli m rziti kao zlo
stvorenje što im se suprotstavlja i
prim orava ih d a daju sve od sebe
dok ne budu n a kraju snaga n a
sm rt izmoreni. Usprkos tom e znaju
d a m oraju izdržati jer se inače ne
mogu domoći zlata.
Vreće od bizonske kože sigurno
su natopljene vodom, razderane i
napola uništene. Zlato je zacijelo
još dolje, ali će ga m ožda m orati
tražiti između stijena jer se vjero­
jatno, kad su se vreće raspale, ot­
kotrljalo po cijeloj udubini i sada
je pom iješano s kam enjem što leži
n a dnu. Možda će trebati duže vri­
jeme d a g a uopće pronađu. Da
nem a Indijanaca, sve to ne bi bilo
tako teško.
Te i slične misli zaokupljale su
Mackaya, djevojku i ostale ljude
pokraj udubine.
Caroline se kasnije vratila s ku­
harom i dječakom n a parobrod.
Skuhali su dobru obilnu večeru i
L A S O 336
odnijeli je ljudim a pokraj udubine. ,
Tako su iscrpljeni da im je prijeko
potrebno d a se okrijepe. .
Negdje poslije ponoći crpka je
konačno počela izbacivati šljunak i
mulj. Dave Mackay i Art Banner
spustili su se u udubinu koja je,
kako se n a kraju ustanovilo, dublja
od šest m etara. Na dnu udubine
naišli su n a mnogo velikih gro-
m ad a stijena između kojih se zadr­
žalo i m anje kamenje.
Počeli su odmicati veće stijene.
O stali ljudi i Caroline stoje uz rub
udubine, pažljivo prom atrajući što
se dolje događa, pa su sasvim zabo­
ravili opasnost od Indijanaca. Nji­
hovo je strpljenje stavljeno na
tešku kušnju.
Prije nego što su n a išta naišli,
dvojica su m orala odm aknuti
m nogo kam enja, ali su, kako se
m alo kasnije ustanovilo, pokušali
n a pravom mjestu, tam o gdje je
vodena bujica dokotrljala najteže
predmete.
Art B anner odjednom usklikne
od veslja i čuđenja, pa Mackay po­
žuri do njega. Šutke grčevito na­
stavljaju otklanjati kamenje, a za­
tim se javi M ackayr
- Pronašli smo staru vodom n a­
topljenu bizonsku kožu! Ne mo­
žemo podignuti vreću jer bi se
odm ah rasp ala kao da je od vlaž­
nog papira.
K ratko su se još dolje zadržali i
zatim popeli gore noseći svaki ne­
koliko m alih kamenja. Bolje ih po­
gledavši, ljudi i djevojka koji su ih
čekali pokraj otvora odm ah su
mogli zaključiti da je to grum enje
teže od olova i da je žutog sjaja,
zamjetljivog i n a mjesečini što ih
obasjava. Znači da su ipak prona­
šli zlato. Cisto zlato odlomljeno
nekoć iz debele zlatne žile.
- Znači, sve je bila istina - pro­
šapće Caroline.
29
 ***
Svi nešto mrmljaju, ne mogu još
potpuno shvatiti da su zaista usp­
jeli pronaći skriveno blago ali su
svi i dalje zabrinuti jer valja što
prije razmisliti kako da se odavde
izvuku živi i ponesu sa sobom
blago. Kako da se dom ognu Mis-
sourija.
- Sada ćemo se prvo vratiti na
brod - zaključi Mackay. - Mo­
ram o saznati što je s Buckom i...
Zašutio je začuvši iznad sebe, s
m jesta odakle se inače spušta vodo­
pad, neki šum. Pogledali su gore,
sprem ni d a se brane, ali uto pre-
poznaše Hessedyjev glas.
- Jeste li ga pronašli? - upita
Hessedy.
- Zlato je ovdje, ali gdje su Indi­
janci? - odvrati Mackay raza-
bravši kraj Hessedyja još nekoliko
drugih ljudi.
- Ubrzo će stići - javi se Buck
Flynn.
Začuvši njegov glas, Caroline
Dunn osjeti kako joj srce jače kuca.
Osjeti nešto što ni samoj sebi nije
m ogla rastum ačiti: sreću, olakša­
nje prožeto još nečim za nju za
sada još nepoznatim.
- Napali su nas i uspjeli smo se
obraniti nanijevši im mnogo gubi­
taka - nastavi Buck. - Zapalili su
vatru i plešu u slavu m rtvih ra t­
nika čije su duše sada na putu za
vječna lovišta. Ples m rtvim a kas­
nije će prijeći u ratnički ples, a za­
tim će upitati svoga vrača što misli
o ponovnom napadu. Možda će im
vrač savjetovati d a pričekaju poja­
čanje, ali će im u svakom slučaju
proreci sreću i oni će mu vjerovati.
Ali i usprkos tome nemam o
mnogo vrem ena jer je pritisak
vode n a bran u vrlo jak i za dvanae-
stak sati bujica će je prbbiti i vodo­
pad će se ponovo sručiti.
30
Rekavši to Buck je začas nestao
kako bi se odm ah zatim pojavio sa
strane i počeo spuštati prem a Mak-
kayu. Slijedili su ga Chip Hessedy i
ostali.
- Ne smijemo gubiti ni tren a -
javi se Hessedy. - Prenesite ra ­
njene n a brod. K uhar i Caroline
pobrinut će se za njih, a ja i još dvo­
jica pripazit ćemo da nam se Indi­
janci ne približe. N adam se da
ćemo vas moći na vrijeme upozo­
riti kad ih ugledamo, ali nastojte
što više zlata prenijeti n a brod.
Ako usprkos mjesečini ne vidite
dovoljno, odnesite dolje svjetiljke.
Osim toga, donesite s parobroda
onu veliku karbidnu svjetiljku
kako biste što bolje vidjeli. Svaka je
m inuta dragocjena!
***
Svi su prionuli na posao, a Caro­
line, kuhar, dječak i dvojica stro­
jara prenijeli su n a parobrod ranje­
nike da im previju rane.
Idućih nekoliko sati djevojka je
bila zaposlena oko ranjenika, že­
leći im što bolje očistiti i previti
rane i pobrinuti se za njih koliko je
god mogla. Osjećala se krivom jer
su svi ti ljudi došli ovamo zapravo
n a njezin nagovor. Ideja da pro­
n ađu zlato bila je njezina. Sada je
već bila sigurna da nikada neće
moći putovati svijetom kao im ućna
žena željna da upozna sve blagosti
života. Izgubila je volju za tim, pre­
više se toga dogodilo ovih pos-
ljednjh dana.
Odjednom je shvatila da čezne
za komadićem zemlje gdje bi se os­
jećala mirnom, sretnom i sigur­
nom, za domom i m irnim životom
Sjetila se žene jednog farm era
koju je upoznala u Steamboat
Bendu i prvi put zaželjela da i ona
tako živi.
L A S O 336
 Ta žena im a sve, dom i obitelj o grom ada kamenja, ili nam kam e­
kojoj se brine. Pita se hoće li i ona njem oštete lopatasti kotač. Mo­
jednom biti tako sretna. Ali za to ram o se vratiti ploveći unatrag,
joj je potreban muž, pravi čovjek s dakle pokrećući se tim kotačem
kojim bi bila sretna. Chip Hes- ispred nas, jer je rijeka ovdje
seđy? preuska d a bism o se mogli okre­
- Ne! - odlučno pomisli Caro- nuti. Da...da... najbolje će biti da
line i primijeti da je to glasno izre­ stavimo u čam ac ne samo zlato
kla. već i oružje, h ran u i pokrivače.
Pomisli kako bi njezin muž sva­ Dvojica koja su donijela zlato
kako m orao biti drugačiji od Chipa ponijela su sa sobom i doručak, jer
Hessedyja, čovjek koji i sam želi su radeći naporno i brzo svi već
dom i koji ga želi stvoriti vlastitim ogladnjeli.
rukam a. Ni sam a ne zna zašto, ali
***
pomisli n a Bucka i preplaši se svo­
jih misli. Je li moguće da se zalju­ Carolinu obuzmu crne slutnje.
bila u divljeg Bucka, a d a toga Stoji nervozna i zabrinuta, nepre­
isprva nije ni bila svjesna, u čov­ s t a n o osluškujući svaki najm anji
jeka za koga je izazov sastavni dio šum. Želi da ljudi što prije pre­
života i koji se ničega ne plaši. stanu vaditi zlato i vrate se na
*** brod. Osjeća da se sve ovo neće
dobro završiti. Vrijeme prolazi i
Kada se počelo daniti, dvojica su ona je sve nervoznija.
donijela n a brod napola pune Odlučuje da ode na kopno, ali ju
vreće koje su jedva uspjeli dovući je jedan od strojara dostigao i zau­
sa sobom, jer je zlato teško. Ljudi stavio.
koji su n a parobrodu držali stražu - Ne...ne... Ne smijemo dopu­
smješkali su se gledajući ih kako stiti da napustite brod!
donose toliko željno bogatstvo. - Neću otići daleko - usprotivi
- Ovo je sam o početak - jedan se Caroline. - Htjela bih sam o vid­
će od dvojice ljudi teško dišući. - jeti što se događa kod vodopada.
Im a još mnogo više! Debele kožne Ne m ogu više ovako izdržati. Mo­
vreće spriječile su d a se rasipa. ram. ..
Ako budem o imali dovoljno vre­ Riječi su joj prekinute n a strašan
mena, naći ćemo i posljednji kom a­ način jer čovjek koji ju je zaustavio
dić! odjednom je iz svega glasa zaur-
- Za sad a još nem a Indijanaca lao. Iz ram en a m u je visila du­
- javi se drugi. - Hessedy kaže gačka strijela.
d a zlato stavimo u čam ac za spaša­
vanje. Sm atra da će put n atrag do - Indijanci! Indijanci! - poviče
M issourija biti opasan i da je bolje C aroline i baci se n a zemlju pokraj
da zlato odm ah smjestimo u čovjeka koji je stenjao.
čamce. Drugi strojar koji je stajao na
- Možda im a pravo - reče je­ gornjoj palubi počeo je pucati ni
dan od dvojice strojara. - Na sam zapravo ne znajući kamo, u sti­
onom uskom dijelu puta koji m o­ jene, ali se nitko nije pojavio. Stri­
ram o proći dovoljno će biti da Indi­ jelu je očito odapeo jedan od rat­
janci bace n a nas nekoliko većih nika poslan u izvidnicu, koji je do­

L A S O 336 31
bro iskoristio priliku što m u se p ru ­
žila.
Caroline je zajedno s kuharom
dovukla ranjenika u kabinu gdje
su ga položili na krevet. Nepre­
stano je m islila o tome što bi se
dogodilo d a je taj čovjek nije sprije­
čio da ode na kopno. Da nije bila
tako svojeglava, on m ožda sad a ne
bi bio ranjen.
- M oramo m u izvaditi strijelu
n a graničarski način - reče ku­
har.
Znala je što k u h ar misli i stoga
se ugrize za usnu i sam o kimne.
K uhar je oštrim nožem odrezao
perjem ukrašen kraj strijele i za­
tim je snažnim pokretom gurnuo
tako da je prošla kroz ram e. Kad
se kukasti dio pojavio n a drugoj
strani ram ena, m om ak se osvije­
stio i uzdahnuo od bolova.
- Još malo, momče - umiri ga
ku h ar i povuče strijelu.
Mladić ponovo zastenje, ali ovog
pu ta s olakšanjem, osjetivši d a m u
je strijela izvađena iz rane.
- Sad je bolje - zadovoljno će
kuhar.
On i Caroline očistili su ran u i
vješto je previli.
Djevojka osjeti lagano olakšanje,
ali se ubrzo trgne začuvši izvana
pucnjavu. Strojar n a palubi bolno
krikne. K uhar dohvati sačmaricu,
opsova, i iziđe n a palubu.
Caroline je čula kako je zaurlao
i opalio iz sačmarice. O dm ah pq-
tom oglasi se iz blizine indijanski
povik i djevojka pomisli da će se
onesvijestiti od straha, ali se ubrzo
sabere, dohvati revolver što ga je
im ala za opasačem i otvori vrata.
Pred sobom ugleda Indijanca. In­
stinktivno opali i tek trenutak kas­
nije shvati da je uistinu pucala u
čovjeka. Priguši krik i osvrne se
oko sebe, ali n a brodu očito nije
bilo više ni jednoga.
32
Strojar je ležao ispružen neda­
leko od nje, a k u h ar u njegovoj bli­
zini. Pokraj mostića što vodi n a p a­
robrod ležala su tri Indijanca.
Četvrti se, dakle, uspio probiti do
nje. Kako bi m ogla prići ku h aru i
strojaru, m orala je prekoračiti
m rtvog Indijanca, i to učini dršću-
ćih koljena.
- Indijanci! Htjeli su... htjeli... -
m ucao je dječak stojeći n a gornjoj
palubi.
- Znam, Billy - odgovori Caro­
line glasom koji joj se činio stran,
obojen istodobno gorčinom, oča­
jem i umorom. - Prokleto bilo to
zlato! Da barem nikada za njega
nisam čula! Kada bi b ar svi uspjeli
živi napustiti ovo prokleto mjesto...
kada ne bi bilo više prolijevanja
krvi... sve bih dala da mogu popra­
viti ovo što sam učinila. O drekla
bih se cijelog bogatstva sam o d a ih
m ogu spasiti...
Riječi su prešle u očajnički plač.
Nije im ala više snage za to. Poka­
zala se onakvom kakva je uvijek i
bila: osjećajna m lada djevojka.
- Vraćaju se! - poviče dječak
n a palubi i C aroline kao iz daljine
začuje njegov ushićeni povik. -
Buck Flynn i ostali momci se vra­
ćaju! Stižu! Sa sobom nose teške
vreće! Znači da su ipak našli sve
zlato! Evo ih!
- Dječače, do vraga s tim zla­
tom! - ogorčeno će Caroline i
obriše suze.
N aslonjena n a zid kabine gleda
bradate, oznojene i m okre ljude
kako um orni i iscrpljeni dolaze na
brod. Usprkos svemu, svi se zado­
voljno smješkaju.
- Imamo zlato! - poviče, jedan.
Gotovo da i ne primjećuju mrtve
Indijance, strojare i onesviještenog
kuhara. Caroline ih nijemo gleda,
žaleći ih n a neki način. Pomisli
kako je i ona prije m islila sam o o
L A S O 336
zlatu i u svojoj pohlepi bila uvje­
ren a da može po svaku cijenu izdr­
žati sve kako bi ga se domogla, ali
ona se u m eđuvrem enu promije­
nila, za razliku od ovih m om aka
koji će m ožda ipak izdržati, plativši
m akar i životom ono čega se žele
domoći.
Silazeći u kabinu ugledala je
Bucka Flynna, M ackaya i Hesse- „
dyja kako su upravo posljednji za­
koračili n a brod. Buck Flynn je za­
stao i propustio drugu dvojicu
ispred sebe. O dm ah je uočio sve
što se dogodilo za njihova izbiva­
nja i pogleda Caroline - Je li bilo
strašno? - upita i krene prem a
njoj.
Samo je šutke kim nula, ali Buck
je ionako, pogledavši je u oči, sve
pročitao s njezina lica.
- Jad n a djevojčice... Ali takav je
život! Tako je to u ovoj zemlji, a i
uvijek je tako bilo i bit će kad je
posrijedi zlato. Za to žuto grume-
nje oduvijek su ljudi plaćali svaku
cijenu. Pokušaj to razum jeti i ne­
moj sve uzeti previše k srcu!
Osjetila je da je razumije, i to joj
je bilo drago.
- Buck, ti... drugačiji si nego što
sam prije m islila - tiho će Caro­
line i ode u svoju kabinu.
Buck je stajao i gledao za njom,
ali ga u mislim a prekine Hessedy-
jev oštar glas:
- Zlato stavite u čam ac za spaša­
vanje!
* * *
Kao da su željeli predahnuti, In­
dijanci su se pojavili drugi dan u
podne. Zaustavivši se n a sigurnoj
udaljenosti, nisu odm ah napali već
iz zaklona pucali u sve što bi se
pokrenulo n a palubam a.
Posada parobroda »Riverbee«
postavila je ispred bro d a snopove
granja koje su sada mogli zapaliti i
L A S O 336
time stvoriti obram beni zid. Ali In­
dijanci su ubrzo počeli napadati
brod gorućim strijelama. Pri gaše­
nju požara, što su ga izazvale stri­
jele, jedan je čovjek poginuo a dvo­
jica su teško ranjena.
Bilo je jasno d a Indijanci čekaju
pojačanje i d a će, čim ono stigne,
napasti »Riverbee«. Posljednja i
ujedno jedina n ad a ljudi n a brodu
bila je d a b ra n a gore popusti i
voda ponovo poteče svojim uobi­
čajenim tokom, rušeći se u obliku
vodopada u donji dio korita. Tada
bi nadošla bujica, podigla »River­
bee« i pokrenula ga sa sobom u
sm jeru Missourija.
Svi su se pitali hoće li uspjeti, jer
nitko nije m ogao sa sigurnošću
tvrditi kad će b ra n a popustiti. Ako
popusti prije nego što Indijancim a
stigne pojačanje, to bi ih spasilo.
- Sagradili smo solidnu b ranu
- zam išljeno će Buck. Skine šešir i
prođe prstim a kroz gustu crvenu
kosu. - Željeli smo sagraditi što
čvršću branu, jer tko je znao da
ćemo uspjeti zlato tako brzo...
Njegove riječi n adglasa prodo­
ra n zvuk koji kao d a se približavao
iz daljine začuđujućom brzinom.
Isprva nitko nije m ogao shvatiti
što je to.
- Nadolazi rijeka - m im o će
Buck. - B rana je popustila i vodo­
pad će se ubrzo sručiti s visine, a
nam a preostaje jedino n ad a d a nas
pobješnjela bujica ne raznese.
Svi osluškuju zaglušujuću buku
rijeke što nadolazi, ali tome se
zvuku priključuje i vika razočara­
nih Indijanaca.
Mladi je poglavica prije izgubio
previše ljudi, pa ne napada, jer se
boji ponovnih gubitaka. I sada ga
već ionako prati m ržnja žena koje
su izgubile muževe.
Bujica je gurajući pred sobom
kam enje sada već došla do ruba
33
gornjih stijena. Ruši se u donji tok
rijeke uz zaglušujuću buku i pribli­
žava se parobrodu. Vodopad je
ponovo oživio n a mjestu gdje se
već godinam a sručuje niza strm e
stijene.
»Riverbee« je i dalje stajao u m a­
loj uvali u kojoj su proveli sve ove
dane, tražeći zlato u udubini ispod
vodopada. Bujica je, doduše, prepla­
vila manji dio kopna što se prosti­
rao između parobroda i vodopada,
te doprla u uvalu brzo i snažno, ali
nije oštetila brod. Doprijevši do
njega, podigla ga je i »Riverbee« je
ponovo zaplovio.
* * *
Strojar, je već prije naložio vatru
kako bi p a ra bila sprem na, pa se
lopatasti kotač polagano počeo
okretati, povlačeći brod u dublju
vodu izvan uvale. Dno parobroda
isprva je cviljelo stružući o šljunak
i kamenje, a strijele i meci Indija­
n aca dosezali su sve do parobroda.'
Mackay, korm ilareći iz kormila-
reve kućice m ora biti oprezan da
ga Indijanci ne pogode. Vještim
zahvatim a uspio je parobrod p ra ­
vilno usm jeriti ali ga nije mogao
okrenuti jer je korito preusko.
Tako je »Riverbee« zaplovio rije­
kom s kotačem sprijeda, što zahti­
jeva veliku vještinu onoga koji
upravlja brodom.
Da bi se pravilno upravljalo pa­
robrodom, m ora se u ovom slu­
čaju, kad je brodski kotač sa oba
korm ila naprijed, ploviti brže od
silne nizvodne riječne struje. Na
širokoj rijeci to ne bi bilo teško, ali
n a ovoj uskoj, što protječe kanjo­
nom, to je već pravo umijeće.
U prvom zaokretu Mackay je
jedva mimoišao golem u stijenu,
uspjevši u posljednji tren u tak skre­
nuti parobord. Ogorčeno prokune,
34
znajući da je to zasigurno najsmje-
lija plovidba njegova života. »River­
bee« je u m eđuvrem enu projurio
pokraj druge goleme stijene, ne
dodirnuvši je zapravo samo zato
što zbog velike brzine kojom je ju­
rio, njegov stražnji dio, inače pra-
mac, nije stigao udariti o stijenu.
Buck Flynn stoji u krom ilam ici s
Mackayem. Jasno m u je kakav je
to pothvat p a cijeni Mackayevo
umijeće. Usprkos tome još su mo­
gućnosti dva prem a jedan za ri­
jeku.
M inute traju kao sati, ali kasno
popodne ipak su uspjeli. Svladali
su rijeku, a time i Indijance. Spa­
šeni su!
VIII
Doplovivši u Missouri, zaokre­
nuti su u prvu m irnu uvalu i tamo
se usidrili. Sunce je već zalazilo, ali
još je bilo dovoljno svjetla d a mogu
pregledati parobrod i ustanoviti
oštećenja koja su nastala dok je
povrem eno okrznuo poneku sti­
jenu.
- Izvadite zlato iz čam ca - za­
povjedi Mackay, sišavši s Buckom i
Artom Bannerom n a glavnu pa­
lubu. - Potreban nam je pri po­
pravljanju oštećenja.
- Mislim d a je bolje d a zlato ost­
ane u čamcu... - poče Hessedy, ali
ga Mackay prekine.
- Zlato se m ora izvaditi! -
odredi M ackay glasom koji nije
trpio pogovora.
Hessedy više ništa nije rekao,
već je sa strane pažljivo gledao
kako nekoliko ljudi prem ješta dese­
tak vreća zlata iz čam ca do po­
klopca grotla brodskog skladišta.
- Kada će se zapravo podijeliti
to zlato? - upita netko od ljudi
dok su ostali kao začarani buljili u
vreće.
L A S O 336
 - Glupane! - ljuti to će Mackay.
- Sve dok ne popravim o oštećenja
n a parobrodu da »Riverbee« po­
novo može sigurno ploviti Big
Muddyjem, nem a ni govora o pod­
jeli zlata.
- N aravno - javi se Hessedy
glasom nem arnijim nego ikada. -
Sam ću pripaziti n a zlato. Možete
mi vjerovati d a ću dobro paziti.
Svi su ga začuđeno pogledali, ali
nitko nije odgovorio, sam o ga je
Buck gledao drugačije od ostalih,
pažljivije i nekako opreznije. Buck
Flynn kimne zamišljeno kao da
razgovara sam sa sobom i osluš­
kuje neki predosjećaj što se pojav­
ljuje duboko u njemu.
O krene se naglo i ode, a Tate
Pala pođe za njim. Chip Hessedy
m im o uvija cigaretu, ne ispušta­
jući iz vida gomilu zlata što leži
nedaleko od njega. Pripaljujući ci­
garetu, svjetlost šibice n a trenutak
obasja njegovo lice. Izgleda bezizra-
žajnije nego ikada.
Malo kasnije, nakon što su
oprezno pregledali oštećenja
trupa, Dave Mackay i njegovi ljudi
ponovo su n a palubi. Po onome što
je Mackay rekao, sada točno znaju
što se m ora popraviti i odlučuju da
već rano ujutro počnu raditi.
- Čam ac m ora ostati slobodan
kako bismo se mogli njime poslu­
žiti - zaključi Mackay - a zlato
bismo mogli prenijeti u jednu od
kabina.
- Može m im o ostati tu gdje jest
- javi se Hessedy. - Pazim na
njega i sve je u redu.
- Dobro... - nakon kraće
stanke pristane Mackay. - Ha-
jedmo jesti.
- Neka mi netko donese jelo
ovamo - zatraži Chip Hessedy.
Nije dobio odgovor, ali se ubrzo
pojavi- dječak s poslužavnikom u
raci.
L A S O 336
- O dređeno je d a svatko dobije
čašu ru m a - reče dječak, pruživši
m u jelo.
- Ne želim rum.
- Zar nikada ne pijete?
- Ostavi me na m iru - prom rm ­
lja Hessedy i dječak ode.
* * *
Na nebu je tam nocrvena boja
zalazećeg sunca već prelazila u
sve tam niju plavu što se polagano
p retap ala u crnu boju noći. Vjetar
je topao, kao d a obećava kišu. Do­
nio je sa sobom guste oblake i na
nebu nije bilo zvijezda.
Na brodu je sve utihnulo. Um­
orni ljudi rano su pošli n a počinak,-
željni sna poslije noći u kojoj nisu
ni oka sklopili. Usprkos tome, odlu­
čeno je da Hessedy ne stražari
sam. Očito nije ulijevao dovoljno
povjerenja.
Odjednom se pojavio Tate Pala
sa sačm aricom ispod ruke, tiho pje-
vušeći, očito zadovoljan sobom i ci­
jelim svijetom nakon tako dobro
obavljena posla.
- Neće biti potrebno d a me
ustrijelite - suhoparno će Tate
Pala došavši do Hessedyja. - Ja
sam... Tate Pala., a ne neki razboj­
nik koji vas nam jerava opljačkati,
ha... ha... A sat poslije ponoći, da­
kle za tri sata, zamijenit će me Art
Banner! Zar nam jeravate tu prosje­
diti cijelu noć? Niste um orni?
- Izdržat ću, ne brinite se o
m eni - kratko će Hessedy. -
Osim toga, molio bih vas da ne ska­
čete ovuda kao medvjed i stvarate
bruku jer neću čuti nekoga tko bi
se m ožda pokušao došuljati na
brod.
- Dobro... dobro... - uvrijeđeno
će Tate Pala i povuče se n a drugu
stran u broda.
Chip Hessedy ustane nakon ne­
35
kog vrem ena i ode do čam ca za
spašavanje. Stajao je nepom ičan i
zamišljeno gledao čamac, a zatim
ode do m jesta gdje je bila sprem ­
ljena užad. Podigne tanje čvrsto
uže koje inače služi d a se za njega
debelo svezano uže za privezivanje
p arobroda baci na kopno. Hessedy
odmjeri približno desetak m etara
užeta i razreže ga n a deset jedna­
kih dijelova.
Obavivši taj dio posla ode do
grotla koje je prekriveno daskam a
preko kojih je nategnuto čvrsto
platno za jedra. N a tome leže
dreče sa zlatom.
Hessedy podiže jednu od vreća i
sveže je n a vrhu kom adom užeta.
Podigne vreću i odnese je do ru b a
ograde. Tam o je spusti u čamac.
O krene se i vrati do otvora. Za­
stane, okrene se osluškujući ne bi
li čuo nešto sumnjivo a onda n a­
stavi.
Završivši sav posao oprezno se
uputi naprijed i uto začuje kako
dolazi Tate Pala, zastajkujući s vre­
m ena n a vrijeme i pogledavajući
prem a obali, stalno pijuckajući u
vodu. Približivši m u se s leđa sas­
vim blizu, pazeći da ga ovaj ne pri­
mijeti. Hessedy pričeka da Tate
Pala učini još korak a onda skoči
n a njega brzinom vuka kad n a­
p ad a plijen.
Brzina kojom je napao Buckova
glavnog splavara sam o je još jedan
dokaz koliko je opasan i nalik na
krvoločnog vuka. Usprkos Hessedy-
jevoj okretnosti, Tatp Pala bi se
inače sigurno mogao brinuti, ali
osim što ga je ovaj napao s leđa
bio je i izm oren napornim poslom,
a i cijele prošle noći nije spavao.
Uzevši sve to u obzir, Tate Pala
nije bio sposoban d a se obrani.
* * *
Uspravivši se i teško dišući, Hes-
sedy začuje kako netko silazi s
36
gornje palube. Skloni se u stranu,
ali ubrzo zaključi da to nisu koraci
m uškarca nego žene, Caroline...
Ako se spusti stepenicam a n a pa­
lubu i uputi desno, nakon tri ko­
ra k a naići će n a ispruženog Tatea
Palu. Kako bi to spriječio, Hessedy
je tiho pozove:
- Caroline, ne plaši se, to sam
ja... Chip. v
- Ah, ti si to Chip - odvrati Ca­
roline, ali dovoljno ju je poznavao
p a je shvatio da ga se ipak p restra­
šila.
Prišao joj je, uhvatio je za lakat i
odveo n a d rugu stranu broda,
onam o gdje je bio čamac.
- Zašto si ustala? - upita Hes-
sedy.
- Nisam m ogla spavati. - Na­
kon svega što se dogodilo jedno­
stavno ne m ogu zaspati. Znala sam
da si dolje kod zlata i odlučila sam
sići da porazgovaram o o nekim
stvarim a. Chip...
- N aravno - prekine je Hes-
sedy. - Dobro je što si sišla jer
sam upravo htio otići k tebi.
Naslonila se na ogradu palube i
gledala u čam ac što je bio prive­
zan uz bok broda.
- Zašto si želio doći do mene?
- upita, misleći da želi razgova­
rati s njome o istome o čemu i ona.
- Chip, zamolio si me da razm i­
slim želim li postati tvojom ženom
- nastavi ne pričekavši njegov
odgovor. - Dakle, razm islila sam
o svemu, o sebi, zlatu, o ...
- Prvo ti m ene saslušaj - pre­
kine je Hessedy. - Zlato je dolje u
čam cu i...
Zašuti, osjetivši kako je ustu­
knula.
- Zašto je zlato dolje? - upita
djevojka. Prožeo je strašan predos­
jećaj. - Za zalaska sunca ljudi su
ga prenijeli n a pokrov gfotla, a
osim toga, osim tebe i Tate Pala je
L A S O 336
n a straži... Cula sam ga kako hoda Ubrzo je »Riverbee« ostao iza
njih kao velika tam na sjena što se
palubom. Je li i on bio za to da pre-
nesete zlato u čam ac i... n azirala u noći.
- Ne bi se on ni sa čime složio Isplovivši iz uvale, Hessedy usm ­
- prekine je Hessedy. - Zato ga i jeri čam ac uzvodno.
nisam ništa pitao. Caroline, nam je­ - Uzmi vesla i pomozi mi
ravam nestati sa zlatom. Napao tiho zapovjedi Hessedy. - Ubrzo
sam i svezao Tatea Palu. Sutra će će nas zahvatiti struja i okrenuti
ga ujutro pronaći... Za sad a nam nas nizvodno ako ne budem o do­
ne može smetati. voljno brzo i snažno veslali. Htio
bih samo isploviti iz uvale i sklo­
Sada je tek shvatila o čem u je ri­
niti se uzvodno.
ječ i pomisli d a će joj glava pući od
misli što su joj navrle jedna za d ru ­ Tako su i učinili. Zaokrenuvši iz
gom, a srce lupalo kao kao da će uvale sklonili su se ispod stabala i
iskočiti. grm lja što je virilo iz vode i pružilo
im dobro skrovište granjem što je
- Riječ je o pola m ilijuna dolara
u zlatu i bili bismo budale da pri­ visjelo nad vodom.
stanem o podijeliti ga bilo s kime. Počelo je kišiti ali guste krošnje
Život je dovoljno okrutan i čovjek stabala dobro ih zaklanjaju. Hes-
se m ora boriti za opstanak jer ako sedy je ogrne kom adom čvrstog
sam ne prevari nekoga, drugi će p latna za jedra.
prevariti njega. Caroline, pokušaj - Ovdje ćemo pričekati dok pa­
zamisliti što bismo tim novcem robrod ne otplovi. Kako se osjećaš?
mogli napraviti. Pokušaj.. . Hajde, - upita Hessedy.
pomoći ću ti da uđeš u čamac. - Plašim se - iskreno će dje­
Pomislila je na Bucka, Davea vojka. - Predosjećam da se sve
M ackaya i sve ostale ljude koji suovo neće dobro završiti, Chip. Jesi
li o svemu razmislio? Ne bi li bilo
isto kao i oni stavili svoje živote na
kocku da se dom ognu zlata, a sada pam etnije d a se vratim o n a brod
će ih oni prevariti. i...
Nije znala što da poduzme. - Ne! To je prilika za nas, Caro­
line, i ne smijemo je propustiti. Pos­
Kasnije, d a ju je netko pitao
rijedi je pola m ilijuna dolara u
kako to da je odlučila spustiti se u
zlatu, i to bogatstvo d a podijelim s
čamac, ne bi m u znala reći što joj
onim ljudim a? Ne! Nikada! Jedina
je dalo snage za to. No odm ah je
osoba s kojom želim sve podijeliti
bila odlučila da se bori za zlato
to si ti, Caroline, i to ti ponovo do­
koje nju sam u više uopće nije zani­
kazuje koliko želim da postaneš
malo, ali se zbog svega što se dogo­
mojom ženom. Ovo zlato i ti za
dilo osjećala odgovornom pred
m ene ste najvažniji n a svijetu.
Buckom iostalim ljudima. Htjela je S ada k ad a je zlato sam o moje,
spriječiti Hessedyja da nestane sa udaš li se za mene, bit ću najsret­
zlatom. niji čovjek n a svijetu.
Kako, to još nije znala. Pri posljednjim riječima glas mu
* * * je podrhtavao. Očito je bio uzbu­
đen pri pomisli na život što ga
Čim su se spustili u čamac, Hes­ čeka.
sedy odveže uže i odgurne se od - Caroline, nadam se d a si o
broda. svemu dobro razm islila i d a se že­

L A S O 336 37
 liš udati za mene? - odjednom će
Hessedy. - Shvatila si, vjerojatno,
d a smo sada povezani više no
ikada, zar ne?
Caroline je razm išljala trenutak
što da mu odgovori. Sjede jedan
nasuprot drugome, a između njih
leže vreće sa zlatom dok kiša pola­
gano kaplje na platno kojim je pre­
krivena.
- Chip, pusti me da još malo raz-
^ mislim - polagano će djevojka. -
Sve je ovo za m ene novo i nena­
dano... M oram prvo srediti misli i
priviknuti se n a sve prom jene što
su se dogodile u tako kratko vri­
jeme. Osim toga, ne sviđa mi se što
smo prevarili ljude koji su bili naši
ortaci i pomogli nam. Da njih nije
bilo, nikada se ne bismo domoli
zlata. Što se tiče nas dvoje, Chip,
m oraš znati da si oduvijek bio za
m ene kao b rat i ne znam da li bih
te ikada mogla voljeti kao što žena
voli m uškarca. Nadam se da nisi
zaboravio da će Buck Flynn i Dave
Mackay sve poduzeti da nas pro­
nađu. Tko zna hoćemo li uspjeti
pobjeći. Mož.da će te ubiti! Ti su
ljudi riskirali živote da izvade
zlato, a sada ti...
- Ne plašim se ja njih - pre­
kine je Hessedy. - U redu, priče­
kajmo još malo s odlukom o n a­
šem budućem životu - doda n a­
kon kraćeg razmišljanja. - Do­
voljno mi je za sada da si odlučila
poći sa mnom.
IX
Budući da Tate Pala nije probu­
dio B annera kako bi ga ovaj zam i­
jenio n a straži, prošlo je dosta vre­
m ena dok nije bilo otkriveno što se
dogodilo.
Art B anner se probudio, pogle­
dao n a sat i začudio se što ga Tate
38
Pala nije došao na vrijeme pozvati
da ga zamijeni na straži.
- Nadam se da nije zaspao na
palubi za vrijeme straže
prom rm ljao je B anner i ustao.
Dosjetivši se da nije Tate Pala
jedini vani na palubi, već da bi s
njime m orao biti i Hessedy, osjeti
nelagodu. Izišao je n a palubu i
ubrzo vidio što je posrijedi.
Počeo je tako silno vikati da su
se ubrzo svi ljudi na brodu probu­
dili i došli vidjeti što se dogodilo.
Spoznavši d a su prevareni i izi­
grani, svi su se šutke skupili oko
Flynna i M ackaya koji su i dalje sa
svjetiljkom u ruci klečali pokraj
Tatea Pale iako su ga već pregle­
dali i zaključili d a je mrtav, ubijen
nožem u leđa.
Budući da Hessedyju, čamcu za
spašavanje i zlatu nije bilo ni
traga, sve je bilo jasno.
- Prokleti varalica! - prom rsi
Mackay. - Znači da nije samo re-
volveraš ve i hladonkrvni ubojica
koji n ap ad a iz zasjede.
- Drugačije ga ne bi mogao
svladati. Tate Pala je bio dovoljno
jak d a se obrani u pravednoj borbi,
sam o ga je na prijevaru mogao
ubiti - ogorčeno će Banner.
- Ne znam kako da nastavim
ploviti bez njega... Sumnjam da ću
ikada više obavljati svoj posao s
veseljem reče Buck Flvnn više za
sebe, zbunjenim glasom kao da još
ne shvaća da je Tate Pala uistinu
mrtav.
- N estala je i Caroline! - javi
se s gornje palube dječak. - Htio
sam je probuditi, misleći da ne zna
što se dogodilo, ali ni nje nema!
- Potraži je! - oštro će Buck
Flynn.
Već prije nego što su pretraživši
cijeli brod zaključili da je zaista
nestala, Bucku je bilo jasno da je
otišla s Hessedyjem. Prijeđe rukom
L A SO 336
po čelu. Ta ga je spoznaja pogodila
kao udarac nožem u leđa.
- M oramo je, znači, potražiti -
teško uzdahnuvši zaključi Buck. -
Ne vjerujem d a je svojevoljno oti­
šla s Hessedyjem. Ne vjerujem da
nas je izdala! Vjerojatno je otišla s
njime iz nekog drugog razloga i
kad ih pronađem o, saznat ćemo
zašto.
* * *
Kad je sat kasnije n a istoku po­
čelo svitati, »Riverbee« se otisnuo
od obale.
Buck Flynn je napustio parobrod
i sakrio se nedaleko od obale
m eđu stabla, grmlje i granje što
raste uz rijeku. Zamišljeno je gle­
dao kako se parobrod udaljuje zna­
jući da će, ako ga je predosjećaj
prevario, ostati ovdje sam u pu­
stoši, nem oćan da sudjeluje u pot­
jeri. Nije m ogao da ne misli n a Ca-
rolinu i dao bi mnogo toga da
može biti siguran kako nije svoje­
voljno otišla s Hessedyjem.
Ubrzo se razdanilo. U daljini se
vidio sam o još dim što g a je paro­
brod ispuštao iz dim njaka i ostav­
ljao za sobom u obliku dugoga si­
vog traga. Za pola sata parobrod je
već prešao desetak kilom etara, pio-
veći brže nego što bi m ogao n ap re­
dovati čam ac n a vesla nošen stru­
jom.
Buck Flynn pomisli kako se
m ožda ipak prevario ali uto
ugleda čam ac kako se pojavljuje
uzvodno iza uvale. C aroline Dunn
i Chip Hessedy snažno su veslali,
nastojeći se oduprijeti struji. Na­
ravno, struja ih je nosila, ali su se
ipak približavali istočnoj obali. Na
tome m jestu Missouri je ipak širi j
n a sredini su m anji otoci obrasli
travom i grmljem.
Ćam ac se na trenutke nije vidio
L A S O 336
zaklonjen otočićima, ali se ponovo
pojavio napredujući prem a istoč­
noj obali i nastavivši uzduž nje.
Buck Flynn ljutito opsuje. Hes­
sedy se, znači, zaista sklonio sa
čam cem u blizini parobroda, odve-
slavši sam o iz uvale u kojoj su bili
usidreni u d rugu uvalu, odakle je
m ogao vidjeti kad će se iz brods­
kog dim njaka vinuti dim. Tako je
bez sum nje vidio d a je »Riverbee«
otplovio i sada je i on m ogao nes­
m etano krenuti.
Buck prvo pomisli da prepliva ri­
jeku i dođe do njih, ali onda zak­
ljuči da to nije potrebno. Bit će do­
voljno d a ih ne pušta iz vida. Podi­
gao se, prebacio preko ram ena za­
vežljaj u koji je sprem io sjekiru,
dohvati pušku i krene obalom slije­
deći čamac.
Ubrzo se našao n a širokoj za­
ravni ispod koje je, usjekavši du­
boko korito, tekla rijeka. Ponovo je
m ogao vidjeti čamac. Imao je oko
pet kilom etara prednosti, ploveći i
dalje uzduž istočne obale.
Buck je već teško disao, ali zna­
jući d a ne smije posustati odm ah je
nastavio put i uspio da se udalje­
nost između njih ne poveća. Rijeka
je m alo kasnije u velikom luku zao-
k retala prem a zapadu.
Pošto je Buck išao unutrašnjim
dijelom luka, put koji je m orao pri­
jeći bio je kraći od onoga što g a je
trebao prijeći čamac, pa je uspio
sm anjiti ra z m a k Usprkos tome
ubrzo je shvatio d a ne može tako
nastaviti. Počeo je sve češće posr­
tati. Nadao se da će Hessedy
negdje pristati i d a će mu se moći
približiti.
Sišao je do obale i pokraj rijeke
ugledao neke daske. Prišavši im,
zaključi da je riječ o dnu drvenih
kola što su se tko zna gdje strm o­
glavila u rijeku a ona ih je ovdje
izbacila n a obalu. Iz debla što ih je
39
našao u blizini i dasak a tih kola
Buck sastavi m alu splav i n a kraju
odsiječe od nekog stabla dugačku
čvrstu gran u koju će upotrijebiti
kao motku da se otiskuje.
Rijeka n a tom dijelu mjestimice
nije dublja od tri metra.
Završivši posao, Buck gurne
splav u vodu i otisne se od obale u
nam jeri da slijedi čamac. Vjetar što
se podigao nad rijekom prijetio je
d a prevrne splav, a visoki valovi
zapljuskivali su ga tako snažno da
se povrem eno nalazio u vodi sve
do koljena. Ali vješt i iskusan spla-
v ar kao što je to Buck Flynn, uspio
se održati i ubrzo domoći zaklonje­
nog dijela. Sada je nastavio ploviti
mnogo lakše i sigurnije.
* * *
Oko podne stigao je do mjesta
gdje Lewis Creek utječe u rijeku,
razmišljajući je li možda 'čamac
uplovio unutra. Zaključi, međutim,
da je struja ipak prejaka a da bi
sam o jedan m uškarac i žena mogli
veslati protiv struje.
Nastavio je ploviti, ali sve više i
više gubeći nadu da će pronaći
Hessedyja i Carolinu. Na ovakvoj
rijeci Hessedy je imao bezbroj m o­
gućnosti da pristane i iziđe na
kopno a d a ga on ne vidi.
Razmišljajući kojim su putem
mogli krenuti, Buck zaključi da su
najvjerojatnije skrenuli prem a
istoku, nam jeravajući stići sve do
Farga. O datle naime, postoji
mnogo načina da brzo stignu do
Mississippija i još dalje na istok, ili
pak m ožda nizvodno Mississippi-
jem do željeznice koja dolazi iz
Kansasa.
Buck odluči sve staviti na kocku,
vjerujući da se Hessedy žeii do­
moći Farga, pa pristane uz obalu i
krene prem a istoku.
40
Do Farga je trebalo prijeći
m nogo kilom etara kroz divljinu,
pustoš, preko bregova, zaravni i
dolina. Zna da m ora proći kroz ve­
liku zaravan Missourija, Jam es Ri­
ver i Cheyenne River. Izdržljiv i jak
n ad a se da će možda uspjeti svla­
dati put za desetak dana, a možda
će negdje nabaviti konja i tako
brže stići. U svakom slučaju bit će
mu lakše nego Hessedyiu kcji sa
sobom vodi djevojku i nosi deset
vreća zlata.
Krenuvši odlučno i brzo sve je
više razmišljao o djevojci. Ne može
se osloboditi misli je li otišla svoje­
voljno ili je n a neki način bila pri­
m orana otići s Hessedyjem. To ga
je sve više mučilo.
X
Iza jednog od oštrih zavoja Mis­
sourija Chip Hessedy i Caroline
skrenuše n a zapadnu obalu. Pri­
stali su u maloj uvali zaklonjenoj
grmljem. Caroline je bila na kraju
snaga. Hessedy je uhvati za ruku i
povede nekoliko m etara do travom
obrasle livade. Povremeno se iza
oblaka pojavljivalo sunce. Hessedy
je iz čam ca ponio i košaru s h ra ­
nom, onu koju su ljudi stavili u
čam ac zajedno sa zlatom dok je
bilo tam o sprem ljeno u slučaju da
se m oraju spašavati. Izvadi iz ko­
šare suhi kruh i sušeno meso i
doda sve to djevojci.
- M oraš se okrijepiti - prom rm ­
lja. - Dok ne budem o konačno na
sigurnome, m orat ćemo svladati
još mnoge teškoće. Kad ti bude naj­
teže, pomisli kako ćemo uskoro
početi novi bezbrižan život!
Caroline kim ne i dohvati kruh i
meso, osjetivši odjednom silnu
glad. Hessedy netrem ice prom atra
rijeku.
L A S O 336
 - Plašiš li se da nas netko pro­
goni? - upita Caroline.
- Taj Buck Flynn... - polagano
će Hessedy s hladnim osmijehom
- ne bih se čudio d a je ostao iza
broda, nadajući se da nismo noću
pobjegli nizvodno već se sklonili
negdje u blizini i čekali d a »River-
bee« otplovi. Sada su, vjerojatno,
već i ljudi n a parobrodu odustali
da nas traže nizvodno i odlučili da
se vrate. Stari je indijanski trik hiti
iza onoga tko te slijedi i sam njega
slijediti! Možda Flynn zna d a sam
se dosjetio toga starog trika, ali
ako nas je čekao n a m jestu gdje je
bio usidren »Riverbee«, onda smo
sada sigurno daleko ispred njega.
Vidjet ćemo je li...
Nije trebalo da nastavi jer su
oboje nedaleko od mjtesta gdje su
sjedili vidjeli kako se Buck Flynn
spušta n a maloj splavi. Da, bez
sumnje bio je to Buck Flynn i C aro­
line osjeti istodobno strah i radost,
ali usprkos veselju što ga vidi, dje­
vojka je znala d a je zapravo posve
svejedno je li blizu ili daleko od
mjesta gdje se oni nalaze, jer je plo­
vio pogrešnom stra n o m 'rije k e i
očito već izgubio njihov trag.
Sada je" prvi put shvatila opas­
nost kojoj se izložila otišavši s Hes-
sedyjem, jer tko zna hoće li ih itko
ikada pronaći i obračunati s njime.
Mogli bi ih pronaći sam o uz po­
moć mnogo sreće, jer ova je zemlja
previše velika i divlja. Osjeti kako
joj se steže grlo pri pomisli da će
m orati još dugo ovako nastaviti sa
Chipom.
Buck Flynn je pristao, izašao na
obalu i uputio se u unutrašnjost,
nestavši ubrzo iz njihova vidika.
- A ha... - prom rm lja Chip Hes­
sedy. - Očito je odustao od tra g a ­
nja na rijeci i uzduž obale. Pretpo­
stavlja da bismo se m orali pojaviti
u jednom od gradova ili utvrda
L A S O 336
negdje n a zapadu. Možda nas želi
negdje putem iznenaditi, znajući
da sa zlatom možemo sam o pola­
gano napredovati. Dobro, neće
proći bolje od svojeg...
Hessedy umukne, pogledavši
brzo djevojku koja zadrhti vidjevši
kako su m u oči hladne i pune
mržnje.
- Želiš ga ubiti, zar ne? - upita
Caroline.
- K ada ga ne bih ubio, on bi
pokušao ubiti mene, a taj je mo­
mak opasan, Caroline. Ubio bi me,
u to sam uvjeren.
Caroline teško proguta slinu i
sjeti se da Hessedy nije bio noću
sam n a straži već da je s njim zlato
čuvao i Tate Pala, Buckov glavni
splavar. Chip je rekao d a ga je n a­
pao i svezao, onesposobivši ga da
pozove u pomoć ostale ljude na
brodu.
- Chip, jesi li ubio Tatea Palu?
- upita Caroline m im o i sabrano
iako je bila uzrujana i preplašena.
Pogledao ju je tako da je sada
konačno shvatila d a je uistinu po­
put krvoločna vuka i ne zna za
samilost, a da je uvjeren kako je
ona sad a posve n a njegovoj strani.
Gotovo osjeća paniku, nem oćna da
išta poduzme.
- A kako sam ga drugačije mo­
gao ušutkati? Nisam smio pucati, a
da smo se tukli, m ožda bi me svla­
dao. Bio je jači od mene. Da, ubio
sam ga nožem u leđa!
C aroline zatvori oči i pomisli da
će se sada svakog trenutka zemlja
otvoriti a ona propasti duboko un­
epovrat.
Otvorivši oči, primijeti da je Hes-
sedy uporno gleda i očito joj je
nam jerno rekao da je ubio tog do­
broćudnog čovjeka.
- Da, sad a smo nerazdvojni -
m irno će Hessedy. - Ne postoji
41
više m ogućnost da krenem o svaki
svojim putem.
Spustila je glavu i prekrila lice
rukam a.
- U m orna sam. Sve je to previše
z ajn e n e. Ja ...
- Legni i spavaj - prekine je
Hessedy.
Legla je, prekrila lice i m islila da
neće moći zaspati jer joj u glavi
sve vrvi od strašnih misli. Ubrzo je
izm orena zaspala.
* * *
Kad se probudila već je bila ve­
čer. Hessedy ju je prodrm ao. Ruka
m u je i dalje n a njezinu ram enu.
Tresla se cijelim tijelom od hlad­
noće, želeći zbaciti tu ruku s ra ­
m ena, ali je predosjećaj upozori da
tako nešto ne učini. Zna u kakvoj
bi še situaciji našla kad bi Hessedy
shvatio d a ga prezire i d a ga se
plaši.
- Jesi li budna? - upita Hes-
sed y .*
- Jesam, ali još osjećam strašan
umor.
Ustala je. Spustili su se do
čamca, nastavili put i pristali u bli­
zini m jesta gdje je i Buck kročio na
kopno.
Već je bila noć i mjesec je obas­
jao rijeku i okolicu dok su Hessedy
i Caroline izišli n a obalu i iskrca­
vali zlato n a kam enu obalu. Hes-
sedy je zatim prenio vreće dalje
m eđu stijene, sakrivši ih u pod­
nožju visoke stijene što se ogoljela
i pu n a pukotina uzdizala k nebu.
- Ovu ćemo stijenu kasnije lako
pronaći - teško dišući zaključi
Hessedy. - Sići ću još jednom do­
lje i odgurnuti čam ac od obale.
Nošen strujom zacijelo će ploviti
još neko vrijeme, a onda će već
negdje biti izbačen n a kopno.
Možda će ga Mackay i njegovi
42
ljudi negdje pronaći. Vjerovat će
da smo se na tom mjestu iskrcali,
ili b a r sum njati u to. Dakle, brzo se
vraćam!
Okrenuvši joj leđa uputio se
prem a obali. U svijetloj noći mogla
je vidjeti kako odmiče. Ostavio je
pušku i Caroline je dohvati, uperi
je u njega, ali nije mogla opaliti.
Da je pucala, zacijelo bi ga pogo­
dila, jer je znala dobro gađati, ali
jednostavno nije im ala snage. Pred
njom se nalazio ubojica i varalica,
ali ipak nije m ogla pucati u njega.
- Oh, Chip... - tiho će djevojka
očajno uzdahnuvši, svjesna koliko
bi bilo pam etnije da je smogla
snage i zapucala.
O m otala se platnom od jedra i
legla, pretvarajući se da spava.
Vrativši se, Hessedy legne pokraj
nje, popuši cigaretu i Caroline
m alo kasnije primijeti d a je za­
spao. Pomisli kako bi možda mo­
gla pokušati pobjeći. Mogla bi sko­
čiti u rijeku i otplivati za čamcem
ili pobjeći uzduž obale, čekajući da
naiđe- »Riverbee«, ali spriječio je
strah da bi se Hessedy mogao pro­
buditi ako se sam o pomakne. Nije
sm jela zaboraviti d a je bez imalo
žaljenja ubio Tatea Palu; a nam je­
rava ubiti i Bucka.
Kasnije je ipak zaspala svladana
umorom.
* * *
Drugo su jutro nešto pojeli, a
onda nastavili put pješice.
Drugi dan pješačenja naišli su
n a tragove kola, i odlučivši d a ih
slijede domogli se vojničke ceste
što od Fara vodi prem a utvrdi Lin­
coln. Hodajući tom cestom na ve­
čer su ugledali u daljini svjetla ne­
kog, kako su mislili, naselja u ko­
jem je vjerojatno poštanska post­
aja.
L A S O 336
 - Ja sam sada Bill Slater, a ti si
moja žena Mary - reče Hessedy
zastavši. - Iseljenici smo, nam jera­
vali smo doći do utvrde Lincoln, ali
smo putem nezgodnim slučajem
ostali bez kola i stoga želimo ku­
piti nova i u njih ukrcati ono što
smo uspjeli spasiti od naših stvari.
Jesi li me razumjela, Caroline?
- Jesam ,., ali što ako se i Buck
Flynn nalazi na putu do ovog nase­
lja? Što ako ga tam o sretnem o?
- Budi uvjerena da neće reći
zašto nas slijedi - tiho se nasmije
Hessedy. - Ako mi bude previše
dosađivao, jednostavno ću ga ubiti.
Neću m u valjda dopustiti da mi
smeta.
Nakon tih- riječi uhvati je za
ruku. Nastavili su prem a naselju.
Svjetla kojima su se približili
dopirala su iz m ale prodavaonice
u kojoj se trguje s Indijancim a i tra ­
perima. Nije bilo utvrde, samo
malo dvorište za kola i isto tako
m ala postaja kompanije Wells
Fargo. Uz prodavaonicu bila je i
m ala gostionica. Dvojica su istova-
rivala robu s kola, kad su im se
Hessedy i Caroline približili.
- Odakle dolazite? - upita lju­
bazno visoki čovjek i priđe im. -
Ja sam John Brown, trgovac. N a­
dam se da niste došli pješice?
- Ostali smo bez kola - m irno
će Hessedy. - Zovem se Bill Slater,
a ovo je moja žena. Želio bih kupiti
zapregu. Uz kola bih najradije
uzeo dvije mazge. Sprem an sam
dobro, platiti.
Trgovac John Brown prom atrao
ga je pažljivo. Ma što da je mislio,
lice mu to nije odavalo, iako mu je,
promotrivši Hessedyja, s u san a ne­
stao ljubazan smiješak. Čovjeku,
iskusnom poput njega, nije bilo po­
trebno mnogo pa da shvati kakvoj
vrsti ljudi pripada Hessedy. Spoz­
nao je d a taj čovjek koji m u se na
L A SO 336
prvi pogled činio tako uljudan
može biti opasniji od zmije.
John Brown, koji živi n a takvoj
osami zajedno sa ženom Indijan­
kom i pomoćnikom mješancem,
iako je sve drugo samo ne kuka­
vica, zna da m ora biti oprezan
pred čovjekom poput ovog koji
stoji pred njim.
- Sum njam da ću vam moći pro­
dati kola... Ova što vidite potrebna
su meni.
Ne pita kako su taj čovjek i nje­
gova žena zapravo ostali bez kola
niti pokušava saznati čime su ta
kola navodno bila natovarena. U
zemlji kao što je ova, takva se pita­
nja ne postavljaju, a pogotovo ne
čovjeku kao što je ovaj. Naravno,
John Brown je radoznao jer osjeća
da je sve što govori taj čovjek koji
se naziva Slater, vrlo sumnjivo i taj­
novito. A onda mu se taj neugodni
čovjek s teksaškim naglaskom i
hladnim smiješkom n a usnam a
obrati:
- Prijatelju, vi ne trebate vaša
kola i uvjeravam vas da ćete ih pro­
dati. Dakle, kolika je cijena?
John Brown shvaća prijetnju što
se krije iza tih hladnih riječi i raz­
motrivši na brzinu još jednom ima
li ikakve m ogućnosti da se suprot­
stavi tom revolverašu, zaključuje
da bi sve bilo uzalud.
- Dobro... - prom rm lja Brown.
- Moj je pomoćnik stigao kolima
tek prije jednog sata. Životinje su
um orne i m orale bi se odmoriti.
Isto tako, m oram istovariti kola.
Uđite u kuću i odm orite se, a sutra
ujutro biste mogli..«.
- V ečerat ćemo, a do onda će
kola biti sprem na za polazak -
prekine ga Hessedy glasom po ko­
jem se moglo slutiti da je sprem an
n a sve.
- U redu - m irno će Brown. -
Za jedan sat bit će sve spremno.
43
Uđite u kuću, moja će vam žena
prirediti večeru.
- Konačno se razum ijem o -
h ladno se nasmiješi Hessedy. -
Kupit ćemo neke sitnice.
Hessedy vješto pom akne ruku i
Brown, ni sam ne znajući kako,
ugleda pred sobom revolversku ci­
jev.
- Potrebna mi je m unicija za
ovaj kolt - m irno nastavi Hessedy,
ali Brown i njegov pomoćnik do­
bro su znali da ga je potegao samo
zbog toga da im pokaže koliko je
brz.
Isto tako brzim pokretom Hes­
sedy vrati kolt u korice i nastavi:
- Želio bih i jahaćeg konja.
Osedlajte ga i svežite iza kola.
- Preostali su mi još sam o indi­
janski konji. U posljednje sam vri­
jeme prodao mnogo konja, po­
sebno vojsci, a jučer je bio divlji
Buck Flynn ovdje i prodao sam mu
vlastitog konja. Mogu vam ponu­
diti sam o indijanskog m ustanga
bez sedla. Na žalost, nem am d ru ­
goga.
Chip Hessedy i Caroline Dunn
stoje nepomično. Djevojka se zapre­
pastila kad je čula za Bucka
Flynna ali ujedno i obradovala,
jedva suzdržavši povik pri pomisli
da je bio ovdje. Očito pozna
trgovca kad ga on naziva imenom.
- U redu. Uzet ću indijanskog
konja - odvrati Hessedy i krene s
Carolinom u dućan.
* * * nam jeravam o stići do Farga. Nasto­
U nutra ih j * dočekala Indijanka
odjevena kao bjelkinja, sam o u od­
jeći malo veselijih boja.
- Izaberi sve što trebaš -
obrati se Hessedy Carolini. - Po­
trebne su ti b a r dvije haljine i...
uostalom i sam a znaš što ti nedo­
staje. Ne brini o novcu i nikako
44
nemoj zaboraviti sapun, ogledalo i
ostale prijeko potrebne sitnice. Za
h ran u i ostalo pobrinut ću se ja -
doda i krene u odjel s hranom gdje
se nalazila i željezarija u kojoj je
nam jeravao kupiti kuhalo.
C aroline krene za ženom u žen­
ski odjel, m alen i s robom uglav­
nom nam ijenjenom Indijankam a
koje vole jarke boje, ali ipak pro­
nađe plavu haljinu i izdvoji je za­
jedno s nekim drugim sitnicam a
što su joj potrebne, pri tome nepre­
stano razmišljajući o Bucku i o nje­
govu dolasku ovamo.
- Hoće li Buck Flynn ponovo
doći ovamo? - upita Caroline i
pogleda Indijanku.
- Poznajete ga? - začudi se
žena.
- Da... poznajem ga, on me
traži. Ako ponovo svrati ovamo,
recite mu, molim vas, da je Caro­
line bila ovdje i upozorite ga da pri­
pazi n a sebe. Čovjek s kojim sam
ovdje zna da nas Buck slijedi i
nam jerava ga ubiti, a to znači da
će ga uistinu ubiti pruži li mu se
za to sam o jedna prilika. Ne mo­
žete zamisliti kojom brzinom ru ­
kuje revolverom. Nitko .kraj njega
nem a m ogućnosti da ostane živ,
ako m u se suprotstavi.
- Je li vam m ožda potrebna
pomoć? - oprezno upita Indi­
janka.
- Ni vi niti vaš muž ne možete
mi pomoći. Bilo bi sam o mrtvih.
Recite Bucku Flynnu d a vjerojatno
jat ću d a m u i tam o ostavim po­
ruku.
- BuckFlynn i moj m už poznaju
se otprije - tiho će Indijanka. -
Nekoć smo dolje n a rijeci imali pro­
davaonicu. Jučer je Buck odjahao s
našim najboljim konjem. Rekao je
da želi obići ovaj kraj, posebno
obalu, ali g a mi nismo pitali zašto.
L A S O 336
N ikada ne postavljam o pitanja.
Možda se ubrzo vrati i možete biti
uvjereni d a ću mu prenijeti vašu
poruku.
Zašutjela je u pravi trenutak jer
se pred njim a odjednom pojavio
Chip Hessedy.
- Jesi li gotova? - upita Hes­
sedy.
Caroline kimne potvrdno, a Indi­
janka ga je samo pažljivo prom a­
trala.
- U redu, hajdem o onda nešto
pojesti. Izabrao sam m nogo stvari
koje su nam potrebne i odložio ih
na stolu u drugoj prostoriji. Dok
mi jedemo, utovarite sve to u kola i
sastavite raču n - obrati se Indi-
janki.
O na šutke kimne i ode u kuhi­
nju.
***
Za stolom Caroline osjeća um or
i pomisli d a bi to m ožda m ogla is­
koristiti.
- Chip, ne bih li m ogla ostati
ovdje i čekati da se vratiš? Da za­
spim, m ogla bih, mislim, spavati
dvadeset sati bez p restan k a...
- Ići ćeš sa mnom! Ako želiš,
možeš spavati u kolima. Među ost­
alim, kupio sam i dovoljno pokri­
vača. Bolje je da se ne rastanem o
jer si i sam a čula d a je Flynn tu
negdje u okolici i d a im a konja.
Možda je odjahao do rijeke. Sada
kad im a konja, mnogo mu je lakše
d a nas traži, a možeš biti uvjerena
d a neće tako lako odustati od po­
trage za nam a. Svakako je pam et­
nije d a ostanem o zajedno. I ja ne
m ogu izdržati bez spavanja, a dok
spavam, ne bih želio da me Flynn
probudi... M oraš biti b u d n a dok ja
spavam i pripaziti da nam se ne
približi i iznenadi nas.
Nikada nije trpio d a mu se pro­
turječi i kako C aroline to zna, ni
L A S O 336
ne pokušava išta više reći. Indi­
janka je donijela večeru, p a je
šutke počela jesti. Djevojka osjeća
kako joj se od um ora zatvaraju oči,
ali ju je jaka kava donekle razbu­
dila. Dok izlaze iz kuće i prilaze
kolima, pita se kako će sve to zavr­
šiti.
Kola su sprem na sa četiri upreg­
nute mazge. Trgovac pruži Hesse-
dyju račun. Kola i mazge bili su pri­
lično skupi ali Hessedy bez riječi
izvadi novac i pruži ga trgovcu koji
kao da se začudio kako taj razboj­
nik bez riječi plaća. Možda je na
tren i pomislio da će mu platiti olo­
vom um jesto novcem.
Hessedy pomogne Carolini d a se
popne, pregleda je li konj dobro
svezan za stražnji dio kola i zatim
se i sam uspne n a sjedalo za vo­
zača. Dok su odlazili svi su gledali
za njima.
- Uf... - uzdahne duboko trgo­
vac Brown. - Sva sreća d a su oti­
šli. Kakvog li čovjeka! Ne sjećam se
k ad sam se posljednji put, stojeći
pred nekim čovjekom, tako nela­
godno osjećao. M ožda m u nisam
smio prodati kola i mazge, ali...
Uostalom, platio je dvostruku ci­
jenu.
- Divlji Buck Flynn ga traži. Nje­
gova žena, ako mu je to uopće
žena, n a Buckovoj je strani - reče
Indijanka i ispriča što joj je Caro­
line saopćila.
Brown razmišlja, ali oduvijek je
njegov princip bio d a se ne pri­
kloni niti jednoj strani i ne upliće
se n i u što, ako nije morao. U zem­
lji kao što je ova, za trgovca je to
najbolje.
- Ako se Buck Flynn ponovo po­
javi ovdje, prenijet ćemo m u po­
ruku, ali ništa drugo.
XI
Caroline leži u stražnjem dijelu
kola prekrivena pokrivačima. Više
45
ne osjeća umor. N eprestano raz­
mišlja o konju svezanom za kola.
Ne može da ne misli o tome kako
bi bilo da skoči na konja, odveže
ga i pobjegne. Pretpostavlja da je
Hessedy ne bi mogao dostići, sve
da i uzjaše jednu od mazgi i pojuri
za njom. Ali da to i učini, što bi
time postigla?
Hessedy bi shvatio da ga je samo
zavaravala i da nije n a njegovoj
strani. Da pobjegne ne bi više bila
u prilici n a bilo koji način pomoći
Bucku, a to želi. M imo leži u ko­
lima. Svladana umorom, nakon
nekog vrem ena zaspi.
Noć je svijetla i Hessedy im a do­
b a r pregled. Put se lagano spušta
p rem a zapadu, um orni se četvero-
spreg ne m ora zam arati.
Put za utvrdu Lincoln vodi do
Missourija. .Hessedy je vozio cijele
noći sve dok se nisu sasvim pribli­
žili rijeci.
Kad se počela spuštati gusta ju­
tarn ja magla, zaustavio je kola.
Okrenuo se i pogledao prem a
istoku gdje su se n a nebu pola­
gano gasile zvijezde. Sivilo novog
d an a prekrilo je svu prirodu, koja
u ovom trenutku kad su noćne ži­
votinje pošle n a odm or a danje još
nisu izišle iz skrovišta, kao da mi­
ruje nepokretna i bešum na.
Hessedy se strese od umora.
Skrene kola udesno od puta,
nam jeravajući krenuti uzduž rijeke
uzvodno do stijene u čijem je pod­
nožju sakrio zlato.
Teže prohodnim putem mazge
se jedva probijaju. Upravo kad ih
je želio ošinuti bičem, Hessedy se
trgne ugledavši kako s desne
strane iz m agle izvire jahač.
***
Za sada još ne može točno vidjeti
čovjeka koji mu se približava, ali
46
predosjeća da je to Buck Flynn.
Hessedy skoči s kola i potegne re­
volver.
U m eđuvrem enu se jahač pribli­
žio n a dvadeset koraka, zastao, i
Hessedy začuje Buckov glas:
- Tko ste?
Hessedy se smješka, znajući da
ga Flynn ne može prepoznati u
gustoj jutarnjoj magli, i odlučuje
promijeniti boju glasa i govoriti
kao vozač iz Missourija.
- A tko ste vi? - pita glasom
koji kao da ne p ripada Teksaša-
ninu. - Na putu sam za utvrdu
Lincoln. Vi ste možda onaj Buck
Flynn koji je bio u m oga gazde i
kupio od njega konja?
- Da, to sam ja - odgovori
Buck ne sluteći zlo u glasu čovjeka
koji je zaista govorio kao trgovci,
vozači i splavari s Missourija.
Dok se Buck još više približavao,
Hessedy m im o uperi u njega revol­
ver, čekajući da m u priđe sasvim
blizu d a ga slučajno ne prom aši
zbog guste magle. Htio je biti sigu­
ra n d a će ga već prvi m etak usm r­
titi.
U trenutku kao da više nije bilo
ni najm anje m ogućnosti d a se
Buck spasi, ali se Caroline probu­
dila i u trenu shvatila situaciju.
- Buck, pazi! Ubit će te! - po­
viče Caroline.
Buck se snašao i naglo skrenuo ,
konja i time spasio život.
Hessedy je počeo odm ah pucati.
Pogodio je Bucka već prvim m et­
kom, ali se on uspio održati n a ko­
nju, nagnuvši se naprijed i prihva­
tivši se grčevito za sedlo. Je li ga
Hessedy pogodio još kojim met­
kom, nije se odm ah moglo vidjeti,
jer je konj očito i sam ranjen ipak
uspio pobjeći.
Hessedy bijesno zaurla i potrči
za konjem, nadajući se da će Buck
L A S O 336
 »
m ožda pasti sa sedla jer je znao da
ga je ranio.
U m eđuvrem enu C aroline skoči
s kola, odveže konja i uspije ga
otprve uzjahati. Konj je doduše
nem iran, ali nije ona uzalud odra­
sla u Teksasu gdje je odm alena ja-
hala.
Hessedy je pogleda užasnut. Usp­
jela je usm jeriti konja tako da su
se između nje i Hessedyja našla
kola. Ubrzo je sm irila životinju. Da
može, Hessedy bi m ožda pucao za
njom, ali je njegov revolver prazan
i tako m u preostaje samo da urla.
- Uhvatit ću ja vas! I tebe i tvog
Flynna! Nećete mi pobjeći! Oh, vje­
štice! Nećete mi tako lako pobjeći!
***
Mnogo brže nego što je mislila
d a će uspjeti, pronašla je Bucka.
Leži n a zemlji. Konj stoji pokraj
njega. Jedva zatomljuje krik, jer
sreću što ga je pron ašla odm ah
zasjenjuje strah d a je m ožda teško
ranjen ili čak mrtav.
Skočivši s konja, držeći i dalje u
ruci uzde d a ne pobjegne, klekne
do Bucka. U tome trenutku između
strah a i nade spoznaje koliko ga
voli. Sagnuvši se, razabire kako
Buck teško diše i stenje. Lice m u je
okrvavljeno, a i košulja m u je u
predjelu ispod srca krvava. Očito
ga je Hessedy pogodio dva puta.
Prije nego što m u je počela p re­
gledavati rane, osluhne, jer je
znala da se ne nalaze daleko od
kola i ako se m agla ubrzo digne,
mogao bi ih Hessedy primijetiti.
Pričini joj se da ipak čuje šum kola
koja kao da se udaljuju.
Hessedy je odlučio krenuti dalje
duž rijeke ne želeći gubiti vrijeme
d a ih slijedi n a jednoj od mazgi. Za
sada m u je očito bilo najvažnije da
ode po zlato.
L A S O 336
Shvativši to, Caroline odahne i
nagne se ponovo nad Bucka, od­
veže m aram u svezanu oko njegova
vrata, navlaži je u orošenoj travi i
obriše m u lice.
Ćelo m u je okrznuto metkom
jako krvarilo, a dragi g a je m etak
okrznuo između rebara, pa je ra n a
više krvarila nego što je bila
opasna. Zaista je imao sreću. Uspr­
kos svome umijeću u gađanju, Hes-
sedy ga nije uspio teško raniti, a
kamoli ubiti. Carolinin uzvik, brzo
reagiranje i lo š a . vidljivost spasili
su Bucka. Caroline je osjetila kako
je obuzim a sreća.
O trčala je do Buckova konja i
pro n ašla u bisagam a ručnik, košu­
lju i donje rublje. Vrativši se k
njem u stavi m u glavu u krilo i
poče m u čistiti i previjati rane.
Buck je otvorio oči, ali djevojka
shvaća d a je ne prepoznaje. Gleda
u prazno. Očito je m etak što m u je
okrznuo čelo prouzrokovao lagani
potres mozga.
- Sve će biti u redu, Buck -
tiho će Caroline. - M oraš spavati.
Uz tebe sam i ubrzo će nestati gla­
vobolje. S ada m oraš spavati. Rased-
lat ću ti konja i prirediti ležaj.
Buck, sve je u redu.
Vjerojatno je nije prepoznao, ali
njezin ga je tihi um irujući glas
očito smirio p a on zatvori oči i za­
spi.
XII
Hessedy neum orno tjera iscrp­
ljene mazge, neprestano razm išlja­
jući o tom e kako ga je Caroline iz­
dala. Da, za njega je ono što je Ca­
roline učinila izdaja i shvaća da ga
je sve vrijeme zavaravala. Pokuša­
vajući se sjetiti svega što se u pos­
ljednje vrijeme dogodilo, uvijek se
ponovo u m islim a vraća n a onaj
47
dan kada ju je Buck poljubio, a
ona ga nije zbog toga udarila.
- Pojavi se crvenokosi divljak,
lutalica, poljubi je i ona u isti tre n u ­
tak zaboravi mene, izda me, mene
koji sam joj spasio život... Pronaći
ću ja nju! Pronaći ću ja njih oboje
ako je taj Buck Flynn još živ! Samo
d a zlato stavim u kola - zlovoljno
je m rm ljao Hessedy.
Popodne je stigao do m jesta gdje
je sklonio zlato i uvjerivši se da je
još tamo, ispregne m azge i pusti ih
d a pasu.
Vreće sa zlatom utovari u kola
pažljivo i ravnom jerno raspore­
divši težinu a zatim ih prekrije
stvarim a iz kola. Nakon toga
sjedne u travu, pripali cigaretu i
nastavi razm išljati gledajući zala­
zak sunca.
Uvjeren je da je sam i d a n ad a­
leko nem a žive duše. Dolje n a ri­
jeci nije bilo nikoga. Pretpostavlja
d a je »Riverbee« već jućer otplovio
uzvodno u potrazi za njim i Flyn-
nom.
Osjeća sam o strašan umor. Pita
se je li Buck Flynn živ i je li ga Ca­
roline pronašla. Ako je Buck živ i
lakše ranjen i ako ga je Caroline
pronašla, vjerojatno će se uskoro
pojaviti ovdje.
Ta ga činjenica ne zabrinjava
previše jer je uvjeren d a bi idući
put bolje gađao.
Kad je sunce sasvim zašlo, upreg ­
nuo je mazge, ali tako da se mogu
sagibati da pasu a ipak biti
sprem ne za brzi polazak. Iz kola
izvadi dva pokrivača, m alo hrane,
pušku i dva revolvera te se odm a­
kne dvadesetak koraka do poveće
stijene. Legao je uz stijenu ne razli­
kujući se u m raku gotovo uopće od
sivila stijene. Ležeći tako na zemlji
jasno može vidjeti sve što je done­
kle tam nije od ipak ne sasvim
m račnog noćnog neba.
48
H ladnokrvan kao i uvijek odluči
da odspava nekoliko sati.
★**
Gotovo istodobno dok je Hessedy
zaspao, tridesetak kilom etara
južno od tog mjesta .Buck Flynn se
probudio. Osim glavobolje nije se
osjećao tako loše. Neko je vrijeme
šutke gledao djevojku a zatim
upita:
- Caroline, zašto si me upozo­
rila?
Nije odm ah odgovorila kao da
ne želi o tome razgovarati, ali
onda ipak odgovori protupitanjem.
- Zar ne znaš zašto?
- Kad te Hessedy prim orao da
pobjegneš s njim, zašto nisi počela
vikati d a ti netko priskoči u po­
moć?
- Ne želim to zlato - ozbiljnim
će glasom Caroline. - Ne želim ni
z rn a Ljudi su ubijeni i krv je proli­
vena ni za što. Shvatila sam d a me
poslije svega takvo bogatstvo ne bi
moglo usrećiti. Odlučila sam bila
početi novi život bez zlata, iz po­
četka. K ada mi je onda Chip rekao
da je uzeo zlato i d a nam jerava
pobjeći s njime i sa mnom, shvatila
sam koja je jedina mogućnost da
zlato za ove ljude koji su se za
njega borili ne propadne: m orala
sam poći s Hessedyjem. Nisam
znala što me čeka, ali sam bila uv­
jerena d a mi je dužnost spriječiti
Hessedyja da vas prevari. Odlučila
sam otići s njime. Tek sam kasnije
saznala d a je ubio Tatea Palu i
postepeno sam uvidjela da je na
neki način lud, neuravnotežen, da
je čovjek posebne i čudne naravi. U
jednom trenutku pružila mi se pri­
lika d a ga ubijem i već sam upe­
rila pušku u njegova leđa, ali ni­
sam im ala snage. On mi je ipak
spasio život! O stala sam s njime
čekajući pravi trenutak. Povikom
L A S O 336
sam te uspjela spasiti sigurne
smrti. K ada je potrčao za tobom
nadajući se d a ćeš ispasti iz sedla,
iskoristila sam priliku i brzo odve-
zala konja, uzjahala ga i potražila
te. N a sreću, odm ah sam te našla,
a Hessedy je, koliko mi se čini, oti­
šao po zlato. Vjerujem da će se„
uzevši zlato, vratiti da nas potraži
kako bi vidio jesi li...
- Gdje je zlato? - prekine je
Buck.
- Ne želim to zlato, Buck. Osim
toga, nećeš m u ga uspjeti oteti. Pri­
bližiš li m u se još jednom kao da­
nas u svitanje, ubit će te. Nećeš još
jednom imati toliku sreću. Buck, ići
ću s tobom kam o god želiš, hodat
ću bosa ako treba, ali ostavi to pro­
kleto zlato! Za sve zlato ovoga svi­
jeta ne bih željela riskirati da te
Hessedy ubije! - ponovi sve ogor­
čenijim, glasom.
- Dobra si ti djevojka - tiho će
Buck te je poljubi dugo i nježno.
Ovog pu ta se nije opirala. Buck
je sada siguran da je pronašao
ženu za cijeli život.
- Daveu Mackayu i ostalim lju­
dim a dugujem zlato - m irno će
Buck m alo kasnije. - Tate Pala
nije bio sam o moj glavni splavar
već i prijatelj i stoga sam i njegov
dužnik. M oram vratiti zlato mom-,
cim a koji su se za nj borili. Gdje je
zlato?
Caroline tren u tak razmisli, onda
shvati da ne bi mogli biti sretni
ako se Buck ne oduži svojim drugo­
vima.
- Plašim se, Buck. Ubit će te -
tiho će Caroline.
- Ako me ubije, pokušaj sam a
pronaći momke. Ispričaj im kako
se sve zbilo. Dužni smo im to, Caro­
line! ' -
Djevojka kimne, dobro znajući
da ništa ne može promijeniti Buc-
kovu odluku.
L A S O 336
- Ako misliš da možeš jahati tri­
desetak kilom etara, odvest ću te do
mjesta gdje je Hessedy sakrio
zlato. M oramo krenuti uz rijeku
sve do visokih stijena.
- Izdržat ću!
Chip Hessedy je spavao dugo i
dobro se odmorio.
U svitanje, kad se nad zemlju
ponovo spustila gusta magla, za­
čuje kako se iz daljine približavaju
dva „konja. Pretpostavljao je da su
to C aroline i Flynn.
Ustao je. Zvijezde su polagano
nestajale s neba i vidljivost je post­
ajala sve lošija.
- Hej, revolverašu! - začuje se
Buckov glas. - Jesi li ovdje?
Hessedy nije odgovorio, već je
pripivši se uz stijenu stajao nepom i­
čan osluškujući što će se dalje do­
goditi. Začuje ponovo odjek uda­
raca konjskih kopita o kamenje, ali
sad a m u se približavao samo je­
dan konj. Bijesno pomisli kako bi
bio u boljem položaju d a nem a te
jutarnje sum aglice i u to ugleda u
m agli obrise jahača nagnutog nad
konja.
Jahač je slabo uočljiv, tek m u se
glava razabire. Sada se već pribli­
žio kolim a i tam o zastao udaljen
od njih samo desetak koraka. Kola
su presvučena svijetlim platnom i
stoga dobro uočljiva.
- Hessedy, iziđite i borite se sa
m nom kao čovjek! - poviče jahač.
Hessedy podiže revolver i
oprezno nanišani, a kad je opalio
m ogao je vidjeti kako jahač, očito
pogođen, p ad a n a stranu.
Potrči u sm jeru u kojem je pucao
i stiže do konja u nekoliko brzih
velikih skokova. K ada je prišao sas­
vim blizu vidio je da pred njim leži
lutka od slame. U nju je dakle pu­
cao, misleći da gađa u Bucka
Flynna. Brzo se okrene, shvati da
49
je prevaren i kada je htio opaliti,
ugledao je pred sobom Bucka.
Istog tren u tk a osjeti bol. Bio je
m rtav prije nego što je m ogao shva­
titi da ga je pogodila Buckova
teška sjekira, ali ipak je, prije nego
što je izdahnuo, opalio dva m etka
koja su prom ašila cilj.
***
C aroline Dunn dršćući sjedi na
konju. Prestrašeno gleda u kola što
polagano izviru iz magle. Je li u
njim a Buck?
M agla se pomalo dizala i na
istoku se rađao novi dan.
Kada su joj se kola sasvim pribli­
žila ugleda pred sobom Bucka.
Bila je sretn a što je Buck ostao živ.
- Svim sam srcem željela da ost­
aneš živ - tiho će Caroline. - Ža­
lila sam n a neki način Chipa, ali
sam priželjkivala njegovu smrt, da
ti ostaneš živ. Moje su se želje ipak
ispunile... Što sada, Buck?
- Sjedni pokraj m ene - nakon
što ju je duže vrijeme prom atrao
KRAJ
50
m im o će Buck. - Već ćemo pro­
naći »Riverbee«. Ako ne prije, onda
u Steam boat Bendu!
- 1 što će onda biti? Hoću li s
tobom ploviti n a splavi ili ćemo živ­
jeti od zlata?
- Imam neku ušteđevinu -
odm ahne glavom Buck. - Ako
sm atraš da je ovo zlato previše
krvavo da bismo od njega živjeli,
im am dovoljno novca da kupim
m alu farm u. Ti ćeš odlučiti, Caro­
line, a sad se popni u kola. Imamo
još dovoljno vrem ena d a o svemu
razmislimo! Glavno je da želiš ost­
ati sa mnom.
Sišavši s kola privezao je njezina
konja i pom ogao joj d a se popne.
Kada su krenuli, bila m u je zah­
valna što je sada nije poljubio.
Znala je d a ga voli i da će vrijeme
izblijediti neka sjećanja i more. Sve
će se promijeniti nabolje. S vrem e­
nom sve će se izmijeniti. Voli ga i
zna d a će ubuduće činiti što on
želi.
L A S O 33£
 Jack Moore:
STAM PEDO
Ross O ldham u p re se o strem en
i zagleda u crv en i obzor ne bi li
ra z a b ra o o b rise g r a d a W aynevil-
lea koji se p ro tezao u p re riji uz
obalu obližnje širo k e rijeke. Kad
g a je opazio, osjeti d a g a p ro žim a
n ek a zeb n ja i ponovo se spusti u
sedlo.
- O ndje je - dovikne Billvju
G an n ettu . - M ala m etropola. -
N asm iješi se i ponovo pogledom
o b u hvati niz povećih k u ć a koje su
se sta p ale u grad. Ž eljeznička je
p ru g a s k re ta la p re m a istoku i n e­
sta ja la n a m jestu gdje se p re rija
sta p a la s obzorom .
- H oćeš reć i d a ondje im a vode
- o d v rati m u G an n e tt gunđajući?
- A i nije b a š tak o blizu. S to k a već
iz g ara od žeđi. - U m o ran i p r a š ­
njav, doim ao se sta rijim od ćetrde-
setogodišnjaka, što je za p rav o bio.
O ldham se osvrne iza sebe i po­
g leda n a sm eđu gom ilu koja se p ri­
m icala. Bilo je to njegovo stado. Do
v ra g a i stado. To je sve što posje­
duje. Bilo je žedno, slaže se. I njem u
sam o m u u s ta su bila su h a poput
b aru ta . U z ra k u se osjećalo p ro ­
ljeće, ali k ak o nije bilo kiše, na
zemlji nije bilo n i .t r a g a zelenilu.
G an n e tt je im ao pravo. No, i sam
nije volio što ovako m o ra goniti
stoku, , ali dru g ačije se nije moglo.
U Salt F orku bilo je vode u izobi­
lju. Ali bilo je i živoga b la ta u ko­
jem u je potonulo stotinjak grla,
šest o sedlanih ko n ja i kola s h r a ­
nom. O skudijevajući u konjim a,
njih sed m o rica m u k o trp n o su se
p ro b ijali pustom i suhom zem ljom
s p reo sta lih devet sto tin a grla. Č i­
tavo su vrijem e osjećali n a leđim a
to p ao v je tar i znali d a nigdje nem a
vode sve dok ne stignu do W ayne-
villea.
G annet, njegova d e sn a ru k a, bio
je v aljan čovjek, a i dvojica goniča
koje je u n ajm io u K ansasu. Ali o st­
L A S O 336
a la tr o jic a koju je ta k o đ e r poveo
i i K ansasa, b ila su sp re m n a d a
usk o ro odm agle i zato im se nije
žurilo. S am o se O ldham u žurilo.
Sve što je ovoga č a sa im ao b ila je
stoka. A p red sto jao je još dugi p u t
do N ebraske, gdje ju je n a m je ra ­
vao prodati.
- Što će u čin iti goveda k ad n a ­
njuše vodu? - u p ita G a n n e tt b ri­
šući ćelo rupčićem .
- Bit će to više od p ik n ik a -
odgovori O ldham .
S toka je b ila isc rp ljen a i m ršava,
ali ne svojom krivnjom . I O ldham
se slično osjećao: prljav, n eo b rijan
i n a s m rt u m o ra n od puta. Ali u s­
k o ro im svim a p red sto ji odm or.
Z ad ržat će stoku dva d a n a uz vođu
a zatim opet skupiti, sp rem n u za
sljedeću e ta p u toga dugog puta. On
će ta k o đ e r vidjeti E leanor. P om i­
slivši n a tu sm eđokosu djevojku,
p o sta n e sv jestan svoga o trca n o g
izgleda. Prvo što tre b a u čin iti jest
d a ode k b rija ču Perryju.
O ldham je nav ršio d v ad eset pet
g o d in a k ad su njegovi im ali vla­
stitu stoku. K osa mu je b ila d u g a i
riđa, a zalisci i b rad a , iak o p re k riti
prašin o m , p resijav ali su se n a
suncu p oput b ak ra . Lice m u je bilo
grubo, rijetk o o pušten o u osm ijeh,
jer uglavnom i nije bilo povoda za
sm iješak. Od desete godine O ld­
ham se bavio stokom . Izuzevši ra z ­
doblja k ad je bilo šerif. Te je go­
d ine nau čio d a se ne še p u ri nov­
cem i snagom . N ačas -pomisli n a
S la te ra C oliinsa i u p ita se što tr e ­
nutno poduzim a taj isto čn jak š iro ­
kih ram en a. Z atim o d m ah n e To g a
se više ne tiče, je r p rip a d a p ro šlo ­
sti koja za nj o staje ta k v a k ak v a je
bila.
Ovaj p u t neće p o činiti istu po­
g rešk u k ao prilikom p rv o g a go n je­
nja stoke z a Teksas. S to tin jak g rla
k oja je k upio od ušteđevine dok je
51
bio še rif sm rzlo se u iznenadnoj
m ećavi što ih je za h v atila dok su
prolazili k roz šum u. U m jesto z a ­
rade, bio je u gubitku. Ovaj put,
je to sm islio m udrije. S am je p ohva­
ta o tisuću grla, iako ih je sad već
m anje od tisuću, i p utuje u Ne-
b ra sk u gdje će ih otku p iti u zg aja­
telj stoke. O bećao m u je dvadeset
d o la ra po grlu. To u k u p n o iznosi
o sa m n a e st tisuća. Kad podm iri sve
ra č u n e i troškove, o sta t će m u još
n ajm an je d eset tisuća. Dovoljno da
k upi im an je i k v alite tn a goveda.
Uz to sv ak ak o ide i novi dom, p a i
žena. E lean o r Finch o p et mu obuze
misli.
O ldham i G an n e tt sp u štali su se
s v rh a b rd a p re m a udolini o stavlja­
jući za sobom stado koje se još
uspinjalo. P red njim a je sta za skre-
ta la udesno, prob ijaju ći se kroz
gusto šipražje. S unce je već bilo
n isko n a za p ad u a crv en e zra k e
odbijale su se o p ro zo re kuća. QJd-
h am je već m ogao ra z a b ira ti poje­
d in e kuće. U gleda bijelu kuću
s trm a k ro v a u kojoj su živjeli su ­
dac Finch i njegova kći. M ožda će
v eč eras v eč erati s njim a. U znem i­
re n i sto m ak s o d obravanjem ie
p rih v a tio tu pom isao. E leanor
k u h a k ak o to sam o žene umiju.
N ak o n m jesec d a n a suhe hran e, ta
je p o m isao izazivala u nj žm arce
po tijelu.
- Ne čin i ti se d a su dolje o g ra ­
dili zem ljište ? - iz n en a d a u p ita
G annett. Njegov glas p re n e Old-
h a m a iz m isli i ovaj se osvrne
p re m a m jestu koje mu je pokazao
G annett. Ja sn o su se vidjeli žlje-
bovi n a ledini, koji su p relazili d o ­
b ro u trti put, i to u p rav o n a m jestu
gdje je p u t sk reta o udesno. D uboke
b razd e p ro tezale su se sve do u d a ­
ljenog sp u sta ovoga rav n ič asto g
teren a.
— Ne razum ijem - p ro m rm lja
O ldham . N esvjesno podbode ko n ja
i u b rza n o odjaše p re m a tom u m je­
stu, nestrpljivo želeći o tk riti n a što
su to n ab asali. Oči m u se stisnu a
tijelo ukoči od izn en ad n e su m n jiča­
vosti što g a je obuzela. S ad je već
opazio n ek e n atp ise p rib ijen e n a
52
kolce duž duboke b raz d e k o ja je
p red sta v lja la p re p re k u za dalji n a ­
stav ak p u ta p re m a W aynevilleu.
Kolci su bili povezani bodljikavom
žicom s obje stra n e puta. T ren u tak
zatim zau stav i ko n ja i sta n e čitati
upozorenje isp isan o n a bijelom
k a rto n u i za ta k n u to n a kolcu.
— »Upozorenje« — čitao je na-
glas. — »Svatko tko goni stoku za
T eksas a prijeđ e ovu b razd u b it će
u h a p še n i kažnjen s pet sto tin a do­
la ra zbog p ro d ira n ja u ovu k a r a n ­
tenu.« Ispod u p o zo ren ja n etko je
dodao : »I obješen«.
Bili G an n e t dojah ao je za njim,
ukočeno sjah ao s konja, d o g rab io
»upozorenje« i ra s trg a o g a n a ko­
m adiće. Htio je i kolac išču p ati ali
m u O ldham dovikne d a p restan e.
— Hoćeš d a n a s ovo zau stav i? -
Ijutito poviče G annett. — Ne bojim
se ja tih goluždravaca. S am se
m ogu p o b rin u ti za šestoricu. —
K oščati p rsti skliznu do d ršk e
kolta a lice m u p o p rim i izraz
mržnje.
Nije m ogao osuđiv ati G annetta.
P risjetio se k ak o su ovi doseljenici
nek ad p ro sjačili od kauboja, a sad
im p riječe d a p relaze zem lju i n a ­
poje stoku. I O ldham bi n ajra d ije
p re re z a o ovu žicu i p o tje rao stoku
p rek o brazde. Ali nije im alo sm isla
ta k o rješa v ati stvari.
— Ni ja se ne bojim - o d v rati -
G annettu. - A n ajm an je Colinso-
vih. Ali p o stu p it ćem o ispravno. -
O k re n e se u sm jeru iz kojega je
dolazilo stado. - N aloži im d a
zadrže stoku u ovoj dolini. J a ću
poći u g ra d i sred iti stvar. Kad
uvide d a ne dovlačim o sa sobom
španjolsku groznicu, neće više biti
problem a. V ra tit ću se što je m o­
guće prije.
O stao je još tak o dugo dok G a n ­
nett nije stigao do polovine b ri­
jega, a o n d a odjaše duž svježe p re o ­
ra n e zem lje sve do k ra ja žičane
ograde, zatim se pro b ije k roz žbu-
nje i ponovo izbije n a s ta ri put.
Pom alo g a je n a p u š ta la o na
p rv o tn a ra z d ra ž e n o st kad je o p a ­
zio upozorenje. P ričalo se odavno o
tom u kak o sto k a donosi krpelj i
L A S O 336
groznicu, iak o bez osnove. Ali da
sto k a sobom nosi stan o v itu o p a s­
no st od zagađenje ili čak i nekih
bolesti, to i nije bilo
ta k o nem oguće. Tim više m u je ono
upozo ren je bilo sve p riro d n ije. Ali
goveda k o ja je kupio O ldham , p re ­
zim ila su m nogo sjevernije od po­
d ru č ja gdje h a r a groznica. G oveda
su zdrava, i on će to reć i M attu.
Zatim će re ć i Collinsu d a se nosi
d o v rag a i p ro tje ra t će stoku do r i­
jeke. Z ićan a je o g ra d a Vodila u
sm jeru Bearclavva a ondje nije bilo
vode. R ijeka je p ro laz ila pokraj
W aynevillea a zatim o štro sk re ta la
sv o jim tokom p re m a istoku. M orat
će n ap o jiti stoku u W aynevilleu.
U m jesto zebnje zbog onog upozo­
renja, osjeti neko zadovoljstvo kad
je stu p io u grad. Bilo je m irno p re d ­
večerje, a iz d im n jak a se dim uzdi­
zao rav n o u sivkasti svod. Prođe uz
d esetak k o liba u p red g rađ u . D jeca
su se ig ra la vojnika po zap u šten im
p o v rtn ja cim a dok su ih m ajke
u p o rn o zvale d a pođu k u ć a m a na
večeru.
U šavši u g ra d spazi zgradu
G rad sk o g su d a a odm ah za njom
kuću u kojoj su živjeli sudac Finch
i Eleonor. Do njih je stan o v ao Sla-
te r Collins. O buze g a iz n en a d a p a ­
n ik a p ri pom isli n a E leanoru i Col-
lin sa čiji je glas bio sla tk a sto m e­
kan. O ldham je izbivao više od šest
mjeseci. M nogo se to g a m oglo do­
goditi u m eđuvrem enu. Bivši kok-
k a r i p re p ro d a v a č alko h o la sasvim
bi se lako m ogao zagledati u Elea-
n o r i z a p ro siti je. Ali, negdje d u ­
boko u sebi, O ldham nije m ogao
povjerovati d a bi o n a p ris ta la na
to. U natoč svem u svom u im etku i
položaju u gradu, Collins nije bio
o so b a k o ja bi je m ogla zanijeti.
Isp red O ld h am a neki je čovjek u
jeftin o m u sivom odijelu visoko za-
d ig n u tih n ogavica h la ča prelazio
cestu i znatiželjno pogledao na
k au b o ja koji je ulazio u grad. O ld­
h am g a nije poznavao. V jerojatno
još jed an novi goluždravac. G rad
se p ro širio , a nove fa rm e nikle su i
uzvodno i nizvodno uz obalu rijeke.
O čito je d a je W ayenville rastao.
L A S O 336
no usp o red o s ra sto m g ra d a iz ra ­
sla je i bodljikava b a rije ra n a n je­
govu ulazu.
P rošao je p o k raj Coliinsove trg o ­
vine m ješovite ro b e i stočne h ran e.
O pazi d a je im e N ance iz b risan o s
ploče. Zacijelo je to sad isključivo
Collinsovo vlasništvo. Z g rad a
G rad sk o g su d a p re d kojom se
u p rav o n a ša o do im ala se sivo i
napušteno, ali O ldham se zaustavi
p re d njom, sjaše s k o n ja i priveže
g a o d rv en u o g rad u p ri ulazu.
S tre se sa sebe m alo p ra š in e i za­
p uti se u n u ta r zgrade, a njegove su
čizm e teško odzvanjale p raz n im
hodnikom . P okuca n a v r a ta su d s­
kog ureda. N itko ne odgovori a iz
p ro sto rije se nije n a z ira la svjetlost.
O k re n e se d a izide k ad netk o o t­
vori v ra ta za njim. Čovjek k u k a sta
n o sa odm jeri g a i o b ra ti m u se:
- Ako tra ž iš suca, pođi u salun,
kauboju - reče. Bilo je n ešto u nje­
govu g lasu što se O ldhaijiu nije
svidjelo. V rem en a su se m ijenjala, i
to strelovito. P a i ono u p o zo ren je o
z a b ra n i u la sk a stoke n a p o dručju
grada.
K im ne onom nosonji u znak
shvaćanja, izide iz zgrade, popne
se n a ko n ja i odjaše do sa lu n a koji
je bio n a uglu ulice. N ekad je Col­
lins bio vlasnik salu n a, ali sam o
dotle dok g a O ldham nije prijavio
d a p re p ro d a je piće In d ija n cim a iz
rezerv ata. Sad je v lasn ik bio Ja ck
Hoover. S alun -Lilly Belle» bio je
najveći i najbučniji sa lu n u gradu.
Ja c k H oover dotad je bio sam o
obični k o c k a r bez ikakve re p u ta ­
cije. O čito je d a se v re m e n a m ije­
njaju.
Kad je stupio p red salu n i čuo
zvukove k la v ira koji su d o p irali n a
ulicu, iz n en a d a osjeti d a je vrlo že­
dan. V jerojatno je pivo izvrsno.
Dva piva i sendvič. To će mu biti
za početak . N a tre n osjeti grižnju
savjesti zbog Billyja G a n n e tta koji
je ostao dolje u dolini b rd a, s d ru g e
s tra n e p ro cijep a i žičane ograde.
Cijeli prošli tjed an govorili su
sam o o svom u prvom zajedničkom
piću u salu n u »Lilly Belle«.
O sjećao se snažniji no ikad. Bilo
53
bi do b ro d a zatek n e M atta Fincha
u salunu, sto m a k a n aslo n je n a o to-
čionik dok nogom ta p k a o prečku
S udac je bio srd a č a n čovjek, vese­
ljak koji je volio ljude i piće. Ovo
posljednje ponekad i previše.
O ldham g u rn e p o k re tn a v ra ta
n a ulazu, sk in e šešir i nasm iješi se,
očekujući rea k ciju prisu tn ih . O pet
je kod kuće, pom isli, a to tre b a p ro ­
slaviti. Iza to čio n ik a opazi Big
J im a koji g a glasno pozdravi.
- Ross O ld h am 1 D obro došao,
stran ce. M islio sam d a si p reša o
Rio G ra n d e i priključio se o d m etn i­
cim a. - D esetak ljudi za točioni-
kom o k re n u se p re m a O ldham u i
pozd rav i ga.
»— N išta od toga - sa sm iješkom
o d v rati O ldham . - N isam m ogao
izd ržati bez lošeg p ić a koje se
ovdje toči. — Pogled m u sk ren e
p re m a stolu u kutu. O n d a ugleda
su ca koji m u se približavao.
- Zdravo, M atte - pozdravi ga
O ldham i nasm iješi m u se. Sučeva
je ru k a b ila m eka i debela, baš
k ak v u bi i očekivali pošto m u vi­
d ite trbuh. Ali odjeća mu je bila
sa v rše n o u red n a, od obla cilin d ra
do k ru to uškrobljene košulje. O
tom u se b rin u la Eleanor.
- D rag o mi je što te vidim, sine
- reče Finch. N a ru m en u licu oči­
tav ale su se njegove godine. P ribli­
žavao se šezdesetoj. M odre su mu
oči uvijek p rija teljsk i i veselo sjale,
no sad su se doim ale zabrinuto.
O ldham se u p ita nije li sta ri već
pod gasom . Sjetio se kak o mu je
M att p rič a o o svojoj ženi, ta k o đ e r
se zvala Eleanor, koja je um rla, a
on je još, iak o n a položaju strogog
suca, op lak ivao svoju ženu i bio
m e k an p o put d je teta p ri svakoj
pom isli n a nju.
- N ajp rije d a vas počastim p i­
ćem, M atte - reče O ldham - a
o n d a b ih vas nešto upitao. - Uze
su ca za ru k u i privuče g a do toćio-
nika.
- M islim d a mi je tvoje pitanje
poznato, Ross - reč e sudac. -
Dakle, d a popijem o to piće.
B arm en izvadi bocu i čaše, a p o ­
tom p ru ži O ldham u pivo. S udac
54
p rič e k a d a ovaj ispije svoje pivo a
zatim dohvati čašu, vrlo ozbiljna
lica. Iza njih je klav ir i dalje isp u ­
štao m ukle zvukove a neki ocvali
te n o r pokušavo je rije čim a slijediti
glazbu.
- D obro došao kući - reče su ­
dac.
- O tom u i hoću p o p ričati -
reč e O ldham i iskap i čašu žesto­
kog pića. S pusti čašu i upita:
- Što znači ono upozorenje n a
koje sam n a iša o n a p u tu u grad,
M atte?
S udac spusti čašu n a izlaštenu
p o vršinu točionika. Vlažeći usne
odgovori:
- Sve lijepo piše n a upozorenju,
sine - reče. - N em a više tek-
sašk e stoke u ovom u gradu.
- H oćete reći stoke u prolazu,
M atte - m irn o će O ldham . Ruke
su m u bile položene n a točioniku.
- Moje je stado prezim ilo n a sig u r­
nom području. A što m islite, zašto
sam tak o dugo izbivao?
- Z aista mi je žao, Rosse - reče
sudac. - U druženje je odlučno p ro ­
tiv bilo koje te k sa šk e stoke. Mi
sm o načinili propis...
- Mi? - u p ita O ldham . - I vi
ste sad su č e uključeni u uzgoj
stoke?
- G ovorio sam op ćen ito - reče
sudac. Č inilo se da je još zab rin u -
tiji, ali glas m u se nije podigao po­
put O ldham ova. - Z naš i sam
k ak o šp a n jo lsk a g ro zn ica n a p a d a
tu stoku. - G las m u je djelovao
k ao d a se ispričav a, ali O ldham
nije popuštao.
- Do vraga, znam , d ak a k o -
srd ito odgovori O ldham . - Ali to
n em a veze s m ojom stokom . Kad
se v ratim iz N eb rask e gdje n am je­
rav a m p ro d a ti ovu stoku, i sam ću
istu takvu stoku uzg ajati za sebe.
O n a je sa sjev era i n em a veze s
tom p rokletom krpfelji. M ožete mi
vjerovati i d rža ti m e za riječ, suče.
R azgovor oko točio n ik a zam re,
p re sta n e sv irk a n a klaviru, sam o
se još poneki glas čuo za k a r ta š ­
kim stolom. Iako nije htio privući
ovoliku pažnju, O ldham ip ak nije
odustajao. Počeo se b rin u ti d a
L A S O 336
stv a ri neće teći o n ako lako kak o je
to re k a o G annettu.
- Im am devet sto tin a dvogodiš­
njih grla. S u h a su k’o b a ru t — reče.
Kad sam vidio vaše upozorenje bio
sam u v jeren d a se to odnosi n a
stoku k o ja dolazi s juga i prolazi
k ro z ovo područje. Ali, p ro k let bio
ak o ću vas zaobići i produžiti na
zapad. S to k a neće izdržati, Matte.
- S nažno lupi d lanovim a o točio-
nik. - Bez o b z ira n a odredbu, ja ih
vodim do vode. O n d a ćem o vam
o p et n am jestiti o g rad u i n astav iti
p re m a Zapadu. N ikakvo zlo ne­
ćem o vam nanijeti.
- Ne čini to, Rosse - reč e su ­
dac. - U pozorenje je postavljeno s
razlogom . Ti zn a š d a ja držim do
svoje riječi.
- Vaše ili C ollinsove? — u p ita
O ldham . - N ešto ne m iriše n a do­
bro, M atte, a m islim d a zn a te što.
- Je sa m li dobro čuo d a se spo­
m inje m oje im e? - G las je bio re-
zak i n au g o dan, a dolazio mu je iza
leda. O ldham se o k ren e p re m a Sla-
te ru Collinsu. Bio m u je posve blizu
i v jero jatn o je slušao posljednji dio
njihova razgovora. C ollins se nije
prom ijenio. Odijelo mu je bilo
skupo, k a p u t d o b ra kroja, hlače
uske a čizm e nisk e i od m eke kože.
Š ešir m u je za n ijan su bio tam nije
siv od odijela, ta k o đ e r otm jen. Bi­
jela košulja i čvrsto za te g n u ta
c r n a k ra v a ta bili su isto tak o nje­
gov sa stav n i dio kao i p ravilno
p o d rez an i brkovi i zalisci. Bio je
nalik čovjeku koji kao d a je ovog
č a sa sišao s njujorškog vlaka.
- N isam g a spom enuo bez ra z ­
loga, C ollinse - reče O ldham . —
D ošao si u svijet od opijenih Indija­
naca. P red sjednik U kruženja, ha?
- T ako je, O ldham e - polako
o d v rati Collins. R ukom d a znak
b a rm e n u d a natoči dva pića. Za
njim je sta ja o Ruck H utchinson,
p a la c a položenih n a p ojas za revol­
vere, oči u p rtih u O ld h am a koji je
p om icao ru k u k revolveru.
- Do v rag a, Eosse - reč e še rif
- u W aynevilleu ti više ne tre b a
kolt. N ije li ti to re k a o sudac?
- Po onomu što mi je rekao
L A S O 336
Matt, uviđam da ću t r e b a t i kolt
— odgovori Oldham - Ali nemoj
se preznojavati. Idem do stada da
ga dovedem k vodi. — Izgovorio je
to tako glasno da su ga svi m ogli
dobro čuti. Collins m irno natoči
piće za Hutczinsona i sebe.
- Hoćete li i vi, suče? - upita
ljubazno. - A ti, Oldhame? - Lice
mu je još bilo opušteno i blago, ali
nije skidao oka s Oldhama dok je
prinosio piće usnam a. - Prvo piće
za večeras - reče i stane tapkati
usne čistim rupčićem.
- Žao m i je zbog tvoje stoke, Old­
ham e - reče besadržajnim gla­
som — ali izglasali sm o takvu za­
branu i to je sve. - Slegne ram e­
nima. — Možeš poći zapadno pa
onda na Sjever. Previše bi stavili
na kocku. Imamo na tisuće dolara
u našoj stoci...
- I ja stavljam sve na kocku -
reče Oldham. — O sam naest tisuća
dolara koji m eni znače mnogo, ako
ne znače vama. N em a groznice
među mojom stokom i ja ću napu­
stiti ovo područje za dva dana. U
Teksasu nitko ne zna za ovu vašu
zabranu. Da sam to znao, još
m nogo južnije skrenuo bih prem a
zapadu.
Collins slegne ra m e n im a sm ije­
šeći se. Bio je p ris ta la izgleda, svje­
sta n toga. U živao je d a b ude u s re ­
dištu pažnje.
- Moj ti je savjet, O ldham e, d a
se m oliš za kišu.
O dnekud se začuje podsm ijeh i
O ldham stisn e pesnice. R uck H ut­
chin so n od m ak n e se k ak o bi izbje­
gao O ldham ov ud arac. N a g r u ­
d im a m u je sta ja la š e sto k ra k a zvi­
jezda. Ista o n a koju je n e ta k o dugo
nosio i O ldham .
- Bit će bolje d a ti, gospodine
p redsjedniče, m oliš d a p ad n e k iša
- o štro odgovori O ldham . Baci
ša k u sre b rn ja k a n a toćionik. -
M oja goveda neće u g in u ti od žeđi, i
n a to m ožete rač u n ati. Daj mi
jednu bocu, Jim m - o b ra ti se b a r ­
menu.
Dok je s bocom pod ru k o m n a p u ­
štao salun, O ldham opazi k ak o su
C ollins i še rif izm ijenili poglede;
55
čovjek od z a k o n a sam o je k ra tk o - D onio je z a b ra n u sam o d a bi
kim nuo. S udac ga pozove želeći naudio meni. Poznato m u je d a
m u se isp rič ati, no O ldham se ne sam o sto k a s juga donosi groznicu.
okrene. K lavir je zasv irao onoga - D okaži m u to — reč e W agner.
č a sa k ad je g u rn u o p o k re tn a v ra ta - I dokaži m u d a je sto k a p rezi­
i izišao u noć. Sad je već bilo h la d ­ m ila u sig u rn o m predjelu. - Ski­
nije, ali nebo je bilo vedro, o b a s­ nuo je še šir i nervozno prelazio
jan o zvijezdam a. Ni tr a g a od rukom kro z kovrćavu bijelu kosu.
oblaka. Z rak je bio suh, bez n a jm a ­ O ldham uskoči u sedlo.
njeg z n a k a m oguće kiše. Dok je p r i­ - S um jaš li i ti u m ene, W ag-
lazio konju začuje nečije brze k o ­ n e ru ? - u p ita g a O ldham .
ra k e s d esne strane. K asno je sad za to.
- Ross O ldham - poviče netko. - Do vraga, Rosse - reč e sta ­
- To si ti? - Čovjek m u se p rib li­ rac. - Z naš d a nije tako. Ali pogle­
žavao dahćući. Ispod še š ira p ro v iri­ daj č in jen ica m a u oči. S v ak ak o d a
v ala m u je sijed a kosa. — Čuo sam sam sp re m a n n a gubitak, ali još ću
d a si ovdje, Rosse. Sto ćeš učiniti više izgubiti izazoveš li kavgu i iz­
sa stokom ? bije li okršaj. Svi zn aju d a je moj
- Jo š razm išljam — odgovori novac uložen u tvoju stoku.
Ross. Bio je to Len W agner. Im ao - D obro - reće O ldham . - Do­
je p rav o p ita ti g a za stoku. Njegov vući tu svoju vodu. Ja h a č i su mi
je udio bio četiri tisuće dolara. — tak o žedni d a bi sâm i mogli ispiti
Gdje je H orn? ta dva v ag o n a vode. M ožeš li sad
- P ostavlja baklje oko ra n č a - zam isliti koliko bi tek m oglo popiti
reče Wagner. Bio je p r e s ta r d a bi devet sto tin a g rla?
m ogao trč a ti ovako k ao sad za M am uzom podbode k o n ja i od­
njim. - Poslali sm o jednog čovjeka juri p ustom ulicom. W a g n er je n e­
u S haw nee d a te potraži, Rosse. što vikao za njim, ali nije g a više
O va će z a b ra n a donijeti pravi p a ­ čuo.
kao. * * *
- D onijeti? - suho će Olđharn.
— Već g a je donijela. Zem lja je Kao d a se p rokletstv o sručilo n a
tak o su h a d a već puca, odavde pa njegove planove N ajp rije ono p o ta ­
sve do S alt Forka. C ollins n am p o ­ panje stoke u živom b latu što je
ru ču je d a se m olim o za kišu. »već po sebi veliki g ubitak, a sad
Č vrsto je sjeo na svom položaju. opet ovo. Sve je to Collinsovo djelo,
- Aii sve čini legalno, nem oj to ali kak o d a to dokaže? I W ag n er
za b o rav iti - odgovori W agner. m u je to rekao. Collins je bio
Sad je već n o rm aln o disao. - Slu­ o štro u m a n i im ao je d o b re zam isli.
šaj, Rosse. Nemoj činiti nikakve Velike zam isli. O ldham g a je jed­
ludosti. Im am dva s ta r a v ag o n a nom čuo k ak o d rži govor n a
p u n a vode. M ožda će biti dovoljno prvom sa sta n k u U d ru žen ja f a r ­
d a sto k a m alo popije i izdrži dok m era, u vrijem e dok je O ldham još
n a Z apadu opet ne stig n ete n a r i ­ bio šerif. Z asad željeznička p ru g a
jeku. završava, u W aynêvilleu, no hoće li
- R ijeku? — u p ita O ldham . - uvijek biti ta k o ? P roduženje pruge,
M isliš n a kaljužu? Ne p ad n e li nove farm e, prijevoz stoke. S v re­
kiša, n em a vode idućih devedeset m enom bi taj g rad ić m ogao p r e r a ­
milja, ti to znaš. O, čovječe' i ti ćeš sti u veliki grad. Bilo je očito tko je
ovdje m nogo izgubiti. I ti i Horn, taj koji n a m je ra v a do b ro zag rijati
je r vaš udio je pozam ašan. svoj stolac u gradsk o j u p rav i k ad a
- Z nam - m uklo će W agner. - procv ate grad. M nogo se toga
A H o rn već luduje. U druženje može postići novcem i Collins je to
ovdje im a svu vlast. Ne m ožeš im lukavo isplanirao. Š kola je bila
se su p ro tsta v iti - Sve je to Coliin- jedna od njegovih zasluga, za koju
sovo m aslo. - gorko reče O ldham su mu fa rm e ri bili zahvalni. Č ak je
56 L A S O 336
 i dio zg ra d e sudnice bio sa g ra đ e n
od njegova novca. O ldham s go rči­
nom pom isli nije li se i M att poveo
za njim.
I što d a sad ra d i? D a n astav i
m rcv a riti stoku do iznem oglosti?
D a je tje ra žednu do z a p a d a ? O pet
n eće u sp jeti i njegov dvogodišnji
tru d p a s t će u vodu. A E leanor
Finch? Koliko će dugo h tjeti če k ati
n a p ro p alo g sto č a ra p o p u t njega?
N ajjednostavnije rješen je bilo bi
d a obori o g rad u i p ro d re sa sto­
kom do vode. Ako m u se U druže­
nje i zak o n su p ro tstav e, im a t će
b are m u za se Billyja G a n n e tta i
svoj pištolj koji ispaljuje šest hi­
ta c a odjednom .
U jednom ča su začu topot ko ji-
m u je dolazio iza leda. O k re n e se i
p o k u ša o tk riti ja h a č a u m raku. Bio
je više nego sig u ra n d a je to jedan
od C ollinsovih revolveraša. O ld­
h am sk re n e s p u ta i zakloni se iza
h ra sto v a debla. Siđe s ko n ja i p r ita ­
jeno sta n e osluškivati. Topot konja
koji g a je slijedio bivao je sve bliži.
Kad m u se n epoznati ja h ač već
sasvim približio, O ldham izvuče
revolver i otkoči ga. Bilo bi besm i­
sleno risk ira ti. U peri revolver u
ja h a č a i poviče:
- Podigni ru k e što m ožeš više,
gospodine! - P rep o zn a u jah aču
djevojku k oja je sta la kao u k o p an a
od iznenađenja.
- Rosse — pozove ga ona. Iako
izn en ađ en a, glas joj je bio m elodi­
čan. - Jesi li to ti?
- N eka me v rag odnese - po­
viče O ldham — Eleanor! — Vrati
revolver o pojas i dohvati uzde
njene sm eđe kobile koju je ja h ala
p o stran ce. Jed v a d a joj je m ogao
ra z a b ira ti lice u m raku, ali on ga
je i tak o znao napam et. Poželi da
je privije u n aru č aj i d a osjeti
n jenu rnekoću, ali ne usudi se to
učiniti. M iris koji je u p o treb ljav ala
d o p re do njega i podsjeti g a na
one v e ć e rt kad su zajedno jahali
sve do Dellsa, daleko p re m a istoku.
Bila je v itk a poput vrbe, a pod bije­
lom h aljinom n az irale su se grudi
k ak o se blago n ad im aju p ri d isa ­
nju. Bilo mu je d rag o što je m rk la
L A S O 336
noć i što o n a ne može do b ro vidjeti
k ak o je o b ra sta o u b ra d u i k ak o je
sav p rašnjav. N ako n sta n k e zbog
o b o stran o g iz n en a đ en ja i u zbuđe­
nja, o n a n ap okon progovori:
- T ata m i je sve re k a o - reče
nešto povišenim glasom . - Ne čini
to, Rosse. Molim te, ak o ni za što
drugo a ono zbog m ene. Ne prova-
ljuj ogradu.
- D obro — odgovori gorko. -
G ovoriš n a isti n ač in k ao i svi o st­
ali s kojim a sam raz g o v arao veče­
ras. I ti si u njihovoj kom paniji,
Eleanor.
- Ti vrlo do b ro zn a š d a nisam
— reče, sad već d rh ta v a glasa. —
Ne želim te vidjeti ozlijeđena, to je
sve. Rosse, m o raš mi vjerovati.
- U ovoj stoci leži z a ra d a od
koje želim k u piti fa rm u za n as
dvoje, E leanor - reče. Bilo je to
prv i put što je to o tv o ren o rekao.
O dlučio je položiti k arte. - Ako
dovedem stoku živu i zdravu do
N ebraske, bit će to čistih d eset ti­
su ć a d o la ra zarade. Jedini, je način
d a to o stv a rim d a se sto k a napoji
u W aynevilleu.
- Rosse, ak o m e v o liš- — p ro z­
bo ri dok joj srce sta n e sn ažn o lu­
p ati — ak o m e voliš, nećeš p re g a ­
ziti o g ra đ e n u brazdu. Ovdje u Way-
nevilleu im a m nog đ '.to g a više od
onih deset tisu ća d olara. U druže­
nje..
- C ollinsova b an d a ? — h ladno
je u p ita O ldham .
O noga č a sa k ad je sp o m en u la tu
b andu lopova, počnu m u blijediti
rijeci kojim a m u je re k la d a g a
voli. Mislio je d a je o n a n a njegovoj
stran i, ali sad su stv a ri izlazile n a
vidjelo. Collins joj može ponuditi
m nogo više. Nije li im Collins p ro ­
dao bijelu kuću gotovo badava.
R ekla je: »ako m e voliš« a ne »vo­
lim te«. Bila je to velika razlika.
‘ - H vala n a savjetu, Eleanor.
D rago mi je što sad znam k ak o da
se postavim u odnosu s Collinsom.
- ispusti uzde i p o tje ra njenu ko­
bilu n a tra g n a stazu.
- Rosse! - pozove g a ona, ali
ne začu odziv. P ro m a tra o je k ako
se kobila udaljuje u m ra k i k ako
57
se o b risi n je n a tijela sta p aju s
noći. Z ašto je to učinio? To je ipak
b ila sam o njegova m ašta, proizišla
iz s tr a h a d a bi se o n a m ogla z a n i­
m ati z a Collinsa. H tjela mu je obz­
n a n iti d a joj više znači njegova
živa g lav a od deset tis u ć a dolara.
T ipično žensko razm išljanje. Nije
m ogla n i slutiti koliko m u m nogo
znači ov a stoka.
Jo š razm išljajući o su sre tu s
E leanorom , izjaše ponovo n a p u t i
p ribliži se m jestu gdje je počinjala
o g rad a. P reskoči je i začu k ak o mu
n ek i konj dolazi u susret. P rep o zn a
Billyja G annetta.
— Do v raga, R osse — poviče
v ođa g o n ič a - M islio sam d a si se
ili o pio ili potukao. Što te z a d r­
žalo?
— Uzmi — reče O ldham vadeći
bocu iz to rb e n a sedlu. — Ovlaži si
g rlo ovim viskijem . Stiže nam
re z e rv o a r s vodom n a jed n im a od
W ag n ero v ih kola. Č ak i on kaže
k ak o bi bilo bolje d a ne stupim o u
grad.
— D obro znaš, pođem o li n a za­
pad, ov a goveda neće n ik a d stići
d o vode - s g orčinom u glasu su­
p ro tsta v i se G anett. — P redlažem
d a se ip ak napoje ovdje. Ne m ožeš
se b o riti p ro tiv p riro d n ih zakona.
Što ovdje m ože civilni zakon?
— R azm išljao sam o tomu, Billy
— re ć e O ldham . - U salu n u sam
iskesio zube n a C ollinsa i H utchin-
sona. S u dac kaže kak o bi bilo bolje
d a o d u stan em o od nak an e. - P ri­
bližavali su se dolini gdje je bila
sto k a i O ldham opsuje. - Bijesam
sam isto k ao i ti. Pokušao sam iz­
m isliti neko rješenje. M ožda bism o
s W agnerovom i H orsovom vodom
mogli p o v rem eno n a p a ja ti po n ek o ­
liko g rla i polako ih u sm jeriti k
zapadu. — Riječi su m u bile neuv­
jerljive i G an n e t plane.
— Pokorit. ćeš se onim skorojevi­
ćim a? - u p ita g a podrugljivo. -
Za im e svijeta, Rosse, bolje bi bilo
d a si m o tik am a odm ah iskopam o
g robove p a ovoj ledini. - O ldham
začu k ak o dugačkim g utljajim a
poteže iz boce. Htio mu je reći da
se sm iri i d a bolje prom isli.
58
R ika goveda p re n e g a i on nesv­
jesno p rite g n e uzde. V jetar je još
bio suh i topao, ali nešto je m oralo
uzn em iriti stoku. D ohvati revolver.
- Do v ra g a - poviče O ldham .
— Č ini se d a slijedi akcija.
Čuli su topot koji je bivao sve
bliži iak o još nisu vidjeli stam pedo.
Kad su n ap o k o n ugledali ju reću
stoku, O ldham shvati d a je sve p re ­
kasno. S toka je Hrlila p re m a Way-
nevilleu. K roz p ra šin u i zaglušu-
jući topot, ćuli su se n em oćni p o ­
vici g o n ič a koji su n asto jali z a u sta ­
viti goveda. Bio je to u zalu d an po­
kušaj i O ldham up ozori G a n n e tta
d a se brzo ukloni k ak o g a ne bi
zahvatilo ovo podivljalo krdo.
Iako je noć bila bez m jesečine,
O ldham je m ogao r a z a b ra ti goniče
s desne s tra n e k rd a k ak o nastoje
za o k ren u ti g a ulijevo. G an n e tt i on
im se prid ru že. Pucali su u z ra k i
glasho uzvikivali psovke. K ad su se
već sasvim približili ograđenoj
brazdi, sto k a je osjetila m iris vode.
Bezglavo se zaletila n a žicu. Prva
su goveda p o p ad a la dok su ih o st­
ala g az ila ili p re sk a k a la hrleći
p rek o sad već p o ru šen e ograde.
S toka je k ao podivljala od iz n en ad ­
nog m irisa vode ju rila p re m a
gradu.
S tado je n a d ira lo rav n o p re m a
rijeci, gazeći p ri tom o b ra đ e n a po­
lja i vrtove. P revrnulo je čak i n eko­
liko d rv en ih k u ć e ra k a n a k raju
g rada. A onda, voda! S to k a je, g u r a ­
jući se, u ra n ja la duboko u vodu.
G lave im dugo n isu izlazile n a
površinu. T rebalo je n ad o k n a d iti
sve ono vrijem e su še i žeđi. Old-
h am u je n a č a s bilo d rag o zbog
stoke, ali p re n e se kad začu povike
koji su dolazili iz sm jera g rad a.
O svetnički raspoložen i fa rm e ri bit
će zaćas ovdje, a s n jim a Collins,
H utchinson i sudac. Ovo će g a v ra ­
ški sta ja ti jer oni nisu zaboravili
n a njegove p rijetn je u salunu.
- Što je p o k ren u lo stoku? -
u p ita O ldham kad su m u se p rib li­
žili goniči. U času pom isli k ako su
to m ožda oni sam i učinili. Uvidjeli
su u kakvoj je neprilici i m ožda su
se pobojali za ishod g o n jen ja stoke
L A S O 336
 i za k o n ačn u isplatu.
- To ti n a m a odgovori - m rklo
će jedan od njih. - Bob Blaisdell
o stao je ležati sa m etkom u vratu.
Š esto rica ja h a č a navalila su na
nas dok su Bob i o sta la dvojica bili
u noćnom obilasku stoke. U znem i­
rili su stoku. Kad je sto k a krenula,
n itk o je više nije m ogao zaustaviti.
U o k rša ju je Bob p ro šao najgore.
N estali su u sm jeru juga, odakle su
i došli...
O ldham opazi sk upinu ja h a č a
k o ja mu se p rib ližav ala iz grada.
S ad je već cijeli g ra d bio n a no­
g am a, p ro zo ri osvijetljeni a uli­
c a m a su se m icale ru č n e svjetiljke.
Čuo je plač djece i shvati koliko bi
bolje bilo d a se sto k a z a d rž a la po­
dalje od g rad a. S tvari bi mogle
zav ršiti g o re od onoga što je p re t­
postavljao. S am o je jedan čovjek
m ogao to učiniti. Nije bilo teško
u n ajm iti ubojice kad se dobro
plati. N jim a je novac bio jedino va­
žan. A sam o jedan čovjek u'W ayne-
villeu im a dovoljno novca za takav
pothvat.
Istupi isp red svojih goniča. Go­
veda neće izići iz rijek e prije no
što se nap oje do iznem oglosti. J a ­
h ao je n a p rije d pitajući se tko
predvodi sk upinu ja h a č a iz grada.
- Collinse! — poviče. - Želim
ra z g o v a ra ti s tobom.
- O ndje je! — začu se nečiji po­
vik. - U hvatite ga!
U tre n u su ih opkolili bijesno
uzvikujući psovke i vadeći oružje.
Billy G annett, koji je jah ao za njim,
pogođen p ad n e s konja. M učno op­
suje . i isp usti revolver n a p r a š ­
njavo tlo. N etko snažno povuče Old-
h a m a za ru k u i u času kad se ovaj
p o k u šav ao osloboditi, osjeti s n a ­
žan u d a ra c o potiljak. Z atetura,
glava g a je strah o v ito boljela a
slike su m u blijedjele pred očima.
Dok je p a d a o s ko n ja čuo je ra fa le
h ita c a oko sebe. U dario je licem o
tlo i više se n ičeg a nije sjećao.
Kad se osvještavao osjeti tupu
bol u glavi i vratu. R u k a n a kojoj je
ležao bila je ran je n a. Č ak i prije no
što je vidio o b rise reše tak a , znao je
d a je u zatvoru. Ležao je n a gruboj
L A S O 336
sla m a ric i koja je z a u d a ra la po
znoju i alkoholu. D ru g a m u je ru k a
nepom ično ležala n a tlu Ponovo
zatv o ri oči i stisne ih sn ažn o ne bi
li istjerao bol iz glave. Polako se
o k ren e n a d ru g u stra n u , uspinjući
se n a koljena. Potom sjedne, p re k ri,
lice d lanovim a i p o k u ša se sab rati.
Je li vidio C ollinsa on e noći? Nije
se m ogao prisjetiti. T eško d a je
išta u p am tio osim sta m p e d a i tr e ­
n u tk a k ad je u p ita o jed n o g a go­
n ič a što je to bilo p o k ren u lo stoku.
A što li je sam o s Biliyjem G annet-
tom od č a sa k ad su g a oborili sa
sedla?
S m ukom se uzdigne i u sp rav i
n a noge te se tešk im k o racim a, te ­
turajući, približi reše tk am a. Z atvor­
ski m u je ču v a r bio o k re n u t le­
đ im a i p isao nešto za stolom s a ­
stavljenom od povećih k a rto n sk ih
kutija.
- Hej — m uklo će O ldham . G rlo
mu je bilo suho. - Želim vidjeti
su c a Fincha. — U glavi m u je još
snažnije odzvanjalo dok se n a p i­
njao d a govori.
Č uvar se okrene. U gledavši Old-
liam a n a nogam a, ispusti olovku.
Blijedim mu licem p releti sm ije­
šak. Bio je k ru p an , a ru k av e je
povukao do lakta.
- Ako ćeš poživjeti još m alo -
progovori glasom čovjeka koji
uživa u sebi - m ožda će ti se želja
i ispuniti, kauboju - O ldham u je
bio nepoznat. N ije to bio onaj isti
klju č ar u vrijem e njegova šerifova-
nja. U stao je i pošao drv en im po­
dom prem a, ćeliji. — Potez ti b aš i
nije bio m u d a r - reče. — I o n a
g ra ja u salunu. U g ra d u će se zbog
toga pošteno p o b rin u ti za tebe.
- N isam ja p o tjerao stoku u
stam p ed o - reče O ldham . - Bez
o b zira n a to tko je to učinio, jed an
je od m ojih ljudi ubijen. To je r a z ­
log zbog kojeg želim ra z g o v a ra ti
sa sucem . Im am n e k a p rav a, iako
sam u zatvoru.
- S vakako d a im aš ' - o d v rati
k lju č ar kim ajući. P ri tom m u se
koža n a v ra tu tre s la kao u p u ran a .
- Hoćeš n a p isa ti o p o ru k u ? Već ti
tra ž e i uže za vješanje. Z a b ra n a
59
u la sk a stoke n a područje g ra d a
b ila je p o stavljena s određenom
nam jerom . D a nisi digao toliku
p rašin u , ne bi tak o loše završilo.
D oim ao se p o p u t d je teta koje
p ro m a tra o p asn u zvjerku u k a ­
vezu, k o ja m u to g a č a sa ne može
n išta učiniti.
O ld h am još sn ažn ije p rih v ati re ­
šetke. P rvi se p u t n a ša o s d ruge
stra n e rešetak a. P risjeti se v re ­
m en a k ad je ovam o priveo Col-
lin sa zbog k riju m č a re n ja alkohola
i koje m u je sve p rije tn je izrekao
tom prilikom . N ačas g a obuze p a ­
n ik a ali je o tje ra odm ah.
— Gdje je H utchinson - upita,
sad već sig u rn im glasom . Htio je
još n ek o g a d a razg o v ara, a ne
sam o ovoga o d v ratn o g ključara.
— O tišao je sa skupinom ja h a ć a
d a istjeraju tvoju stoku s ovog po­
d ru č ja - veselo će ključar. - A
njegova dva p o m o ćn ik a u p rav o
h v ataju tvoje jahaće. Bolje reći, ono
m alo što ih je preostalo. G an n e tt je
ju tro s podlegao ra n a m a . Čuo sam
0 njem u sve najgore, p a m islim da
je dobio ono što zaslužuje.
O ldham sklopi oći i p rig u šen o
opsuje. N ajveće je čovjekovo zlo
biti kauboj. Sjeti se izjave jadnoga
G a n n e tta d a može svladati šesto ­
ricu odjednom . Bilo ih je m nogo
više od šesto rice i sad više nije
m o rao b rin u ti ni o čemu. M ožda je
vrijem e p re ra slo takvu v rstu s ta ­
rih k au b o ja zan esen jak a. M ožda je
1 on, O ldham , bio p rim je ra k čov­
jek a k akvih više nem a. Sjetio se
sp o m in jan ja užeta. O n će svakako
biti zaštićen dok stv a ri ne iziđu na
vidjelo. Ali dok H utchinson i zam je­
nici ne dođu...
V rati se do ležaja i um orno se
baci n a njega. I nesvjesno mu ru k a
pode u džep. Nije bilo d u h a n a a ni
d o k u m en ata. Ponovo se sjeti G an ­
n etta i p ro đ e g a volja za pušenjem .
Sjeća se d a je Billy od svoje ro d ­
b in e sp o m injao sam o se stru u Mis-
so u riju i n ikoga više. Bilo je tužno
što s ta ri gonič n em a n ikoga i što
je živio tak o usam ljen. Bez obitelji.
I njegovi snovi o E leanori sad su
nem oćno blijedjeli.
60
Kako stoji Finch u svem u tom u?
P itao se je li i on pod utjecajem
C ollinsa ili je isto o n ak o pošten
kakvim g a je d rža o O ldham . S tari
M att Finch bio je slab kad je p o sri­
jedi njegova kći i htio je d a joj
pru ži sve što m u je u moći. A
m ožda je u p rav o u njegovim o čim a
C ollins bio najbolja p a rtija za nje­
govu k će r? Ako pog led a stv a rim a
u oči, O ldham se m o ra složiti sa
starcem . Što je on, O ldham , ikad
postigao?
A sad je još i u zatv o ru zbog n a ­
ru ša v a n ja za k o n a i z a b ra n e
u la sk a stoke n a po d ru čje g rad a,
zbog u n išta v a n ja za sijan ih o ra n ic a
i vrtova, p ru ž a n ja o tp o ra i tko bi
znao čega još. Ćollins će, pom isli
on, p ro n ać i još nešto za optužbu.
Očaj u njem u izazivao je bolni
osjećaj. Već je od po četk a sve k re ­
nulo nizbrdo. Blaisdell i G an n e tt su
m rtvi. G an n e tt mu je bio posljednji
istinski prijatelj. S ad je njegova
sto k a p re p u šte n a n a m ilost i n em i­
lost fa r m e r a a goniči su u bijegu
od zakona. Ne bi se začudio d a Co-
lins i njegovi ljudi p ro tje ra ju stoku
daleko od g ra d a a o n d a se v rate i
p risile ga p latiti sve što se zbilo.
Prije svega, to je pet sto tin a d o la ra
globe za prelaženje o g rađ e n e zone
plus šte ta po poljima.
- K ako bi bilo d a ip ak porazgo-
v a ra m sa sucem — poviče^ p re m a
ključaru. —’ M islim p ri tom oz­
biljno. Znam dovoljno o zakonu i o
m ojim pravim a.
- Ah - reče ključar. - Čuo
sam da si ti jednom u ovom g rad u
bio zakon. Loše je kad se stigne s
one d ruge stran e, O ldham e. -
G lasno šm rcne. - Nemoj m e izazi­
vati. Vidjet ćeš suca kad on odluči
sam d a te potraži. P rije toga ništa.
- O k re n e mu leda i n astav i nešto
pisk arati.
A tad, prije no što je O ldham
m ogao odgovoriti psovkom, ugleda
na v ra tim a suca koji se zaputio
p re m a ćeliji.
- V raški im ate p ra v a - reče
O ldham . — Još se nisam bio ni v ra ­
tio do stada, a ono je već bilo u
stam pedu. N etko je do šao s juga i
L A S O 336
n am jern o ih p rep la šio i p o krenuo
u jurnjavu. Ubijen je i jedan od
m ojih g o n iča kojeg sam unajm io u
Teksasu. N isam m ogao zaustaviti
krdo. - Izgovarao je riječi brzo i s
g o rčin o m u glasu. Sad se sučev iz­
ra z lica p rom ijenio i p ro m a tra o ga
je veom a pozorno.
- K uneš se d a ih ti nisi p o k re ­
nuo? - za p ita g a on. — Da goveda
nisu jednostavno n an ju šila vodu,
Rosse? - Č inilo se d a se boji povje­
ro v ati u ono što mu je rek a o Old-
ham.
- K unem se, M atte, - reče Old-
ham . - Ne lažem. U natoč svem u
onom što sam rek a o u salunu, ni­
sam to učinio. I ne m islim d a bih
bio u rad io . E leanor m e sustigla na
putu i zam olila d a to ne činim i...
- N ek’ ide sve do v ra g a — reče
su d ac i o d luta nekam o pogledom.
- P lak a la je kad se v ra tila kući. -
Preko sučevih ra m e n a O ldham
opazi k ako ču v ar još nešto piše.
- Rosse — opet će sudac -
D rag si mi i veom a te volim. Ali
sad si u tjesnacu. N em a čovjeka u
g ra d u koji će ti povjerovati. Gan-
net je m rtav, to znaš. Ne mogu im
se sám suprotstaviti.
- S vak ako - reče O ldham . -
To mi je jasno. Ali, što mi se za­
p ravo p iše9 Kako će...
- U najboljem slučaju p ro tje ra t
će te iz g r a d a - odvrati mu sudac.
- A u onom najgorem , moglo bi
posrijedi biti i uže. Znaš. Rosse,
k ak o je to kad m noštvo podivlja. -
Prijeđe ru kom p reko čela. - G an ­
nett je pogodio Lewistona. U U dru­
ženju on je po važnosti odm ah iza
Collinsa. Ipak će te najviše teretiti
zbog španjolske groznice.
- M atte, znam da su m oja o bjaš­
n jenja ovoga čf^sa u zalu d n a -
reče O ldham . - Ali vi zn a te da u
ovom slučaju nije posrijedi g roz­
nica. V rijem e će mi biti saveznik i
izvući m e iz ovoga.
■— N eću se p re p ira ti s tobom -
odgovori sudac. - P rotpisao sam
z a b ra n u i m orao je se držati.
- Zašto, M atte? R ecite mi, za­
što 9 - u p ita g a O iđharn i zagleda
mu se u oči. - A da nije posrijedi
L A S O 336
ono čega sam .»se p rib o jav ao ? Da
vas C ollins ne drži čvrsto u uz­
d am a?
S udac osjeti da mu je nešto za-
stalo u grlu i odv rati pogled od Old-
■hama.
- Što ste još dobili osim kuće?
- n astav io je O ldham . Boljelo ga
je što to m o ra p ita ti isto kao što je
boljelo i suca, ali m o rao je znati
istinu.
- Ne pitaj m e to, Rosse - tiho
odgovori sudac dok mu je lice pocr-
venjelo od neugodnosti. - Možeš
m isliti sve najg o re o m eni ali ne
traži d a ti to kažem . Sve što sam
učinio bilo je zbog E leanore. Želio
sam d a im a neke stv ari koje n jen a
m ajk a nije im ala. S ta r sam , Rosse,
s ta ra p ija n a budala. Kad mi se p ru ­
žila prilika, nisam je htio p ro p u ­
stiti.
Bio je slom ljen. N ačas se za m i­
slio a on d a se o k ren u o p re m a ču ­
varu koji je još bio naslonjen o p i­
saći stol. Ne rek av ši ni riječi,
o k re n e se i pode tiho uredom , v a­
deći revolver iz kap u ta. Z apanjen,
O ldham je gledao k ako podiže r e ­
volver i naglim zam ah o m u d a ra
k lju č a ra po glavi u blizini uha.
Ovaj se sru šio na stol.
- M atte. poludjeli ste!? - jos
zbunjeno progovori O ldham .
S udac je već otključavao ćeliju i
stao povlačiti O ld h am a van. U tom
času O ldham začu topot konja koji
je d o p irao s ulice. N ao ru žan i su se
g ra đ a n i vraćali. Sad kad je sudac
oborio ključara, ne g inu mu vje­
šala.
- Iziđi n a stražn ji izlaz, Rosse —
reče mu sudac Niz lice tekle su
k ru p n e kapi znoja i gubile se za
vrat. U desnoj je ruci još d ržao re ­
volver dok je lijevom tražio nešto
po džepu. Izvuče izgužvani snop
novčanica.
- Uzmi ovo i n estan i što brže
možeš. Došuljaj se do m oje kuće.
O ndje te če k a E leanor s osedlanim
konjem p rip rem ljen im za tvoj b i­
jeg. - G urne revolver u O ldha-
movu ru k u nervozno po g led av a­
jući u č u v a ra koji je još ležao bez
svijesti. Povici ja h a ć a bili su vec
61
posve blizu tak o da im je m ogao
ra z a b ira ti i glasove.
- O d alam i m e po glavi - n ar-
vozno će sudac. - N eka bude uv­
jerljivo. Za m oje dobro, Rosse.
Tvrdit ću da je to učinio jedan od
tvojih m o m a k a a o n d a te pustio iz
ćelije. A sad h itro pođi. Z aputi se
p re m a Teksasu. O ndje te nitko
neće d irati.
- Idi do vraga, Rosse - ne­
m oćno zavapi sta ra c. - Nemoj biti
veća b u d ala od mene. Pođi dok još
možeš.
- 1 poći ću, M atte, ali i vi ćete sa
mnom . No, hajde p rije no što o p a 1'
ova ig račk a. Ili m ožda želite ostati
ovdje i objasniti kak o su se odvijali
događaji. - Pokaže glavom na ču ­
vara. - Ne m islim d a biste se lako
izvukli.
- Rosse, ti sam p otpisuješ svoju
o sm rtn icu — m uklo će sudac dok
su izlazili n a stra ž n ja vrata. Ru­
kom pokaže na lijepu bijelu kuću
koja je bila dio njegovih obveza
p re m a Čollinsu.
- H ajd e1Još nije p rekasno. Sm i­
slit ću već neku priču d a sebe izvu­
čem. Za im e svijeta, pođi! Dovoljno
mi već to g a leži na savjesti.
K uća je bila u blizini i kad je Oid-
ham bolje pogledao p re m a njoj,
opazi E leanoru kak o izvodi konja
iz staje. Bilo bi mu dovoljno da za
sam o dvije m inute dođe do kuće,
uzjaše k o n ja i odjuri. Kad otkriju
d a je n estao iz zatvora, n a s ta t ce
metež. Ja h ač i su već dovoljno um ­
o rn i od d a n a šn je g a gonjenja stoke
i go n iča i proći će ih volja d a podu
u po tjeru za njim.
P re trč ali su ulicu i došli do
u p rav n e zgrad e U druženja f a r ­
m era. Zašli su iza zg ra d e i zaputili
se p re m a stražn jim vratim a. Još s
u p ere n im pištoljem , O ldham prisili
su c a d a ude u zgradu. Bili su u
stražn jem dijelu predvorja. U lazna
su v ra ta bila zatvorena, ali iz sobe
su se ćuli glasovi. Između svih g la­
sova O ldham p rep o z n a Collinsov.
U pravo je to i želio. Dakle, bio je
ovdje.
- H oćeš li mi isplatiti ili n e 9 -
zahtijevao je neki duboki glas. Bio
62
mu je n epoznat i up itn o pogleda u
suca. S udac zaniječe u znak d a mu
je taj glas nepoznat. Jo š je bio za d i­
han od p re trč a v a n ja ulice.
- P latit ću ti — reče Collins. -
Ali želim d a n estan e š odavde u
toku noći. R azum iješ? U p ro tiv ­
nom ću p latiti nekom u d ru g o m d a
te s trp a u zatv o r zbog k ra d e stoke.
— G las mu je bio odbojan. - P ro ­
kleti glupane! Kad želim nešto o st­
variti, uvijek to m o ram izvesti sam.
Zbog čega si m o rao ubiti onoga
T ek sa ša n in a?
- R ekao sam ti d a je bilo Ct p ita ­
nju on ili ja, C ollinse - nastavi
onaj du b o k a glasa. - Uostalom,
ionako m rzim T eksašane.
- Dobro. Ali u p am ti što sam ti
rekao. Evo ti tvoj novac. A sad pođi
i um iješaj se m eđu m noštvo koji
ide u zatvor po O ldham a. Potom se
izgubi iz g r a d a što brže možeš. Ne
želim te više ikad vidjeti u W ayne-
villeu.
O ldham pogleda u suca. Stvari
se nisu m ogle bolje odvijati njem u
u prilog. Mislio je d a će sam m o­
ra ti istje ra ti istinu n a vidjelo, kad
ono, C ollins je to već učinio. 1 to
pred sučevim ušim a.
O ldham je toga č a s a širom o t­
vorio v r a ta i stupio u sobu. Collins
p o h ita do pojasa s revolverom ob-
jašenim o zid.
- O k ren i se. ■- reče O ldham -
Dobio si društvo. Suce, pođite
ispred m ene da vas mogu držati
na oku
- Bio si nerazu m an , O ldham e -
suho će Collins. — A sad ti se još
p rip isu je i bijeg iz zatvora. O tkako
si ostavio še rifsk u zvijezdu, zaista
si postao loš čovjek, je li“7
- P rek in i s p ro p o v ijed an jem 1
Čuli sm o kako je tek ao vaš raz g o ­
vor oko isplate novca - reče O ld­
ham . U njem u se stvori tak av osje­
ćaj zadovoljstva koji nije mogla
pom utiti čak ni sva o p asn o st situ a ­
cije u kojoj se nalazio.
- Isp lata? - u p ita Collins. • -
K akva isp lata ? Zacijelo si poludio
O ldham e. D a si bio p am etan , izvu­
kao bi se sam o s novčanom k az­
L A S O 336
nom. A sad si d o p u šta š d a nakon
bijega iz za tv o ra u p ad a š u moju
sobu i n a k la p a š nešto o isplati.
- R azm islio sam. - reče sudac.
- Razm išljao sam cijelu noć,
svake noći. Cak mi ni boca više ne
pom aže. Ne, svjedočit ću protiv
tebe, Collinse. A kad sve završi,
sp rem a n sam dočekati ono što me
slijedi.
- T ata - poviče djevojka s
v rata. O ldham se o k ren e u čudu i
na tre n m a k n e pogled s Collinsa.
Lice E leanore Finch bilo je za ja p u ­
ren o i p rep la šen o dok je p ro m a ­
tr a la tro je ljudi pred sobom.
- Ukloni se odavde, Eleanor! -
poviče M att Finch. O ldham se opet
o k ren e p re m a Collinsu, ali bilo je
p rekasno. Im ao je već revolver u
ruci u p ere n u suca. Povuče suca
ispred sebe i tako obojica k ren u
p re m a stražn jim vratim a.
E leanor se skam eni. S ulice su
dolazili g lasn i povici svjetine koja
je o tk rila O ldham ov bijeg iz za t­
vora.
- Ne m iči se, O ldham e! - po­
viče Collins. - Zakon će začas biti
ovdje d a te povede. Ne podvaljuj i
ne pokušavaj me obm anuti. M att
će u protivnom biti m rtav.
- Ne! - zavapi Eleanor. O ld­
ham je stajao kao ukopan, r a š ir e ­
nih nogu. Revolver u r u k a m a bio
je sad b e s k o rista n i on ga spusti.
- Tako je već bolje - reče Col­
lins.
G las mu je o pet p o p rim a o rnelo-
dičnosti. Sad kad je otklonio strah,
opet je bio čovjek koji se znao kon­
tro lirati. U tom se času sudac n a ­
glo n ag n e na jednu s tra n u i po­
vuče za sobom C ollinsa koji na
tre n izgubi ravnotežu. O ldham je
bio sp re m a n da opali hitac ali Co-
lins se već bio usprav io i povukao
su ca p re d a se. S užasom opazi
kako se sudac ponovo k reće i po­
ku šav a d o g rab iti revolver iz Collin-
sove ruke. Revolver opali. U sobi
se stvori oblak dim a i E leanor zavri-
šiti i baci se n a tlo.
P s u ju ć i , C o l l i n s p o n o v o o p a l i u
č a s u k a d š e O l d h a m b a c a o n a tlo.
U č i n i o je to k a o d a r o n i. U s p i o je
L A S O 336
dohvatiti C olinsa za nogu i ovaj se
ispruži n a ’ pod. O ldham osjeti
snažnu bol u lijevoj ruci i shvati d a
je ranjen. E leanor p o h ita do oca
koji je nepom ično ležao n a tlu. O ld­
ham se zatim svom snagom baci
n a Collinsa.
Collins je bio snažan. S tra h mu
je ulijevao još veću snagu. Kolje­
nom za m a h n e i pogodi O ld h am a u
glavu Ovaj se na tre n z a tre se ali je
već sljedećeg č a s a u d ario Collinsa
pesnicom u trbuh. U tom se času
otvore u lazn a v ra ta i s u laza do p ru
glasovi.
- O ndje je! U hvatite g a d a ga
objesimo! - Gom ilu g lasova n a d ja ­
č a la je E leanor nastojeći d a je svi
čuju.
- Collins je pogodio mog o ca -
poviče ona. - C ollins je taj kojega
tražite.
. - H iste ričn a je - reče Collins.
Sad kad je pom oć bila ovdje brzo
se oporav io od u d ara ca. O ldham je
pucao u Fincha. U pravo je to htio
učiniti i sa mnom. V odite ga!
- Collins g a je pogodjo - m u­
klo će O ldham . - P ro n aći ćete kod
M atta m etak iz Collinsova revol­
vera. - O pazi u gom ili VVagnera i
H orna, a bilo je i d ru g ih koji su mu
jednom bili prijatelji. Možda...
- Ali O ldham je povukao prvi
- pro sik će Collins. - Ovaj je put
z a ista pretjerao. U čini k ak o ti k a ­
žem...
- Ne laži - progovori M att
Finch s poda. G las mu je bio tih i
slab, ali ža m o r oko njega u istom
času um uknu. - Svi me sad sa slu ­
šajte, u slučaju d a ne d o ček am su ­
đenje. *
O ldham odahne. M att nije z a k a ­
zao.
- Collins je unajm io L ukea App-
lebyja d a p o tje ra O ldbam ovu stoku
p re m a g rad u - nastav i sudac. -
T akođer je n am jerav o uzeti stoku
za sebe onog č a sa kad sredi O ld­
ham a.
Posvuda se začuju usklici n ego­
dovanja. Collins je stajao pokraj
O ld h am a i nervozno vlažio usnice.
P okušavao je progovoriti ali riječi
nisu dolazile. H utchinson je sad
63
sum njičavo gledao u svoga gazdu i
O ldham osjeti da je ovaj sp rem a n
donijeti odluku. O n je i dalje n am je­
rav ao biti šerif. Znao je: što god da
je M att izgubio u posljednje v ri­
jeme još je uživao naklonost i sim ­
p atije većine ljudi u W aynevilleu.
Isto je tak o znao da će svi oni koji
su dotad vjerno stajali uz Collinsa,
sad poći svojim putom . Bila je to
p rilik a da se iskaže. U času se sve
prom ijenilo. I Collins je bio svje­
stan toga. Vidio je kako tonu nje­
govi snovi s posljednjim tra c im a
poštovanja koje je uživao. O čaj­
nički o psuje i p o h ita p re m a stra ž ­
njem izlazu. Ali ne zadugo. Ruke
H utchinsonovih p om oćnika začas
su g a dohvatile i oborile na pod.
1 pom oćnici su znali na čijoj
stra n i m o raju biti u novonastaloj
situaciji. Iz gom ile istupi visok čov­
jek. Bio je to Lewiston, p o tp red sjed ­
nik U druženja. Collinsova d esn a
ruka. Čovjek koji će g a sad naslije­
diti. Podigne ruku u znak d a z a h ti­
jeva tišinu, a zatim progovori:
— P re n eraž en sam - progovori
zvonkim glasom . O ldham je znao
d a je on d o b a r govornik, ali nedo­
voljno jak u odnosu n a Collinsa
koji se služio o b m a n a m a i trik o ­
vima. Kad bi on bio n a čelu U d ru ­
ženja, stv a ri bi pošle nabolje. -
S trah o v ito p re n e ra ž e n - nastavio
je Lewiston. - S azivam što je m o­
guće prije sud i porotu. Čini se da
je u ovom m etežu bio u h ap šen po­
g reša n čovjek i želim znati sve o
tomu. - P rekinuli su ga povici odo­
b rav an ja. O ldham se zaputi prem a
M attu i E leanori. S tigao je i liječ­
nik, otvorio svoju torbu i nagnuo
se nad M atta čije su oči bile širom
otvorene.
- H vala vam - reče O ldham .
Uze sučevu ruku u svoju i nešto im
toplo p ro stru ji kroz tijela. Znao je
U PRIPREMI:
Mark L. Wood:
TRAG U PUSTINJI
64
da je sudac i njem u zahvalan. Što
god d a je izgubio. M att je sad v ra ­
tio sam opoštovanje, a to se vidjelo
u njegovu ponosnom pogledu.
E leanor dohvati O ldham ovu
ruku i stisne je. U očim a joj zasjale
suze.
- V ratim o se ponovo u zatv o r -
reče še rif
* * *
Pukovnik Blackett, su d ac iz obliž­
njega g rad a , predsjed av ao je su đ e­
nju koji nije cjugo trajalo. Svjedoče­
nje M atta Fincha n apokon je d o ­
krajčilo Collinsa. Čak mu ni b r a n i­
telj iz S an t Louisa nije m ogao po­
moći. C ollins je pun m ržnje p rem a
Finchu i O ldham u slušao presudu.
- Neću više biti su d ac - reće
M att naglašavajući svaku riječ.
- P o treb an mi je netko tko ce
mi voditi poslovne knjige - reće
O ldham . - N ikad nisam bio d o b ar
u raču n an ju . D akako, k u ća n a
farm i nije tak o lijepa kao...
Sve je išlo svojim tokom. M att je
rek a o n a sudu kako g a je Collins
potkupio. M ožda je b aš zbog h r a ­
brosti d a to kaže stek ao još više
p oštovanja m ještana. O ldham ova
četiri k au b o ja - goniča, kojim a su
se pridružili W ag n er i H orn, tjerali
su sad stado p re m a N ebraski.
Neće z a ra d iti baš cijelih deset ti­
suća d olara, ali ak o oduzm e od
svote kaznu od pet stotina, još je
ostalo dovoljno. Šve će ići p o lag a­
nije i sve će biti drugačije. Šad je i
čitava zem lja bila d ru k čija i O ld­
ham se m ogao suočiti sa stv a r­
nošću.
Billy G annett sa h ra n je n je na
kraju farm e, u zemlju koju je volio
Bilo je to sve što je O ldham m ogao
učiniti za njega. I za d ržati g a u sje­
canju. N agne se p re m a Eleanori i
osjeti kako mu stišće ru k u u času
kad su im se dotakle usne.
L A S O 336