POTRAZITE NA SVIM KIOSCIMA ZA SAMO 27 KN NOVU SF BIBLIOTEKU TL ae Paul Anderson ¥ ey Dre eulg ili se obratite na adresu: Zagrebacka naklada Balokoviceva 17, Zagreb Tel: 01/6632-659 www.zg-naklada.hr Jarry Harrison, PEE ee SLE LCL Lenn Lc)Robert Hyde KOBNA PORUKA Ne trudeci se zakloniti usta rakom David Babcock glasno zijevnu. Zbog koga bi se, uo- stalom, i trudio? Cooper je dremuckao u su- sjednoj prostoriji, a mikrofon pred Babco- ckovim nosom bio je iskljuzen veé priliéno dugo. Sat i pol poslije ponoéi, po jakoj hlad- noj kisi, éak i u Los Angelesu nije bilo neko slavno vrijeme, iako je do Boziéa ostalo sve- ga dvadesetak dana... Magnetofon pokraj njegova desnog lakta lijeno se okretao, Saljuci u eter uzbudljive zvuke dobrog dieza, ali se Babcock nije za- varavao; kiSa je sve otjerala pod krovove, a njegovi sluSatelji bili su uglavnom Ijudi koji su noé provodili za volanom, trazei mnogo glazbe i malo govora koji bi im mogao ome- tati koncentraciju. “Anketa krajem ovog mijescca”, pomisti Babcock, “neée biti slavna za WNJC. Burac- ker Ce urlati kako gubimo sluSatelje, a zna se tko ¢e za to biti kriv... va3 vjerni 'Ponocni pratitelj’ na valovima WNJC, David Bab- cock... Disco-jockeya je uvijek najlakée okri- viti, zar ne? Nitko ne pita moze li ovjek sva- ke noéi biti zabavan i originalan... i to za bi- jednu placu... Modda je zaista vrijeme da razmislim o Heatovoj ponudi... Istina, ne nu- di neSto mnogo vise od Burackera, ali éu ba- rem raditi danju, Sto bi se Luisi mnogo vise svidjelo...” On obliznu usne i prudi ruku prema tele- fonu, ali se odmah predomisli. Ne zato &to je Buracker, menadZer radio-postaje, strogo zabranio privatne razgovore dok teée pro- gram, po teoriji da linija mora biti slobodna kako bi se sluSatelji u svakom trenutku mogli ukljudivati. Ne, k vragu s Burackerom... Lui- sa svakako veé spava. Cooper promoli glavu kroz vrata susjedne prostorije i Babcock podize pogled. ~ Sto je bilo? ~ Hoéu li ti biti potreban do kraja progra- ma? ~ upita mladié, spuitaju¢i pogled i ner- vozno zabacujuci dugu kosu s éela. - Znas, mami nije dobro, pa sam htio... = Opet? — osmjehnu se Babcock. - To je treéi put ovaj mjesec, ako se ne varam? Cooper nervozno slegnu ramenima. ~ Zaista, Dave... ni lijeénici ne znaju zbog éega ta iznenadna pogorianja... Babcock odmahnu glavom. ~ Sto se mene tiée, mode i¢i - reée stav- jajuéi cigaretu u usta. ~ Naravno, ti zna§ da ti moja dozvola ni8ta ne znati... Ako Burac- ker nekako dozna da odlazi§ ranije, bit ce galame! ~ Znam... hvala ti ipak, Dave. Na mom stolu je jo jedna vrpca, za slutaj da se nesto dogodi ~ Sto se moze dogoditi u ovo prokleto do- ba noéi? - zijevnu Babcock. - Hajde, kidaj, mali... i pozdravi mamu. Nadam se da znaS kako Wigors, dolje na vratima, vodi eviden- ciju kada tko dolazi i odlazi... a Buracker ée- sto pregleda njegov dnevnik. ~ Wigors je OK - osmjehnu se Cooper. - Dobar sam s njim, ne brini, Dave. Laku nos. ~ Laku noé ~ progunda Babcock, ponovno ijevajuci. “Prokletstvo, sat kao da je stao... NINJA * 1jos Gitavih dvadeset pet minuta do kraja pro- grama...” ‘Telefon zazvrlja i Babcock se trie, grabeci sluSalicu, Valjda nee ponovno biti neki ho- moseksualac kao prosli put, onaj koji mu je ke no¢i triput zakazivao sastanak, twrdeci da je lud za njegovim glasom... - WNIC - izrecitirao je Zivahnim glasom. ~ Ponoéni pratitelj, s vama svake noc! ~ Znam ~ rege glas s druge strane Zice i Babcock nabra obrve. Takav glas svakako ni- je o€ekivao u to doba noi: hladan, precizan, glas poslovnog ovjeka koji zna sto hoée reéi i kako ée to reéi — Sto mogu uéiniti za vas? — Imam jednu zanimljivu obavijest za vaSe slusatelje. Koliko znam, praksa je da takve stvari ukljuéujete izravno u program. ~ Toéno... pod uvjetom da procijenim kako e obavijest zaista biti zanimljiva - osmjehnu Babcock. - Dakle, 0 éemu se radi... = Organizacija za koju radim prodaje od- redene vrste usluga — nastavio je isti glas, mirno i odredeno, kao iskusan predavaé. — Mojete to smatrati i reklamom, narayno, ali stalo nam je da Sto vige Ijudi dozna za to. “Onda ste odabrali pogresno vrijeme i po- gresnu_stanicu, gospodine”, pomisli Bab- cock, ali je to bilo nesto Sto glasno nije smio reéi nitko tko je radio za Burackera... ~ Zao mi je ~ rege ~ ali takve vrste oglasa moraju biti unaprijed plagene u nagem ogla- snom odjelu. Mozete im se obratiti veé od- mah poslije devet ujutro. Naravno, da je rijeé © obavjestenju od opéeg znaéenja, ne bi bilo problema, mate veé kako to ide. ~ Veoma dobro ~ glas je i dalje bio hladan i precizan, ~ Kao Sto znam da imate vezu portirom na ulazu u vasu zgradu. Priéckat 6u na vezi dok obavite razgovor $ njim, iako vam odmah mogu otkriti sto Ge vam reci: pri- je togno dvije minute stigao je glasnik s uput- nicom na sto dolara, Mislim da ée to biti do- voljno? ~ I previge — nasmije se Babcock. ~ Za taj novac moizete. ~ U redu ~ prekine ga sugovornik. ~ Pro- vjerite odmah, meni se uri 2 + NINJA Slegavii ramenima Babcock spusti slusali- cu na stol pred sobom i okrene tri broja na drugom telefonu. ~ Wigors? Babcock je ovdje... ~ Ah, gospodine Babcock, upravo sam vas htio zvati — Da javi8 kako se na ulazu nalazi glasnik s uputnicom na sto dolara? - osmjehnu se Bab- cock. Niposto ne bi propustio priliku da se naruga strogom i ukrugenom Wigorsu koji je zlim okom pratio svakog zakasnjelog na- mjeStenika i ponizno se klanjao Burackeru i ostalima iz direkeije. - Veé znam, Wigorse, hvala... — Jednim pokretom Babcock prekine vezu i vrati se drugom telefonu. ~ Halo? ~ Novac je, dakle, stigao ~ mirno zakljudi njegov sugovornik. - Zclite li sada Cuti poru- ku? ~ lzvolite... - Babcock privuée blize sebi blok za koji je tankim landicem bila svezana olovka = Ono o éemu nogas sanjate veé sutra se ostvaruje — polako i razgovijetno pone dik- tirati glas, — Postoji naéin, siguran naéin, da uklonite Covjeka koji se nalazi na putu vaseg uspona... ~ Molim? ~ trée se Babcock. - Kako ste rekli... da uklonite éovjeka koji. = Da, tako sam rekao — potvrdi glas bez imalo uzbudenja. - Zapisali ste? Idemo onda dalje: nagin da uklonite i posljednju prepre- ku vasim Zivotnim planovima... Morate biti samo odluéni i brzi, nazovite odmah, sto pri- je, Pasadena 6854-854... Trebam li ponoviti broj? ~ 6854-854 ~ mehanigki ponovi Babcock. - Alli, slugajte, ovo... ~ Jos samo jedna reéenica — prekine ga glas s druge strane. - Cijena ne igra nikakvu ulogu, zar ne? Zapisali ste sve? Budite |ju- bazni i ponovite mi tekst... Duboko uzdahnuvsi Babcock odgurnu blok od sebe. ~ Cujte — rege évrstim glasom. - U ovom programu emitirali smo zaista sve i svasta, ali ovo... ovo je previse... Zaboga, Bovjeée, pa to je otvoren poziv na ubojstvo!~ Upravo tako. ~ Ponoyno nikakve pro- mjene u glasu na drugoj strani. - Poruka ovog tipa i treba biti jasna, zar ne? — Ne znam je li ovo glupa Sala, mozda ne- ka oklada ili sligno ~ zareza Babcock ~ ali ja ovu poruku neéu emitirati. Ni za sto, ni za ti- suéu, ni za sto tisuca dolara, prokletstvo! — Cemu toliko uzbudenja? Posao je posao, zar ne? Priliéno kratko ste razgovarali s por- tirom, imam dojam da vam nije stigao sve regi. Glasnik je, naime, kod sebe imao i jed- nu uputnicu na tisuéu dolara, Ona glasi na vase ime, gospodine Babcock. Babcock baci pogled na sat. Prokletstvo, jo§ Gitavih petnaest minuta do kraja progra- ma, a on mora slusali tog manijaka. ~ Rekao sam vam yeé ~ reée umoro. ~ Negéu pustiti tu vasu SaSavu poruku ni za sto tisuéa dolara, Jasno? Neéu, k vragu! Kratka stanka, pomalo napeta Sutnja na drugoj strani, a onda prigusen smijeh koji je dugo trajao, = U redu, gospodine Babcock ~ reée naj- zad isti glas. - Zao mi je, Medutim razmis- Jjajte 0 ovome: modda Ce i vama jednog dana netko zasmetati na putu uspona... Klik! Zatresavsi glavom, Babcock spusti slusali- cu is gadenjem se zagleda u nekoliko redova nazvrijanih na bloku. § udivanjem je otrgnuo list i zavitlao ga prema kosu za olpatke w uglu malene prostorije, Glupa Sala, prokleto glupa Sala... lako je netko bio spreman zrtvo- vati sto... ne, tisuéu i sto dolara da bi tu da- volsku poruku poslao u eter... Ovaj svijet je zaista Sasav. I sve Sasavi Telefon ponovno zazvrlja i Babcock ga po- gleda s mrénjom. Pustio je da zvoni triput Prije nego sto je lijenim pokretom prinio slu- Salicu uhu. Babcock! — urlao je dobro poznati me- nadierov glas. = Babcock, k vragu, sto radis? Spavas na poslu? Telefon zvoni pola sata, a ti nista? ~ Tu sam, gospodine Buracker - procijedi. - Upravo sam bio ustao da podesim novu vrpcu na drugi magnetofon, gospodine Bu- racker... — Druga vrpca, ha! ~ posprdno je rezao Buracker. — Spavas, Babcock, spavas! Nisi rekao ni rijedi veé gotovo sat vremena, k vra- gu! Ja te ne placam da slusaé glazbu u mom studiju veé da priéa’, éovjeée, da priga’! Slu- Zatelji ekaju tvoj glas! ~ Sto da pri¢am, gospodine Buracker? — nasmije se Babcock. ~ Noéas na ulici nema ni zalutale macke ~ Je li? A za koga onda priéa Desmond Won na WWIC? Za maéke? Ili za one slusa- telje koji se svakog trenutka ukljuéuju u pro- gram, ha? ~ Zao mi je - Babcock sleZe ramenima — ne mogu slusati druge postaje dok traje nas program, znate. ~ I pored indiferentnosti u glasu nije mu bilo svejedno. Prokleti Won i njegovo Satrovacko brbljanje na radio-valovi- mat Ali je WWIC ipak bio najozbiljniji kon- kurent njegovu programu u to doba noéi... Sto li je ta budala ponovno smislila? E, vidig, a ja mogu i moram pratiti sto radi konkurencija! ~ urlao je Buracker, tako da Babcock oprezno odmaée slusalicu od uha. ~ Taj Govjek tamo ima ideje... ideje, Eu- jes li, Babcock? Znaé li §to je ovaj put smi- slio? Ne znas, naravno... = Ono o invaziji iz svemira, opet? To nije smislio on, gospodine Buracker. To je smislio Orson Wells jo trideset i neke godine! Won je to samo malo prilagodio danagnjem vre menu... da ne govorimo 0 tome da panike praktiéno nije ni bilo, kao kod Wellsa. = K vragu i Wells! Ovo je bolje, stoput bo- je! Won ponavlja poruku kako postoji nagin da se otresete Govjeka koji vam smeta, Cujes Ii! Dovoljno je samo pozvati jedan broj u Pa sadeni! SluSatelji su naprosto pobjesnj njihov telefon neprekidno zvoni, gotovo upa- daju jedan drugome u rijec! ~ Broj u Pasadenit? ~ Babcock obrisa izne- nadni hladan znoj sa éela, a pogled mu odlu- ta prema zguzvanom komadu papira u kutu Broj u Pasadeni: ~ Slusaé li ti mene, k vragu, ili ne slusa} Sto mislis poduzeti?? Babcock odmahnu glavom. “Sve je to glupost”, pomisli, “Won je nale- tio i sutra ée mu se smijati citav grad...” ~ A Sto bih mogao poduzeti, gospodine Buracker? ~ reée na glas. - Program se iona- ko zavrSava za manje od deset minuta NINJA * 3 y~ Vraga deset minuta! Radit ée8 do pod- neva, do sutra navecer, ako bude potrebno! Krajnje je vrijeme da jednom konaéno poite- no zasluZi ono Sto ti plaéam! Pozovi Wona kako znaé i pitaj ga kakav je to trik... a ovaj broj ponavljaj sto cece... spremi se zapisati: Pasadena ~ Imam taj broj — umorno rege Babcock. ~ Sto = Rekao sam da imam taj broj. A sada éu vam reéi isto sto sam rekao i tipu koji je htio naruéiti takav oglas: neéu ga emitirati! Jeste li dobro culi, gospodine Buracker? Necu! Osjeéajuéi se bolje nego i u jednom tre- nutku posijednjih nekoliko godina Babcock veliéanstvenim pokretom zalupi_slualicu, Nekoliko puta se priguSeno nasmijao, udob- no zavaljen u stolicu, Steta sto ne moze vid- jeti Burackerovo lice u tom trenutku, ali i sa~ ma pomisao na to neizdriivo je smijesna. Trgnuo se i bacio pogled na sat. Proklet- stvo, vrijeme je za odjavu programa. Privu- kao je stolicu i sigurnim pokretom ukljucio mikrofon, = Va8 ponoéni pratitelj oprasta se za koji trenutak. Laku i dobru noé i lijep sutrasnji dan za sve koji su jos uvijek na valovima WNIC. J, na kraju, zapamtite jos samo ne- Sto; uskoro éete negdje, na drugom mjestu, Guti jedan telefonski broj i jedno veliko obe- éanje koje moze zvuéati prokleto priviaéno.. ali razmislite dobro o njemu! Nije li veé pre- vise krvi na ovom svijetu? Laku noc jo8 jed- nom... Ponoéni pratitelj, David Babcock, WNIC. “Tako im i treba”, mislio je dok je navik- nutim pokretima iskljugivao uredaje. “Tisucu dolara... u bestraga i tisuéu dolara.” Zapalio je cigaretu i nekoliko trenutaka nepomiéno sjedio odbijajuéi dimove. A onda je slegao ramenima i privukao sebi telefon. Russel Wallkman rastreseno podize pogled s novina - Sto? Pitala sam hoc i jo8 kave ~ svadljivim glasom progunda Meida. - Zasto me tako Eudno gledas? Kava nije dobra? — Neneee... kava je odligna... 4+ NINJA ~ Pa onda? — Nista — on slegnu ramenima i ponovno se zadubi u novine, prave¢i se da éita nesto posebno zanimljivo. — Ako nastavi8 buljiti u novine zakasi na posao. ~ Aha ~ odsutno odgovori on. ~ Sto “aha”? Hoéeé zakasniti na posao? ~ Aha. S druge strane stola Meida slegnu rameni- ma bacajuci se s obnovijenom energijom na tost premazan debelim slojem maslaca i d3e- ma. Iznad ruba novina Russel baci gadijiv pogled na njezino ugojeno lice s ostacima one odvratne noéne kreme, na nemarno raz- drljenu prijavu kuénu haljinu i kosu ispunje- nu ukosnicama. Izbjegavao je pogled na og- romne grudi koje su se nazirale u izrezu hal- jine... “Odvratna je”, pomisli. “Kao krmaga, s tim neprekidnim Zderanjem i neprekidnim glavoboljama! Gospode Boze, izgleda goto- vo starija od svoje majke... a tek joj je tride- set éetvrta... U usporedbi s Kerry...” Kerry On spusti novine i zagleda se u jednu toé- ku nekud iznad Zenine glave. Kerry... Kerry je veé nesto sasvim drugo. ~— Cemu se sada ceris? — dopre Meidin glas kao iz velike daljine. — Molim? ~ Pitala sam zbog dega se ceri8, Russ? — otro ponovi Zena. - Ti mene, izgleda, uopée ne slusaé! ~ SluSam te — osmjehnu se on, pazjivo sa- vijajuci novine da bi th ostavio na rubu stola, Bacio je pogled na sat. - Uh, k vragu... mo- ram poduriti... Do videnja, draga! Javit éu ti ako se sluéajno opet budem morao zadréa- t. - Znam - Meida odvrati ledenim glasom. = Veoma si discipliniran kao muz, Russe. Uvijek se javi§ da neée§ na vrijeme s posla.. = Pa da - namjerno dobaci on, hvatajuéi torbu s poda pored stolice. Lakim korakom je presao onih nekoliko koraka do predsob- Ija i pazljivo podesio évor kravate pred zrca- Jom, a onda hitro navukao jaknu diveéi se odrazu svoje vitke figure.“Jo§ uvijek si prokleto zgodan, Russe Wallk- mane”, pomisli, smijeSe¢i se svojem odrazu u zrcalu. “A ove sijede viasi na sljepooénicama Gine te samo jo8 zgodnijim... Nije cudo da se djevojka kakva je Kerry zatelebala u tebe...” ~ “K vragu”, lecnu ga neugodna pomisao, “3to je Meida maloprije htjela reéi? Glas joj je zvucao priligno ironiéno... Da ne sumnja nesto?” ~ Do videnja, draga! ~ doviknuo je jos jed- nom i zalupio vrata za sobom, S oaksanjem je pretréao nekoliko stuba, diSuéi vlazan zrak punim plucima. “Jos je mnogo lijepih dana preda mnom”, mislio je paleci motor novog “corvera” koji je blistao u punom sjaju éelika i kroma. “Jos mnogo lijepih dana s Kerry... ali Meida...” “Cijena ne igra nikakvu ulogu, zar ne’ Ti redovi koje je, kao privugen magnetom, najprije proditao na oglasnoj strani jutrosnjih novina neprekidno su mu titrali pred ogima. “Cijena ne igra nikakvu ulogu, zar ne?” “K vragu, ako itko stoji na putu mog uspo- na onda je to Meida”, pomisli s gorginom. “S takvom Zenom nikud ne mogu... a moj posao zahtijeva izlaske, pozivanje poslovnih pri telja u stan... koktele... a Meida je jos ru: ija kad se utegne u jednu od onih odvratno sku- pih veéernjih haljina iz kojih se salo prosipa na sve strane... A njezino kuhanje. “Sto ti je, Russe Wallkmane”, reée iznena- da u sebi, pazljivo motreci semafor pred so- bom. “Shvaéas li o Gemu razmisljas... o uboj- stvu... da, 0 ubojstvu svoje zene!” Vozio je nekoliko blokova prazne glave, évrsto. stisnutih tankih usana, odjednom mnogo stariji nego Sto bi trebalo za njegovih éetrdeset dvije godine. Vozio je prebrzo, ne- ‘oprezno, preopasno za ulice zaguéene u ju- tarnjoj Spici. “ Meida mi nikad neée dati razvod... a ako prihvatim krivicu na sebe, njezini odvjetnici €e me odrati, Zaradujem dobro, mogao bih zaradivati jos vise, ali... Ne, to ni izbliza ne bi bilo dovoljno za pristojan Zivot s Kerry... Ta mala voli provod, voli se lijepo odijevati, voli nakit. Taksist o iji se blatobran gotovo oge3ao, gnjevno se iskezi na njega, sipajuéi pravu bu- Jicu irskih_psovki, Wallkman odmahnu ru- kom. Samo mu jo§ nedostaje neka guiva na ulici. Lovako Ge na posao jedva sti¢i na vrije- me. Kao za inal, ¢itavog jutra nije imao ni tre- nutka predaha u svom uskom odjeljku, sta- klom odvojenom od drugih odjela reklamne agencije “Menton i Rockwell”. Telefon je ne- prekidno zvonio, a kolege i suradnici upadali su bez kucanja s pitanjima i upola dovrsenim skicama i projektima u rukama. Oprezno, kao lopov, osvrnuo se oko sebe, iako je drvenim donjim dijelom pregrade bio zaklonjen od pogleda kolega, i privukao tele- fon blize sebi. Broj mu je bio urezan u pam- Genje... okrenuo ga je drhtavom rukom. ~ Halo? ~ upitao je tihim glasom kad je netko podigao sluSalicu na drugoj strani. S gadenjem je bacio pogled na dlanove iznena- da viazne od znoja. ~ lzvolite ~ javio se ugodan Zenski glas. ~ Ne morate proyjeravati, ovo je broj koji ste 2eljeli. = Uh... mislim, rijeé je 0 broju koji je ju- tros dan u oglasu... u oglasu u “Egsamine- eee ~ Da, ovo je taj broj — prigusen, topao smi- jeh. - Cim ste se javili nage usluge su vam o¢igledno potrebne. Budite ljubazni, dajte nam ime i adresu i odekujte na’ poziv. = Trenutak! ~ Wallkman se tre. Iznenada se osjetio mnogo sigurnijim u sebe. Bogamu, to je po svemu sudeci necija glupa Sala! Sto ako mu se ime sutra pojavi u nekom & vom Zenskom Gasopisu... u poduzem spisku ameri¢kih muZeva koji sanjaju o tome da ubiju svoje zene? — Involite - glas je bio strpljiv. - Vodite, molim vas, raéuna 0 tome da razgovor ne moée trajati predugo... ~ O éemu se, zapravo, radi? Mislim, hoée- te li zaista... zaista da... ~ Da. - Jo jednom onaj topao, prigusen smijeh. ~ Uginit éemo sve kako smo i obe¢ali u oglasu, ali nam je za to potrebno nekoliko podataka, vase ime i adresa prije svega, zar ne? ~ Kako éu biti siguran da za to nitko neée doznati? ~ Diskrecija je u naSem postu veoma va na. Nazalost, drugih jamstava nema. Zasad, NINJA * 5= Zasad? Znati li to da jamstva ipak po- stoje? = Svakako... ali budite kraéi, molim vas. Ime i adresu... ~ Hmm... éckajte... zapravo, zvat ¢u vas drugi put... Zapalio je novu cigaretu i zabuljio se u scenarij za kratki TV film koji je netko malo- prije spustio na njegov stol. Uredno otipkani redovi, medutim, plesali su mu pred odima i nikako se nije uspijevao usredotogiti na nji- hov smisao. Dofavsi konaéno do zakljuéka da se ipak \di 0 gruboj predboziénoj Sali Wallkman se bacio na posao, hitro nabacujudi svoje pri- mjedbe na listove papira pred sobom. $ ne- godovanjem je pogledao u telefon kad je po- novno zazvonio. ~ Molim? = Sam si, dragi ~ Kerry - proSaputa on. - Pobogu, djevoj- ko, koliko sam ti puta rekao da me ne zoves na posao! Prava je sreéa da sam upravo u ovom trenutku potpuno sam, zna. ~ U redu, u redu, nemoj odmah bjesnjeti - mazno je govorio djevojéin glas s druge stra- ne, — Ovo je nesto vaio, znas, Russele. On se tre ~ Vaino? Da nisi...? Vedar smijeh. — No, nije ono éega se bojis, ne brini. Ker- ry se zna brinuti o sebi... Zanima me jesi li vidio jutrosnji “Clarion”? = “Clarion”? Ne, nisam. Zn: da i ne Gitam to smeée. Zasto? ~ U njemu se pojavio jedan oglas... Wallkman prinese ruku éclu ali na pola pokreta zaboravi na hladan znoj koji je po- novno izbio po njemu. ~ Oglas? ~ Da, Razmisljala sam... ti ljudi nude rje- ‘enje i nageg problema... ~ Ahhh... Vidio sam taj oglas, ali u “Egsa- mineru”! To je Gista glupost, Kerry... da si malo bolje razmislila i sama bi to shvatila. Uostalom, ja. — Russele Wallkmane! ~ glas iznenada po- stade o’tar i krestav. - Ako ti iSta znaéim, onda éemo se vidjeti veé veéeras da porazgo- varamo 0 tome! uostalom, 6 + NINJA On bespomoéno odmahnu rukom. ~ Kerry, znaé da ~ Veéeras! - évrsto ponovi ona. — U Sest, kod mene. Veza se prekinula upravo u trenutku kad je u Wallkmanov ured usctala Norma Phoe- nix, jedna od modela koji su povremeno ra- dili za agenciju. NjiSuci raskosnim kukovima hladnokrvno je sjela na njegov stol i dohvat la cigaretu iz kutije, smjeSkajuéi se ispod éu- peraka crvene kose koji su joj padali na o¢i - Izvolite! ~ hladno rege Wallkman. Nor- ma Phoenix, njezinog pravog imena trenutno se nije mogao sjetiti, najmanje mu se svidala od svih modela zbog svoje vulgarnosti i drs- kosti. Ipak, bila je nezamjenjiva ako ste tra- Zili dobar model za reklamiranje prozirnih spavacica, donjeg rublja, kupacih kostima... — Russe, duso ~ rege ona promuklim gla- som ~ Sto mi to kaze Arkin iz kadrovskog? Nisam uila u kombinaciju za onu reviju pre- kosutra u “Carltonu”, je li? ~ Da — odgovorio je, prevréuei toboze za- interesirano papire pred sobom. ~ Pa? ~ Zasto? Nisam dovoljno dobra? — os- mjehnu se ona, otpuhujuci dim cigarete pre- ma Wallkmanovu licu. = Nije 0 tome rijeé - on sleze ramenima. - Znas i sama da su to modeli za sredovjeéne, punije domatice, Zene koje trade nesto ozbilj- nije. A ti. ~ A ja sam za seksi modele, one od kojih muskarcima curi slina, to hoées reéi? ~ Nor- ma se podrugljivo nasmije. - K vragu, Russe, znaéi li to da me i ti smatra’ uzbudljivom? Wallkman se usiljeno nasmij = To se vidi, zar ne? — Hmmm... po tvom ponaganju to se ne bi dalo zakljuciti, znas, Homoseksualac nisi, to se odmah vidi... ona tvoja Zena, pa... bolje da ne govorimo o njezinu izgledu. Prema tome, ostaje nam samo jedan zakljuéak, je li tako? ~ Norma - reée on nervozno = moie§ li svoju analizu ostaviti za neki drugi dan Imam posla preko glave! Ona ga je i dalje zamisljeno promatrala kroz poluzatvorene kapke, njiSuci se gornjim dijelom tijela i odbijajuéi kolutove dima ~ Da, to €e biti... ima drugu, mladu, je li, ti nevaljali detko?On tresnu na stol papire koje je dr2ao u ruci — K vragu, Norma, rekao sam ti da imam posla! Najzad, Sto se to tebe tig... Da i imam drugu to ne bi bio tvoj problem, zar ne? = Da - uzdahnu ona. - Moji problemi su druge veste. Treba mi taj angazman u “Car- ltonu”, znaé... Ide Bozié, a ja sam ostala bez love... = Ne dolazi u obzir ~ on odmahnu glavom. — Modeli su veé odabrani a probe poéele — Kao i obiéno — lijeno odvrati ona silazeci sa stola. - Pa dobro... Ali, da se vratimo za~ potetom razgovoru. Sto misli§ kako bi ona gomila sala od tvoje postovane supruge rea- girala kada bi joj netko javio da se vidas s iz~ yjesnom plavokosom gospodicom koja Zivi na Trevor Heintzu? Wallkman obliznu iznenada suhe usne. = O éemu to govori8, Norma? ~ O “Carltonu” ~ nasmije se ona. Lice joj je i dalje imalo miran, naivan izraz. On nekoliko puta brzo zakima = U redui ~ rece prigusenim glasom. Dobit €e8 taj posao u “Carltonu”, prokleta bila! A. sada odlazi! Gubi mi se s oéiju! — Ne budi takav, dragi ~ mazno rege ona, ~ Vi muskarci bas ste nezgodni kad se otkriju vase sitne prijavstine, zar ne? Do videnja, Russe. I hval Buljio je u zatvorena staklena vrata jos du- g0 posto je Norma pobjedonosno izaéla, ne- Eujno miguéi usnama. A onda, kao da se bu di iz sna, privukao je telefon sebi i okrenuo isti onaj broj koji je zvao i pola sata ranije — Ne, k vragu, nije mi jasno! Glavni inspektor Harris rezignirano sleze ramenima, kao stari pomorac koji promatra nailazak bure sa sigurnoscu da ée se ona, pri- je ili kasnije, ipak ispuhati. U svojoj dugoj karijeri, s vise ili manje uspjeha, suradivao je s mnogim okrugnim tuzZiteljima u Pasadeni i znao da oni, i pored diploma éuvenih univer- ziteta, ne poznaju tezak, opasan i ponckad prijavi posao kojim se policija bavi, Najzad, okrudni tuzitelji, birani na svoje funkcije, na ovaj ili onaj nagin provodili su te godine u foteljama, da bi potom nestali bez traga ili potradili sebi jo§ toplije mjesto pod suncem; glavni inspektor Harris, kao i inspektor i de- tektiv Harris prije njega, ostajali su tamo gdje su ih zatekli, u sve uzaludnijoj borbi sa zloginom koji je imao na stotine ruku. Hii se Harrisu barem tako éinilo... = Ne, nije mi jasno — malo mirnijim gla- som nastavi okruzni tuzitelj Rapelle, nervoz- no kuckajuéi prstima po savréeno poliranoj povrsini ogromnog radnog stola svojeg ure~ da, ~ Ili je taj vaS éovjck potpuno nesposo- ban ili oni u telefonskoj centrali ne znaju svoj posao! — Hallfret je odligan policajac — nakostri- jedi se Harris ~ i vi to znate, Rapelle! A sto se tige struénjaka u centrali, vjcrujem da i oni znaju §to rade... Mislim da moramo pri- unati kako ovaj put imamo posla s Ijudima koji jednostavno znaju vise od njih! ~ I da dignemo ruke od svega, zar ne? ~ podrugljivo dobaci Rapelle gladeéi svoju kratku crnu_kosu iznad preplanulog, lica Oéigledno udivanje s kojim je to Ginio Harti- su nije promaklo. Najzad, nije bita nikakva tajna da je do svog polozaja Erick Bruster Rapelle dogao najvise zahvaljujuci glasov’ domacica. ~ Ne, Harrise, to nece ii. mora- mo uéiniti sve da uhvatimo tu bandu i izve- demo je pred sud = Mi veé dinimo sve ~ ree on glasno, trlja- juéi umorne ogi, Rapelle ga je izvukao iz po- stelje nesto poslije ponoéi, ali se sam poslije toga sigurno vratio u svoj krevet, da bi sada, oko devet ujutro, bio syjez i odmoran kao ruda. ~ Vase “sve” sada otigledno nije dovoljno ~ suho reée Rapelle. ~ Pogledajte ovo... tele- fonski pozivi koje sam jutros zatekao na ovom stolu... petnaest-dvadeset poziva, Har- rise! Grad je uzbuden! Harris se isceri = Zar vam ne laska Sto gradani imaju toli- ko povjerenja u vas? A, Sto se poziva tite, mi smo ih imali deset puta vise, i to od pono Zone koje misle da ¢e ih ubiti mudevi, muze- vi koji sumnjaju na Zenc... histerigne usidjeli- ce koje su nekoga vidjele pod prozorom, po- slovni ljudi Koji sumnjaju na partnere, glumi- ce koje misle da ée ih konkurentice ukloniti NINJA * 7 natda bi dosle do glavne uloge u nekom bijed- nom komadu... Da imam pet puta vise poli- cajaca ne bih mogao ispitati sve te pozive prije kraja ovog mjeseca! ~ Od toga nema koristi - odmahnu Rapel- le glavom. ~ Treba igi ravno u srediste, tamo gdje se banda nalazi... A do nje, da podsje- tim, vode telefonske Zice. ~ Mote biti... znate li samo koliko telefon- skih zica ima u Pasadeni? - Harris se nasmi- je. — K vragu, mislim da se nepotrebno uzbu- dujete; sve do sada nemamo dokaza da je i jedno jedino ubojstvo izvréeno po narudzbi, a to je ono glavno, zar ne? ~ Do sada? — frknu Rapelle. ~ Bit ée ih, Harrise, i nemojte se zavaravati. Vidjeli ste pozive... prije ili kasnije netko od tih Ijudi iz~ gubit Ce Zivce i pokuSati preduhitriti Govjeka na kojeg sumnja da Zeli njegovu smrt... a da ne govorim Sto e se dogoditi kad ta banda stvarno poéne djelovati. Hallfret radi na to- me, zar ne? — Da. Proveo je éetiri sata u glavnoj cen- trali pokusavajuéi otkriti gdje se nalazi apa- rat s tim brojem, kako sam vam veé rekao Culi ste: taj je aparat iskljuéen joS profle go- dine, Hallfret je ak obigao mjesto gdje se nalazio, jedno napusteno skladiste blizu puta za Glendale. Provalio je unutra sto mu, kao Sto znate, nije dozvoljeno bez sudskog nalo- ga za pretres ~ nije nasao nikakav telefon, znam veé ~ rege Rapelle zavaljujudi se u udobnoj fotelji — Zbog éega poslije toga nije zahtijevao da se taj broj iskijudi u samoj centrali? To je naj- jednostavnije, zar ne? = Toéno, ali Hallfret nema ovlastenje za takvo sto, Nemam ga éak ni ja. I za to je po- trcban sudski nalog. Sudac Chembres ga je oubio izdati rano jutros; po meni, s pravom. Ti momei nisu udinili jos nista konkretno i moida je sve to jos uvijek samo — Nalog se moze dobiti - zamisljeno rece Rapelle. ~ Ima i drugih sudaca, k vragu. Chembres je stara budala... Prije toga, me- dutim, trebali ste pokusati ustanoviti tko je predao te proklete oglase u redakeije listova i radio-postaja, Harris se s mukom uspras love u svakom misicu. 8 + NINJA |, osjeéajudi bo- Rapelle podize obrve. ~ Kuda, inspektore? Jo§ nismo zavrsili... li Zclite svojim Ijudima izdati upute o ovome Sto sam govorio? ~ Kog éu vam vraga? — jetko reée Harris. ~ Vi sve znate bolje od mene, zar ne? Okrenite telefon, nadite Mac Allistera, mog zamjeni- ka, i prenesite mu instrukeije. Ja idem u kre- vel, k vragu! A to Sto vi predlazete - éetiri Covjeka rade jo8 od ranog jutra, Rapelle! Rapelle ga je nekoliko trenutaka smrknu- to promatrao, a onda mu lice obasja osmijeh. = U redu ~ reée blazim glasom. ~ Shvacam da sam pretjcrao. Sjedite, Harris, k vragu. Mora da ste umorni? — Ne ~ ovaj odmahnu glavom. ~ Moram igi, Ako mi zaista Zelite pomosi, interveniraj- te da se izdaju potrebni sudski nalozi. Ma- da... ne vjerujem da ée put do njihova otkri- vanja biti tako jednostavan. Ti momei nisu glupi i sve Sto je do sada poduzeto pokazuje izvrsnu organizaciju. Oni svakako oéckuju da ée njihova linija biti iskljuéena u centrali Ne mogu a da ne pomislim kako w pricuvi veé imaju neki bolji i efikasniji sustav za stu- panje u vezu s moguéim musterijama. Rapelle je zurio u svoj stol, lagano kima- juéi glavom, = Da Harrise... toga sam se i ja bojao — rege tiho. ~ Pa dobro, uéinit éemo sve sto se bude moglo, zar ne? ~ Sve Sto se bude moglo ~ potvrdi glavni inspektor glavom. ~ Ako to bude dovoljno — doda malo tise. ~ Kuda, inspektore? ~ upita Maggioli, nje~ gov vozaé kad se umorno spustio na sjedalo svog automobila, = U centralu - progunda Harris. - Ali ne- moj Zuriti... trebam razmisliti. Maggioli se osmjehnu, jer je dobro pozna- vao Harrisa ~ Sefe... -A? Harris se tre, iznenaden. Nije bio Maj giolijev obiéaj da ga uznemiruje u razmislja- nju. Mora da se dogodilo ne8to zaista vazno. ~ Sefe... onaj crveni kombi iza nas. i vama ne Gini da nas prati? ~ Da vidimo ~ progunda Harris. - Skreni u prvu ulicu desno... ali bez Zmigavca. zar seMaggioli kimnu glavom, ne_mijenjajuéi tempo gotovo do pred samo raskrizje. Naglo je okrenuo volan udesno i gume su protes rajuéi zaskripale, ali je vozilo trenutak kasni- je veé bilo u popreénoj ulici. Harris nije ski- dao pogled s retrovizora. ~ Profao je dalje - osmjehnu se. - Lazna uzbuna, Maggioli Ovaj sumnjigavo odmahnu glavom. ~ Mote biti, ali ~ Da, i meni je bio sumnjiv ~ slozi se Har- ris. — To se dogada. Obojica smo umorni, z.. Maggioli Sutke sleZe rame se vrati svojim mislima. ~ Sefe... Maggiolijev glas bio je tih, vrlo tih, Harris shvati da je, dok je on razmisljao, vozaé éita- vo vrijeme buljio u retrovizor. = Opet imamo rep, ha? - osmjehnu se. — aj, ne govori, pusti da ga sam prona- a, a Harris abvaljujuci blagoj uzbrdici uz koju se uli- ca penjala imao je bolji pogled unazad nego maloprije, pa mu nije bilo te8ko otkriti tam- nozeleni “buick” koji se évrsto drzao udalje- nosti od stotinjak jardi iza njih ~ Buick”? ~ Toéno ~ kimnu Maggioli glavom. - Izbio je iz popreéne ulice lijevo od nas i od tada nas ne ispusta iz vida, Kao da ih Zeli demantirati tamnozeleni “buick” iznemada izbaci Zmigavac i skrene li- jevo u raskrizje preko kojeg su presli trenu- tak ranije. Harris zastenja od razogaranja = Opet laéna uzbuna ~ procijedi. ~ K vra- gu, koji nam je vrag jutros Zavalio se u sjedalo, paleéi cigaretu koja mu je pekla veé gorka usta. Zaista je premo- ren, inaée mu se ne bi uéinilo dvaput tijekom petnaestak minuta da netko prati njegov au- tomobil. Najzad, zasto bi netko pratio upra- vo njega? Zasto? Harris se tr2e i ispravi u sjedalu, ne obra- éajuéi paznju na Maggiolijev zaprepasteni pogled. Iscerivsi se vozaéu on izbaci cigaretu kroz prozor i iz unutrasnjeg dzepa sakoa iz- vuée notes. Naskrabao je nekoliko redova na papiru i dodao list zaéudenom vozacu. “Modda nas prisluskuju? Od sada se spo- razumijevamo samo znakovima!” Maggioli kimnu glavom, vra¢ajuéi listié, a Harris plamen upaljaéa, kojim je zapalio no- vu cigaretu, iskoristi da unisti i papiru, Sada su obojica napregnuto buljili u retrovizor. ~ Koliko éemo se jo8 ovako voziti? ~ ne- marno upita Maggioli, — Jo malo, k vragu - reée glasno, mozda i glasnije nego Sto je Zelio. - Trebam razmisli- ti ~ U redu, Sefe... kladim se da vas na stolu Geka barem deset novih poruka, nista dru- £0. ~ Zato i neéu igi tamo — nasmije se Harris, - Hajde, skreni ovdje desno... idemo malo u smjeru Alhambre Treéeg pratitelja, mali kamionet zivih bo- ja, primijetili su gotovo istodobno i zavjere- nicki se iscerili jedan drugome. “Ipak ti jos nisi za staro Zeljezo, Alberte”, mislio je Har- ris, “Naravno, ovakvo nesto je trebalo o¢eki- vati... banda mora dréati na oku mene, Ra- pellea, Hallfreta, kako bi znali dokle smo sti- gli u istrazi ina vrijeme presla na neku drugu metodu rada, Ono s telefonima trebalo me jo8 ranije upozoriti da momei znaju sve 0 tehnici telefonije i prisluskivanja. Blizilo im se novo raskrigje i Harris je Zur- no znacima objainjavao Maggioliju 8to treba uciniti. Naglo su skrenuli udesno, u popreénu uli- cu. Stezuéi zube, Maggioli je suzenim ogima prougavao kolonu vozila koja im je dolazila ususret.. Dat Naéinivsi nagli zaokret za 180 stup- njeva nasred ulice uspio je ugurati vozilo iz- medu dva kamiona u suprotnoj traci, ne ma- regi za skripu kognica i gnjevne zvuke sirene. Sada je ponovno jurio prema raskrizju iz ko- jeg je trenutak ranije izaSao. Harris je napi- pao revolver u navlaci pod sakoom i lagano ga izvukao. Sada! Uz Skripu guma policijsko vozilo igjuri iz popreéne ulice i ukopa se ispred kamioncta koji se zanio od naglog koéenja. Harris, s re- volverom u rukama, veé je bio na asfaltu, op- téavajuéi oko prednjeg dijela automobila. NINJA * 9~ Policija! - zaurlao je, maguéi revolve rom, ~ Van! $ rukama uvis! Iza stakla na kabini kamioneta vidio je dva unezyjerena lica, iskolad Svud oko njih zaorile su se sirene, skripa guma i pone- ki tresak koji je odavao da mnogi vozati jo8 drijemaju za svojim volanima. ‘ovjek pored vozaéa kamioneta poleti vra tima na svojoj strani; iskusnom policajcu nije promaklo da se posluzio lijevom rukom da bi ih otvorio. To je moglo znaéiti samo jedno. ~ Stani! - uzviknu Harris podizuci oruije. - Pucat é Ne Zeleéi riskirati on odskoti korak nazad, u zaklon iza prednjeg dijela svojeg automo- bila. Covjek iz kamioneta veé je bio na tly; u desnoj ruci dréao je veliki crni revolver éija se cijev prijeteci dizala, Harris ispali jedan hitac u blijedo lice iskesenih zuba i baci se na twrdi asfalt, oéekujuéi svakog trenutka fijuk metka iznad svoje glave. Snaina eksplozija gotovo ga je odigla od la i oSamutila, Metal je zaitropotao po as- faltu oko njega, ali se on veé oprezno dizao na jedno koljeno, rastjerujuci besmislenim pokretima ruke ispred lica gusti dim koji je iznenada obavio sve oko njega ~ Maggiolit - uspio je prostenjati. - Van, k vragu! Crvenkasti plamen vec je obavio ostatke kamiona i preskakao na prednji dio policij- skog automobila, = Maggioli! Kad se Harris bacio na koljena kraj njega vozaéevo lice bilo je blijedo, nepomiéno. — Gotov je... - progaputa uplaseno netko nad njim. ~ Prokletstvo - Harris je procijedio kroza zube. Duga, tanka metalna krhotina, dio uni- Stenog kamioneta, kao bodez se zarila s lije- ve strane u Maggiolijev vrat, raskidaju¢i mu grlo, Smrt je morala biti gotovo trenutaéna. Visok mladié sirokih ramena, koji je usao u prostoriju neobiénog izgleda, na trenutak je zastao na vratima koja su, kao u Japanu, neéujno klizila u stranu, Kimnuo je glavom i dugim elastignim koracima krenuo na su- protnu stranu; njegove bose noge nisu stva- 10 * NINJA rale nikakav Sum na podu od glatkih dasaka premazanih lakom. Na sredini prostorije vjeZbao je drugi éov- jek, takoder visok i Sirokih ramena, obucen samo u blistavobijeli kimono sa zagonetnim japanskim znakom na prsima. Njegove bose noge kao da nisu dodirivale pod; pokreti ru- ku i tijela slijevali su se jedan u drugi tako brzo da ih je oko jedva moglo slijediti; i po- red gotovo nadljudskih napora koje je tako nesto zahtijevalo, u prostoriji se nije culo éak ni ubrzano disanje; na privlaénom licu o8trih crta nije se zapazao ni najmanji gré Plavokosi jo jednom kimnu glavom smje- Stajuéi se udobnije. I sam majstor borilackih vjeStina, jedan od najboljih na Zapadnoj obali, bio je svjestan da je pred njim umjet- nik kojeg je malo tko na svijetu mogao do- stigi, Ne samo zbog savrene koncentracije i brzine; to su bile stvari koje su se napornim vjezbama mogle dosti¢i — u pitanju je bilo i nesto drugo; nacin razmisljanja, mozda, koji je Covjeku omoguéavao da se potpuno stopi sa svojom okolinom, da se identificira s even- tualnim protivnikom pred sobom i unaprijed predvidi svaki njegov pokret. Narayno, bilo je tu jos nesto: majstorstvo u svakoj Skoli borilackih vjestina za koju je svi- jet znao i zatim jedan korak dalje od toga Majstorstvo u jednoj vjestini prednost je u borbi; ali se moze pretvoriti i u prednost za protivnika koji tu Skolu poznaje, jer tada uv- jezbani pokreti postaju predvidljivi. Nigega predvidljivog, medutim, nije bilo u pokretima Covjeka koji je vjezbao sam u toj prostoriji i plavokosi mladié s poStovanjem odmahnu glavom, iako je veé dugo znao da je pred njim borac kojeg nikad neée dosti¢i. Nikakva Carolija, naravno, nikakva poznata i nepoznata stimulativna sredstva koja nakrat- ko éovjeku mogu dati nadljudsku snagu i brzinu, Ono sto je gledao bilo je skup znanja i iskustva za koja postoji samo japansko ime: ninjutsu, Ostao je potpuno nepokretan nekoliko tre- nutaka, ispunjavajuéi moéna pluéa zrakom i nastojeci vratiti uobigajenu mirnocu svakom Ziveu, svakom misicu angaziranom do kraj- njih granica. Pogled dva tamnoplava oka za-stade na posjetitelju i preplanulo lice ozari osmijeh. ~ Zdravo, Pitte! ~ Da te ne poznajem tako dobro — reée plavokosi - zakleo bih se da uopée nisi ni primijetio kad sam uSao, Paule, ~ I prevario bi se - osmjehnu se onaj kojeg je nazvao Paul, prilazeéi dugim elastiénim korakom da bi se i sam spustio na podij. - Osjetio sam te jo8 pred vratima, Oklijevao si, zar ne? Pitt spusti pogled. Nikakav odgovor nije ni bio potreban, ~ Nista? ~ Nista - 5 teskim uzdahom odgovori pla- vokosi. ~ Ti Ijudi znaju svoj posao, Paule — Tako neSto sam i ogekivao, Nemoj da te to toliko pogada, Pitte. Mi cemo im veé udi u trag — Kog si me vraga onda slao u Pasadenu, ako si znao da nista neéu postiéi? - I pored ostrijeg tona Pittovo je lice obasjavao prija~ teljski osmijeh. ~ To se-moralo uéiniti ~ Paul sleze rameni- ma, ~ Svaka potjera ima svoje zakone i odre~ deni redoslijed poteza koji nije dobro naru- Siti... Uvijek pocinjes najlaksim i najjedno- stavnijim naéinom, birajuci potom sve sloze- apornije poteze, kako ne bi dosao u situaciju da topovima gadas vrapce... To mo- Ze izgledati sporo i nepraktiéno, ali postupno doznajes sve vige 0 protivniku, pripremajuéi odluéan udarac koji on neée moéi uzvratiti. ~ To je preduboka filozofija za mene, k vragu! Nemam Zivaca za takvo strpljivo pip- kanje po mraku, tito vrlo dobro zna8, Paule. Pokazi mi Govjeka kojeg treba zgrabiti za gu- 3u i prepusti sve meni, a ovo... — on rjecito slegnu ramenima, buljeci u glatki pod. ~ Bit ée vremena i za to ~ Paul se osmjeh- nu - kad saznamo koga treba hvatati 2a gu- 3u. Koliko sam doznao iz novina, ni policija nije uspjela uciniti nista vige od tebe. ~ Vise? Prvi put sam bio u Pasadeni, tamo ne poznajem nikoga, kao Sto nas... a za ova tri dana doznao sam barem koliko i policija! ~ U telefonskoj centrali nisi uspio otkriti nigta novo? ~ Tamo se vise nema sto otkriti, Policijski mehanizam uspio je dobiti nalog za iskljuce- nje te linije tek juéer, iako smatram da bi im mnogo mudrije bilo da su tu liniju od potet- ka samo prisluskivali. Ne¢e nigta otkriti, na- ravno, Izgleda da je netko otkrio tajnu tvog malog uredaja, Paule. ~ Nije to nikakva tajna, Ja sam se éudio kako to da se nitko jo8 prije nije sjetio da na- pravi nesto sligno - Paul sleze ramenima. - Nije vise nikakva mudrost prikljuciti se na neiskoristenu telefonsku liniju i primati pozi- ve preko nje. Mogli su to raditi godinama, naravno, da nisu morali obavijestiti o kojem se broju radi. Poslije toga bilo je samo pita- nje vremena kad ée im polieija stati na put = I, Sto sada? - progunda Pitt. - Ostali su bez Kontakta s moguéim “kupcima”, zar ne? Pau! odmahnu glavom, ~ Tome se ne smijemo nadati. Oni svakako veé veoma dobro znaju svoj sljedeci korak. Nesreéa je sto ih u tome nitko ne moze spri- jeciti — Nitko? A mi? Na preplanulom licu zaigra osmijeh. ~ Naravno da emo ih mi sprijetiti, Pitte, ali to neée biti tako brzo kao Sto misli8. Tko u Pasadeni vodi istragu 0 tome? ~ Neki detektiv Hallfret ~ mrzovoljno od- vrati Pitt. - Svi tvrde da je veoma sposoban, ali. — Ali mu, kao i obigno, zastarjeli zakoni postavljaju vise prepreka u istrazi nego sami kriminalei - Paul se ponovno osmjehnu. - ‘Tvoj prijatelj Babcock nije te mogao uputiti ni na koga drugoga? ~ Ne. Ion gotovo nikoga ne poznaje u Pa- sadeni, osim kolegu koji radi u jednoj od ra- dio-postaja. Taj momak je bio veoma Ijuba- zan, dao mi je éak i novinarsku legitimaciju, ali od toga nije bilo koristi; u policiji sute kao ribe 0 pokuSaju ubojstva glavnog inspek- tora Harrisa i nikome nije bio dopusten pri- stup u laboratorij u kojem se ispituju ostaci unistenih vozila. Paul kimnu glavom = Ne vjerujem da Ce Sto otkriti, Medutim, ‘oni grijese ako misle da je netko htio ubiti Harrisa... To je bio defanzivan potez éija je svtha bila uklanjanje tragova. Naravno, oni su pratili i prisluskivali Harrisa, vjerojatno jo8 nekoliko [judi koji su kijuéni za istragu; u NINJA © 11ovo} fazi bilo im je veoma vaéno da znaju dokle je policija stigla. Harris je svakako ot- krio da ga prate; zbog éega bi inage iznenada zaustavio neupadljivi kamionet nasred ras- krigja, s revolverom u ruci, ako je vjerovati novinama. Netko od voda bande reagirao je veoma brzo kako bi sprijecio uhigenje i ispi- tivanje [judi u kamionetu, Vjerujem da ta dva bijednika nisu éak ni znala da nose bom- bu s daljinskim upravijanjem... ~ Hmm... to mi zaista zvuéi vjerojatno ~ Pitt potvrdi glavom, zabacujuéi kosu s éela. To znaéi da je banda neobiéno dobro organi- zirana, zar ne? — Upravo tako. Pored toga, u operaciju je ulozen velik novac koji se ne moze isplatiti tako brzo, po prirodi posla. Medutim, za Sest mjeseci, godinu dana... — Paul se uspravi, proteZuci snazne udove. - Moramo raéunati s tim, Pitte, da Ge im biti veoma tesko uci u trag... Ovaj njihov prvi potez lukavo je smi- Sljen, kao prva faza dobre reklamne kampan- je koja potroSaéima daje do znanja da se sprema nesto novo, Druga faza za sve je mno- g0 slozenija... iako mislim da znam kako é dalje raditi ~ Ti onda zna’ mnogo vise od policije - progunda Pitt. - Koga god sam u Pasadeni pitao, samo je slegao ramenima i gledao me kao da pitam ima li Zivota na Alfa Kentauru! — Nikakvo éudo ~ nasrmije se Paul pola- zeéi prema izlazu iz dvorane. — Policajcima nedostaje maite. Hajde, idem se okupati i presvuéi, pa na put! ~ Put? ~ trze se Pitt, ustajuéi, - Kuda? U Pasadenu? —Neee... imam dojam da je srediste zbiva- nja trenutagno na drugoj strani. U Austinu.. — Austin? U Teksasu? Koji ti je vrag, Pau- le, to je na drugoj strani svijeta! ~ Toéno - Paul kimnu. - Austin, Teksas. Tamo idemo, Pitte... $ mukom gutajuéi slinu Russel Wallkman mahnu barmenu i ovaj spremno gurnu preko Sanka novu éaiu viskija u kojoj je njezno zveckao led. Hladna tekuéina, medutim, nije uklonila ni jednu grasku znoja s Wallkmano- va lica i barmen ga zabrinuto pogleda. Co- 12 + NINJA vjek koji se toliko znoji nekoliko dana pred Bodié ne mode biti zdrav... ili je u pitanju ne- mirna sayjest... Bilo kako bilo, najradije bi ga zamolio da potrazi drugi lokal; ionako je imao previge nevolja s drogiranim i pijanim gostima, a nitko ne voli da policija upada u te ~ Gospodin Yang, pretpostavljam — tiho progovori Zenski glas Wallkmanu na who. On se okrene éitavim tijelom na uskom stolcu. — Da... ovaj... ja sam — Wallkman se tre. Trebalo mu je nekoliko trenutaka da se sjeti imena koje je odabrao za taj sastanak, imena jednog od mladih suradnika u agenciji. - Vi ste... mislim...? ~ Gospoda Tyler - reée ona priguéenim gla- som, uspinjuci se s lakoom na visoku stolicu kraj njega. ~ I pijem rum s Colom. - Rum i Cola, Odmah, gospodo! - os- mjehnu se barmen koji nije skidao pogled sa zene. Kao nekom Garolijom pred njom se stvori velika okrugla éasa s piéem. Wallkman je jos uvijek zbunjeno buljio u gospodu ‘Tyler koja je srkutala piée gledajuci Tavno pred sebe. “Zar je moguée da se ovak- va Zena bavi tim... tim poslom?” - Dakle? Na usnama joj je Icbdio fini osmijeh, Sada je gledala Walikmana u o@i onim istim pogle- dom od maloprije, pogledom punim neizrece- nog poziva, Kao privuéene magnetom, Wallk- manove o@i odlutase niz haljinu koja je sada otkrivala izvanredno gradene noge. jepe su, zar ne? — mirno ree gospoda ‘Tyler. - Medutim, mislim da se ovdje nismo sastali kako biste se vi divili mojim nogama... zar ne, gospodine “Yang”? Izraz. lica s kojim je popratila posljednju rijeé jasno je dao Wallkmanu do znanja da od njegova laznog imena nema mnogo kori- sti, Usiljeno se osmjehnuo, preturajuci po dze- povima. Ona podize obrve. ~ Idete? Da se niste predomislili? = Ne. Razgovarat éemo na nekom dru- gom, pogodnijem mjestu... ~ Oh? Nemojte da vam neke gluposti pad- nu na um, gospodine Yang! ~ Oi joj iznena- da postadose hladnije. — Veoma se dobro znam éuvati Wallkman uzurbano zatrese glavom.— Ne - rece zbunjeno - mozete biti sasvim sigurni sa mnom, gospodo... Ja... — Da - osmjehnu se ona ponovno, mnogo toplije. - Oprostite, pogresno sam vas proci- jenila. Sto éete, i to se dogada... Nisu progovorili ni rijeci sve do izlaska iz bara. Zena zimogroiljivo privuce revere svog mantila oko grla. Ki8a je, istina, prestala, ali se vjetar s oceana sve hladnije zavlaéio u sva- ku poru, ~ Kuda? - upita ona gledajuéi odozdo u Wallkmana. Iznenada je podsjecala na neza- &tigenu djevojéicu i Wallkman se u posljed~ njem trenutku suzdréao da joj njezno ne oba- vije ruku oko ramena. = Moj automobil je ovdje - rete promuklo. —U njemu ée biti toplo... i nitko nas neée uz~ nemirivati, ~ Vrlo dobro - kimnu ona glavom, - Samo pozurimo... Opustena u udobnom sjedalu ona je gle- dala ravno pred sebe. Wallkman je Sutio, ne znajuci kako da zapoéne razgovor, stezudi volan prstima tako da su mu zglavci poblije~ dili. — U redu, gospodine Wallkman — rege ona iznenada. ~ Da prijedemo na stvar... nemam, previse vremena, znate. On se trie. = Kako... oh, k vragu! ~ Pa da! ~ nasmije se ona, ~ Ploéica s ime- nom i adresom skoro ispred mog nosa. Ali zaista nemate razloga da se bojite, Russele.... smijem Ji vas zvati Russel? Ljudi za koje ra dim su ozbiljni poslovni Ijudi i svaki podatak koji doznam ostat ée u najstrozoj diskreciji. Konaéno, to je i u nagem interesu, zar ne? Tho je covjek koji vam smeta? Gospoda Tyler mirnim pokretima izvuée srebrnu tabakeru iz torbice i zapali dugu, tanku cigaretu gledajudi iskosa Wallkmanovo lice. — Potpuno shvaéam vase oklijevanje, Rus- sele - govorila je tiho, grienim glasom, ~ Me- dutim, na vasem licu vidim da ste odluku veé donijeli... da ste Covjek naviknut donositi te- 8ke, odgovorne odluke. Ovaj Zivot nije nima- lo lak i stavija bezbrojne zamke na put Ijudi- ma koji su inteligentniji i sposobniji od dru- gih, vredniji od svih koji ih okruzuju. Nije la- ko osloboditi se uvrijezenih predrasuda; nit- ko to ne zna bolje od mene, vjerujte... ali morate shvatiti da su te predrasude izmislili slabiéi i nesposobne osobe, kako bi sputali one druge i otrgli im iz ruku pravo da uprav- Jjaju i odluéuju — Vi ste glumica? ~ upita on iznenada ~ Bila sam ~ Zena se kratko nasmije. - Ka- ko ste to pogodili? ~ Po prirodi svog posla ~ on sleze rameni- ma - dolazim u kontakt s vasim kolegama. Moram reéi da je Seta sto ste napustili taj poziv... ~ Posao koji sada radim mnogo je bol} osmjehnu se ona. ~ A vi ) Film? Kazaliste? Film? ~ Ne, Radim u jednoj reklamnoj agenciji. ~ Posao koji me uvijek priviagio. - Gospo- da Tyler duboko uzdabnu i kao nekom éaro- lijom haljina joj skliznu jo3 malo navige. ~ Ali. ~ Bilo je previge prepreka na tom putu? — Walkman se ironiéno nasmije. Tri dupla vi- ja koja je za kratko vrijeme progutao tek sada su potinjala djelovati i on je povratio urodenu lakocu u ophodenju s Ijudima, K vragu, nije ovo bio prvi krupan posao koji je sklapao... pa ak ni s privlaénom Zenom! ~ Toéno - nasmije se gospoda Tyler gla- sno, izbacujuci nedopusenu cigaretu kroz prozor. - Ali zaista, da prijedemo na stvar... tko vam smeta? = Moja Zena. Gospoda Tyler s razumijevanjem kimnu gla- vom. Uska, njezna ruka na trenutak dotaknu ‘Wallkmanove prste na upravijacu ~ To sam i pretpostavila - reée tiho, - Re- koste da radite u reklamnoj agenciji... ona vas sputava, zar ne? Morate odréavati mno- go kontakata, primati mnogo Ijudi... a ona nije Zena koja se snalazi u drustvu, je li tako? ~ Jo8 éu pomisliti da sve znate 0 meni — Wallkman se isceri. ~ Da, tako je, ali mislim da se to vas, gospodo, nimalo ne tige! ~ Velma. ~ Molim? ~ Moies me zvati Velma — osmjehnu se ona. ~ Trebao bi znati 8to predvidaju zakoni nae drage velike zemlje... tii ja od ovog tre- nutka smo suugesnici; nema vise razloga za sluzbeno ophodenje. NINJA * 13~ Upravo sam to htio reéi ~ Wallkman je trljao sljepooénice ispod kojih ga je iznenada otro zaboljelo. $ gotovo dvadeset sekundi zakasnjenja pokrenuo je vozilo kad upalilo zeleno svjetlo na semaforu, ~ Upravo sam to htio reéi... Koliko ée me stajati to zadovolj- stvo? ~ Deset. - Sada je i Zenin glas bio hladan i poslovan. ~ Deset tisuéa? Hmmm. ~ Previse? Kazu da se u reklamnim agen- cijama dobro zaraduje. Wallkman se morao nasmijati ~ U reklamnim agencijama se zaista dobro zaraduje. Deset tisuca dolara za ovakvu stvar, pa... meni to izgleda smijesno jeftino, zaista! Zena se promuklo nasmije. ~ Nisam dobro procijenila, znadi. Sto mo- Zemo, i ja sam nova wu ovom postu... Medu- tim, — Ima jo§ nesto? - Wallkman se tre, Bola iza oéiju iznenada je nestalo i on se osjetio Jak i siguran u sebe, kao uvijek kad je u izgle- du bio dobar posao. Prokletstvo! Za bijednih deset tisuca dolara osloboditi se Meide! Biti slobodan! — Da, ima jos nesto... - Zena ponovno spu- sti glas. ~ Vidi, ti radi na mjestu koje zahti- jeva kontakte s mnogo ljudi... a to je ono Sto predstavija najteZi dio naseg posta, Wallkman obliznu iznenada suhe usne. ~ Predlazeé da i ja radim za vas... za tvoju ‘organizaciju? = Da. U tom slugaju, naravno, ne bi morao nista platiti za izvréenu uslugu. Wallkmanov mozak je uzurbano radio, ali je odgovor bio ogigledan. — Ne ~ odmahnu glavom, ~ To ne dolazi u obzir, = Zaito, Russe? ~ Razmisli malo, k vragu! ~ Njegova aro- gancija je ponovno dolazila do izraéaja, pot- hranjivana alkoholom koji je kruzio njego- vim tijelom. ~ Kada... posto zavriite posao, ja u biti na listi sumnjivih, naravno. Policija ée me dréati na oku... prokletstvo, svi Ge me iz~ bjegavati kao kuznog! ~ E, vidi8, tu se varas - nasmije se gospoda ‘Tyler. -— Prvo i prvo, policija neée imati ni jednog dokaza u rukama. Stvar Gemo izvesti 14 + NINJA kao nesretan sluéaj, u trenutku kada bude’ daleko od tog mjesta... ~ To im neée smetati da posumnjaju. ~ Ne, neée, ali ni jedan sudac neée biti ta- ko glup da te optudi za ubojstvo bez mrve dokaza. Narayno, ne modes izbje¢i da ti se ime pojavi u novinama, ali to je samo pred- nost, ako prihvatis moju ponudu. ~ Prednost? K vragu; kakva to prednost mote biti? — Ljudi su inteligentni, Russe - osmjehnu se Zena. ~ Svi Ge znati da si narucio ubojstvo svoje Zene, ali ti nitko nece nista moéi... U tvom sluéaju éak ni s raéuna u banci neée od- jednom nestati veéa svota novea. Razmisl Sto Ge udiniti tvoji poznanici koji veé davno razmisljaju o neéem slitnom? Russe, ti éeS biti Ziva reklama za nas posao, zar ne shva- a8? Ljudi ée na tvom primjeru shvatiti da im policija ne moze nista... i upravo tebi & obratiti da bi stupili u vezu s nama! Wallkman obrisa znoj koji mu je ponovno izbio na éelo. ~ Dakle? - Sapnu Zena. ~ Prihvaéam — rege on. ~ Preipostavijam da éete zaraéunavati i neku vrstu provizije? ~ Naravno. Deset posto. - Ona se pribije uz njega, dotiéuéi mu usnama obraz. ~ Ti i ja éemo izvrsno suradivati, Russe, osjecam... = I meni se Gini - reée promuklo. - Nego... tvoji Sefovi, smeta li im ako njihovi Ijudi idu zajedno u krevet? Jo§ jednom se pribila uz njega éitavim tije- Jom. — Nimalo ~ Sapnula je. — A i zasto bi im smetalo? Istrazitelj Joseph Hallfret zami8ijeno je odbijao dimove u smjeru stropa, jedva i pri- mjecujuéi mrezu kablova koja sé po njemu provlaéila izmedu svjetilki. Oprezno je is- pruzio prst i dotakao mikrofon koji mu je vi- sio pred nosom. — Na ovo govorite, je I' da’? Babcock uzdahnu, misleéi kako nije nikak- vo éudo sto policija nista ne moze toj bandi ubojica ako istragu vodi taj Govjek sanjivog i nimalo inteligentnog lica, u izguzvanom si-vom kaputu pregorjelom cigarom na nekoli- ko mjesta. ~ Da ~ rege ~ na to govorim. A “to” se, znate, zove mikrofon... ~ Zaista? - zainteresirano rege Hallfret di- iudi svoje teske kapke. — To je, dakle, mikro- fon. Recite mi... vi niste vidjeli tog kurira koji je donio novac za reklamu, je li tako? — Ne, nisam ga vidio ~ nervozno odvrati Babcock — kao Sto sam vam veé ponovio dva ili tri puta. Vidio ga je Wigors, vratar, i sva~ kako vam je veé rekao da je to bio najobiéniji kurir agencije za hitne poruke, kakvih u gra- du ima oko dyjesto, ako se ne varam... Mi- slim da gubite vrijeme sa mnom.... bolje bi bi- lo da te ubojice trazite na nekom drugom mijestu, a ne ovdje! — Ovo mjesto je malo zanimljivije od dru- gi. Vidite, vi ste jedan od rijetkih koji su od- bili objaviti oglas... da ne spominjemo obe¢a- nih tisucu dolara za tu sitnu uslugu, ~ Sto automatski znaéi da sam suudesnik? ~ isceri se Babcock. ~ Bravo! Naredniée, je li se itko sjetio predloziti vas za Nobelovu na- gradu? ~ Za sada nije - osmjehnu se Hallfret pa- leéi novu cigaretu. - Vas program uskoro po- Ginje, zar ne? = Da - mrzovoljno odvrati Babcock. - Ra- alog vise da na§ razgovor Sto prije okonéa- mo... ~ Naravno, mogu ragunati na vas u slugaju da bude potrebno identificirati glas vaseg su- govornika? ~ Moiete. Medutim, ako niste znali... to nije nikakav dokaz na sudu. = Da, to nije nikakav dokaz na sudu - slozi se Hallfret, - A opet, nikad se ne zna... Laku noé, gospodine Babcock. I hvala... — Nema na demu — automatski odvrati Babcock. Uzurbao se oko uredno slozenih vrpea ni stolu pred sobom i Ietimigno pogledao hrpi- cu tekstova koje su mu za tu noé pripremili kao osnovu za ¢askanje na radio-valovima, Telefon zazvoni i on procijedi psovku kro- za zube. Zeleni telefon, onaj diji je broj bio poznat svima; vjerojatno netko od slugatelja koji je pohitao sebi na vrijeme osigurati mje- sto u programu, = WNIC - izrecitira Babcock u slusalieu, ~ Iolite! ~ Dobra veéer, gospodine Babcock. Mi- slim da poznajete moj glas? Babcockov pogled poleti prema vratima kao da Zeli pozvati Hallfreta, ali, naravno, policajac je do sada bio barem milju daleko. ~ Da ~ reée da bi dobio u vremenu. ~ Vi ste prije tri no¢i htjeli dati onaj oglas... - Prs- ti mu uzurbano preletjese preko komandi na redijskom stolu i jedan od magnetofona ne- Cujno se poéne okretati pred njim. ~ Tako je, gospodine Babcock. Imate izvr- stan sluh, zaista, Medutim, prije nego S10 prijedem na stvar, zamolio bih vas da ovaj razgovor ne snimate, gospodine Babcock. “K vragu! Pa ovaj tip...” Pogled mu i nehotice odluta kroz prozor, prema dugim nizovima osvijetljenih prozora stambene zgrade preko puta. Je li moguce da ga netko dréi na oku? ~ Da, pravilno ste zakljucili, ~ U glasu se konaéno osjetilo i malo podsmijeha. - Prati- mo svaki va8 pokret, gospodine Babcock. Vi- dimo éak i magnetofon koji se okre¢e pred vama. Iskljucite ga. “Prokletnici”, mislio je bijesno Babcock. “Ali, mene ne mozete tako lako uplasiti...” Magnetofon pred njim se zaustavi, ali zato krene onaj koji je stajao iza njega, bosno prema prozoru, tako da se iz zgrade preko puta tesko mogao vidjeti, Babcock steze zu- be, pitajuci se je li uspio njegov trik. ~ To je vee bolje - podsmjehnu se glas s te- lefona. - Vrlo dobro, gospodine Babcock, sada mozemo razgovarati, Imam jos jednu poruku koju trebate prenijeti u vasem pro- gramu, — Ne trudite se - promrmlja Babcock. — Molim? Nesto ste rekli? ~ Ne, ne... htio sam samo pitati je ka sligna prethodnoj? ~ Da, sliéna je. — S druge strane se neSto Sto je podsjeéalo na smijeh. ~ Jeste li spremni zapisati? ~ Cekajte... a novac za oglas? — Ovaj put emitirat cete ga besplatno - rege hladan, precizan glas. ~ Mislim da nam toliko dugujete, gospodine Babcock. ~ Inaée? NINJA * 15~ Sto inage? = Imao sam dojam da ste na kraju htjeli dodati jedno “inaée”, nigta drugo. ~ Inteligentni ste, gospodine Babcock. Toé- no, postoji tu jedno “inaée”. ~ Loge po mene ako odbijem, zar ne? ~ Veoma loge. Vidite, nama je potreban dokaz, gospodine Babcock, da posao moze- mo raditi a da nas ni policija niti bilo ko drugi ne ometa. Ne bih Zelio da upravo vi postanete takav dokaz... rekao sam vam veé, va’ program mi se svida. Babcock prijede rukom preko écla. = Znojite se, gospodine Babcock? — pod- smjeiljivo rece glas u njegovo uho. — Zar vam klima-uredaj nije ukljuéen? ~ Nije - ukogeno se osmjehnu Babcock. - Ali, pozurite s tom porukom, program treba poéeti za koji trenutak Sve sto je Guo sve manje mu se svidalo. Babcockov pogled odluta prema vratima ko- ja je Hallfret, sreéom, ostavio poluotvorena. = U redu ~ poslovnim tonom reée glas. Spremite se da zapigete poruku. Ali prije to- ga, na trenutak pogledajte kroz prozor... ~ Kroz prozor? = trae se Babcock. - Za- Sto? ~ Mislim da ée vas prizor zanimati. - U glasu se ponovno osjeti podsmijeh. - Nem te prekidati vezu. Jednostavno ustanite i po gledajte kroz prozor, Kimnuvii, Babcock lagano spusti slusalicu na stol i uspravi se, licem okrenut prozoru “Sva ste¢a Sto ni jedno jutro veé godinama ne propustam tréanje”, proleti mu kroz gla- vu... Imat ée dovoljno snage i brzine da izve- de ono sto je naumio. Jo§ uvijek s licem prema prozoru, on se snazno odupre desnom nogom o pod i baci prema vratima, preletjevsi udaljenost do njih u dva duga skoka. Odbivsi se o zid kraj vrata on se sruéi kroz uski otvor, praéen zaprepa- Stenim Cooperovim pogledom. ~ Kidaj! - dreknuo je, bacajuéi se ponovno na pod pored zida. ~ Kidaj! Kao nekom éarolijom na vratima se goto- vo be8umno stvori niz pravilnih otvora deb- Jjine prsta. Jo8 jedan niz, nesto ispod prvog. dobovanje metaka koji su podizali obladice prasine na suprotnom zidu odbijajuci se od 16 * NINJA Evistog betona skrivenog samo tankim slo- jem maltera, zi, Cooper! ~ zaurla Babcock. - Dolje! Ali je Cooper veé padao nauznak, povla- éeci za sobom stolicu. Babcock zarije glavu u pod, ne Zcleéi gledati mlazove krvi koji su knuli iz prostrijeljenih mladiéevih grudi. = Prokleti bili! — zaurla nemoéno, stezuéi prstima prljavi rub tepiha. ~ Prokleti bili! Ubo- jice! Ubojice! ~ Sto sada éekamo? - nervozno upita Pitt, kora¢ajuéi po debelom tepihu hotelskog apart- mana. — Nismo valjda dosli u ovaj prokleti grad da bismo gledali televiziju? Niska djevojka potpuno crne kose i og- romnih tamnih ogiju na blijedom licu veselo mu se osmjehnu. Sjedila je na udobnom kau- tu skupljena kao macka, ali je i najmanji nje~ zin pokret otkrivao gracioznost savréeno gra- denoga vitkog tijela ~ Tebi se opet Zuri, Pitte? ~ rece ugodnim glasom, ~ Austin ti se ne svida, izgleda? ~ Austin! — prezrivo frknu mladié. - Kao da sam vidio grad, k vragu! $ aerodroma smo naprosto dojurili u ovaj hotel i evo veé tri sata sjedimo dok Paul prelistava novine od posljednjih sedam dana... Zeljan sam ak- cije, boga mu...! Paul pailjivo sklopi novine i spusti ih na urednu gomilicu listova koja se veé nalazila na podu pred njegovom foteljom. Kad je po- digao pogled, na licu mu je lebdio osmijeh. ~ Malo strpljenja, Pitte. Pogledaj Sumiko i mene... hajde, popij neSto i smiri se. Ono sto Gekamo poéinje za... — on baci pogled na ruc- ni sat - za toéno tri i pol minute. - Dakle? O éemu se radi, Paule? Paul dotaée daljinski upravijag, stiSavajuéi donekle bugne ovacije mase koja je potpuno ispunjavala dvoranu, Kamera je polako klizi- la preko uzbudenih lica, ne skrivajué Jjena usta, staklaste of i blije transu. Paulovu oftrom oku nije promakla jeftina odjeéa tih Ijudi, mnogi neobrijani ob- razi i neuredne kose; bili su to Ijudi bez stal- nog posla, sigurnih prihoda i bez perspel da uskoro dodu do njih... Jednostavno, Ijudi dovoljno ofajni da budu spremni na sve. Akose nade nekto tko bude znao iskoristiti sav taj dugo potiskivani gnjev. Senator, postovani Johnatan Lee Ed- wards, ogigledno je bio takav Govjek i okup- Ijena masa je to znala, Kao ofarani, utisali su se na prvi pokret njegove ruke, Zedni rijeci koje ée im reéi ono sto Zele cult. Paul s odobravanjem kimnu glavom, Dra- matiéna stanka bila je izvrsno odmjerena; Edwardsov nastup svakako je redirao vrhun- ski struénjak, Manji Zovjek mréavoga fanatiénog lica i bli- jedih plavih ogiju pod visokim éelom nave se nad gomilu mikrofona, kruze¢i strogim pogle- dom oko sebe, kao uéitelj koji gleda tko to ne prati njegovo predavanje s dovoljno paz- nje. ~ Prijatelj... Amerikanci... Kao opéinjena, Sumiko je sluéala dubok, priviaéan glas senatora Edwardsa koji je si- gurno, pouzdano uobliéavao glatke reéenice, kao da svaka od njih donosi otkrovenje za okupljene |jude. Ne, oni nisu bili krivi za po- Jozaj u kojem su se nasli; zapravo, oni su ono Sto je najbolje u Americi, ali su postali ne- svjesne Zrtve sustava koji je besramno uvela administracija sadasnjeg predsjednika, admi- nistracija koja je davala prednost svima, i erncima, i Meksikancima, i Portorikancima i svima drugima, osim njima, eliti ameri¢kog naroda, ~ Na Sto te ovo podsjeéa? — tiho dobaci Paul = Ne znam — trée se Sumiko. - Mada mi sve te rijeci zvuée veoma poznato... Uosta- Jom, protitala sam veé nekoliko Edwardso- vih govora i svi su otprilike u ovom stilu ~ Da ~ Paul kimnu glavom. ~ Ali, pazi... sluSaj sad ovo... ~ Prijatelji! ~ sada je veé moénim glasom vikao Edwards kako bi nadjagao urlanje ma- sc. ~ Prijatelji... ova zemlja je bolesna, ali li- jek za nju postoji. Da, postoji! Taj lijek ste vi, pravi, distokrvni bijeli Amerikanci! Vrijeme je da se ova zemlja prene i strese sa sebe sve Sto ne valja, sve Sto je bolesno, iskvareno, prijavo! Odbacimo slabiée, odbacimo nepo- sredne, odbacimo sve koji ne shvaéaju veliki amerigki san! Prijatelj... podite za mnom pu- tem koji nece biti lak, ali putem koji ée pri- donijeti preporodu ove namuéene zemlje i ponovno je izvesti na mjesto u svijetu koje i zasluzujei Podite sa mnom... uklonit éemo sve koji se nadu na putu naseg... da, naseg uspona! Paul odluénim pokretom iskljuci televizor i skogi na noge. Pitt se tre iz lakog drije~ meia. — Hajdemo ~ Paul reée kratko. - Moram So prije razgovarati sa senatorom Edward- som! ~ Sto? - Hajde ~ mirno i strogo ponoyi Paul. — Ovaj govor neée trajati jos dugo. Zelim go- voriti s njim dok je joX pod dojmom mase oko sebe, prije nego sto na lice dospije vrati- ti uobicajenu masku. — A ja? — tiho upita Sumiko = Ostani - njeZno se osmjehnu Paul, - Za svaki slug ~ Oho! - Pitt napne mikié moglo biti guzve? ~ Nikad se ne zna - Paul sleze ramenima. enatori su obiéno okruzeni gomilama go- rila; narogito na velikim skupovima kakav je ovaj veéeras. Moze se dogoditi da se naa li- ca ne svide nekome od njih... Sumiko, pozovi hotelsku garazu i reci da izvezu na§ automo- bil pred ulaz. Zuri nam se. ~ Meni jo8 nije jasno zasto toliko Zurimo? — progunda Pitt u dizalu koje ih je vratolom- nom brzinom nosilo nanize ~ Ti izgleda nisi slu8ao senatorov govor — osmjehnu se Paul. ~ Inaée bi ti ved sve bilo jasno. = Ne podnosim politigare - Pitt odmahnu glavom. - K vragu, sto je rekao taj senator Kad ovoliko Zurimo? Paul odmahnu glavom. — Nije ti pala u og fraza koju Edwards éesto ponavija u svojim govorima? ~ rege. ~ Vidi, prateci sto se zbiva Sumiko je to prva primijetila u novinskim izrescima. Skrenula mi je paZnju na Edwardsa... ~ Kakvu frazu, k vragu? Svi se politigari naprosto razbacuju lijepim frazama! ~ Ova ne zvudi osobito privlatno... Sjeéas se: ukloniti sve koji se nalaze na putu uspo- na! ~ Misli8 da bi NINJA © 17~ Ukloniti sve... - gundao je Pitt. - K vra- gu! Nije moguée da...? = Da. Ista ona fraza koja se pojavijuje u poruci “Korporacije smrti”, zar ne? ~ Cekaj malo! - pobuni se Pitt. — Ipak. banda plagenih ubojica i senator... to ne ide, boga mu! — Misli8 da je to sluéajnost? — osmjehnu se Paul, ~ A ja sam opet uvjeren da nije. Narav- no, nisam joS potpuno siguran i zato Zelim razgovarati s Edwardsom. = Ne misliS valida da ée odmah pasti na koljena i sve ti priznati? ~To ne mislim... ali ne zaboravi kakvu sam Skolu progao, Pitte. Nauéili su me da citam Zovjekove misli samo na temelju jedva prim- jetnih pokreta muskulature njegova lica, po- kreta zjenica, gesta, svega sto prati govor. Uostalom, i sam si do sada primijetio da je meni veoma te&ko lagati.. ~ Da, to znam ~ uzdahnu Pitt. ~ Pa do- bro... da pokusamo i to... Sto misli8 poduzeti ako se tvoje sumnje potvrde? ~ Zavisi od situacije - zamislieno reée Pa- ul. Pitt je namrsteno buljio kroz vjetrobran u raznobojna svjetla. — Mene zanima neSo drugo... kako sius- pio povezati bandu sa Zapadne obale s éov- ickom iz Teksasa, k vragu! Ja tu jo8 uvijek ne dim nikakvu vezu... A Sto se tige one prok- lete fraze: modda ju je netko iz bande primi- jetio u nekom od Edwardsovih govora i jed- nostavno je prisvojio jer mu se svidjela? ~ Takva moguénost postoji - Paul kimnu glavom, lagano kruzeci oko prepunog parki- raligta u blizini sportske dvorane, ~ Ali cemo, to brz0 doznati NakavSi slobodno mjesto. za_parkiranje njih dvojica pohitage prema sluzbenom ulazu u dvoranu iz koje je jo8 uvijek dopirala buka razdrazene mase. Govor senatora Edwardsa ogigledno jo§ nije bio zavréen i Paul zadovolj- no kimnu glavom. Ovaj se veselo nasmije, pokazujuéi glavom prema trojici mladiéa koji su stajali pred ulazom, kao prva prepreka na njihovu putu. ~ Prepusti ih meni, Paule - reée Pitt tiho. 18 © NINJA S vedrim osmijehom na licu Paul zastade pred ulazom. Ona trojica ga podozrive po- gleda’e. ~ Kuda? - grubo dobaci jedan, oéigledno voda trojke. ~ Ja sam novinar ~ reée Paul, vadeci ko- madié kartona iz déepa sakoa. - Evo moje iskaznice... Zelim razgovarati sa senatorom Edwardsom, ~ Senator Edwards ne prima piskarala ko- ja ne poznaje. Ako ga Zclite vidjeti obidite okolo { udite u dvoranu, tamo je predvideno mjesto za vas, Hajde, kidaj! Paul kimnu, kao da je suglasan s tim rijei- ma, i okrene se u mjestu. Pitt se radosno is- cerio, jer je veoma dobro znao sto iza toga slijedi... Zavaran Paulovom mirnoéom gemalj se veé okretao svojim drugarima, tako da mu je potpuno promakao nagli pokret lijeve noge kojim je Paul iznenada prekinuo svoj polu- okret. Noga je munjevito poletjela zrakom, odbacujuéi protivnika daleko na glatki be- tonski zid dvorane. Jednim skokom Paul se stvorio izmedu pre ostale dvojice, prije nego Sto su shvatili da se dogada neSto neogekivano. Dignute u visinu ramena i savijene u laktovima Paulove ruke naéinige pokret vjetrenjaée, pokret kojim je gornji dio svog tijela u djelicu sekunde okre- nuo najprije lijevo, a zatim desno. Kao gro- mom pogodeni, éuvari se srusi8e na asfalt. ~ Brzo! — dobaci Paul Pittu, grabeci oboji- cu istodobno za okovrainike. Kao matiée unio ih je kroz vrata i odbacio na pod uskog hodnika. Pitt je veé stizao za njim, vukuci treéega. Obraéun koji je trajao svega sckun- du ili dvije nije privukao nigiju paznju i Paul zadovoljno kimnu glavom. ~ Kuda? - tiho upita Pitt. Ispruzenom rukom Paul je pokazao na li- jevu stranu i njih dvojica lakim, hitrim kora- kom pohitase niz hodnik. Nisu morali dale- ko: desno od njih uskoro se pokazaée siroka vrata nad kojima je stajao natpis “Izlaz u dyoranu”. To je potvrdivala i buka koja je dopirala iza njih, nepriguena debelim be- tonskim zidovima. Paul dade Pittu znak da bude tih i nasloni uho na donji dio vrata, ispod mutnog stakla.I pored galame iz dvorane jasno je éuo korake; netko je Setao tamo-amo s druge strane vrata, évrstim, teskim korakom krupnog i snaz- nog éovjeka., = Strazar - Sapnu on Pitty koji ga upitno pogleda. - Vjerojatno je i naoruzan = Pa Sto? ~ mladié slegnu ramenima. ~ Na- dam se da Ge§ ovaj put mene pustiti napri- jed? Paul se osmjehnu i potvrdno kimnu gla- vom, Iscerivsi se, Pitt pruzi ruku prema vrati- ma, spreman da ih snazno odgurne. ~ Prokletstvo! ~ prosikta. — Vrata su zak- jucanal = Tko je to? ~ zaéu se grub glas s druge strane iu mutnom staklu Paul primijeti stra Zarovu siluetu. ~ Ovuda je zabranjen prolaz! — Hajdemo! - tiho rege Paul, Ovaj sleZe ramenima, ali pode za njim. Ne daleko, jer ga Paul svega nekoliko sto- pa dalje zaustavi rukom. Pribijeni uza zid pri- Suljali su se vratima i Paul oslusnu. Strazar se odmaknuo od prolaza i ponovno je hladno- krvno Setao na drugoj strani Nekoliko trenutaka Paul je osluskivao sklopljenih oéiju, sve dok nije bio siguran u putanju kojom se strazar kretao i brzinu tog, kretanja. Uspravivai se, on prijede do suprot- nog zida; hitar pogled lijevo i desno pokazao je da je hodnik jo uvijek potpuno prazan. Buka u dvorani naglo se pojaéala u plimi ovacija namijenjenih svakako kraju govora senatora Edwardsa. Duboko udahnuvii, Paul u dva skoka prijede hodnik, neprekidno po- veéavajuéi svoju brzinu, Tresak stakla kroz koje je nogama proletio naprijed potpuno je bio priguien urlanjem koje je dopiralo iz dvo- rane. Ni Pitt nije gubio vrijeme; provukavsi ruku na drugu stranu hitro je otkljugao bravu i ot- vorio vrata, Njegova pomoé, naravno, nije bila potrebna: svoj skok Paul Oldridge je ne- pogrjesivo zavrsio udarcem prstima noge u pleksus iznenadenog strazara. Dohvativsi revolver iz navlake pod straza- rovim sakoom, Pitt se osvrte oko sebe. Na drugoj strani ve¢e prostorije uredene kao predvorje nalazila su se giroka vrata iza kojih je dopirala zagluiujuéa buka. - Ne, Pitte! Paulovo je upozorenje doslo _prekasno. Pitt je neoprezno odgurnuo vrata i promolio glavu kroz njih. Senator Edwards, za govor- nicom, nalazilo se svega dvadesetak stopa pred njim, okrenut ledima, s obje ruke podig- nute uvis. Njegovi tjelohranitelji, medutim, znali su svoj posag; pored onih koji su se bez sumnje nalazili u dvorani, éetvorica su staja- a uz boéne zidove, motreéi na vrata iza se- natora. Reagirali su munjevito i samo je breina spa- sila Pitta Terenca od hitaca koji su se zarili u vrata na mjestu gdje je stajao djelié sckunde ranije. Paul ga snaznom rukom povuée u stranu, Cudedi se istodobno drskosti tjelohra- nitelja. Zar je moguée da scnator Edwards ima toliku moé da njegovi Ijudi nekaznjeno smiju pucati pred ogima deset ili dvadeset ti- suéa gledatelja? ~ Natrag! ~ doviknuo je Pittu, vukudi ga prema izlazu u hodnik. ~ K vragu, ovi se ne Sale! ~ Prijatelji! - dopirao je monstruozno po- jagani glas Edwardsa iz dvorane. ~ Vidjeli ste... senator Edwards nekome smeta... net- ko je uletio ovamo s orujjem u ruci, da me ubije... da vama oduzme i posljednji traéak nade u uspon, u bolji Zivot! ‘enator brzo misli — hladno dobaci Pitt u hodniku. ~ Oprosti, Paule, za ovo... K vragu, nije mi palo na um da su tako blizu! Dva éoyjeka s revolverima u rukama, Ed- wardsovi tjelohranitelji, veé su tréali za njima kroz hol, lica iskrivijenih od besa. Paul se osvrte oko sebe; krivina hodnika bila je pre- vise blaga, nece moi da stignu do zaklona prije nego sto tjclohranitelji stignu do hodni- ka ~ Uza zid, Pitte! - dobacio je kroza zube. On je stao nasred hodnika, ruku mirno opu- Stenih niz tijelo. A onda je hladnokrvno, la- ganim korakom zakoracio prema razbijenim vratima predvorja! Naravno, bilo je razloga za takav postu- pak. Prije svega, Edwardsovi Ijudi bili su pro- fesionalci, to je odavao svaki njihov pokret Pucat ée odmah za éovjekom koji teéi ili ih pokuiava iznenaditi, jer im taj Covjek nege dati vremena za bilo Sto drugo. Usamljena prilika koja mirno koraa hodnikom, njima u NINJA * 19susret, neée izgledati opasno i njih dvojica ée stati da razmisle. Dovoljno je da to oklijevanje potraje svega djelié sekunde... ~ Stanit - uzviknu jedan od tjelohranitelja, visok mladié obrijane glave. ~ Ruke uvis! Paulove ruke podose navige mu je pokazivalo prirodno iznenadenje éovjeka ko- Ji ide svojim poslom, a netko mu gurne re- volversku cijev pod nos, = Lee! Tu je i drugi, pazi! - zaurla éovjek koji je u hodnik izbio djelié sekunde kasnije. Cijev njegova revolvera ve se dizala prema Pittu, priljubljenom uza zid tako da ga Siroka Paulova pleéa zaklone od prvog tjelohrani- telja. Pitt Terence nije bio majstor samo u bori- laékim vjeStinama: bio je majstor i sa svim vrstama vatrenog i hladnog oruzja. Pogodio je nepogrjesivo prvim metkom, Odbaéen ne- vidljivom rukom Govjek se srusio na pod od- gurnuvsi razbijena vrata Onaj ispred Paula nije imao vremena regi- strirati taj dogadaj, jer se dlan Paulove lijeve ruke iznenada nasao pod njegovim grlom. Udarae se nije éuo, ali se Govjek srozao na pod, dok mu je zrak Sumno istjecao kroz ra- skinuti grkljan.. Paul se hitro obazreo oko se- be, zaglusen bukom iz dvorane koja je sada pousjeéala na urlanje razjarenih zivotinja. — Idemo, Pitte! ~ procijedi. - Oni su sada upozoreni.... ne mozemo do¢i do Edwardsa... ali za njega ima jo8 vremena. Istrazitelj Joseph Hallfret sazaljivo kimnu glavom, oprezno spustajuéi svoje ogromno tijelo na jednu od naizgled krhkih stolica u uredu glavnog inspektora Harrisa. Harris je izgledao umornije nego ikad i Hallfretu se udini da na tom grubom, iskrenom licu po prvi put poslije mnogo godina poznanstva pri- mjecuje i jedan novi izraz. Nemoé. ~ Viski? - potmulim glasom upita Harr istrazitelj_potvrdno kimnu glavom, prate¢i spore, nesigurne pokrete svog Sefa, “Proklet- stvo", pomisli, “kao da je preko noéi ostario za deset godina!” 20 » NINJA — Rapelle me je zvao maloprije — Harris poéne bezbojnim glasom, ne gledajudi u Hallfreta. - On zahtijeva rezultate, Joe... Hallfret steze zube da prigusi psovku koja mu je izletjela. “K vragu i Rapelle... Lako je zahtijevati rezultate od policije i nuditi mu- dre i totalno nepraktiéne savjete...” - Pa? Harris duboko uzdahnu. — Ima li izgleda da za nekoliko dana.. Prekinuo je i spustio pogled. Hallfretovo lice govorilo je koliko je to pitanje neumje- sno. = Da = uzdahnu ponovno. - Tako je to. ~ Sefe, sjeéate li se kraja Sezdesetih godi- na? — rege Hallfret, paleci cigarctu Sezdesetih? Naravno da se sjeéam, prok- letstvo, nisam jo8 toliko star! Zasto? Hallfret se osmjehnu. — Tada se policija takoder naila u novoj si- tuaciji, zar ne? — produzi Hallfret_mirnim glasom, ~ Istina, ja sam u to vrijeme jo8 bio na akademiji, ali se veoma dobro sjecam sve- ga: masovne demonstracije protiv rata u Vi- jetnamu, protiv regrutacija, protiv bilo Sega, andeli pakla, prvi veliki prodavaci droge... ta- ko je bilo otprilike.. = Da, sjeéam se - kimnu Harris glavom. ~ Ne vidim samo kakve to veze ima s nasim sluéajem? Imaé neku ideju, Joe? — Ne osobito inteligentnu, priznajem, ali mislim da nam je to jedino rjesenje... Najve- éim dijelom radit éemo kao i do sada, narav- no, jer nemamo Ijudi za veée zahvate, ali se zalo sve moguée informacije 0 ubojstvima, ali io nesretnim sluéajevima, moraju slijevati na jedno mjesto — ovdje. ~ Da, to je u redu ~ kimnu Harris glavom. ~ [nist ~ Ima jos - osmjehnu se Hallfret. - Priku- pit éete specijainu ckipu, sefe, od sedam ili osam judi koja ée se baviti samo time. Od svih sluéajeva koji pristignu odabrat éete je~ dan, eventuaino dva, i detaljno ih istrazivati. Mislim da je to jedini put da barem naénemo, mrezu proklete “Korporacije smrti’. Da, jos nesto: na bilo koji natin morate od grada iskaméiti fondove za angaziranje vrhunskih, struénjaka koji ée specijalnoj ekipi pomagati svojim znanjem.— Kakvih strugnjaka? — mrko rece Harris. ~ Znai da ce to prokleto tesko ici, Joe... = Znam, ali 6e nam ti judi biti neophodni, Sefe. Sto se tie njihova profila, za sada ni sam ne znam kakvi ée struénjaci biti potreb- ni. To ée ovisiti od sluéaja, zar ne? Postoji jos jedan uyjet koji mora biti ispunjen... = Koji? — Apsolutna tajnost. = Tajnost? Misli8 da... - Upravo to. Za grupu ne smije znati nitko osim vas i Ijudi koji budu radili u njoj. Harris odmahnu glavom. ~ Zna¥ da to nije zakonito, Joe. — Da, ali drugog izlaza nema = Izgleda da si-u pravu — tesko uzdahnu Harris. - Moram razmisliti 0 tome.., Rapel- lew ~ Cak ni Rapelle ne smije nista znati, Sefe! ~ U redu ~ umorno rege Harris. - Razmi- slit Gu © tome, rekao sam ti, Modes ici, Joe. Idi i ispavaj se... nikome neée pomoci ako nastavis lutati gradom spotiguéi se od umora © vlastite noge. Ne brini, veé ce te netko poz vati ako bude potrebno... ~ Znam ~ osmjehnu se Hallfret ustajuci. ~ A ni vama malo odmora ne bi skodilo, znate Harris je tupo buljio u stol, pridrzavajuct rukom trbuh = Joc... Hallfret zastane na vratima, — Izvolite, Sefe. ~ Tko bi vodio tu specijalnu grupu? Ti? Istraditelj se osmjehnu ~ To ovisi o vasem izboru, Sefe, ali. ~ Ali bi ti dao desnu ruku da postavim te- be! — nasmije se Harris. - U redu, kidaj u krevet... zvat Gu te kad mi bude potreban... David Dougan, za rijetke prijatelje D.D., bio je, jednostavno regeno ~ zvi judskom obliku, istina, sa savr’ ma svjetskog Covjeka i diplomom s poznatog, univerziteta, ali... zvije David Dougan prvi put je ubio kad je imao svega Sesnaest godina, ali se jo8 uvijek s ugodnom jezom sjeéao trenutka kad je nje- gov noz kao u maslac skliznuo medu rebra djecaka njegovih godina, Dougan nikad nije doznao njegovo ime; sasvim dovoljan razlog bio je sto djecak pripada suparnickoj bandi u Bronxu. Ime se svakako pojavilo u jutarnjim izdanjima novina, ali je Dougan dotad bio daleko od New Yorka, skriven u teretnom vagonu koji je i8ao na Zapad, éak do Kalifor- nije. Petnaestak minuta kasnije David Dougan ubio je i po drugi put, tiho i hladnokrvno, kao GegrtuSa, Zeljezniéar, koji je ostao u lok- vi krvi medu ginama, umro je samo zato je Douganu bilo potrebno nekoliko dolara; za dobar rugak u obliznjem restoranu i taksi do onog kraja grada kuda ga je odvukao in- stinkt w traganju za sebi sli¢nim zvijerima.. I sada, dvadeset godina poslije toga, David Dougan je umjereno uspjeSan biznismen u poslu sa Zenskim donjim rubljem koji zabti- jeva mnogo kontakata i mnogo putovanja po Zapadno) obali, Poreznici ga ostavljaju na miru; u njegovim poslovnim knjigama nema éak ni obiénih, rutinskih gresaka; iz godine u godinu pokazuju stalnu, ali umjerenu dobit Na nesreéu, poreznici ne znaju i nikad nece doznati kakvim se sve poslovima bavi gospo- dine Dougan i kolika je njegova stvarna za- rada naplacena u gotovom noveu i razbacana po mnogim bankama duz obale. Malo ima- nje kraj obale s ljupkom kuéicom ispred koje je svezan brz motorni éamac gospodine Dou- gan rijetko posjecuje, valjda zbog svojih mno- gobrojnih poslova; rijetki Ijudi upuceni su u tajnu tko je viasnik nekoliko raskosnih vi na prostoru izmedu Santa Barbare i San Diega, jahti koje se njisu u njihovim pristani- §tima, malih i brzih mlaznih aviona na obliz- njim sportskim aerodromima. Droga, zene, orugje... sve su to bili poslovi u kojima se Dougan okusao, uvijek na opre- zu od akeija policije i FBI, i pored svih mjera predostroznosti koje je na suptilan naéin po- duzimao na pravom mjestu za to. Policija je, naravno, stvarala manji dio njegovih briga; mnogo opasniji protivnik bila je mafija éiji Sefovi nisu blagonaklonim okom gledali brz uspon tog momika 5 Istoka koji je prijetio da preotme njihova tradicionalna trZista. Na nckome drugom mjestu David Dougan bi s lakogom postao najveci Govjek Amerike, motda i najve¢i ovjek na svijetu. Ili mozda i NINJA * 21ne bi; na nekome drugom mjestu ne bi si smio dozvoliti uzivanje u onome Sto je jo8 uvijek volio iznad svega. Usivanje u ubijanju. Jer, David Dougan je ipak bio samo zvijer... Cak i sada, dok je u dugoj svilenoj kuénoj haljini stajao ispred razbuktale vatre u kami- nu s éaom odliénoga francuskog konjaka me- du dlanovima, ogi su mu blistale pritajenim plamenom. Nije bilo nikakvih razloga za ne- zadovoljstvo, svi planovi, naroéito onaj na veci, odvijali su se glatko, kao i uvijek kad se svaki detalj precizno isplanira... A opet, osjeéao je nemir koji nisu uklonili izvestan obrok, ni plamen u kaminu, ni odligan konjak... onu drhtavicu koja se osje- éa pred dodir prve Zene. Lagano je obliznuo usne, sjetivéi se slankastoga mirisa krvi koja mu je toplim mlazom potekla preko ruke on- da, kad je prvi put zario noz u meko Ijudsko tijelo.. Bilo je vrijeme, shvatio je. Vrijeme da po- novno ubije sam, svojim rukama, onim istim nozem koji je kao najvecu relikviju cuvao u jednom od sefova svog stana. Duboko je uz- dahnuo i spustio éaSu na stol, ispraznjenu do dna, Oéi su mu buktale na blijedom, oStrom licu. ~ Velma... - Pritisnuo je dugme interfona na pisaéem stolu. - Posalji mi gospodu Ty- ler... Nemarno je zbacio sa sebe kuénu haljinu i priguo plakaru u uglu raskoSne prostorije, pretrazujuci pogledom éitavu izlozbu odjece u njemu, Zadrzao je nacas pogled na svom golom tijelu u zrcalu i zadovoljno zakljutio da jo§ ni jedan mi8ié i ne pomislja na opusta- nje, urastanje u salo. ~ Zvao si me, D.D.. Kimnuo je glavom ne okrecuéi se, dok je iz plakara izvlacio Zeljenu odjecu: tamno pa- muéno donje rublje, stare traperice, debelu kariranu koSulju, jaknu od veé pohabane je- lenske koze. Oslonjena bokom 0 visoku fo- telju djevojka je zainteresiranim pogledom pratila njegove hitre i sigurne pokrete, diveci se onoj isto) zvijeri u njemu koja joj je pone- kad zadavala toliko straha. — Dosadno mi je ~ reée Dougan prilazeci sefu. Trenutak kasnije duga ostrica pritajeno 22 * NINJA zablista na svjetlosti vatre. Instinktivno, Zena ustuknu dalje od njega. Veoma je dobro po- znavala njegove navike. — Ne boj se - reée on prilazeéi joj gipkim, tigrovskim korakom. — Nisi ti na redu... ba- rem za sada. Uiivao je u strahu koji je zgréio njezino minijaturno, ali raskoino tijelo, izobligio Ijup- ke crte lica i oi uginio jo8 tamnijim i dub- jim. Ali ispod njezina straha osjecao je jos nestor divljenje, gotovo obozavanje s kojima je pratila svaki njegov pokret. Cereéi se, on munjevitim pokretom podi- gne desnu ruku s nozem, Oétrica bljesnu... Zenin vrisak prigusio je njegov hladan, ok- rutan smijeh, Velma ‘Tyler odstupila je jo8 korak unazad, drhteéi Gitavim tijelom. Sigur- nim pokretom ruke Dougan je rasjckao nje~ zinu veéernju haljinu, ne dotakavsi nigdjc njeZnu kozu. ~ Imai lijepo tijelo, Velma — govorio je ti- ho, promuklim glasom, - Divnu meku kozu. $ mukom se osmjehnuvai Zena zbaci sa se- be ostatke haljine. Lagano je presla rukama preko punih grudi, preko bokova u malenim prozirnim gacicama. ~ Svidam ti se, D.D.? - Sapnu. — Da, ali ne i vegeras ~ rege on drukéijim tonom, okreéuéi se od nje. Spustivsi noz na stol oblatio se hitrim, preciznim pokretima. — Zbog écga si me onda zvao? ~ Koliko imag jo8 neizvrenih ugovora? -T = Samo tri? Bravo! Zena se osmjehnu. ~ Trudili smo se, D.D. ~ Koji od ciljeva stanuje najblize? Velma se trae - DD., neées = To se tebe ne tige, k vragu! Zenine usne stisnuse se u tanku crtu. Du- boko je udahnula zrak kao da se priprema uginiti neSto tesko i neugodno... = D.D.... molim te, nemoj... Joe i Arkin su dolje, zaSto ne poSaljeS jednoga od njih dvo- jice? Sto ako se neéto dogodi, ako...? ~ Zaveii! - otro rege on, zakopéavajuci airok koini opasaé oko bokova. - Adresu! ~ Meida Walkman ~ promuca Zena. - Qu- enton Road 2176... Trebala bi biti sama uovo vrijeme, muz joj je na postu. Prizemna kuéica, do ulice travnjak. Ima straZnji izlaz iz kuhinje na drugoj strani dvorigne susjedne kuée, obiéno se u njemu igraju djeca... ~ To je veé bolje - osmjehnu se Dougan. - Sad si opet moja mala, efikasna gospoda Ty- Jer. Wallkman, rekla si? Zena onog tipa iz reklamne agencije koji je prihvatio raditi za nas? = Da, to je ta. Imam i njezinu fotografiju, ako je Ze — Ne treba mi, Rekla sida je u ovo vrijeme obiéno sama, zar ne? Kako izgleda? ~ Predebela, zapustena. - Zena sleze ra- menima. — Tako barem njezin muz kaze. Na slici koju imam ne izgleda loke, ali je ta slika s pogctka braka. ~ To ti je jedna od losin strana te tako izvi- kane institucije! - Dougan se prezirno os- mjehnu. — Zena s kojom zavrai§ u braku ni- kad nije ona s kojom si poéeo, zar ne? A to valjda vrijedi i za mugeve? — Svakako ~ Velma se osmjehnu, ~ Barem tako govori moje iskustvo... Prebacujuéi jaknu preko ramena, Dougan nemarno gurnu nog u njezin unutrainji déep ~ Saéekaj me - rege tiho. ~ Brzo éu se vra- titi. Ona ponovno skupi hrabrost = D.D... ako Wallkman treba raditi za nas... Zena mu mora stradati nesretnim slu- éajem... ~ 0? ~ On podize obrve. - Ba’ steta za naseg prijatelja Wallkmana, zar ne? Uosta- Jom, sudar s vrhom noZa i jest nesretan slu- aj... li ti mozda misli8 drukéije? Oslonjen o zid, Pitt Terence je. svojski zi- jevao, promatrajuéi Paula kako pailjivo ispi- tuje svaku stopu omanjeg stana u koji su se neprimijeceno uvukli, Moglo mu se oprostiti Sto zijeva; dugi let od Austina do Los Ange- lesa provco je psujuéi prokletu bandu uboji- ca, jo8 od trenutka kad je u veternjim novi- nama ugledao kratku vijest o napadu na re- dakciju radio-postaje WNIC u kojem je stra- dao jedan od zapostenih. Njegov_prijatelj Babcock se izvukao, ali to nije nimalo uma- njivalo Pittov gnjev. ~ Ne znam dokle se mislig igrati Sherloka Holmsa - progunda. ~ Policija je to veé pro- éeéljala barem triput do sada i nisu nigta na- li, vjerojatno. Pametna je Sumiko: odvezla se taksijem ravno u hotel i sada mirno spa- va. — Nisi dovrsio domaéi uradak, Pitte - os- mjehnu se Paul. ~ Kakav sad domaéi uradak? - zinu div, i2- nenada razbuden. - Znas da nikad nisam vo- lio Skolu... pa ak ni Skolu borilaékih vjestina kod onoga prokletog Japanca u San Franci- scu! = Nisi ni one novine progitao do kraja, eto Sto. Uvodnik, na primjer. = Uvodnike iz principa ne éitam, Sit sam novinara koji jednom dnevno nude rjesenja za spasavanje planeta, ~ Ovaj si trebao progitati. Govori o valu nasilja u Pasadeni i Los Angelesu; izgleda da je juéer na Sirem podrugju grada ubijeno de- setak [judi i Zena. ~“Korporacija"? ta. ~ Toéno. Moze’ misliti sto sada policija ra- di! Premoreni judi lete s jednog kraja grada na drugi i nemaju vremena obaviti ni djelié potrebnog posla. Da, bili su ovdje, osvrnuli se oko sebe, snimili dvije-tri fotografije da umire svoju savjest, potpisali zapisnik i zbi sali na sljedeée mjesto gdje se dogodilo ub stvo, Evo, pogledaj ovo. Tiljajuéi o€i Pitt se naze nad nekoliko svje~ 2ih ogrebotina na prozorskom okviru. ~ Hm, Steta sto nemam svoje poveéalo, dragi Watsone ~ poge unjkavim glasom, imi- tirajuéi engleski izgovor. ~ Odmah bin vam mogao reéi koliko je metaka ispaljeno iz oru- Ha koje je ovdje bilo naslonjeno i sto je do- ruckovao Govjek koji je iz njega pucao... ~ Dosta Sale! - reée Paul, ali se i sam mo- rao nasmijati. ~ Koje je oruzje bilo u pitan- ju? = Otkud znam, k vragu! Automatsko val- jda. — Bravo, Holmse! — Paul se naruga. ~ Na- Zalost, do tog zakljucka dosla je 1 policija, Ecmu se ne éudim, s obzirom na to da imaju i ogevica, nesudenu Zrtvu, tvog prijatelja Babcocka, Slusaj sad ovo: u pitanju je auto- NINJA * 23 Pitt zainteresirano umatska puska belgijske proizvodnje, izvan- rednih karakteristika i velike preciznosti, na~ rodito kad se na nju postavi optigki uredaj, Udaljenost i poloZaj ogrebotina to saveno jasno ukazuju, Reci mi sada tko se u Americi studi takvim puskama? ~ Lako pitanje ~ isceri se Pitt. ~ Plaéene ubojice, naravno, = Toéno, ali koji? Veoma dobro znas da postoji nckoliko sredista iz kojih se unovacu- ju, a samo jedan od njih svoje Ijude opskrb- Jjuje ovim puskama. ~ Austin? ~ Pitt promrmlja nesigurno. — Mi? ~ Blizu si, ali ne dovoljno blizu. ‘Teksas jest, ali ne Austin, veé luka Galveston. Puske yjerojatno stizu brodovima, izravno iz Euro- pe... ~ Teksas, a? Misli8 li ono Sto i ja mislim? — Na nakeg prijatelja Edwardsa? Upravo tako... jako ni to nije odluéujuci dokaz kakav mi treba... Osobito stoga Sto su sva ostala ubojstva izvrsena drukéije, iako veoma pro- fesionaino ~ Ozbiljna organizacija - Pitt sleze rame- nima. — Dobro plaéaju i smatraju da im se isplati novaéiti plaéene ubojice sa strane, ta- ko da se policija ne moze snaéi u svim tim razligitim naginima, Medutim... ako ti je sada palo na um letjeti u Galveston, onda na me- ne ne raéunaj. ~ Ne mislim u Galveston ~ Paul se osmjeh- nu, - [demo potraziti tvog prijatelja disko-jo- keya, Htio bih poprigati s njim, jer je lagao — évrsto rege Paul. — Babcock? Zasto bi on, k vragu, lagao po- liciji? Da se zastiti od ubojica, naravno. Pogle- aj ovamo.. Pitt pride prozoru, zagledavai se preko Si- roke avenije u prozore zgrade preko puta. — Tvoj prijatelj je po necemu naslutio sto mu se sprema = Paul se osmjehivao. ~ Dobro unas kako ti momei gadaju, Pitte... Da nije bio upozoren na vrijeme Babcock nikad ne bi stigao Ziv do ovih vrata, mogu se Kladiti u Sto ho Hmm... ima tu jedan drugi problem. On se sada svakako zavukao nekud i mudro Suti 24 » NINJA Neée biti lako uci mu u trag, znai, Ne vjeru- jem da i policija zna gdje se skriva. — Razmisli malo... ako ne potrazi zastitu od policije, od koga ée je potraziti? ~ K vragu! Pa od mene, naravno! Hej, mo- ramo Sto prije u hotel. Nazvat éu San Franci- seo da vidim ima li u stanu kakva poruka za mene! — Nema potrebe - osmjehnu se Paul. - § miko je do sada svakako veé pripremila tu poruku, ogekujem da svakoga trenutka za- zvoni telefon u ovom stanu. Kao da je samo to éekao, telefon zbilja zazvoni. Paul podize slusalicu, ~ Paule? — Da, ja sam, djevojéice. Kako glasi poru- ka? ~ Ne znam hoée li tebi neto znatiti - cue se djevojéin glas. ~ Meni ove rijeéi ne znaée nista,.. Slusaj dobro: “Jacta est, Kapetan Ku- ka. Sto godina poslije Hirosime”. = U redu = nasmije se Paul. ~ Hvala ti, Pitt ée se valjda smaci u toj zavrzlami... Hajde, Pitte, idemo, reéi éu ti uz put. Sutjeli su sve dok nisu uskotili u taksi koji je Paul zaustavio pred zgradom. Pitt, i pored svi napora, nije uspio Cuti adresu koju je dao taksistu, ~ Kakva zavrzlama? — progunda kada su krenuli. - Kuda sad idemo? ~ Do tvog prijatelja, naravno... cim nam otkrije’ gdje se nalazi. SluSaj kako je glasila poruka za tebe: “Jacta est. Kapetan Kuka. Sto godina poslije Hirosime”. — Jacta est, to mi zvudi latinski — promrm- Jja Pitt, ~ Ali, Sto to rade Kapetan Kuka i Hi- rosima? ~ Babcock je o€igledno precijenio tvoje zna- nje - Paul se nasmije. “Alea jasta est”, kocka je bagena, to ti je éitava latinska izreka. Al meni to zvudi kao aleja, a tebi? ~ Moie biti... samo u Los Angelesu ne po- stoji Aleja kapetana Kuke... ~ Ali zato postoji Aleja Pan, a Petar Pan i Kapetan Kuka obiéno idu zajedno. Hajde, mozeé li barem pogoditi koji broj trazimo? ~ Prokleti Babcock! ~ Pitt opsuje. ~ Gad, Sto je izmislio... Sad nije tesko, boga mu.. 2045, je li ako?~ Naravno. Sto godina poslije Hirosime - Paul sleze ramenima, - Drago mi je sto smo ga tako brzo pronaili, odigledno nam ima sto reéi Paul zaustavi taksi mnogo prije broja 2045 i dva prijatelja izadose. — ZaSto smo ovako rano izasli? se Pitt. ~ Osjeéas nesto? ~ Ne bas pouzdano ~ Paul sleze ramenima. ~ All.. saéekaj Pitt Terence je zastao, nauéen postivati Pa- ulove zapovijedi. Zastao bi i bez toga, jer ono Sto se dogadalo pred njihovim ogima podsjecalo je na vojnu operaciju velikih raz- mjera, utoliko strasniju i neobicniju tu, usred grada, zato Sto se odvijala u gotovo potpunoj tisini. S$ obje strane dio ulice u duzini od dvjesto- tinjak stopa bio je zatvoren rampama uz koje su stajali Ijudi u tamnim odorama, sa Sljemo- vima od plcksiglasa i crnim, dugim puskama opasnog izgleda. Nikad osobito prometna aleja izgledala je praznija nego obiéno; pred. rampama je stajalo svega po nekoliko vozila i male grupice znatiZeljnika, plasljivo pribije- ne uza zidove. Na sredini tako stvorenog prostora, negdje oko broja 2045, stajao je veliki oklopni tran- sporter iz kojeg su, kao na pokretnoj traci, hitro istréavali judi u istim tamnim odorama i padali u zaklone iza transportera i u pod- nozju zidova s puskama na gotovs. ~ Sto je ovo? - zimu Pitt. - Antitero odred, ili..? Paul ga povuée u ulaz zgrade kraij koje su stali ~ To nije policija... Netko je provalio skro- viste tvog prijatelja Babcocka! ~ Prokletstvo... ~ tiho procijedi Pitt brisuci znoj sa éela. ~ Ali kako. ~ Sada nemamo vremena za to! ~ prekine ga Paul. - Ostani ovdje i motri na sve sto se zbiva, mozda ce mi biti potrebna tvoja po- moé § ulice, Ja éu se pokugati preko krovova prebaciti do te zgrade... Ne zna8 u kojem bi stanu Babcock mogao biti? = Otkud znam?! ~ Pitt bijesno pljunu. — On ne stanuje tu... Osim ako tu nije stan nje- gove djevojke Luise... Nikad mi nije spome- ~ pobuni ki 2 nuo njezino prezime, samo Luisa... Hoée fi 10 biti dovoljno? ~ Morat ée biti - procijedi Paul. Sreéom, dizalo stare deseterokatnice bilo je ispravno, iako ga je do samog vrha odvez~ lo ubojito sporo. Izbio je u prazan, prljavi hodnik i potrazio metalne stube koje su vo- dile na ravan krov, Da, zgrada je bila spoje- na sa susjednom, ali je zato izmedu nje i zgrade u kojo} se nalazio Babcock zjapio po- nor Sirine tridesetak stopa. “Previse za skok", Paulov je mozak udur- bano radio. “Kada bih imao neko uze motku...” Pogled mu zastade na masivnoj metalnoj konstrukeiji koja se uzdizala nasred krova, uévéena snaznim Geliénim uzadima. Ante- na... Samo, ho¢e li biti u stanju golim ruka- ma, bez ikakvog alata, otrgnuti stup antene s postolja... ili barem jedno od éeliéne uzadi?” Nije bilo mnogo vremena za oklijevanje. Stisnuvsi zube Paul se uspco na uzdignuti dio krova i pritréa postolju antene. Stup je za metalnu ploéu bio uévrséen masivnim zavrt- njima; uzad se, medutim, veoma lako mogla osloboditi iz zatega na. krajevima_priév éenim za krov. Njegovi écliéni prsti stisnuse se oko Seste- rokutne glave prvog zavrtnja i on sklopi of u uzasnoj koncentraciji Giji je cilj bio svu oslo- bodenu energiju tijela prenijeti na mjesto dodira prstiju i metala Zavetanj zaSkripa... pokrene se. ponovno se pokrene Zagudo, ostala tri popustila su veoma brzo, iako je na posljednja dva morao raditi samo jednom, pridrzavajuci teski stup dru- gom rukom. Napregavsi mi8iée uspio ga je polodit na krov, a onda je munjevitom brzi- nom oslobodio uzad priévriéenu na tri mje~ sta, Gurnuo je stup nanize i skocio ponovno na ravan dio krova, Morao je napregnuti svu snagu da bi podigao teski metalni stup i pre- nio ga do ograde, procjenjujuci jo8 jednom udaljenost do susjedne zgrade. S$ olakSanjem je odahnuo kad je vrh stupa dotakao ogradu na krovu susjedne zgrade, jer je u jednom trenutku bio angaziran do Krajnje granice svojih moéi, Ali odmor nije NINJA * 25 zastade...trajao dugo; udahnuvii duboko nekoliko pu- ta Paul zakoradi duz stupa Koraéao je hladnokrvno, kao po évrstom tu, ipak izbjegavajuci pogledati u ponor pod sobom. Pogled mu je bio prikovan na mracni pravokutni otvor iz kojeg se s krova moglo siéi u hodnik zgrade; ako se u tom otvoru po- javi Govjek s puskom, on ée. Covjek s puskom koji je istréao van zastao je, na trenutak zaslijepljen i s ono malo svjet- losti koja je dopirala s oblaénog neba. Nije, medutim, opalio, éak niu trenutku kad je potpuno jasno vidio Paula; ispod prozirnog vizira o€i su mu se rasirile od iznenadenja i on je nesto nerazgovijetno uzviknuo. Sve to, medutim, nije trajalo vige od dvije ili tri se- kunde. U trenutku kad se Paul nalazio na sredini udaljenosti izmedu dvije zgrade, nad ponorom dubokim stotinajk stopa, Covjek u tamnoj odori lagano prinese pusku obrazu. - Sto? Sto si rekao, Holfrete? - urlao je Harris u telefonsku slualicu, — K vragu, éuli ste me! - nestrpljivo rege Hallfret, buljeéi kroz staklo telefonske go- vornice. ~ Kakvu akeiju vodi antiteroristigka ekipa u Aleji Pain? — Nikakvu, k vragu... nema ni deset minuta kako sam razgovarao s Owensom. Cak i da je u meduvremenu doslo do uzbune mene bi morali obavijestiti! Neée8 valjda reci da...” ~ Tako je, Sefe. Ovdje, na dyjestotinjak sto- pa od mene je ckipa opremljena gotovo is- tovjetno kao Owensova... ali to nisu polic: ci! Nekoliko trenutaka Harris je zapanjeno Sutio, dok je Hallfret o8trim pogledom mo- trio zbivanja na ulici. Tri Govjeka u tamnim odorama s plinskim maskama na licima utr- fala su u ulaz zgrade... Trenutak kasnije jo8 trojica — Hallfrete, ostani gdje si i ne poduzimaj ni8ta sam, jesi li razumio? Prati sto se do- gada, ali ne poduzimaj nista! Alarmirao sam Owensa i sva raspolodiva vozila... prvi é po- Geti stizati veé za éetiri ili pet minuta... Upo- zorio sam sve da budu oprezni — nastavi Har- ris. - K vragu, nemamo vremena za evakui- ranje te proklete ulice... neka bude sto bude! 26 * NINJA Ovo nam je prva prilika da u svoje Sake dobi: jemo nekoga iz bande! Ti ne ulazi u guzvu, Joe... potreban mi je Eovjek koji ée poslije svega pomoéi rekonstruirati sto se sve doga- dalo. Jasno? ~ Razumijem, sefe - osmjehnu se Hallfret. ~ Pazit éu na gradsku imovinu, ne brinite. Obliznuvsi usne Hallfret premjesti revol- ver iz navlake pod kaputom u dep i izade iz govornice. I pored évrstog obeéanja koje je dao Harrisu nije smio ostati po strani, jer mu transporter kojeg je primijetio nije dao mira. Osvrnuvsi se oko sebe Hallfret kliznu kroz uski prolaz izmedu dvije zgrade i potréa us- kim, mraénim dvorigtem po kojem su se jo8 mirno igrala djeca, Najmanje jedna od niza malih prodavaonica na toj strani ulice mora- la je imati i straznja vrata, a to je bilo ono s Gime je Hallfret raéunao; jedini nazin da do- spije u dio ulice zatvoren rampama. Policajac gotovo bijesnim pokretom od- gurnu teska metalna vrata koja su mu bila najbliza i uskodi u uski prostor pretrpan pra znim sanducima. Odbacio ih je udarcem no- ge raséiscavajuci prolaz do lakih pokretnih vrata koja su vodila u prodavaonicu. Covjek za tezgom, nizak i éelav, zabuljio se u njega olvorenih usta, dizuéi ruke visoko u zrak. ~ Policija ~ zareza Hallfret osvréuéi se oko sebe s revolverom u ruci. Pokraj vrata prema ulici stajao je krupan mladié duge plave ko- se; u rukama je dr2ao paketié zamotan u no- vine i smireno se osmjchivao Hallfretu, Gelavko, ogigledno viasnik radnje, s oklije~ vanjem spusti ruke. ~ Sto... 8to se ovdje dogada? ~ promuca. ~ Vidjet Gemo! ~ Halliret se isceri. Pogled mu je kliznuo preko prepunih rafova, — ImaS li ovdje negeg zapaljivog? Benzina? Petrole- ja? ~ Samo petroleja - mirno rege plavokosi podizuéi paketié u rukama. Hallfret shvati da je u papir zamotana boca iz dijeg je grliéa vi- rio fitilj napravijen od obiéne maramice. Njegovo grubo lice se isceri. - Imai ideja, mladiéu, mora se priznati ~ reée. - Tko si ti? ~ Gradanin. ~ Plavokosi sleze ramenima, — Imao sam dojam da je policiji potrebna po- moé, i tako...Hallfret je veé otvarao bocu koju mu je vlasnik radnje drhtavim rukama dodao pre- ko tezge, pazljivo natapajuéi tekuéinom ja~ kog mirisa ostatke maramice uvijene kao tilj. Trenutak kasnije stvorio se pokraj plavo- kosog i oprezno izvirio kroz staklo izloga na ulicu. Do transportera koji je kao erno éudoviste mirovao na svojim gusjenicama nije bilo vide od pedesetak stopa. Jedina nevolja bila je u tome sto su tih pedesetak stopa morali pri- je€i golim ploénikom, izlozeni pogiedu éovje- ka koji je s lakim mitraljezom u rukama stra- Zario nad otvorenom kupolom. Hallfret tiho opsova U daljini zaurla’e policijske sirene i Hal- Ifret se tre. Ljude u tamnim odorama, me- dutim, nije zahvatila panika kojoj se potajno nadao. Precizno, kao na vjeZbi, rasporedili su se duz ulice, trazeGi zaklone. Kupola tran- sportera se neéujno okrene nekoliko stup- njeva udesno; iza njega lagano se dizao lan- ser s dvije teSke, zatupaste protuoklopne ra- kete uperene toéno niz ulicu... Covjek u otvorenoj kupoli jos jednom se osvrnu oko sebe, a onda se poéne spustati, povlaéeci poklopac za sobom ~ Sada! - dreknu Hallfret. Njegov upaljaé &kljocnu. Izletjeli su na ulicu istodobno, gotovo se sudarivsi u uskim vratima, Covjek u kupoli, srecom, joS uvijek je gledao na drugu stranu; njihov o¢ajnicki trik zaéudo nije privukao ni- Giju paznju, jer su svi pogledi bili upereni niz ulicu. = Bacaj! - zaurla Hallfret i dva tamna pred- meta u visokom luku poletjese kroz zrak. Kotrljajuéi se po zemlji prema najblizem ula- zu Hallfret je poéeo otajni¢ki udarati po ogr- tacu koji je zahvatio plamen neoprezno pre- nesen 5 fitilja natopljenog petrolejom. Jedna boca se buéno rasprsnula na éeliku kupole, zalijevajuci ga teénim plamenom, ali plamenom od kojeg neée biti nimalo koristi Gnjevno opsovavsi Hallfret se baci u ulaz, zasut staklom koje je po njemu srucio rafal sa suprotne strane ulice, NeSto tesko padne na njega u trenutku kad izvana dopre potmuli tresak, pracen uza- snim kricima, Druga je boca oéigledno pro- naila cilj, ali Hallfret se nije imao vremena radovati. Podigao je ruku s revolverom, spre- man pucati u glavu éovjeku koji se bacio na njega. ~ Hej, polako, to sam ja! - kosi zadrZavajuéi mu ruku. partneru? - Ubhh... - Hallfret odmabnu glavom, trljajuéi koljeno kojim je negdje udario. - Sredili smo ih... - pistoljem u ruci oprezno je izvirio kroz razbijeno staklo na vratima Nitko vige nije pucao na njih, jer su i }judi u tamnim odorama imali previge posla brinu © vlastitoj kozi. ~ Ali. Prokletstvo! Plavokosog mladiéa vise nije bilo pored njega. Je li se uspeo stubama ili nestao kroz straznji izlaz, nije znao. dahtao je plavo- Koji ti je vrag, S pogiedom uprtim ravno u oéi covjeka koji ga je dr2ao na niganu Paul se lagano, mi- limetar po milimetar, primicao ogradi, po- miguéi stopala duzZ metalnog stupa antene Covjek sklopi lijevo oko, kao na strelistu. Prst desne ruke zgréi se na okidadu. Odbacivsi se nogama o stup Paul poleti u ponor... Ali njegov je skok bio veoma padljivo pro- raéunat, S obje ruke Sepao je jedno od ée- lignih uzZadi koja su nepotrebno visjela s vrha stuba niz zid zgrade, ublazivsi nogama uda- rac 0 zid. Uze je bilo tanko, ali za njegove Ccli¢ne prste to nije predstavljalo prepreku; poletio je uvis u trenutku kad se nekoliko stopa nad njim zaéuo kratak rafal orudja “Nema bas najbolje reflekse”, pomisli Pa- ul. “Vidjelo se to i maloprije, kad je izletio iz ulaza...” Ubvativsi se jednom rukom za metalnu ogradu Paul drugom sepa uze koje je sada visjelo pod njim. Cijev puske ponovno je skretala prema njegovoj glavi, ali za naredni rafal strijelac vise nije imao vremena. Zviz- deéi zrakom drugi kraj Zeliénog uzeta obav je_mu se oko vrata kao zmija, Nagli trzaj nista vise. Tijelo u tamnoj odori umiri se na glatkom betonu. ‘Teski koraci na stubama pod njim, prigu- Seni glasovi.. NINJA * 27