Psihologija je znanost koja se bavi proučavanjem ljudskog ponašanje i psihičkih procesa.

Psihologija nastoji opisati, objasniti, predvidjeti i kontrolirati pojave koje proučava.

Psihologija se od filozofije odvojila tek krajem 19. stoljeća, a 1879. godine Wilhelm Wundt u
Leipzigu osniva prvi psihološki laboratorij.

Temeljna istraživanja (bazični ili teorijski ili čista istraživanja) nemaju neposrednu primjenu
na osobine ili društvene probleme pa se zbog toga smatraju istraživanjima koji su sama sebi
svrha.

Primjenjena istraživanja koja su namijenjena traženju rješenja za specifične osobine ili

društvene probleme.

Klinički psiholozi pomažu ljudima koji imaju psiholoških problema u prilagodbe na životne
zahtjeve. Problemi klijenta su od tjeskobe do depresije, poteškoća u seksualnom životu pa
sve do gubitka životnih ciljeva. Klinički psiholozi procjenjuju probleme pomoću
strukturiranog intervjua i psihologijskih testova. Pomažu svojim klijentima u rješavanju
njihovih problema i mijenjaju neprilagođenog ponašanja primjenom psihoterapije i
bihevioralne terapije.

Školski psiholozi zaposleni su u školskom sistemu i pomažu onima koji se nose s problemima
koji ometaju učenje. Školski psiholog utvrđuje probleme učenika pomoću intervjua s
učiteljima, roditeljima i samim učenicima, pomoću psihologijskih testova inteligencije i
znanja te pomoću opažanja u razredu.

Obrazovni psiholozi nastoje ostvariti takve uvjete u razredu koji najviše pogađaju učenju.
Obrazovni se psiholozi bave teorijskim pitanjima povezanim s učenjem, mjerenjem i
razvojom djece.

Razvojni psiholozi proučavaju promjene tjelesne, emocionalne, kognitivne i socijalne koje se

dešavaju tijekom cijelog životnog vijeka. Oni pokušavaju razlučiti relativni utjecaj naslijeđa i
okoline na razvoj.

Psiholozi koji se bave ličnošću čovjeka pokušavaju odrediti ljudske osobine, utvrditi što
utječe na ljudske misaone procese, osjećaje i ponašanje, te objasniti psihološke poremećaje.

Socijalni psiholozi na prvom su mjestu usmjereni na prirodu i uzroke mišljenja i osjećanja

pojedinca i na njihovo ponašanje u socijalnim situacijama.

Psiholozi koji se bave okolišem usmjeruju se na načine kojima ponašanje utječe na ili je pod
utjecajem fizikalne okoline. Bave se proučavanjem načina na koje građevine i gradovi služe,
ili ne služe, ljudskim potrebama.
Eksperimentalni psiholozi provode istraživanja temeljnih procesa važnih za područja koja su
više primjenjena. Proučavaju funkciju živčanog sistema, osjeta i percepciju, učenje i
pamćenje, mišljenje, motivaciju i emocije.

Industrijski su psiholozi usmjereni na odnose između čovjeka i rada. Organizacijski psiholozi

proučavaju ponašanje ljudi u organizacijama kao što su različita preduzeća.

Psihološke škole: biheviorizam, strukturalizam, funkcionalizam, Geštalt psihologija,

psihoanaliza.

Strukturalizam je psihološka škola koja tvrdi da se psihično sastoji od tri temeljna elementa –
osjeta, osjećaja i predodžbi – čijom kombinacijom nastaju doživljaji. Wilhelm Wundt.

Funkcionalizam je psihicka skola koja istice upotrebu psihickog a ne elemente dozivljaja.

William James.

Biheviorizam – psihologijska škola koja definira psihologiju kao proučavanje opažljivog

ponašanja i proučavanje odnosa između podražaja i reakcije. John Broadusl Watson.

Geštalt psihologija je psihologijska škola koja ističe sklonost organizma organizaciji

percepcija u cjeline i integraciji odvojenih podražaja u smislene sklopove. Geštalt psiholozi
shvaćali su percepciju kao cjelinu koja daje značenje dijelovima. Geštalt psiholozi su pokazali
kako smo skloni opažati odvojene dijelove informacija kao združene cjeline, uključujući i
prisutan kontekst. Max Wertheimer, Kurt Koffka i Wolfgang Kohler.

Psihoanaliza – je škola psihologije koja istice vaznost nesvjesnih motiva i konflikata kao
cimbenike ljudskog ponasanja. Utemeljio je Sigmund Freud. Cilj psihoanalize jest pomoći
ljudima da dobiju uvid u duboko smještene konflikte i pronađu društveno prihvatljiv način
izražavanju želja i zadovoljavanju potreba.

Kritičko mišljenje je pristup mišljenju karakteriziran skepticizmom i promišljenom analizom

izjava i tvrdnji – npr. preispitivanje premisa i definicija pojmova.

Znanstvena metoda je metoda prikupljanja znanstvenih podataka o istraživačkom pitanju ili

formuliranoj hipotezi koja se istraživanjem provjerava.

Hipoteza u psihologiji je određena tvrdnja o ponašanju ili psihičkim procesima koja se

provjerava istraživanjem.

Generalizacija proširenje s pojedinačnog na opće: primjena opažanja temeljnih na uzorku na

populaciju.

INTRISPEKCIJA – je metoda objektivnog opisivanja vlastitih dozivljaja, a RETROSPEKCIJA je

metoda kojom pokusavamo razumjeti i objasniti posljedice iz uzroka koji su ih proizveli.

Neurotransmiteri su hemijske tvari uključena u prijenos živčanih impulsa s jedne živičane

stanice u drugu. Neurotransmiteri: dopamin, seratonin, acetinolin, adrenalin, endorfij.
Centralni nervni sistem se sastoji od kičmene moždine i mozga.

Kičmena moždina je stub živaca debljine otprilike jednog palca. Prenosi poruke iz receptora
u mozak i iz mozga u mišiće i žlijezde u čitavom tijelu.

Siva tvar građena je od nemijeliziranih živičanih stanica.

Bijela tvar sastoji se od snopova duljih, mijaliniziranih aksona koji prenose poruke u i iz
mozga.

Periferni nervni sistem sastoji se od senzoričkih i motoričkih neurona koji provode poruke i
iz centralnog nervnog sistema.

Somatski nervni sistem sadrži senzoričke i motoričke nervne sisteme. Prenosi obavijesti o
vidnim, slušnim, njušnim, temperaturnim podražajima, o položaju tijela itd., u centralni
nervni sistem.

Autonomni nervni sistem regulira žlijezde i mišiće unutarnjih organa. Tako autonomni
nervni sistem kontrolira aktivnost poput rada srca, disanja, probave i širenja zjenica u očima.
ANS ima dva dijela ili dvije grane: simpatički i parasimpatički. Simpatički dio najaktivniji je
tijekom procesa koji uključuju trošenje tjelesne energije iz uskladištenih zaliha, kao npr.
tijekom reakcije napada na ili bijega od grabežljivca. Parasimpatički sistem je najaktivniji
tijekom procesa koji popunjavaju zalihe energije, poput uzimanja hrane. Kada smo uplašeni
simpatički dio ubrzava rad srca. Kada se opustimo parasimpatički dio usporuje rad srca.
Parasimatički dio potiče probavne procese, a simpatički dio ih koči.

Veliki mozak se sastoji od lijeve i desne hemisfere, dijeli se na na četiri režnja: čeoni režanj,
tjemeni režanj, sljepočni režanj i zatiljni režanj.

Prolaktin – regulise produkciju mlijeka, kortizol – pomaze prilikom stresa i alergije, oksitocin
– regulira kontrakcije maternice.

Glija stanice obavljaju pomoćne funkcije: sudjeluju u prehrani živčanog tkiva, učvršćuju ga.
Glija stanice drže zajedno živčane stanice (glija na grčkom znači ljepilo). Ukoliko se neke
živčane stanice oštete taj prostor popunjavaju glija stanice.

Funkcionalna fiksiranost je sklonost gledanja na neki objekat u skladu s njegovim nazivom

Osjeti nastaju podraživanjem osjetnih receptora i prijenosom osjetnih informacija u centralni

nervni sistem. Osjetni receptori su smješteni u senzornim organima kao što su oči i uši, kako
ćemo vidjeti, u koži i na drugim mjestima u tijelu.

Percepcija je proces kojim su osjeti organizirani i interpretirani, oblikujući unutarnju

reprezentaciju svijeta.

Apsolutni limen to je najslabija veličina podražaja koju možemo razlikovati od popunog

pomanjkanja bilo kakvog podražaja.
Diferencijalni limen to je minimalna razlika u veličini dva podražaja, potrebna da kažemo da
su različita.

Geni su biohemijske tvari, osnovne jedinice nasljeđivanja koji se sastoje od DNK.

Hromozomi su strukture koje se sastoje od gena.

Weberova konstanta je frakcija intenziteta za koji izvor energije mora biti povecan ili
smanjen da bi razlika intenziteta bila percipirana.

Osjetna adaptacija je proces u kojem ogranizam postaje osjetljiv na podrazaje koji su manji
po velicini odnosno manje osjetljiv na podrazaje koji su nastali ili im velicina raste.

Senzibilizacija je vrsta osjetne adaptacije u kojoj postajemo osjetljiviji na podražaje koji su

manji po veličini. Naziva se također pozitivna adaptacija.

Pamćenje je zadržavanje informacija sa mogućnošću njihovog kasnijeg korištenja. Pamćenje

je proces kojima se informacija kodiraju, pohranjuju i pronalaze.

Tri vrste pamćenja: epizodičko, semantičko, proceduralno pamćenje.

Epizodično pamćenje to je sjećanje na događaje koji su se dogodili nekoj osobi ili u njezinoj
prisutnosti.

Semantičko pamćenje je opće znanje kao suprotnost epizodičkom pamćenju.

Proceduralno pamćenje ona se naziva jos pamćenje vještina, sadrži znanje o tome kako se
nešto radi ili izvodi.

Tri procesa pamćenja: kodiranje, pohranjivanje i pronalaženje.

Kodiranje je prvi korak u procesiranju informacija, ili mijenjanju informacija kako bismo ih
mogli pohraniti u pamćenju.

Semantičko kodiranje označava pohranjivanje podražaja na temelju njihova značenja.

Pohranjivanje je drugi korak u procesu pamćenja ili zadržavanje upamćenih podatak tijekom
vremena.

Treći proces pamćenja je pronalaženje ili lociranje pohranjenih informacija i njihovo

vraćanje u svijest.

Tri faze pamćenja: senzoričko pamćenje, kratkoročno pamćenje i dugoročno pamćenje.

Senzoričko pamćenje je vrsta ili faza pamćenja koja djeluje u susretu s podražajem. Iako
zadržava dojmove samo kratko vrijeme. To je vrijeme ipak dovoljno dugo da niz percepcija
izgleda povezano.
Senzorički registar je sistem pamćenja koji zadržava informacije samo kratkotrajno, ali ipak
dovoljno dugo da mogu biti dalje procesirane.

Kratkoročno pamćenje vrsta ili faza pamćenja koja zadržava podatke u trajanju od po prilici
jedne minute nakon nestanka tragova podražaja. Naziva se i radno pamćenje.

Kapacitet memorije je 5-9 jedinica može se značajno proširiti, ali ne na način na koji biste
očekivali.

Dugoročno pamćenje je vrsta ili faza pamćenja koja je u stanju relativno trajno pohraniti
upamćene podatke.

Shema to je način mentalnog reprezentiranja svijeta poput vjerovanja ili nekog očekivanja
koji može djelovati na percepciju osoba, objekta i situacije.

Prenošenje informacija iz kratkoročnog u dugoročno pamćenje – što više puta ponovimo

neke odvojene čestice ili skupine podataka, to je veća vjerovatnost da će biti preneseni u
dugoročno pamćenje. Višestruko ponavljanje informacija, kako bismo spriječili njihovo
nestajanje ili izmještanje nazvano ponavljanje radi zadržavanja.

Prema teoriji intereferencije neke sadržaje iz kratkoročnog i duguročnog pamćenja

zaboravljamo zbog interferencije s novim sadržajem.

Retroaktivna interferencija je interferencija novonaučenih sadržaja sa sposobnošću

dosjećanja ranije naučenih.

Proaktivna interferencija je interferencija ranije naučenih sadržaja sa sposobnošći

dosjećanja nedavno naučenih sadržaja.

Infatilna amnezija je nesposobnost dosjećanja događaja koji su se zbili prije 2. ili 3. godine
života. Naziva se amnezija dječije dobi. Infatilna amnezija vjerovatno proizlazi iz interakcije
fizioloških i kognitivnih faktora.

Anterogradna amnezija je nemogućnost dosjećanja događaja koji su se zbili nakon neke

fizičke traume, izazvan učincima te traume.

Retrogradna amnezija je nemogućnost dojećanja događaja koji su se zbili neposredno prije

neke fizičke traume izazvana, učincima te traume.

Mišljenje je mentalna aktivnost uključena u razumijevanju, manipulaciju i sporazumijevanje

o informacijama. Mišljenje zahtjeva usmjeravanje pažnje na informaciju, mentalnu
reprezentaciju informacije, rasuđivanje o njoj, te odlučivanje.

Heuristički postupci su praktična pravila koja nam pomažu u pojednostavljivanju i rješavanju

problema.
Heuristički proces analogije primjenjuje rješenje nekog ranijeg problema na rješavanju
nekog novog. Uvijek kad pokušavamo riješiti neki novi problem pozivajući se na neki raniji,
koristimo se analogijom, što znači da to često činimo.

Kreativnost sposobnost pronalaženja novih rješenja za različite probleme.

Konvergentno mišljenje je proces mišljenja koji se nastoji usmjeriti na traženje samo jednog,
najboljeg rješenja nekog problema.

Divergentno mišljenje je proces mišljenja koji nastoji pronaći višestruka rješenja problema.

Rasuđivanje je preinaka informacija s ciljem donošenja zaključaka.

Deduktivno rasuđivanje je obik rasuđivanja o tvrdnjama u kojem su zaključci deducirani iz

premise. Zaključci su tačni ako su tačne premise.

Induktivno rasuđivanje je oblik rasuđivanja u kojem od pojedinačnih slučajava ili određenih

činjenica dolazimo do općih zaključaka.

Heuristički postupak reprezentativnosti je heuristički postupak koji se koristi u odlučivanju,

pri čemu ljudi donose prosudbe o uzorcima na temelju populacija koje ti uzorci prividno
reprezentiraju.

Heuristički postupak raspoloživosti ili dostupnosti je heuristički postupak koji se koristi u

odlučivanju, pri čemu se naše procjene učestalosti ili vjerojatnosti pojave nekih događaja
temelje na lakoći kojom možemo za njih naći primjere.

Heuristički postupak sidrenja i prilagodbe je heuristički postupak koji se koristi u

odlučivanju, a u kojem neka prepostavka ili prva procjena služi kao kognitivno sidro. Iako se
ljudi prilagođavaju novim informacijama, ipak su skloni ostati u blizini tog sidra.

Thruston: S – spacijalna sposobnost, N – numericka , V – verbalni faktori, W – verbalna

fluetnost, M – faktori pamcenja, I – induktivni faktor, P – perciptivni faktor.

Stenberg: komonentna faza- meta komponente – svjesnost o vlastitoj inteligenciji, izvedbene

komp- mentalne opercija prilikom procesiranja inf, komp. Stjecajnog znanja.

Gardenova : jezik, logicko – matematicka, intrapersonalna, interpersonalna, muzicka

nadarenost, tjelesno- kinesteticka, spacijalne vjestine.

Varijabla- pojava koje se mjeri ili kontrolira u znanstvenom istrazivanju.

Nezavisna- u znan. Istrazivanju kojim se manipulira kako bi se opazalo njegovo djelovanje.

Zavisna- mjera predpostavljenog djelovanja nezavisne varijable.

Stereotip – cvrst, konvenzionalan pojamo grupi

Potkrpljenje- podrazaj koji slijedi nakon odgovora i povecava frekvenciju odgovora.

Empirijski – koji naglasava ili koji se temelji na opazanjima eksperimentu.

Znanstvena metoda- organiziran nacin upotrebe iskustva i provjeravanja ideja sa ciljem

prosirivanja znanja. DEF.2. Metoda prikupljanja znan. Podataka u istrazivackom pitanju ili
formuliranoj hipotezi koja se istrazivanjem provjerava.

Hipoteza – odredena tvrdnja o ponasanju ili psihickim procesima koja se provjerava

istrazivanjem.

Selekcijski faktor – izvor pogreske koja se moze pokazati u istrazivackim rezultatima kada
sudionici odluce hoce li ili nece sudjelovati u odredenom postupku ili tretmanu koji se
primjenjuje u istrazivanju.

UZORAK- dio populacije, POPULACIJA – cjelovita skupina organizma.

Metoda koleracije – znan. Metoda kojom se proucavaju odnosi medu varijablama.

Koef. +1.00, -1.00 izrazava snagu i smjer odnosa dvije varijable.

+1.00 jedna varijabla raste,a dr. Se povecava

-1.00 jedna varijabla raste,a dr opada

Bihevioristicka genetika – proucavanje nasljedjivanjem struktura i osobina koje se nalaze u

osnovi ponasanja.

Konvergentna kreativnost- misao je ogranicena postojecim cinjenicama, osoba nastoji sto

vise suziti misljenje kako bi nasla najbolje rjesenje.

Divergentna – rjesavac problemaq s lahkocom i slobodnije stvara asocijacije na razlicite

elemente problema. DIV. Stvara niz rjesenja, a KONV. Odabira jedno najbolje.

Premise- izjava koja sluzi za argumentaciju

Izrazavanje u kratkim izjavama koje imaju znacenje naziva se telegrafski govor.Rijeci koje se
ušptrebljavaju za izrazavanje slozenog znacenja nazivaju se holofraze.

Inteligencija je sposobnost razumijevanja svijeta i domisljatost u suocavanju sa njegovim

izazovima. 

Pripadnici razlicitih etnickih skupina postizu razlicite rezultate na testovima inteligencije

TACNO
Obrazlozenje: npr ljudi bijele rase su uspjesniji od afroamerikanaca, zato sto su ti testovi
uglavnom pravljeni za ljude bijele rase, dok je kod afroamerikanaca drugacija kultura,
odnosno etnicka zajednica i zbog toga oni dolaze do drugacijih zakljucaka koji se smatraju
pogresnim. 

Genski uticaj na inteligenciju : krvni srodnici bi trebali imati isti koeficijent inteligencije iako
ne zive u istom domacinstvu. 

Predrasude i okolina uticu na razlicite ucinke na testovima inteligencije: npr podatci

istrazivanja ukazuju da se razlicite socioekonomske i eticke skupine razlikuju po inteligenciji.

Koeficijenti inteligenciji kod americke djece nize klase su nizi za 10-15% od koeficijenta
inteligencije djece koji dolaze iz vise klase. Americka djeca africkog porijekla postizu
koeficijente inteligencije nize za 15-20% od svojih bijelih vrsnjaka.

Varijable okoline koje uticu na intelektualno fukcioniranje odraslih: socioekonomski status,

stimulirajuce aktivnosti, visok nivo intelektualnog funkcioniranja, fleksibilna licnost . 
Postignuce se odnosi na iskustveno stecena znanja i vjestine, a inteligencija stvara kognitivnu
osnovicu za postignuce u obrazovanju.

Wechelerove skale za inteligenciju : verbalni (informiranost, razumijevanje, racunanje)

neverbalni (simboli brojeva, redanje slika, sastavljanje objekata) 

Kulturalno neovisni test: on se ne moze napraviti, jer kulturalno neovisni testovi nisu ispunili
ocekivanja. Bijela djeca iz srednje klase jos uvijek su uspjesnija od afroamericke djece .
Mozda jer su bolje upoznata sa materijalima kao sto su kocke, olovke i papiri. Ovi testovi ne
predvidjaju uspijeh podjednako dobro kao ostali testovi. Bijela djeca iz srednje klase su i na
kulturalno neovisnim testovima uspjesnija od afroamericke djece. Motivacija za uspjesno
rjesavanje testova moze biti takodjer kulturalni faktor. Zbog sociokulturalnih i
socioekonomskih razlika afroamericka djeca cesto nisu motivirana kao bijela djeca . 

Teorije motivacije: teorija instikta, teorija oprecnih procesa, teorija smanjenog nagona i
humanisticka . 

Teorija oprecnih procesa: neiskusni vojnik ulazi u borbu pun strahopostovanja prema
neprijatelju i straha od bitke. Nakon sto prezivi pojavljuje se oprecena cuvstva srdzbe i
anticipacije. Ponavljanjem takvih dozivljaja jacaju ta oprcena cuvrstba pa se konacno, nakon
nekoliko sudjelovanja u borbi, strah i strahopostovanje smanjuju i vojnik pocinje na borbu
gledati sa osjecajem hrabrosti. 
Konstruktivni efekti frustracije: redefiniranje problema, povecanje napora kako bi se doslo
do cilja, zamjena cilja, novi pristup - nova sredina. 
Destruktivni : agresija ( verbalna i neverbalna), fizicki obracun, bjekstvo i situacija,
dezorganizacija u ponasanju .

Istrazivanja paznje pocela su 1950ih godina jer kako Wiliam James kaze svi znaju sta je
paznja. Stoga su ranije smatrali da nema potrebe za istrazivanjem. 

Wiliam James je paznju opisao kao zauzimanje uma, u jasnom i zivopisnom obliku onoga sto
se cini nekoliko istodobno mogucih predmeta ili vlakova misli .

Paznja je proces koji nam omogucava da se fokusiramo na jedan stimulis istovremeno

zanemarujuci ostale. Drugim rijecima paznja je tendencija da reagujemo na odredjeni
stimulus i zapamtimo ga. 

Pojava nenamjerna sljepoca gdje zbog ukljucivanja sredstsva pozornosti u druge zadatke,
mozemo propustiti jasne i ocite dogadjaje. Svi smo imali iskustvo prijatelja koji je prolazio
ulicom, a da nas nije pozdravio ili smo mozda nenamjerno ignorisali ptijatelja zahvaljujuci
usmjerivanju nasih resursa na paznju. 

Kako donosimo odluku na sta cemo se fokusirati? 

Jedan od mogucih odgovora je da se fokusiramo na stvari koje nas privlace bilo svojim
fizickim svojstvima kao sto su tonalitet, glasnova, svjetlina, intenzitet, boje itd. U ovom
slucaju mi prvobitno procesuiramo stimulise na nivou fizickih svojstava prije nego sto se
odlucimo kojem od njih cemo posvetiti paznju. 
Drugi moguci odgovor je da pored fizickih karakteristika mi odmah procesuiramo i znacenje
stimulusa. U ovom slucaju paznja bi igrala ulogu filtera koji propusta samo odredjene
stimuluse. 
Po ranom selekcijskom modelu filter nastaje na pocetku procesuiranja, dok po kasnom
modelu filter nastaje dosta vremena nakon pocetka procesuiranja. 

Colin Cherry je izvrsio eksperiment nazvan koklel party kojim je pokusao dokazati postojanje
filtera na pocetku procesuiranja. Ispitanicima su na oba uha pustene razlicite poruke. Cilj je
bio fokusirati se samo na glas i govor jednog uha. Ispitanici nisu zapazili da se poruka
suprotnog uha mijenja (sa engl. na njem, muski glas u zenski). 

Prema kasnom selekcijskom modelu filtriranje se desava na nivou pamcenja, a znacenje

stimulusa se procesuira na osnovu ranijih iskustava. Npr. kada cujemo pricu o djevojcici mi u
glavi stvorimo neka ocekivanja na osnovu ranijih iskustava. Ako cujemo da se djevojcica
probudila oblivena znojem zakljucit cemo da je imala nocnu moru.
Teorija neprestanog opterecenja prihvata i rani i kasni selekcijski model. Prema ovoj teoriji
radi selekcijski model nastupa ako je zadatak tezak, dok kasni nastupa kod jednostavnih
zadataka. 
Iako je opce poznato da je veoma tesko obavljati dva zadatka istovremeno, moguce je. Kada
radnja ne zahtijeva paznju kazemo  da je automatizirana sto omogucava kombinacije vise
zadataka kao npr. Iskusan vozac moze voziti auto i u isto vrijeme razgovarati. 

Stroop efekt je efekat koji se pokazao pouzdanim i robusnim, a koristi se za ispiticanje paznje
i automatizma. Iako postoji nekoliko objasnjenja za snoop efekat, svi se slazemo da je razlog
poteskoca taj sto nam znacenje automatski dolazi na pamet. Toliko smo upoznati s citanjem
rijeci, ukljucujuci imena boja, da ih odma prepoznajemo i ne mozemo mnogo uciniti po tom
pitanju. 

Schneiderov i Schriffrinov model predpostavlja da je automatizacija proizvod povecane

ucinkovitosti procesa. Bez obzira na mehanizam koji je predpostavljen- ucikovitost procesa ili
promjena strategija, cini se da je praksa glavni sastojak automatizma. Jasno su pokazali u
kojoj mjeri automatizacija utjece na fleksibilnost . 

Normanog i Scalliceov model realisticniji je sa svojim predoostavljama o nadzornom sustavu

koji je odgovoran za prilagodjavanje nasih dobro naucenih ponasanja kada je to potrebno .
Na ovaj nacin uvijek mozemo uzivati u prednostima automatizma bez da nuzno postanemo
nefleksibilni u svom ponasanju.