B. PRIPRAVA ZA ISUSOVU JAVNU DJELATNOST (3,14,16) (I) Djelovanje Ivana Krstitelja (3,1-12) Ivanov naslov “Krstitelj* moze zakriti ono sto je zapravo bi- la najvaznija svrha njegova djelovanja: naime. oglasavanje skoras- njeg Bozjega suda i dolazak “onoga vecega’. U svjetlu toga isceki- vanja pozivao je ljude na obra¢enje.?? ne bi li ih pripravio za na- dolazecu kusnju, i upravo je u znaku toga obra¢enja obavljao svo- ju sluzbu krstavanja 1 sam po sebi Ivan je bio vazna figura. Njegovo je propovije- danje stvorilo vrlo rasprostranjen pokret obnove (vidi 5. redak). a njegovi su sljedbenici unutar judaizma tvorili vrlo znaéajnu skupi- nu koja se odrzala i nakon novozavjetnoga razdoblja. Podaci o njegovu djelovanju u Josipa Flavija (Srarine, XVI. 116-119) mnogo su opsirniji nego o Isusovu. Ali za Mateja njegovo se zna- éenje iscrpljuje jedino u njegovu odnosu prema Isusu. pa je nagla- sak u njegovu izvjescu o Ivanu upravo na toj vezi (vidi o 2. retku). Gdje god se u evandelju spominje Ivan. razlog je osvjetljavanja Isusova poslanja. Na ovomu mjestu njegovo propovijedanje pri- pravlja put Isusovu djelovanju i priskrbljuje okolnosti iz kojih ¢e Zazivjeti Isusovo poslanje. 1. U one dane izravno se odnosi na 2.23. odnosne na da- ne Isusova obitavanja u Nazaretu. To je neodreden izraz (u uspo- redbi s Lukinim toénim datiranjem u 3.1). Koji presucuje tride- setak godina od zbivanja u 2. poglaviju. Danasnji zivotopisac ne bi mogao prijeci preko tako velikog “nijemog" razdoblja Zivota svo- x9MATES 3,2 jega opisanika, ali Matej namjerno hrli k svojem istinskom pred- metu: Mesijinu javnom djelovanju, smrti i uskrsnucu. Ivan je uve- den naglo i neocekivano, predstavijen uobicajenim naslovom Krstitelj (tako i Marko, Luka i Josip Flavije), jer je on o¢ito prvi koji je-krstio (prozelitsko kr8tenje i ’krStenja“‘ u Qumranu bila su samosluzna). Judejska pustinja zemlja je koja se od judejskih brda strmo obrusava prema Mrtvomu motu i ne sastoji se samo od “pustinje*, iako omogucuje tek skrtu ispasu; donja dolina Jorda- na granici se tom pustinjom. Dosta je vjerojatno da je u tom prostoru Ivan imao stanovite dodire s redovni¢kom sljedbom u Qumranu, pa je njegov trapljenicki Zivot, eshatologijsko propovi- jedanje (vidi i o 8.11), kao i njegovo kr8tavanje (vidi o 6. retku), navelo neke na pomisao da je odrastao kao pripadnik te sljedbe (usp. Lk 1,80). Ako je tomu tako (Sto ne moze biti vise doli naga- danje), onda je s njima sigurno raskinuo u vrijeme svojega proroé- kog djelovanja, kojim je sve ljude pozivao na obra¢enje, umjesto da je nagovarao za zatvorenu i obredom iskljucivu zajednicu. 2. Matej (jedini) sazima Ivanovo propovijedanje u iste ri- jeci koje kasnije izgovara Isus (4.17: usp. takoder 10,7 u vezi s propovijedanjem Isusovih ucenika). Za druge usporednice vidi o 7,.8,9,10 i 12. Za Mateja, dakle, Ivan nije Isusov suparnik (usp. Iv 3,22-26), nego propovjednik iste poruke. Smisao poziva obratite se nije samo u pokajanju. ¢ak ni u predomisljanju; to je odjek u- éestalih poziva kojima su starozavjetni proroci pozivali Izrael da se “povrati® k Bogu. da zabaci svoju pobunu i vrati se u okrilje sa- veza. U svjetlu nadolazecega Kraljevstva nebeskoga (vidi str. 4647) nuzno je korjenito obracenje. sto ovdje znaci zasnivanje punopravne Bozje viasnosti sudenja i spasenja, tj. mesijanskoga doba. Sada je to vrijeme nastupilo: “Is at hand“ iz RSV ne odgo- vara gr¢komu perfektu glagola engizo, nije blize ak ni “is fast ap- proaching™ iz AB; u engleskomu bi bilo najblize “has come near’. /Medutim, nas prijevod D-F to prevodi prezentskim perfektom priblizilo se, sto je najblize smislu grékoga perfekta izvornika; prim. prev./ Perfekt se takoder rabi u 26.45 i 46 /u D-F imamo aorist; prim. prev./ (usp. Lk 21,8.20). a uvodi zbivanje koje je veé zapocelo i zahtijeva da se istom djeluje. Ivanov je poziv hitan, vri- jeme odluke veé je nastupilo. 909MATES 3,3 lako nije u strogom smislu formulaiéni navod (vidi str oklapa se s Markom i Lukom, te ispusta pojmovije “ispu- njenja"). ovaj navod iz Izaije 40.3 sluzi sli¢noj namjeni. [vanovo pojavijivanje iz pustinje priskrbljuje neposrednu odnosnost, ali ono sto Mateja ponajvise zanima jest njegova uloga kao “pripravi- telja puta’. U Izaije “glas* nagovijesta Bozji dolazak: ovdje fraza pripravite (nje jw staze, umjesto “pripravite Jahwi put, dopusta ¢itatelju da Gospodina vidi kao Isusa. /U RSV. lz 40,3, za razliku od Biblije, Zagreb: Stvarmost - KS. stoji “Gospodinu*, “to LORD*; op. prev./ Ovo je jedno od nekoliko mjesta u Matejevu evandelju (i u Citavu Novomu zavjetu) gdje se starozavjetna mjes- ta koja govore o Bozjemu dolasku nalaze ispunjena u Isusu (vidi npr. moju knjigu JOT, str. 150-159). Taj se ulomak izvorno odno- sio na oslobadanje Izraela iz izgnanstva; sada je primijenjen na 2naéajnije djelo spasenja (Qumranska je sljedba u ovom istu ulomku_ nalazila predlozak za svoje povlacenje u pustinju zbog priprave na skori Bozji dolazak: 1 QS 8,12-14, 9.19.20). 4. Ivanova je odjeca sa¢injena po uzoru na Iaijinu (2 Kr 1.8). kojemu je Ivan nalik i po svojem iznenadnom pojavijiva- nju. po pustinjastvu, beskompromisnoj poruci i po konaénomu sukobu s “kraljem* i njegovom zenom. Posljedice ¢e biti izvedene u 11.14; 17,12-13. lako oskudna, njegova je hrana bila hranjiva i u pustinji dostupna. (Na Bliskomu istoku skakavci se jos uvijek je- du: vidi Bonnard, str. 34. u vezi s kulinarskim napucima!) 5-6. Ivanovo je krstenje bilo novina. Najblize suvremene usporednice su samokrstavanje pogana, koji su se obraéali u pro- zelite. te ponavljana obredna pranja (takoder samosluzna) u Qum- tanu. Ali ona niti odgovaraju Ivanovu krstenju, koje je on o¢ito vrsio samo jednom, u rijeci. a primjenjivao ga je na Zidovima (0 o- vomu vidi uz 9, redak); a niti nose crtu hitne priprave za nadola- zeci obrat. Sto je bio glavni smisao Ivanova krstavanja. Ivanovi “obraéenici™ nisu trazili formalno o¢iscenje. nego su k njemu do- lazili “bjezeci od skorasnje srdzbe™* (7). Njihovo je krstenje bilo znamen obracenja (vidi o 2. retku). koji ukljucuje ispovijedanje grijeha. \pak. Matej ne kaze (kao Marko i Luka) da je to bilo “na olMATES 3,7 oprostenje grijeha*; to ce pripisati jedino Isusovoj smrti (26.28). 7. Farizeji i saduceji spomenuti su u zajedni¢komu na- stupu jedino u 16,1. Poznatiji po uzajamnu neprijateljstvu, ovdje nisu spomenuti u zajedniékomu nastupanju. nego kao dvije naj- utjecajnije skupine koje su pristigle k [vanu. Doéli su "na krite- nje’*. Nije receno da li zbog toga da sami budu krsteni, ili da se o- svjedoce o onomu 0 ¢emu su Culi da se pripovijeda. Ivanova iro- niéna primjedba upucuje na to da je sumnjao u iskrenost njihove spremnosti na obra¢enje, a 21.32 pokazuje da je sveceni¢ko po- glavarstvo u cjelini odbacivalo Ivana. Leglo gujinje (tesko da bi se moglo shvatiti kao dobrodoslica mogu¢im obra¢enicima!):mozda je potaknuto Jeremijom 46.22. koji Egipat oslikava kao zmiju sto bjezi iz duplje drveta (usp. 10. redak). Isus to kasnije preuzima prilikom napada na farizeje (12,34; 23.33). 8. Usporedi 7,16-20 u vezi s Isusovom uporabom meta- fore ploda. Ivan ustrajno napada oslanjanje na formalno svetkova- nje ili polozaj (9) i zahtijeva osobno obraéenje. koje je vise od iz- vanjskog. Snazno isticanje istoga smisla nadeno je u Qumranu (1 QS 2,25-3.12) u vezi s obrednim pranjem. 9. Ono Sto na ovom mjestu Ivan napada, nije uzdanje u rasu (pogani takoder postaju djeca Abrahamova kada prelaze na prozelitstvo). nego u polozaj pripadnika zajednici saveza (usp. Iv 8.33.39). u skladu s cim se vjerovalo da su Abrahamove zasluge dostatne da osiguraju BoZji blagoslov. Istu laznu sigurnost napada i Isus (vidi 811-12); Pavao zakljucuje da “nisu svi djeca Abraha- mova Zato Sto su njegovo potomstvo’. nego samo oni koji su su- dionici Abrahamove vjere (Rim 9.6-8; usp. Rim 2.17-29;4.16-25; Gal 3,7-29). Izaija je o Abrahamu govorio kao o “stijeni iz koje ste isjeceni* (Iz 51,1-2), ali Ivan kaze kako bilo koji kamen moze sluziti Bozjemu naumu. Velika slicnost hebrejskih rije¢i za kame- nje i za djecu upotpunjuje probojnu igru rijeci 10. Usporedi 7,19 u vezi s Isusovom upotrebom iste me- tafore u istoj recenici 2MATES 3,11 11. Koji za mnom dolazi /u RSV “coming after me“. “koji dolazi iza mene“: op. prev. ne odnosi se na nekoga koji do- lazi “poslije* (opiso, “iza* u prostornom smislu; op. prev./ nije svugdje u Novomu zavjetu u vremenskoj uporabi). nego je uobica- jen opis sljedbenika ili ucenika. (Na taj se nacin opiso upotreblja- va npr. u 4.19: 10.38: 16.24. Lk 21.8: Tv 12.19, iako to u RSV ni- je ocito /kao ni u D-F; op. prev./. Isus se isprva. kada se dolazi krstiti. pojavijuje kao Ivanov sljedbenik. ali Ivan veé zna da je on zapravo jaéi i da on sam nije vrijedan ni najnize robovske sluzbe tome “uceniku™. Od rabijeva se ucenika o¢ekivalo da se ponasa gotovo kao uciteljev rob. ali skidati mu obucu (nositi ukljucuje “odnijeti" - vidi MM. pod bastazo) bio je ponizavajuci posao éak i za ucenika (Keruborh 96a). Ivanovo ¢e pripraviteljsko i simboli¢- ko krstenje uskoro ustupiti mjesto ucinkovitom “krstenju” (gla- gol krstiti izvan njegove obredne upotrebe znaci “umakati™ ili “natapati™: u metafori¢koj uporabi izrazava “izlijevanje” ili preli- jevanje”) “Duhom Svetim i vatrom™ (doslovno). Proroci su iceki- vali prociscavajuce “prelijevanje* Duha Svetoga u mesijansko do- ba (Iz 32.15; 44.3: Ez 36.26-27, 39-29: Jl 2.28-29). U Qumranu su se takoder nadali da ée ih Bog o€istiti skropeéi Covjeka “du- hom svetosti* i “duhom istine* (1 QS 4.20-22). Proroci su se na- dali i o¢is¢enju ognjem (Iz 4.4: Zah 13.9: Mal 3.2; usp. Iz 1,25). Ivan. dakle, najav|juje istinsko o¢iscenje. nasuprot njegovom iz- vanjskomu znamenu. Ako ovom retku pridemo iz njegova kontek- sta. a ne iz svjetla kasnije upotrebe takva jezika. nalazimo da “na- tapanje” koje Ivan obeéava nije neki poseban obred ili dozivijaj (a jos manje nekakva postobraceni¢ka kriza). Bit ée prije da time smjera na ucinak o¢iscenja Mesijina djela, koje odjelotvoruje onaj obrat k svetosti Bozjega naroda sto ga Ivanovo krstenje vodom moze same simbolizirati 12. Oganj koji prociscuje unistit ce sve Sto je bezvrijedno. I Isus vrlo sli¢nim rijecima govori o tom razornom elementu nje- gova poslanja (13.30). Na oba mjesta sudenje je izluéno. Zito je izdvojeno vijacom, vjetar raznosi pljevu koja ée se skupiti i spaliti u vatri koja je neugasiva, jer njezina Ge jara unistiti sve sto je u nju baéeno (ne stoji “vjecna‘* vatra. niti se nuzno podrazumijeva. a to ne bi pristajalo ni slici gumna). Stoga je strah od suda istak- 93MATEJ 3,13 nut element Ivanova propovijedanja, koji njegove slusatelje navodi na pokajanje i obracenie (7). Ali sud je, ne manje od osvita spase- nja. usredigten u [susu (II) Isusovo krstenje (3,13-17} 13. Matejevo se izvjesce usredotocuje na susret Isusa i Iva- na te na Isusovo osobno prosvjetljenje, tako da time mozda upu- éuje na sasvim nejavno kritenje. Ali okolnosti (vidi 5-6) i izbor Lukina izvjeSéa (Lk 3,21) upucuju na to da je Isus bio samo jedan izmedu mnogih koje je Ivan krstio - bilo svojim osobnim cinom. bilo zajedni¢kim samouranjavanjem pod Ivanovim vodstvom (ta- ko Jeremias, NTT, str. $1). Da ga on krsti upucuje na to da je Isus promisljeno izabrao prihvatiti Ivanovo krtenje, sto ce 14-15 jos jace istaknuti. Isus se time Zelio poistoyjetiti s Ivanovom poru- kom i obnoviteljskim pokretom koji je ovaj zaceo. uélaniti se kao pripadnik odig¢ena i pripravljena naroda Bodjega. To je pravi raz- log. prije no kakva potreba za oprostenjem (koje je Matej. uosta- lom. namjerno propustio spomenuti kao svrhu Ivanova krStavanja: vidi o 6. retku), koji ga je naveo da se pridruZi mnoétvu. 14. Matej ne objasnjava na koji je nacin Ivan razaznao Isusa kao drukéijega u onomu mnostvu. ali Luka (1. poglavije) iz- vjescuje o objavijenjima koja su bila dijelom njihove zajednicke o- biteljske predaje. (Iv 1.31 i 33 mozda upucuje na to da je lvanovo shvacanje Isusove naravi jos uvijek nepotpuno.) Tako Ivan vidi u Isusu nekoga od nadinoénijeg polozaja i vlasnosti (ovo je. prije ne- goli cudoredno usporedivanje. razlog njegova oklijevanja: vidi Bornkamm. TIM, str. 36): on ne moze pristati na dobrovoljno po- nizenje “jacega o kojemu je prorokovao (11), i njegove rijeci, u svjetlu 11. retka, znace yjerojatno: “Meni je potrebno tvoje kréte- nje Duhom i vatrom, a ne tebi moje krstenje vodom*. !van shva¢a da Isus donosi novo stanje. koje nadilazi njegovu viastitu pripravi- teljsku sluzbu 15. Isus u svomu odgovoru prihvaéa Ivanov razlog. ali izis- kuje da to bude sada. jer zasad je pravo da Isus prihvati nizi polo- Zaj. jer tako Ge oni Ivan (nam) ispuniti svu pravednost. Ovo zago- 04MATEJ 3,16 netno objasnjenje upotrebljava dvije rijeci posebno znaéajne u Matejevu evandelju. Jspuniti se rabi uglaynom u vezi s Isusovim odnosima spram proroéanstava i uzora u Staromu zavjetu (vidi 0 5.47); a parafraze poput “ostvariti* ili “izvrsiti* upucuju na nji- hovo bitno znacenje za Mateja. Pravednost u Mateja nije toliko “biti dobar", jo§ manje se odnosi na zakonsku ispravnost, nego je prije istoznaénica za kricanski zivot shvacen kao odnos s Bo- gom. usredisten u poslusnosti. To je bio odnos Sto ga je iziskivalo Ivanovo krStavanje (usp. 21.32), a Sto [susa navedi na to da se po- istovjeti s pokajni¢kim narodom Bodjim, da bi se ispunile njegovo postanje. Prema tomu, Isus svoje krstenje medu pokajni¢kim Iz- raelom smatra nuznim korakom izvrsenja Bozjega naumma spase- nja. Neki su na tom mjestu vidjeli utjecaj slike pravednoga sluge iz Izaije. koji predstavija svoj narod i na sebe preuzima njegove grije- he. Ovdje to nije sasvim jasno, no moglo bi upucivati na pojam Dravednost koji se istaknuto javija u Izaiji 53,11, posebno stoga Sto Ge 17, redak sasviin jasno uvesti temu sluge. 16. Prosvjetljenje koje slijedi Isusovo krstenje presudno je za njegovo buduce djelovanje i moze se usporediti s “pozivom* mnogih starozavjetnih proroka, Markovo, a nesto manje Lukino, izvjes¢e upucuje na to da je to bilo sasvim osobno prosvjetljenje: Ivan (1,32-34) navodi da je Ivan barem vidio Duha gdje silazi s ne- ba kao golubica, iako za njega prateca objava nije bila ono bozan- sko oglasavanje zabiljezeno u sinoptika. Matejevo je izvjesce slic- no Markovu (posebno ako je izraz “ otvorise se njemu“’, koji je na- den u mnogim rukopisima. izvoran, premda to nije vjerojatno). Treée lice jednine oglaSavanja u 17. retku navodi na zakljucak da je rijec o javnom objavljenju, ali to bi se tesko moglo uskladiti s Cinjenicom da Isusov mesijanski polozaj jos nije bio javno pred- stavljen njegovim djelovanjem, a i mnogo kasnije bio je prihvacen jedino od njegovih najblizih ucenika (16,13-20). Stoga Matej, pri- spodobljujuci rijeci s onima izrecenim prilikom preobrazenja (17.5), vjerojatno zeli da budu shvaéene kao upucene jedino Isu- su. Zariste je izvjes¢a u Isusoyu “opunomoéenju“, a ne u javnoj objavi njegova poslanja. Otvorise se nebesa odjek je Ezekijelova uvodnog videnja (Ez 4.1). koje se takoder zbiva kraj rijeke (usp. takoder Ez 2,2 u vezi osMATES 3,17 s dolaskom Duha). Silazak Duha Bozjega moze uputivati na povratak vec dugo odsutnog dara prorockoga nadahnuéa. ali jos o€itije upucuje na obecanog Mesiju (npr. Iz 11,2;42,1: 61.1). Ta vizija simbolizira njegovu ovlast za mesijansko djelo, a ne novi du- hovni polozaj. Golub kao simbol Duha (Lk 3.22 sugerira da je ri- jeé o vidljivu “obliéju“, ne o krotku naéinu silaska Duha) nije bio svojstven zidovskoj misli, nego se susreée u kasnijim zidovskim spisima. vjerojatno utemeljen na Duhu sto je “lebdio™ nad voda- ma iz Postanka 1,2 17. Glas s neba (tj. od Boga) progovara u drugomu licu jednine (Ti si...) u Marka i Luke, a jednako tako i u zapadnim ru- kopisima; ali vjerojatnije je da su prepisivaci zamijenili izvorno treée lice da bi se slagalo sa sinopti¢kim usporednicama. nego da je drugo lice promijenjeno zbog uskladivanja sa 17.5. Oéito je. prema tomu, da je Matej ovo oglasavanje namjerno stavio u trece lice, ne bi li Citatelja podsjetio na usporedno objavljenje iz 17.5 Opéenito, te se rijeci smatraju izvedenima iz Ps 2.7, koji se odnosi na davidovskog kralja kao Sina Bozjega i. podrazumijeva se. Mesi- ju, te iz Izaije 42,1, gdje se uvodi Sluga kao izabranik Bogji na ko- jega je izlio svojega Duha.?° Izraz u RSV. koji je doslovniji, cini ovu aluziju jasnijom. /Ljubljeni, Matejev prijevod od “izabranik” u Iz 42.1, ovdje iu 12.18. upucuje na "jedinoga™ sina: (u D-F sto- ji “Ijubimac**: op. prev./ usp. LXX Post 22,2, za sto se nekada ta- koder mislilo da je na ovomu mijestu bilo autoru na umu.) Time je Isusovo mesijansko poslanje, ve¢ simoblizirano u viziji iz 16. ret- ka, podrobno predstavijeno oko tri kljuéna pojma; on je davidov- ski Mesija, Sin Bozji i Sluga, Cije je poslanje nositi grijehe svojega naroda. I iznova, ovdje ne nalazimo nikakva upucivanja na to da je Isus svojim krstenjem postao Sinom BoZjim. Bilo je to stozerno prosvjetljenje, ali ne stoga sto je Isusa tvorilo necim Sto vec nije bio, nego stoga sto ga je posvetilo poslanju za koje se dugo prip- tavljao, te stoga Sto je to poslanje odredilo u pojmovima starozay- jetnih iscekivanja,?!