EDUKACIJSKO REHABILITACIJSKI CENTAR

ZAGREB, KUŠANOVA 59 a

SEMINARSKI RAD

INFEKCIJE MAJKE U TRUDNOĆI

IZVJESTITELJICE: TAMI ČOLIĆ, ANA KONJEVIĆ

MENTOR: prof. dr. sc. DUBRAVKA KOCIJAN-HERCIGONJA

1
 SADRŽAJ

SADRŽAJ.............................................................................................................2
UVOD...................................................................................................................3
INFEKCIJSKI AGENSI....................................................................................3
1. VIRUSI..............................................................................................................4
RUBEOLNA EMBRIOPATIJA.......................................................................4
CITOMEGALO VIRUS....................................................................................4
HERPES SIMPLEX VIRUS.............................................................................5
VARIČELA – ZOSTER VIRUS.......................................................................6
2. BAKTERIJE......................................................................................................7
SIFILIS..............................................................................................................7
GONOREJA – GONOKOKNI CERVIETIC....................................................7
BATKERIJSKE VAGINOZE...........................................................................8
3. PARAZITI.........................................................................................................9
KONATALNA TOKSOPLAZMOZA..............................................................9
GENITALNE MIKROPLAZME......................................................................9
4. NASLJEDNE BOLESTI MAJKE S MOGUĆIM UČINKOM NA RAZVOJ
PLODA................................................................................................................11
ŠEČERNA BOLEST TRUDNICE.................................................................11
FENILKETONORIJA TRUDNICE................................................................11
5. ZAKLJUČAK.................................................................................................12
LITERATURA....................................................................................................13

2
 UVOD

INFEKCIJSKI AGENSI

Infekcijski agensi kao što su virusi, bakterije, paraziti, mogu djelovati na

razvoj ploda.
Opaženi učinci na zametak i plod obuhvaćaju uginuće zametka ili ploda,
intrauterin zastoj rasta, konatalne malformacije, mentalnu retardaciju. Neki
znaci karakteriziraju prenatalne infekcije i stoga mogu poslužiti kao indikatori
moguće infekcijske etiologije prirođene anomalije u djeteta. Direktna invazije u
CNS-u može rezultirati mikrocefalijom, mentalnom retardacijom, poremećajima
u kretanju, mišićnom tonusu i centralnim oštećenjima vida i sluha. Druge opće
abnormalnosti povezane s prenatalnim infekcijama uključuju prematoritet, nisku
tjelesnu težinu za gestacijsku dob, nenapredovanje, pneumonitis, hepatitis,
žutica, srčane greške.
Prisutnost jednog od ovih općih simptoma u čeda ili više njih, trebala bi
navesti liječnika da pažljivo ispita majčinu prenatalnu anamnezu, kako bi se
otkrila potencijalna teratogena infekcija čeda ili bolesti u majke.

3
 1. VIRUSI

RUBEOLNA EMBRIOPATIJA

U trudnoći rubeola može dovesti do infekcije ploda i mogu razviti širok

spektar simptoma koji nazivamo rubeola-sindrom. Infekcija placente, znači da je
plod zahvaćen u kritičnom periodu razvoja srca, oka i CNS-a. u trećem mjesecu
razvoja ploda, rubeola rjeđe ostavlja posljedice. Osnovni patogenetski
mehanizam rubeola-sindroma u tome što virus koči diobu embrionskih stanica.
Opasnost od rubeola-sindroma oboljele majke je 90% ako je majka inficirana u
prvih osam tjedana trudnoće.

POSLJEDICE RUBEOLA SINDROMA:

Spontani pobačaj, mrtvorođenost ili živo čedo s abnormalnostima 50%.
Najčešće je zahvaćeno srce, oko, uho i CNS. U neonatalno doba konatalna
rubeola može dati trombocitopemičnu purpuru, hepato splenomegaliju,
hematolitičku anemiju, hepatitis, promjene meningoghcefalitis.
Smrtnost djece s neonatalnom rubeolom dobivenom od bolesne majke
vrlo je visoka, a uzrokovana je sepsom i srčanom dekompenzacijom.
Liječenje može biti simptomatsko. Najvažnije je zaštititi buduće majke
mnogo prije trudnoće cijepljenjem atenuiranim virusom ako nisu preboljele
bolest spontanom infekcijom.

CITOMEGALO VIRUS

To je najčešći uzrok perinatalnog mobbiditeta i mortaliteta. Obično je

zahvaćeno 5-6% trudnica, samo 1% novorođenčadi ima znakove infekcije
CMV. Nepovoljni učinci infekcije CMV vjerojatno su u vezi s gestacijskom
dobi u kojoj je nastupila infekcija. Ozbiljni simptomi obično su češći ako je

4
infekcija nastupila u ranoj trudnoći. Najčešće se javlja mikrocefalija, a rjeđe se
razvija hiporocefalus zbog opstrukcija toka likvora. Te su abnormalnosti
povezane s funkcijskim poremećajima koji uključuju mentalnu retardaciju,
hipotoniju, spasticet, konvulzije, strabizam. Zahvaćenost oka je uobičajena
(atrofija optikusa , mikroftalamija, katarata).
Malformacije prednje očne sobice i optičkog diska. Gubitak sluha čeda je
komplikacija, a mišićno-koštane abnormalnosti, (različiti deformiteti udova,
vjerojatno odražavaju primarno neurološko oštećenje in utero, najčešće se
kasnije razviju neurološki simptomi kao što su mentalna retardacija, poremećaji
kretanja i koordinacije, promjene ponašanju i oštećenje sluha. Zasada nema
metoda cijepljenja protiv CMV infekcija.

HERPES SIMPLEX VIRUS

Razlikujemo tip 1 i tip 2, s obzirom na oblik i simptomatologiju zaraze.

Većina djece sa simptomima bolesti koje izaziva taj virus bila je inficirana za
vrijeme poroda ili neposredno prije njega. Promjene koje nalazimo u djece čije
su majke tijekom trudnoće bile zaražene herpes simplex virusom jesu
mikrocefalija, mikrooftalmija, intrakranijalne kalcifikacije, displazija retine,
korioretinitis, rezikularni osip, mentalna retardacija… prisutnost ovih simptoma
i anamneza o majčinoj bolesti ili pak znakovi aktivne infekcije za vrijeme
trudnoće trebaju potaknuti liječnika da potraži odgovarajuću virusološku i
serološku potvrdu dijagnoze.
Protiv zaraze herpes simplex virusa još nema zadovoljavajućeg cjepiva.
Prevencija je, stoga, u ranoj trudnoći veoma teška s obzirom na učestalost
kliničkih i subkliničkih infekcija trudnica s tim agensom. Ipak, pozitivno je što
je prijenos na fetus, koji bi rezultirao u manifestnoj herpetičkoj infekciji,
prilično rijedak. Prenatalni prijenos moguće je izbjeći odgovarajućom njegom.

5
VARIČELA – ZOSTER VIRUS

Infekcija ovim virusom relativno je rijetka u trudnoći. Kao i kod infekcije

herpes simplex virusom, nema dovoljno podataka koji bi dovoljno upućivali na
količinu rizika za fetus, ukoliko majka oboli. Pretpostavlja se da taj rizik iznosi
otprilike 2-3%. Kao najkritičniji period (u kojem virus može imati teratogene
učinke po dijete), znanstvenici navode treći i četvrti mjesec trudnoće. Djeca koja
se prenatalno zaražena ovim virusom, pokazuju mikrocefaliju, kortikalnu
atrofiju i zastoj u razvoju, a nije rijetka ni teža mentalna retardacija. Neurološke
posljedice prilikom ove zaraze su pareze perifernih živaca, mišićna slabost i
mišićna disorfija. Javljaju se još i promjene na očima, mikrooftalmija, katarata,
korioretinitis, kao i anomalije udova: hipoplazija distalnih članaka prstiju ili
hipoplazija čitavog ekstremiteta. Česta je posljedica i gubitak sluha. Ako se u
novorođenčeta primijete neki od ovih simptoma, postoji indikacija da se potvrdi
pretpostavljena dijagnoza konatalne varičela-zoster infekcije. Mogu se napraviti
serološka ispitivanja na varičela-zoster antitijela. Najbolja prevencijaaktivna
imunizacija osjetljivih žena u doba trudnoće.

6
 2. BAKTERIJE

SIFILIS

Najstarija infekcija ploda ne zbiva se prije petog mjeseca trudnoće. Ako

se primarni ili sekundarni sifilis ne liječe, onda je polovina djece zahvaćena
konatalnim sifilisom, a polovina je prematurna, mrtvorođena ili umire u
prenatalnom periodu. Djeca s ranim konatalnim sifilisom često si hidropična,
imaju relativno široku placentu i mogu pokazivati očite znakove hematogene
infekcije. U oko 60% bolesnika javljaju se kožni osipi i emantemi sluznica,
makulopapulozni osipi koji mogu biti s ljuštenjem, peteitijalne lezije, endemi.
Kasne manifestacije konatalnog sifilisa koje se obično javljaju nakon druge
godine života jesu pojava sifiličnih tuberkuloida na koži, hotchinsonovi zubi,
intersticijski keratits, senzorineuralna gluhoća. Komplikacije u vezi s očima
mogu se očitovati kao bol, fotofobija, oštećen vid i izražena lakrimacija.
Zbog ozbiljnosti prenatalno i perinatalno stečenih upalnih promjena
sifilisa u djeteta, važno je da se u trudnica isključi sifilis, a po potrebi da se
adekvatno liječi.

GONOREJA – GONOKOKNI CERVIETIC

Gonoreja, srećom, sve rjeđa spolno-prenosiva bolest u xxxx. U SAD,

primjerice, njena učestalost je još uvijek visoka, u europskim zemljama samo je
5-10% ginekoloških upala vezano za gonoreju, a taj postotak vrijedi i za
Hrvatsku. Čest pratilac gonokoknih upala je klamidija. Većina gonokoknih
upala nastaje u adolescenata. U 20% pacijentica gonoreju nalazimo na više
lokacija (npr. rodnica, mokraćna cijev, rektum,…). Gonoreja je žena češće
asimptomatska, tiha upala. Tihi oblik upale glavni je krivac za kasno
postavljanje dijagnoze i prenošenje bolesti. Tu situaciju dodatno kompliciraju

7
paralelne upale klamidijom ili trihomonasom. Gonokokn aupala u trudnoći ima
ma nepovoljan tok zbog korio-amnionitisa, prijevremenog prsnuća vodenjaka i
prijevremenoga porođaja. Zbog sve veće učestalosti otpornosti na penicilin,
gonoreju liječimo cefalosporinima, doksiciklinom i cizitromicinom.
Kombinirana terapija je dobar izbor zbog usporednih upala klamidijom.
Gonoreja se uvijek liječi sustavnom primjenom antibiotika.

BATKERIJSKE VAGINOZE

Bakterijska vaginoza je sindrom koji označava neravnotežu između

smanjenog broja laktobacila i anaerobnih bakterija, posebno Garduerelle
vaginalis, koje su u porastu. Taj sindrom nije prava upala jer nema sve osobine
upale. Bakterijska vaginoza može biti spolno prenosiva bolest s inkubacijom od
5-10 dana. To su tihe, asimptomatske upale, koje čine 50% svih upala rodnice.
Najteđiu simptom koje se ponekad javlja, jes pojačani vaginalni iscjedak bez
svrbeža i žarenja. Iscjedak ima neugodan miris (po ribi) posebno nakon
menstruacije. 50% žena s bakterijskom vaginozom nema izražene simptome.
Bakterijska vaginoza se liječi kao anaerobna upala, što znači, metronidazolom,
klindamicinom ili amplicimom. Bakterijske vaginoze povezane su s brojnim
komplikacijama u trudnoći. U trudnoći se znakovi javljaju u 15-41% slučajeva.
Zbog opasnosti u trudnoći, porođaju i babijnu, simptomatske bakterijske
vaginoze nedvojbeno valja liječiti. Liječenje treba biti sistematsko, nakon prvog
tromjesečja trudnoće, najbolje iza 20. tjedna, da utjecaj lijekova ne bi imao
štetnih posljedica po dijete, koje je u tom vremenu u razdoblju organogeneze,
odnosno embriogeneze. Utvrđeno je kako davanjem samo vaginalnih lijekova,
primjerice, klindamicina, dolazi do kasnijeg porasta broja Escherichia Coli i
euterokoka u rodnici što također predstavlja opasnost od nastanka intraamnijske
infekcije.

8
 3. PARAZITI

KONATALNA TOKSOPLAZMOZA

Sindrom konatalne toksoplazmoze nastaje prijenosom uzročnika, parazita

toxaplasmae gondii u fetus, ako je majka prvi put bila inficirana u vrijeme
trudnoće. Umnažanje toksoplazme odvija se u mnogim organima i tkivima
fetusa, no najviše u mozgu. Posljedice su nekrotičke promjene. U dijagnostici
ovog sindroma vrši se izolacija uzročnika iz tkiva ploda, te se nalazi visok xxxx
antitijela klase JgM. Plodovi koji su najteže pogođeni sindromom konatalne
toksoplazmoze pobacuju se, a oni najlakše pogođeni rađaju se bez posljedica.
Simptomi unutarmaterične infekcije toksoplazmom su: promjene CNS-a
(primjerice, hidrocefalis), eucefalomijelitis, retinokorioditis, mikrooftalmija, te
povećanje jetre i slezene, žutica, osip i pneumoniju, srčane greške. Javlja se
također i mentalna retardacija, koja se može javiti i u kasnijoj dobi, iako je dijete
bilo rođeno zdravo. Učestalost mentalne retardacije u ove djece je 80%.
Sindrom konatalne toksoplazmoze ne pokazuje spolnu predilekciju; dakle,
sljedeće dijete iste majke neće biti inficirano. Prevencija ove bolesti sastoji se u
izbjegavanju kontakata s izmetom mačke u trudnoći.
Ako je infekcija majke već prisutna, preporuča se uzimanje lijekova u
kasnijoj trudnoći, primjerice sulfadiazina i pirimetamina.
Intrauterino nastala oštećenja djeteta ne mogu se popraviti.

GENITALNE MIKROPLAZME

Mikroplasma hominis i ureaplasma urealyticum su mikroorganizmi koji

se razmjerno često nalaze u donjem spolnom sustavu žene.
To su organizmi između bakterija i virusa, drugim imenom još i molikuti.
Njih u rodnici i vratu maternice možemo naći u 30-90% žena koje nemaju

9
simptoma. nije točno razjašnjena njihova uloga u upalama spolnog sustava žena.
Povezuju se s neplodnošću, infertilitetom i komplikacijama u trudnoći. To
posebno vrijedi za pobačaj, prijevremeni porođaj i zastoj u rastu djeteta. Zbog
nedokazane povezanosti s brojnim reprodukcijskim poteškoćama upitna je i
potreba za liječenjem.
Molikuti se liječe lijekovima kao što su doksiciklin, tetraciklin i
azitromicin.

10
 4. NASLJEDNE BOLESTI MAJKE S MOGUĆIM UČINKOM
NA RAZVOJ PLODA

ŠEČERNA BOLEST TRUDNICE

Opažene anomalije zahvaćaju određene dijelove tijela tzv. sekvenca

kaudalne regresije, premda je etnološki heterogena, izrazito je češća u djece
dijabetičnih majki. Taj malformacijski kompleks posljedica je promijene
kaudalnog blastema embriona u razvoju. Neke srčane greške, kao što je
transpozicija velikih krvnih žila, u značajnom postotku nalaze se češće u djece
suvenilnih dijabetičarki. Sve navedene promjene odnose se na tzv. gestacijski i
adultni tip dijabetisa.
Pažljiva kontrola majčinog dijabetisa, naročito u prvim tjednima trudnoće,
smanjuje rizik javljanja fetalnih malformacija.

FENILKETONORIJA TRUDNICE

Fenilketonorija trudnice je povezana s ozbiljnim rizikom na dijete. Ako

se fenilketonorična majka ne liječi, heterozogotni fetus izložen je vrlo visokim
razinama serumskog fenilalanina, fenilpripuvične kiseline i drugih toksičnih
metabolita. Posljedice toga su više od 90% meentalnih retardacija i anomalija u
oko 25% slučajeva. Ihtrauterina retardacija rasta i mokrocefalija česti su nalaz,
no opisane su i srčane mane, vertrebalne anomalije i strabizam te postoji
sklonost spontanim pobačajima. Liječenje majke treba započeti prije koncepcije,
što znatno poboljšava izglede djece; žensku djecu – fenilketonoričare treba
uputiti na to prije nego što uđu u reproduktivnu dob. Potreban je tzv. screening
majke kad se rodi dijete s malformacijama sumnjivim na posljedicu neliječene
fenilketonorije majke, jer će tu spriječiti rađanje druge abnormalne djece.

11
 5. ZAKLJUČAK

Iako danas sve rjeđe, infekcije majke u trudnoći imaju jednako ozbiljne
posljedice po plod, od različitih deformiteta udova, preko kardiovaskularnih i
intestinalnih poremećaja, pa sve do oštećenja mozga i središnjeg živčanog
sustava, u oviru čega dolazi i do mentalne retardacije. Usprkos razvoju medicine
i novim, boljim mogućnostima liječenja, kvaliteta života takve invalidne djece, a
kasnije i odraslih ljudi, u većini slučajeva bitno je reducirana, što zbog zapreko
koje postavljaju biološki čimbenici, što zbog same prirode čovjeka i društva koja
ponekad ne zna kako prihvatiti hendikepiranog pojedinca ili mu pružiti
adekvatnu pomoć. I stoga je na nama, kao budućem odgovornom naraštaju
specijalista za takve osobe, prihvatiti izazov i proraditi ne samo na učenju
vještina potrebnih za svakodnevni život, već i na prosvjećivanju zajednice u
kojoj žive i čiji su mali, ali, kao i svaki drugi, važan dio.

12
 LITERATURA

1) Šimuić, V. i suradnici: Ginekologija, Zagreb 2001.

2) Prof. dr. Zergolleru Lj. i suradnici: Medicinska Genetika I, šk. knjiga,
Zagreb 1991.
3) Prof. dr. Zergolleru Lj. i suradnici: Medicinska Genetika II, šk. knjiga,
Zagreb 1991.

13