UNIVERZITET U SARAJEVU

FILOZOFSKI FAKULTET
ODSJEK ZA HISTORIJU

BRIBIRSKI KNEZOVI

MENTOR: prof. dr. Esad Kurtović Studentica: Melika Fazlić

Sarajevo, 2023

1
 SADRŽAJ

UVOD .......................................................................................................................................... 3
1.Historija Bribirskih knezova....................................................................................................... 4
1.1. Bribirska županija i porijeklo roda......................................................................................... 4
2. ŠIRENJE VLASTI ŠUBIĆA BRIBIRSKIH....................................................................... 4
2.1 Uspon Grgura, prvog kneza od Bribira................................................................................... 4
3. USPON I PAD 81270-1322)...................................................................................................... 6
3.1 Pavao I..................................................................................................................................6
3.2. Mladen II ............................................................................................................................. 6
Zaključak...................................................................................................................................7
Literatura.................................................................................................................................. 8

2
UVOD

Ovaj rad bavi se odnosima hrvatske plemićke obitelji Šubić Bribirski, pri čemu je glavni cilj
rada kronološki prikazati širenje njihovog utjecaja na druge teritorije, te objasniti kako su koristili
komunalne institucije, prvenstveno položaje knezova, potestata. i kapetane, da uspostavi i/ili zadrži
vlast nad njima, bilo direktno ili indirektno, ustupanjem položaja svojoj klijenteli ili dalmatinskom
plemstvu kako bi stekao saveznike na lokalnoj razini. Uspostavljenu vlast u komunama koristili su,
između ostalog, kao uporište za vladanje širim hrvatsko-dalmatinskim prostorom i za stjecanje
materijalnih sredstava i drugih poluga vlasti na razini kraljevstva. Širenje i vlast Šubića Bribirskih nad
dalmatinskim gradovima uklopit će se u širu političku situaciju između Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva,
Napuljske Kraljevine i Mletačke Republike, odnosno dinastičku borbu Arpadovića i Anžuvinaca, u
kojoj je dužd. Venecije i intervenisali su hrvatski, ugarski i bosanski plemići.

Drugi cilj rada je prikazati i objasniti razloge naglog opadanja Šubića Bribirskog za vrijeme
banovanja Mladena II. i daju opštu istorijsku sliku uspona i pada roda. Središnji dio rada počinje
poglavljem Šubići nasljednoj kneževini bribirske župe, koje daje uvid u kolijevku moći Šubić-Bribirske
porodice i povijesni pregled ranog razdoblja porodice Šubić Bribirski, kada nastupali su kao kraljeva
pratnja i stekli župu Bribir kao nasljedni posjed uz titulu kneza. Slijedi poglavlje Širenje moći Bribirskih
Šubića u čijim se potpoglavljima hronološki prati uspon Grgura, prvog bribirskog kneza, te njegovo
širenje utjecaja na Split, Trogir i Šibenik. Dalje se prati vladavina kneza Grgura I i njegovog brata
Stjepana u navedenim gradovima.

Dio trećeg poglavlja, pod nazivom Uspon i pad (1270-1322), prati uspon kneza Pavla I na
bansku čast, položaj komune u dinastičkim borbama u Ugarsko-hrvatskom kraljevstvu i njegovu smrt.
Posljednje poglavlje nosi naslov Ban Mladen II. i njegove braće, a bavi se početkom kraja Šubića
Bribirskog, odnosno zabranom Mladena II, njegovim sukobom s dalmatinskim komunama i braćom,
porazom i smrću. Rad završava zaključkom i popisom korištenih izvora i literature.

3
1. HISTORIJA BRIBIRSKIH KNEZOVA

1.1 Bribirska županija i porijeklo roda

Između 13. i 14. stoljeća ovaj dinastički rod pod svojom vlašću držao je ne samo
nekadašnji najveći dio Hrvatskog Kraljevstva, nego i Bosnu, Hum, Dalmaciju. pa čak i jedan
dio Neretvanske kneževine. Porijeklo im vuće korjene od jošanskih Šubića iz Lučke Županije.
Također u usponu je pridonijeo i izvanredan položaj bribirske utvrde.1

U izvorima se pojavljuju pod raznim verzijama imena (Subhithi, Subigi, Subici,

Subichievich, Subich, Subych, Swbich), a pominju se u dokumentu iz 1182. godine sa
zadarskog područja u kojem se spominju Tolimir, filius Stephani.

Svaka od porodica upravljala je svojom baštinom unutar župe, a senior ih je

predstavljao u porodičnom zboru i sudu. Po običaju hrvatskih rodova, na čelo župe izabrana je
jedna loza koja predstavlja cijeli rod.

Bribirska županija se u izvorima prvi put spominje sredinom 10. stoljeća zajedno sa
župama Knin, Sidra i Nin2. Utvrđeni grad Bribir, sagrađen na tlu rimskog municipija Varvariae,
a smješten nedaleko od rimskog municipija Aserije (danas Podgrađe kod Benkovca), po svemu
sudeći bio je centar po kojem je župa i dobila ime. 3 Vjekoslav Klaić smatra da su se granice
župe vjerojatno protezale između rijeke Krke i Vranskog jezera te od Ostrovice do Skradina.

2. ŠIRENJE VLASTI ŠUBIĆA BRIBIRSKIH

2.1 Uspon Grgura, prvog kneza od Bribira

Nakon smrti kralja Bele III. Godine 1196. ponovo je došlo do sukoba oko prijestolja
između prijestolonasljednika Emerika i njegovog mlađeg brata vojvode Andrije. 4
To je
uzrokovalo slabljenje kraljevske vlasti u cijelom Ugarsko-hrvatskom Kraljevstvu, uključujući
i uže područje Hrvatske i Dalmacije. 5

1
Nada Klaić, BRIBIRSKI KNEZOVI. https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2807 (pristup ostvaren 04.05.2023)
2
KLAIĆ, Bribirski knezovi od plemena Šubić do godine 1347., 13
3
KLAIĆ, Bribirski knezovi od plemena Šubić do godine 1347., 14.
4
KLAIĆ, Povijest Hrvata I, 212-215; KLAIĆ, Bribirski knezovi od plemena Šubić do godine 1347., 22.
5
KLAIĆ, Bribirski knezovi od plemena Šubić do godine 1347., 22.

4
 Grgur I je počeo da jača svoju moć i uticaj još pod kraljem Emerikom, ali je pravu borbu
započeo za vreme izuzetno slabe vladavine kralja Andrije II. 6 Borio se za prevlast na hrvatskoj
teritoriji protiv kneza Domalda. 7 Od 1202. do 1204. Domald je bio aktivan u gradu Zadru i kao knez.
8
Kao kraljevsku zahvalu dobio je župu Cetinu. sa Triljom. .9 Time je Domald bio na vrhuncu moći
budući da je držao nekoliko župa i bio šibensko-splitski knez.10 Knez Domald je izgubio sudski proces
u Trogiru, u kojem su potvrđene stare privilegije, a među knezovima koji su stali na stranu guvernera
spominje se i bribirski knez Grgur I. 11

Time je Grgur I postao najmoćniji knez u Hrvatskoj i Dalmaciji, a vlasti Šubića Bribirskog
nitko se nije suprotstavio. 12 Međutim, izbile su nesuglasice unutar samog roda. Tako je krajem 1222.
i početkom 1223. godine došlo do rata između kneza Grgura I i njegovog strica Višena, tadašnjeg
splitskog kneza i gospodara Zvonigrada u Lici. 13 Vjekoslav Klaić kao mogući uzrok (Klaić (1897.)
Bribirski knezovi iz plemena Šubića do 1347. godine navodi nesigurnost o vođstvu roda - senioritet
(najstariji član porodice) ili primogenituru (najstariji knežev sin) , dok Damir Karbić (Karbič (2004).
Šubići Bribirski do gubitka nasljedne banske časti 1322.) spominje mogućnost transformacije porodične
strukture u agnatsku strukturu.

Višen je opsjedao Grgura I u Bribiru i činilo se da će pobijediti. Grgur I se lukavo poslužio i

upao u Višenov logor i rastjerao vojnike, uhvativši ga živog. 14 Viši od svog nećaka, propustio je moliti
za milost i lično ga je ubio Grgur I. 15 Time je Grgur I kontrolirao područje od Zvonigrada u Lici do
Bribira i Skradina i od Knina do Biograda na Moru, a želio je ovladati i komune u Dalmaciji.

3. USPON I PAD (1270-1322)

3.1 Pavao I

6
KLAIĆ, Bribirski knezovi od plemena Šubić do godine 1347., 23
7
KLAIĆ, Bribirski knezovi od plemena Šubić do godine 1347., 23.
8
KLAIĆ, Povijest Hrvata I, 235; KLAIĆ, Bribirski knezovi od plemena Šubić do godine 1347., 24
9
LUČIĆ, Povijesna svjedočanstva o Trogiru I, 125; KLAIĆ, Povijest Hrvata I, 223-224; KLAIĆ, Bribirski
knezovi od plemena Šubić do godine 1347., 24.
10
LUČIĆ, Povijesna svjedočanstva o Trogiru I, 131-132; KLAIĆ, Bribirski knezovi od plemena Šubić do
godine 1347., 24; Vučina je bio prvi član Šubića Bribirskih koji je držao politički položaj u nekom od
dalmatinskih gradova, a nakon što mu je kralj Emerik ustupio posjed Drid postao je i prvi zemljoposjednik iz
plemena na prostoru kojim su upravljale komune. Vidi u: CD III, dok. 182, str. 208-209; CD III, dok. 231, str.
258-259; KARBIĆ, „Šubići Bribirski do gubitka nasljedne banske časti (1322.)“, 6.
11
ANDREIS, Povijest grada Trogira I, 33; KLAIĆ, Bribirski knezovi od plemena Šubić do godine 1347., 24-25.
12
KLAIĆ, Bribirski knezovi od plemena Šubić do godine 1347., 26
13
ARHIĐAKON, Historia Salonitana, 162; KLAIĆ, Bribirski knezovi od plemena Šubić do godine 1347., 26.
14
ARHIĐAKON, Historia Salonitana, 163; KLAIĆ, Bribirski knezovi od plemena Šubić do godine 1347., 26
15
ARHIĐAKON, Historia Salonitana, 162-163; KLAIĆ, Bribirski knezovi od plemena Šubić do godine 1347.,
26; KARBIĆ, „Šubići Bribirski do gubitka nasljedne banske časti (1322.)“, 6.

5
 Prvi cilj Pavlove politike bio je da ostvari čvrstu vlast nad Trogirom. Međutim to ga je dovelo
u sukob sa kraljem, koji mu je poručio da ne uznemirava Trogirane ukoliko želi ostati u njegovoj
milosti.16 Pavao napada kraljevsku utvrdu Klis koja se ipak brani uz pomoć Trogira17, ali već u proljeće
Trogir biva poražen i pada u ruke Pavlove dinastije. U drugoj polovini 1374. godine Pavao biva
smijenjen sa banskog položaja, ali u ljeto 1275. godine opet je vraćen, a vjeruje se uz pomoć bana čitave
Hrvatske i Dalmacije.18

Izvori navode kako su Pavao i baraća tokom osamdesetih godina nadmetnuli vlast u najvećem
djelu srednjovjekovne Hrvatske. Pavao se pokazao dobrim gospodarem Skradinjanima, tako što im je
omogućio da se otkupe od zaostalih kmetskih dužnosti. Pavao je pripadao među najznamenitija lica u
hrvatskoj historiji, on je bio vođa skoro 40 godina. Nakon njegove smrti 1312 polako počinje pad
Bribiraca19

3.2 Mladen II

Mladen je bio hrvatski i bosanski ban (spominje se u izvorima 1302,a umro je 1341 godine).
Bio je sin Pavla I, 1305. godine ga otac šalje u Bosnu kao bana. On je znao da mornarici neće poći za
rukom da zadrže grad, pa je Zadar vratio pod vlast Mlečana odmah nakon smrti Pavla I. Posljednje
godine njegove vladavine više su bile borba protiv neprijatelja, nego vladavina. Kasnije on biva potisnut
sa svih strana, pa je pomoć i vojsku potražio do Trogirana. Iako su tada odnos bili sređeni (1316. godine)
i bez ratnih sukoba, hrvatske velikaške porodice ostaju Mladenovi neprijatelji. 20

Za vrijeme njegove vladavine umire ban Stjepan II Kotromanić, što bila idealna prilika da se Mladen
umješa u unutrašnje borbe u Bosni. Kasnije on se nije zadržao samo u Bosni, već svoje granice i vlast
širi nad Humom i posaje gospodar cijele humske zemlje. Koliko se zna obje zemlje je zadržao do svog
pada. Godine 1319-22., traju sukobi sa pobunjenim građanima iz Šibenika i Trogira, koji nedugo zatim
sklapaju šibensko-trogirski savez (1322. godine).21

Mladena ukloniti sa trona mogao je biti jedino cilj njegovoj braći trogirskom knezu Pavlu II i šibenskom
knezu Grguru II. Bio je u dobrim odnosima sa bratom i omiškim knezom Jurajom II, ovakav odnos
imali su sve do Mladenovog potaza 1322. godine u bitcki kod Bliske, a godine 1341 – Mladen umire.22

16
CD 6, dok. 39, str. 43; Klaić. Povijest Hrvata u razvijenom vijeku, 415.
17
Lucious, vol. 538, str. 147, str. 111; CD 6, dok. 390, str, 471.
19
Nada Klaić, BRIBIRSKI KNEZOVI. https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2807 (pristup ostvaren 04.05.2023)
20
Nada Klaić, BRIBIRSKI KNEZOVI. https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2807 (pristup ostvaren 04.05.2023)
21
Nada Klaić, BRIBIRSKI KNEZOVI. https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2807 (pristup ostvaren 04.05.2023)
22
Nada Klaić, BRIBIRSKI KNEZOVI. https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2807 (pristup ostvaren 04.05.2023)

6
ZAKLJUČAK

Šubići iz Bribira upoznali su moć i bogatstvo dalmatinskih komuna već u 11. stoljeću kada su
nastupali kao kraljevska pratnja. Njihova vlast se od bribirske župe širila prema primorskim
gradovima postupno, ali s jasnim planom, čiji je glavni mozak nesumnjivo bio knez Grgur I,
koji je zajedno sa svojim bratom knezom Stjepanom preuzeo kneževske položaje u Splitu i
Trogiru 1227. godine. Privremeni gubitak kneževske pozicije u dalmatinskim komunama u
korist stranaca i zabrane koje su nametnuli voljom ugarsko-hrvatskih kraljeva samo su ih
ohrabrili na jače djelovanje. Tako je knez Stjepko već 1263. godine izbjegao gubitak kneževine
služeći se položajem potestata, koji su njegovi sinovi Pavao, Juraj i Mladen iskoristili za
povratak na kneževske položaje u Splitu, Trogiru i Šibeniku početkom 1270-ih. Šubići
Bribirski dostižu vrhunac svoje moći 1293. godine stjecanjem nasljedne banske časti i
privremenim osvajanjem Zadra.

Ban Pavle I iskoristio je svoj položaj da postavi svoju braću i sinove, au izuzetnim slučajevima
i strance, na kneževske položaje. Ban se pokazao kao izuzetno vješt u politici i zadržao je
stvarnu kontrolu nad gradovima bez direktnog zadiranja u njihove privilegije i slobode. Moć
Šubića Bribirskog počela je slabiti za vrijeme Pavlovljevog nasljednika, bana Mladena II.
Mnogo je razloga za neuspjeh i propast vladavine bana Mladena II. Iako su savremeni izvori
isticali njegovu nasilnost i aroganciju, ove osobine, uobičajene među velikim ljudima tog
vremena, bile su samo opravdanje, a ne uzrok njegovog pada. Uzroke pada nalazimo u dva
odvojena problema. Prije svega, njegova velika moć i samovolja postali su teret komunalnom
plemstvu i građanima, čiji je prostor za ostvarivanje vlastitih interesa bio značajno sužen. Drugi
razlog leži u nasljednoj banalnoj časti, posljednjem privilegovanom položaju u kraljevstvu, koji
se nije uklapao u ideju o državi Charlesa I. Roberta. Mladenov pad i kasniji gubitak posjeda
doveli su do konačnog sloma političkog utjecaja Šubića Bribirskih.

7
LITERATURA

1. ARHIĐAKON, Toma. Historia Salonitana – historia salonitanorum atque spalatinorum pontificum,

prir. Olga Perić i Mirjana Matijević Sokol. Split: Književni krug Split, 2003.

2. Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, sv. III, prir. Tadija Smičiklas. Zagreb:
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1905.

3. Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae, sv. VI, prir. Tadija Smičiklas. Zagreb:
Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1908.

4. LUČIĆ, Ivan. Povijesna svjedočanstva o Trogiru I. Split: Književni krug Split, 1979.

5. KARBIĆ, Damir. „Šubići Bribirski do gubitka nasljedne banske časti (1322.)“. Povijesni prilozi 22
(2004.), 1-26.

6. KLAIĆ, Vjekoslav. Bribirski knezovi od plemena Šubić do godine 1347. Zagreb: Matica hrvatska, 1897.

7. KLAIĆ, Vjekoslav. Povijest Hrvata: od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća. Knjiga prva.
Zagreb: Matica hrvatska, 1988.

8. KLAIĆ, Vjekoslav. Povijest Hrvata: od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća. Knjiga druga.
Zagreb: Matica hrvatska, 1988.

9. ANDREIS, Pavao. Povijest grada Trogira I. Split: Književni krug Split, 1977.

10. Nada Klaić, BRIBIRSKI KNEZOVI. https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=2807