WIAs eae CIJENA 12,00:KN SLOVENIJA,350 SIT, BiH, 3 KM } AeA ankirts Vets Wh am, Mai by be Be " ei ; aod eM cui oo ie cre at S = a to Ney cr iPOTRAZITE NA SVIM KIOSCIMA ZA SAMO 27 KN NOVU SF BIBLIOTEKU CTR PUAN ORL ried Cenk aa Shaw ry Lary CUE Poy Peau UneLlg ili se obratite na adresu: Zagrebacka naklada Balokoviceva 17, Zagreb a Tel: 01/6632-659 SUES LH) www.zg-naklada.hr Pe DaegRobert Hyde TROSTRUKA IGRA La Wern se promeskolji na automobil- skom sjedalu, zure¢i u tamu. Ruka mu in- stinktivno posegnu za tabakerom u dzepu kaputa, ali je on na vrijeme povuée. Nelagodnost koju je maloprije osjetio pojaéa se, unatoé naporu ulozenom da je otkloni. Prokleta tama! La Wern nije volio tamu, ¢ak ni onu do- bro poznatu tamu pamuénih polja juga, iz koje dopire te8ki i vreli miris crnackih ko- liba, zadah koji je uvukao u pluéa kad je prvi put zaplakao. Dolje, u Missisipiju, najvi8e to crnac moze postati jest uditelj u skoli za crnce, konobar u_nekom boljem lokalu, vozaé taksija, policajac. Ovdje, na Sjeveru, otvo- rene su mu sve mogu¢nosti. Tako su mu rekli prije nego sto je shvatio da se lijepe rijegi i ono sto se doista zbiva po ulicama Philadelphije ne mora baS uvijek slagati. Da, i ovdje je mogao postati konobar u boljem restoranu, vozaé taksija, policajac. Istina, mogao se upisati i na bilo koji fa- kultet, Ako skupi dovoljno novea za skola- rinu, I tako je La Wern Preston postao revol- veras. Jedan od bojjih u gradu, poznatom po hladnokrvnim ubojicama koji rade za novac. Bio je to, ipak, najbolji natin da unovéi ono Sto je naudio za onih dest mje- seci prije nego Sto je dezertirao iz Marin skog korpusa SAD-a. Ali je i dalje mrzio tamu, bez obzira sto ovdje nije bilo zadaha crnackih dastara, barem ne u tom dijelu grada gdje je sada &ekao za volanom parkiranog automobila. Uliéne svjetiljke su previsoko, a viaina magla Gini ih jedva vidijivima. Kao i sijali- ce nad Sirokim ulazima velikih prizemnih kuéa odvojenih travnjacima od plotnika, a éclignim ogradama i Zbunjem jedne od dru- gih. To 2bunje ga i ini nervoznim, jer vjetar neprekidno pomige oblake magie tamo i ovamo, dajuéi fantastigne — i prijetece - oblike ukrasnom Siblju i niskom drvecu privatnih parkova, Gurajuéi nezapaljenu cigare tu medu us- ne, on oprezno dotakne vrhovima prstiju drsku pi8tolja polozenog na sjedalo kraj njega. Jedina sigurna stvar u tom SaSavom svijetu, k vragu! Uzdahnuo je i uspravio se, ne skidajuéi pogled s kuée na koju je morao motriti. Drugi momci su gundali sto je ba njemu zapalo sjedenje u toplom automobilu dok ‘oni moraju Cuéati u Zbunju i pod drvecem u viaznoj magli, ali Malcoly zna &to radi. Sinoé, kad je odredivao zadatke, presje- kao je to gundanje jednim o8trim pogle- dom. Tyrd tip, taj Malcoly. I ne voli previse prigati. MoZda bi ga ipak jednom trebao pitati zbog éega motre na tu ku¢u koja se ni po Cemu ne razlikuje od okolnih kuca NINJA *vigeg srednjeg sloja stanovnika Philadel- phije. “N-ne... bolje ne. Malcolyju se ne bi svi- djelo takvo pitanje. Uostalom, instrukcije su velo jasne: ako bilo tko, osim gospodina X-a, pokusa izadi iz kuée dok je on na strazi, treba tog tipa - ili tipove — likvidira- ti preciznim hicima iz pi8tolja.” Uz jedan uvjet: da se gospodinu X-u ni- Sta ne dogodi. Inaée... Znao je Sto znagi to “inate”. Prije neko- liko mjeseci O'Hara je poku8ao biti mudar u jednoj gadnoj situaciji i upropastio je éi- tav posao. Malcoly ga je ubio joS dok su bjezali brzim automobilom ispred policij- ske potjere. Hladnokrvno, jednim metkom u. zatiljak. Tzbacili su mrtvo tijelo na prvom uglu. “Da olakSamo vozilo”, iscerio se Malcoly, dodajuéi jedan metak na upraz- njeno mjesto u okviru. Vraski dobre Zivce ima taj tip... Tpak je to Gudan posao. Prije svega zato Sto ne zna tko je gospodin X i zbog tega svake noéi est Ijudi motri na kuéu u kojoj sasvim o¢igledno Zivi sam. Ne zato da bi uéi kad god zazeli. Jedino Sto ne smiju do- pustiti da X izade u pratnji joS neke osobe. Glupo... Osobito zato Sto sasvim mirno mote iza¢i ako je sam. Vjetar jo3 jednom besumno pomaknu Zbunje obavijeno pramenovima magle i La Wern se strese od jeze. Sve dok je ta igraé- ka u njegovoj ruci, nema razioga za strah. Nikoga i nigega. Zavalio se udobnije u sje- dalo i duboko uzdahnuo, na trenutak skla- pajuci oti, Samo na trenutak, naravno, na djelié sekunde. La Wern Preston je bio do- bar strazar i Malcoly je to znao kada ga je postavio na najkriti¢nije mjesto. Prokletstvo! ‘Trgao se kao da ga je ujeda zmija i podi- gao cijev pistolja prema prozorskom stak- Iu. Iz naglo otvorenih usta cigareta mu is- pade, ali on to nije primijetio. Siroko ot- vorenim ogima zurio je u travnjak izmedu ruba uskog ploénika i Zbuna koji ga je ma- loprije preplagio. 2° NINJA “Sklopio si ogi na trenutak, boga mu... ako je ne8to preélo taj put za to vrijeme, onda to nesto mora imati raketni pogon ili barem mlazni motor!” Glas razuma, medutim, vrlo je slabaino odjekivao u njegovu uspanigenom mozgu koji je uporno tvrdio da je maloprije ne- Sto, nesto nalik velikom crnom Klupku, mu- njevitom brzinom preslo preko otvorenog travnjaka i plotnika i be’umno se skotrlja- lo pod automobil u kojem sjedi! Cyrsto stisnutih zuba, La Wern otkoéi pistolj i ubaci metak u cijev. Rastavljajuéi noge, on uperi pistolj nanize, u pod. Ne. Gluposti! Uzdahnuvsi kroz stisnute zube on lije- vom rukom naglo otvori vrata. Nita vee od matke ne mote se zavuci pod automo- bil parkiran uz sam rubnjak; ako je netko ~na bilo kakav nacin —doista uspio sti¢i do tog mjesta, sada jednostavno MORA leZa- ti uz sama prednja vrata, na stopu od nje- ga! Vrata su se otvorila brzo i beSumno; Malcoly nije stedio novac na stvarima od kojih mote ovisiti uspjeh gitavog posla. Plotnik je bio prazan. La Wern sc histeriéno zakikota, zatvara- juci vrata. Klonuo je u sjedalo i sklopio o¢i ‘s ogromnim olakSanjem na licu. Ruka s jo8 uvijek otkogenim pistoljem pade u prostor izmedu sjedala, dotiéuéi pod vrhom cijevi. ~Ti si glupi crnéuga, La Wern Prestone! — rete on tiho sebi, ne otvarajuci o€i. Nije ni primijetio da mu je piStolj skliz- nuo iz opustenih prstiju. Zapravo, shvatio je da neSto nije u redu tek kada mu je ne- ko unutragnje culo reklo da vise nije sam u automobil Da vise nij Trgao se, naglo, stezu¢i prazne prstt: de- sne Tuke Oko nepostojeée drike pistolja; ‘obrnuo se gornjim dijelom tijela ulijevo, povlaéeéi ga unazad tako da je ledima lu- pio o évrsto zatvorena vrata. ~ O, Bote! — rege tupo, zure¢i u pojavu pred sobom. - O, dobri moj Boze!Spodoba u crnom nepomigno je sjedila na sjedalu pored njega, kuda je dospjela na neki udesan natin, kroz zatvorena vra- ta, krov ili pod automobila. Nalik éovjeku, ali mnogo stresnija, bez jasnih obrisa gla- ve, bez... Bez lica! La Wern Preston otvori usta da krikne. Bio je to refleksni pokret, pokuSaj prote- sta protiv nestvarne — nemogucée — situaci- je u kojoj se nagao. Dva oka pojavige se na mragnom “licu” pred njim i novi val straha steze La Wer- novo grlo, tako da iz njega izade samo jed- va éujno krkljanje. Odi na crnoj povrsini glave pred njim kao da bljesnude jaée i La Wern osjeti u ditavom svom tijelu onu ne- moé kakvu Ijudi osje¢aju samo u stra8nim snovima, u no¢nim morama kad se blizi smrtna opasnost, a tijelo je nesposobno ak i za najmanji pokret, za krik koji bi do- veo pomoé ili barem privukao neviju paz- nju... Kako? Kako? Cinilo mu se da to jedino preostalo pitanje i njegovo uplaseno srce otkucava svakim svojim panignim udarom. Uzalud, jer La Wern nije znao odgovoriti na njega. - Govori, éovjece! - rege spodoba gla- som koji kao da je dolazio iz groba. Sto da govori? I kako, kad mu nevidlji- va, vampirska Sapa steZe grlo oStrim pan- déama koje svakoga trenutka mogu probi- ti njeZnu kozu i zariti mu se u dusnik? La Wem oéajni¢kim naporom uspije ot- voriti usta. ~ A-a-a ~ prostenja. - Aaa... Dva oka na crnoj pozadini zasjaSe crve- nim plamenom pakla i njemu se udini da im se zjenice sada obréu, nalik kotagima samih Luciferovih kola. Osjeéao je svoje tijelo pritisnuto uz sje- dalo negim Sto nije moglo biti manje od planine, inate bi bio sposoban barem za pokret rukom, malim prstom. — Govori, éovjese! Zagledan u kotaée koji su ga neumitno vukli nekud, La Wern jo3 jednom otvori usta. Iznenada, u mozgu kao da mu se po- dize neki veo i on je togno znao sto treba govoriti, kako, kojim rijegim: Malcoly bez napora uvuée svoju tjelesi- nu kroz vrata automobila i njeZno ih zat- vori za sobom. - Sve u redu, mladiéu? ~ Aha... - La Wern umornom Sakom pri- jede preko ela. Prozor na njegovoj strani bio je spusten, veé dugo, unatot vlazi magli, ali je jo8 uvijek u nosnicama osje- ¢ao zadah svog gustog i ledenog znoja. I Malcoly je osjetio neprijatan miris. Nosnice su mu se rasirile i pazljivije je po- gledao crnéevo lice. — Ne osjeéaS se dobro, Prestone? = Jal? Otkud ti ta ideja, boga mu? T sam je osjecao da mu glas ne zvuti iskreno. Kod tipa kao to je Malcoly, znao je, to je gotovo isto kao priznanje da se neSto doista i dogodilo. U redu, k vragu, ne8to se doista dogodi- lo... Ali, 80? Koliko je vremena proslo ot- kako je otvorio vrata na svojoj strani i s uperenim pi§toljem potrazio ono crno Klupko koje je presio travnjak neshvatljivo velikom brzinom? Sat? Dva sata? Vise? Je li stvarno mogao zaspati, sanjati ne- 8to ruzno, trgnuti se naglo iz sna i otkriti da mu je pi8tolj iz ruke skliznuo na pod? ~ Hajde, mladiéu - tiho je govorio Mal- coly. - Nisi jedini.. - Molim? ~ Kazem da nisi jedini kome se noéas nesto dogodilo, prokletstvo! La Wern uzdahnu i promeskolji se na sjedalu, ~ Poéelo je - zausti nesigurno — potelo je kad mi se uéinilo da nekoga vidim u onom Zbunu, tamo nasred travnjaka. Onaj desetak jardi lijevo od staze... ~ Aha, znam na koji Zbun mislis... I? ~ Vidi8... Gitavo sam vrijeme gledao u tom smjeru. Nitko nije mogao sti¢i do buna, a da ga ja ne vidim. Neko vrijeme sam netremice zurio u njega, da bih se uv- NINJA * 3jerio kako tamo nema nivega. Poslije to- ga... mislim da sam samo na trenutak sklo- pio ogi da ih odmorim i. -1? ~ Ne znam... ~ La Wern uzdahnu. — Ne- Sto sam vidio samo krajickom oka, Ili mi se samo utinilo. Pazi, jo8 uvijek guran da sam nesto ZAISTA vidio. ~ Vidio si - kimnu Malcoly glavom. - Reci mi samo kako je to izgledalo? ~ Kao... kao crno klupko. Veliko crno Klupko koje leti preko trave kao loptica za bejzbol. Tom brzinom, mislim... Ravno prema meni. — Sto si onda udinio? ~ Izvukao sam pistolj i otvorio vrata. I nigega nije bilo - progunda La Wern. Po- novno je nadlanicom obrisao znoj koji mu se cijedio niz éelo. - Tako ti je to bilo, Malcoly. ~ Poslije toga? ~ Ne znam. Bojim se... bojim se da me san ipak svladao. U svakom slucaju, u mom paméenju postoji praznina. Povelika praznina, Malcoly! Neko vrijeme obojica su Sutjeli, dok je La Wern nervozno odbijao dimove. = Malcoly... Maloprije si spomenuo da nisam jedini kome se nesto dogodilo? — Jesam - te’ko uzdahnu drugi Zovjek. - Samo Sto su drugi momci jo3 manje od te- be znali opisati Sto je to bilo. Prokletstvo! = Manje od mene? Mislis... ~ Mislim da su i vidjeli manje od tebe, ali svaki od njih izgleda kao da je bio na turistickom izletu u pakao. Narotito Bald- - Baldwin? Sto je s njim? ~ Mrtav. ~ Uubijen? m... ne bih rekao. Srce, po svemu sudeéi, Zamisli, onakav tip, a da ima slabo srce, boga mu! La Wern duboko udahnu u pokuSaju da se smiri. ti hoéeS re¢i da je Baldwin umro od... straha? 4+ NINJA — Neu re¢i to, Hoéu reci samo da tako izgleda, ni8ta vise. Ponovno neprirodna ti8ina, Ogi obojice neprekidno su pretradivale okolinu, ali ne- ki nejasan atavistiki osjeaj ponavijao je La Wernu da u bi vise nema one ta- janstvene sile koja mu je prije nekog vre- mena donijela toliko straha. = Malcoly... Sto se ovdje, k vragu, doga- da? ~ I ja bih to volio znati! — tiho se nasmi- je krupni govjek. Zagledan u obrise njego- ve glave na mraénoj pozadini, La Wern na trenutak osjeti da mu je taj prizor poznat, kao da se veé jednom dogodio. I to ne ta- ko dayno! Gluposti... nitko ne bi mogao uéi u au- tomobil i sjesti kraj njega, a da on to ne primijeti! A narogito dok mu je pistolj u Tuci... a piStolj mu je gotovo citavo vrijeme bio u ruc... = Ti... ne vjeruje’ u... u duhove? ~ Ne, boga mu! Ne vjerujem u duhove! Ako se netko no¢as motao oko ove kuée, Prestone, to je mogao biti samo éovjek, yjeruj mi! La Wern odmahnu glavom. = Ne znam... da si vidio ono Sto sam ja vidio... ~ Vidio sam. ~ Sto?! Malcoly se promuklo nasmije i La Wern shvati da krupni Zovjek pored njega ulaze gotovo fantastiéne napore da odrZi kon- trolu nad svojim tijelom i sprijegi da se ono trese od straha! ~ Sto si TI vidio, Malcoly? — Ne&to slitno onome Sto i ti. Sjenku... sjenku koja je sletjela s jednog drveta i munjevitom brzinom presla u zaklon slje~ deéeg. Samo... Samo Sto iza toga drugog drveta nije bilo nigega kad sam do8ao po- gledati. To ti je éitava prita, prijatelju. — Tebi nije slitila na klupko? — Ne. Ljudska sjenka. Pravi ovjek, mi- slim, s nogama, rukama, glavom. Odjeven u crno, vjerojatno. I vraski, vra8ki br2! = A ipak ti je umakao?— Da. Ne znam kuda i ne znam kako. Kao da je u zemlju propao, proklet bio! Sutjeli su, izbjegavajuci pogledati jedan drugoga. Ljudi kao to su oni te8ko priz- naju strah, Cak ni sebi. — Moida postoji objasnjenje - progunda Malcoly nekoliko dugih minuta kasnije. La Wern se isceri i bjeloognice mu bljes- nue u tami. S drugim covjekom uz sebe osjecao se sigurnije. ~ Volio bih ga uti, Malcoly. Ba bih ga jako volio uti! Malcoly je oklijevao. A to nije bilo nalik na njega. ~ Ne znam... trebao bih popriéati s ne- kim tko se malo bolje razumije u to... Ry- der je neko vrijeme radio u Japanu, je li tako? On je éovjek koji nam treba! Idi po njega, Prestone! La Wernova usta se osudige, naglo, kao da mu je netko niz grlo sasuo Saku punu one fine, Zute pragine Missisipija. ~ A ne! — rece promuklo. — Ovo je MO- JE strazarsko mjesto, k vragu! Ako netko treba Setati oko kuée, onda si to samo ti, Malcoly! Uostalom, i sam si to ponovio barem stotinu puta! = Tyvrdo, ha, momak? ~ isceri se Mal- coly, otvarajui vrata, ~ U redu, idem ja po Rydera... Cim se vrata zatvorise za Malcolyjem, La Wern Stepa driku pi8tolja, osvréuci se nervozno oko sebe. K vragu sve, éitava ta prokleta banda! On ée pucati na prvi sum- njivi pokret, pa neka se poslije toga dogo- di Sto se treba dogoditi, mislio je. Malcoly je svojim finim Sestim gulom propalice svakako naslutio kako se on u tom trenutku osjeéa, jer se, zajedno s Ry- derom, vratio kroz osvijetljeni krug na plogniku kako bi La Wern jo8 izdaleka mogao vidjeti tko se priblizava. Vozilo zastenja pod tezinom dvojice krup- nih Ijudi. Okrecuéi se, La Wern pokuga u tami progitati izraz na Ryderovu licu. “I on izgleda uplaSeno”, proleti mu kroz glavu. “Prokletstvo, u ovom gradu poéele su se dogadati ba’ cudne stvari!” ~ Ryder - tiho rege Malcoly - da si jo8 u Japanu... i da ti se dogodilo ovo Sto ti se noéas dogodilo, sto bi rekao? Ryder nijemo odmahnu glavom ~ Ne bi ti se svidjelo da to éu coly - odvrati promuklim glasom. = Nisam ovdje da bi mi se nesto svidjelo ili ne, prokletstvo! Ovdje sam da obavim jedan posao, Ryder! Kuzis? ~ U redu, Malcoly... da smo u Japanu, rekao bih da se oko ove proklete kuée 3u- nja jedan... NINJA! ‘Toéno trideset jardi od parkiranog auto- mobila s tri Covjeka, jedna prilika u crnoj odjeci razvuée usne u nijemi osmijeh pod kapuljaéom koja joj je pokrivala glavu, os- tavijajuéi samo dva uska proreza za oti. “Taj tip Ryder ima dobar nos”, pomisli, popravijajuci poloZaj kuglice smjestene u lijevo uho tako da u njega prenosi jedva Gujne glasove iz prislusnog uredaja. “Sa- mo Sto mu Maleoly neée vjerovati.. ~ Ninja? - zacu se novi gias u sluSalici Kakva je to glupa Sala, Ryder!? Ovo nije igra, znai! I nije prokleti Hollywood, tvor- nica priga za djecu! ~ Sto time hoée8 reéi, Malcoly? Da su ninje prita za djecu? - pobunio se Ryder. Maleni prislugni aparat, ostavijen u Pre- stonovu automobilu, savrseno vjerno je prenosio svaku izgovorenu rijeé, izobliga- vajuéi donekle glasove, ali ne toliko da ih izvjeZbano uho jednoga ninje ne bi moglo razlikov: Uho ninje? Da, uho ninje. Jer, ma Sto Malcoly mi- slio © tome, ninje ZAISTA postoje. I je- dan od njih ZAISTA se na8ao u njegovoj neposrednoj blizini! Jo nekoliko trenutaka prilika u crnom osluskivala je razgovor u automobilu, a onda ninja odluti promijeniti mjesto i jo jednom obiéi ostale éuvare oko kuée koja veé neko vrijeme privlaéi i njegovu pozor- nost. Svi oni sada su nervozni i trostruko NINJA * 5oprezniji nego inaée, ali to za njega ne predstavlja posebno veliku smetnju. Ninje su judi posebnog kova. Ako ih uopée jo8 smijemo nazvati Ijudima, jer svo- jim fizi¢kim i psihickim sposobnostima to- liko odskaéu od onoga sto éini prosjek Ijudske vrste da su ih u srednjovjekovnom Japanu smatrali demonima koji su sisli na zemlju kao kazna za grijehe covjecanstva... Ono Sto je éuo od Malcolyja, ninja je veé oéekivao, jer ni jedan ninja ne polazi u borbu prije nego Sto upozna svog prot mi- ka. Ryder neée imati rijegi kojima bi mo- gao uvjeriti svog Sefa da ninje zaista posto- je. I da su stotiny, tisucu puta opasniji ne- go ona maskirana stragila s ekrana, bez obzira na citav repertoar filmskih trikova koji im stoji na raspolaganju. Da, mogao je mirne duSe nastavak raz- govora u automobilu prepustiti malenom uredaju koji ée ga vjerno saéuvati na vrpci da ga preslusa kasnije, kada za to bude bi- lo vi8e vremena. On sam mora jo8 jednom proutiti mjesto koje je prije nekoliko sati odabrao kao najpogodnije za ulazak u ta- janstvenu kucu. ProSao je svega stopu ili dvije pored to- yjeka koji je buljio u vlaznu tamu, évrsto steZuéi dréku pistolja opustenog niz bedro. Nije se tu radilo samo o brzini kretanja i vjestini da se pritom ne naéini nikakav Sum. Cak ni o vjeStom korigtenju zaklona koje pruza okolni prostor. Ninje, jednostavno, posjeduju vjestinu — ili moé ~ da se potpuno utope u sredinu u kojoj se nadu i tako postanu praktiéno ne- vidljivi za neuvjezbano oko. Sve dok se ni- njino tijelo kreée u skladu s kretanjem slo- jeva zraka, kretanjem pramenova magle, njihanjem Zbunja pokrenutog_ vjetrom, obiéno Ijudsko oko neée ga vidjeti. Cak ni filmske kamere, od one vrste koje rade mnogo tisuéa snimaka u sekundi, nece mnogo pomoéi u takvom zadatku. Ninja je ostao negujan i nevidljiv, éak i kad se naSao na okruglom Sijunku staze koja je opasivala kucu vodeci pored samog zida svijetle boje. Prelazio je iz sjenke u 6 + NINJA sjenku, mijenjajuci tempo i ritam kretanja tako da ne odudara od prirodnih pokreta svjetlosti i sjenka oko njega, sve dok nije zastao, upola pognut, v podnozju odabra- nog mjesta. Iz uskih proreza crne kapuljaée njegove o&i opipavale su svaki palac slijepog zida, sve do prozoréiéa u visini prvog kata. Taj 2id izlozen je pogledima dvojice strazara u parku oko kuée. I pogledu éovjeka po imenu Malcoly koji ih obilazi povremeno, ne uvijek u istim vremenskim razmacima. Vrhovi prstiju u crnim rukavicama od guste svile pomilovage zid i beSumno skliz- nue vise i u stranu. Poznavao je tu vrstu materijala i nije mu se narotito svidjela; u trenutku kad se u sloj na zidu zarije ée- ligna o8trica, moze se dogoditi da sitna zrha zasuste, odronjavajuci se niza zid. Moe se dogoditi, ali ne mora. Jedno- stavno ée morati biti samo za nijansu oprez- niji. Mnogo veéi problem, ipak, bit ée pe- njanje uz pomoé éelitnih pandzi; trajat ée predugo i tako opasno poveéati vjerojat- nost da ga ugleda jedan od trojice judi koji ée se naéi u blizini... Klasi¢an naéin savladavanja vertikalnih prepreka, prema tome, morat ée biti zami- jenjen nekim drugim. On je veé znao ko- jim, Dvije do tri sekunde da dosegne donji tub prozoréiéa. Sto onda? Onom istom brzinom koja je mnogo La Werna Prestona, ninja prijede tidaljenost do Zivice koja je kuéu odvajala od susjednog imanja. Neéujno je skliznuo kroz Zbunje. Udaljivéi se iz po- drudja neposredne opasnosti, on nije po- stao manje oprezan. Malcoly je w blizini imao i svoju pokretnu pri¢uvnu ekipu, spremnu da intervenira za sluéaj nepredvi- denih zapleta. Jo8 jedna ¢injenica da je u operaciju netko ulozio mnogo truda, jos vise vremena i ponajvige novea. Ta trojica Ijudi sada Gine vanjski lanac osmatraéa. Da... Zguren uz drvo, tako da na oku drai od- sjetak ulice dug oko sto jardi, jedan od Malcolyjevih revolveraa stajao je na dese-tak jardi od njega. Nije ga primijetio, na- ravno, ali se ipak uznemireno osvrtao oko sebe, Odi su mu se jasno vidjele u tami, ragirene da bi do mreznice propustile sva- ki djelié svjetlosti iz okoline. Jo$ jedan koji, slitno Prestonu, posjedu- je natprosjecnu osjetljivost za ono Sto se dogada u okolini. Ta osobina éesto se sre- ée kod Ijudi koji Zive opasnim Zivotom i predstavijaju samo zaéetak onoga sto se kod ninja, dugim vjeZbanjem, pretvara u pravi haragei. Mogao ga je zaobici, uz zanemariv gubi- tak vremena, ali moida nije loka ideja da Malcolyju i njegovim gazdama dade jo3 malo materijala za razmi8ljanje... Satekao je da tovjek na trenutak okre- ne glavu u suprotnom smjeru, pripremaju¢i mifi¢e na skok koji ga je prenio preko dita- vih osam jardi udaljenosti bez ikakvog zale- tai uz jedan jedini Sum: tiho strujanje zra- ka niz glatku svilu njegova crnog kostima. U trenutku kad je revolvera’ naéinio pokret da se ponovno okrene prema ninji, ‘on je veé stajao pred njim. Pogledi im se sukobige, u jednom od onih trenutaka za koje se Gini da traju vjetno... Ninjine o&i bljesnue, nalik bljesku mu- nje u mraénoj ietnoj noci. Ganko i Sen, to je ime za taj efekt koji ninje primjenjuju rijetko, zato Sto zahtijeva ogromnu kon- centraciju i utroSak energije u veoma krat- kom vremenu. Ganko i Sen, medutim, djeluje tako da protivnika koji mu je podvrgnut gini pot- puno nepokretnim i potpuno podéinjenim volji svog protivnika. Ako takav protivnik posjeduje elementarno poznavanje hipno- ze — a vjestina ninja daleko je iznad ele- mentarne — sposoban je svoju nemocnu Zrtvu prisiliti da nesyjesnom kontrolom neurovegetativnog sustava zaustavi rad via- stitog srca. Upravo tim trikom ninja se posluzio da ubije svog novog protivnika. Preskotivsi mrtvo tijelo, ninja nastavi pravocrtno, pro- bijajuéi se kroz novu Zivicu i bez napora preskaéuéi ogradu od éelignih Sipki sa Silj- cima koja je okruzivala sljedeéu kuéu u ni- zu. Kretao se tako tiho da éak ni pas cu- var, kraj kojega je proSao, nije primijetio ni8ta neobiéno. Na asfaltnoj stazi, iza sljedeée Zive ogra- de, Gekao ga je automobil, nizak “porshe” s podignutim platnenim krovom. Vrata se begumno zatvorige za ninjom i motor pro- radi trenutak kasnije, ali bez one uobigaje- ne buke i praskova kojima se ponose vias- nici sli¢nih sportskih automobila. Dvadesetak minuta kasnije, u sasvim dru- gom dijelu grada, ali veoma slitnom onom koji je maloprije napustio, “porshe” se za- ustavi pred neupadijivom dvokatnicom od- vojenom uskim travnjakom od ploénika. ‘Sjenka jo’ jednom skliznu u tamu, zao- bilazeéi oko kuée, sa sigurnosu koja je pokazivala da dobro poznaje svaku stopu terena. Uske poZarne stube potinjale su na straZnjoj strani ku¢e nekih desetak stopa nad tlom, ali to za njega nije predstavijalo prepreku. Lakim skokom poletio je uvis, Sécpao snaznim rukama prvu pregku i bez napora se uzverao do otvorenog prozora na drugom katu. Iskoraeivsi lijevom nogom, on vrhovima prstiju dotakne okvir prozora, sasvim do- volino za oslonac kojim ée prebaciti tijelo na isto mjesto. BeSumno se spustio na pod. Svjetlo koje je dopiralo kroz otvoreni prozor bilo mu je sasvim dovoljno da uoti detalje oko sebe. Najprije je razvezao kai§ kojim mu je dugi maé u koricama bio pritvréen preko leda. Osjetljivi prsti obavise se oko drke orugja, kao da oklijevaju izvuci ga i upora- biti... U dnu prostorije, iz smjera Sirokoga ni- skog leZaja dopre Sustanje postelji ~Paule? - reée sanjivi Zenski glas. di... Rodney Hillgart zaspao je u neobi¢nom raspolozenju. Uopée, Rodney Hillgart, ba- rem u posljednje vrijeme, sve Ge3¢e se na- NINJA + 7lazio u “neobitnom raspolozenju”. Tako je barem glasio opreani izraz kojim su to sta- nje duha oznagavale kolege u laboratoriju. To Sto je Rodney Hillgart bio genije u jednom uskom polju znanosti nije u njiho- vim ogima predstavijalo posebno jako op- ravdanje. Ljudi visokih kvalifikacija, koji godinama rade rutinske poslove u velikim laboratorijima, brzo shvate da ona iskra koju rada genijalnost rijetko potite pla- men velikih znanstvenih otkriéa i da su ona mnogo ée8ée plod dugotrajnih pokusa u kojima nikad nema mnogo posebnog uz- budenja. Uglavnom, njegova “neobiéna raspolo- Zenja” nailazila su na sve manje razumije- vanja u laboratoriju, a broj prituzbi na po- naanje Rodneyja Hillgarta pove¢avao se u obrnutoj proporciji, Doktor Pacbody, Sef laboratorija, uz sve poStovanje prema znanju i ugledu profesora Hillgarta, sve teZe je nalazio opravdanje za postupke na- lik onom danaénjem... Rodney Hillgart je zaspao, osvetnicki se cereéi. Ta krava po imenu Loreta Cuming odavno je zasluzivala ono sto ju je danas snaslo! Cerio se, sje¢ajuci se izraza njezina lica kad je shvatila da je ono Sto joj tréi ispod kofulje, u uskom prostoru izmedu krupnih dojki, zapravo jedan od bijelih laboratorij- skih migeva. Vrisnula je, odsko¢ila citavu jardu uvis i doslovno raskinula tkaninu na prsima kako bi se Sto prije oslobodila up- laene Zivotinjice. Trenutak prije nego Sto je utonuo u san, Rodney Hillgart osjeti snaZnu_erekciju. Veoma rijetka pojava u posljednje me, ali ga to ucini mnogo zadovoljnijim nego inaée. Bez sumnje, tome je pridoni- jela i slika koju je gledao tijekom onog du- gog i vrlo sadrZajnog razgovora u uredu doktora Paebodyja... Dvije krupne, vrlo bijele i vrlo pune doj- ke Lorete Cuming, s krupnim mrkim bra- davicama, uzvitlane i podignute njezinim naglim skokom i udisajem koji joj je omo- gucio da vrisne iz sve snage.. 8 + NINJA Boga mu, taj prizor bio je vrijedan sva- kog trenutka razgovora sa starom buda- Jom Peabodyjem! Uostalom, Loreta Cuming nije zasluzi- vala ni8ta bolje... Krava koja se boji obit- noga malog bijelog miSa! Glupaéa... ogra- nigeno Zensko stvorenje koje ispod oka motri samo pleéate pastuhe, glupe poput nje, a ne zna cijeniti paznju i naklonost in- teligentnog i obrazovanog Eovjeka, visoko iznad nje na ljestvici znanstvenog drustva ove velike zemlje! Bio je zaista bolji prema njoj nego sto to zasluzuje, prokleta drolja! Uvijek se tru- dio pomoéi joj u postu, objasniti joi potan- kosti nekoga zapletenog po stupicama u Giju bit nikako nije uspijevala uéi. A nju zapravo bit nikad nije ni zanimala! Kao jutros, uostalom. Pozvao ju je za svoj stol u kut kako bi joj skicirao slozenu strukturu ujedinjenja na kojem su radili. Morala se nagnuti, svakako, da bi vidjela njegov crtez i jos onda je trebao primijetiti kako je sve to zapravo nimalo ne zanima. Ne, nije nosila nigta ispod koSulje i ras- koptanog bijelog ogrtata, jasno je vidio. Grlo mu se stegnulo od uzbudenja i ona je ubvatila njegov pogled zavuéen duboko medu njezine dojke. Kako je ono rekla? “Doktore Hillgart, nadite neko bolje mjesto da mi objasnite svoje zamisli. Ovaj je polozaj, barem za mene, stra’no neugodan!” Prezirno mu se osmjehnula. Zasluzila je ono &to je dobila, prokleta kuéka! Rodney Hillgart je spavao, a njegov mo- zak je od komadiéa realnosti, i mnogo vise komadi¢a maite, stvorio jedan od onih krhkih mozaika $to traju svega nekoliko sekundi i u kojima se dnevni dojmovi is- preplicu s najskrivenijim Zeljama. U tom snu on je bio visok, snazan i preplanuo. Prezirno je stajao nad golom Loretom Cu- ming, dopuStajuci joj da s mjeSavinom straha i Zelje promatra njegov ogroman ud, da bi se potom bacio na nju i poveo je prema ekstazi snaznim pokretima ditavog tijela...‘Trgnuo se iz sna u trenutku kad je tre- bao prodrijeti u vrelu i viaznu unutras- njost Zenina tijela. Uspravio se u sjededi polozaj, naglim pokretom od kojeg mu se zavrtjelo u glavi. Zena je stajala na vratima kupaonice, otkrivajuci svu ljepotu svog tijela. Dobaci- la mu je osmijeh, jasno je to vidio kada joj je svjetlo palo na lice, kroz pramenove za- lepriane plave kose. Nestala je kroz vrata kupaonice prije nego sto je uspio bilo sto rei, podiéi ruku i pokuSati je zaustaviti. Kao utvara! Rodney Hillgart protrese glavom, krat- kovidno trepéudi. Napipao je naoéale na noénom stoliéu i Zurno ih natakao na nos. Cudno! Sad nema onog mlaza syjetla koji dopire kroz otvorena vrata kupaoni- ce! Je li moguée... je li ZAISTA moguée da je ono maloprije bila vizija, a ne Zena od krvi i mesa koja je, na tko zna koji na- &in, dospjela na prag njegove spavace so- be? Jo8 uvijek u nedoumici, on spusti mrSa- ve, dlakave noge na pod. Analiti¢ki duh nautnika u njemu borio se sa slikom ma- loprije videnom, ali je to bila bitka unapri- jed osudena na neuspjeh. — Otkatio si, Rodney, detko moj! - pro- Saputa on jedva éujno. - Potpuno si otka- Gio! ‘Unatoé toj posijednjoj intervenciji razu- ma koji mu je s ledenom sigurnos¢u govo- rio kako samo u snu usamljenom muskar- cu dolazi djevojka koju je jedan jedini put sfeo, on se uspravi. Ona je u kupaonici, sad nema sumnje u to! Pobjedonosno se iscerivsi, Rodney Hill- gart Sepa kuénu haljinu i Zurno pritegne kaiS oko mrSavog struka. Sum vode iz ku- paonice jasno se uo i on uzdrhta, zamis- Ijajuéi bijelu kozu Zene poprskanu sitnim kapljicama. Oh, Boze... ona je tamo! Na samo neko- liko koraka od njega! Gola! | Zeljna! Zeli njega, Rodneyja Hillgarta! Najljep- Sa Zena koju je ikad vidio! Zakoraéio je prema kupaonici, ali ga sputa pomisao na ono Sto ée se dogoditi ako je djevojka zaista tamo i Geka ga... Neée znati sto da kaze, ali to nije ono najstragnije... U trenutku kad ga privuée k sebi, ona ée shvatiti da joj Rodney Hillgart zapravo nema sto ponuditi Od maloprijainje erekcije nije bilo ni traga i Rodney stisnu zube, boreéi se s gnje- vom na samog sebe. Trajalo je to samo trenutak, a onda mu se izraz na licu naglo promijeni i on odlutno zakoraéi prema kupaonici. Prokleta kurva! Izbacit ée je van, tako mu Boga! Vrijeme je da te glupe Zentura- ée konatno shvate kako je Rodney Hill- gart visoko iznad prozaiénih uzivanja koja predstavijaju isto gubljenje vremena i od- vajaju ga od njegova znanstvenog rada! U gnjevu nije ni shvatio da Sum vode vige ne dopire iz kupaonice. Prekoratio je prag Zustrim pokretom, napipao prekidaé na zidu i pritisnuo ga. Hladna bijela svjet- lost preplavi neveliku prostoriju, ali je on ostao na vratima, Siroko otvorenih usta, izbuljenih ogiju koje su izgledale jos vece kroz stakla naofala. Pa to... to je... ipak... bio... samo... Samo san! Buljeéi u svoje mr8avo lice u velikom zrcalu, Rodney naéini ruznu grimasu. Pri- Sao je kadi, odgurnuo plastiénu zavjesu i zabuljio se u plavkaste plotice. Nigdje ni kapi vode; a maloprije je sasvim jasno éuo Sum ukljuéenog tua! — Otkagio si, Rodney! — ponovi jo’ jed- nom, mrmijajudi. - Ta te kurva potpuno izludjela! Vratio se u sobu, zaboravijajuéi ugasiti syjetlo u kupaonici. CaSa zazvecka dok ju je punio zlatnom tekuéinom. Zatvarajuéi oGi, on srudi tekucinu niz grlo, znajuci da ée se pokajati istoga trenutka kad je osjeti u jednjaku i Zelucu. Sklopio je ogi i oprez- no se spustio natrag na krevet, ne trudeéi se ugasiti svjetlo. Jo’ samo malo, a onda €e osjetiti onaj divan osjeéaj nadmoéi, os- jecaj snage koja ispunjava Citavo tijelo, a NINJA » 9sve probleme ovog svijeta - i mnogih dru- gih svjetova — éini smije’no jednostavnim za njegov savrsen mozak Znao je da ¢e i to trajati kratko, ali je isto tako 2nao da odmah potom stize du- bok san, san bez ikakvih uznemirujucih snova. I budenje s odvratnim ukusom u ustima i Zelucu, ali ¢e 0 tome razmisljati kad se probudi... I ovoga jutra vjetar je puhao iz smjera oceana, dovlaceci nad grad niske oblake koji su se pretvarali u pramenove magle medu najvisim zgradama poslovnog cen- tra. Nebo je bilo sivo i mraéno i tako ée ostati do kraja dana, kao da kalendar ne pokazuje proljece, ve¢ kasnu, vlaznu jesen. Kad je dan takav, éak i prostrani apart- mani najboljih hotela djeluju hladno i ne- gostoljubivo, mozda i zato Sto im nedosta- ju one obigne, Ijudske sitnice koji od sobe ispunjene namjeStajem stvaraju dom. Djevojka zimogrozjivo omota oko ra- mena laki pokrivaé s kreveta i odmaée se od prozora. ~ Mrzim ovaj grad - reée tiho. - Prvi put sam u njemu, ali mi se nije svidio jo8 dok sam ga gledala iz aviona. Muskarac nagnut nad debelo izdanje ju- tarnjih novina podize pogled. — Hajde, Sumiko — rege s vedrim osmije- hom. - Mora tu postojati jo neSto osim toga Sto ti se Philadelphija ne svida! = Vjerojatno. - Ona se bez Zurbe vrati do kreveta i kao matka sklupéa na njoj, umotavajuci se u pokrivaé. — Samo to sam jutros previée umorna da razmi8ljam © dubljim motivima svog raspolozenja. Vrlo duga crna kosa bila joj je neured- na, ko%a lica prozratna, usne bez ruza, ali je unatoé tome bila lijepa djevojka. Ne jed- nostavno lijepa; svijet je pun lijepih djevo- jaka koje su uz to i sasvim obitne. Krupne crne o%i, malo kose i pune, soé- ne usne davale su joj egzotiéan i uzbudljiv izgled. Bilo je to lice koje ¢e svatko za- pamtiti ako ga vidi samo jednom. Lice za 10 + NINJA kakvim obitno éeznu hollywoodski produ- centi. Njezin engleski jezik bio je savr8en, iako bi pailjivo oko vrlo brzo otkrilo tragove Japana na njezinu licu, u ogima i kosi, ali bez onih prizvuka koji struénjacima otkri- vaju iz kojeg dijela Amerike dolazi onaj tko govori. Odlazuéi novine, muSkarac se podize od stola i pride krevetu. Gledao je smijeseéi se osmijehom koji je isto koliko i pogled njegovih ogiju govorio o osjecaju koje spa- ja to dvoje lui. Djevojka zabaci kosu s lica nestrpljivim pokretom ruke. — Ne Gini to - rege promuklim glasom. - Dan je veé poteo, a mi imamo pune ruke posla, Paule... - Ne dopusti da vrijeme gospodari to- bom. Ti mora’ gospodariti svojim vreme- nom — odvrati on tonom koji je zvucao kao da ponavija davno nauéenu poslovicu. Vrio visok i savrSeno graden muskarac, Sirokih ramena i uskih kukova. Iako je bio potpuno gol, hladnoéa i viaga otigledno mu nisu smetale. Preplanula koZa, kratka crna kosa, biljan pogled tamnoplavih, dubokih ogiju. Muskarac koji bi s malo truda mogao do- biti svaku Zenu koju poéZeli, ali jedan od onih Ijudi za koje osvajanje Zena nije sport- ska disciplina kao Sto su polo ili golf. ~ Idemo onda u kupaonicu ~ rege dje- vojka, naglo zbacujuéi pokrivat sa sebe. ~ Moda €e me to zagrijati, Sto mi ~ Sasvim sigurno - osmjehnu se Covjek kojeg je nazvala imenom Paul. - Dodi... Podigao je na ruke sitno, potpuno golo tijelo. Kao i njezino lice i tijelo je bilo jed- no od onih koja se pamte: krhko i vitko, a i évrstim oblinama, puno |. Nosio ju je bez ikakvoga vid- ljivog napora, gipkim hodom snazne divlje 2vijeri. Nema mnogo ljudi na svijetu koji se tako kre¢u, pokazuju¢i svakim pokre- tom savrsenu kontrolu nad ditavim svojim tijelom.NjeZno je spustio djevojku u stojeci po- lozaj i otvorio tu’. Sklopila je oti, izladudi lice i tijelo snaZnim mlazovima vode. ‘Uzdrhtala je i zabacila glavu unazad kad je osjetila muSkaréeve Sake na dojkama, Njegove usne bile su spremne dodekati nje- zine, da bi odmah zatim nestrpljivo skliznu- le nanige, u pregib ramena, na vrat, uho. Jo& jednom ju je podigao, kao lutku, i okrenuo licem prema sebi, saginjajudi se da joj usnama dotakne napete bradavice. Zastenjala je, sireci noge i boreci se da Sto prije dospije u polozaj u kojem ée muska- rac moti snazno prodrijeti u nju. Neobigan poloZaj u kojem su vodili Iju- bav oéigledno nije zadavao nikakve pro- bleme njihovim vjestim i snaznim tijelima. Poznavali su se dobro, to se vidjelo, ali u skladnim pokretima nije bilo ni traga ruti- ne starih bratnih parova; naprotiv, ginilo se da iz sekunde u sekundu valovi njihove zajednitke Zelje rastra sve do nesluéenog vrhunca. Djevojka objavi taj trenutak snaznim grle- nim krikom, zabacujuéi unazad glavu i gor- nji dio tijela, s prkosno napetim bradavi- cama. Zarivala je nokte u vrat svog part- nera, ali on to kao da nije primjecivao, op- Zinjen Ijepotom tog Zenskog tijela spoje- nim njegovim. Tzaili su iz kupaonice pola éasa kasnije, svjeZi, blistavih ogiju. Doruéak je stigao nekoliko trenutaka kasnije, lagani obrok s puno zelenila i voca. Pojeli su ga éavrljaju- Gii smijeSeci se jedno drugom, kao dvoje zaljubljenih koji nemaju bas nikakve brige na ovom svetu. Ialazak u bijelo odjevenog konobara, me- dutim, kao da je bio znak kako je igra za- vrsena. Pogledali su se ozbiljno, a onda se djevojka sagnula i ispod stola izvukla pa- pir velikog formata, savijen u rolu. ~ Ovo si Zelio da ti nabavim, Paule? Plan kuée koja te zanima. ~ Bravo! — osmjehnu se on, saginjajuci se nad ragireni crtcz. - Da vidimo... Freemont Street, da to je ta ulica. Nije bilo tesko do¢i do ovoga? = Ne osobito. Stanovnici Philadelphije vole novac skoro isto onoliko koliko i sta- novnici San Francisca. Nesto nije u redu? Odmaknuvii se, Paul je pazljivo prouga- vao pogledom cried. ~ To nije ta ku¢a, Sumiko.— rege na kra- ije se ne slazu. I na istotnom zidu nema nikakvog ugla, kao na ovom ertezu. ~ Nemoguée! Potpuno sam sigurna da je to ta adresa, Evo pogledaj: Zak je i napi- sana u donjem uglu! - Adresa se slaie... ali kuéa ne izgleda ba’ ovako kao na crtedu. Kada se Hillgart uselio u nju? ~ Prije manje od dva mjeseca. Zasto? ~ Je li uao u nju tim se bivsi viasnik ise- lio ili je pro8lo neko vrijeme? Djevojka sleZe ramenima, izvlated iz tor- bice gomilu fotokopija. = Ovo sam pregledala samo letimitno — rete kao da se opravdava. - Tu su svi mo- guéi papiri o prijenosu viasnistva. Aha, evo ugovora... U pravu si: proslo je nekih petnaestak dana prije nego 8to se Hillgart uselio, Sto to znaci? ~ Znati da je netko mudro iskoristio to vrijeme i uginio odredene prepravke na kuéi. Ovaj zid se sada nastavlja ~ pokazao je na crtezu. — Izmedu njega i ranijeg zida postoji prostor od neke éetiri stope. Pitam se nisu li neke prepravke uéinjene i u unu- tranjem rasporedu prostorija... ali i ako jesu, sigurno nigdje ne postoje nikakvi ertezi koji bi to potvrdili. __~ Cetiri stope - tiho rege djevojka. - Do- biven je veliki prostor, bez sumnje. Tu se, dakle, nalazi sva ona elektronska oprema koju su otkrili moji uredaji. = Vrlo vjerojatno. ~ Covjek po imenu Paul zamisijeno je prougavao crtez. - Na njihovu mjestu ja bih ovdje natinio skrive- ni ulaz, kod vrata garage, a zatim iz garaze u novoizgradeni dio, Mora da su tako i utinili, 3to im omoguéava da brzo i lako NINJA * 11i izlaze iz kuée, a da vlasnik ne pri- ti nigta sumnjivo. - Mislis da on nema veze s tim? ~ Sasvim sigurno. Jadni éovjek. Saj zamisliti sebe u situaciji u koj gomila ljudi prati svaki tvoj pokret i pri- sluskuje svaku izgovorenu rijeé. = Koliko znam o Rodneyju Hillgartu, Paule, on nije baé tip koji bi zasluzio da ga netko Zali. ~ Naprotiv. Te&ko ga je okriviti zato 8to je mentalno poremeéen. Jo’ teze zbog to- Ba 8to je neosporni genij na polju genct- skog indenjeri = Odvratan i Ijigav tip ~ évrsto odgovori djevojka. - Na to se svode ocjene svih s Kojima sam razgovarala o njemu. = Toéno. I veoma zanimljiv tip. Netko je morao uloziti mnogo novea i mnogo truda w ovu akciju. Netko kome je stalo da Rod- neyja Hillgarta ima pod neprekidnom kon- trolom. - Zasto, Paule? ZASTO? MuSkarac sleZe ramenima. - Na to pitanje jo3 ne mogu dati pouz- dan odgovor. Prema svemu sudeéi, on zna neSto Sto je nekome veoma dragocjeno. ~ Misli3? Zar nije bilo jednostavni pati ga i natjerati da propjeva? Tipovi o kojima si govorio, oni Sto Cuvaju kuéu, si- gurno su sposobni za takvo Sto. ~ Bez sumnje. Pitanje je samo bi li to uspjelo kod Hillgarta. Hillgart je veoma osjetljiv. Mentalno labilan, tako barem tvrdi dosje koji sam vidio kod njegova li- jegnika. I najmanji Sok mogao bi ga baciti u ponor iz kojeg nema povratka; granica izmedu genijalnosti i ludila gotovo je ne- vidljiva, zar ne? Djevojka kimnu glavom, a krupne crne di lagano joj je ispunjavao strah. ~ Da - Sapnu. - Ako Hillgart prijede tu granicu, dragocjene informacije mogle bi zauvijek nestati... ~ Sasvim toéno. Jesi li uspjela doznati Gime se Hillgart zapravo bavi u tom labo- ratoriju? 12 + NINJA oku- = Provela sam tamo éitavo juéerainje prijepodne — odmahnu djevojka glavom — ali bez rezultata. Ni moja karta koja tvrdi da piem za “San Francisco Egsaminer” nije zadivila Sefa osiguranja laboratorija, tipa koji izgleda kao da je upravo sigao s ckrana na kojem se prikazuje neki ratni film. Gotovo me u lice optuzio da sam ru- ski Spijun ili takvo Sto! ~ Laboratorij radi za vojsku. To se mo- glo i ogekivati. ~ Onda vode vraski malo ra¢una o Hill- gartu, Paule. Ako iSta znam o tome, on je uzasno veliki sigurnosni rizik. = Pitanje je nasluéuju li uopée Ijudi iz osiguranja na éemu Hillgart radi, Sumiko. Kladim se da uopée ne misle kako je Hill- gart toliko bitan za projekt. — Ali netko drugi to vrlo dobro zna ~ ti- ho ree djevojka. ~ Tko, Paule? ~ Jo8 uvijek ne znam, ali se nadam da cu ove no¢i otkriti, NaSao sam siguran ulaz u Hillgartovu kucu. ~ Siguran ulaz? Poludio si: okolo su stra- Ze, a unutraSnjost je bez sumnje puna skri- venih kamera, mikrofona i senzora! Opa- sno je, Paule — reve prigugenim glasom. — Suvige opasno, éak... ~ Dovrsi to Sto si htjela reéi, djevojéice. Ne boj se. Ona podize pogled, mutan od suza. ~ Opasno éak i za jednoga... ninju... Nastavili su raditi na pripremama za noé koja ée doéi za desetak sati; maloprijagnji razgovor kao da je bio zaboravljen, iako je Paul Oldridge, jedini Amerikanac i jedini ne-Japanac koji je ikada postao ninja, po- vremeno osjeéao na sebi zabrinut djevoj- Gin pogled. = Ovako ne moemo dalje, djevojéice - rete iznenada évrstim glasom. - Ti uopée ne misli 0 onome Sto noéas treba udiniti, a to je 2a mene mnogo opasnije nego sve Sto bi protivnici mogli uéiniti! ~ Oprosti, ali.— Zeli8 li zaista da odustanem? Poslije svega Sto smo veé doznali i udinil ~ Ne, naravno da ne, Paule! Samo... Vo- Jjela bih da je Pitt Terence ovdje — blijedo se osmjehnu Sumiko. - Osjeéala bih se si- gurnije, znas. ~ Svakako. Prijatelj koji mi moze éuvati leda ponekad je potreban éak i jednome ninji. Zeli8 li se odmoriti, pa da nastavimo, ili... SluSaj! Uspravio se naglim pokretom, sklapaju- Gi of. Sumiko zadrza dah, znajuéi kako je to ninjin nagin da se potpuno usredototi na osjetilo sluha. Ona sama nije éula nikakav sumnjivi Sum, ali to nije znatilo niSta; sluh ninje mnogo je o8triji éak i od sluha pravog maj- stora borilackih vjeStina, Sto je ta naizgled krhka djevojka i bila, —Netko dolazi ovamo - proSaputa ninja zurno. ~ Baci te crteZe na krevet i prekrij ih! Brzo! Ona utini to hitrim ali sigurnim pokreti- ma, bez obzira na Ginjenicu to se strah ponovno zrcalio u njezinim krupnim crnim ogima. = Podi u kupaonicu! - Sapnu ninj ‘Veé su pred vratima... trojica... u klasi nom rasporedu za nasilni upad... Idi i budi spremna na sve! Otklizala je preko poda, potpuno usre- dototena na to da ne napravi nikakav ne- potreban Sum koji bi ninju omeo u oslus- kivanju onoga sto se zbiva pred vratima. Vrata kupaonice ostadose odskrinuta; iz svog skrovi8ta u polutami mogla je kontro- lirati najveéi dio prostorije i uplesti se ako to bude potrebno. Ninja je stajao, nepokretan, nasred pro- storije. Disao je duboko, ispunjavajuci krv kisikom koji Ge mu uskoro modda biti po- treban da bi osigurao poveéani utrosak energije u borbi na Zivot i smrt. Netko zakuca na vrata. Ne onako kako to Gini dobro obuéeno osoblje hotela. ~ Tko je? ~ upita Paul. Nije bilo uzbude- nja u njegovu glasu, ~ Sobar, gospodine Oldridge. Imam po- tuku za vas od direktora hotela... Ninjine usne se na trenutak ragiriSe u hladan osmijeh. Taj arogantan glas tako- der ne pripada nikome od posluge i ne bi prevario éak ni mnogo manje opreznog Covjeka od njega. - Samo naprijed - rege glasno. - Ot- Kljugano je... Vrata odletjeSe u stranu, odgumnuta snaz- nim ramenom u trenutku kad je ruka obr- nula kvaku; jedan Covjek uskodi, steZuéi li- jevom Sakom zglavak desne u kojoj se na- lazio pi8tolj, uperen ravno u ninju. Drugi je veé stizao za njim, gotovo u istom po- lozaju, a jedina razlika bila je u tome sto je zauzeo poziciju na suprotnoj strani vra- ta. Treéi nije imao oruzje u rukama, ali su njegove plave, hladne oi pod nisko navu- &nim obodom Sekira djelovale opasnije nego ruzne cijevi pistolja. Odmjerio je ninju dugim pogledom, a zatim tiho zatvorio vrata 2a sobom. Revol- verasi su i dalje nepomigno stajali, dok je on lagano prenosio pogled s jednog pred- meta u prostoriji na drugi. “Iskusan borac”, pomisli ninja, prouga- vajuéi protivnikovo lice. Dvojica revolve- ra8a nisu bila dostojna previSe paznje; cisti produzeci volje svoga vode, oni su tu samo kao dva poslugna robota koji nee udiniti ni’ta dok ne dobiju jasnu naredbu. — Gdje je Zenska? - upita voda oftro, gledajuéi ninju ravno u of. Lice mu je bi- lo okruglo, ugojeno, ali sve to salo moglo prikriti obrise évrste donje éeljusti, gradene poput éeljusti buldoga. ~ Tko ste vi? ~ hladno upita ninja. - Sto znaéi ovaj upad, k vragu? = Reci joj da me ~ Pridolica se po- miadi¢u! - U kupaonici je. I tamo ée ostati sve dok ne éujem objasnjenje za ovo! NINJA * 13— Tvrd neki momak, ha? — nasmije se voda, dobacujuéi preko ramena pogled jednome od one dvojice. - Doc, udi u ku- paonicu i izvuci tu malu van. Za tvoje do- bro, nadam se da je gola, ha-ha-ha! Cereéi se, ali ne skidaju¢i pogled s ninje, onaj koji je stajao desno od vrata pote se postrance pomicati prema ulazu u kupao- nicu. “Zele Sumiko, a ne mene”, mislio je ni- nja. “Netko u toj ekipi ima mozga; ono sto se prethodne noéi dogodilo, povezao je s Japanom i ninjama... i krenuo po hotelima u potrazi za svima koji imaju japanska ime- na. Na nesreéu ove trojice, zaboravio ih je upozoriti da taj posao moie biti i vrlo opa- san...” = U redu, u redu! ~ rege rezignirano, diguéi ruke uvis. - Neka vam bude, k vra- gu... Pozvat éu je! Nasmijala su se sva trojica. Uostalom, navikli su da [judi gine ono sto im zapovi- jedaju; pi8tolji u Sakama znaju biti veoma uyjerijiv argument. Osjecali su se sigurni uz njih. Previe sigurni. Pokret, koji je u njihovoj podsvijesti iza- zvao sliku Eovjeka koji se predaje svojoj sudbini samo je pridonio da se jo8 vise opuste. Ni jedan od njih nije se uspio ¢ak ni pomaknuti kad je ninja iznenada preSao u napad. Odbacivsi se desnom nogom o pod, do- éekao se na ispruzene ruke, naginivsi go- tovo potpuni salto u zraku. Dizanje ruku uvis bio je pripremni pokret za napad koji je planirao, ali se od te trojice ameriékih revolvera’a nije moglo oéekivati da znaju sve finese japanskih borilatkih vjeStina... Dok je jo3 gornji dio njegova tijela pa- dao nanize, lijeva noga zada munjevit uda- rac odozdo, pogadajuéi vrhovima bosih prstiju sam vrh Docove brade. Kost suho prasnu, kao prelomljena graniica, a Govje- kova glava poleti unazad, prema zidu uz koji je stajao. Tup udarac objavi da je prs- nula i lubanja. Zasipajuéi Gitav zid smje- som krvi i mozga, Doc skliznu na pod u 14 © NINJA sjedeci polodaj, dok su mu se noge i ruke frenetiéno trzale. Tijelo ninje, odbaéeno sada rukama od poda, veé je letjelo na drugu stranu, pored vode koji je imao tek toliko vremena da zapanjeno otvori usta kad je taj Zivi vihor prohujao kraj njega. I ovaj put noge su posluzile kao smrto- nosno orudje, potvrdujudi izreku da je ¢i- tavo ninjino tijelo jedan jedini, ali neiz- mjerno slozeni instrument za ubijanje. Uklanjajuéi s puta ruke sa stegnutim pi- Stoljem, isto onako lako kao &to oluja od- nosi posljednji suhi list s grane, ninjina stopala prikovase drugog éovjek za zid iza njegovih leda. Potpuno smrskanih rebara, doslovno prilijepljen za zid, Govjek ostade u uspravnom polozaju, girom otvorenih usta iz kojih se lagano cijedio potok krvi. Ostao je tako gotovo punu sekundu, sve dok mrtva koljena nisu konaéno popustila pod teretom i on se nije srudio na pod, uz tup tresak. U meduvremenu se dogodilo mnogo to- ga, naravno, jer ninje svojom hitrinom prkose uobiéajenim predstavama 0 mogu- em i nemoguéem. Kao strijela izbatena iz luka, ninja se odbacio nogama od smrvijenih grudi pret- hodnog protivnika i dogekao na noge pred treéim Covjekom. Ovaj je imao dobre reflekse; dospio je kriknuti, naéiniti poluokret, ispratiti_ po- gledom ninjin skok i ak Sepati dréku pi- Stolja skrivenog u navlaci pod lijevim pa- zuhom. Ali, nije mogao uéiniti nista vise od to- ga, jer je ninja veé stajao pred njim, naiz- gled lako mu polazuéi otvorenu Saku na ruku zavudenu pod sako, ~ Ostavi to Zeljezo na mjestu, prijatelju ~ reée tiho ninja dok mu je u oéima sijeva- lo nesto nalik bljesku maca od plemenitog éelika. — Ono ti vise ne moze pomor Covjek pokuSa ustuknuti, ali ne uspije. Kao da je dodir éeliénih prstiju na neki nepojmljiv naéin izvlatio svu snagu i ener- giju iz njegova tijela!~ Izadi, Sumiko! - reée ninja ne podizu- Gi glas. — Ovaj gospodin bi Zelio razgovara- tis tobom! Otvarajuéi vrata, djevojka izade. Lice joj je bilo mirno, bez obzira na grozan prizor koji ju je dotekao. Zena koja za svog Zivotnog partnera iza- bere jednoga ninju mora imati mnogo hra- brosti, jer je smrt jedini pravi suputnik svakog ninje ~ Govori sada! Sto si htio od nje? ~ Ja... Zeljeli su da porazgovaramo sa svima koji bi mogli imati neke veze s Japa- nom u ovom hotelu i... i ostalim hotelima u okolini — rege, nervozno viazeci usne je- zikom. - TKO je to Zelio? — Ne znam. Stvarno ne znam... Receno je samo da imamo bonus ako nademo ne- koga tko zna nesto 0... Boga mu! Tebuljivii oti, Zovjek ponovno pokusa ustuknuti, ali ne uspije. Podsjeéalo je to pomalo na prizor kuniéa hipnotiziranog pogledom otrovne zmije; Zivotinja zna da smrt moze sti¢i svakog trenutka, ali ne moze u svom tijelu pronaéi ni mrvu snage za bijeg ili pokuSaj otpora. - Tko je to rekao? - Ti... ti si... Ne, nemoguée! = Moguée je — hladno se osmjehnu Paul. = Ja sam ninja. I zaista me jako zanima tko bi to Zelio doznati ne8to o meni, prija- telju! zapovijedi ninja tiho. ~ inja! — Saputao je Covjek uzasnuto. gospode Boze! ~ Smiri se! ~ o8tro rege Paul. - Tko te poslao ovamo? ~ H-Herman... Herman Rigs... = Tko je Herman Rigs? = On... on posreduje u nasim poslovima. Neka vrsta menadiera... uzima postotak i tako t - U redu, shvaéam. Kada netko u ovom: gradu Zeli obaviti prijav posao, on traZi Hermana Rigsa, a Rigs Salje tebe ili tebi sliéne. ~ Da, tako je... Rigs ¢e znati tko... tko je sklopio ovaj ugovor. ~ Vrlo dobro. Gdje ga mogu naéi? ~ Rigsa? — Hermana Rigsa. Ve¢ pet minuta govo- rimo o njemu, zar ne? Coyjek odmahnu glavom, oblizuju¢i usne. = Ane - rege umorno. - Onog trenutka kad ti to kazem, ja sam mrtav. ~ Vara se. ~ Sto to znati? ~ To Sto sam rekao. Ti veé NiSta Sto bi mogao reéi ili uéi izmijeniti tu Ginjenicu. A postoje i drugi natini da pronadem Rigsa, zar ne? Nepoznati je sada drhtao éitavim tije- Jom. — Nema nikakve koristi od moje smrti— reée potmulo. - A Ziv... Ziv bih ti joS mo- gao koristiti, znas! - U redu, pristajem na pogodbu. Rigso- va adresa u zamjenu... za 3to? ~ Za moj Zivot! ~ Pitanje je vrijedi li tvoj Zivot toliko - osmjehnu se ninja. - Zao mi je, prijatelju. Laka smrt, to je sve 8to ti mogu ponuditi u zamjenu za tu informaciju... Skinuo je ruku sa zglavka nepoznatog i odstupio pola koraka unazad, spudtajuci tuke niz bedra. Samo veoma upuceni pre- poznali bi taj stav: pozicija lazne opuste- nosti iz koje ninja s neshvatljivom lako- ¢om i hitrinom prelazi u smrtonosni pro- tunapad na prvi znak opasnosti. ~ Neka si proklet! — zaurla nepoznati, trzajuéi ruku s pistoljem, konaéno oslobo- denu nevidljive stege. Ninja je strpljivo éekao. Ovaj covjek pred njim je brz, ali za pojmove o brzini jedno- ga ninje sve to slici na mnogo puta uspo- reni film... Sada! Satekavai da se oruzje ispravi i cijev uperi u njegove grudi, ninja zada munjevit dvostruki udarac: rubom lijevog dlana uko- so navise, rabom desnog dlana ukoso na- nide, ukrStajuéi na trenutak podlaktice pred svojim grudima. di NINJA * 15Desni dlan odbaci pistolj iz napadateve tuke i on udari o suprotni zid; lijevi se kao oStrica sjekire srudi na njegovu sljepootni- cu, lomeéi kosti na svom putu. Jo$ uvijek nepomigna na kupaonskim vratima, Sumiko ispusti dubok uzdah. Sve to vrijeme zadrzavala je dah da ne bi pore- metila ninjinu koncentraciju. On joj se osmjehnu, veé se obréudi na peti lijeve noge i hitro se bacajuéi na po- sao. = Moramo odavde, djevojéice - dobaci preko ramena. - Onaj tko ih je poslao ovamo, prije ili kasnije ée se zapitati sto tako dugo rade u ovom apartmanu, a veé smo upropastili dovoljno skupih tepiha, zar ne? ~ Rigs - rege ninja. - Herman Rigs... Barmen ispod oka prijede pogledom po licima |judi uz Sank, ali mu to nije smetalo da hitro smota novéanicu od dvadeset do- lara gurnutu pred njega. — Tko ti je rekao da ga ovdje trazi8? — proSaputa, naginjaju¢i se prema Paulu. - Erney Shumaker. — Debeli Ermey? — isceri se barmen. — To veé mijenja stvar. Podi kroz ona vrata skri- vena zastorom u uglu, stari; gospodin Rigs je s nekim druStvom u separeu. Kimnuvéi glavom, Paul dohvati sa Sanka svoju torbu od najskuplje koZe, misledi o tome kako njegova sadaSnja maska uspjes- nog poslovnog éovjeka odudara od te jaz- bine u predgradu u kojoj je najsigurnija propusnica ime revolverasa kojeg je prije samo pola sata ubio u jednom od najskup- Ijih hotela u gradu. “Carstvo zlogina puno je apsurda”, pod- sjeti sebe. Gorila koji se oslanjao 0 zid pored vrata skrivenih zastorom odmaée se da ga pro- pusti. Neki neupadljivi barmenov znak oéigledno mu je i dalje otvarao prolaz. Provukavsi se kroz zastor, on tiho otvori dobro podmazana vrata i osmotri prosto- riju u kojoj se nagao. 16 » NINJA “Iznenadujuée ugodna jazbina”, pomi- sli, hitro prelaze¢i pogledom preko svih detalja. Skupe tapete, dubok, mek tepih pod nogama, kristalni lusteri s prigusenim svjetlima... Cetiri stola, ali je samo jedan zauzet. Tri Covjeka sjede za njim, ali je ‘naj licem okrenut vratima Herman Rigs. Nije znao njegov opis, niti je ikad vidio tog Govjeka, ali je znao da to moze biti sa- mo on, jer su druga dvojica bijedni place- to njihova lica pokazuju, bez obzira na njihovu bljestavu eleganciju koja poka- zuje mnogo love i malo ukusa. ~ Gospodin Rigs? — upita ninja zastajudi pred stolom. Ona dvojica ga sumnjigavo promatraju, ali on vidi samo Rigsa. ~ Da? _ ~ Moje ime je Oldridge. Paul Oldridge. Zelim govoriti s vama; Poslovno. ~ Poslovno? — Rigs podize obrve. - Pa sjedite, gospodine Oldridge. Poslovi su mo- ja omiljena tema, he-he-he! Ninja odmahnu glavom. ~ U éetiri oka, ako nemate nita proti — Paaa... znate, ova gospoda su moji p) jatelji. — Nemam nigta protiv gospode. Ali oni nisu MOJI prijatelji. Blijed osmijeh na tankim usnama. Do- voljan je jedan pokret glave da ona dvojica ustanu i izgube se bez rijedi. Jo3 jedan do- kaz da su u sloZenoj hijerarhiji podzemlja oni daleko ispod Rigsa. ~ Piée, gospodine Oldridge? Konobar koji je necujno izronio iz dubi- ne prostorije nema nigeg zajedni¢kog s onim prijavim barmenom u prednjoj dvo- rani. Caa s viskijem koju pobozno donosi na posluzavniku od najboljeg je kristala. ~ Dakle, gospodine Oldridge? Smijeseci se, Paul otpije gutljaj iz svoje tae. Kako je i otekivao, viski je bio izvan- redan. - Cuo sam, gospodin Rigs, da ste vi struénjak za odredenu vrstu problema u poslovanju... — Da? Po vaSem izgledu, ne bi se reklo da imate problema.~Inemam ih, barem za sada. Ali ako ne poduzmem nekoliko odlu¢nih koraka, pa- aa... mogao bih imati. Rigs se cerio. ~ Odluéni koraci su obigno najbolje rje- Senje — cerio se. - O éemu se radi? = Vidite, moj partner i ja radimo prilié- no dugo na jednom projektu. UloZeno je puno novca u to, uglavnom mog. Poneéto sam morao éak i posuditi, pod ne ba’ po- voljnim uvjetima. - Aha... a va8 partner je ulotio... 8to? - Znanje. Taj projekt mnogo obeéava i nalazimo se gotovo pred njegovim zavrset- kom. — Medutim? Paul se osmjehnu. ~ Vidim da veé nasluéujete, gospodine Rigs, 0 emu se radi. Naime, osnovano sumnjam da moj partner, sada kad je stvar gotovo privedena kraju, pokuSava je pro- dati nekome drugom. ~ Hmm... a vi biste zaatitili svoju investi- ciju, ako sam dobro razumio. Nemate ni- kakav ugovor, zar ne? ~Ne, nema ugovora. To je donekle u ve- zi s nacinom na koji sam dogao do potreb- Nog novea, znate. —Hmmm... pustite me da jo8 malo raz- mislim, gospodin Oldridge... Hmmm... vi dakle, ne mozete jo doci do tehnitke do- kumentacije, ili 8to veé to posjeduje vas partner u ovom poslu? ~ Ne. Nikakva dokumentacija ne posto- ji. On jo8 uvijek sve dréi u svojoj glavi, znate. Ovaj posao moze donijeti velik no- vac! - reve priguenim glasom. - A ta pro- Kleta budala pokuSala me prevariti! Sve- jedno mi je, zaista, svejedno, Sto ée s nj biti kad jednom u ruke dobijem ono sto je moje! = Daaa... ~ otegnu Rigs, milujuéi bradu kratkim, debelim prstima. — Vrlo razumlji- vo... i prirodno. Veliki novac, kazete? ~ Veoma. Vaéa cijena neée biti spor Pa éak... pa éak i ako budete prisiljeni do kraja Rigs ozbiljno kimnu glavom. ~ Volim odluéne ljude, rekoh vam veé, gospodin Oldridge. Dat éete mi ime i adresu svog partnera, a onda mozemo pri- je¢i na detalje... Ne, nikakvi papiri, molim vas! Reéi éete to Sto Zelim znati, niSta vise. Bez brige, paméenje mi je izvanredno! ~ U redu, u redu, - Paul spusti glas. - Moie li nas ovdje tko cuti? ~ Tu je samo stari Bert, a on je gluh kao top. Moiete slobodno govoriti, gospodin Oldridge. — Onda zapamtite: Hillgart! - Unio se Rigsu u lice, spreman na reakciju kada iz- govori Hillgartovo ime. je reakcije. Jedva vidljive, istina, ali sasvim dovoljne da ninja ocijeni kako ovo ne prvi put da se to ime spominje pred Rigsom. “Pravi trag!”, pomisli, “Napokon!” ~ Hillgart? - ponovi Rigs s laznom mir- noéom. - Puno ime, molim vas, gospodine Oldridge. I adresu, naravno, ne bi bilo do- bro da dode do neke zabune, zar ne? Ninja se zvonko nasmije i zavali u sto- lac. - Ovo nije partija pokera, Hermane - reée sasvim drukéijim tonom. - Karte su na stolu, s licem prema gore. ~ Molim? ~ Igra je zavrSena, to ho¢u re¢i, Herma- ne. Vrijeme je da konaéno ostavite na mi- ru sirotog Rodneyja Hillgarta! Lice Hermana Rigsa vige no ikad pod- sjeéalo je na glavu zmije otrovnice, ali on bio od oprezne vrste zmija. Ninja nije sumnjao da negdje pod svojom odjeéom krije oruzje, ali Rigs nije nacinio ni naj- manji pokret da dode do njega — Tko si ti, k vragu? — zareza, bulje¢i u Paula. ~ Tko te Salje? ~ Cuo si za FBI, Hermane? Pokazao bih tii svoju iskaznicu — sleZe ninja ramenima = kad to ne bi bilo éisto gubljenje vreme- na, Dakle? Hoées li govoriti ovdje ili te moram povesti u centralu? Ovdje je mno- go udob ie, moram priznati. A i viski je mnogo bol —Nosi se u 1 pakao! Sto hoées od mene? NINJA * 17~ Ti me, zapravo, i ne zanimaé previse, Hermane. Casna rijeé. MozeS progi vrlo jeftino ako mi ka%eS kome je u interesu dréati na oku naSega dragog Rodneyja. = Nosi se! Ja nisam policijski dostavljag, boga mu! = Ne, nisi. Znai li to da vie volis biti ro- bija8? Nema problema, mi smo te spremni usluziti, Hermane! Tako su Rigsove tice jo8 sigurno gleda- le, ninja primijeti prve sitne kapljice znoja na nabranom éelu govjeka preko puta. Herman Rigs poéeo je shva¢ati ozbiljnost situacije, ali to jo§ ne znati da je posao zavrgen. Naprotiv: zmije otrovnice nisu opasne jedino kad su mrtve! Ka‘ uostalom. Samo sto za ninje vrijedi ka da imaju vige Zivota nego mack ~ Imai jo trideset sekun objavi ninja, sveano, otvarajuci svoj bu - a onda te izvodim van s ovim li ma na rukama. Bit ée to prizor o kome ¢e se dugo prigati u lokalu, ha? Veliki Her- man § lisicama, éovjeée! ~ Cekaj malo — prostenja Rigs. - Cekaj, boga mu.. = Trideset sekundi, I ni sekunde vise! — Uhhh... Kakva jamstva imam da necu zaglaviti u zatvoru, partneru? = Moju rije’. K vragu, znaé i sam da ti niSta ne mogu dati napismeno, ali mi iz FBI imamo déentImenski sporazum s ok- ruznim tuziteljem. Uglavnom se dréi nagih preporuka. ~ Uglavnom, ha? A sto ako te ne po- sluga ovaj put? ~ Jane bih razmifljao o tome. Hermane ~ posavjetova ga ninja. - K vragu, zato uvijek misliti baS na ono najgore. Dakle? Kome to smeta Rodney Hillgart? Herman Rigs bio je slomljen. Ali... Ne- 3to nije bilo u redu! Ninja napne misi¢e, naglo udiSuéi zrak. Taj osjecaj, duboko u podsvijesti, to je... HARAGEI! Njegove misiée nije pokrenuo promis- Jjeni plan, ve¢ instinkt samoodrZanja divlje zvijeri. Pao je sa stolca na pod, obréuci se 18 » NINJA jos u zraku kao vreteno, prepustajuci od- luku o visti obrane ~ i vrsti protunapada - uvjetnom refleksu stvorenom dugotraj- nom obukom u ninjucuu, Kretao se tako brzo da su se obrisi iz okoline slijevali na njegovoj mreznici, ali je i njegov mozak bio naviknut izviaéiti in- formacije iz tog mnoétva vizualnih signala. IskeSeni zubi Covjeka na vratima, cijev kratke strojnice kako poskakuje u njego- vim rukama, oblacici dima... mrtvacki bije- lo Rigsovo lice, usta otvorena na vrisak... pokret u dubini prostorije, odakle se po- javijuje stari Bert s velikim piStoljem u ru- sae Celiéna zvijezda sa Sest krakova, shuri- ken, omiljeno oruzje ninja na malim i sred- njim udaljenostima, svojim zujanjem na trenutak nadjata prasak strojnice. Kao razljuéena osa komad éelika zari jednu od svojih Zaoka u grlo strijelca sa strojnicom. Skupljajuéi noge i ruke, ninja se pretvori u klupko koje se zakotrlja po tepihu. Bez obzira na to, pogled mu je bio usredoto- éen na novog protivnika. Konobar, onaj kojega je maloprije Rigs prezirno nazvao “stari Bert”, stajao je, pad- ljivo niSaneéi. Pritisnuo je okidag, nekako sporo, promisijeno, na nagin kako stari judi rade ve¢inu stvari, svjesni da nece imati vremena za popravak ako prvi put ne uspiju... Za stolom, Herman Rigs je tek podinjao pokret koji ga je trebao dovesti u uspravan polozaj. Metak ga je pogodio u zatiljak i on se srusio citavom tezinom na stol. Drvo zaprasta, kr8eéi se pod optereéenjem. Ninja je ciljao brzo. Jedan o8tar vrh shu- rikena zarije se kroz oko u staréev mozak, donoseéi trenutaénu smrt i gotovo nejino spustajuci njegovo umomno tijelo na tepi Odjeci pucnjeva jo8 su lebdjeli pod stro- pom kad se uspravio i odskogio u stranu kako ne bi pruzao metu nekom novom strijelcu koji 6e doéi kroz otvorena vrata prostorije. Haragei je tvrdio da opasnost jo8 uvijek prijeti i on nagini jo8 jedan skok, dohva¢ajuéi s poda svoju koznu torbu.Iz tog kuta veé se bolje vidi: netko stoji, s pistoljem u ruci, drZedi u Sahu gorilu koji je maloprije Cuvao ulaz. Hoée li imati vre- mena da iz tijela dvojice mrtvaca izvute svoje shurikene, najsigurniji dokaz da je ovdje ubijao jedan ninja? Lijeva ninjina ruka izbaci u zrak siéusnu kuglicu, ne vecu od djegje pikule, i ona po- godi drevni okvir vrata. U takvim kuglica- ma esto je razoran eksploziv diji sastav ninje veé godinama drZe u najstrozoj taj- nosti, ali je tu ispunjavala smjesa koja pri udarcu gotovo trenutno razvija ogroman oblak dima. Zastien gustom crno-sivom masom, ni- nja nadini dug skok prema Bertovu tijelu, nage se nad njega i odmah poleti natrag. Sliéan pokret pred vratima; u trenutku kad je jurnuo u oblak dima koji je zakla- njao vrata. Haragei mu ree da nikome joS uvijek ne pada na um u gusti oblak dima ispaliti rafal kako bi ga makar naslijepo pokuSao sprijediti da prode kroz vrata. Ni- je ak ni zastao da bolje prougi mutne obrise dvojice judi, jer njihov polozaj go- vorio je dovoljno. Shuriken je pogodan za bacanje, ali je- dan od Sest vrhova moze posluziti i kao oStrica. Na vrhuncu svog skoka, Paul naci- ni pokret desnom rukom, siguran da nece proma8iti. Celik duboko zapara vrat éovje- ka s pistoljem, otvaraju¢i mu grlo od grk- ljana do pod samo desno uho, Izbio je iz oblaka dima isto onako naglo kako je u njega i uSao, gurajuéi dva krvava shurikena ponovno u skroviste. Nee mu biti potrebni neko vrijeme; haragei je tvr- dio da u blizini vise nema nikakve opasno- sti. Blijeda lica Ijudi u prednjoj dvorani; je- dni ukoéeni na svojim stolicama, drugi na nogama, ali jo uvijek neodlutni sto i kako postupiti. Iza ugla ulice Sumiko je ukoéeno sjedila u “porsheu”. Osmjehnula mu se kad je us- kotio pored nje i ukljutio motor. - Cula si pucnjeve? - upita on. - Da, Ali valjda samo zato 3to sam oée- kivala ne&to sligno. Rigs je angagirao gru- pu koja motri na Hillgarta? — Bez svake sumnje. Reagirao je kad sam spomenuo Hillgartovo ime. Da tip sa strojnicom nije uletio, doznao bih tko je zamislio Gitavu ovu prokletu igru! Vozio je polako, strogo postujuéi propi- se, ali ne iz straha od policije, veé zato Sto vie i nije bilo posebnog razloga za Zurbu. Njihove stvari veé su smje8tene u malom, neupadljivom hotelu u blizini, planovi za veéeras spremni. Ne, sada vise nema raz- Joga za Zurbu. Osim ako... je pogled u retrovizor. Sumiko pri- njegov pogled. - Imamo druStvo? - upita tiho. — Tako izgleda. Raspolozena za jurnja- vu? — Ne narotito. Ali, ako nemamo drugog izbora... amo. Umaéi emo im na sljedeéoj petlji, onoj koja izvodi na zapadnu autoce- stu. U redu? Djevojka sleze ramenima i osmjehnu se. Nagnuvii se nad volan, ninja nakon ne- kog vremena naglo doda gas i “porshe” naprosto poskodi. Krajnja lijeva traka au- toceste bila je slobodna, na stotine jardi unaprijed, ali pri toj brzini to nije pred- stavijalo nikakvu sigurnost. Refleksi ninje, medutim, kao stvoreni su za vornju velikim brzinama i u slozenim uvjetima. Malo je vozata, tak i medu onim najboljim, kojima bi uspjelo slijediti ih. Prkose¢i otporu vjetra, Sumiko spusti prozor na svojoj strani i zagleda se una- zad. — Hej, zatvori, djevojéice! To Sto radi8 vra8ki je opasno! ~ Naravno da je opasno kad vozi kao da su ti svi vragovi za petama. Cemu Zur- ba, k vragu? Vrijeme je za ruak - rece tvrdoglavo, podizuéi prozor. - Maloprije sam vidjela plogu na kojoj pise “Motel, 5 milja”. Pri ovoj brzini trebaju nam tri ili éetiri minute, A s mamcima koji nas prate NINJA * 19mozemo razgovarati i na parkiralitu, je li tako? - Ti misli8 dé Prokletstvo, u pravu si! — Ja sam yrlo éesto u pravu ~ nasmije se Sumiko. — Steta je samo &to ti to vrlo kas- no primijetis. Glasno se smijuéi, ninja se probije kroz trostruku kolonu i potrazi izlaz s autoce- ste. Totno éetiri minute kasnije, sada veé daleko manjom brzinom, oni stigose do parkiraligta pred motelom ne osobito pri- vlaénog izgleda. Plavi “coupe” bio im je za petama. Zau- stavio se dvadesetak jardi dalje, uz skripu guma. Oslonjen o krov “porshea”, ninja izvuée cigaretu i zapali je. Sumiko je stajala na drugoj strani, s veselim osmijehom na licu. Jedan jedini ovjek bio je u “chevrolete coupeu”. IzaSao je iz automobila bez Zur- be, skidajuéi rukavice za voZnju. Vrlo vi- sok, krupan, u jednostavnoj sportskoj od- jeci. Duga plava kosa nad preplanulim li- cem grubih crta. Prilazio im je klateéi se u hodu, pokreti- ma koji su pokazivali da osim ogromne snage posjeduje i hitrinu i spretnost rode- nog borca. Osmjehnuo se tek kad je bio na dva ili tri koraka od ninje i taj osmijeh preobrazi njegovo grubo lice. Sada je podsjeéao na djeéaka koji se upravo sprema druzbi is- prigati o nekom svom novom drskom dje- éaékom podvigu. — Halo, Paule! - rete leZerno, pruzajuéi ruku. - Iznenaden Sto me vidi8? ~ Pitt Terence! - reée ninja uzvracajuéi stisak. - Covjeée, ovo nije prvi put da stig- ne& prije vremena... ali je prvi put da pora- ni Gitava dvadeset éetiri sata! Kako se moglo naslutiti, motelska ku- hinja nije se mogla pohvaliti negim osobi- tim, pa su se morali ogranititi na jedno- stavna jela u ciji su ukus mogli biti sigurni. — Nema australskog piva - gundao je pla- vokosi div, vrijedno kupeci posljednje os- 20 + NINJA tatke odreska sa svog tanjura. - Ova zem- Ija nije vige ni za Sto, vjeruj mi, Paule. Veé danima nisam osjetio ni miris pravog piva! = Nije ga bilo u Missisipiju? - Ma kakvi. Dolje uopée nema nitega, ako odbijeS vruéinu i komarce. ~ Zato si se vratio ranije? ~ Ne samo zato - uzdahnu Pitt dohvaéa- juéi gotovo ispraznjenu krigha j tvoj prijatelj, La Wern Preston, nije dolje jako poznata litnost Vrlo brzo sam doz- nao sve Sto se moglo doznati o njemu i za- to sam se vratio, PokuSao sam se javiti, ali na telefon u apartmanu nitko nije odgova- rao. = Imali smo posjet - osmjehnu se Sumi- ko. — Ne bas ugodan. ~ Ovdje je bilo priliéno vruée i otud ona utrka kad sam vidio tvoj automobil. Kako si doao do njega? ~ Na pokeru. Ti juznjaci straSno vole po- ker, ali se pritom previge oslanjaju na sre- €u i zakon vjerojatnosti. Prodao sam im nekoliko trikova koje sam nautio od tebe. Umoran sam. Sat spavanja bi me izvakao, s dva bih bio kao nov. Kakav je ovaj mo- tel? Sumiko i Paul se sporazumjeSe pogledi- ma, ali to ne-promakne plavokosom divu. Uostalom, njih su troje tako dugo radili zajedno da im veoma éesto rijeti nisu ni bile potrebne. ~ Ne! ~ rede évrsto, tresnuvéi ispraznje- nom kriglom o stol. ~ Ne dolazi u obzir! Nesto ste veé planirali za veteras! ~ optudi Pitt upiruéi prst u ninju. - Govori, Paule! — Da, neSto smo planirali za veteras — potvrdi ninja spustajuci glas, — Ako zaista Zeli§ sudjelovati, onda popij jo jedno pi- vo, uzmi ovdje sobu i ostani u krevetu naj- manje tri sata. Ja Cu poslije toga doti pro- buditi te i objasniti Sto treba utiniti. Od- govara? ~ Kad sam bio mali - s odglumijenom tugom u glasu poéne Pitt Terence - moja dobra teta Amalia uvijek me tjerala na spa- vanje, obeCavajuéi mi kolaée kad se probu- dim, Nikada nije bilo kolaéa, znate... Moz-da je i to razlog Sto sam konaéno krenuo lo’im putem... Nasmijali su se, sve troje. Tetka Amalia bila je, naravno, plod maste Pitta Teren- cea. Nikada nije imao tetu, jer nikada nije imao ni roditelje; nasli su ga jednoga jutra umotanog u plastitnu vrecu, u kanti za smeée na Nob Hillu, 8to je izazvalo dyod- nevnu senzaciju u tisku San Francisca. —U redu! - rege, dajuéi znak da mu do- nesu jo jednu krighu piva. - Na spavanje, onda. Sto Gete vas dvoje raditi? ~ Sjedit Cemo ovdje i paziti da ne dode do neke guive - reée Sumiko. - Svi znaju da si nervozan ako te probude prije vre- mena! Jo& neko vrijeme razgovarali su lakim tonom, slitno vojnicima koji grubim Sala- ma prikrivaju uzbudenje pred polazak u okr8aj. Uostalom, i njih troje su mozda bili vojnici; dobrovoljci koji su se bez mnogo rijedi zakleli da Ge svoje zivote posvetiti borbi protiv organiziranog zlogina. Kada je Pitt Terence otiSao, njih dvoje se pogledase. = Ni tebi se ne svida ona priga o partiji pokera, Paule? - upita djevojka ozbiljno. - Ne naroéito. Otkud zna8? - iznenadi se ninja. ~ Primijetila sam kako si izvukao kljuée- ve iz Pittova dzepa - osmjehnu se djevoj- ka. - Nisi ga htio uznemirivati pred spava- nje, zar ne? = Jedini razlog. Odmor mu je zaista po- treban; ova noé bit Ge veoma naporna. ~ Nije te8ko, barem ne struénjaku, pro- cijeniti Pittov psiholo’ki profil — zamisije- no rege djevojka. - Brz automobil, s pre- pravijenim motorom; gotovo kao da je po- uzdano znao &to ée najlak’e privuci naseg prijatelja... Sto duze razmi8ljam, sve sam sigurnija da je Pitt nasjeo ida mu je taj au- tomobil podmetnut, Paule! ~ Odmah sam u to posumnjao. Saéckaj- mo malo da se Pitt smjesti, a onda ¢emo ih odvesti na neko mirno mjesto i paZljivo pregledati. - A 3to ako... ako je instalirana bomba? Na daljinsko upravijanje, na primjer? ~ Haragei ée me na vrijeme upozoriti. Odmahnu ninja glavom. - Osim toga, ne vjerujem da su se odludili na tako drasti- éan korak. Mnogo je opasnije ako je tu negdje skriven minijaturni radio-uredaj koji Ce im odati kuda se Pitt kre¢e. Uredaj za prisluSkivanje, takoder, slifan onome koji sam ja ostavio u vozilu La Werna Pre- stona. = Otkud to, Paul? Zar je moguée da im se uéinio sumnjivim éovjek koji se u rod- nom mjestu raspituje za Prestona? ~ Pitt se nije raspitivao samo za Presto- na, ne zaboravi. Stigao je u Philadelphiju prije nas i bio mozda manje oprezan nego Sto smo mislili, Uostalom, on je otkrio da Malcolyjeva ekipa motri na tu kucu na Freemonth Streetu; slijede¢i njegovu infor- maciju otisao sam potraziti Rigsa u onom restoranu. — Da, tako je. Pittovo raspitivanje posta- lo je sumnjivo i oni su ga poéeli pratiti. Da nije to jedan od razloga Sto si ga poslao na jus? ~ Jedan od razloga. Informacije o Pre- stonu zaista su mi potrebne. Sumiko se oprezno osvrnu oko sebe. ~ Ako oni prate Pitta - rece tiho - on- da... onda moZda baé u ovom trenutku ne- tko motri i na nas? - U ovom trenutku ne. Ja to obiéno os- jetim, djevojtice - umiri je ninja. = Ne uvijek. = Toéno. Ali ovaj put sam gotovo sigu- tan. Pitt je, slijedeci na’ automobil, vozio doista brzo. I ako su mu bili na tragu, mo- raju ga na neko vrijeme izgubiti. Znaé isto tako dobro kao i ja koliko su ti elektronski uredaj nepouzdani u velikim gradovima, gdje se sa svih strana mijeSaju zraéenja ra- dli¢itih frekvencija. ~ Hoéemo li oti¢i pogledati? — Jo& malo. Ona ga iznenadeno pogleda. Oklijeva- nje da izvede planirani posao nije karakte- ristiéno za ninje. NINJA » 21