Živorad Mihajlović Slavinski

INTEGRALNI EKSKALIBUR
Novi putovi
 2
UVOD

Svi vitalni sistemi Spiritualnog razvoja imaju jednu bitnu osobinu: sposobnost da se
razvijaju i prilagođavaju promjenama u ljudsko Biću. Budući da je svijet u stalnoj promjeni,
a sa njim i ljudska svest, jučerašnja rješenja najčešće nisu efikasna danas, niti će
današnja biti djelotvorna sutra. Najbolji test vrijednosti jednog sistema je njegova
sposobnost da se usavršava kroz nove doprinose ljudi koji ga primjenjuju. Integralni
Ekskalibur je položio taj test sa odličnom ocjenom. Kratak osvrt na njegovu petogodišnju
prošlost dosta nam govori o ovom njegovom svojstvu.
Početkom 1991. godine održao sam prvi, probni Ekskalibur Tečaj. Njemu su
prethodili mnogi eksperimenti i konsultacije sa vodećim praktičarima i tvorcima
neognostičkih sistema Spiritualnog razvoja. Trajao je dva dana tokom kojih je ostvaren
istinski proboj. Na osnovu njega postavio sam osnovnu strukturu Ekskalibur Tečaja. Potom
je slijedio niz takvih Tečajeva na kojima sam vršio male izmjene i usavršavao pojedine
tehnike i postupke. Kada sam uspio uobličiti ga u koherentan sistem, objavio sam ga u
obliku knjige pod naslovom: "Ekskalibur: Gnostički sistem stvaranja individualnog
univerzuma".
Na širokom polju Spiritualne tehnologije primjetni su različiti pristupi u istraživanju.
Neki poslenici se vraćaju tradiciji, drugi su je davno napustili, a treći teže njenom ukrštanju
sa novim pristupima i načinima mišljenja. Ekskalibur je proizvod ove posljednje tendencije.
U njemu neke davno uočene istine dobivaju sasvim novu kvalitetu. Kroz iskustvenu
provjeru on se pokazao kao plodan spoj gnostičkih učenja, orijentalne meditativne prakse i
suvremene Spiritualne tehnologije u kome je skraćivanje vremena potrebnog da se
postignu određeni rezultati odlučujući činilac.
Primjena ovog sistema ukazala je na njegovu inherentnu sklonost da se usavršava,
otvara nove prostore i vodi do novih otkrića. Stoga bismo ga mogli nazvati i heurističkim
sistemom (“heuristički”: otkrivački, pronalazan, pronalazački).
Očito je da postoji uzajamni odnos između takvog samoprevazilazećeg sistema i ljudi
koji ga prakticiraju. Taj odnos se, pojednostavljeno kazano, ovako ispoljava. Na osnovu
poznavanja zakonitosti ljudske prirode i prethodnih dostignuta u istraživanju svesti, čovjek
u nekom trenutku stvara sistem Spiritualnog razvoja. Sistem mijenja ljude koji ga
primjenjuju. Poslije kratkog vremena ti izmijenjeni ljudi sagledavaju sistem sa novog, višeg
stajališta, kao manje opterećena Bića, izoštrenije percepcije i potpunijeg shvaćanja
procesa koji se u njima odigravaju. To dovodi do njihovih doprinosa usavršavanju sistema,
prvobitni sistem biva unaprijeđen i postaje efikasniji. Tako promijenjen sistem povratno
djeluje na ljude i mijenja ih još jedan korak dalje. Izmijenjeni ljudi u stanju su nastaviti sa
razvojem sistema, pretvarajući ga u još djelotvorniji instrument promjene ljudske svesti. Taj
proces istrajava sve dok se sistem iz različitih razloga ne okameni i izgubi sposobnost
daljeg razvoja.
Ovaj proces je očigleda kod Ekskalibura. Tokom više od pet godina njegove
primjene, mnogobrojna poboljšanja koja sam u njega postepeno ugrađivao toliko su ga
izmijenila da je on sada umnogome drugačiji od sistema koji sam koristio na početku.
Njegova osnovna struktura ostala je ista, ali su mnoge tehnike izmijenjene, neki elementi
su izostavljeni, a u jednom trenutku uvedena je nova, daleko efikasnija, dvostepena
Formula Rastvaranja, umjesto stare i prevaziđene petoelementarne Formule. Ta
mentalno-alkemijska Formula, koliko jednostavna toliko i efikasna, primljena je
čeneliranjem sa viših nivoa egzistencije. U jednom trenutku postalo je neophodno izmijeniti
ime sistema i tako je nastao “Novi Ekskalibur: alkemija svesti”.
Moja teorijska istraživanja i praktičan rad nastavili su da povratno utiču na sistem i da
ga mijenjaju, ali tada se dogodila još jedna značajna promjena. Iz Ekskalibura sam
postepeno razvio četiri nova sistema Spiritualnog rada: Ekskalibur-2, Zlatnu Meditaciju,
Kreaton i, nedavno, Aspektiku. Svi ti sistemi su darežljivo uzvratili Ekskaliburu, tako da se
njegov preobražaj nastavio u ranije neslućenom smjeru, koji je otvorio nove prostore za
 3
istraživanje ljudske svesti. U jednom trenutku osjetio sam da je opravdano dati novo ime
sistemu koji je korjenito izmijenjen, pa otud u vašim rukama “Integralni Ekskalibur: novi
putovi.” Neki podaci iz prethodna dva izdanja Ekskalibura se ponavljaju i u ovoj knjizi, ali je
tehnologija znatno izmijenjena i unaprijeđena (pored ostalog Formula Rastvaranja je
iznova usavršena), tako da je ovdje izloženo integralno procesiranje. U to ćete se uvjeriti
tokom izlaganja.
Budući da sam bio svjedok kako usavršavanja Ekskalibura, tako i uvenuća nekih
metoda čiji su tvorci i praktičari insistirali na njihovoj pravovjernosti i nepromjenjivosti,
došao sam do principa kojim se rukovodim u svome radu i koji mogu ponuditi kao savjet
svakom posleniku u ovoj oblasti: nikada se ne ukopavajte u svojo omiljenu tehniku,
metodu ili sistem u tolikoj mjeri da zaboravite da tražile nov, bolji i efikasniji. Svako oruđe,
metoda ili postupak sadrži u sebi klicu sopstvenog raspadanja i iščeznuća. Samo sistem
koji se neprestano mijenja, kao živa, tekuća voda, ima dug i sretan život, iako poslije
nekog vremena ne liči na sebe iz svoje mladosti. O ovakvim bitnim promjenama govori
narodna pričica o djedinoj sjekiri. Jedan drvosječa se hvalio oštrom sjekirom koju je
njegovoj porodici ostavio djeda u nasljeđe. Moj otac joj je promijenio ušice, kaže on, a ja
sam stavio novu dršku. I djedina sjekira i dalje lijepo sječe.
 4
KORENI EKSKALIBURA I SRODNI SISTEMI

U posljednjih nekoliko godina u kolektivnoj svesti čovječanstva dogodila se skokovita

ili kvantna promjena, čija je najuočljivija karakteristika odvajanje Spiritualnog razvoja od
patnje i mogućnost da se dožive mistična iskustva i korijenite promjene ličnosti u
svakodnevnom životu na predvidljiv i kontroliran način. Ljudsko Biće nije izolirana jedinka,
niti je Zemlja izolirana planeta. Htjeli mi to ili ne, povezani srno nevidljivim nitima sa drugim
ljudima, sa drugim bićima, a također sa drugim svjetovima, bilo da smo toga svjesni ili ne.
Promjene u jedinki sastavni su dio promjena cjeline; promjene u Jednosti cjeline
odzvanjaju u svakom pojedincu (vidi o tome detaljno u poglavlju “Principi Integralnog
procesiranja”).
Neizbježan je zaključak da su novonastali gnostički sistemi, koji olakšavaju i
ubrzavaju razvoj svesti, proizišli iz truda naših prethodnika koji su krčili puteve. Jedan
probije led, kaže hermetička poslovica, a drugi mogu piti vodu. Otvaranje novih puteva
svodi se, najvećma, na sopstveno Spiritualno usavršavanje. Ono nužno djeluje na stanje
svijesti čitave ljudske rase, jer uklanja barijere koje ljude odjeljuju od stanja više svesti. O
glavnoj barijeri koja je sprečavala ljude da napuste Zemlju i istovremeno nije dozvoljavala
energetskim strujama više svesti da dopru nezamućeni do ljudi, pisao sam u “Aspektici”,
stoga ću to ponoviti u najkraćim crtama.
Suvremeni istraživači onostranog utvrdili su da je donedavno postojala nevidljiva
elektronska mreža na visini od 26,5 kilometara iznad površine Zemlje. Njena debljina bila
je prosječno 300 metara i svojom strukturom podsjećala je na elektronsko saće. To nije
bila materijalna, već elektronska tvorevina, čije postojanje je bilo uočljivo tokom gnostičkog
procesiranja preko posljedica koje je izazivala. Bića koja bi prošla kroz nju bila bi
implantirana, a to ukratko znači da su im u nesvjesno bila usađivana ograničavajuća
vjerovanja, barijere koje sprječavaju razvoj svijesti i strahovi koji se automatski javljaju pri
pomisli na napuštanje ove planete, postojanje drugih svijetova i ostvarenje Spiritualne
slobode. Ovo otkriće bilo je ustvari osuvremenjeno učenje starovjekovnog gnostičkog
učenja o “neprijelaznom prstenu”, koji odvaja svijet patnje i prolaznosti od uzvišenog
svijeta Plerome ili Punoće Božje. Ta barijera nazivana je u srednjovjekovnom okultizmu
Nahašom ili astralnom zmijom i doživljavana je kao neka vrsta nevidljive energetske
bodljikave žice, koja sprečava nedovoljno očišćena ljudska Bića da se otisnu sa ove
planete na beskrajnu kozmičku pučinu.
Napori istaknutih Spiritualnih poslenika, njihove dugogodišnje meditacije, molitve i
samousavršavanje, naročito u posljednjih dvadesetak godina, kada je došlo do neke vrste
demokratizacije i omasovljenja Spiritualnog rada, uzrokovali su cijepanje te elektronske
implantne barijere, tako da sada Bića razvijenije svesti mogu proći kroz nju neozračeni, a
sa druge strane, Spiritualni impulsi iz sfere više svijesti u našoj galaksiji nezamućeni stižu i
djeluju preko nesvjesnog na čitav ljudski rod. Preko nevidljivih veza kojima smo spojeni sa
drugima taj proces se sada ubrzano odvija.
Spiritualna pregnuća istaknutih pojedinaca djeluju na čitav ljudski rod zbog
povezanosti sa drugima. Svako biće, svaka grupa, narod, planeta i čitav univerzum jesu
hologrami u kojima ne postoje izolirani procesi. Najjača je povezanost bića istog roda, ali
ona nije prisutna samo kod ljudi. Uočena je i kod majmuna i pod nazivom fenomen sto
prvog majmuna postala je u učenjima Novog Doba omiljena metafora za novonastale
promjene. Postoji jedna vrsta majmuna koji žive širom Afrike, Azije i Južne Amerike. Veći
broj naučnih istraživačkih stanica pratio je njihovo ponašanje. Prije nekoliko godina jedan
naučnik je prvi puta registrirao pojavu da je majmun oprao prljavo voće u potoku prije nego
što ga je pojeo. Taj podatak je objavljen u naučnim časopisima i kao slučajna pojava nije
privukao veću pažnju. Međutim, poslije nekog vremena istu pojavu da je majmun oprao
voće zabilježio je na drugom kontinentu još jedan istraživač, zatim je registriran treći i
četvrti majmun koji je ispoljio takvo ponašanje. Ta pojava je uočavana sve češće; dok nije
registriran stoprvi majmun koji je ispoljio takvo ponašanje. Tada se dogodila čudna stvar –
 5
svi majmuni te vrste širom svijeta, čak i u sasvim izoliranim zajednicama, počeli su prati
prljavo voće prije nego što bi ga pojeli. Iz log razloga, kada se u krugovima Spiritualno
orijentiranih ljudi nekome da savjet, “budi sto prvi majmun!”, on ne predstavlja uvredu, niti
ruganje, već poziv pojedincu da uloži svoj doprinos sljedećem kvantnom skoku u višu
svijest čitavog čovječanstva.
Još neke promjene uočene su kod neljudskih bića u posljednje vrijeme. Ukazati ću
na jednu veoma zanimljivu. Prije nekih dvadeset godina Oskar Ičazo, tvorac Arika sistema,
spomenuo je u jednoj svojoj knjizi pojavu koja izmiče pažnji većine. Da li vam je palo
napamet, kaže on, da sve životinje “vode ljubav” od pozadi, a da samo Ljudska Bića vode
ljubav licem u lice? I to je zaista donedavno bila činjenica koju nitko nije mogao osporiti,
premda joj je Oskar Ičazo pridavao posebno značenje. Sada se javljaju prvi izuzeci od tog
pravila. Nedavno mi je jedan poznanik, koji nije čuo za Ičazovu opasku, pričao o svom
iznenađenju kada je, sa grupom ljudi iz svoje kompanije, gledao kako u dvorištu, ispod
prozora, dvije mačke vode ljubav kao ljudi, licem u lice. Istovjetno zapažanje imala je
nedugo potom još jedna moja prijateljica. Ponašanje mačaka nemoguće je globalno pratiti
zbog njihovog velikog broja, ali je za očekivati da će razvijene životinjske vrste u
budućnosti početi masovno ispoljavati takvo ponašanje koji je bilo karakteristično samo za
ljude.
Sličan kvantni skok dogodio se u Spiritualnoj evoluciji ljudskog roda. Došlo je do
nagle promjene u svesti, koju možemo nazvati revolucijom u evoluciji. Napori prethodnika
utrli su put novim dostignućima, nastali su neognostički sistemi bliski magijskim bajalicama
iz bajki, tako da ljudi sada ne moraju okrvavljenim rukama razbijati led, već jednostavno
piju vodu. Ta pojava uočena je i unutar etabliranih sistema starih desetinama godina, kao
što je Sajentologija. Do nedavno su iskusni sajentolozi ponavljali tvrdnju Rona Habarda da
je za neiskusne ljude izuzetno opasno upoznati sa tajnim sajentološkim materijalima
stupnja OT-2 i OT-3, koji opisuju implantiranje ljudskog roda u dalekoj kozmičkoj prošlosti i
djelovanje koje na ljude vrše entiteti ili bestjelesna bića koja su zalijepljena u njihovim
aurama. Da je i tu situacija korjenito izmjenjena ukazuje jedan od najvećih suvremenih
znalaca Sajentologije, koji piše pod pseudonimom L. Kin:
“Sada, u devedesetim godinama ovog stoljeća, dati nekome čitati materijale OT-3 ne
znači izložiti ga riziku. Poslije oko dva milijuna sati oditiranja ljudi na stupnju OT-3, koje je
obavljeno između 1968. i 1988. godine, ovaj nivo spoznaje nije više opasan. Danas solo
oditori nisu restimulirani materijalima OT-3 kao što su bili do 1988. godine. To je istina i za
druge nivoe ispod ovog, za materijale Tečaja za Klijere i OT-2. U vrijeme kada se počelo
sa njihovom primjenom to su bili opasni podaci i zahtijevali su stotine sati solo oditiranja.
Danas oni ne restimuliraju većinu ljudi. Oni su izgubili naboj na nivou čitavog
čovječanstva.”
Posljednjih godina uobličeno je nekoliko sistema Spiritualnog razvoja koji u mnogo
čemu predstavljaju raskid sa ustaljenim mjerilima i vjerovanjima o tome kako Spiritualni
razvoj izgleda i koje su mu suštinske karakteristike. Što je najznačajnije, novi usavršeni
sistemi nastaju svakih nekoliko mjeseci. Ponoviti ću da su ti sistemi neusporedivo brži od
prethodnih, a pogotovu od klasičnih metoda, da su efikasniji i da nisu nužno praćeni
patnjom. Primjera radi, jedan od originalnih istraživača, tvorac sistema Primordiologije,
nedavno preminuli Džim Talmidž, u pismu koje mi je uputio 25.9.1991. godine piše:
“...Mnogi ljudi odbijaju povjerovati da “Staza do slobode” može bili tako kratka. To je
karakteristično za one ljude koji bili visoko obučeni u veoma kompliciranim tehnologijama.
Vjerujem da znaš na koje ljude i koju tehnologiju mislim. Ja ne želim spominjati to ime.
Mnogi ljudi vjeruju da Spiritualni razvoj zahtijeva mnoge godine samoodricanja ili patnji da
bi se doseglo Bogo-čovještvo. Drugi vjeruju da je nužno platiti ogromne sume novca nekoj
individui ili organizaciji da bi se ostvarilo to stanje. To jeste istina za njih. Na njihovom
nivou svijesti oni nisu u stanju otkriti drugi način. Oni slijede jedinu stazu koju su u stanju
“vidjeti”... Međutim, tri važne stvari razlikuju Primordiologiju od takvih sistema: 1. Ona je
jednostavna. 2. Ona je brza. 3. Ona nije skupa.”
Ove karakteristike koje Talmidž navodi za Primordiologiju odlikuju većinu današnjih
 6
sistema koji nešto vrijede. To su suštinske osobine I Integralnog Ekskalibura, pored četvrte
i najvažnije, koju sam prethodno spomenuo - sposobnost samoprevazilaženja. On je
integralan, heuristički i holografski sistem, jer predstavlja skup postupaka, metoda i tehnika
koje omogućavaju stjecanje sve dubljih znanja o čovjeku i razvoju njegove svijesti.
Prije nego što detaljno izložim Ekskalibur, zadržati ću se ukratko na ideji skraćivanja
vremena u Spiritualnom razvoju. Premda je u orijentalnoj filozofiji vrijeme odvajkada
shvaćano kao iluzija, u svijesti mnogih Tragača vazda je bila prisutna težnja da se boravak
u mreži te iluzije skrati. Svami Vivekananda, jedan od modernih Učitelja, ističe da sistemi
Spiritualnog treninga, kao što je joga, ne čine ništa drugo osim što skraćuju vrijeme
potrebno da se ostvari konačni cilj. Joga je, pisao je on, pojačavanje napora da bi se
skratilo vrijeme i tokom jednog ljudskog života postiglo ono što bi se prirodnim razvojem
desilo poslije mnogih inkarnacija.
U krilu klasičnog budizma nastao je Zen, koji je bio znatno intenzivniji i vremenski
kraći. Ta priča se ponavljala, pa je pod okriljem Zena nastalo više škola; jedna od
dominantnih, Rinzaj, uvela je meditiranje na koane, izolirane segmente Istine, što je
praktičarima omogućilo da za kraće vrijeme dožive Prosvjetljenje, nego ako meditiraju o
životu kao o općoj, sveobuhvatnoj kategoriji.
Polovinom ovog vijeka težište Spiritualnog tragalaštva pomjerilo se ka Zapadu, gdje
je vrijeme značilo novac od pamtivijeka. Proboj je započeo Ron Habard sa dijanetikom, u
kojoj je uklanjanje bezbrojnih trauma, svrstanih u vremenske lance sličnih iskustava,
postizano za dvije ili ti stotine sati oditiranja. Sledila je Arika Oskara Ičaza i sistemi kao što
su EST, Intenziv Prosvjetljenja i moj Gnostički Intenziv, kojima se za nekoliko dana postižu
mistično iskustvo ili fundamentalne promjene ličnosti. Direktna Iskustva Istine ostvarena
ovakvim kratkotrajnim probojnim metodama bila su trenutna i nepostojana (Kenšo,
Lumejo), ali su davala snažan podstrek Tragačima za formiranje životnih opredjeljenja i
posvećivanje čitavog života Spiritualnom usavršavanju.
Komponente današnjih avangardnih gnostičkih sistema postojale su od davnina u
vidu kratkih i efikasnih hermetičkih formula. O njihovom postojanju daju se nagovještaji
kroz metafore i alegorije u bajkama. Ključno mjesto u njima imala su čarobna sredstva ili
znanja koja na magijski način rješavaju osnovne probleme ljudske egzistencije: čarobni
prsten i čarobni mač, krilati konj, leteći tepih, Aladinova čarobna lampa, duh iz boce, kapa
nevidimka, formule kao što su “Sezame, otvori se!” i mnoge druge. Ona, vjerovalo se,
predstavljaju darove kojima Bog ili više sile daruju pravednike koji su ih zaslužili poštenim i
samoprijegornim radom ili žrtvovanjem. Druge sastavnice takvih sistema su rezultat novih
otkrića i eksperimenata, tako da oni najčešće predstavljaju plodno ukrštanje starog i
novog.
Iz mojih kontakata sa više neognostičkih grupa, koje sa dosta razloga možemo
nazvati avangardnim, proishodi da su neke od njih, kao i neki individualni istraživači, u
skladu sa fenomenom stoprvog majmuna, skoro istovremeno otkrili iste ili srodne formule
stvaranja-rastvaranja mentalne alkemije. Točnije rečeno, oni su objelodanili, osuvremenili i
usavršili ono što je davno bilo poznato. Neki od tih poslenika koriste petoelementarnu
Formulu Rastvaranja, zasnovanu na tehnici budističke meditacije (vidi kasnije) kojom sam
se i ja služio u prvo vrijeme u Ekskaliburu. Neki, kao Rejmon i Pemela Kemp, koriste
troelementarnu Formulu (1. Objavi kako se osjećaš, 2. Otkrij što se dogodilo i 3.
Distanciraj se od nepoželjnih ajtema), a u Novom Ekskaliburu, kao što sam spomenuo,
uvedena je u praksu mentalno-alkemijska Formula, Zasnovana na alkemijskim principima
coagula i solve, zgusni i razredi.
Uspredno izučavanje i analiza većine neognostičkih sistema otkriva da su njihovi
suštinski elementi osjećaji i osjećanja, odnosno vjerovanja. To su bili također suštinski
elementi Ekskalibura, sve dok nisam usvojio cjelovit, integralni pristup, kojim su zahvaćene
sve jezgrovne komponente Ljudskog Bića, što je otvorilo Ekskaliburu Nove Puteve.
Na ovom mjestu ukazati ću na srodne sisteme, detaljnije nego što sam to činio u
prvoj i drugoj verziji Ekskalibura. To je korisno zato što će čitalac moći steći preglednu
sliku Spiritualnog miljea i da procjeni vrijednost i autentičnost Ekskalibura. Stvarajući ovaj
 7
sistem, pošao sam od obilne grade koju sam prikupio tokom 40 godina bavljenja
hermetizmom i 20 godina izučavanja Sajentologije i sistema koji su se iz nje razvili. Iz
mnoštva podataka bilo je neophodno izabrati prave i najvrednije, oploditi ih sa mojim
sopstvenim uvidima i stvoriti novu sintezu. Takva sinteza ima smisla samo ukoliko
prevazilazi prethodne. To sam, po sopstvenom uvjerenju, ostvario bez ikakve sumnje. Da
li ćete kao čitalac i praktičar steći isto uvjerenje, prepuštam vama.
Svaki nepristrani procjenjivač može bez teškoća vidjeti da se Ekskalibur razvio iz
osnova postavljenih u Sajentologiji, posebno iz metafizičkih zakona funkcioniranja ljudske
svijesti, koje je otkrio Ron Habard. To nije ništa neobično, jer su se bezmalo svi ostali
neognostički sistemi razvili iz istog izvora. Osnovna razlika između dvije vrste tvoraca
ovakvih suvremenih sistema je u tome što neki ukazuju na svoje izvore, a neki to prikrivaju
ili jednostavno ne spominju.
U “Integralnom Ekskaliburu” naći ćete sistem koji je efikasniji od ostalih zato što je
cjelovit i sveobuhvatan, jer djeluje na sve značajne komponente ljudskih stanja, situacija i
ciljeva. Ta moja tvrdnja zasnovana je na lako uočljivoj i jednostavnoj istini. Integralni
Ekskalibur je sveobuhvatan zato što operacionalno uključuje slijedeće:
1.
ve bitne elemente jednog doživljaja, a to znači: emocije, tjelesne senzacije,
misaone elemente (ideje, stavovi, vezanost pažnje, misli i dr.), identitete i
Spiritualne elemente, odnosno životne lekcije koje slijede iz nekog iskustva.
Kao što sam prethodno napomenuo, većina suvremenih sistema insistira
isključivo na emocijama, tjelesnim senzacijama ili na vjerovanjima.
2.
očku gledišta individue koja ga primjenjuje (Ja-stajalište);
3.
ruge točke gledišta kroz koje ona doživljava neko iskustvo, odnosno točke
gledišta drugih osoba koje učestvuju u tom iskustvu. To postižemo postupkom
Vrteške.
4.
rijeme u potpunosti, jer na trenutno iskustvo djeluju i prethodna iskustva iz
prošlosti i naša očekivanja, strepnje i strahovi koje na Vremenskoj Stazi
lociramo u budućnost.
Izlaganje o ostalim suvremenim sistemima uvjeriti će vas da nijedan od njih to ne
postiže.

SEDONA SISTEM
Jedan od najstarijih sistema Neognosticizma je Sedona Tehnika Oslobađanja, kojom
praktičar efikasno uklanja negativna osjećanja koja se u njemu stvaraju u uvjetima
svakodnevnog života. Prikaz Sedone koji sam dao u “Novom Ekskaliburu” ovdje sam
dopunio opisom osnovne tehnike ovog metoda. Premda je odavno nastao, ovaj sistem je
tek o posljednjih sedam-osam godina privukao pažnju većeg broja ljudi. Sedona Tehniku
Oslobađanja emocija razvio je Lester Levenson 1952. godine. Tada je doživio dva srčana
udara i bio paraliziran, sa pesimističkom prognozom ljekara da mu je ostalo još tri mjeseca
života. Ako je htio preživjeti, bila mu je potrebna efikasna pomoć - i to brzo. Ostavljen sam
u svojoj kući da umre, Levenson je u sretnom proplamsaju intuicije spoznao dvije istine
koje su mu spasile život i omogućile da doživi sreću i spokojstvo, a također da stekne
veliko bogatstvo. Ne samo da je izliječio sebe, već je od osobe skromnih prihoda postao
milijuner, tako da je mogao osnovati Sedona Institut za širenje svog učenja.
Levenson je, na prvom mjestu, spoznao da su njegova vlastita osjećanja bila uzrok
svih njegovih problema, a ne svijet oko njega i ljudi u tom svetu, kako je ranije mislio. Svo
vrijeme se sa njima borio i u toj borbi je uništio svoje zdravlje i prouzrokovao sebi patnje u
mnogim oblastima života.
Druga istina bila je da čovjek ima urođenu sposobnost da oslobodi ta negativna
osjećanja. Teorijsku osnovu svoje tehnike Levenson je izrazio ovim riječima: “Ključ kojim
 8
ćete obezbjediti sreću... zauvijek jeste da naučite kako da oslobodite negativna osjećanja
koja ste nagomilali. Oslobađajući ta negativna osjećanja, ne samo da ćete povećati
osjećanje sreće u svom životu, već će sve ostalo biti bolje! Novac, zdravlje, vaš izgled,
odnosi sa ljudima, apsolutno sve!”
Emocije čine srž svih naših iskustava, uči Sedona sistem. Kada se negativna
osjećanja jave u nama, mi bivamo zastrašeni, nesretni i pod stresom. Ta osjećanja
pokreću odgovarajuće misli, a misli nas guraju u određenu akciju ili povlačenje. Postoje
samo tri načina ponašanja koja možemo ispoljiti u odnosu na ta osjećanja: potisnuti ih,
ispoljiti ih ili ih osloboditi. Prvo što većina ljudi čini jeste potiskivanje osjećanja. To činimo
bježeći od njih ili ih skrivajući, a to je najgore rješenje. Načini na koje to činimo jesu brojni i
skoro nikad ne prepoznajemo što ustvari znače: promjena mjesta boravka, zabavljanje,
pušenje, alkohol, droge ili čak pretjerani rad koji služi kao droga.
Drugi način kontrole negativnih osjećanja je pokušaj da ih izrazimo, na primjer kroz
plač, agresiju prema drugima ili napade besa. Međutim, izražavanje negativnih osjećanja,
na čemu insistiraju neki psihoterapeutski sistemi, često je neprijatno i za nas i za okolinu.
Ono nanosi štete našim odnosima sa drugim ljudima i stvara osjećanje krivice, koje potom
lančano izaziva druga štetna osjećanja i tako unedogled.
Nijedan od ova dva uobičajena načina ne daje čovjeku ono što bi htio. On će i dalje
imati osjećanje da je uhvaćen u nevidljivu zamku, ograničen i nesretan, jer su negativne
posljedice takvih osjećanja i dalje u njemu, povređuju ga i razaraju mu spokojstvo, zdravlje
i sreću.
Sedona Tehnika Oslobađanja uči treći način, a to je da oslobodimo sva negativna
osjećanja lako i bezbolno. Ona se uči u dva uzastopna vikenda, u grupi ljudi koju vodi
obučeni instruktor i kada je jednom nauči, čovjek je nadalje primjenjuje u svim oblastima
života. Kada su negativne emocije uklonjene, budi se urođena sposobnost ljudskog bića
da adekvatno reagira na sve izazove života. Ono će biti u stanju biti što hoće, činiti što
hoće i imati sve što hoće u životu.
“Vaša osjećanja su tijesno povezana sa našim vjerovanjima i izviru iz njih, ona su
primarni način našeg samoispoljavanja i općenja sa drugim Bićima. Emocije također služe
kao veza sa emocionalnim stanjima koja smo doživjeli u drugim životima. Ona koja
doživljavamo kao nepoželjna mi najčešće potiskujmo, ali se ona konačno ispoljavaju kao
karma ili niz životnih struktura kroz koje moramo proći. One nas mogu navesti, i često to
čine, na stvaranje nepoželjnih fizičkih stanja i okolnosti.
Sedona metoda nudi jednostavan i vrijedan postupak za otkrivanje i oslobađanje
emocija koje ograničavaju našu efikasnost, osjećanje zadovoljstva i životne radosti.
Obratite pažnju da ta metoda zahvaća i stavlja pod kontrolu emocionalne komponente
Ljudskog Bića i u izvjesnom stupnju vjerovanja. On to postiže otkrivajući i uklanjajući
osnovni uzrok koji nas navodi da stvaramo negativne ili ograničavajuće emocije i ista takva
vjerovanja. Ako se Klijent usteže ili se osjeća blokiranim, Procesor mu daje ovakve
instrukcije: “Uzmi tu olovku,” Kada je Klijent uzme, slijedi: “Možeš li je pustiti?” Ako dobije
pozitivan odgovor, on nastavlja: “Hoćeš li je pustiti?” Kada Klijent to učini, Procesor mu
skreće pažnju na lakoću sa kojom se nešto može pustiti.
Zatim slijedi niz logičnih pitanja koja postepeno oslobađaju osjećanja. Kada Klijent
kaže koju nepoželjnu emociju osjeća, Procesor mu daje instrukciju: “Dozvoli sebi da je
osjetiš.” Pošto je Klijent osjetio, slijedi pitanje: “Možeš li je pustiti da ode?” Ako je odgovor
“Da”, slijedi: “Da ti je hoćeš pustiti da ode?” Na odgovor “Da”, slijedi pitanje: “Kada?”
Ukoliko Klijent kaže “Sada”, dobiva konačnu instrukciju: “Onda je pusti da ode.”
Zatim slijedi provjera: “Da li je bilo koji dio tog osjećanja ostao?” Ako jeste, Procesor
će pitati: “Možeš li pustiti otići taj dio osjećanja?”, a zatim će nastaviti kao što je prethodno
opisano dok ne oslobodi osjećanje.
Ovaj se postupak može iskoristiti kada god čovjek osjeća negativne emocije i želi da
ih ukloni. Da bi se prodrlo do najdubljih nivoa osjećanja, potreban je složeniji postupak,
zasnovan na činjenici da sve ograničavajuće i nepoželjne emocije potiču od želje da se
kontroliraju druge osobe ili situacije u kojoj se osoba nalazi i od želje za odobravanjem
 9
okoline.
Ove osnovne postavke Sedone utiču na njenu efikasnost. Moja istraživanja na
velikom broju ljudi sa Metodom-1 koju u Ekskaliburu koristimo za rješavanje trajnih
problema pokazuju značajno poklapanje sa pretpostavkama na kojima je Sedona
stvorena. U oko 90% svih slučajeva, u osnovi trajnih problema našao sam: želju za
ljubavlju, želju za privlačenjem pažnje okoline, želju za odobravanjem okoline i želju da se
okolina kontrolira.

TRENING SPIRITUALNE TRANSFORMACIJE

Na principima promjene negativnih vjerovanja i osjećanja u pozitivne zasnovan je
Trening Spiritualne Transformacije, čiji je tvorac Mark Džons, čovjek izuzetno interesantne
biografije. U mladosti je završio čuveni Masačusetski institut za tehnologiju, a potom obuku
za pilota lovačkog aviona. U Korejskom ratu bio je komandant prve eskadrile mlaznih
aviona i karijeru letača završio je kao pukovnik avijacije. U jednom trenutku doživio je
mistično otkrovenje: i od agresivnog Amerikanca pretvorio se u velikog borca za mir. U
pismu koje mi je uputio 12. jula 1991. godine, u vrijeme kada se razbuktavao rat između
Srba i Hrvata, on piše: “Možda ćeš željeti upotrijebiti moj sistem za mijenjanje grupnih
vjerovanja da bi doprinio mirnom rješenju sukoba u svojoj zemlji. Ja sam se borio u tri rata
i sva tri su bili nesreća za čovječanstvo kao cjelinu. Postoje drugi načini da se ostvari
koegzistencija, u kojima je život svih unaprijeđen, ali oni zahtijevaju da se osjećanja
mržnje i netolerancije uklone. To može ponekad izgledati kao skoro nemoguć poduhvat
kada se vidi kako je većina ljudi zahvaćena svojim emocijama mržnje i egoističnim
vjerovanjima da je moj narod, moja rasa, moja filozofija, moja religija ili moja politička
doktrina jedina ispravna. Ova vjerovanja uništavaju čovjekov progres, izazivaju smrt
bezbrojnih ljudi i uništavaju prirodne izvore naše planete. Znam da je lako filozofirati na
ovakav način sa sigurne udaljenosti, gdje nema sudara usijanih emocija, ali rat svakako
nije rješenje.”
Trening Spiritualne Transformacije predstavlja kombinaciju vođene imaginacije,
neurolingvističkog programiranja i poruka Kozmičkih Inteligencija kao što su Bašar i
Lazaris, primljenih čeneliranjem. Suštinu sistema čini maksimalno angažiranje osjećanja.
Potpuno relaksiran, praktičar treba vizualizirati sebe kako ulazi u podzemnu pećinu i
spušta se duboko u unutrašnjost zemlje, dok ne stupi u veliki polumračnu prostoriju u
čijem ga uglu čeka sjedobradi mudrac. On će ga uputiti u “sobu njegovih vjerovanja”. U
sredini te sobe nalazi se stara knjiga, na čijim stranicama su redom ispisana njegova
ograničenja (naravno, praktičar sve to vizualizira). Tada slijedi instrukcija: “Idi u mislima u
vrijeme kada si stvorio to vjerovanje i stvori osjećanje koje ga prati! Neka to osjećanje
bude snažno, zaista osjeti to osjećanje!” I u slijedećim fazama Treninga Spiritualne
Transformacije osnovna stvar je pokretanje osjećanja. Ovo ističem, jer se emocije
maksimalno angažiraju i u Ekskaliburu, premda njegova tehnika nije ograničena samo na
emocije i vjerovanja, već je, kao što sam istakao, sveobuhvatna i djeluje na sve elemente
ljudskog iskustva.

AVATAR
Godine 1987. bivši sajentolog Hari Palmer počeo je da propagira sistem Avatar. Taj
Tečaj traje sedam do devet dana, a to je znatno duže od sličnih neognostičkih metoda.
Usporedbe radi, Ekskalibur traje 9-12 sati, raspoređenih na dva dana radi lakše asimilacije
materijala. Ono što odbija većinu ozbiljnih praktičara i istraživača jeste prepotentan naziv.
Bezmalo svaka takva osoba zna da je Avatara Bog u ljudskom obličju, koji se inkarnira na
Zemlji jednom u 700 ili 1.000 godina. Avatare su bili Krišna, Buddha, Krist i, neki kažu,
Meher Baba.
Stoga je korištenje ovakvog naziva za mnoge odbojno, iako sistem ima svojih
vrijednosti na kratke staze.
Avatar Tečaj je skup (2.000 dolara) i njegovi materijali su tajni, što je besmisleno, ali
isplativo. Premda Palmer tvrdi da je sistem stvorio na osnovu serije svojih uvida, koje je
 10
doživio lebdeći u tečnosti komore za čulnu izolaciju, poznavanje usporednih sistema
pokazuje da Avatar tehnike nisu originalne. On ne spominje izvore Avatara, ali osobe bolje
upućene u Sajentologiju uočiti će bez mnogo teškoća da je Palmer preuzeo ideje i znanja
od Rona Habarda i samo promijenio terminologiju. Ja sam u posebnom poglavlju detaljno
izložio principe kreiranja i diskreiranja stanja i okolnosti u metafizičkom univerzumu, koje je
prije više decenija objavio Ron Habard, pa ako vam do ruku dođu Avatar materijali, lako
ćete se u to uvjeriti.
Poznavanje Sajentologije pokazuje da Avatar vuče korene iz nje, kao uostalom i svi
neognostički sistemi vrijedni spomena. U Avataru se to, kao što sam spomenuo,
prešućuje. Mark Džons, tvorac Treninga Spiritualne Transformacije, ističe da Sajentologija
nije jedini izvor Avatara, već da neki njegovi elementi potiču od Kozmičke Inteligencije
Sela, preko čenelera Džejn Roberts, koja se proslavila knjigama o Setu (neke su
prevedene i kod nas). Naime, u vrijeme kada je Džejn Roberts čenelirala Seta, Palmer je
bio veoma blizak sa ujom, tako da je, pored Sajentologije, i Setovo učenje izvor Avatara,
koji je Palmer također prešutio.
Hari Palmer ne spominje da je bio dugogodišnji sajentolog i da je dospio do nivoa
OT-3, a to je u neognostičkom miljeu poznata činjenica. Nijedan element Avatara ne
predstavlja originalan doprinos, izuzev Palmerovog postupka za uklanjanje trajnih
problema, koji je i najveća slabost ovog sistema, jer tim postupkom nitko nije uspio ukloniti
nijedan trajni problem, a mnogi su pokušavali.
Pimary i secondary, nazivi koji se koriste u Avatar proceduri, samo su izmijenjeni
termini za sajentološki Prvi i Drugi postulat. U Ekskaliburu ja koristim termine Alfa i Beta, a
čitalac koji je vršio usporedna istraživanja ne može naći ni u jednom drugom sistemu tako
jednostavna, a suštinski točna, objašnjenja ova dva pojma. “Primarne aksiome”, koje ja
nazivam Očiglednim Istinama, mogu se naći u priručnicima samopotvrđivanja.
“Alternativne realnosti” prakticiraju se u mnogim kazališnim grupama, čak i amaterskim, čiji
glumci koriste sistem Stanislavskog. Rad sa identitetima Palmer je preuzeo iz Idenike,
sistema Goldštajna i Galuše. Oni su počeli da je razvijaju 1982. i njihov sistem bio je
kompletan dvije godine kasnije, a Palmer je stvorio Avatar 1987. godine.
Vjerovanja kao elementi subjektivnog univerzuma, koja čine stožer Avatara, prvi put
su iscrpno obrađena u knjizi Roberta Diltsa, Tima Holboma i Suzi Smit “Vjerovanja: putevi
do zdravlja i dobrobiti”. Knjiga je objavljena godine 1990., ali su materijali iznijeti u njoj
prakticirani na njihovim seminarima koje su vodili počevši od 1984, a Avatar se pojavio tri
godine kasnije. Također je Stiven Volinski, danas veoma popularan pisac i istraživač
fenomena svijesti, još 1982. godine vodio širom Sjedinjenih Država seminare na kojima su
polaznici učiti mijenjati i uklanjati svoja negativna vjerovanja. To je postizano tehnikom
ulaženja u vjerovanja i osjećanja i posmatranjem njihovih granica, a potom izlaženjem iz
njih. Međutim, prije Volinskog, a više decenija prije Palmerovog Avatara, Karl Gustav Jung
je pisao: “Sa emocionalnim poremećajima možemo izaći na kraj ne pojašnjavajući ih
intelektualno, već na drugi način, dajući im vidljiv oblik”.
Palmer nje originalan tvorac ne samo Formule Rastvaranja, sastavljene od pet
elemenata, već se i vježbe za savlađivanje te Formule nalaze u materijalima mnogih
organizacija Nezavisne Sajentologije i mnogih grupa koje zajedno čine pokret Novog
Doba. Njihov vjerojatni tvorac je Džek Horner, premda su me neki nezavisni sajentolozi
uvjeravali da ih je stvorio i prvi primijenio Robert de Grimston, koji se šezdesetih godina
odvojio od sajentološke organizacije i stvorio sopstveni neognostički sistem pod imenom
Proces. Ja sam ih preuzeo iz materijala “Nauka o integritetu”; koja je nastala nekoliko
godina prije 1987., a potom sam ih pojednostavio i usavršio. A o porijeklu petostepene
Formule Rastvaranja govori činjenica da ju je znatno prije nastanka Avatar sistema u
svojim knjigama opisao suvremeni lama Tartang Tulku Rinpoše, kao meditativnu formulu
tibetanskog budizma sastavljenu od pet elemenata, odnosno procesa. Štoviše, objavio ju
je časopis “Free Spirit” (VoI.VIII, Issue 1) kao Rinpošeov doprinos suvremenoj Spiritualnoj
misli. Navodim je sa neznatnim skraćenjima, jer je poslužila kao uzor Formule Rastvaranja
u Ekskaliburu u njegovoj prvoj fazi, koja već pripada historiji, kao što je očigledno poslužila
 11
kao uzor i Palmeru. Evo kako glasi o izvornom obliku:
1.
Uđi direktno u osjećanje, postani ono, osjeti ga potpuno... Ti si centar te misli...
Ti jednostavno sjediš i postaješ tvoje misli, u potpunosti, u ovom sadašnjem
trenutku, ne čineći namjeran pokušaj, i bez očekivanja, već sa osjećanjem”.
2.
Ma koje iskustvo da se javi, ostani u njemu, proširi ga i raspali ga. Osjeti ga što
potpunije možeš... upotrebi svu svoju energiju da aktiviraš svu svoju svjesnost
da bi odvojio sebe od svoje aktivnosti stvaranja slika.”
3.
Usredsređeno posmatraj svoje iskustvo bez ikakvog prosuđivanja... Posmatraj
ga bez napora i bez procjenjivanja vrijednosti... jednostavno prihvati njegovo
postojanje. Ako se prosuđivanje javi spontano, registriraj ga, ali nemoj se
uključivati u njegov sadržaj.”
4.
islanciraj se unazad i pogledaj situaciju koju si stvorio. Što vidiš? Snaga koja tu
tvorevinu održava u egzistenciji u stvari ne postoji... Gledaj tu tvorevinu čak i
ako ne voliš to što činiš. Jer to je samo misao.”
5.
Kada pogledaš direktno u sliku, ona se raspada, jer je prazna, nestvarna...
Lišena energije koja ju je održavala u životu, misaona forma... će izblijedjeti i
iščeznuti će u ništavilu...”
“Prodirući duboko u svoje misli, vidjeti ćeš kako si ti sam stvorio svoje
iskustvo, kako si samo ti sudac koji odlučuje što će doživjeti, raj ili pakao, dobro ili
zlo...”
Tvorac Avatara je u jednoj stvari ispred ostalih poslenika Nezavisne Sajentologije i
Neognosticizma. On je velemajstor reklame, u čemu podsjeća na svog slavnog
prethodnika Rona Habarda. Moje uvjerenje je da kod ostalih istraživača u odnosu na
Palmera postoji blaga zavist, jer većini takva sposobnost nedostaje. Njegov sistem je
manje djelotvoran od većine drugih, ali je efikasnost njegove reklame za ostale
nedostižna. Majk Goldštajn, jedan od kreatora Idenike, kaže za Avatar: “Taj sistem čine
izvodi iz obimnih radova Rona Habarda, plus izmijenjena terminologija i izvanredno vješta
reklama. Nije lijepo kritizirati druge metode Nezavisne Sajentologije, ali činjenice govore
za sebe. Vidio sam mnoge ljude koji su platili 2.000 dolara za Avatar, ali nikada nisam sreo
osobu koja je riješila neki svoj ozbiljan problem uz pomoć tog metoda. Mnogi koji su prošli
kroz obuku Avatara dolaze poslije nekog vremena kod nas. Ne samo Klijenti, već više od
30 Majstora Avatara riješili su svoje trajne probleme tek Idenikom”.
Jedan od istaknutih inovatora, Robert Dučarm, piše o nedostacima Avatara u
sajentološkom časopisu “Free Spirit” ( Vol.Vll, July 1990, issue 2): “Središnji pojam ovog
metoda je dopuštanje slici da nestane... To se može usporediti sa također središnim
pojmom Sajentologije, diskreiranjem (“as-isness”), a to je akcija u kojoj uklanjamo nešto,
tako što ga sagledamo točno tako kako jeste... Osnovno pitanje je ovo: da li ova tehnika
zahvaća mehanizam kojim je psihička slika kompulsivno stvorena? Odgovor je očigledno
“ne”... Restimulacija je rezultat sadašnje akcije bića, ali sve dok ne otkrijemo odluku koja
drži naboj u nekom iskustvu (i daje razlog da se stalno iznova stvara slika tog iskustva)
čovjek će biti prinuđen neprekidno “diskreirati” to iskustvo do sudnjeg dana”.
Dobro zamišljenom i upornom reklamnom kampanjom Palmer se ne obraća više
nezavisnim sajentolozima, već novom, znatno širem uzorku populacije, koji čine osobe
bez ikakvog znanja Sajentologije, tako da ne poznaju izvore iz kojih potiču podaci. U
posljednjih nekoliko godina čak se ustalio termin “Avatar procedura”, za uklanjanje Beta
koje se restimuliraju aktiviranjem Alfi za stvaranje poželjne realnosti. Ali tri godine prije
nastanka Avatara, Keti Orem, obdareni praktičar i istraživač Spiritualne tehnologije,
opisala je tu proceduru, koja je u njenoj, izvornoj verziji mnogo efikasnija. Evo što o tome
kaže Rogi Bleter, sajentolog sa četrdesetogodišnjim iskustvom. U pismu koje mi je
 12
nedavno uputio (22.1.1996.) on piše:
“Što se tiče Avatar procedure, sjećam se! Ja sam naučio proces od nje (Keti Orem,
prim. I.M.S.), kako da nešto stvorim, a to je uključivalo uklanjanje ideja koje bi blokirale
takvu kreaciju. Prije toga nije postojalo ništa napisano o tome (podvukao Ž.M.S.). Ja sam
u proceduru naučio od Keti koja je primijenila proces na meni. Radili smo oko 25 sati. Ona
se pokazala efikasnom. Prava riječ je da je bila previše efikasna. Ja sam odlučio ostvariti
na planu egzistencije ideju “Ja sam Moć”. Poslije 25 sati rada ja sam bio izvan vremena i
imao sam toliko mnogo Moći da sam se plašio usmjeriti svoju pažnju na bilo što u nama ili
oko nas. Bio sam siguran da mogu raznesem ili razorim bilo što i također da stvorim bilo
što samo svojim mislima. Ja sam se prepao od tolike moći, tako da sam pazio da ne
mislim apsolutno ni na što i povukao sam se iz tog stanja za oko pola sata. Moja spontana
aktivnost ispoljila se kao bujica, tako da sam bio u slanju ostvariti ono što bih rekao. Svaka
misao bi nešto stvorila. Ono što sam tada stvorio usmjerio sam na druga mjesta, van ovog
svijeta u kome živimo. To stanje bilo je prejako za mene. Bio mi je potreban postepeniji
pristup Moći. Taj proces ja sam objavio u “Creepcommu”, onako kako smo ga radili. To je
jedini publikovani primjerak te procedure koji postoji. Keti je ispoljila nekoliko puta
neobične sposobnosti, ali je bila od toga smrtno preplašena. To je mogući razlog zašto je
prekinula kontakte sa ljudima, jer još uvijek osjeća strah od sopstvene moći.”
Postupak Keti Orem za ostvarenje tvorevina na egzistencijalnoj ravni opisao sam
kasnije u posebnom odjeljku, pa ako vi ne osjećate strah od sopstvenih velikih moći,
možete probati sa njegovom primjenom. Njegova djelotvornost potiče od jednostavne
istine da je on u suštini integralan pristup u kome se uklanjaju Bete na više nivoa, a ne
samo u oblasti vjerovanja, kako se to čini u Avataru, koji je uslijed toga manje efikasan.
U Avatar sistemu prikazuje se kao originalan doprinos (ne navode se nikakvi izvori)
procedura uklanjanja nepoželjnih stanja prenapuhavanjem, pretjerivanjem ili karikiranjem.
A taj postupak je preuzet iz treće ruke. Koristio ga je Fric Perls, osnivač Geštalt terapije,
tražeći od Klijenta da “pretjera” u onom što osjeća. Taj postupak se također koristi u
strukturalnoj porodičnoj terapiji, a u transakcionoj analizi prakticiran je godinama ranije pod
nazivom paradoksalne intencije. Međutim, tragajući za ranijim izvorima, otkrio sam da je
taj postupak primijenio još daleke 1947. Abraham Maslov. U pripremanju amaterske
kazališne predstave u nekoj školi, ulogu mucavca dao je dječaku koji je doista mucao.
Maslov je tražio od njega da, u skladu sa ulogom, muca mnogo jače nego što je to činio u
životu. Kada je odigrao tu ulogu, dječak je prestao mucati. Tu pojavu Maslov je nazvao
Zakonom obrnutog napora. A prije Maslova, Gurđijev je ukazao na vrijednost
pretjerivanja za diskreiranje nepoželjnih stanja, koje je on nazvao Prvim svjesnim šokom.
On je svojim Učenicima davao ovakav savjet: “Umjesto da se opireš i pokušavaš se
osloboditi nepoželjnog stanja, dodaj mu energiju, osjeti ga još jače i potpunije.”
Što više, ni sam naziv Avatar sistema nije originalan, već je preuzet. Palmer ga je
zaštitio kao registrirani trgovački znak, tako da ga nitko ne može koristiti osim njega. Rijetki
su ljudi kojima može pasti napamet ideja da zaštite takav termin, malo tko je u stanju da
na taj način svojata i zakonski zaštiti izraze kao što su “joga”, “Guru”, “Kundalini” i njima
slični. Kada kažem da Avatar kao naziv nije originalan, ukazujem na činjenicu da je prije
60 godina u Engleskoj stvorena organizacija pod imenom Avatar, ali da je njen osnivač bio
daleko od ideje da posvoji taj termin i spriječi bilo koga drugog da ga koristi. U
enciklopedijskom vodiču Stivena Aneta, koji daje podatke o većini okultnih,
parapsiholoških i alternativnih organizacija, “Mnogi putevi postojanja: Vodič do Spiritualnih
grupa i razvojnih centara u Britaniji”, publiciranom 1976 godine u Londonu, čitava stranica
teksta posvećena je originalnoj organizaciji Avatar. Evo što piše:
“Avatar je internacionalni red koji je osnovao pokojni Džon van Rajsvik (John van
Ryswyk) 1935. godine radi suprotstavljanja elementima zla našeg doba. Njegovi ciljevi
jesu borba protiv ateizma i tiranije o bilo kojem vidu širom svijeta i “obrana svetosti
individue”, dok u isto vrijeme stavlja naglasak na spiritualnu osnovu ljudske egzistencije.
Van Rajsvik je želio da se udruži, kada god je bilo moguće, sa drugim redovima i
organizacijama, da bi poveo krstaški rat protiv onoga što je opisivao kao “ponižavajuće i
 13
degradirajuće” elemente. On je također predložio plan za istinsku vladu koja bi zastupala
ideju decentralizacije političke moći i nezavisnost svih naroda i država. Uz to su išla
filozofska učenja za koja se kaže da omogućavaju uvid u velike filozofije svijeta, dok
istovremeno daju individui ključ za njen unutrašnji potencijal. Ovo filozofsko učenje
dostupno je u obliku serije bilježaka sa van Rajsvikovih predavanja, koje se
zainteresiranima šalju na zahtjev...” itd.

DIJANEZA
Godine 1991. umrla je Irena Mamford, žena koja je stvorila Dijanezu, sistem
usredsređen u najvećoj mjeri na ono što se događa u periodu između dva života, kada
Ljudsko Biće napušta jedno fizičko tijelo i priprema se da uđe u drugo. I ona je potekla iz
sajentološkog miljea, premda je prije Sajentologije bila zainteresirana za Subud, sistem
indonežanskog mistika Mohamada Subuha, zvanog Bapak i transpersonalnu psihologiju.
U Habardovoj organizaciji dosegla je OT nivoe, ali je odmah ispoljila uvjerenje da ti
stupnjevi ne omogućavaju istinsku slobodu Bića. Kada su je izbacili iz sajentološke
organizacije 1982. godine, ona je sve svoje znanje i napore usredsredila na istraživanja
GPM problema, a to su kronični višeslojni problemi za koje do tada nije nađeno rješenje.
Dvije godine kasnije oglasila je postojanje Dijaneze, koja je usprkos složenosti i
visokoj cijeni postigla izvjestan uspjeh, tako da je osnovano više franšiza u Velikoj Britaniji,
Švicarskoj, Italiji i Australiji. Po tvrđenju Irene Mamford, a ona nije usamljena u takvom
stavu, Ljudsko Biće poslije smrti uvijek iznova biva implantirano i na taj način prisiljeno
igrati igre koje ga sprječavaju da se oslobodi ringišpila rođenje-smrt-rođenje-smrt...
Primjenjujući svoj sistem procesiranja, ona je otkrila mnoge principe koji nisu sadržani u
sajentološkom učenju, a na višim nivoima Dijaneze utvrdila je da mnogi fundamentalni
sajentološki principi moraju biti revidirani.
Dijaneza nije ni jednostavna, ni kratkotrajna, ni jeftina. Ima 4 nivoa sa publikovanim
materijalima i svaki od njih zahtijeva najmanje 250 sati solo procesiranja sa Elektrometrom
i košta 750 engleskih funti. Na višim nivoima praktičare očekuje još 4 nivoa u obliku
rukopisa, tako da su to na neki način povjerljivi materijali. U svojim spisima Mamford je
tvrdila da Dijaneza otkopava najdublje korijene ljudske prirode, koje Spiritualnom Biću
stvaraju dilemu o njegovom identitetu. Ovi korijeni vode tokom procesiranja do prošlih
života, ljudske genetike, trauma djetinjstva i kulturnog uslovljavanja. Svi ti činioci moraju
biti zahvaćeni prije nego što je moguće bez opterećenja slijediti Spiritualnu Stazu i
Dijaneza čini upravo to, jer je njen cilj, kako kaže njena stvoriteljka, “prestanak svih igara u
ovom univerzumu”.
Mnogobrojne Habardove aksiome, koji su osnova Sajentologije, Mamfordova je
zamijenila Nultom Aksiomom: “Tetan (Atman) je zakon i to je jedini zakon koji postoji.”
Ovako definirana Aksioma za laike je sve je prije nego očigledna istina, ali je nekim
istraživačima predstavljala osnovu za donošenje dalekosežnih zaključaka. To, najkraće
rečeno, znači da Biće nije ograničeno zakonima MEVP univerzuma (to je naš univerzum,
čije su komponente materija, energija, vrijeme i prostor), stvari se ne moraju tako odigrati.
Atman donosi bilo koje odluke koje želi i najveći dio procesiranja u Dijanezi usmjeren je na
otkrivanje tih Prvih postulata (Alfi). Budući da su odluke izvan MEVP-a, one su
bezvremene i mogu se otkriti u sadašnjosti. Kada ih otkrije, Biće ih može zadržati ili
odbaciti po svojoj volji. One mogu biti jednostavne, ali su uvijek zamagljene Drugim
postulatima (Betama), tako da problemi obično imaju mnogo slojeva. Sa njima se Biće
veoma snažno identificira i stoga ih je teško sagledati izuzev razrađenom i složenom
procedurom, koju je razvila Irena Mamford. Najviši cilj Atmana u ovom univerzumu je da iz
ničega stvori nešto (kreiranje) i iz nečega ništa (diskreiranje) i na taj način izazove
posljedice kod sebe i drugih Bića, odnosno da stvori životnu igru.
Procesiranje u Dijanezi je postupno sticanje direktnog znanja koje je omogućeno
uklanjanjem naboja, a naboj je uzrokovan osujećenim Prvim postulatima (Alfama). Kada je
naboj diskreiran, Atman ima mogućnost izbora da zadrži pradavne Prve postulate koji
sada nesmetano teku ka realizaciji ili da ih zamijeni novim. Ukoliko je više naboja
 14
uklonjeno, utoliko je u većoj mjeri oslobođena zarobljena pažnja Atmana i utoliko on ima
više slobodne volje. Uvidi stečeni kroz procese Dijaneze daju slobodu izbora i potencijal za
aktivnost koji može (premda ne mora) biti iskorišten u svakidašnjem životu. Irena Mamford
također insistira da praktičar usmjeri svoju odrobljenu pažnju u korisne aktivnosti, a to su
bolji i svrsishodniji načini ponašanja i življenja. Ukoliko osoba ostane pasivna, stari načini
doživljavanja iskustava imati će tendenciju da se obnove, uvidi izblijede i Biće opet usni
otrovni san neznanja.
Naravno, ogromne psihoenergetske mase trebaju biti počišćene prije nego što se
primarne odluke Atmana osvijeste i oslobode. Ti postulati tiču se našeg prisustva u ovom
univerzumu i prirode fizičkih zakona koji u njemu vladaju. Kada se sa primarnih odluka
uklone nanosi emocionalnog naboja, izvorno stanje Atmana može se konačno povratiti i
njegova volja da se oslobodi, a to znači da je ostvaren kraj svih igara ovog univerzuma.
Poslije Irenine smrti, organizaciju je preuzeo njen sin iz prvog braka Gregori Mičel i
promijenio joj naziv, tako da je to sada Uvidni Projekt (Insight Project). On je konstruirao i
počeo koristiti takozvani dvostrani ili bilateralni Elektrometar, koji posebno registrira i
pokazuje reakcije lijeve i desne strane mozga i uveo je praksu pripremnih tečajeva, jer se
pokazalo da je Dijaneza teška za početnike. Tečajevi Mentalnog Razvoja omogućavaju
individui bez prethodnog znanja samoanalize da radi sama ili sa prijateljima i članovima
porodice sa svim neophodnim tehnikama, kojima se postiže objektivna kontrola njenih
mentalnih i emocionalnih procesa. Mičelov glavni suradnik o organizaciji Piter Šeperd
kaže: “Mi smo potpuno preradili materijale koji služe za obuku Procesora, tako da je
primjena naših procesa neposrednija i efikasnija. To će svakako učiniti Uvidni Projekt
pristupačnijim većem broju ljudi, bilo da imaju sajentološku osnovu ili ne.”

IDENIKA
Dva dugogodišnja sajentolog, Džon Galuša i Majk Goldšlajn, napustili su 1982.
godine sajentološku organizaciju i u Denveru, u državi Kolorado, osnovali nezavisnu
organizaciju Internacionalna Služba Preživljavanja. Njihovo početno ubjeđenje, koje se
pokazalo ispravnim, bilo je da postoje jednostavniji metodi od dugotrajnog sajentološkog
oditiranja. Rješenje su našli u radu sa identitetima i rezultate njihovih istraživanja preuzeti
su mnogi suvremeni sistemi: Avatar, Alfa Centurion, sistem Henka Levina, moj Ekskalibur i
mnogi drugi. Godine 1991. proveo sam duže vrijeme u kući Majka Goldštajna, gdje me je
Džon Galuša obučavao primjeni Idenike, a zauzvrat ukazao sam im na vrijednost nekih
elemenata Ekskalibura. Prenio sam Ideniku u ovaj dio svijeta i danas su moji bliski
suradnici jedini Procesori Idenike u Evropi. Dosta vrijednih podataka o identitetima, u
usavršenom obliku, uklopio sam u Ekskalibur i na tome sam zahvalan Galuši i Goldštajnu.
Goldštajn ovako opisuje nastanak Idenike:
Pedesetih godina Ron Habard i Džon Galuša vršiti su istraživanja procesa kreativne
vizualizacije. Osnova tih procesa bila je zdrava, u nju je bila uključena zakonitost Kako-
jeste, kao kod svih procesa diskreiranja. Osoba ne čini ništa drugo osim što sve vrijeme
kreira u svojoj svijesti. Ako je navedete da stvori namjerno u svojoj svijesti ono što stvara
prisilno (nepoželjno stanje), ona će se, dupliranjem, osloboditi tog stanja. Kreativni procesi
davali su rezultate do izvjesnog trenutka, a tada bi osoba počela stagnirati i više nije bilo
napretka. Habard je u jednom trenutku povjerovao da je našao razlog zašto se to događa.
Procesi kreativne vizualizacije čine takozvano pozitivno procesiranje (kojima se stvara
nešto), a neophodno je da ljudi prethodno prođu kroz negativno procesiranje, kojim se
uklanjaju nepoželjna stanja, da bi mogli imati uspjeha na višim nivoima. Kada je 1967.
godine otkrio OT-3 procese, Habard je bio uvjeren da je to posljednji stupanj negativnog
procesiranja. Ali sada je imao veoma privlačne stupnjeve, pogodne za agresivan
marketing, za koje su ljudi plaćali hiljade dolara i odustao je od kreativnih procesa.
“Oko 1985. godine bilo je mnogo ljudi koji su završili sve procese koje je nudila
Sajentologija (do OT-7), koji nisu znali što dalje raditi”, kaže Goldštajn. “Njihova očekivanja
od OT procesa lila su iznevjerena, jer su mnogi imali nepoželjna stanja koja nisu bila
sređena. Neki ljudi su se odbiti od Sajentologije, drugi su počeli sopstvena istraživanja.
 15
Upravo to smo učinili Džon Galuša i ja. Bilo je sasvim logično da provjerimo da li možemo
raditi kreativne procese sa ljudima koji su okončali prethodnu fazu negativnog
procesiranja. Isprva su ti ljudi postizati velike uspjehe, ali potom bi opet počeli stagnirati.”
“Poslije dugotrajnog istraživanja, konačno smo otkrili razlog stagnacije Klijenata.
Kreativni procesi su bili doista efikasni do izvjesnog stupnja, ali je njihova dalja efikasnost
zavisila od IDENTITETA u kome je osoba za vrijeme procesiranja. Bez obzira koliko je
neki proces dobar, kada jednom dođete do granice identiteta u kome je Klijent tokom
procesiranja, proces prestaje davati pozitivne rezultate. Vi tada morate srediti taj
ograničavajući identitet i sve što je sa njim povezano. To je Habardu promaklo i to je bio
početak sistema koji smo nazvali Idenika.”
Goldštajn ukazuje na jednostavnu i logičnu činjenicu. Ako je Klijent ukopan u identitet
nesretne osobe, on će biti u stanju sebi donekle pomoći kreativnim procesima, jer i
nesretni ljudi nešto stvaraju. Ali će sve vrijeme sebi podmetati nogu zbog ograničavajućeg
identiteta koji ga sputava. Dokle god je u identitetu nesretne osobe on će stvarati iskustva
koji tom identitetu odgovaraju. Na bi imao najveću moguću korist od kreativnih procesa, on
mora biti u stanju ući u bilo koji identitet i da iz njega izađe po svojoj volji.
Ono što ometa čovjeka da ostvari svoje ciljeve u životu jeste njegova zakovanost u
neke identitete. Takav čovjek nema slobodu izbora, jer ne može izaći iz nekog identiteta.
Na primjer, čovjek koji je zarobljen u identitetu žrtve, može samo nakratko, uz velike
napore, izvući se iz tog identiteta i potom iznova pada o njega. Ekstremne slučajeve
predstavljaju duševni bolesnici okovani u identitete historijskih ličnosti. Sloboda se u
Idenici definira kao sposobnost preuzimanja identiteta po volji.
Goldštajn dalje kaže: “Mi smo u prvo vrijeme radili sa ljudima koji su završili sve
sajentološke OT procese. Nijedan od njih nije na Idenici došao u stagnantnu fazu. Zatim
smo radili sa ljudima koji su završili samo neke od sajentoloških procesa i konačno sa
osobama koje nisu imale nikakvog iskustva. Nijedna od njih nije dospjela do platoa sa
kojeg ne može dalje. Tako smo, tražeći kako da ostvarimo slijedeći korak u Sajentologiji,
otkrili sistem koji je nju u potpunosti zamijenio. Novi sistem se razvio iz starog. Ne kažem
da je stari sistem bio neefikasan, već da je zastario i prevaziđen. Vi možete sjeći drvo
džepnim nožem, ali ako dođete do oštre pile, nećete se više mučiti sa nožem, upotrijebiti
ćete pilu.”
Premda se Idenika u svojoj prvoj verziji umnogome naslanjala ta sajentološki proces
poznat pod imenom Životna Prepravka (Life Repair), danas je ona originalni sistem sa
sopstvenom metodologijom i filozofijom. Svi postojeći sistemi i Spiritualne Staze, kaže
Goldštajn, imaju u svojoj osnovi ugrađeno vjerovanje, bilo da je ekspticitno izraženo ili se
podrazumijeva, da je Praktičar koji primjenjuje metodološke postupke superioran u odnosu
na Klijenta. To je Guru, terapeut ili instruktor, za koga se uvijek pretpostavlja da zna ono
što je Klijentu potrebno i to svoje superiorno znanje prenosi na njega.
Praktičar u Idenici nema takav status. On ga ne nameće Klijentu, a ako Klijent sam
pokuša da ga ugura u takvu superiornu ulogu, on to izričito odbija i ukazuje Klijentu da on
u tom odnosu ima viši rang, jer sve što Ljudsko Biće treba znati da bi pomoglo sebi već je
u njemu. Svaka osoba je jedinstvena, njena iskustva nije nitko drugi doživio na potpuno
istovjetan način, pa nitko drugi ne može reći što je za nju najbolje. Pravi rad tokom
procesiranja obavlja Klijent, on traži podatke, vrši kritičko procjenjivanje situacije i
doživljava uvide o svom životu. On je taj koji uklanja sopstvene barijere i ostvaruje svoj
Spiritualni razvoj.
Idenika prihvaća učenje o prirodi Istinskog Bića, Atmana, zajedničko za većinu
neognostičkih učenja. Atman stvara identitete i koristi ih da bi mogao općiti sa fizičkim i
socijalnim svijetom. Oni su njegova osnovna sredstva komunikacije. U Idenici je detaljno
utvrđena struktura identiteta i njihove bitne karakteristike. O poželjnim identitetima čovjek
rijetko razmišlja; on postaje svjestan identiteta kada se nađe ukopan u neki nepoželjan,
kojeg bi se rado oslobodio. Sam postupak je relativno jednostavan. Utvrdivši iz kojih se
elemenata sastoje identiteti, Idenika ih uklanja tako što ih postepeno diskreira dupliranjem,
sve dok čovjek ne postane slobodan donijeti nove odluke o svom životu.
 16

POVRATAK NAŠEG UNUTRAŠNJEG DJETETA

U većini procesa kojima se uklanja emocionalni naboj stupa se u dodir sa bolnim
iskustvima iz ranog djetinjstva. Naše emocionalne reakcije, stavovi i ponašanja umnogome
odražavaju neke aspekte tih ranih iskustava. Brazilski psihik, Dr Fatima Iastro, koja živi i
radi u Kaliforniji, otkrila je metodološki postupak koji doseže dublje u strukturu ranih
iskustava i na taj način omogućava fundamentalne promjene. Taj postupak naziva se
Povratkom Našeg Unutrašnjeg Djeteta.
Procedura je jednostavna, ali je potrebno držati se određenih smjernica. Prva stvar je
spremnost Klijenta da kontaktira identitet unutrašnjeg djeteta u dubokim nesvjesnim
slojevima i da saopći kada je taj kontakt uspostavljen. Dok svira tiha muzika jednostavnog
ritma, Procesor ga uvodi u stanje duboke relaksacije, a potom u stanje sanjarenja. Poslije
nekoliko minuta Klijentove izjave nagovještavaju da je ušao u identitet svog unutrašnjeg
djeteta. Ukoliko se Klijent usteže, Procesor mu treba blago sugerirati da uđe dublje u sebe,
nađe svoje unutrašnje dijete i poistovjeti se sa njim. Znak da je željeni kontakt uspostavljen
je obično slab glas djeteta koji dolazi iz grla Klijenta. Tada Procesor usmjerava pažnju
Klijenta na iskustva koja proživljava, što mu omogućava da izvrši preramljivanje
(refremiranje) tih iskustava i izmijeni njihov sadržaj i njihove stavove, vjerovanja i osjećanja
koja o njima ima.
Ova metoda pretpostavlja da kontaktirano unutrašnje dijete nije u stanju razumjeti na
najbolji način jezik odraslih, stoga Procesor komunicira sa njim kao što bi to činilo drugo
dijete. Kada uspostavi komunikaciju sa unutrašnjim djetetom Klijenta, što se obično
događa u stresnoj situaciji iz prošlosti, zadatak Procesora je da ga postepeno vodi do
izvora njegove snage, od koje je stresnom situacijom bio odsječen. Potom ga navodi da
istu situaciju iskusi sa točke u kojoj je Klijent u većoj mjeri uzrok, a ne posljedica. Tokom
procesa, unutrašnje dijete Klijenta će preuzimati nove pozitivnije stavove i vjerovanja o
sebi i okolini. Umjesto vjerovanja i osjećanja da je bespomoćno i zastrašeno od odraslih ili
od druge, jače djece, ono će ih izmijeniti u stavove i osjećanja snažne i sigurne osobe,
takve koja zahtijeva poštovanje. Klijent će postati, osjećati će se i doista biti nova ličnost,
koja je u mnogo većoj mjeri uzrok u svom životu, a manje ispunjena zlopamćenjem i
samosažaljenjem. Promjene su primjetne i često izuzetno značajne. Individua može imati
više od jednog iskustva unutrašnjeg djeteta, tako da je ovaj postupak moguće ponavljati,
pri čemu se ispoljavaju sve dublje promjene. Kako proces napreduje, stiče veće
samopouzdanje i sve jače osjećanje vlastite vrijednosti i samopoštovanja.

METAEKSKALIBUR
Ukoliko praktičar bilo kojem sistemu Spiritualnog razvoja priđe stvaralački, a to znači
pokušavajući mu sve vrijeme otkriti slabosti i usavršiti komponente, on prije ili poslije ima
pred somom novu sintezu koja nosi njegov lični pečat. U tom pogledu Ekskalibur nije
izuzetak. Usavršavanjem nekih tehnika Ekskalibura i uvođenjem novih postupaka, Filip
Mihajlović je stvorio Metaekskalibur, o kome nemalo ljudi ima pohvalno mišljenje.
U Metaekskaliburu se naglašava značaj motivacije, pa se koristi uspostavljanje ciljnih
struktura koje energiju prirodno upućuju ka ciljnom razrješenju, a pored toga se uvodi
pojam samodovoljnih ciljeva, a to su ciljevi koji su na izvjestan način konačni, iza kojih, u
tom trenutku, nema viših ciljeva. To su: sloboda, zdravlje, postati odlučujuća uzročna
snaga u svom životu ili samodeterminizam, potpuni sklad sa samim sobom i konačna
Istina.
Značajna novost u Metaekskaliburu je posebno naglašavanje motivacije, pa se Alfe
daju trokanalno, djelovanjem na ili korištenjem sva tri glavna čulna kanala odjednom:
vizualnog, auditivnog i kinestetičkog (osjećajnog). Na primjer, ljudi na ovakve tečajeve
dolaze sa različitim željama, ali kod mnogih je u središtu pažnje novac. Ako Voditelj zapita
takve osobe zbog čega žele novac, one će navesti dalje ili više ciljeve, a većina navodi
slobodu ponašanja i djelovanja koju im novac kao sredstvo treba omogućiti. Tada slijedi
trokanalno kreiranje sopstvene realnosti u vidu zahtjeva Voditelja:
 17
a.
ogledaj dolje, lijevo i reci sebi – “Ja ću biti slobodniji kada budem zarađivao
više novaca.”
b.
ogledaj dolje desno i osjeti da ćeš biti slobodniji kada budeš zarađivao više
novaca.
c.
ogledaj gore desno i stvori sliku sebe slobodnog, jer zarađuješ više novaca.
Uklanjanje problema u nekoj oblasti predstavlja u Metaekskaliburu kombinaciju
dijanetičkog čišćenja, Metoda-1 Ekskalibura i posebnog naglašavanja odgovornosti za
postojeći problem. Na taj način se osoba postepeno orijentira da zauzme točku uzročnosti
iz koje je problem moguće diskreirati. Od nje se prvo zahtijeva da se sjeti najranijeg
događaja u kome je imala problem, da se u njega potpuno uključi, a potom joj se postavlja
niz od sedam “uzročnih” pitanja: U vezi tog događaja, što ti znaš? U vezi tog događaja, što
ti kontroliraš? U vezi tog događaja, za što si ti odgovoran? itd., sve do posljednjeg pitanja:
U vezi tog događaja, da li postoji neka odluka?
Polazeći od provjerenog podatka da je mnogo lakše kreirati novu realnost iz
ispražnjene svijesti, nego iz gustog šipražja različitih sadržaja koji u nju nasrću, u
Metaekskaliburu se svijest prazni savršenim Procesom koji se koristi u Ekskaliburu 2, a
potom se kreira poželjna realnost. Da bi se što efikasnije otkrile Bete, koriste se različiti
postupci za njihovu restimulaciju, jer će se one kad-tad pojaviti u svijesti. Stoga je bolje i
efikasnije da se unaprijed restimuliraju u aktivnost i uklone, nego da se jave kasnije tokom
procesa realizacije. Značajno mjesto ima poseban rad sa identitetima, primjena Sviš
metode i stvaranje pozitivne prethodne historije na mjestu neprijatnih zbivanja koja na
osobu još uvijek djeluju.
Metaekskalibur predstavlja sintezu elemenata koje srećemo u različitim sistemima, ali
je ona ostvarena na takav način da omogućava veću efikasnost praktičarima bilo kojeg od
tih sistema. Na neki tačin Metaekskalibur je skup “malih tajni velikih kuhara” u kuhinji u
kojoj se priprema poželjna realnosl.

TROM
Denis Stivens stvorio je sistem TROM prije petnaestak godina, ali ga je prakticirao u
vrlo uskom krugu suradnika sve do prije dvije godine, kada je obznanio njegovo
postojanje. TROM je akronim od riječi “razlaganje duha” (The Resolution Of Mind) i do
sada je stekao značajnu popularnost. Na Internetu postoji grupa ljudi koji razmjenjuju svoja
iskustva u radu sa ovim sistemom i mnogi nezavisni sajentolozi objavili su u časopisima
svoje stavove i mišljenja o njegovoj vrijednosti.
Denis Stivens (umro je decembra 1994.) bio je sajentolog prve generacije i pedesetih
godina imao je priliku dobro upoznati Rona Habarda. Već tada ga je ponijela Habardova
ideja o čišćenju naše planete od zla i patnje i rano je shvatio da Spiritualna tehnologija,
kojom bi to bilo moguće postići, mora zadovoljiti dva uvjeta: da bude efikasna i da bude
moguće prakticirati je ili na osnovu uzajamnog procesiranja dvije osobe (što se naziva ko-
procesiranjem) ili u vidu samoprocesiranja. Ako bi procese radili samo profesionalci sa
Klijentima, cilj nikada ne bi bio ostvaren, jer bi takva tehnologija bila pristupačna malom
broju imućnih ljudi.
“Mnogo godina kasnije”, piše Stivens, “taj problem je za mene uskrsnuo jedne mirne
ljetne večeri... Iznenada mi je došla misao: Koji su faktori uključeni u taj proces?... Tada
sam rekao sebi: Ako će to biti uradi-sam terapija, Klijent treba obavljati istovremeno obje
uloge, i Klijenta i oditora... A tada sam se zapitao, što je restimulacija? To je situacija kada
događaj iz prošlosti prodre u sadašnje vrijeme i utiče na analitički duh u tolikoj mjeri da ga
potpuno isključi iz funkcije... Problem bi možda bio riješen ako bi osoba bila u stanju, na
osnovu uradi-sam pristupa, izvući događaje iz prošlosti i dovede ih u sadašnji trenutak,
vrati ih nazad u prošlost i opet dovede u sadašnjost. Drugim riječima, da nauči raditi
svjesno ono što njen reaktivni dub radi automatski, da počne stavljati pod kontrolu
 18
automatičnost duha. (...) Tada i na tom mjestu znao sam da sam ostvario stvaralački
proboj. To je bila činjenica koja je nedostajala Sajentologiji. Analitički dio duha može točno
duplirati ono što čini reaktivni duh.”
Na toj aksiomi Stivens je izgradio čitav TROM sistem. On ima pet nivoa. Prvi se
obično preskače, jer ga trebaju raditi samo emocionalno nestabilne osobe. Na četvrtom
nivou praktičar stiče potpunu slobodu u odnosu na svoju prošlost, kaže Stivens, ona nije u
slanju na njega utjecati ni u najmanjoj mjeri, prošlost je mrtva. Peti, posljednji nivo, uvodi
praktičara u stanje Nirvane, jer je on oslobođen od prisilnih igara koje je igrao u dugom
nizu svojih inkarnacija, od kada je ušao u ovaj univerzum i zaboravio svoju istinsku
prirodu. Stivens je pošteno priznao da je peti nivo Troma još uvijek u sferi teorijskih
predviđanja, jer još nijedan praktičar nije ostvario njegov cilj.

PRIMORDIOLOGIJA
Primordiologija je, u odnosu na druge suvremene sisteme zahvatila veoma mali broj
ljudi. Po Džimu Talmidžu, osnivaču Primordiologije, Istinsko Ja jeste Nad-Duša koja
egzistira iznad fizičkog i astromentalnog svijeta. Istina jeste Direktna Spoznaja da vi jeste
Individua, besmrtni dio Boga, da ste postojati prije stvaranja ovog univerzuma i da ćete
nastaviti egzistirati i poslije njegovog nestanka, kroz svu vječnost. Talmidž je pošao od
aksiome Rona Habarda da je za uklanjanje bilo kojeg neprijatnog iskustva neophodno
svjesno suočavanje sa prvim takvim događajem u prošlosti, koji čini bazični beočug na
lancu sličnih iskustava. Tu aksiomu on je razvio do neslućenih dimenzija.
Prapočetak svih ljudskih aberacija i problema, kaže Talmidž, jeste trenutak odvajanja
Individue od Apsolutne Svijesti, od Velikog Ništavila i njeno prvo ispoljenje u univerzumu
materije, energije, vremena i prostora. Kada se Individua kroz primordiološke procese vrati
u taj događaj u vremenu, svi njeni problemi bivaju potpuno raspršeni, jer ona tada kroz
Gnozu neposredno spoznaje svoju istovjetnost sa Apsolutom. Budući da je potka svih
ljudskih iskustava emocionalna, i u Primordiologiji otkrivamo jedan od elemenata uspješnih
neognostičkih sistema - osjećanja.
Džim Talmidž je umro decembra 1994. Nekoliko godina prije njegove smrti mi smo se
intenzivno dopisivali. U prethodno citiranom pismu, koje mi je uputio 25.9.1991, on opisuje
svoj sistem ovim riječima: “Niži nivoi Primordiologije nalikuju na učenje Alfreda Korzibskog.
Na njima se uklanjaju mentalne barijere koje sprečavaju razumijevanje stvari i tako
sprečavaju Spiritualni razvoj. To zahtijeva traganje za ranim iskustvima koja drže barijere
na njihovim mjestima, zatim traganje za ranim iskustvima povezanih stvari, sve dok ne
stupimo u kontakt sa najranijim i ne uklonimo ih. Viši nivoi tehnologije koju koristim u
Primordiologiji nemaju sličnosti ni sa jednim drugim učenjem ili klasičnom Stazom... nikada
ranije na ovoj planeti nisu postojali dok ih ja nisam stvorio.”

ENERGETIKA
Nika Brovčenka upoznao sam davne 1984. godine u Centru Naprednih Sposobnosti,
u Santa Barbari, Kalifornija, koji je vodio Dejvid Mejo. Više puta sam sa njim razgovarao i
na mene je, zbog izvjesne intelektualne bezazlenosti kojom je zračio, ostavio utisak kao da
je tu zalutao. Hoću da kažem da od takvog čovjeka ne biste očekivali da stvori jedan
originalan sistem Spiritualne samotransformacije. Samo dvije godine docnije on je učinio
upravo to, stvorio je Energetiku, koja je u posljednje vrijeme stekla značajnu reputaciju u
Australiji, USA i Zapadnoj Evropi. Nemam ličnih iskustava sa Energetikom, jer kada je
Brovčenko počeo da je propagira na svojim turnejama po Zapadu, ja sam bio duboko
zagnjuren u istraživanja i usavršavanja svojih sistema. Ali neki ljudi velikog iskustva i ništa
manje sposobnosti da procijene vrijednost Spiritualne tehnologije imaju visoko mišljenje o
Brovčenkovom sistemu. Mark Džons mi je rekao da je njegova supruga uspjela da na dvije
ili tri seanse sa Brovčenkom riješi probleme koji su se 40 godina žilavo odupirati drugim
metodologijama.
O sličnosti i razlikama Energetike sa ostalim suvremenim neognostičkim sistemima
Brovčenko kaže: “Sličnost je u tome što je Energetika kao metodologija ekspanzije i
 19
transformacije svijesti usredsređena na jedinicu života o kojoj mi mislimo kao o
individualnoj duši. Mnogi metodi čine to isto sopstvenom metodologijom. Energetika se
razlikuje od njih po tome što ona operira sa blokiranim energetskim tokovima.. Svakog
trenutka tokom dana osoba donosi odluke i vrši izbore, a to stvara blokirane energetske
tokove. Ono što truje ljude i obogaljuje im život jeste da oni stvaraju blokirane tokove i ne
shvaćaju da uslijed toga pate. U drugim tehnologijama nema ni nagovještaja o ovakvom
dešavanju i one nisu usmjerene u tom pravcu. Ono što ja doista činim u Energetici jeste
deblokiranje energetskih tokova prema konačnoj slobodi... Ne postoji nijedna stvar na koju
ja unaprijed obraćam pažnju. Moje prvo pitanje Klijentu je “Kako ti ja mogu pomoći?” ili
“Što želiš srediti?”
Energetika je zasnovana na nekoliko osnovnih ideja: Postojanje životne jedinice
(individualno Biće), energetski tok, blokirani tok, automatičnost ponašanja i igra. U
međuodnosima tih elemenata odigrava se drama ljudske patnje, a njihovo poznavanje
može ukloniti takvu patnju. Svi ljudi igraju igre i pokušavaju da u njih uvuku svoju okolinu,
što se u psihologiji Novog Doba naziva uzajamnom zavisnošću ili kodependencijom.
Tokom oslobađanja blokiranih tokova, Procesor sve potrebne podatke dobiva od Klijenta.
On mu ništa ne sugerira, ne procjenjuje što je za njega važno, a što nije, i nikada ne
pokušava izmijeniti igru koju Klijent igra. On mu treba pomoći da deblokira blokirane
tokove, a tada će sam Klijent početi novu, slobodniju igru. Ono što je važno, kaže
Brovčenko, jeste omogućiti osobi da bude uzrok, a ne posljedica svojih iskustava. Na
pitanje da ti postoje ljudi kojima ne odgovara Energetika, ili koji bi se povukli pred njenom
procedurom, Brovčenko odgovara: “To je sjajna polazna osnova za rad, jer to je očito
blokirani tok!”
Kao i svi tvorci novih sistema Spiritualne tehnologije, Nik Brovčenko ima u sebi nešto
mesijansko: “Moja želja je da svatko nauči ovu tehniku i da je upotrebIjava na sebi i svojim
prijateljima i rođacima. Ona se može raširiti među ljudima kao šumski požar. Ljudi su zreli
da se probude za ono što se sa njima doista događa. Zašto da traže pomoć od kojekakvih
šarlatana, kada mogu to sami učiniti? Trebati će nešto više vremena, ako ja nisam u
blizini, ali zar je to važno? Važno je da oni mogu deblokirati svoje energetske tokove.”

DINAMIZAM
Enida Vien je počela kao Sljedbenica Rona Habarda, a završila je kao stvaralac
sopstvenog sistema Dinamizma, koji je, po njenom tvrđenju, istovremeno sistem praktične
i Spiritualne filozofije. On se svodi na izučavanje Dinamisa ili životne energije, njegova
različita ispoljenja i oslobađanje njegovih blokiranih tokova. Dinamis se koristi za
ostvarenje terapeutskih i razvojnih ciljeva, kroz njegovo uravnoteženje u tijelu i uklanjanje
sapetih i učahurenih koncentrata te energije iz duha. Metodologija Dinamizma podstiče
individuu na duhovnu nezavisnost, lični suverenitet i suverenitet drugih Bića.
Već je na prvi pogled velika sličnost Dinamisa, životne energije izložene u
Dinamizmu, sa orgonskom energijom Vilhelma Rajha, či energijom akupunkture i pranom
u različitim joga sistemima.
Ništa manje nisu značajni Spiritualni elementi Dinamizma. Njegova filozofija uključuje
odnos sa Beskonačnim Duhom, koji je jednovremeno i ličan i bezličan, ali ne ignorira
ovozemaljske stvari i odnose. To je put do Prosvijetljenja. Ono se postiže postupcima koji
čiste duh od problema i omogućavaju skladan odnos duha i tijela, harmonične odnose sa
drugim Bićima i univerzumom materije, duha i Duše.
Teorijsku osnovu Dinamizma Enida Vien je izložila u nekoliko zakonitosti:
Izvor života je u beskonačnosti. Izvor nema dimenzija, ali ima određena svojstva i
stvaralačke moći.
Izvor, da bi se manifestirao, čini to kroz stvaranje Dinamisa.
Izvor stvara Dinamis i sva njegova tvorenja imaju Dinamis u svojoj osnovi.
Izvor nameće svoju volju fizičkoj ravni egzistencije koristeći Dinamis.
Dinamis je savitljiv, plastičan i poučljiv, tako da na njega mogu uticati emanacije
drugih individua.
 20
Ukoliko na Dinamis izvrše utjecaj druga kreativna bića, on ne može lako zadržati
oblik koji mu je dao primarni tvorac.
Kada prvobitni sazdatelj ne može više voljno mijenjati svoje tvorevine, on ih
doživljava kao probleme i te probleme pokušava riješiti unoseći u svoju aktivnost sve više
snage.
Napredak na Spiritualnoj Stazi daje čovjeku, u jednom trenutku, sposobnost da
uočava sferične energetske mase oko sebe i drugih Bića. On ih zapaža kao zgusnutu
energiju. One ne reagiraju na procesiranje na isti način kao traumatski događaji, premda
obično postoji više traumatskih događaja povezanih sa svakom od njih. Kada stupimo u
kontakt sa takvom energetskom sferom, mnoge stare traume, za koje je osoba vjerovala
da su sređene prethodnim procesiranjem, ponovo se pojavljuju usporedo sa raspadanjem
sfere. Kada je energetska sfera jednom do kraja razmršena, one nestaju.
Te sferične mase su tvorevine samog Bića; njihovi modeli su vrlo dugo povezani sa
čovjekom, tako da mu je njihovo stvaranje prešlo u naviku. Kad diskreira jednu, on odmah
počinje sa stvaranjem druge. Ovaj proces se nastavlja sve dok model nije u potpunosti
shvaćen i stavljen pod kontrolu individue. “Mi smo ponavljali tokom mnogih godina da
jedino što može dovesti do aberacija Bića jesu njegove sopstvene tvorevine”, kaže Enida
Vien, podrazumijevajući pod “mi” sajentologe, i zaključuje: “Svi su izgledi da smo bili u
pravu.”
Ove mase su univerzumi za sebe koji se nameću drugim univerzumima. One imaju
strukturu velike igre i kada je jedna igra okončana, druga počinje. Svaka od tih igara ima
svoju temu. Igrači u igri su Arhetipi za tu temu. Svaki od njih ima kompletan sadržaj misli
sa odgovarajućim modelima ponašanja. Kada izvjesne misli budu stimulirane na aktivnost,
te drevne sfere oživljavaju i diktiraju slijed događaja. Budući da je većina njih stvorena u
pradavnoj prošlosti, kada je individua imala mnogo više moći, one sadrže ogromne
količine Dinamisa. U izvjesnim trenucima, tokom prethodnog procesiranja ili pri velikim
naporima, Biće se često dizalo iz svog tijela i ulazilo u neki od ovih arhetipskih identiteta.
Ono bi ih doživljavalo toliko stvarnim i moćnim da bi bivalo uvjereno da je to njegov istinski
identitet. Takvo osjećanje ekspanzije djeluje kao droga i čovjek će učiniti mnogo toga da
zadrži takvo stanje, ne shvaćajući da je i to samo jedan od nanosa na Istinsko Biće.
Arhetipske ličnosti jesu modeli ili sheme na kojima se zasnivaju kasniji identiteti. U
prethodnoj praksi procesiranja često bi neki Arhetip bio otkriven i diskreiran, ostavljajući
iza sebe prazninu u koju bi se ostatak energetske sfere urušio, izazivajući mnogo
nelagodnosti, veliki unutrašnji pritisak i bolesti. Kada bi se Biće iz svoje svakodnevne
ličnosti i tijela u neki od Arhetipova i povjerovalo da je, uslijed toga što je toliko moćno, to
njegova fundamentalna ličnost, ono bi se često ukopalo u to iskustvo, izazivajući suženje i
osiromašenje ličnosti, jer bi mu nedostajali mnogi drugi aspekti koji čine ucjelovljenu
strukturu. Tada bismo imali osobu koja je doslovno oličenje ideja kao što su pravda, moć ili
ljubav. Ovakvo stanje, svakako, ne omogućuje individui da ima sretne odnose.
Metodologija Dinamizma uspijeva očistiti mnoge slučajeve u kojima su se, poslije
prethodnog procesiranja, nepoželjna stanja vraćala. Sređivanje ovih drevnih modela
doživljavanja života i ponašanja, tvrdi Enida Vien, proizvodi viša stanja Klijera nego što
smo ranije mogli vidjeti - suverenu ličnost.

PRISTUP (ACCESS)
U sajentološkom učenju implant je jedan od ključnih pojmova. Definira se kao sistem
misli, vjerovanja i emocija usađenih nasilnim sredstvima u Biće. Drugim riječima, to je
vrsta elektronske hipnoze. Karakteristično je da čovjek tako usađene ideje i vjerovanja
doživljava kao sopstvena i ona uveliko kontroliraju i usmjeravaju njegov život. Sajentološki
stadij OT-2 trebalo je osloboditi čovjeka od implanata iz davne prošlosti, ali kod mnogih
ljudi željeli rezultat nije postignut.
Prije godinu dana pojavio se sistem za koji se vjerovalo da će to postići. Njegov naziv
je Pristup, a stvorio ga je Geri Daglas, poznati psihoiscelitelj i čeneler. “Stvorio” nije sasvim
precizan izraz za nastanak ovog sistema, jer po Daglasovim riječima, on ga je primio sa
 21
viših nivoa svijesti od bestjelesne Inteligencije Raspućina. Daglas je čenelirao Raspućina
posljednjih nekoliko godina, ali je tek nedavno počeo primati od njega precizne instrukcije
o uklanjanju implanata iz davne prošlosti. Raspućinova objašnjenja i instrukcije koje je,
kroz usta Gerija Daglasa, saopćio na Tečaju za obuku Procesora ovog sistema su
jednostavne i istovremeno mistične:
“Vi sada počinjete sa naprednim Spiritualnim radom...Početi ćete ovladavati nivoom
koji nikada prethodno nije dostignut na ovoj planeti. Raditi ćete prema potpunom
ispunjenju Ljudskog Bića... Sistem u koji vas sada uvodim stvoren je prije otprilike četiri i
po milijarde godina...Tada su postojala Svjetlosna Bića, koja su imala sposobnost da
stvaraju prividno opipljive stvari i okolnosti, tako da su bila u stanju komunicirati sa Bićima
koja su doista bila čvrsta. Tako je svatko od vas stvorio sebe u opipljivoj formi. Ta
Svjetlosna Bića bila su u stanju vidjeti budućnost (tako biste vi to nazvali), jer nisu morala
koristiti prostor i vrijeme kao što to čine Bića u opipljivim formama...”
Predviđajući nevolje koje će u ovom razdoblju nastati, kaže dalje Raspućin u svojoj
poruci, Svjetlosna Bića (Atmani) su se odlučili materijalizirati u naše vrijeme zajedno sa
svojim znanjima, iz davnina, da bi pomogli Bićima našeg doba da se oslobode stega
fizičkog univerzuma. Očigledna je natuknica da je Geri Daglas jedan od tih razvijenih
Atmana iz prošlosti.
“Neki će se sjetiti da su oni tada tako odlučili iz želje da privedu i druge toj svijesti. U
sistemu koji sada učite, tokom niza života stvarana su mjesta u ljudskom mozgu u kojima
se nalaze implanti. Sada možete naučiti kako da uklonite djelovanje tih implantiranih
programa... Implanti su unošeni iz različitih razloga. Neki su korišteni kao kozmička odijela.
Električne strukture su vam unošene u tijela tako da ste mogli funkcionirate od planete do
planete bez kozmonautskih odijela. Neki su služili kao maske pomoću kojih ste disali. Neki
su u vas usađeni kao kontrolni mehanizmi da bi vas držali u neznanju - da vas spriječe da
saznate tko ste i gdje pripadate...” (Budući da Geri Daglas nije nezavisni sajentolog, već
psihoiscelitelj i čeneler, njegovo shvaćanje implanta razlikuje se od sajentološkog, moja
primjedba).
Implanti koji su nekada vršili korisne funkcije bili su zloupotrebljavani i znanje koje
Raspućin prenosi preko Gerija Daglasa treba omogućiti ljudima da se tih implanata
oslobode. Postoje dvije vrste implanata koje blokiraju Ljudsko Biće: misaoni modeli
smješteni u fizičko tijelo i energetske strukture usađene u eterično tijelo čovjeka.
Implanata ima mnogo, kod većine ljudi postoji 5 osnovnih:
Tijelo i Duša: Ovaj implant drži razdvojenim tijelo i duh. Kada se on ukloni, to dvoje
se sjedinjuju i funkcioniraju na integriran način.
Sjenka: To je višeslojna energetska barijera koja drastično ograničava našu
sposobnost za harmonične odnose sa drugima.
Prošlost i Budućnost: Individua je spriječena biti uvijek prisutna ovdje i sada, jer taj
implant drži njenu pažnju vezanom na prošlim i budućim događajima.
Opoziciona trilogija: Ovo je skupni termin za 3 implanta. To su tjelesna, mentalna i
emocionalna opozicija, koje su izvori dualnosti i polariteta u ljudskim životima.
Ego: Ego implant je izvor nametnute točke gledišta koja nas odvaja od drugih Bića,
lako da nismo u stanju da se sa njima potpuno povežemo.
Po tvrđenju nekih Praktičara, Pristup brzo i bezbolno uklanja milijune godina trauma
u samo nekoliko seansi.
Zadržao sam se malo duže na ovom sistemu iz slijedećih razloga, U posljednjih
godinu dana, u svojim istraživanjima oblasti na kojima se Aspektika može uspješno
primijeniti, također sam naišao na implante iz pradavnih vremena, ali još nisam razvio
koherentan sistem za takav rad koji bih mogao prenijeti drugima. Tokom kratkotrajnog
boravka u Njujorku ovog proljeća (1996), stupio sam u kontakt sa praktičarima koje je Geri
Daglas obučio za primjenu Pristupa. Bio sam razočaran. Moja procjena čitave stvari jeste
da je Geri Daglas uspješan bioenergetičar i čeneler, ali da svoje znanje nije uspio prenijeti
na druge. Oni govore o uklanjanju Ego implanta, što omogućava potpuno povezivanje sa
drugim ljudima, ali dvije glavne Gerijeve suradnice u Njujorku su u svađi, otimaju jedna
 22
drugoj Klijente i ne govore između sebe. Već na prvoj seansi Pristupa radi se sa
energetskom “točkom za novac”, koja, kada je aktivirana, treba ukloniti čovjeku probleme
sa novcem, ali je taj problem vidljiv kod svih Voditelja Gerijevog sistema sa kojima sam bio
u kontaktu itd.
Sličan utisak o Pristupu ima Fleming Fauč, sa kojim sam razmijenio mišljenje o
vrijednosti ovog sistema. On mi je napisao: “]a sam prošao Tečaj Pristupa koji je vodio
lično Geri Daglas. Bio mi je zanimljiv... ali i ja imam pomiješana osjećanja o njegovoj
vrijednosti. Prošao sam mnoge druge tečajeve energetskog liječenja i neki od njih, na
primjer pranično liječenje, više su mi se svidjeli. Ja se nisam mogao složiti sa Gerijem o
onome što je, po njegovom tvrđenju, trebalo da sagledam i doživim tokom seanse, na
primjer razmjere čovjekovih čakri. Moji utisci su se bitno razlikovali od njegovih...”
Istini za volju, trebam istaknuti da su osnove Pristupa valjane, na to me upućuju
dosadašnji rezultati mojih istraživanja i ne samo oni. Veoma kreativan istraživač ovih
oblasti, Australijanac Roj Eš, također radi na razvoju vrlo sličnog sistema. Kada sam
Mjuriel Čen, ženi koja je glavni koordinator aktivnosti neognostičkih sistema u Australiji,
ukazao na sličnost sistema Gerija Daglasa sa Ešovom metodologijom, naravno ne
spominjući kritičke opaske ovdje iznijete, ona mi je odgovorila: “Da, ja sam upoznata sa
Gerijevim radom. Ono što je u masovnoj svijesti ljudskog roda u ovom trenutku je
dostupno svima.”

PRIMARNA PARADIGMA
Alen Volter, sazdatelj sistema Primarne Paradigme, počeo je svoju karijeru prije 45
godina kao profesionalni fudbaler, a završava je kao direktor Centra za Napredno
Liderslvo u Dalasu. Vrijeme između početnog i završnog dijela svoje karijere ispunio je
upornim heurističkim istraživanjima ljudske svijesti. Ideja vodilja bilo je njegovo uvjerenje
da Spiritualni potencijal nema granica. Taj dugogodišnji period naizgled nije davao
rezultate, dok prije nekoliko godina nije ostvario niz proboja u saznajnoj tehnologiji.
Prijelomna točka u njegovim istraživanjima bio je trenutak kada je usmjerio svoju
pažnju na psihološki i Spiritualni fenomen koji on naziva Uzdizanjem ili Voznesenjem
(Ascesion). Takav doživljaj Maslov naziva vrhunskim iskustvom, a drugi mislioci
kozmičkom sviješću, mističnim iskustvom i sličnim izrazima. U svojoj knjizi “Maskirani
bogovi” Volter piše: “Utvrdio sam da kada se netko otkači u iskustvo Uzdizanja, dolazi do
velikih spiritualnih i mentalnih promjena, do promjena u njegovom duhu, tijelu kao i u
fizičkom univerzumu. U trenutku takvog iskustva, Biće doživljava sveobuhvatno
razumijevanje svog istinskog potencijala. Ono postaje ogromno, veoma, veoma uzročno i
moćno. Ono zna da može uspjeti u svemu i tada stupa u akciju. Upravo tu nalazi se
klopka”.
To stanje je kratkotrajno i skoro po pravilu izaziva negativne posljedice. Ljudi koji su
godinama učestvovali na Intenzivima Gnoze imali su isto iskustvo i neprijatne posljedice
koje su doživljavali poslije Direktnog Iskustva Istine prihvaćali su kao nužnu reakciju.
Izreka “Tko visoko leti, taj nisko pada” objašnjava se, u ovoj oblasti, zakonom akcije i
reakcije. Alen Volter tvrdi da je otkrio razlog za takva dešavanja i lijek za njega. Mnogi
Klijenti Centra za Napredno Liderstvo ubjeđeni su da su tu naučili kako da izbjegnu
negativnu reakciju i, štoviše, kako da ostvare nove, dramatične dobitke.
Otkriće Alena Voltera ukazalo je da svi ljudi ne mogu biti podvrgnuti istim procesima,
jer je svaki čovjek neponovljiva individua sa pojedinačnim “šiframa” koje je uzeo u
pradavnoj prošlosti, prije stupanja u ovaj fizički univerzum. Od tada te šifre odlučuju o
životu individue i dok ih ne osvijesti ona ne može ostvariti svoju osnovnu slobodu
ponašanja. Govoreći o prirodi ličnih kodova, Alen Vo1ter kaže: “Oni su razlog zbog koga
živite”. Postoji pozitivna i negativna šifra za svako Ljudsko Biće i ono ih preuzima znatno
prije ulaska u ovaj univerzum, koji je, mjereno zemaljskim vremenom, nedavno nastao.
Ako zamislite da je vremenska staza duga hiljadu godina, kaže Alen Volter, postojanje
ovog fizičkog univerzuma na njoj zauzimalo bi samo 15 minuta. Stvaranjem polarizacije
kroz pozitivan i negativan kod, Biće stvara vlastitu izvornu životnost i započinje igru
 23
postojanja, a nju čini prvi nastanak materije, energije, vremena i prostora.
Jedini pravi cilj procesiranja, tvrdi Volter, jeste omogućavanje individui da igra veće
igre kao veći igrač. Sve ostalo što čine druge Spiritualne tehnologije jeste samo
pomjeranje mentalnog namještaja u individualnom univerzumu. Prije ovog univerzuma,
tokom milijuna godina, postoji najmanje 15 velikih prethodnih univerzuma. Svi sadrže
ogromne mase naboja i energije. Individualne šifre nastale su u davnoj prošlosti, prije
trinaest prethodnih univerzuma i kroz sve te beskrajne eone vremena uslovljavaju
ponašanje Bića.
Prije samo godinu dana Alen Volter je obznanio drugo značajno otkriće zloupotrebu
(abuse), ali se njegova definicija te riječi ne poklapa sa uobičajenom. Zloupotreba je, kaže
Volter, kada u vaš psihološki prostor uđe nešto što ne želite, ili kada ste zaustavljeni u
nečem što želite. Posljedice zloupotrebe su ozbiljne, jer takvih iskustava ima bezbroj od
najranijeg djetinjstva. Razlog zašto se zloupotreba ne diskreira na uobičajen način, kao
ostala stresna i nepoželjna iskustva, po Volterovom tvrđenju, jeste taj što je stvorena od
druge osobe. Kada nam nešto nepoželjno dolazi od drugih, mi to skoro nikada ne
prihvaćamo i uslijed toga ne diskreiramo, već u odnosu na to stvaramo mentalni i
Spiritualni otpor. A otpor je samo jedna strana energetske mase koju čine dvije oprečne
sile. Ona strana koja pripada individui sređuje se na uobičajen način, ali i druga strana
mora biti integrirana, a to zahtijeva poseban postupak. Alen Volter tvrdi da je on razvio
takvu metodu. (Teško je vidjeti po čemu se ovaj postupak razlikuje od Habardovog
oditiranja, u kome se sređuju sva četiri značajna energetska toka: l. Što su drugi učinili
meni - to bi bio “abuse”- 2. Što sam ja učinio drugima, 3. Što je druga osoba učinila trećoj i
4.Što sam ja učinio samom sebi.)
Centar Naprednog Liderstva šalje velike količine propaganduog štampanog
materijala i audiotraka širom USA, Zapadne Evrope i Austratije. Njihovi Tečajevi su
izuzetno skupi (10 sati procesiranja je 4.000 dolara, a za to vrijeme proces obično nije
obavljen do kraja), ali je odziv dobar. Težinu Volterovim riječima daje njegov imovinski
status. Naime, mnogi tvorci Spiritualnih sistema uče druge, pored ostalog, kako da budu
uspešni u svakodnevnom životu zasnovanom na novcu, ali ih nema mnogo koji mogu
poslužiti kao primjer za ono čemu druge poučavaju. Alan Volter je jedan od izuzetaka, jer
je dolarski multimilioner i u promotivnim materijalima to posebno ističe. On zna gdje je
Ahilova peta suvremenog Amerikanca i na nju nepogriješivo odapinje svoju strijelu. Za
njega je novac koncentrirana Spiritualna energija karakteristična za ljudske odnose na ovoj
planeti i ako Procesori koji se služe drugim sistemima nisu u stanju da taj oblik energije
stave pod kontrolu - trebaju doći u njegov centar u Dalas to naučiti.
Poput većine sazdatelja novih efikasnih sistema djelovanja na ljudsku svijest i Alen
Volter ima snažno osjećanje mesijanstva. U svom predavanju 1. ožujka 1995. godine
polaznicima svog Tečaja, snimljenog na audiokasetu koja se šalje zainteresiranima širom
svijeta, on opisuje kako je, kroz njegovu ličnu historiju ovaploćen novi Spiritualni ciklus. Na
početku svoje karijere uspješnog biznismena, u teretani gdje je radio tjelesne vježbe, čuo
je prvi put nepoznatog čovjeka kako tvrdi da se sjeća svojih prošlih života. To ga je
potreslo toliko da je iznenada shvatio da on nije tijelo, već nešto više. Poslije tog događaja
postao je “narkoman znanja” i počeo je tražiti na sve strane odgovore na pitanja “Tko sam
ja?”, “Zašto sam ovdje?” i slična. Poslije više od 30 godina istraživanja konačno je na
većinu našao odgovore.
Suštinu njegovog sistema čini njegov pozitivan stav prema entitetima ili
psihoenergetskim tvorevinama obdarenim manje ili više maglovitom sviješću, koji se
nalaze u ljudskoj auri ili tijelu, za razliku od mnogih drugih učenja koja na njih gledaju kao
na demone, slabosti i, opće uzevši, neprijatelje. Za Voltera oni su članovi Spiritualnog tima
u kome je individua kapeten. Oni se razvijaju usporedo sa individuom i jedini pametan
pristup jeste usmjeriti ih na ostvarenje svojih ciljeva. Oni sa svojim nosačem ne
komuniciraju riječima, već telepatskim vizijama ili psihičkim slikama. Većina prethodnih
pristupa bili su pogrešno usmjereni, jer su se svodili na negativno procesiranje, odnosno
uklanjanje tih entiteta. Ukoliko ih individua ignorira ili ih tretira kao zle, oni će se početi
 24
ponašati kao rđavo tretirana djeca - početi će se buniti i stvarati nevolje. Upravo zato je
fenomen Uspenja opasan, jer on aktivira eonima uspavane entitete, koji stvaraju strah kod
čovjeka zbog svoje snage i on im se počinje opirati kao stranim tijelima u sebi i pokušava
ih eliminirati ili uništiti.
Habardovo otkriće entiteta i tehnologija njihovog uklanjanja predstavlja planetarnu
katastrofu, tvrdi Alen Volter, a na ovozemaljskom planu predstavlja kraj sajentološke
organizacije. Mnogi njeni članovi, na kojima su rađeni OT procesi, imali su srčane udare,
odnosi među njima su se kvarili i bivši dobri prijatelji su se sukobljavali, kratko rečeno
njihovi subjektivni univerzumi su se raspadali. Od sadržaja svoje svijesti ili Spiritualnih
komponenata, oni su napravili neprijatelje. A potom Alen Volter mesijanski saopćava.
“Zapamtite današnji datum, 1. ožujak 1995. godine! Danas je početak kraja starih načina
postojanja vremenskog ciklusa koji je trajao 13.000 godina. To je promjena paradigme
koja se širi univerzumom ili bar ovim dijelom univerzuma... Sljedećih 10 godina biće
kaotične, jer sada stupamo iz industrijske ere u novu eru, eru Spiritualnog znanja i
holističkog obrazovanja. To će biti nov nivo znanja, edukacije i Spiritualnog razvoja bez
presedana.”
Ovo je pogodno mjesto da ukratko spomenem svoje sisteme koji su nastali iz
Ekskalibura. Ekskalibur-2 sam počeo razvijati na osnovu tvrdnje Rona Habarda: “Ako
uspijete navesti svog Klijenta da nešto prihvati, to će nestati. Potpuno prihvaćanje
ispoljenog univerzuma dovesti će do njegovog potpunog diskreiranja.” Kasnije, izučavajući
izvore, pronašao sam mnogobrojne Habardove prethodnike ili suvremenike koji su dali
vrijedne doprinose na istoj osnovi. Bitno je za Ekskalibur-2 da čovjek primjenjuje Formulu
Prihvaćanja na iste ili slične elemente koji sačinjavaju Ekskalibur-1, jedino se Formule
Rastvaranja ova dva sistema razlikuju.
Zatim je slijedio sistem Zlatne Meditacije. Suvremeni istraživači često razmjenjuju
adrese ljudi kojima se marketinški obraćaju. Kako je Džems Hare došao do moje adrese,
ja ne znam, jer ga nisam o tome pitao. Uglavnom, jednog dana dobio sam od njega
opširno pismo u kome me je obavijestio da je stvorio sistem čiji osnovu je činila tehnika
koju je, po njegovim riječima, primio milošću Proviđenja. On je također bivši sajentolog i
nekoliko godina je proveo na brodu sa Habardom, od kojeg je pretrpio teška poniženja.
Svoju “Trojnu meditaciju nazvao je Osjetiti-Vidjeti-Čuti. Sastojala se u meditativnom
pokušaju da se istovremeno zahvaća 3 elementa: zvuk, vizija i osjećanje. Ali ne bilo koji.
Trebalo je osjetiti sebe u središtu grudi, čuti unutrašnji zvuk i vidjeti takozvanu plavu točku.
Većina ljudi svoje emotivno težište doživljava u središtu grudi i to osjećanje je trebalo
naglašeno osjetiti. Također većina ljudi, ako se usmjeri unutar sebe, može čuti unutrašnji
zvuk, koji podsjeća na zujanje ili brujanje. Taj zvuk je trebalo slušati istovremeno sa
osjećanjem, a u unutrašnjoj viziji bilo je potrebno sagledati plavu točku ispred zatvorenih
očiju. Džems Hare je tvrdio da se ta tehnika može raditi samo individualno. Međutim,
poslije mnogo godina rada sa Intenzivom Gnoze bio sam uvjeren da je većinu tehnika
efikasnije raditi u paru ili dijadi, a da je najefikasniji grupni rad zbog energije koju grupna
atmosfera razvija. Učinilo mi se da ta tehnika ima vrijednosti zbog iskustva koje je
omogućavala, jer je ono veoma ličilo na Iskustva Gnoze doživljenim na našim Intenzivima.
Godinu dana radio sam Trojnu meditaciju individualno, bez vidljivog uspjeha. Tada
se u rad uključila moja supruga i u dijadnom radu, tokom šest mjeseci, imati smo prve
uspjehe: razvili smo i usavršili metodologiju. Potom sam je počeo prakticirati u grupi od
devet osoba i poslije tridesetak sati rada svi Učesnici su doživjeli Direktno Iskustvo. Ono
najčešće nije bilo burno, već je podsjećalo na uklizavanje u stanje Gnoze, ali je imalo do
tada nedoživljeno svojstvo: praktičar bi u jednom trenutku imao jasno osjećanje da on
ispunjava čitav vlastiti univerzum, da osim njega nema ničeg drugog. To je bio prvi nivo
Zlatne Meditacije, kako sam nazvao tu metodu. Iz njega sam kroz praksu razvio drugi nivo,
u kome se radi sa odlukama. Kada čovjek ispunjava čitav svoj univerzum, onda je sve što
u njemu postoji stvorio svojim odlukama on sam, jer nema drugog! Na osnovu daljeg rada
sa velikim grupama (30-40 Učesnika) stvorio sam i treći nivo Zlatne Meditacije, koji sam
nazvao Atman Meditacijom. Bitno svojstvo Atmana je svijest o svijesti; Atman je svjestan
 25
da je svjestan. Suštinu ove meditacije činilo je povlačenje pažnje sa elemenata
subjektivnog svijeta, koji je Atman stvorio preko svojih odluka, na samo središte iz kojeg
sve to potiče, na čistu svijest. Naziv “Atman meditacija” bio je neadekvatan, točnije je reći
Brama meditacija ili Statik meditacija. Brama, Statik ili Praznina ima svojstva da opaža i da
donosi odluke. Da bi imao neko iskustvo u MEVP-u on stvara Atmana, koji ulazi u svijet
materije, energije, vremena i prostora i u njemu stiče iskustva. Ali, u toj fazi rada bilo je
nepotrebno opterećivati ljude preciznim razlikama i izraz Atman Meditacija se vrlo brzo
ustoličio.
Poslije duže pauze stvorio sam Kreaton, koji je spoj mnogih efikasnih tehnika za
uobličenje sopstvenog života. Njegovu osnovu čini učenje o ciljnim strukturama i zakonima
njihovog djelovanja. Tokom razvoja Kreatona počeo je da se nazire nov sistem, koji
predstavlja vrhunac moga rada do sada, Aspektika, u kojoj su stoljećima stara Perenijalna
učenja o postojanju Jednog i Najvišeg, prvi put dobila svoju praktičnu, operacionalnu
primjenu. Zanimljivo je preplitanje i uzajamno oplođivanje sistema, koji kao živa bića utiču
jedni na druge. Nova saznanja izložena u Kreatonu i Aspektici povratno su uticala na
Ekskalibur, mnogi njegovi elementi su usavršeni, tako da pred sobom sada imate sistem
koji predstavlja plodan spoj starog i novog. Otuda i njegovo novo ime Integralni
Ekskalibur: Novi Putevi. Svi istraživači kradu od prošlosti, kaže jedan poslenik u ovim
oblastima, ali je lijepo kada netko uspije ukrasti od budućnosti. Takvo otimanje od
budućnosti imamo u Aspektici i Integralnom Ekskaliburu, to je bar moja procjena.
Ne mogu izbjeći da ne ukažem na značaj stvaralaštva Rona Habarda, te čudesne,
proturječne i paranoidne ličnosti alternativne kulture i modernog Gnosticizma za moj rad,
pogotovo za nastanak Ekskalibura. Moji kasniji sistemi razvijali su se jedan iz drugog, kao
što sam opisao, ali je Ekskalibur umnogome zasnovan na njegovim doprinosima, bilo da
su biti originalni ili preuzeti i usavršeni. Iz prethodnog izlaganja jasno je da njegova otkrića
ne može zaobići nijedan istraživač ovih oblasti, ako hoće biti pošten, a neki to nisu.
Habardov utjecaj nije ograničen samo na osnivače sistema koje sam naveo, već i na
mnoge druge. Izuzev Levelsona i Gerija Daglasa, svi ovi istraživači su bivši sajentolozi,
iako većina njih to ne spominje i razvili su svoje sisteme iz osnovnih aksioma i tehnika
Rona Habarda, što također većina njih prikriva. Međutim, sa njima se ne završava lista
ljudi koji su na ovaj ili onaj način biti povezani sa Sajentologijom.
U periodu razvoja dijanetike, pod utjecajem Habarda bio je kasnije proslavljen Fric
Perls. Tada je napisao uvod za knjigu Džoela Vintera “Ljekarski izvještaj o dijanetici”.
Sajentolog je bio u dužem periodu i Da Fri Džon ili Buba Fri Džon, za kojeg je Alen Vols
tvrdio da je prvi Savršeni Učitelj poslije Krista koji se rodio na Zapadu. Tvorac sistema
Ekankar, Pol Tvičel, ne samo da je dugo bio sajentolog, već je jedan od prvih koji je
postigao stadij Klijera. Većina njegovih mnogobrojnih Sljedbenika o tome ne zna ništa.
Sajentolozi su bili i otac EST-a Verner Erhard i, prethodno sam spomenuo, Hari Palmer,
kojeg je sajentološka organizacija proglasila za supresivnu osobu i plagijatora.
Na ovom mjestu treba raščistiti moguću nedoumicu u vezi sa nazivom mog sistema,
sa terminom Ekskalibur. Počevši od ranih pedesetih godina ovog vijeka, među
sajentolozima je šapatom prenošena povjerljiva informacija da Ron Habard raspolaže
čudesnim sistemom Ekskalibur. Nije se znalo što je to, ali se zuckalo da umjesto
dijanetike, koja zahtjeva stotine sati čišćenja Ekskalibur za izuzetno kratko vrijeme
oslobađa Istinsko Biće. Vjerovalo se da Habard ne otkriva Ekskalibur, jer čovječanstvo još
nije zrelo za sistem takvog dramatičnog djelovanja. Sam Habard je doprinosio takvim
glasinama, tvrdeći da je prvih šest osoba koje su pročitale materijale Ekskalibura
poludjelo. Istina je sasvim drugačija. Ron Habard nikada nije posjedovao sistem koji bi se
mogao tako nazvati, niti usporediti sa sistemom Ekskalibur koji sam ja stvorio, istina
oslanjajući se umnogome na njegovo učenje. Pored ostalih, o tome u biografiji Rona
Habarda “Mesija bez maske” svjedoči Džek Horner, istaknuti Habardov suradnik: “Kada
smo vršili istraživanja u Feniksu, Arizona, bio sam jedno popodne u njegovom stanu sa
njim i Džimom Pirkhemom, kada je neko pozvonio na vrata. Ron je izašao da otvori i
nekoliko minuta je razgovarao sa nekim muškarcem. Vratio se kezeći se zadovoljno.
 26
Rekao nam je da mu je posjetilac ponudio 5.000 dolara za rukopis Ekskalibura. Tada je
prsnuo u smjeh i rekao: “Jednog od ovih dana morati ću to napisati.” To je bio jedini put da
je Ron priznao da ta knjiga nije postojala.”
Postoji nekoliko neognostičkih grupa i pojedinaca koje koriste naziv Ekskalibur za
svoje tehnike, ali su one uglavnom usavršene verzije nekih sajentoloških procesa, u radu
koriste Elektrometar, a također sajentološku terminologiju. O njima nemam potpune
podatke, pa o vrijednosti tih tehnika ne mogu prosuđivati.
Među istaknutim sajentolozima veoma je popularan do sada neobjavljen rukopis
“Obnovljeni Ekskalibur: Akašina knjiga istine” (“Excalibur Revisited: Akashic Book of
Truth”), koji je napisao poznati bivši sajentolog Džefri Filbert. To je u stvari njegova verzija
čitave Sajentologije. Rukopis ima oko 800 strana formata A4 i njegove fotokopije se
prodaju za 200 dolara. Mnoge sajentološke procese Filbert je usavršio, unio nove i izbacio
ono za što je vjerovao da je potrošeno i nedovoljno efikasno. On piše da je do mnogih
podataka došao čitajući otiske Akaše. Na osnovu takvih svojih iskustava iznio je tvrdnju da
Habard nije stvorio Sajentologiju, već ju je čeneliranjem primio, budući da je prakticirana
prije 25.000 godina na Zemlji i drugim planetima. On je jedan od rijetkih disidenata koje
Habard nije proganjao. Vjerojatan razlog za takvo Habardovo izuzetno ponašanje je u
tome što je Filbert bogat čovjek, koji je lično poznavao nekoliko predsjednika USA, pa je
bilo opasno dirati ga.
Također, Integralni Ekskalibur izložen u ovoj knjizi nema nikakve veze sa
sajentološkim procesima sistema koje je stvorio Bil Robertson, zvani Kapetan Bil. On je
osnovao najveću organizaciju Nezavisne Sajentologije pod nazivom Ronov Org. Premda
je Robertson umro prije tri godine, njegova organizacija i sistem su u velikoj ekspanziji,
tako da se prakticira u 36 zemalja na tri kontinenta. Ali Ekskalibur Kapetana Bila zahtijeva
posebnu obuku za oditora, jer se mnogi procesi rade uz pomoć Procesora, a kada se rade
solo, neophodan je nadzor visoko istreniranog supervizora.
Ekskalibur Kapetana Bila privukao je veliku pažnju u posljednjih nekoliko godina,
kada je jedan član njegove organizacije pod pseudonimom L. Kin objavio tri knjige o
Sajentologiji, koje po podacima koje sadrže i po djelovanju na milje Nezavisne
sajentologije nemaju presedana. U njima su objelodanjeni mnogi podaci koji nikada nisu
bili dostupni javnosti, niti samim sajentolozima. Habard je prestao objavljivati podatke iz
prošlosti ljudske rase kada je otkrio događaje koje je smatrao suviše opasnim za široku
javnost. Posljednji javni nagovještaj dao je 1952. godine u svojoj knjizi “Historija čovjeka”,
koja počinje neobičnim riječima: “Ovo je hladnokrvan i činjenični izvještaj o vaših
posljednjih 60 triliona godina...” Poslije toga Habard nije objavio nijednu riječ o čudnim i
umnogome zastrašujućim događajima iz čovjekove daleke kozmičke prošlosti, koji su
otkriveni tokom stotina tisuća sati dijanetičkog oditiranja. Neki podaci objelodanjeni u
knjigama L. Kina nisu bili poznati ni Habardu, jer su otkriveni u seansama poslije njegove
smrti, uglavnom u okviru organizacije Bila Robertsona.
Viljem Bil Robertson bio je po profesiji strojarski inženjer, a naziv Kapetan dobio je jer
ga je Habard postavio na mjesto kapetana broda Apolo, na kome su elitni sajentolozi
živjeli i radili desetak godina, ploveći uglavnom Mediteranom i Atlantikom. Kapelan Bil je,
za razliku od drugih nezavisnih sajentologa, bio pun hvale za Rona Habarda. Za njega je
on najveći genije u historiji, značajniji za dobrobit ljudskog roda od Buddhe i Krista,
Edisona i Tesle. U svojim materijalima on tvrdi da Habard, poslije smrti svog fizičkog tijela,
boravi u središnjem dijelu naše galaksije pod imenom Elron Elrej i da mu otuda
telepatskim putem prenosi novu tehnologiju. Tako je Robertson objasnio kako je za kratko
vrijeme razvio OT procese iznad OT-7, posljednjeg nivoa koji je Habard dao za života. Da
je Robertson čeneliranjem primao vrijedne podatke u to nema sumnje, jer je on, dok je
Habard bio živ, uglavnom radio kao kapetan broda i obavljao različite organizacione
zadatke bez ispoljavanja i najmanjeg znaka kreativnosti, a poslije Habardove smrti za
kratko vrijeme je izrojio nesumnjivo vrijedne podatke od kojih je stvoren koherentan
sistem.
Listopada 1984. u Frankfurtu Bil Robertson je objavio osnivanje Ronovog Orga, čiji je
 27
cilj bio razvoj tehnika koje su trebalo da omoguće više nivoe svijesti. Robertson je dao ni
manje ni više nego 40 OT stupnjeva, što je za mnoge nezavisne sajentologe predstavljalo
zastrašujuće veliki podvig. Posebno je zanimljivo da se na Robertsonovom nivou OT-16
doživljava stanje nazvano “Bezbremenost” (Caselessness). Naime “breme” (“case”) je
ukupan iznos neosvještenih, potisnutih i otcjepljenih duhovnih sadržaja koje Biće nosi u
svom reaktivnom duhu. Bezbremenost je stanje ispražnjenosti bremena od nesvjesnih
aberantnih sadržaja, tako da Biće više ne vezuje svoju pažnju za svoj individualni
univerzum, koji je očišćen. Dalje procesiranje subjektivnog univerzuma ne daje nikakve
Spiritualne, niti psihološke dobitke, jer više nema sadržaja koji bi bili procesirani. Čovjek
tada postaje svjestan značajnih događaja na svojoj Vremenskoj Stazi, onih koji su stvorili
njegovu sadašnjost, ali na njima nema više energetskog naboja, jer je uklonjen
procesiranjem. Naboj je nestao, ali su informacije i znanja o prošlosti u njegovom posjedu.
Čovjek također postaje svjestan entiteta, odnosno energetskih koncentrata stvorenih od
strane drugih osoba, koji lebde u psihičkoj atmosferi oko njega, ali ih on svojom očišćenom
sviješću ne privlači i stoga se ne lijepe u njegovu auru. On stiče potpuno znanje o
Genetskom Entitetu koji se stara o njegovom fizičkom tijelu, jer je procesirajući Genetski
Entitet naučio da živi u skladu sa njim i da ga ne ignorira kao manje vrijedan dio sebe.
Čovjek umnogome postaje svjestan misli drugih ljudi i njihovih odluka. Kratko rečeno,
čovjek postaje svjestan svoje igre, svojih ciljeva i svoje životne misije koju treba da ostvari
prije nego što smireno napusti ovu planetu. Najzad, čovjek na tom nivou može sa
sigurnošću planirati svoju slijedeću inkarnaciju, jer u svom bremenu ili nesvjesnom duhu
nema elemenata karme koji bi ga u tome ograničavali. Veo zaborava, koji pokriva svijest
manje razvijenih Ljudskih Bića između dva života u Bardo svjetovima, ne zatamnjuje
svijest čovjeka koji je dostigao ovaj nivo i budućnost je u njegovim rukama. Ostali stupnjevi
iznad OT-16 odnose se na igre i aktivnosti koje Biće igra u drugim univerzumima.
Pripadnici organizacije Kapetana Bila nastavili su davati doprinose Spiritualnoj
tehnologiji, tako da se u njenim okvirima ona neprestance razvija. Pored L. Kina i njegovih
izuzetnih knjiga o Sajentologiji, član Ronovog Orga je i Fleming Fanč, izuzetno plodni
istraživač čijih nekoliko zbirki eseja predstavljaju prave bisere, zatim Sivija Štajner, Rikardo
Ragac i Dženi Keje.
Za razliku od mnogih organizacija čija su obećanja svakako pretjerana, pripadnici
Ronovog Orga su po pravilu odmjereni i trezveno procjenjuju što čovjek dobiva
procesiranjem u njihovoj organizaciji, premda i opisani rezultati zalaze u oblast Spiritualne
fantastike. Rikardo Ragac, jedan od vodećih Procesora ove organizacije u Švicarskoj,
napisao mi je (12.12.1995.) o psihičkim moćima koje je Habard pod imenom OT
sposobnosti naširoko reklamirao “Gornji nivoi (OT stupnjevi iznad OT-7, primjedba moja),
ne stvaraju nužno u čovjeku sposobnosti da samom voljom pokreće MEST (fizički
univerzum). Sposobnosti koje se ističu, u što sam se mnogo puta uvjerio, jesu sposobnosti
u oblasti telepatije i percepcije, a također sposobnost da se u značajnoj mjeri utiče na
scenarija koji pokreću našu planetu u ovom trenutku; također, čovjek stiče sve jasniju
svijest o sebi i drugima i znanje o tome što su zaista ovaj univerzum i drugi univerzumi.
Najzad, čovjek stiče sposobnost, koja je po meni od najveće vrijednosti, da oslobađa
druga Ljudska Bića.”
Da se vratimo na Integralni Ekskalibur izložen u ovoj knjizi. To je cjelovit i zaokružen
sistem, uči se 9-12 sati, raspoređenih na dva dana, a potom ga čovjek primjenjuje čitavog
života, odnosno dok ne nađe bolji i savršeniji sistem. Integralni Ekskalibur je efikasan
kompjuter sa neograničenim brojem programa, jer vi sami stvarate programe prema svojim
potrebama. Što je najznačajnije, to jeste gnostički kompjuter koji ćete moći i usavršiti.
Poslije nekog vremena, on će imati samo daleku sličnost sa Ekskaliburom sa kojim ste
počeli (vidi o Metaekskaliburu), a vi ćete biti sve zadovoljniji i spontaniji.
Tokom stvaranja sistema, njegovo ime, Ekskalibur, samo se nametnulo. Kada sam,
proučavajući literaturu i podatke o postojećim sistemima, uvidio da je izraz Ekskalibur u
čestoj upotrebi, htio sam ga izmijeniti. Neko vrijeme u svojim bilješkama koristio sam izraz
“Kalki” kao naziv sistema, koji je izgledao pogodan iz nekoliko razloga. Imao je u sebi riječ
 28
“Ki”, koja označava životnu energiju, “Al” koja označava Boga i riječ “Kal”, osnovu imena
boginje Kab, koja je boginja diskreacije. Na nju neupućeni često gledaju kao na boginju
razaranja, ali njena prava funkcija je rastvaranje ili diskreacija prevaziđenih i preživjelih
formi da bi se stvorio prostor za nove oblike ispoljenja.
Mišljenje jednog mog prijatelja, danas vjerojatno najvećeg okultnog znalca na
Zapadu, bilo je da je izbor imena za sistem veoma važno i da je Kalki daleko bolje, jer je
Ekskalibur vezan za srednjovjekovnu Englesku, a Kalki ima šire i univerzalnije značenje.
On je bio zaveden načinom pisanja riječi “Excalibur” u engleskom jeziku. Međutim, kod
nas se ta riječ piše “Ekskalibur” i u jednom trenutku imao sam uvid o značenju te reći: Eks
+ Kali + bur, što znači “Iz Kalinog gnijezda”, iz gnijezda boginje Kali, jer “bur” znači
gnijezdo na velškom jeziku. Tako se naziv Ekskalibur ponovo nametnuo i ustalio.

KAKO JE STVOREN EKSKALIBUR

Ekskalibur sam stvarao tokom nekoliko godina, ali se kao koherentan sistem u svom
prvobitnom obliku, koji je koristio petoelementnu Formulu Rastvaranja, zasnovanu na
meditativnoj praksi tibetanskog budizma, pojavio 1991. godine. Koji su njegovi izvori, iz
čega je proizišao, pitaju se oni koji su ga iskusili. Kao što smo vidjeli iz prethodnog
izlaganja, njemu prethodi niz poštovanja dostojnih Spiritualnih predaka, a za neke bismo
mogli reći da su njegovi suvremenici, budući da su nastali približno u isto vrijeme i poslije
njega. Komponente Ekskalibura postojale su u bližoj i daljoj prošlosti. Novost je originalna
sinteza tih komponenata, način njihove primjene, vremensko zgušnjavanje procesa i iznad
svega njegova moć samousavršavanja u sve efikasniji instrument Spiritualnog razvoja.
Stoga je Ekskalibur doista zakonito čedo Akvarijanskog doba.
Možda će kronološko izlaganje zbivanja koja su mu prethodila najbolje osvijetliti
njegov nastanak i razvoj. Kao što čitaoci mojih knjiga znaju, studenog 1980. godine održao
sam prvi Intenziv na našim prostorima. Tada se zvao Intenziv Prosvjetljenja, a kasnije sam
naziv promijenio u Intenziv Gnoze iz slijedećeg razloga. Sa Čarlsom Bernerom,
sazdateljem Intenziva Prosvjetljenja, sklopio sam dogovor: ukoliko značajno promijenim
njegovu metodu, trebam ga drugačije nazvati. “To više neće biti Intenziv Prosvjetljenja,
stoga se treba drugačije zvati,” bio je njegov stav. Ta metoda davala je vrijednija iskustva
od bilo kog drugog sistema koji sam do tada iskusio i ja nisam htio da ga mijenjam bez vrlo
jakih razloga.
Poslije više godina vođenja Intenziva bez ikakvih izmjena, u jednom trenutku sam se
odlučio da u samu tehniku unesem promjenu u načinu davanja komande partneru. Uspjeh
je bio izvanredan. Na sljedećim Intenzivima su Majstori, koje sam ja obučio, svi primijenili
novu komandu i pokazalo se da je ta mala izmjena imala velike posljedice. Broj Direktnih
Iskustava je naglo porastao i ona su bila mnogo dublja. Staza Intenziva je dobila novu
privlačnost. Ovo me je poučilo da i tako efikasna metoda kao što je Intenziv Prosvjetljenja
može da se usavršava. Ne postoji zauvijek najbolja metoda, uvijek se može bolje.
Element koji je najneposrednije povezan sa nastankom Ekskalibura je djelovanje
preko emocija. Od samog početka moji su Intenzivi bili emocionalniji od Intenziva Majstora
na Zapadu i mnogo uspješniji u pogledu broja Direktnih Iskustava Istine i njhove dubine. U
prvo vrijeme nisam uviđao vezu iznuđu emocionalnosti Majstora i Učesnika i uspješnosti
Intenziva, ali se kroz dugu praksu ta veza nametnula. Uočio sam da slabiji uspjeh na
svojim Intenzivima postižu zatvoreni Majstori, a također da emocionalno otvoreni Učesnici
lakše i češće doživljavaju Iskustvo Gnoze. Osnovni činilac procesa emocionalnog
otvaranja je sam Majstor. Ako se Majstor ne otvori emocionlno i ne ispolji ljubav prema
svojim Učesnicima, on ne može OTVORITI Intenziv i ljudi ne duživljavaju Gnozu, ili je
doživljavaju mnogo teže i rijeđe. Zato sam u tehniku Intenziva unio element osjećaja. Ona
je tada postala mnogo lakša za razumjevanje i uspjeh je porastao. Nastavio sam raditi sa
iskusnim intenzivcima i postepeno usavršavao sistem. On se s vremenom toliko izmijenio
da sam mu, u skladu sa obećanjem danom Berneru, promijenio ime. Moj sistem se zove
Gnostički Intenziv i on to doista jeste.
Vodio sam mnoge specijalne Intenzive Gnoze: na prošle živote, na čakre (vrh nosa,
 29
vrh jezika, povije, potiljak), na prostor, vrijeme, Boga, na drevne gnostičke zvučne formule,
na Zen koan “Kakvo je bilo tvoje prvobitno lice, prije nego što ti se majka rodila?” i njima
slične. Nit koja se provlačila kroz te Intenzive bilo je sve veće angažiranje emocija i sve
kraće trajanje Intenziva; sada traju dan i po, a za iskusne Učesnike samo jedan dan, sa
tendencijom daljeg skraćivanja. I sve veći uspjeh; sada Direktno Iskustvo Istine doživljava
znatno veći broj Učesnika.
Jedan od nedostataka Intenziva Gnoze, kao i svih mističnih tehnika, koji se ispoljio
od samog početka, jeste da on ne rješava probleme svakodnevnog življenja. On ne
uklanja patnju, ranjivost na negativna djelovanja sredine, kratko rečeno ne uklanja
nepoželjna stanja. Ja sam dugo bezuspješno pokušavao usmjeriti Intenziv Gnoze tako da
omogući Učesnicima ostvarenje takvih ciljeva istovremeno sa Gnozom, dok konačno
nisam shvatio da je potreban nov sistem, čiji će rezultati predstavljati spoj mističnih,
terapeutskih i kreativnih djelovanja. U to vrijeme intenzivno sam komunicirao sa nekoliko
neognostičkih grupa i pojedinaca širom svijeta i utvrdio da njihovi sistemi ostvaruju upravo
takve ciljeve u manjoj ili većoj mjeri. Svaki od tih sistema naglašavao je kao bitne neke
elemente. Goldštajn i Galuša su mi ukazali na značaj identiteta koje Ljudsko Biće uzima u
životnim igrama, Mark Džons na vrijednost vjerovanja, Rogi Bleter i Keti Orem na nužnost
uklanjanja drugog postulata (Beta) da bi prvi (Alfa) mogao da se ostvari, a na ostale izvore
ukazao sam tokom teksta ove knjige.
Podaci koji su poslužili kao osnova za prijem i usavršavanje nove metode priticali su i
preko snova i iznenadnih uvida i vizija nekih mojih saradnika. Moja supruga Jadranka-Alda
primila je na kraju 30-todnevnog Intenziva Gnoze nedvosmislenu poruku o nastanku
novog sistema. Poruke su primale i osobe koje dotad nisu ispoljavale medijumske
sposobnosti. Zajednički činilac svih tih poruka bio je da sam pred stvaranjem djelotvornog
sistema kreiranja i diskreiranja koji će imati svoju Formulu sastavljenu od pet elemenata.
Neposredno potom, isčitavajuci svoju zaostalu korespondenciju, među rnnoštvom papira
našao sam fotokopiju ranije pomenutog teksta Tartanga Tulkua, koju mi je prijatelj iz USA,
suradnik časopisa "Free Spirit", odavno poslao. Tada sam imao iznenadan uvid u kojem
sam sintetisao novi Gnostički sistem Ekskalibur. Bezmalo sve osobe koje su ga iskusile
postigle su, posle samo dva dana treninga, izuzetne rezultate.
Premda Integralni Ekskalibur izgleda kao nov gnostički sistem, istina je da je on
spoj davno znanih i dobro poznatih elemenata sa novim otkrićima. Kao što sam
spomenuo, petoelementarna Formula Rastvaranja, koju sam na početku primenjivao u
Ekskaliburu, već pripada prošlosti. Do njenog prevazilaženja dovela je primena
Ekskalibura, koji kao savršeni kompjuter stvara sve savršenije programe za svoju
upotrebu. Radeći svakodnevno i obučavajući ljude na tečajevima Ekskalibura, primijetio
sam da se kod osoba, koje rade kako valja, duhovne tvorevine raspadaju već tokom druge
faze Formule Rastvaranja, u fazi širenja do krajnjih granica osjećanja. Ali je to zapažanje
bilo suviše očito, pred samim nosom, tako da ga u tom periodu nisam bio u stanju
prihvatiti. Bila je potrebna intervencija snaga Više Svijesti da bi mi se otvorile oči.
Točno dvije godine posle održavanja prvog Ekskalibur kursa, tokom boravka u
Ljubljani, doživio sam kontakt sa Aivaz-sviješću u snu i primio novu, kraću i daleko
efikasniju Formulu Rastvaranja. Kao što sam spomenuo, ona ima samo dva elementa:
stvori i rastvori, coagula i solve, zgusni i razrijedi, uđi u iskustvo i izađi iz njega. Ta
briljantna Formula, koja je bila dar Proviđenja, činila je od Ekskalibura istinski sistem
psihičke alkemije. Za razliku od prvobitne petoelementarne Formule Rastvaranja, koja ima
bliske rođake u nekim neognostičkim grupama, nova alkemijska Formula Ekskalibura bila
je jedinstvena. Nije postojalo ništa slično na čitavoj planeti. Ona je postala osnova za
stvaranje Novog Ekskalibura. Dalji rad i usavršavanje ovog sistema, kao i povratno
djelovanje na njega i plodno ukrštanje sa Zlatnom Meditacijom, Kreatonom i Aspektikom
dovelo je do nastanka Integralnog Fkskalibura, čija Formula nije samo Formula
Rastvaranja, već sadrži u sebi i začetak stvaranja poželjne realnosti. Pored Formule i
mnogi drugi elementi su usavršeni i zamjenjeni efikasnijim, tako da Integralni Ekskalibur
ima samo daleku sličnost sa sistemom koji sam primjenjivao prije pet godina.
 30

PRIRODA INTEGRALNOG EKSKALIBURA

Kroz Ekskalibur se jasno ispoljava jedna od karakteristika Akvarijanske Ere -
osuvremenjivanje i usavršavanje pradavnih Spiritualnih metoda, jer on uspostavlja vezu
magijsko-obrednog sa suvremenim. Naslanjajući se na prethodne sisteme Spiritualnog
tragalaštva i naglašavajući potrebu za plodnim ukrštanjima, ovaj sistem u osnovnim
obrisima objedinjuje obilježja mnogih prethodnih: Gnostičke formule za uklanjanje
nepoželjnih oblika sopstvenog reagiranja na neke vidove realnosti, shvaćanje suštine
alkemijskog procesa coagula-solve, neostvarena a uvijek živa očekivanja magije i
eleganciju, brzinu i lakoću kompjuterske informacije koja prevazilazi sve do sada
doživljeno i viđeno. Jedan Učesnik Ekskalibur Tečaja ovako je doživio Ekskalibur:
“Godinama sam bio zaronjen u učenja o Prosvjetljenju i žudio sam za jednim trajnim
dubokim iskustvom. Zato sam i zavidio Zen kaluđerima, jer sam vjerovao da se samo
njima pruža takva mogućnost. Sada mogu ući u stanje Praznine kada god hoću, ali za
razliku od Zena gdje praktičar kaže - Sada kada sam prosvijetljen, bijedan sam kao što
sam i prije bio - ja mogu birati kako ću se osjećati. Probao sam biti sretan, pa zakratko
nesretan i kada se sve sabere, više mi se sviđa biti sretan.”
Izjava drugog Učesnika, napisana u vrijeme kada je na ovim prostorima bjesnio rat,
također mnogo govori o prirodi i efektima Ekskalibura:
“Uspeh, novac, zdravlje, dobri odnosi sa suprugom i ljudima sa kojima se srećem,
nestanak napetosti i strahova, sve to zavisi samo od mene. Problemi i politička situacija u
zemlji nemaju na što se zakačiti, zato što sam ja potpuna Praznina iz koje sve potiče.
Samo ja odlučujem kojim će smjerom krenuti moj život. Nema dogmi, nema lidera, nema
autoriteta. Sam čovjek je sopstveni izvor i uvir, sam je svoj Učenik i Guru.”
Ekskalibur, kao Ji Džing ili Tarot, ne izlaže neku posebnu Spiritualnu doktrinu.
Ekskalibur nije nova religija, filozofija ili skup pravila o najboljem mogućem ponašanju koje
vodi do ostvarenja ciljeva ljudskog bitisanja. Ekskalibur je suha praksa, mentalna alkemija
stvaranja i rastvaranja iskustava i lične stvarnosti. To nije sistem religioznog, okultnog ili
filozofskog učenja, već spiritualno-alkemijskog činjenja. U većini religioznih i metafizičkih
sistema uobičajeni postupak ostvarenja sreće ili ispunjenja života jeste da se obezbjede
uvjeti za to preko zadovoljenja određenih zahtijeva. Jedan objavljuje deset Božjih
zapovijesti, drugi zahtijeva da se bacimo pod noge Savršenom Učitelju, treći da
svakodnevno meditiramo na strogo određen način. Neki nude sublimirane kazete koje
samo treba slušati da bi se u nama, bez našeg svjesnog učešća i napora, stvorila najbolja
moguća ubjeđenja. Drugi sistemi zahtijevaju beskrajno ponavljanje mantri ili čišćenje duha
od duhovnih masa, ali kada počnemo da ih prakticiramo, ustanovimo da tim nesretnim
masama nema kraja. Ekskalibur omogućuje čovjeku da za kratko vrijeme ukloni
nepoželjna stanja kao što su negativne emocije ili identiteti i da ih zamijeni pozitivnim i
poželjnim, da u značajnoj mjeri kontrolira i stvara željena stanja i okolnosti, da pomogne
drugim bićima i da se, prazneći svoju svijest od nanosa i naplavina svakodnevnog života,
približi Božanskoj Praznini kao svojoj istinskoj prirodi i da sebe u kratkim trenucima tako
doživi. Ekskalibur nema određene ciljeve koje treba ostvariti, jer svaki Učesnik svoje
ciljeve sam određuje. Tokom Tečaja nema strogih pravila, već se radi opušteno, tako da
se gradivo savlađuje bez stresa. Nema propisa o hrani koju Učesnici jedu, praćenih
tvrdnjom da je takva hrana jedina valjana, a da je svaka druga nezdrava ili pogubna za
Spiritualni razvoj. Nema uzdržavanja od pušenja ili bilo čega drugog, jer se ljudi tretiraju
kao odgovorna i zrela Bića koja sama odlučuju što je za njih dobro, pod uvjetom da ne
ometaju druge osobe. Od Učesnika se ne zahtijeva da govore o svojim intimnim
iskustvima pred drugima i da otkrivaju svoje slabosti, da bi ih potom uklonili i tome slično,
što je uobičajeno na grupnim tečajevima koji imaju terapeutske ili Spiritualne ciljeve.
Tokom Ekskalibura nema katarzi i plakanja (ili se javljaju rijetko i kratko traju), niti
dramatizacija prošlih bolnih iskustava. Nije prisutna opsesivna težnja za prošlošću, uočljiva
kod sajentoloških i psihoterapeutskih sistema utemeljenih na psihoanalizi, jer za tim nema
 31
nikakve potrebe. Kroz doživljaj Ekskalibura u čovjeku sviće sasvim jasna svijest da je on
svojim odlukama stvorio sva svoja iskustva, pa jednostavno rastvara onu što mu se ne
sviđa i zamjenjuje ga nečim drugim. Poslije Tečaja jedna Učesnica je ovim riječima opisala
svoje iskustvo: “Moje Ja je isto ono Ja od ranije, ali postoji i razlika. Ja sam sada kao
prazan list papira po kome mogu pisati što hoću.”
Ova izjava bliska je opisima koje većina daje o tome kako je Ekskalibur na njih
djelovao: Biće je tvorac koji po samom sebi, kao po praznom papiru, ispisuje uzbudljiv
roman, stvara komediju, laku zabavu, priču o uspjehu ili, ako to želi, unosi elemente drame
u stvorenu situaciju. Ovo od Ekskalibura čini hibridni Spiritualni sistem u kome se duboka
mistična iskustva prepliću sa iskustvima svakodnevnog življenja, jer onaj tko ide svojom
životnom stazom istovremeno tu stazu izgrađuje, tako da sve doživljava kao posljedicu
svojih odluka, bez obzira da li su ta tvorenja po svojoj prirodi materijalna, socijalna ili
Spiritualna.
Ukazujući na vrijednosti Ekskalibura, ne dolazim u iskušenje da tvrdim da je to
savršen sistem koji rješava sve probleme čovjeka i od kojeg se neće naći bolji i efikasniji,
jer tada ne bi bilo mjesta za nastajanje mojih novih sistema koje sam prethodno opisao.
Nužan uvjet njegove efikasnosti jeste spremnost čovjeka da preuzme odgovornost za
sopstveni život. Ako on odbije da to učini, neće mu pomoći ni Ekskalibur, niti bilo koji drugi
sistem, guru ili Mahatma. Poslovica “Pomozi se sam, pa će ti i Bog pomoći” govori o
nužnosti ispunjenja tog uvjeta.
Ekskalibur nema monopol na efikasnost. Usporedo sa njim postoje neognostički
sistemi različitih metodologija, ali velike djelotvornosti, koje sam opisao u prethodnom
poglavlju. U Ekskaliburu ne postoji Božja zapovijest: Ja sam tvoj Bog, nemoj imati drugih
Bogova osim mene! Naprotiv, potpuno sam svjestan da se metodologija oslobađanja
ljudske svijesti izuzetno ubrzala i da sistemi zastarijevaju od samog početka njihove
primjene. Stvaralac ovakvih sistema osjeća neprekidnu nedoumicu nad domašenim
otkrovenjima uma, intuicije i prosvjetljujućih iskustava, uz neodoljivu potrebu da misaoni
tok i tragalaštvo usmjeri ka daljim prostorima, makar se novim otkrićima potkopavali temelji
nađenog i kazanog.
Situacija u tom pogledu veoma podsjeća na informatiku. Tek što je nov moćan
kompjuter izbačen na tržište, već je u toku stvaranje novog, bržeg i savršenijeg. Tako su
na osnovu moje prakse nastali novi sistemi, od Ekskalibura 2 do Aspektike. Stoga ponovo
ističem najveću vrijednost Ekskalibura, njegovu sposobnost da se mijenja, da ga ljudi koji
ga primjenjuju stalno usavršavaju, kao kompjuter koji omogućava korisniku da stvara nove
i savršenije programe.
Zahvaljujući svom četrdesetogodišnjem iskustvu u radu sa uvijek novim sistemima
Spiritualnog razvoja, usporedo sa klasičnim kao što je joga, uspio sam da Ekskalibur
sagledam realno, ili mi se bar tako čini. Trudio sam se izbjeći grešku, u koju se veoma lako
pada, da od njega stvorim dogmu. Bio sam svjedok da se svakih nekoliko godina ponovo
uzbude duhovi - krene bajkovita priča ud uha do uha o novom Učitelju koji je Učitelj za sva
vremena, ili se pojavi knjiga koja objašnjava ono što se riječima ne može objasniti, koja
daje konačna rješenja za ono što nema kraja. I zato sam se trudio da tu klopku izbjegnem.
Premda će u bliskoj budućnosti, kao neki Spiritualni vilinski konjic koji umire mlad, biti
prevaziđen i skrajnut, dijeleći sudbinu svega što nastaje i postoji u vremenu, Integralni
Ekskalibur je istinsko čudo ovog trenutka čovjekovog tragalaštva za sobom, u kome se
sretno prepliću zemaljsko i nebesko, vidljivo i okultno, suvremeno i mistično, ljudsko i
božansko.

INTEGRALNI EKSKALIBUR I GNOSTIČKA UČENJA

Teorijsko polazište Ekskalibura je istovjetno sa osnovom svih sistema perenijalne
filozofije: Atman, Biće ili Individua je tvorac svog univerzuma, ali sve dok ne dosegne
izvjesnu točku u svom Spiritualnom razvoju on nema svijest o tome. Drugim riječima
izražena, ta osnovna aksioma kaže da je svijet koji čovjek doživljava spoljašnje ispoljenje
 32
njegove svijesti. Svijest je nerazdvojno povezana sa manifestnim univerzumom, koji
također povratno na nju utiče, ali je u toj sprezi svijest UZROK, a manifestni univerzum
POSLJEDICA. O tome nam govori i Hermesov zakon: Kako je gore, tako je dolje, radi
ostvarenja čuda jedinstvene stvari. To znači - kako je u svijesti, tako je u ispoljenom
univerzumu.
U najkraćim crtama iskazano gnostičko učenje o Spiritualnoj evoluciji Atmana glasi
ovako. Iz Pra-Bića, koje je po svojoj suštini Apsolutna Praznina (Statik, Brama), u jednom
trenutku kreće impuls stvaranja koji se ispoljava objavom: TO SAM JA! Zato se i kaže u
Bibliji da na početku bila Riječ. Pra-Ja se dijeli na dvoje, pa na troje, četvoro i tako dalje do
beskonačnog niza ispoljenja. Kao što je, ozaren bljeskom Gnoze, jednostavnim riječima
iskazao Lao Ce: "Iz jednog nastaje dva, iz dva nastaje tri, a iz tri nastaje čitav svijet." To je
silazna linija kozmičkog ispoljenja, kojom se Biće spušta u sve gušće slojeve materije.
Kada dođe do najniže tačke u razvoju, do najveće gustine u procesu kontrakcije,
zgušnjavanja ili coagula, kozmičko klatno kreće uzlaznom linijom i počinje alkemijska faza
razrjeđivanja, ekspanzije ili solve. Na tom povratnom putu odigrava se sve veće
osvješćenje Bića, čija je svijest prekrivena neprozirnim velovima materije koji je
pomračuju. Tokom te faze postoji nekoliko odlučujućih trenutaka.
Jedan je kada se u svijesti individue javi prva upitanost: TKO SAM JA? Poslije tog
pitanja slijedi dugotrajno naprezanje, koje se mjeri godinama ili životima, dok se ne iskusi
drugi prelomni trenutak, doživljaj prve kratkotrajne gnostičke samospoznaje - JA SAM JA!
Poslije tog iskustva proces Spiritualne Evolucije se naglo ubrzava, javlja se sve jača želja
da se do kraja spozna apsolutna suština svoga Ja, Drugog Ljudskog bića, života, Boga ili
Istine. U stvari, to su samo različiti vidovi ispoljenja Jednog ili Praznine koja je u njihovoj
osnovi. Javlja se niz iskustava Gnoze, koji postupno dovode do prepoznavanje mnoštva u
Jednom i Jednog u beskrajnom mnoštvu. Prije ili poslije, što zavisi od napora ulaganih u
ovom ali i prošlim životima, Individua stupa naglo ili postepeno, u stanje stabilne svijesti o
tome tko ona jeste. Procesi koji vode do tih iskustava su naporni i bolni. Život koji postoji
kao barijera između dva Bića biva sve više istanjen i sve prozirniji, dok se ne javi svijest o
njegovoj iluzornosti. U jednom trenutku tog dugog procesa samoosvješćenja čovjek
doživljava nagradu za prethodne napore otkriva metodu kojom brzo i efikasno može
raspršiti svoj individualni univerzum i stvoriti novi, po svojoj svjesnoj volji. Do tada je bio
samo glumac u drami životne igre, a sada postaje i režiser i dramaturg.
Takav trenutak je susret sa sistemom Ekskalibura, ili nekim od neognostičkih sistema
slične efikasnosti. To je dar Božji, dar Proviđenja ili dar Atmana samome sebi. Kao da
Biće, sa viših nivoa svijesti, šalje sebi dragocjen poklon. Ma koliko čovjek bio oduševljen
takvim sistemima, oni imaju ograničen vijek upotrebljivosti, pogotovo ako se i sami ne
usavršavaju. Niz takvih sve savršenijim sistema omogućava Biću, koje u kozmičkom
ogledalu gleda sopstveni odraz, da se približi sopstvenom liku i da se konačno spoji sa
Sobom.
Ekskalibur, pored ostalog, omogućava čovjeku brzo i efikasno rješenje problema
svakodnevnog života, uklanjanje nedostataka, opterećenja ličnosti i bolnih emocija, a
također eliminiranje nepoželjnih i stvaranje poželjnih identiteta. Iznad svega, omogućava
mu sticanje jasne i nepokolebljive svijesti da je samo on apsolutno odgovoran za čitav svoj
subjektivni univerzum, jer je jedini tvorac svega onoga što doživljava, tako da može u
svakom trenutku odlučiti kako će taj svoj univerzum mijenjati. Također, tokom Ekskalibura,
kod bezmalo svih Učesnika javlja se doživljaj istinske prirode svoga Bića kao Apsolutne
Praznine. Ali ta Praznina nije pustošna, iscijeđena i jalova, već je to napeta Praznina
beskrajnog potencijala i plodnosti, nevidljiva maternica ovog i svih mogućih ispoljenih
svjetova.

METAFIZIČKI ZAKONI STVARANJA I RASTVARANJA SUBJEKTIVNOG

UNIVERZUMA
Procesi stvaranja i rastvaranja subjektivnog univerzuma podliježu određenim, ali
 33
malo poznatim zakonima. Ron Habard je tvrdio da ti zakoni važe i za fizički univerzum, ali
na sadašnjem nivou Spiritualne evolucije ljudskog roda to je teško dokazati. Stoga sam ih
u ovom poglavlju izložio kao metafizičke zakone koji se ispoljavaju u ljudskoj svijesti. U
prvom izdanju Ekskalibura oni su bili izostavljeni, ali su me izvjesni događaji, kao i veoma
ubrzan Spiritualni razvoj, uočljiv kod mnogih ljudi, naveli da ih objavim u “Novom
Ekskaliburu”, a ima još više razloga da nađu svoje mjesto u Integralnom Ekskaliburu. Ovi
zakoni poslužili su kao osnova stvaranja mnogih neognostičkih sistema, čiji tvorci često ne
spominju izvore iz kojih su stvorili svoje sisteme, a njihovi praktičari, čak i napredni
Sljedbenici, o tome ili nemaju dovoljno znanja ili ga uopće nemaju. Stoga stvoritelji takvih
sistema prikazuju svoje radove kao sasvim originalne, a prva stvar koju učine jeste da
izmjene terminologiju.
Izvor zaista velike većine ovih sistema jesu Dijanetika i Sajentologija, čiji je tvorac
Ron Habard ili bar na to upućuje autorsko pravo koje on drži na sve dijanetičke i
sajentološke procese. Neognostički sistemi izrasli su iz osnovnih aksioma Sajentologije,
čak su i mnogobrojni procesi i vježbanja otuda prenijeti. Na osnovu poznavanja tih zakona
kreativna osoba u stanju je stvoriti svoj sistem Spiritualnog razvoja. Na tim zakonima
počivaju jednostavne vježbe i tehnički postupci diskreiranja i kreiranja. Mnogi danas
poznati sistemi koriste te jednostavne vježbe, čiji je tvorac vjerojatno Džek Horner (ili de
Grimston), jedan od prvih Habardovih suradnika. Vježbe koje u Ekskaliburu služe za
savlađivanje Formule Rastvaranja slične su Hornerovim (de Grimstonovim) vježbama. Ali
ja želim istaći da se u Ekskaliburu radi samo nekoliko vježbanja i da su izuzetno lake i
jednostavne, jer sam ih preradio i pojednostavio, tako da ne zahtijevaju više od jednog
sata da bi se savladale, dok vježbe koje se koriste u drugim sistemima traju danima.
Što se tiče metafizičkih zakona koje sam u ovom poglavlju obradio, njihov neposredni
izvor je Ron Habard, odnosno sajentološka organizacija. Publicirani su u knjizi “Feniks
predavanja”, Los Anđelos, 1968. godine, koja je nastala na osnovu Habardovih izlaganja
učesnicima Tečaja za profesionalne oditore, održanog davne 1954. godine u Feniksu,
Arizona. Kada govorimo o autorstvu bilo kojih otkrića unutar Sajentologije neminovno se
suočavamo sa velikom nedoumicom, jer teško je reći što potiče od Habarda, a što od
njegovih suradnika. Evo zašto. U sajentološkoj organizaciji nitko, apsolutno nitko, nije se
smio potpisati ispod bilo kojeg od više stotina procesa nastalih tokom aktivnosti Rona
Habarda. Sve je njemu pripisivano i smatrano je velikim zločinom bilo kakav pokušaj
usavršavanja tehnologije. A Habard je do ideja i gotovih procesa dolazio djelomično
čeneliranjem, jer je bio doista kreativna ličnost, ali također na jednostavan i genijalan
način. U svim njegovim knjigama, u sajentološkim časopisima i u organizacijama vidno je
isticano pravilo br. 1: “Svako može pisati Ronu Habardu.” I svakodnevno, tokom mnogih
godina, u središte organizacije su priticale tisuće pisama. Nijedno od tih pisama Habard
nije pročitao! Odabrana grupa njegovih suradnika je čitala pisma i iz njih izdvajala
kreativne ideje, a druga grupa ih je provjeravala u praksi i usavršavala. Kada bi bila
provjerena plodotvornost neke ideje, stvar bi u svoje ruke uzimao Habard, stavio bi šlag na
tortu i objavljivao bi svoje autorsko pravo na nju.

DEJVID MEJO
U krugovima Nezavisne Sajentologije naširoko je znano da je takozvane NOT
procese (to su procesi Dijanetike Nove Ere za OT-e) razvio Dejvid Mejo, a ne Habard, koji
je u to vrijeme bio u višemjesečnoj komi.

ALFRED NORDENHOLC
Od nedavno je poznato, da je i sam termin Sajentologija, zajedno sa osnovnim
aksiomama, Habard preuzeo od zaboravljenog njemačkog filozofa Alfreda Nordenholca,
koji je 1934. godine objavio rad pod naslovom “Sajentologija: nauka o konstituciji i sticanju
znanja”. Nordenholc je svoju Sajentologiju zasnovao na aksiomama, kao što je poslije
njega učinio Habard. O Alfredu Nodenholcu se malo zna, osim da je bio Nijemac rođen u
Argentini, da je doktorirao pravo i bavio se filozofijom. U svojoj knjizi Nordenholc se
 34
usmjerio na stvaranje teorijskog i praktičnog sistema za razumijevanje ljudske svijesti i
znanja.
Po njegovom uvjerenju, oko tih oblasti čovjek može kružiti razmišljajući i navodeći
različite argumente, a da nikuda ne stigne. Da bi se to izbjeglo, potrebno je zasnovati
izučavanje znanja na nizu aksioma, koje potom treba provjeriti u praksi. Na početku one
ne trebaju biti prihvaćene kao istinite, već kao predloženi principi. Pada u oči da su neke
Nordenholcove aksiome istovjetne sa aksiomama koje je poslije 20 godina izložio Habard.
Na primjer, prva aksioma kaže da je Biće, po svojoj suštinskoj prirodi, izdvojeni apsolutni
izvor koji je izvan ovog univerzuma, a kao svjesno Biće ispoljava se unutar njega. Druga
aksioma kaže da ljudska svijest može zamisliti nešto i ostvariti to što je zamislila. Treća
aksioma opisuju dvopolni univerzum u kome se cjeline dijele na sastavne komponente i
različite fenomene koji iz toga proishode. Pored aksima, taj spis sadrži mnoge elemente
koje kasnije nalazimo u Habardovim učenju.

SIGMUND FROJD
Ron Habard je imao genijalnu sposobnost da iskoristi ideje drugih ljudi, ili čak samo
nagovještaje takvih ideja. Jedna od natuknica koju nalazimo u spisima Sigmunda Frojda
postala je, kao ideja koju je Habard razvio, osnov čitave dijanetičke metodologije. U svojim
prethodnim knjigama na više mjesta sam izložio Habardov princip dijanetičkog čišćenja
traumatskih događaja: bolna i traumatska iskustva povezana su u lance sličnih doživljaja.
Da bismo uklonili neku traumu moramo tragati u sve dubljoj prošlosti za sličnim traumama
i kada dođemo do prvog takvog iskustva, čitav njihov lanac se raspada i nestaje. Da je ta
ideja bila izvorno Habardova kleli su se i vrlo obrazovani Sajentolozi tokom mnogih godina,
dok nije otkriveno da je nju izložio Frojd u svom spisu: “Dva kratka izvještaja o
psihoanalizi”. Evo Frojdovih riječi:
“Ono što stvara simptom (oboljenja) nije uvijek jedno pojedinačno iskustvo. Naprotiv,
rezultat je obično izazvan sticanjem nekoliko trauma i često ponavljanjem velikog broja
sličnih. Stoga je neophodno reproducirati čitav lanac patogenih sjećanja kronološkim
redom, ili točnije obrnutim redom, tako da se počne prvo sa najkasnijim sjećanjem, a da
najranije dođe na posljednje mjesto; nemoguće je preskočiti kasnije traume da bi se brzo
dospjelo unazad do prve, koja je često najjača.”

DUGIN MOST
Moje traganje za izvorima na kojima je nastala suvremena Spiritualna tehnologija
dovelo me je prije dvije godine do naizgled skromne knjižice sa naslovom “Dugin most”
(“Rainbow Bridge”), koju su napisala tri učenika “astralnog” tibetanskog Majstora Dval Kula
(Dwal Khul), koga je također prije više decenija čenelirala poznata spisateljica Nisa Bejli.
“Dugin most” sadrži detaljan opis procesiranja koje nevjerojatno liči na dijanetičko,
razvijeno mnogo prije pojave Rona Habarda. Procesiranje direktno zahvata reaktivni duh,
njegov nastanak i njegove energetske mase. Proces se prevashodno radi solo i izuzetno
je efikasan. Naravno, terminologija je drugačija. Umjesto izraza engram koristi se teozofski
termin “misaona forma”.

ELEKTROMETAR
I dalje, instrument koji u najvećoj mjeri karakterizira Sajentologiju kao njen zaštitni
znak, Elektrometar, nastao je u jednostavnijem obliku prije nego što se Ron Habard rodio,
kada su Fere i Tarhanov (1888.) otkrili pojavu električnog otpora kože. Tarhanov je
konstruirao jednostavan psihogalvanometar, koji je koristio u svojim istraživanjima
emocionalnih stanja. Vrlo brzo potom počeo je da ga koristi Wilhelm Vmult (devedesetih
godina prošlog stoljeća) u ispitivanju tjelesnog elektriciteta kao dijela psihofizike. A prvu
primjenu ovog instrumenta u psihoanalizi nalazimo kod Karla Gustava Junga, opisanu u
njegovom spisu “Izučavanja u analizi riječi”, objavljenom 1906. godine. Ovakva metoda
istraživanja spominju Mjeri Kolins i Džejms Drajver u svojoj “Eksperimentalnoj
psihologiji”, a istraživač po imenu Semon ne samo da je koristio psihogalvanometar, već
 35
prvi koristi termin engram (1915). U knjizi pod naslovom “Mneme”, on ga definira kao
trajnu promjenu u organizmu pod djelovanjem draži, u kome je trag tog stimulusa usađen
u strukturu pamćenja. Kada se čovjek ponovo izloži istoj draži, energija koju ona pokreće
teče putevima manje ili više drugačijim od prethodnih i u vezi sa tim izaziva manje ili više
različitu reakciju.
Ali i Nordenholcova knjiga i knjiga trojice učenika tibetanskog Majstora, kao i
Frojdova ideja ostale su praktično nepoznate i nisu imale značajnog utjecaja na mislioce,
Sljedbenike teozofije i praktičare psihoanalize; preteče Elektrometra predstavljali su
zanimljive instrumente u rukama rijetkih pojedinaca i najviši domet dostigli su u obliku
detektora laži. Na drugoj strani, Habardovi radovi čine prjelomnicu u psihoterapiji i
praktičnoj Perenijalnoj filozofiji, utjecali su na stotine tisuća ljudi i imaju planetarne
posljedice.
Ronu Habardu ne možemo predbaciti što je koristio ideje svojih prethodnika, jer to svi
kreativni ljudi rade i to jeste put razvoja naučnih saznanja. Ono što mu većina prebacuje
jeste što je to prikrivao, a također što je prisvajao ideje svojih najbližih suradnika, često na
njihove oči. Njegovo ponašanje prema Mili Galuša, o kome mi je pričao njen suprug Džon
Galuša, očit je primjer za ovu njegovu sklonost. Njih dvoje su bili najbliži Habardovi
suradnici od samog nastanka njegovog sistema. Jednog dana Habard je zatražio da ga
Mili Galuša oditira. Sve vrijeme seanse on je vrijeđao izjavama da je ona nesposobna da
oditira čovjeka kao što je on. Poslije tri sata takvog maltretiranja ona se plačući vratila kući.
Džon Galuša joj je predbacio takvo ponašanje, jer je, po oditorskom kodeksu, ona, kao
oditor, bila dužna ustrajati usprkos uvredama i jednako se ponašati prema Habardu kao
prema bilo kojem drugom Klijentu. Natjerao je da sutradan nastavi oditiranje. Situacija je
bila još gora, Habard je sve vrijeme vrijeđao. U jednom trenutku, tokom seanse, ona ga je
zapitala: “Kako ti ja mogu pomoći?” Njegov odgovor bio je: “Ti mi možeš oprati suđe, ali ne
možeš me oditirati.” Ali ona je nastavila sa istim pitanjem: “Kako ti ja mogu pomoći?”
“Možeš mi očistiti cipele, ali me ne možeš oditirati”, nastavljao je Habard sa uvredama, ali
ona je poslije izvjesnog vremena primijetila da ga je uvukla u proces i njegovi odgovori su
se usredsredili na stvarne probleme. Nakon nekoliko sati rada sa istim pitanjem, Habard je
imao izuzetno dubok uvid u svoje životne probleme. Mili Galuša je završila seansu i
požurila krući da se pohvali suprugu svojim uspjehom.
Sljedećeg dana prije podne zatekli su u sajentološkom centru veliko uzbuđenje: ljudi
su se grlili, otvarali su boce šampanjca, proslavljala se radosna vijest. “Što se dogodilo?”
zapitao je Džon Galuša. “Velika novost za sve nas”, povikali su okupljeni, “Ron je stvorio
novu, fantastičnu tehniku, Proceduru Pomaganja (Helping Procedure). Jednostavna i
nevjerojatno efikasna stvar! Sastoji se iz sukcesivnog ponavljanja, sve do uvida, pitanja
“Kako ti ja mogu pomoći?”
Slična iskustva imali su mnogi kreativni Sajentolozi. Čak je i osnovni sajentološki
instrument, poznat kao Habardov E-metar, konstruirao elektroinžinjer Volni Metison, koga
danas nitko ne poznaje u sajentološkoj organizaciji.
Bez obzira tko je i koliko zaslužan za osnovne aksiome i tehnologiju Sajentologije,
ona je utjecala na suvremene sisteme Spiritualnog razvoja više nego bilo što drugo. Iz
izlaganja koje slijedi, čitaocu će biti jasno da za razumijevanje procesa koji se događaju pri
kreiranju i diskreiranju psihičkih tvorevina u Ekskaliburu nemalo dugujemo Ronu Habardu i
mnogim njegovim anonimnim suradnicima.
Navesti ću vam osnovne zakonitosti, koje su istovremeno i moguća stanja
egzistencije u ovom univerzumu. Pojasnio sam ih što sam bolje mogao. To nije bilo
jednostavno, jer se Habard trudio da stvori terminologiju tešku za korištenje, kako bi u
većoj mjeri kontrolirao svoje Sljedbenike. Na njega je dalekosežno uticala knjiga “Nauka i
mentalno zdravlje”, u kojoj je Alfred Korzibski ukazao da se promjenom jezika postiže
promjena u mišljenju; da bi se grupa ljudi odvojila od društva u kome žive, treba ih navesti
da koriste specijaliziranu terminologiju, tako da jasno može da ih razumije samo drugi član
njihove grupe. Stoga su termini koje je on koristio rogobatni i teški za prevođenje.
Kao uvod u razumijevanje metafizičkih zakona stvaranja i rastvaranja, odnosno
 36
mogućih stanja egzistencije, poslužiti će nam kratko izlaganje o ciklusu akcije. Na taj ciklus
ukazala je još u Starom vijeku indijska filozofska misao. Sve što postoji, što je nekada
postojalo i što će u budućnosti doći u egzistenciju, prolazi kroz ciklus akcije koji ima 3
elementa: nastanak, trajanje i nestanak. U indijskoj filozofiji, ciklus akcije oličen je u
božanskom trojstvu: Brama Stvaralac, Višnu Čuvar i Šiva Razoritelj. Na subjektivnom
nivou, ciklus akcije izgleda ovako. On počinje donošenjem odluke ili postulata. Odluka je
iznad fizičkog univerzuma materije, energije, vremena i prostora i zbog toga traje dokgod
ne bude diskreirana. A ona može nestati iz egzistencije samo na 3 načina (vidi dolje).
Postoje četiri metafizička zakona kreiranja i diksreiranja, koji su istovremeno četiri
moguća stanja egzistencije:
l. KAKO-JESTE (as-is-ness) je zakon ili stanje egzistencije koji govori o
stvaranju i konačnom rastvaranju nečega. Neki Praktičari shvaćaju taj zakon
preusko i pogrešno, kao da se odnosi samo na diskreaciju. Tome nasuprot, Kako-
Jeste obuhvaća oba procesa, stvaranje i rastvaranje i zbog toga se ispoljava na
početku i na kraju svakog ciklusa akcije. Možemo reći da u ciklusu akcije postoji
prvo Kako-Jeste na početku ciklusa akcije i drugo Kako-Jeste na njegovom kraju.
Prvo Kako-Jeste imamo kada Biće donese odluku (Alfu, Prvi postulat) i Ono tada
počinje stvarati tvorevinu koja je izraz te odluke ili Alfe. Ono stvara, stvara,
stvara... iz dana u dan, iz godine u godinu, iz života u život... sve dok polazna
odluka ili Alfa ne bude diskreirana. A do njene diskreacije može doći na tri načina:
stvaranjem njenog duplikata u svijesti Bića, stvaranjem njenog duplikata u
socijalnoj i materijalnoj realnosti i samoponištenjem odluke, odnosno kada Biće
samo poništi svoju odluku. Kada ono to učini, tu nema porazne odluke, Bete, već
Biće samo odustaje. U prva dva slučaja Drugo Kako-Jeste imamo na kraju, ono je
savršena kopija ili duplikat prvog. O tome Habardova aksioma br. 11 kaže:
“...Kako-Jeste je stanje egzistencije koje postoji u trenutku stvaranja i u trenutku
razaranja.”
Pokušaji da se silom ukloni Alfa ili odluka iz egzistencije, ne daju rezultat, jer
sila ne stvara duplikat postojeće odluke. To nas dovodi do slijedećeg metafizičkog
zakona:

2. PROMJENA POSTOJEĆEG (alter-isness). Ovo stanje egzistencije

rezultat je poraza prve odluke Bića. Kada Biće pretrpi poraz u ostvarenju svoje
odluke, ono tada donosi poraznu odluku, Betu ili Drugi postulat. Ali prva odluka,
Alfa, nije nestala iz egzistencije. Ona je samo potisnuta iz polja jasne svijesti i sa
novom, poraznom odlukom koegzistira i čini TEM ili trajnu energetsku masu. Te
dvije suprotstavljene odluke se naizmjenično javljaju u svijesti, ali Beta ima
dominantnu ulogu. Primjer za koegzistenciju Alfe i Bete u ovom stanju
egzistencije, koje nazivamo promjena postojećeg, imamo u slučaju mladića koji je
želio stupiti u kontakt sa djevojkom koja mu se svidjela (Alfa); ona ga je odbila,
pretrpio je poniženje i donio je poraznu odluku, Betu: “treba izbjegavati privlačne
žene! Njegova prva odluka nije nestala, on čitavog života želi doživjeti pravu
ljubav, ali kada god dođe u blizinu osobe koja ga privlači, on osjeti nemir, strah,
postaje impotentan i tome slično.

3. JESTENOST, postojanje ili egzistencija (is-ness) je stanje koje postoji kao

rezultat promjene postojećeg. To je slaganje sa onim što jeste, poslije odustajanja
od onog što bi trebalo biti. Egzistencija je proces neprekidne promjene. Sve se
mijenja, vječita je samo promjena, kaže Ji Džing.

4. PORICANJE POSTOJEĆEG (not-is-ness). Poricanje postojanja neke

stvari, pojave ili stanja koje postoji u nama je pokušaj da se silom ili suprotnom
Alfom ukloni nešto iz egzistencije. Kao što sam rekao, takav pokušaj ne daje trajan
rezultat, ma koliku snagu unijeli u suprotnu Alfu. Što je još važnije, poricanje
 37
nečega dovodi do njegovog istrajavanja, a ne nestanka. Rezistencija (otpor)
dovodi do perzistencije, trajanja. Budizam ukazuje na djelovanje ovog zakona kroz
dvije aksiome sličnog sadržaja: “Ti privlačiš ono čemu se opireš” i “Ti postaješ ono
čemu se opireš”. A Habardova Aksioma br.18 o tome kaže: “Kada Statik (tj. Biće,
primjedba moja) prakticira poricanje postojećeg, on izaziva istrajavanje
nepoželjnih stanja i stvara osjećanje nerealnosti, zaborava, nesvijesti i slična
negativna stanja.”
Poznavanje ovih zakona ili mogućih stanja egzistencije omogućava razumijevanje
zbivanja u ljudskoj svijesti. Pretpostavimo da je u navedenom slučaju, kada je mladić
donio odluku (Alfa) da doživi ljubav sa lijepom djevojkom, ona prihvatila njegovo
udvaranje. Njihov odnos se dalje razvio i on je doživio ljubav sa njom. Drugim riječima,
odluka je ostvarena u socio-fizičkoj realnosti. Tada odluka nestaje u Praznini iz koje je i
došla. On sada može donijeti novu odluku: stupiti sa njom u brak, imati dijete, da budu
zajedno čitavog života ili da raskine odnos. Važno je da je prvobitna odluka nestala kada
je savršeno duplirana u realnosti. Odluka da doživi ljubav sa njom svakako više ne postoji
od trenutka kada je on ostvario odluku i doživio sa njom ljubav! Moguće je da on donese
novu odluku da taj odnos potraje dugo ili da traje dok ih smrt ne rastavi itd. Ali odluka da
doživi ljubav sa njom više ne postoji, nestala je u Praznini iz koje je i došla.
U prethodno navedenom primjeru djevojka ga je odbila i njegove nevolje su počele
kada je donio poraznu odluku, Betu, “žene su opasne”, ili “Treba izbjegavati lijepe žene, jer
ćeš pretrpjeti poniženje”, kojom je maskirao svoju prvu Alfu “hoću ljubav sa lijepom
djevojkom” na takav način da se otada pretvara da prva doista i ne postoji. Da je on u
potpunosti prihvatio tu Betu, (“Žene su opasne”), bez ikakvog otpora, ona bi u njegovoj
svijesti bila duplirana u djeliću sekunde i nestala bi iz nje. To naravno može da se dogodi
mnogo godina docnije, kada ta osoba, sada već zreo čovjek, u meditaciji ili tokom
gnostičkih procesa kao što je Metoda-1 dođe do svoje davno potisnute odluke i prihvati je
bez otpora u svijesti. Tada odluka biva duplirana i nestaje zajedno sa emocionalnim
nabojem koji se tokom mnogih godina oko nje nakupio.
Problema ne bi bilo kada bi mladić svojom voljom odustao od odluke da doživi ljubav
sa tom djevojkom. Na primjer, svidjela mu se neka druga i on je svoju pažnju usmjerio ka
njoj. Tu nema poraza Bića i on ne donosi poraznu odluku, Betu ili Drugi postulat.
Razumijevanje ovih zakonitosti važno je za primjenu Ekskalibura i srodnih sistema,
kao i za njihovo usavršavanje. Jednostavno rečeno, kada mi neku postojeću metafizičku
tvorevinu (kreaciju) vjerno dupliramo u svojoj svijesti sa svim njenim elementima - ona
nestaje, biva diskreirana! U navedenoj knjizi Ron Habard ističe: “Bar što se tiče ovog
univerzuma, otkriti ćete da stvari nestaju kada uspijete da dovedete svog Klijenta da ih
prihvati kakve jesu.” Međutim, DJELIMIČNO dupliranje ili kopiranje neke kreacije dovodi
samo do njenog DJELIMIČNOG diskreiranja ili djelomičnog nestanka!
Na ovim zakonima zasnovani su ne samo svi gnostički, okultni i spiritualni sistemi,
već i svi sistemi psihoterapije. Postoji i jedna ograda: on važi u metafizičkom univerzumu,
za sve emocionalne, misaone i u najširem smislu riječi psihičke tvorevine, a Ron Habard je
tvrdio da je taj zakon djelotvoran i u svijetu fizičkih pojava. Na žalost, to nije demonstrirao
ni on, niti itko prije ili poslije njega. Možda će taj zakon biti primjenjiv u fizičkom
univerzumu na višem nivou razvoja ljudske rase, ali sada nije.
Na pogledamo djelovanje tog zakona u metafizičkim svjetovima. Što radi
psihoterapeut? On svom klijentu daje emocionalnu podršku da se suoči sa potisnutim i
“zaboravljenim” iskustvima ili njihovim dijelovima i kada se suoči sa njima KAKVI JESU,
oni nestaju! Jer što zapravo znači osjetiti u potpunosti neko iskustvo koje smo prethodno
potiskivali? To znači stvoriti ISTO TAKVO iskustvo kroz osjećanja. I kada to postignemo,
iskustvo nestaje.
KAKO-JESTE je stanje stvoreno na istom MJESTU, u isto VRIJEME, u istom
PROSTORU, sa istom ENERGIJOM, istom MASOM, istim kretanjem u istom vremenskom
kontinuumu. Upravo zato čovjek mora ponovo doživjeti, duplirati, odnosno iznova kreirati
problem ili nepoželjno stanje, jer ako samo priča o njemu ono može izgubiti dio svog
 38
emocionalnog naboja, ali neće nestati. Diskreirana iskustva prestaju da djeluju na nas (jer
je njihova energija ispražnjena) i kao izblijedjele slike odlaze u arhivu sjećanja. Od tada
ona predstavljaju proživljena, ispražnjena i u Spiritualnom smislu prevaziđena iskustva.
Čini se da je veliki znalac ljudske duše, Marsel Prust, naslutio mehanizam ovih zbivanja
kada je napisao: “Oslobođeni smo patnje tek kad je proživimo do kraja.” Ali on nije uspio
dokučiti da patnju ne moramo proživljavati dugo i bolno u životu, već da to možemo učiniti
brzo i djelotvorno u svojoj svijesti. Tada se mučan i opširan roman, koji nam je naizgled
nametnut, pretvara u kratku priču koju sami pišemo.
Točno to činimo u Integralnom Ekskaliburu. Umjesto da se povučemo od neprijatnog
ili bolnog doživljaja, mi mu se, sasvim suprotno, izlažemo u potpunosti i doživljavamo ga
kakav jeste, kroz sve njegove bitne karakteristike, od kojih su glavna osjećanja. Ubrzano,
ali intenzivno! Zatim se širimo preko njegovih krajnjih granica da iscrpimo čitav njegov
energetski kapacitet, da ga doživimo u potpunosti i tada taj doživljaj nestaje! Nekada je to
nemoguće postići odjednom, jer je iskustvo koje hoćemo diskreirati sastavljeno iz više
komponenata. U takvom slučaju rastvaramo jednu po jednu komponentu KAKVA JESTE i
iskustvo iščezava. Umjesto njega ostaje Praznina. Ovo je u stvari opis Metoda-1 za
uklanjanje kroničnih problema u Ekskaliburu (vidi kasnije).
Poznajući mehanizam djelovanja ovog zakona, moći ćete shvatiti bezbrojna
događanja u okultnim, mističnim i terapeutskim sistemima. Biće vam jasno zašto neki vaš
uzbudljiv događaj izblijedi i postane prazan kada ga više puta prepričate. Na isti način
traume gube dio neprijatnog naboja kada se izjadate prijateljima, terapeutu ili se
ispovjedite svećeniku.
Kada u Ekskaliburu čistimo Alfe od tjelesnih Beta (tikova, grimasa, nevoljnih pokreta),
pored Formule Rastvaranja koristimo i pretjerivanje ili prenaglašavanje (vidi detaljno
kasnije). Na što se ovo svodi? Očito na dupliranje! Mi isti gest ili grimasu prenaglašeno
ponavljamo, ponovo je kreiramo na istom mjestu i u istoj situaciji, da bismo iscrpili sve
njene komponente i svu njenu energiju. I ona nestaje. Isti mehanizam prisutan je u
postupku paradoksalne intencije u suvremenoj psihoterapiji. Neurotičar mora zaključati
vrata tri puta ili ruke oprati ne jednom već sedam puta uzastopno, da bi mu popustila
napetost. Ako namjerno napravi veliki broj kopija takvog ponašanja, 30 ili 70 puta,
poremećaj nestaje.
Ova četiri zakona nastajanja, postojanja i nestajanja stanja i pojava u metafizičkom
univerzumu objašnjavaju djelovanje svih sistema, metoda i tehnika – psiholoških,
psihoterapeutskih, gnostičkih i mističnih. Nas prvenstveno interesiraju zbivanja u
Ekskaliburu. Na osnovu savršenog kopiranja ili dupliranja, a to znači stvaranja novog
stanja ili pojave koja predstavlja duplikat postojeće, uklanjaju se nepoželjna stanja
ili pojave. Neko stanje ili pojava neumitno nestaju iz našeg svijeta kada ih dupliramo u
potpunosti. A to znači da dupliramo sve njene poznate elemente.
Pri tome trebamo biti svjesni da različiti termini u mnogim sistemima označavaju istu
stvar, dupliranje ili diskreiranje.
· kreirati (ili stvoriti) nešto iznova
· zauzeti točku gledišta te stvari ili Bića,
· zauzeti prostor koji zauzima neko Biće ili stvar,
. potpuno voljeti nešto, bez ostatka,
. biti odgovoran za nešto,
. prihvatiti da smo nešto prouzrokovali,
. identificirati se sa nekim ili nečim,
. suočiti se sa nečim u potpunosti,
. konfrontirati se sa nekim ili nečim,
· osjetiti nešto u potpunosti,
· iskusiti nešto u potpunosti,
· sagledati nešto u potpunosti,
· prihvatiti nešto bez ikakvog otpora...itd.
Svi sadržaji koje Individua savršeno duplira nestaju iz njene realnosti. Poslije
 39
diskreacije ostaje samo Sveprisutna Osnova, Jedno, Bog, Brama, Statik, Ono, Istina,
Sunjata, Apsolutna Praznina, Ništavilo... Kada diskreiramo veliki dio naše stvarnosti, javlja
se osjećaj isčezavanja volje i motivacije da se nešto novo stvori i održi u egzistenciji.
Međutim, nužno je diskreirane sadržaje zamijeniti novim stvaranjem, odnosno početi novu,
višu igru.

FORMULA RASTVARANJA

Prethodno sam vam u skraćenom obliku naveo meditativnu formulu tibetanskog

budizma koju je opisao Tartang Tulku Rinpoše. Ona je poslužila kao polazna osnova
Formule Diskreiranja u prvoj verziji Ekskalibura. U Novom Ekskaliburu ona je zamijenjena
dvostepenom Formulom Diskreiranja.
Osobe koje su radile Ekskalibur po prethodnim verzijama, trebaju uočiti razlike koje
postoje u Formuli Integralnog Ekskalibura, u odnosu na prethodnu Formulu, jer je to nov,
usavršen i efikasniji postupak.
Bilo bi bliže istini ovu novu Formulu Integralnog Ekskalibura nazvati samo
“Formulom”, jer u njoj rastvaranje ili diskreacija prelazi u stvaranje nove, poželjne realnosti.
Ali kako su mnogi ljudi koji su prošli Ekskalibur Tečaj navikli na taj termin, nastaviti ću ga
koristiti u ovom tekstu. Formula Rastvaranja ima samo dvije faze:
1. Identificiraj se sa objektom (osjećanjem). Osjeti ga u potpunosti.
2. Proširi se PREKO krajnjih granica tog osjećanja u Prazninu i skreni pažnju
na suprotno, poželjno stanje ili okolnost.
Neophodno je da vam detaljno objasnim obje faze Formule Rastvaranja Integralnog
Ekskalibura. Naravno, sam postupak, kako se Formula primjenjuje u praksi, savladati ćete
kada prođete kroz nekoliko jednostavnih vježbanja. Čitalac koji nije prošao kroz Ekskalibur
Tečaj doći će u iskušenje da odbaci ovako opisanu Formulu kao intelektualnu igrariju, koja
nema istinske snage. To bi bila velika zabluda, jer je ona zaista efikasna, u što su se
uvjerili svi koji su Ekskalibur iskusili Ova Formula Rastvaranja je psihoalkemijska formula
kojom se mogu ostvariti značajni rezultati za kratko vrijeme. Objekt na koji Formulu
primjenjujemo može biti bilo što. Možemo rastvoriti sve što možemo osjetiti: prošla
iskustva, osjećaje, tjelesne osjećaje, želje, vjerovanja, ubjeđenja, misli, predrasude,
psihičke slike, stavove, odluke, identitete...bilo što.
Da bih izbjegao moguće mistifikacije, naglašavan da mi rastvaramo emocionalne i
mentalne energetske tvorevine, (također odluke, koje nisu energetske tvorevine, ali
pokreću energiju), a ne fizičku realnost. Na primjer, ako sam u prošlosti kod neke zgrade
doživjeli strah i kada god prođemo pored nje osjetimo nelagodu ili napetost, logično je da
ćemo primijeniti Formulu Rastvaranja da bismo uklonili to osjećanje. Našom Formulom
nećemo rastvoriti fizički objekt, građevinu, već svoj neprijatan doživljaj povezan sa njom i
potom ta zgrada na nas sasvim drugačije djeluje. Ukoliko neku osobu doživljavamo kao
opasnu i agresivnu i osjećamo strah pri pomisli da ona može da nas napadne, identificirati
ćemo se sa tom osobom, a to prosto rečeno znači da ćemo zauzeti njenu točku gledišta i
osjetiti kako se ona osjeća, a potom ćemo taj identitet ukloniti iz egzistencije Formulom
Rastvaranja.
Sada ću vam detaljno objasniti obje faze Formule Rastvaranja, jer od njihovog
razumijevanja zavisi uspjeh primjene Ekskalibura.
IDENTIFICIRAJ SE SA TIM OBJEKTOM ILI OSJEĆANJEM. OSJETI GA U
POTPUNOSTI.
Prva faza je emocionalna identifikacija ili emocionalno poistovjećenje. Identificirati se
sa nekim objektom znači postojati kao on, poistovjetiti se sa njim, biti to sa čim se
poistovjećujemo. Budući da se poistovjećujemo preko emocija, to znači prvenstveno
osjetiti to u potpunosti; ali također duplirati tjelesne osjećaje koje ima to biće (ukoliko je
živo), duplirati njegova vjerovanja, stavove, identitete i sve drugo što postoji u našem
 40
doživljaju te osobe. Istovremeno, a to je posebno važno, mi zauzimamo točku gledišta,
prostor i položaj tog objekta.
Objekti sa kojima se poistovjećujemo preko osjećanja mogu biti nežive stvari, živa
bića, ljudi, misli, ideje, osjećanja, vjerovanja i drugo. Najvažnije u ovoj fazi je OSJETITI U
POTPUNOSTI svoj objekt. Da bismo se oslobodili nečeg nepoželjnog, da bismo ga uklonili
iz svog univerzuma, moramo ga u potpunosti doživjeti, a to prvenstveno znači osjetiti.
Svako povlačenje od nekog iskustva dovodi do njegovog istrajavanja. Svaki otpor na neki
objekt, stanje ili pojavu dovodi do istrajavanja tog objekta, stanja ili pojave.
Ne postoji objektivan pokazatelj kako treba doživjeti ono sa čim se identificiramo.
Svaki pojedinac će to učiniti na svoj način. Na primjer, ako u potpunosti osjeti onako kako
on to inače radi, obavio je posao na najbolji mogući način. Na Tečaju će Majstor objasniti
to Učesniku na velikom broju primjera i proces će mu biti jasniji nego kada o tome čita.
Ova faza (poistovjećenje sa objektom) ne treba da traje dugo, do 10-15 sekundi, izuzetno
pola minuta. Kada ste se potpuno poistovjetili sa objektom, kroz osjećanja i ostale
značajne elemente, spremni ste za drugu fazu Formule Rastvaranja.
PROŠIRI SE PREKO KRAJNJIH GRANICA TOG OSJEĆANJA U PRAZNINU I
SKRENI PAŽNJU NA SUPROTNO POŽELJNO STANJE ILI OKOLNOST.
U prvoj fazi ste bili unutar svog osjećanja, poistovjećeni sa njim. U drugoj fazi se,
meko i bez napora, širite preko krajnjih granica tog osjećanja, sve do mjesta gdje postajete
svjesni da ste izašli iz tog emocionalnog ili energetskog polja i stupili u prazan prostor.
Kada ste došli do kraja energetskog polja osjećanja, ili energetskog balona, vi se kroz
njegov zid širite i dalje, prolazite u čist prostor, a energetsko polje (balon) se iza vas
raspada. Možete se proširiti u nekoliko pravaca, jedan za drugim, ili u svim pravcima
istovremeno (to je najbolje), kao da ste i sami neki balon koji se širi. Kako god hoćete i
kako vam je najlakše. A širite se sve dok vam se ne javi osjećanje da ste izašli iz aure
objekta u kome ste bili; sve dok se ne probijete iz tog energetskog balona u slobodan, čist
prostor oko njega. tj. do Praznine. Tada u potpunosti ignorirate tu energetsku tvorevinu,
zaboravljate je i skrećete pažnju na suprotno, poželjno stanje ili okolnost.
To bi se drugim riječima moglo reći ovako: Doživi u potpunosti sav energetski
potencijal te stvari, osjeti tu stvar u potpunosti do njenih krajnjih granica i izađi iz nje,
napusti je, a zatim energiju svoje pažnje usmjeri u ono što želiš! Poznati jogi Nisargadata
Maharadž kaže u prilog stava o potrebi da do kraja iscrpimo neko iskustvo da bismo od
njega bili slobodni: “Ti se ne možeš osloboditi nečega što ne znaš što je.” Drugim riječima,
dok nešto nismo iskusiti i tako upoznali, mi ne možemo da ga napustimo i oslobodimo se
njegovog djelovanja na nas.
Kroz kasnije opisana vježbanja savladati ćete lako obje faze Formule Rastvaranja.
Na ovom mjestu obratite pažnju na slijedeće. Oči treba da vam budu zatvorene tokom
prve faze. Savjetujem vam da ih držite zatvorenim i tokom druge faze, kada usmjeravate
pažnju na poželjno stanje ili viziju poželjnih okolnosti. Jer vam tada elementi okoline u
kojoj se nalazite manje smetaju. Ali, ako ste osoba koja se lakše uživljava u poželjno
stanje otvorenih očiju ili lakše stvara viziju poželjnih okolnosti otvorenih očiju, onda ih u
drugoj fazi otvorite.
Suština procesa rastvaranja u drugoj fazi je u prestanku stvaranja i usmjeravanju
energetskog toka pažnje na drugu, poželjnu tvorevinu, koju takvim aktom počinjemo
stvarati! U prethodne dvije verzije Ekskalibura, u drugoj fazi Formule Rastvaranja skretali
smo pažnju na bilo što drugo i tako prekidali energetski tok čestica pažnje koji je
diskreiranu tvorevinu pothranjivao i održavao u životu. Zahvaljujući iskustvu sa Kreatonom,
Formulu Rastvaranja sam učinio efikasnijom. U Formuli Integralnog Ekskalibura ne samo
da prestajemo stvarati negativnu tvorevinu, već preusmjeravanjem energetskog toka
odmah počinjemo sa stvaranjem željene tvorevine. Ovakva Formula čine dvije stvari
odjednom i doista nije više samo Formula Rastvaranja, već i početak stvaranja.
Otkrića kvantne fizike daju nam jasna objašnjenja onog što se događa u drugoj fazi
Formule Rastvaranja, to jest, u aktu skretanja pažnje sa posmatranog objekta na neki
drugi, poželjan. Naime, ova avangardna grana fizike utvrdila je da ne postoji izolirani
 41
posmatrač nekih događaja, već da posmatrač istovremeno sa aktom posmatranja
postaje kreator i stvara to što posmatra. Ova tvrdnja zasniva se na čuvenom Principu
nesigurnosti Vernera Hajzenberga. On je eksperimentalno dokazao da posmatrač stvara
ono što posmatra, točnije rečeno; on stvara svoja subjektivna iskustva. U prilog te tvrdnje
govori jednostavan opit sa Elektrometrom, preciznim elektronskim instrumentom koji
registrira koncentrate psihičke energije stvorene usredsređivanjem pažnje. Ako
koncentrirate svoju pažnju na neki objekt, Elektrometar reagira na takav akt. Do takve
reakcije će doći i kada usmjerite pažnju na prazan prostor. Kada prestanete usmjeravati
pažnju, reakcije više nema.
Teoretsko objašnjenje ove pojave dato je početkom tridesetih godina ovog stoljeća,
kada je održana danas čuvena Kopenhagenska debata. Fred Volf u svom članku “Kvantni
skok” ukazao je da se Kopenhagensko tumačenje sastoji iz dva elementa, bitna za
shvaćanje odnosa takozvane fizičke realnosti i ljudskog Bića:
1. Ne postoji realnost u odsustvu posmatrača i
2. Akt posmatranja od strane posmatrača stvara realnost
Učesnicima Ekskalibur Tečaja, koji nisu u stanju prihvatiti Hajzenbergovu tvrdnju, da
posmatrač istovremeno stvara to što posmatra, demonstrirao sam njenu istinitost na
slijedeći način. Zatražio bih od Učesnika da u praznom prostoru, na sredini sobe u kojoj
radimo, zamisle neki objekt (jabuku). Kada bi oni to učinili, tražio sam od njih da skrenu
pažnju na nešto drugo, na primjer na zidni sat i da obrate pažnju na njegove detalje.
Postavio bih im pitanje što u tom trenutku imaju u svijesti? Oni bi naveli neki od detalja
sata koji su gledati. Tada bih zatražio da ponovo pogledaju na prostor u sredini sobe, gdje
su prethodno vizualizirali jabuku i postavio bih pitanje: “Da li je jabuka još uvijek tamo?” Na
tom mjestu se slika jabuke uvijek ponovo javlja, što je očit dokaz da je posmatranje
istovremeno i stvaranje.
Da biste bolje razumjeli kako se dvije faze Formule Rastvaranja rade trebate prihvatiti
da sve što postoji ima neki oblik ili formu. To nije dogmatski zahtjev, već to prihvatite samo
kao radnu hipotezu. Izvjestan oblik imaju osjećanja, tjelesni osjećaji toplog, hladnog, bola,
pritiska i dodira, zatim misli, ideje, stavovi, uvjerenje i vjerovanja. Ako imate teškoća u vezi
sa tim, jednostavno trebate zamisliti da vaš objekt (sa kojim u tom trenutku radite) ima
određen oblik, onakav kakav se vama čini da jeste. Drugim riječima, dajte mu unaprijed
oblik u svojoj mašti, pa se unutar tog oblika širite sve dok ne pređete preko njegovih
krajnjih granica i probijete se u Prazninu koja ga okružuje.
Da bismo mogli manipulirati sa nekim svojim duhovnim sadržajem, neophodno je da
on bude konkretan, a to znači da ima određene karakteristike i da su njegove granice
jasno definirane, da se taj sadržaj ne bi miješao sa drugim sličnim sadržajima. To ćemo
postići tako što ćemo utvrditi gdje ga osjećamo, a zatim koje su njegove ostale
karakteristike. One se svode na određivanje oblika, veličine, težine, starosti, temperature,
boje i energetskog naboja. Ovdje je Integralni Ekskalibur obogaćen znanjem iz Aspektike,
jer u njoj radimo sa Aspektima, čije osobine određujemo što jasnije možemo. To ću
dodatno pojasniti na početku niza praktičnih vježbanja, kroz opis Filipinske tehnike
liječenja glavobolje.
Oblike koje dajemo sadržajima svijesti ezoterična literatura naziva “misaonim
formama” U knjizi istoimenog naslova, Besant i Ledbiter pišu: “Misao ima sasvim određenu
formu... misao neko vrijeme postoji kao živo biće koje nazivamo misaonom snagom.” U
kvantnoj fizici to su “dijelovi” ili “djelići”. Neke psihološke discipline nazivaju ih “modelima”,
a u orijentalnoj filozofiji to su “samskare”. Jung je također zahtijevao od pacijenata da u
analitičkim procesima sagledavaju različita energetska ispoljenja kao različite oblike.
Poslije njega, poznati fizičar Džon Viler nazvao je misaone forme “mjehurima u bari” ili
“kvantumskom pjenom” i ukazao da svaki od tih mjehura sadrži osjećanja, misli, tjelesne
senzacije, asocijacije i slične sadržaje.
 42

VJEŽBE ZA SAVLAĐIVANJE FORMULE RASTVARANJA

l. FILIPINSKA TEHNIKA LIJEČENJA GLAVOBOLJE

Ovu tehniku detaljno sam opisao u svojoj knjizi “Psihotronika”. Ne trebate je znati, niti
prakticirati, ako vas ne interesira. Razlog što je navodim samo je jedan: opis te tehnike
treba vam pokazati da je moguće dati oblik onome što po svojoj prirodi na fizičkom planu
egzistencije nema oblik, a također i druge karakteristike koje mora imati sve što postoji u
ovom univerzumu. Glavobolja za većinu ljudi nema oblik. Ako tražite da je opišu, reći će da
je jaka ili slaba, da je bolna ili podnošljiva itd., ali vam neće reći kakvog je oblika. Ali uz
angažiranje mašte moguće je dati joj oblik, a potom i druga svojstva.
Sve što postoji u fizičkom univerzumu materije, energije, vremena i prostora ima
karakteristike fizičkog univerzuma: ima materiju ili masu, a to znači oblik i veličinu, ima
energiju, zauzima izvjestan prostor i ima izvjesno trajanje. Da bismo mogli operirati sa
elementima koji u svakidašnjem životu za nas nemaju takva svojstva, mi ćemo im
naporom mašte dati takve karakteristike. Dobro je dati im određenu boju i temperaturu,
ukoliko se ta svojstva već nisu sama nametnula.
O Filipinskoj tehnici pitamo čovjeka koga boli glava, kakve je boje njegova
glavobolja? Pa zatim, kolika je? Kaže mu se: “Zamisli da je tvoja glavobolja u tečnom
stanju. Koje je boje? Kada bismo je sipali u staklenu posudu, da li bi tvoja glavobolja
ispunila litarsku bocu? Ili balon od 5 litara? Ili veliku staklenu kadu?” Kada kaže kolika je
glavobolja, daje mu se instrukcija: “Zamisli da je presipaš u drugi stakleni sud iste tolike
veličine. Sipaj polako, sipaj, sipaj... Koje je boje sada? Koliko je ima, isto ili manje?” Potom
se zahtijeva da u mašti sipa glavobolju nazad u prvi sud. Obično je ima sve manje i manje
i kada nestane pita se klijent što je sa glavoboljom? U većini slučajeva je i ona tada
nestala.
Ponoviti ću da je ova vježba navedena ovdje samo zato da biste vidjeli kako u
mislima ili mašti možemo dati oblik, veličinu i druga svojstva stvarima koje ih inače
nemaju. Po okultnoj teoriji, na astralnom planu sve ima svoju energetsku formu, svoje
energetsko polje i neke vidovite osobe mogu vidjeti čak i vašu glavobolju kao energetski
balon određene veličine, oblika, boje i energije.

ODREĐIVANJE KARAKTERISTIKA DUHOVNOG SADRŽAJA

Radite ovu vježbu zatvorenih očiju. Zapitajte se:

1. GDJE osjećate neki nepoželjni sadržaj: osjećanje, tjelesnu senzaciju, vjerovanje i
slične. Odredite mjesto gdje ga osjećate.
2. Kakvog je oblika taj sadržaj?
3. Koje je veličine taj sadržaj?
4. Koje je težine taj sadržaj?
5. Koliko je star taj sadržaj?
6. Kakve je boje taj sadržaj?
7. Koje je temperature taj sadržaj?
Po svojoj volji možete dodati pitanja o još nekim svojstvima tog sadržaja, na primjer,
da li ima energiju i kakva je? Da li u njemu postoji pritisak? I tome slično, ali ne treba da
pretjerujete sa takvom konkretizacijom. Čim osjetite da je taj duhovni sadržaj jasno
definiran, možete prestati.

SINHRONIZACIJA UDISANJA SA ŠIRENJEM

U primjeni Formule Rastvaranja od znatne pomoći je sinkronizacija disanja sa

širenjem. Stoga trebate uvježbati i primijenite u praksi (bar u prvo vrijeme) udisanje sa
širenjem do spoljašnjeg prostora, izvan osjećanja koje hoćete diskreirati. U ovim vježbama
 43
od najvećeg značaja je angažiranje osjećanja, odnosno mašte. Trebate osjetiti da se širite,
a ako vam to pričinjava teškoće, učinite to u svojoj imaginaciji. Izmaštajte čitav proces, ali
je važno da budete u procesu, odnosno da budete uključeni u to iskustvo (o iskustvenim
pozicijama vidi kasnije). To znači da ne smijete sebe gledati kao glumca na ekranu
televizora, već morate sebe osjetiti usred doživljaja. Jer u prvom slučaju ste ISKLJUČENI
iz doživljaja i na taj način nećete postići željeni rezultat. U drugom slučaju vi ste
UKLJUČENI u doživljaj i tada ste na pravom putu. U mašti je to lako postići i nema bitne
razlike da li se širite do granica sobe u kojoj sjedite ili do granica kozmosa.
Ovdje imate četiri vježbe. Radite ih redom, zatvorenih očiju. Obratite pažnju da se
samo u te četiri vježbe NE širite preko granica svojih objekata, već do njih (u prvoj vježbi
se ustvari ne širite, već samo treba da osjetite granice tijela). Ali ako ih u procesu širenja i
pređete, ne brinite, od toga nema štete. Najvažnije je da sinhronizirate udisanje sa
širenjem.
1.
sjetite prostor koji zauzimate svojim tijelom. Gdje su mu krajnje granice? Dokle
se prostire? Ovo traje 10-15 sekundi).
2.
ok udišete, proširite se do zidova prostorije u kojoj sjedite, odnosno do njenih
krajnjih granica. Tokom laganog izdisaja vratite se u svoje tijelo. Ponovite 3
puta.
3.
dišući, proširite se do krajnjih granica grada u kome se nalazite. Granice,
naravno, određujete otprilike, tamo gdje ih vi osjećate. Na primjer, osjećate ili u
mašti vidite periferiju grada, usamljene kuće, početak livada i njiva itd. Taj
utisak će vjerojatno biti neodređen. Tokom izdisaja vratite se u svoje tijelo.
Ponovite 3 puta.
4.
agano udišući, proširite se do krajnjih granica kozmosa, onako kako ga vi
osjećate ili sebi predstavljate. Tokom izdisaja vratite se u svoje tijelo. Ponovite
3 puta.
Naglašavam da nema objektivnih pokazatelja da li ste bili na mjestu koje ste zamislili.
U mašti čovjek sve može. U stanju je da za tren oka ode na Sirijus i da se vrati, da proleti
kroz sredinu neke galaktičke spirale i da se vrati i slično. Angažirate svoju maštu i sve će
biti u redu.

IDENTIFIKACIJA I ŠIRENJE SA NEŽIVIM OBJEKTIMA

U ovoj vježbi već počinjete raditi Formulu Rastvaranja Ekskalibura, pa će vam ubrzo
biti jasno koliko je ona jednostavna. Odaberite neživi objekt koje hoćete, na primjer: dio
namještaja, zid, vrata, televizor, knjigu, stolnu lampu, stol, sliku na zidu...
1.
osmatrajte ivice i površine tog neživog predmeta, prostor koji zauzima.
2.
atvorite oči i u mislima uđite u njega, identificirajte se sa njim, a to znači osjetite
ono što on osjeća, budite taj objekt.
3.
dahnite i dok udišete istovremeno se proširite preko njegovih krajnjih granica i
izađite iz njega u okolni slobodan prostor, odnosno Prazninu, istovremeno
otvarajući oči.
Dovoljno je da svaka od ove tri aktivnosti traje 10-15 sekundi, ali ako želite, radite i
duže. Početnici obično pitaju, “Kako da osjetim što mrtav objekt osjeća?” Odgovor je -
kako najbolje umiješ, kako ti zamišljaš da to treba da se uradi. Na primjer, čovjek se
poistovjeti sa televizorom, što znači da zakratko postoji kao televizor i što je najvažnije,
osjeća u potpunosti što televizor osjeća. On može da osjeti neodređenu unutrašnjost
 44
televizora, spletove žica, instrumenata, tupost tog uređaja, njegovu inertnost i tome slično.
I to je sve. Ne postoji jedan jedini ispravan način za to. Pravi način je onako kako vi to
osjećate! Najvažnije je da se identificirate preko osjećanja i da ne komplicirate stvar!
Uradite ovu vježbu sa 5-10 objekata.

IDENTIFIKACIJA I ŠIRENJE SA PRISUTNIM ŽIVIM BIĆIMA

1.
daberite živo biće u svom vidnom polju (biljku, životinju, čovjeka) i posmatrajte
njegove krajnje granice u prostoru, ivice kojima dodiruje prazan prostor.
2.
atvorite oči i u mislima uđite u njega. Poistovjetite se sa njim (identificirajte se) i
osjetite što ono osjeća.
3.
dahnite i istovremeno sa udisanjem proširite se preko krajnjih granica tog bića i
izađite iz njega u okolni prostor, istovremeno otvarajući oči. Uradite ovu vježbu
sa nekoliko živih bića koja su u vašem vidnom polju.

IDENTIFIKACIJA I ŠIRENJE SA ODSUTNIM OBJEKTIMA

Za razliku od prethodne dvije vježbe, u kojima ste vježbali primjenu Formule

Rastvaranja na objektima koji su bili u vašem vidnom polju, u ovoj vježbi idete korak dalje i
uvježbavate Formulu na odsutnim objektima.
1.
daberite objekt koji hoćete, bilo da je živ ili ne, čovjeka, životinju, biljku, zgradu,
dio namještaja itd. Jedini uvjet je da nije u vašem vidnom polju, da se nalazi na
nekom drugom mjestu. Znači ovoga puta posmatrate njegovu psihičku sliku u
svojoj glavi, u svom duhovnom oku. U imaginaciji posmatrajte njegove krajnje
granice u prostoru, koliko najbolje možete. Slika sigurno neće biti oštra, niti
cjelovita, dijelovi slike će se gubiti, linija razgraničenja sa praznim prostorom
neće biti jasna. Ništa zato, koliko možete-dovoljno je!
2.
đite u taj objekt i poistovjetite se sa njim, osjetite što on osjeća.
3.
dahnite i proširite se preko krajnjih granica svog zamišljenog, odsutnog
objekta, u slobodan prazan prostor i otvorite oči.
Učinite tako sa nekoliko odsutnih objekata.

IDENTIFIKACIJA I ŠIRENJE SA MISLIMA, VJEROVANJIMA, OSJEĆANJIMA

Napomenuo sam da, po mnogim izvorima, sve što postoji ima energetsko polje, koje
ima izvjesnu formu ili oblik. U ovoj vježbi, kao kod Filipinske tehnike liječenja glavobolje,
treba da svojim neopipljivim tvorevinama sa kojima radite (misao, vjerovanje, ubjeđenje,
ideja, očekivanje, stav itd.) date oblik kakav hoćete. Kao što smo glavobolji dali oblik,
veličinu i boju.
1.
daberite ideju, misao ili ubjeđenje koje hoćete i dajte mu u imaginaciji formu
kakvu hoćete (većina zamisli balon). Uočite koliki je taj vaš objekt, koji prostor
zauzima i naročito obratite pažnju na njegove ivice, odnosno površine gdje
dolazi do dodira sa praznim prostorom koji ga okružuje.
2.
dentificirajte se sa tim ubjeđenjem (mišlju, idejom) i osjetite kako je imati takvo
ubjeđenje (prethodno, naravno, u svojoj mašti uđete u njega, to više neću
ponavljati u opisu rada, to se nadalje podrazumijeva).
 45
3.
dahnite i proširite se preko krajnjih granica svog misaonog objekta i izađite
napolje u prazan prostor.
Uradite to sa nekoliko misli, ideja, vjerovanja i ubjeđenja.

UTJECAJ NAŠIH VEROVANJA, SUDOVA I PREDUBJEĐENJA NA NAŠE

ISKUSTVO

Sadržaj naše svijesti i našeg nesvjesnog utiče na naš doživljaj realnosti. Početnici
često svrstavaju samo opipljive pojave i objekte u realnost. Ali kada se nađu usred veoma
neprijatnog doživljaja, njegova realnost se nameće, iako je on neopipljiv. Slika stvarnosti
poslenika suvremene nauke, prvenstveno kvantne fizike, približava se shvaćanjima
mistika. Jedno od otkrića kvantne fizike (Fon Nojman) kaže da slici koju imamo o svijetu
naši misaoni procesi nameću iluzorna ograničenja. Drugo otkriće je Belova teorema.
Pojednostavljeno, ona kaže da svijet nije onakav kakvim ga mi opažamo. Polazeći od
Belove teoreme, David Bom je dopunio ovim riječima: “Riječ “realnost” izvedena je iz
latinskog korijena “stvar” (res) i “misliti” (revi). Realnost nije samo ono što doživljavamo
kao stvarno i opipljivo, već je realnost sve o čemu možemo misliti.” A Gari Zukav u svojoj
knjizi o misticizmu piše: “Čovjek dostiže visok nivo svijesti kada otkrije da realnost u kojoj
živimo nije činilac koji uobličava njegov duh, već da njegov duh uobličava realnost.”
Sljedeće dvije vježbe treba da pripreme čitaoca na takvu spoznaju. Do nje će svakako doći
kroz praktičnu primjenu Ekskalibura.

UTJECAJ SUDOVA, VJEROVANJA I PREDUBJEĐENJA NA DOŽIVLJAJ

NEŽIVIH PREDMETA

1.
daberite neživi objekt i posmatrajte granice prostora koji zauzima.
2.
roz emocionalno uživljavanje, svjesno i namjerno, stvorite sud ili ubjeđenje o
tom predmetu (na primjer, dobar, loš, koristan, beskoristan, lijep, ružan itd.)
Naravno, takav sud ili ubjeđenje biti će po svojoj prirodi predubjeđenje.
3.
dentificirajte se sa tim i takvim predmetom i osjetite što on osjeća.
4.
roširite se preko krajnjih granica tog predmeta i izvucite se iz njega.
5.
ada sud koji ste imali promijenite u suprotan, identificirajte se sa tim i takvim
objektom i osjetite kako se sada osjeća.
6.
roširite se preko krajnjih granica tog objekta, tako da se nađete izvan njega u
praznom prostoru.
Uvjeriti ćete se da vaši sudovi, vjerovanja, predubjeđenja koja ste stvorili na ovakav
način, uživljavanjem, utiču na vaš doživljaj tog objekta.

UTJECAJ SUDOVA, VJEROVANJA I PREDUBJEĐENJA NA DOŽIVLJAJ LJUDI

1.
daberite jednu osobu, bilo da je prisutna ili ne, i posmatrajte granice prostora koji
zauzima.
2.
tvorite predubjeđenje o toj osobi (mirna, agresivna, poštena, nepoštena, dobra,
inteligentna itd.).
3.
 46
oistovjetite se sa njom kao takvom osobom i osjetite kako se ona osjeća.
4.
roširite se do krajnjih granica osjećanja koje imate o toj osobi, do čistog prostora
i izvucite se napolje.
5.
ud ili predubjeđenje koje ste imali toj osobi promijenite u suprotno. Zatim uđite u
nju, identificirajte se sa njom i osjetite kako se sada osjeća.
6.
roširite se preko krajnjih granica tog osjećanja i izađite iz njega.
Ukoliko ste se uživjeli kako valja u svoje predubjeđenje, uvjeriti ćete se da ono utiče
na vaš doživljaj ljudi. Praktičari otkrivaju da njihovo prethodno ubjeđenje, stav ili vjerovanje
utiče na to kako će doživjeti bilo koji objekt, na prvom mjestu drugo Ljudsko Biće. Ranija
odluka o nekoj vrsti iskustva, ranije ubjeđenje o nekoj osobi, ljudima uopće ili svijetu,
sprječava priliv novih informacija koje se sa njima kose, a propušta takve koje ih
podržavaju. Suprotne informacije ne mogu priticati, niti isticati ili to čine vrlo otežano. Na
taj način svijest osobe postaje manje fluidna. U suštini, posmatrač se spojio sa svojim
stavom; sudom ili ubjeđenjem i zaboravio da on jeste posmatrač i onaj koji stvara stavove,
sudove i ubjeđenja.
Osim navedenih vježbi, koje služe da biste uspješno savladati Formulu Rastvaranja,
nije potrebno ništa drugo. Savladati ćete ih za kratko vrijeme. Na Tečaju se obično sve
završe za jedan sat ili malo duže. Ako Ekskalibur niste prošli na Tečaju, pod Vodstvom
Majstora koga sam validirao ja, ili osoba koja je od mene obučena i ovlaštena da daje
validacije Majstorima, već pokušavate da radite sa ovim priručnikom bez Majstora, sami ili
sa prijateljem, trebati će vam nešto više vremena. Nikako nemojte preskočiti ove vježbe.
Bez njih sav dalji rad neće dati rezultat!
Sada ćemo se vratiti na Formulu Rastvaranja. Trebate je raditi od sada nadalje kad
god hoćete ukloniti nešto iz svog svijeta, uz jednu važnu dopunu. Ona se odnosi na
preusmjeravanje pažnje sa sadržaja sa kojim ste se na početku identificirali, da
biste ga diskreirali, na suprotno, pozitivno ili poželjno stanje. Primjerice, ako osjetite
strah i hoćete ga ukloniti, primijeniti ćete obje faze Formule. U prvoj fazi oči su vam
zatvorene. U drugoj mogu da i dalje budu zatvorene, ili, ako vam to odgovara, možete ih
zatvoriti. Postupite ovako:
1. Osjetite taj strah u
potpunosti. Nemojte ga ignorirati, gurati ustranu, boriti se sa njim, potiskivati i
slično, već se sa njim suočite u potpunosti, a to znači samo jedno: zaista ga
osjetite. Vi se poistovjećujete sa tim osjećanjem straha, vi postojite kao da ste vi
taj strah. Vi to i jeste u tom trenutku. Vrhunac uživljavanja znači da vi stvarate
isti takav strah na njegovom mjestu. Ova faza može trajati od 5 ili 10 sekundi do
pola minuta.
2. Sada, dok sve vrijeme
osjećate taj strah, udahnite i blago, bez ikakvog napora, proširite se preko
krajnjih granica tog osjećanja. Vi se širite napolje iz osjećanja, najbolje u svim
pravcima odjednom, sve dok ne izađete u Prazninu oko njega. U tom trenutku,
kada ste izašli u prazan prostor, skrenite pažnju na suprotno, poželjno stanje: na
stanje hrabrosti u sebi. Maksimalno se uživite u to osjećanje hrabrosti, osjetite
se u potpunosti kao hrabra osoba. Strah je nestao! (Ako vam je lakše, u drugoj
fazi otvorite oči, ali ja vam savjetujem da obje faze radite zatvorenih očiju).
Ponekad, kod jačih nepoželjnih stanja, da biste postigli uspjeh, ponovite proces
jednom ili dva puta.
Za uklanjanje tvrdokornih, kroničnih problema koristi se poseban postupak, Metoda-
1, koji sam posebno opisao (vidi kasnije). Kada se radi o malim energetskim tvorevinama,
o malim objektima, kao što je glavobolja, pritisak u pleksusu ili osjećanje alergijskog
svraba na koži, možete postupiti na dva načina (vidi grafički prikaz):
a. Da samu energetsku
 47
tvorevinu u mašti povećate tako da obuhvati čitavo vaše tijelo kao ogromni
balon. I tada nastavljate raditi Formulu Rastvaranja sasvim normalno: Osjetite
nepoželjno stanje u potpunosti. Potom se širite unutar njega i preko njegovih
krajnjih granica, i skrećete pažnju na suprotno, poželjno stanje.
b. Možete se u imaginaciji vi
smanjiti, a tvorevina da ostane kolika jeste, tako da je mnogo veća od vas i da
vas čitavog obuhvaća. Uđite u njega, potom osjetite to osjećanje u potpunosti i
nastavite sa drugom fazom formule.

STVARANJE SUBJEKTIVNOG UNIVERZUMA

U suvremenom Neognosticizmu većina mislilaca razlikuje, zavisno od tačaka

gledišta, tri vrste univerzuma.
Prvi univerzum je vaš subjektivni univerzum, koji vi doživljavate sa točke gledišta Ja
koji imate u ovom životu.
Drugi univerzum jeste univerzum bilo kog drugog Bića. Stoga postoji skoro
beskonačno veliki broj drugih univerzuma.
Treći univerzum jeste univerzum oko kojeg postoji slaganje dva ili više Bića.
Unutar svog ili prvog univerzuma Biće vrši procese stvaranja i rastvaranja različitih
tvorevina koje služe sticanju iskustava. Većina sistema pada u grešku i obraća pažnju
isključivo na procese rastvaranja ili uklanjanja nepoželjnih stanja. Međutim, naglasio sam
ne jednom da stvaranje predstavlja nužnu komponentu valjanog procesiranja. U dobro
poznatom taoističkom simbolu Jang i Jin to je aktivni princip, Jang, nasuprot pasivnog
principa, Jin, koji predstavlja diskreiranje.
Sada ćemo prijeći na tu komponentu Ekskalibura, stvaranje. U prethodnim verzijama
Ekskalibura bio sam prinuđen da usmjeravam pažnju čitaocima i Učesnicima Tečajeva na
veoma značajnu stvar. Između rastvaranja i stvaranja treba da postoji sklad, odnosno
ravnoteža. Približno koliko vremena i napora uložimo u diskreiranje; toliko isto treba da
radimo na stvaranju. Nije dobro ostaviti prazninu poslije rastvaranja, jer ni priroda, ni
ljudski duh ne trpe vakuum, tako da poslije uklanjanja jednog sadržaja postoji snažan
pritisak da se on popuni i on će istrajavati dokgod se to ne dogodi. Vakuum uvlači
sadržaje, a oni mogu biti neprijatni. Poslije kraćeg ili dužeg vremena duh će na istom
mjestu stvoriti isti ili sličan sadržaj. Da su neki ljudi znali ovu zakonitost u davnoj prošlosti
ukazuje citat iz Biblije, u kome se kaže: “Kada izbaciš iz kuće jednog demona, ako je
ostaviš praznom, sedam puta više demona ući će u nju.” Sada je ta opasnost mnogo
manja, jer je u Formuli Rastvaranja sadržan početak stvaranja pozitivnog, suprotnog
iskustva, budući da odmah poslije diskreiranja skrećemo pažnju, a to znači struju psihičke
energije, na suprotno pozitivno iskustvo. Međutim, neophodno je uložiti poseban napor u
samo stvaranje kao takvo.
Zanemarivanje pravilnog rada Formule, kada se ostane samo na diskreaciji i ne
usmjeri pažnja na suprotno poželjno stanje ili okolnost, stvara nevolje. A neki ljudi su
skloni zanemariti pravilan postupak, jer kada se uvjere da Formula efikasno djeluje, oni
rade na stari, prevaziđen način i svu svoju energiju posvećuju rastvaranju. Takve osobe
poslije nekog vremena, po pravilu, zapadaju u jaču ili slabiju depresiju. Kakvi su to ljudi?
Ispitivanja pokazuju da ljude po motivacionoj usmjerenosti možemo podijeliti u dvije glavne
grupe:
1.
sobe koje su motivirane za kretanje ka nečemu i
2.
sobe koje su motivirane za kretanje od nečega.
Na primjer, na pitanje zašto žele više novaca, dvije osobe daju različite odgovore.
Jedna kaže: Neću više zavisiti od drugih, neću morati više trpjeti svog arogantnog šefa i
 48
moći ću otići sa svojom djecom iz zajedničkog stana u kome dominira moja tašta. To je
očito osoba motivirana za kretanje od nečega. Njeni životni ciljevi jesu da se udalji od
nepoželjne ili neprijatne situacije. Drugi čovjek kaže: Kada budem imao više novaca moći
ću biti nezavisan, biću slobodniji, kupiti ću za našu porodicu stan gdje ćemo živjeti kako se
nama sviđa. On je očito motivaciono usmjeren ka nečemu.
Nisu u svim situacijama ljudi jednako orijentirani ka nečemu ili od nečega, tako da
svako ima neke oblasti u kojima je motivaciono usmjeren od nečega. U tim oblastima
osoba usmjerena od nečega imati će tendenciju da radi Formulu polovično i da samo
diskreira nepoželjna stanja i okolnosti, a da zanemari kreiranje. Ako popusti toj tendenciji,
u toj oblasti ona će imati nevolja, jer će u stvorenom vakuumu stalno iznova nastajati novi
negativni sadržaji i za nju Ekskalibur neće biti efikasan koliko bi mogao kada bi ga
primijenila kako valja. Razlog je očito u izbjegavanju stvaranja novih stanja i okolnosti na
mjestu uklonjenih nepoželjnih.

HISTORIJSKI RAZVOJ METODOLOGIJE STVARANJA SUBJEKTIVNOG

UNIVERZUMA

Da se vratimo stvaranju svog subjektivnog svijeta. Poći ćemo od podatka koji

svakako znate, jer ste se više puta sa njim sreli: postoji svijet uzroka i svijet posljedica.
Stanja vaše svijesti su uzrok, spoljašnji svijet je posljedica. To je jednostavnim riječima
prepričan Hermesov zakon. Na njemu se zasnivaju svi sistemi Perenijalne filozofije, ali i
operativni hermetizam. Pri tome različiti sistemi pokušavaju staviti pod kontrolu stanja
svijesti služeći se različitim metodama. Istočnjački sistemi ne obraćaju previše pažnju na
vrijeme u kojem će Sljedbenici ostvariti svoje ciljeve. Nije važno da li će se meditirati pet ili
pedesetpet godina, duh će konačno biti ispražnjen od uznemiravajućih sadržaja i umjesto
uznemirenosti, straha i brige za budućnost javiti će se spokojstvo. Spoljašnji svijet biti će
njegov vjeran odraz; smirenost unutra - smirenost napolju. Ono što razlikuje neognostičke
sisteme od orijentalnih jeste vrijeme potrebno da se ostvari neki cilj. Mi svoje ciljeve želimo
ostvariti brzo, a ne kroz pedesetpet godina.
Razvoj metodologije djelovanja na sopstvenu svijest, i preko nje na spoljašnju
realnost, imao je kao glavnu karakteristiku skraćivanje vremena potrebnog da se to
postigne u većoj ili manjoj mjeri. Svaki od metoda koji se pojavio na pozornici bio je brži i
efikasniji od prethodnih. Da pogledamo kratak historijski razvoj te metodologije.

AUTOSUGESTIJA EMILA KUEA

Prvi pokušaj na Zapadu da se postigne poželjno uobličenje spoljašnje sredine preko

kontrole duha javio su se u vidu autosugestije. Većina čitalaca čula je za afirmaciju ili
autosugestiju “Svakoga dana, u svakom pogledu, ja se osjećam sve bolje i bolje”. Njen
tvorac je, koliko se zna, Emil Kue. Autosugestijom su se ljudi služili mnogo prije njega, ali
je on taj metod dosljedno razvio. Poslije više godina eksperimentiranja, objavio je svoje
rezultate u obliku praktičnog priručnika pod naslovom “Gospodarenje sobom pomoću
svjesne autosugestije”. Ta knjiga je doživjela veliku slavu u svijetu, a prevedena je i kod
nas, čini mi se poslije Prvog svjetskog rata. Tisuće ljudi su je koristile za uklanjanje
nedostataka ličnosti i emocionalnih poremećaja. Ne postoje objektivne okolnosti, učio je
Kue, postoji samo naše ubjeđenje ili vjerovanje; a dosljednim korištenjem autosugestije
može se stvoriti svako unutrašnje stanje. Da je Kue ponekad dovodio sebe u smiješan
položaj pokazuje anegdota, nastala na osnovu istinitog događaja. Kue je jedno vrijeme
imao kliniku na kojoj je autosugestijom liječio razne poremećaje. Jednog jutra, dok je pred
grupom kolega izlagao svoje učenje, prišla mu je usplahirena medicinska sestra i rekla:
“Profesore Kue, bolesnik iz, sobe broj sedam osjeća se vrlo loše.”
“Sestro”, zaprijetio joj je Kue prstom, “nemojte više nikada tako nešto da kažete.
Bolesnik iz sobe broj sedam misli da se osjeća vrlo loše!” Sljedećeg jutra, dok je Kue
ponovo podučavao kolege svojoj teoriji, dotrčala je ista sestra i rekla: “Profesore Kue,
 49
bolesnik iz sobe broj sedam misli da je umro!”
Kueov sistem autosugestije davao je izvjesne rezultate, ali je u većini slučajeva
zahtijevao mnogo vremena. Tkogod je probao da ukloni neki ozbiljniji nedostatak ličnosti
autosugestijom, zna da mu je bilo potrebno nekoliko mjeseci da se jave prvi vidljivi
rezultati. Uslijed toga, znatno prije nego što poboljšanje može da se javi, ljudi gube
motivaciju, napuštaju taj metod i traže nešto etikasnije.

V.V.ETKINSON

Naravno, svaki postupak može se usavršiti i vrlo brzo javila su se poboljšanja

Kuevljevog metoda. Viljem Voker Etkinson, poznati okultista iz Čikaga, koji je objavio u
svijetu slavnu seriju knjiga o jogi i okultizmu pod pseudonimom Jogi Ramačaraka, pošao je
od pretpostavke da se čovjekov unutrašnji svijet formira pod djelovanjem unutrašnjih i
spoljašnjih utjecaja. Stoga on savjetuje dvije vrste djelovanja: spoljašnje i unutrašnje.
Polovinu vremena praktičar treba da posveti davanju autosugestija kako je to učio Emil
Kue, a drugu polovinu valja da iskoristi na slijedeći način. U stolici, postavljenoj nasuprot,
treba da zamisli samoga sebe i da sebi daje sugestije kao drugoj osobi, sa punim
uživljavanjem u sadržaj riječi. Znači, neko vrijeme govori sebi, na primjer: “Ja sam pun
samopouzdanja. Ja sam pun samopouzdanja. Ja sam pun samopouzdanja.” itd. A potom,
zamišljajući sebe u nasuprot postavljenoj stolici, treba da sugerira: “Ti, Džone Smite, si
pun samopouzdanja. Ti, Džone Smite, si pun samopouzdanja. Ti, Džone Smite, si pun
samopouzdanja...” Itd. Pokazalo se u praksi da se korištenjem ovog metoda poboljšanja
postižu brže nego uobičajenom autosugestijom.

TROSMJERNE AFIRMACIJE

Metodologija se i dalje usavršavala. Neki praktičari stvorili su sistem u kome čovjek

djeluje na sebe trosmjerno. Naime, svako od nas ponekad, a neki često, misli o utisku koji
ostavlja na druge ljude. Zamišljamo što i kako govore o nama. Kada bismo mogli
kontrolirati taj protok misli, da uvijek bude izraz pozitivnog stava prema nama, to bi nam
išlo u prilog. Ali, često u svojoj imaginaciji čujemo ljude kako kažu za nas “Petar je slabić”,
“Petar nema ustrajnosti” itd. (pretpostavio sam da se zovem Petar). Takav energetski tok,
zamišljen a ipak stvaran, potkopava naše samopouzdanje. Potrebno je rđavog gospodara
pretvoriti u korisnog slugu i zato usavršeni sistem autosugestije ili afirmacije koristi tri
smjera djelovanja na psihu, pored Etkinsonova dva, i treći kao da čujemo druge ljude koji o
nama pozitivno govore:
1. “Ja (Petar) sam istrajan!”
2. “Ti, Petre, si istrajan!”
3. “Petar je istrajan”.
Na ovaj način, trosmjernim djelovanjem, uspjeh se znatno brže postiže. Međutim,
iako je vremenski efikasniji od prethodna dva metoda i ovaj postupak zahtijeva relativno
dugo vrijeme da bi se javile značajne promjene u ličnosti: mjesec dana, dva mjeseca ili
duže. Drugi nedostatak svih ovakvih metoda je gubitak elastičnosti o ponašanju, nestanak
sposobnosti da se brzo prilagođavamo situaciji. Kada čovjek uspije usaditi u sebe ovakvo
uvjerenje, on u izvjesnoj mjeri gubi slobodu u izboru ponašanja i mora se ponašati u
skladu sa stavovima koje je u sebe usadio. Takav duhovni sadržaj liči na astro-mentalno
biće koje živi u njegovoj podsvijesti, na automat koji ima neku vrstu sopstvene volje i
slijepo teži da se ostvari, tako da je čovjeku ograničena sloboda izbora opcija.
Glavni nedostatak ovih metoda je stvaranje stanja egzistencije koji nazivamo
poricanje postojećeg, jer pokušavamo da stvorimo novu realnost ne rastvarajući postojeću,
već je poričemo (vidi metafizičke zakone stvaranja i rastvaranja).
Nasuprot ovakvih metoda, Ekskalibur daje slobodu u ponašanju i sticanju iskustava,
a također stvara novu realnost na čistom polju, jer je praktičar prethodno diskreirao stanja
koja bi potkopavala njegove kreacije. Čovjek treba biti slobodan birati kada hoće ustrajati u
 50
nečemu, a kada da to napusti. Potrebna mu je sloboda da uđe u neki odnos, ali isto tako
sloboda da ga prekine kada vidi da je besplodan ili štetan. Kratko rečeno, istinska sloboda
je sloboda za nešto i sloboda od nečega.

ALFE I BETE

Vraćajući se na metode stvaranja svog univerzuma, treba da pojasnim dva termina,

koje koristimo u Ekskaliburu. To su Alfa i Beta tvorevine, ili kraće, Alfe i Bete.
Alfa je odluka, naša individualna istina, prožeta htijenjem, kojom mi stvaramo svoj
subjektivni svijet. U jednom trenutku Biće donosi odluku i iz njega kreće intencija ili
namjera da nešto stvori u svom svijetu. Kada Alfa ne nailazi na otpor ili opoziciju od neke
već postojeće tvorevine, ili nekog drugog svjesnog Bića, ona se lako i brzo ovaploćuje u
tvorevinu, bilo da je materijalna, intelektualna ili emocionalna. Drugim riječima, ona se
ostvaruje ili u svijesti ili u fizičko-socijalnoj realnosti. Drugi sistemi Spiritualnog razvoja ili
rješavanja problema svakodnevnog života koriste različite termine za označavanje
tvorevine koju ja nazivam Alfom. Vidjeli smo da je Emil Kue koristio izraz autosugestija,
koji je i danas u širokoj upotrebi. Mnogi suvremeni sistemi koriste termin afirmacija, neki
pozitivna misao, a u Sajentologiji se koristi izraz postulat, koji je Habard definirao kao
odluku koja ima snagu da utiče na samu individuu ili druga Bića. Međutim, Ron Habard za
odluke koristi opći termin postulati, ali razlikuje Prvi postulat, a to je Alfa, i Drugi Postulat, a
to je Beta. On je prikrivao izvore iz kojih je stvarao Sajentologiju, ali mu se na početku
njegovih aktivnosti omaklo priznanje da ga je inspirirao Kroli: “Ideja postulata, koja je od
centralnog značaja za Sajentologiju, također je kamen temeljac Krolijeve Magije.”
Na svom putu ka ostvarenju, Alfa nailazi na prepreke, koje pružaju otpor njenom
ostvarenju. Kada pretrpi poraz, Biće donosi odluku kojom se opravdava ili objašnjava svoj
neuspjeh i preusmjerava se u drugom pravcu. Takve odluke jesu Beta tvorevine ili Bete.
Beta je reakcija na poraz Bića, Beta je porazna odluka.
Alfa je stvaralačka odluka, odluka u kojoj postuliramo željeni ishod. Suština Alfe je u
kretanju ka željenom cilju i približavanje tom cilju.
Suština Bete je u zaustavljanju i povlačenju od cilja!
Kada čovjek pokuša da izmijeni svoj svijet tako da odgovara njegovim željama i
donese odluku u tom smjeru (Alfa), u njemu se javljaju reakcije koje ga sprečavaju u
ostvarenju cilja. Beta je nešto što se u Biću javlja nasuprot Alfe, a što nije svjesno stvoreno
u tom trenutku. Dok čovjek ne pokuša nešto da stvori u svom svijetu, Beta tvorevine
uglavnom miruju. Ali kada pokuša da nešto stvori ili izmijeni, po zakonu akcije i reakcije on
nailazi na otpor. Kratko rečeno, Alfe u našoj svijesti izazivaju javljanje Beta.
Primjera radi, čovjek sjedi u društvu sa svojim prijateljima i sasvim se dobro osjeća.
Tada odluči da od jednog prijatelja zatraži novac na zajam. To je očito Alfa, jer je izraz
njegovog htjenja da dođe do novaca pozajmicom (odluka). Međutim, kad zausti da zatraži
novac, on pocrveni ili osjeti stezanje u grlu ili pritisak u stomaku ili samo blagu
nelagodnost. Sasvim jasno to je Beta, ispoljena u obliku opisanih tjelesnih reakcija. Ona
potkopava i ruši njegovu Alfu. Ta Beta je u stvari porazna odluka koju je nekada donio i
koje nije svjestan. Ona postoji na nesvjesnom nivou i miruje dokgod on ne krene sa
suprotnom pozitivnom odlukom ili Alfom. Bete mogu biti različite. Tom čovjeku, prije nego
što je rekao što hoće, može da se javi misao, praćena osjećanjem neprijatnosti, da će biti
odbijen. Ta misao, plus to osjećanje neprijatnosti, jeste Beta. Ta Beta ruši njegovu Alfu, jer
on i ne pokušava da zatraži zajam, već odustaje. Očito je da se Bela ne bi ni javila da nije
bilo Alfe. Javljanje Alfe podstaklo je pojavu Bete.
Bez obzira koliko ste lijeni, nećete imati nikakvih problema dok ne pokušate izmijeniti
situaciju. Ukoliko to pokušate, bilo na koji način (svi ti načini su Alfe), odmah će biti
restimulirani mrzovolja, otpor, misli kao što su “neću uspjeti”, “samo se zavaravam, znam
kakav sam”, “ja sam nesposoban” i njima slične, a to su sve Bete koje djeluju nasuprot
vaše Alfe. Normalan čovjek ima tokom dana stotine Alfi i još više Beta, ali mnoge od njih
savlađuje bez posebnog ulaganja napora. U životu neurotičara, neuroza je izvor
 51
mnogobrojnih Beta koje koče ostvarenje života i odnosa kakve želi (Alfe), tako da je to u
velikoj mjeri “Beta život”. Kao ekstrem, život psihotičara ili duševnog bolesnika je skoro u
potpunosti potopljen u bezbrojne Bete.
Da bi čovjek bio u stanju da stvori subjektivni univerzum po volji, on mora imati moć
da ostvari svoje Alfe. To u velikoj mjeri podrazumijeva uklanjanje svih mogućih Beta koje
ih potkopavaju i ruše.

RAZLOZI NEUSPJEHA NAVEDENIH METODA

Ako obratite pažnju na izložene metode djelovanja na sopstvenu svijest, koje su

postojale prije Ekskalibura, a postoje mnoge njima slične koje nisam naveo, uočiti ćete
njihov zajednički element: one pokušavaju da stvore novu realnost odlukama (Alfe) koje su
protustavljene prethodno postojećim negativnim odlukama (Bete). Te odluke koje se
suprotstavljaju novoj realnosti nisu uklonjene, odnosno diskreirane, već praktičar pokušava
da ih zatrpa i savlada pozitivnim odlukama. Da li je to moguće? Naravno da nije! Zašto?
Evo vam prilike da primijenite stečena znanje o metafizičkim zakonima djelovanja na
ljudsku svijest. To što ti metodi pokušavaju jeste PORICANJE POSTOJEĆEG, a svako
poricanje dovodi do istrajavanja stanja koje se poriče!
Zapamtite da svi metodološki postupci, bez obzira kako i koliko se glasno reklamirali,
koji pokušavaju da uklone ili savladaju silom prethodno postojeća negativna stanja, mogu
da postignu samo kratkotrajni uspjeh, jer prije ili poslije ta negativna stanja izbijaju u
svijesti i ruše kratkovječnu pozitivnu kreaciju. Tu spadaju mnogobrojni sistemi
autosugestije, duboke hipnoze i samohipnoze, pisane ili izgovorene afirmacije,
subliminalne kazete i slični metodi. Sadržaji, vjerovanja i ideje date nasuprot postojećih
starijih vjerovanja, zasnovanih na davnašnjim odlukama koje djeluju u suprotnom smjeru,
stvaraju problematičnu situaciju u kojoj su dvije namjere suprotstavljene jedna drugoj i tako
stvaraju greben, Trajnu Energetsku Masu (TEM) čija je karakteristika blokiran energetski
tok.
Takvim postupcima može se postići privremen uspjeh, jer prethodne odluke bivaju
zatrpane suprotnim odlukama i za neko vrijeme potisnute iz svijesti. Ali odluke su Atman
stanja, One su izvan ovog univerzuma (MEVP), iako pokreću procese u njemu. Prije ili
poslije, zavisno od situacije, one će biti restimulirane u aktivnost i pojaviti će se u svijesti
kao Bete.
Na osnovu poznavanja metafizičkih zakona da bi nova, pozitivna vjerovanja,
osjećanja i ubjeđenja mogla da se ispolje u vašem svijetu, uvijek, uvijek, uvijek
treba da težite uklanjanju prethodno postojećih starih, negativnih.

SISTEM AFIRMACIJA ŠKOLE PREPORADJANJA

Svi sistemi samorazvoja vrijedni spominjanja, koji na ovaj ili onaj način uče čovjeka
da uobliči subjektivni univerzum po svojoj volji, suočavaju se sa dva suštinska problema:
kako učiniti Alfe što prodornijim i jačim i kako efikasno i brzo ukloniti Bete ili unutrašnje
barijere koje se javljaju na putu ostvarenja Alfi. To nas dovodi do pretposljednjeg sistema
korištenja autosugestija ili afirmacija koji je prethodio pojavi Ekskalibura. Nastao je pod
okriljem psihoterapeutskog i Spiritualnog sistema preporađanja (rebirtbing), koji je prije
dvadesetak godina u Kaliforniji stvorio Leonard Or. On naziva autosugestiju afirmacijom, a
definira je kao “pozitivnu misao koju smo odlučili stvoriti u svojoj svijesti da bismo proizveli
željeni rezultat”. Leonard Or očito nije imao znanje o metafizičkim zakonima ili stanjima
egzistencije, ali se empirijski uvjerio da je pozitivno djelovanje afirmacija kratkovječno i
prolazno, ukoliko se ne uklone suprotni sadržaji svijesti koji bivaju restimulirani kada se
daju pozitivne afirmacije.
Praktičari ovog sistema naišli su na isti problem koji je mučio njihove prethodnike.
Kada dajemo sebi autosugestije, negativne misli i osjećanja dižu glavu i poništavaju
pozitivno djelovanje. Mi bismo rekli, kada dajući Alfe, restimuliraju se u aktivnost Bete i
 52
poništavaju djelovanje Alfi. Da bi riješiti taj problem, Leonard Or i njegovi suradnici su
pisali svoje afirmacije (Alfe), ali su pored njih ili nasuprot njih zapisivali i svoje negativne
reakcije (Bete), sve dok takve negativne reakcije ne bi nestale. Snažne afirmacije iznose
na površinu svijesti sve negativne misli i osjećanja, pohranjena duboko u nesvijesti,
otvarajući tako praktičaru mogućnost da otkrije koje to prepreke (Bete) stoje između njega
i njegovog cilja. Na primjer, ako neka žena ima snažno vjerovanje “Muškarci su lažljivi”, to
vjerovanje će trovati njene odnose sa suprotnim spolom i ona neće moći imati
zadovoljavajući brak ili ljubavni odnos. Ona to vjerovanje treba da okrene u pozitivnu
afirmaciju “Muškarci su prema meni iskreni i pošteni”. Vježba stvaranja nove realnosti
sastojati će se u ispisivanju afirmacija i svojih negativnih reakcija (Beta), bilo da su to misli,
vjerovanja, osjećanja ili tjelesne senzacije koje potkopavaju datu afirmaciju.
Praktičar treba uporno pisati svoju afirmaciju i sve negativne reakcije na nju, sve dok
ne iscrpe ove druge i one prestanu da se javljaju u njegovoj svijesti ili tijelu. U suštini
ovakav postupak (ispisivanje Beta) dovodi čovjeka do postepenog svjesnog suočavanja sa
njima i njihove diskreacije ili rastvaranja. Kada je u stanju da piše afirmacije i da se pri
tome osjeća u skladu sa afirmacijom, Bete su uklonjene i nesvjesni duh biva programiran
bez smetnji. Očito je da se na ovakav način daleko brže stvara realnost svijesti (i
nesvjesnom), koja se potom materijalizira na takozvanom objektivnom planu.
Kao što sam napomenuo, i od boljeg postoji bolje, efikasnije i sveobuhvatnije.
Formula Rastvaranja uklanja Bete daleko brže nego njihovo ispisivanje, tako da je
stvaranje poželjne realnosti u Integralnom Ekskaliburu mnogo superiornije i od posljednje
opisane metode. Ja sam je razvio iz postupka Keti Orem, koji je ona opisala 1984. godine,
kao što sam to naveo u uvodu u ovu knjigu.

METODA KETI OREM

Evo opisa Procesa za uklanjanje Beta i stvaranje poželjne realnosti koji je koristila
Keti Orem. Neko vrijeme poslije 1984. godine donekle ga je preinačio Rogi Bleter:
1.
tvori psihičku sliku (cilja ili ideala koji hoćeš da ostvariš).
2.
aopći afirmaciju da ga imaš ostvarenog.
3.
ostavi sebi pitanje: Da li ga ja imam?
4.
a li u meni postoji kontra-intencija? Obrati pažnju na bilo koji fenomen koji se u
tebi sada javi, bez obzira koliko suptilan bio.
5.
dje se javlja? U tijelu? U auri? U mozgu? U Višoj Svijesti? U Energetskom polju
čitave planete? Je li kontraintencija velika? Je li mala? Da li pripada nekom
drugom vremenu? Da li pripada drugom kontinuumu ili vibraciji?
6.
ko ili što stvara tu kontraintenciju?
7.
a li postoji bilo koji razlog za to? U tijelu? U auri? U mozgu? U Višoj Svijesti? U
Energetskom polju čitave planete?

UKLANJANJE BETA U EKSKALIBURU

Da bi vam bio jasan postupak stvaranja subjektivnog svijeta u Ekskaliburu,

neophodno je da vam se prethodno ukaže na nova saznanja koja sam prvi put objavio u
mojoj knjizi “Kreaton”. Ovo je očigledan primjer kako sistem koji je nastao iz Ekskalibura
povratno djeluje na njega i obogaćuje ga znanjima koja u prethodnom periodu nije
sadržavao. Radi detaljnog upoznavanja sa ovim važnim podacima upućujem čitaoca na
 53
“Kreaton”, a ovdje ću te podatke izložiti veoma sažeto, koliko je to neophodno za efikasniju
primjenu Ekskalibura.

ISKUSTVENE POZICIJE

Iskustvena pozicija označava položaj u kome se doživljava neko iskustvo, odnosno

točku gledišta koju osoba zauzima dok ga proživljava.
Za uspješnu primjenu Ekskalibura treba da razlikujete tri iskustvene pozicije:
Stanje uključenosti (Prva pozicija), Stanje isključenosti (Druga pozicija) i
Metapoziciju (Treća pozicija).
Stanja uključenosti, isključenosti i metapozicije imaju veliki značaj za stvaranje
željenih crta ličnosti, identiteta i subjektivnih stanja na jednoj strani i za ostvarenje ciljeva u
objektivnoj realnosti na drugoj. Također za diskreiranje nepoželjne realnosti.
Stanje uključenosti. Osoba je uključena u doživljaj kada se nalazi u njemu, kada ga
doživljava iznutra. Ona vidi svojim očima i gleda iz samog doživljaja na ostale elemente
iskustva koje doživljava ili ostale učesnike u iskustvu. Pri tome ona ne može da vidi sebe,
jer gleda iz sebe.
Stanje isključenosti. Osoba je isključena kada vidi sebe kao na ekranu. Ona
iskustvo doživljava spolja, jer je posmatrač svog doživljaja, tako da vidi čitav doživljaj i
sebe usred doživljaja.
Metapozicija. Osoba je u metapoziciji kada se identificira sa nekom drugom osobom,
bićem ili objektom i zauzima njegovu točku gledišta.
Za praktičan rad u Ekskaliburu važno da znate slijedeće:
Uključeno iskustvo u kome sebe ne vidimo, jer smo u njemu, predstavlja cilj ili ishod
koji želimo da ostvarimo.
Vizija sebe u isključenom iskustvu, u kome sebe vidimo kao na ekranu,
predstavlja smjer u kome se krećemo ka ostvarenju željene realnosti. U tom smjeru
aktivirana je naša psihička energija.
Ovo je polazna osnova za primjenu te dvije iskustvene pozicije za ostvarenje
različitih ciljeva.
Sljedeći značajan podatak je ovaj. Sva ostvarenja možemo podijeliti na dvije vrste:
1.
eljena stanja i
2.
eljene okolnosti
STANJA su subjektivne kategorije. Kao što termin nagovještava, to je nešto što staje
ili postoji unutar nas. To su crte ličnosti i karaktera, emocionalna stanja, stanja svijesti,
vjerovanja, ubjeđenja, sposobnosti, vrijednosti, a također duševno raspoloženje koje
osjećamo.
OKOLNOSTI su, kao što sama riječ kaže, ono što postoji okolo čovjeka. To je
materijalno i društveno okruženje, koje uključuje emocionalne i socijalne odnose sa drugim
ljudima i materijalne komponente života.
Nije svejedno da li smo u pokušaju stanja ili okolnosti u jednoj ili drugoj iskustvenoj
poziciji. Naprotiv, od iskustvene pozicije zavisi jako mnogo. Ona je često ključni činilac
razlike između uspjeha i neuspjeha.
Za DISKREIRANJE nepoželjne realnosti nužan je uključen stav, jer samo tako
možemo doći u točku iz koje je tvorevina nastala, točno je duplirati i na taj način diskreirati
iz egzistencije.
Za ostvarenje STANJA (crte ličnosti, stanja svijesti i slično) efikasniji je stav
uključenosti. Pokušaj da stvorimo neko stanje isključeno, kada vidimo sebe kao na ekranu,
dovodi do odlaganja ostvarenja tog stanja.
Za ostvarenje OKOLNOSTI, odnosno materijalnih tvorevina i poželjnih odnosa sa
drugim osobama, nužan je stav isključenosti. Pokušaj da stvorimo poželjne okolnosti na
uključen način sigurno vodi neuspjehu!
 54
Ova saznanja zasnovana su na iskustveno provjerenim činjenicama. Detaljna
objašnjenja navedena su u “Kreatonu”, pa zainteresiranog čitaoca upućujem na taj izvor.
Kako stvarati sopstvenu realnost u Ekskalibur sistemu? Svoje htjenje, ono što
hoćemo, osjetimo u potpunosti, a tada glasno saopćavamo kao svoju Alfu, sebi ili partneru
(ukoliko radite u paru ili dijadi). Naravno, u okolnostima svakodnevnog života; u kojima ne
bi bilo pogodno glasno saopćavati Alfe, jer bi to privuklo pažnju okoline, možete Alfe reći u
sebi, ali i tada moraju biti prožete osjećanjima i snažnim htjenjem. Sve negativne reakcije
koje se jave (Bete) uklanjamo Formulom Rastvaranja ili ponekad Pretjerivanjem
(Prenaglašavanjem). Ovaj drugi postupak primjenjuje se samo na vrlo jednostavne Bete.
Odmah ću objasniti Pretjerivanje, budući da Formulu Rastvaranja već poznajete.
Pretjerivanje ili Prenaglašavanje, kao što sama riječ kaže, sastoji se u tome da
negativnu reakciju (Betu) prikažete kao daleko veću nego što jeste. Kada na pretjeran
način ponovite svoju Betu, ona ima tendenciju da odmah nestane. Taj postupak nalikuje
na pretjerano napuhavanje balona. Ako balon pretjerano napušete, on puca i nestaje. Neki
taj postupak nazivaju karikiranjem, ali taj izraz može da stvori pogrešan utisak da se radi o
ismijavanju svoje Bete. To nekad može da bude slučaj, ali ne uvijek. Pravilnije je definirati
postupak kao pretjerivanje u prikazivanju, predimenzioniranje ili prenaglašavanje.
Primjer će vam to najbolje osvijetliti. Ako praktikantkinja ženskog pola stvara svoju
novu realnost kroz Alfu “Muškarci mi žele sve najbolje”, ona treba da osjeti u potpunosti
svoju Alfu i da je potom, sa htjenjem da se realizira, glasno saopći: “Muškarci mi žele sve
najbolje”. Pri tome je isključena, odnosno stvara viziju sebe kao na ekranu u poželjnom
odnosu sa muškarcem ili muškarcima (jer ona hoće da kreira poželjnu okolnost).
Istovremeno obraća pažnju da li je ta Alfa čista ili je praćena nekom Betom, a to znači
negativnom reakcijom koja potkopava snagu njene Alfe. Bete mogu biti različite: tjelesni
pokreti i tikovi preko kojih praktičar pokušava da prenese poruku (dizanje obrve, klimanje
glavom, trzanje tijela, trzanje usne) ili neka psihička slika, misao ili osjećanje koje odvlači
pažnju.
U našem slučaju žena je, saopćavajući svoju Alfu, podigla obrvu i tako ispoljila Betu.
Sada treba da ukloni ovu Betu i to radi na slijedeći način. Nekoliko puta uzastopno
ponavlja Alfu “Muškarci mi žele sve najbolje”, i pritom podiže obrvu daleko više nego što je
to prethodno učinila, dakle sa pretjerivanjem, uz punu svijest da je to greška. Znači, ona
pretjeruje sa tim. Potom ponovo daje alfu: “Muškarci mi žele sve najbolje”, pazeći da li je
Alfa čista ili je praćena Betom. Ista Beta može ponovo da se javi, ili može da se javi neka
druga. Na primjer, može da joj se javi slika nekog restorana gdje je nekada jela, koja je
sprečava da jasno vidi viziju svog ostvarenog cilja - sebe okruženu dobronamjernim
muškarcima. Tu će Betu ukloniti na taj način što će nekoliko puta glasno kazati sebi, sa
punim uživljavanjem: “Moram biti tamo! Važno je biti u tom restoranu! To je sada
najvažnija stvar na svijetu!” (to je očito pretjerivanje) itd. Potom ponovo daje svoju Alfu i
tako radi sve dok Alfa ne ostane sasvim čista. Nije važno kako radite pretjerivanje, koji
način koristite, važno je da pretjerano prikažete svoju Betu.
Pretjerivanjem uklanjamo uglavnom jednostavne reakcije, kao što su nekontrolirani
gestovi, mimika i tikovi, a za sve kompliciranije Bete, kod kojih je moguće osjetiti emociju
koja ih prati, koristimo formulu Rastvaranja. Da bismo ih diskreirali nužno je da ih
dupliramo. Drugim riječima, jedini način da se savlada i ukloni nepoželjno stanje jeste
stvoriti ga u još većoj mjeri.
Ovaj način uklanjanja pogrešaka odavno je poznat u pedagoškoj psihologiji, posebno
kod učenja veština. Na primjer, kada učenik na kursu daktilografije česlo griješi kod istog
slova u nekoj riječi, što više napora ulaže da to ispravi greška sve upornije istrajava. Da bi
je uklonio, treba da postupi na slijedeći način: pogrešno slovo treba da nekoliko puta
namjerno otkuca, uz punu svijest da je to greška. Poslije toga, greška obično zauvijek
nestaje. Da su mnogi sistemi samorazvoja i pojedinci koristili taj postupak, počevši od
Gurđijeva do transakcione analize, naveo sam u poglavlju “Korijeni Ekskalibura i srodni
sistemi”.
Do sada izložen postupak diskreiranja nepoželjnuih stanja i okolnosti i postupak
 55
kreiranja poželjne realnosti ne razlikuje se bitno od metodologije opisane u prvoj verziji
Ekskalibura i Novom Ekskaliburu. Metodologija Integralnog Ekskalibura unosi suštinska
poboljšanja kako u postupak rastvaranja, tako i u postupak stvaranja poželjne realnosti.
Kako to u praksi izgleda?

INTEGRALNO PROCESIRANJE

Kao što sam prethodno u tekstu spomenuo, Integralno procesiranje zahvaća sve
značajne komponente iskustva pri njegovom kreiranju i diskreiranju. To su:
Svi bitni elementi jednog doživljaja, a to znači: emocije, tjelesne senzacije, misaoni
elementi i drugi. Većina suvremenih sistema insistira isključivo na emocijama, tjelesnim
senzacijama ili na vjerovanjima, stoga su takva procesiranja djelomično uspješna.
Točka gledišta individue koja ga primjenjuje (Ja-stajalište);
Druge točke gledišta kroz koje individua doživljava neko iskustvo, odnosno točke
gledišta drugih osoba koje učestvuju u tom iskustvu. To postižemo postupkom Vrteške.
Vrijeme u potpunosti, jer na trenutno iskustvo djeluju i prethodna iskustva iz
prošlosti i naša očekivanja, strepnje i strahovi koje na Vremenskoj Stazi lociramo o
budućnost.
U prethodno navedenom slučaju žene koja hoće da svoja neprijatna iskustva sa
muškarcima transformira u poželjna, ona treba da postupi na slijedeći način u Integralnom
procesiranju:
Treba da saopći sa uživljavanjem svoju Alfu “Muškarci mi žele sve najbolje”, a potom
da diskreira sve važne elemente koji se javljaju kao Bete (emocije, tjelesne, senzacije i
ostale elemente). To bi ona činila i u prethodne dvije verzije Ekskalibura, u tome nema
razlike. Sada treba da doda i nov, Spiritualni element - što je naučila iz takvog negativnog
iskustva, iz prethodnog lošeg odnosa sa muškarcima?
Dalje, osim svoje točke gledišta, treba da uključi procesiranje ostalih značajnih
točaka gledišta (postupak Vrteške). Treba da radi proces iz točke gledišta muškaraca za
koje ima utisak da joj ne žele dobro i da njihov loš diskreira i na njihovom mjestu kreira
nov, poželjan. To mogu biti konkretne osobe muškog spola ili se ona može identificirati sa
muškim spolom u cjelini, sa kolektivnom sviješću muškog roda. Ako je njena majka (ili
neka druga za nju značajna osoba) također imala negativan odnos prema muškarcima,
treba da se sa njom identificira, diskreira takav negativan stav i zamijeni ga pozitivnim. To
važi i za druge osobe značajne za njen odnos sa muškarcima.
Najzad, treba da zahvati vrijeme u cijelosti. Kada stvori osjećanje da joj muškarci žele
dobro, treba da pažljivo razmotri da li iz prošlosti negativna iskustva sa muškarcima
vrebaju da prodru u sadašnje vrijeme i obore njenu Alfu. Ako stekne utisak da u prošlosti
postoje takva iskustva, treba da ih diskreira i pretvori ih u pozitivna (vidi Kreaton). Potom
treba da zahvati budućnost na sličan način. Primjerice, ako ima utisak da je sada taj odnos
sređen, ali da “u budućnosti to opet može ispasti loše”, ili “nisam sigurna kako će to
kasnije izgledati”, ona treba da procesiranjem sredi i taj segment vremena. Naravno,
prošlost i budućnost su iluzorne, postoji samo sada, ali čovjek ima tendenciju da strukturira
svoj doživljaj vremena kao da prošlost i budućnost postoje. Zato je u Integralnom
procesiranju nužno staviti ih pod kontrolu.
Ovakav Integralni postupak nužno je primijeniti kod svih postupaka u Integralnom
Ekskaliburu. Neke od tih komponenata mogu biti bez naboja i tada je procesiranje suvišno.
Ali dobro je da čovjek bude siguran. Treba da počne proces, pa ako je komponenta sa
kojom radi prazna, da je izostavi.
U Ekskaliburu praktičar postepeno, kroz sve složenije vježbe, savlađuje postupke
stvaranja svoje realnosti. Počinje sa očiglednim Alfama, kao što su “Ja sam ja”. Potom uči
da se prebacuje iz jedne realnosti u njoj suprotnu, na primjer, sa punim uživljavanjam daje
Alfu “Osjećam se dobro” i čim je očisti od svake Bete, prelazi na Alfu “Osjećam se loše”,
opet sa potpunim uživljavanjem. Isti postupak se primjenjuje u djelovanju na sopstveno
tijelo, u stvaranju identiteta i svega ostalog što čini njegov subjektivni univerzum.
 56

DA SE PODSETIMO

Alfa je subjektivna istina kojom individua stvara svoju realnost. Njena suština je u
približavanju cilju čije se ostvarenje postulira. Alfa je stvaralačka odluka.
Beta je u odnosu na Alfu kontraintencija, jer je ometa i djeluje njoj nasuprot. Suština
Bete je u zaustavljanju i povlačenju od cilja. Beta je porazna odluka.
Sve procese u Integralnom Ekskaliburu radimo holistički, tako da zahvatimo jedno
iskustvo po svim njegovim bitnim komponentama, bilo da ga rastvaramo ili stvaramo.
Sada ćemo preći na praktične vježbe stvaranja sopstvene realnosti.

OČIGLEDNE ISTINE

Ovdje su vam date slijedeće Alfe, koje sadrže očiglednu istinu, pa ih naizgled ne
treba dokazivati. Međutim, i u ovakvim slučajevima mnogi ljudi, kada ih saopćavaju, ne
čine to nesputano, već su takve Alfe praćene Betama koje treba ukloniti.
Kako se radi ova vježba? Praktičar daje sebi, sa uživljavanjem, prvu Alfu “Ja sam ja!”
Pošto je saopćio, on obraća pažnju da ti je ona čista i neometena ili se javljaju Bete koje je
potkopavaju, na primjer stezanje u stomaku, knedla u grlu, drhtanje prstiju, dizanje obrva,
klimanje ili odmahivanje glavom, vrpoljenje i slične. Bete mogu biti i misli, kao što su “Da li
sam ja zaista ja?”, osjećanja sumnje, nevjerice i tome slično. Bete koje se jave treba
očistiti, jednu po jednu, Formulom Rastvaranja. Podrazumijeva se da se poslije
diskreiranja pažnja usmjerava na stanje o kome govori vaša očigledna istina. Poslije
uklanjanja svake Bete daje se opet ista Alfa, iznova se ukloni Beta koja se javila itd., sve
dok Alfa ne ostane sasvim čista i za taj nivo Ekskalibura sa njom ste završili.
Obično je dovoljno da sa tom Alfom radite samo iz Prve pozicije (Ja točka gledišta),
ali ako neka osoba ne može očistiti Alfu od Beta na taj način, primijenite Integralno
procesiranje (na primjer, ako osoba ima utisak da drugi procjenjuju da je nesigurna kada to
kaže i slično).
Koliko treba da traje Alfa koju ste očistili od Beta? Ne predugo, od 5-10 sekundi. Na
primjer, osjetiti ćete a potom ćete glasno kazati partneru (ili sebi, ako radite solo), “Ja sam
ja” i, osjećajući to kao istinu, istrajavate u tom stanju 5-10 sekundi. Ako se u tom periodu
ne javi nikakva Beta, pređite na slijedeću Alfu i tako do kraja, dok ne očistite svih sedam
očiglednih istina.

1.
a Sam ja.
2.
a govorim.
3.
a odlučujem.
4.
a pokrećem svoje tijelo.
5.
a osjećam svoja osjećanja.
6.
a sam izvor svojih iskustava.
7.
a sam centar svog svijeta.

INDIVIDUALAN RAD I RAD SA PARTNEROM

Tehnike Ekskalibura se rade ili individualno ili sa partnerom, odnosno sa grupom ljudi
okupljenih da bi iskoristili grupnu energiju. Razlika između individualnog i grupnog rada
 57
(odnosno sa partnerom) nije suštinska, već je rad sa partnerom vremenski efikasniji.
Radeći sa partnerom, praktičar postiže željeni rezultat za kraće vrijeme nego kada radi
sam. Zato, kada treba da riješite ozbiljan problem, dobro je da nađete partnera. U takvom
radu pojedinačne energije se ne sabiraju, nego se množe. To je odvajkada poznato.
Zapisane su Kristove riječi u Bibliji: “Kada se dvoje ili više njih sakupi u moje ime, ja sam
među njima”. Iskoristite grupnu dinamiku da što prije ostvarite proboj u stvaranju
sopstvene realnosti.
Ako radite sa partnerom kome manjka samopouzdanje, treba da postavite niži kriterij
za “polaganje ispita” u ovoj vježbi, a također u slijedećoj. Nemojte u ove dvije vježbe težiti
savršenstvu, jer će vam se partner zaglibiti na tom nivou i izgubiti će mnogo vremena.
Imati ćete kasnije dovoljno prilika da usavršite svoje Alfe.

VJEŽBA MIJENJANJA REALNOSTI

U ovoj vježbi učite se da se brzo prebacujete iz jedne realnosti u suprotnu. Ovo na

neki način liči na glumačke vježbe i zasniva se na potpunom uživljavanju u različite
realnosti. Neki neognostički sistemi svojataju ovu vježbu, ali se ona prakticira u mnogim
glumačkim školama koje rade po sistemu Stanislavskog. Zašto je potrebna ova vježba?
Odgovor je jednostavan. Veoma često u životu potrebna vam je moć da se prenesete iz
jedne realnosti u drugu. Na primjer, kada ste depresivni i želite izaći iz tog stanja, morate
imati sposobnost da u svojoj svijesti stvorite prijatno osjećanje, da bi se ono potom
objektiviziralo Ako vas boli glava, morate imati moć da se prebacite u stanje koje
karakterizira odsustvo bola, odnosno zdravlje i zadovoljstvo. Ako ste nezaposleni, a želite
stvoriti realnost u kojoj imate posao koji vas čini zadovoljnim, potrebno je da budete u
stanju da u svom subjektivnom svijetu (u svijesti, tj. u mašti i osjećanjima) stvorite situaciju
u kojoj imate taj posao, a polom će se vaš subjektivni svijet opredmetiti u opipljivoj
realnosti. Ukoliko niste u stanju da u svojoj mašti izazovete osjećanje da imate posao,
sigurno ga nećete dobiti ni u objektivnoj realnosti. Zato morate biti sposobni stvoriti
suprotnu stvarnost od neželjene, a ova vježba vas priprema za to, daje vam sposobnost
prebacivanja iz jedne realnosti u drugu. Neke od ovih Alfi govore o neprijatnoj ili neželjenoj
realnosti. Njihov cilj nije da takvu realnost stvorite, već da vas izvježbaju za brzo mijenjanje
nepoželjne u poželjnu realnost.
Kako ćete raditi vježbu mijenjanja realnosti? Stvaranjem čistih i snažnih Alfi! Uzeti
ćete prvu Alfu sa liste: “Ja ne znam gdje sam” i uživjeti ćete se u nju. To znači da ćete je
osjetiti u potpunosti, kao glumac koji publici treba dočarati da se osjeća zbunjen, izgubljen,
da na zna gdje se nalazi. I tada je jednostavno i glasno saopćavate partneru (ako radite sa
partnerom) ili sebi, kao da ispoljavate očiglednu istinu. Ako se pri tome javi bilo kakva Beta
(tikovi, trzanje dijelova tijela, nevoljni gestovi, podrhtavanje ili nesigurnost glasa, pritisak u
pleksusu, stezanje u grlu, osjećanje sumnje u svoju Alfu, nevjernica, misli koje je obaraju,
na primjer “Znam da nije tako” itd), treba da je uklonite Formulom Rastvaranja (ili
pretjerivanjem, ukoliko je Beta neka jednostavna tjelesna reakcija), sve dok Alfa ne ostane
sasvim čista. Tada mijenjate realnost, uživljavate se u suprotnu koju izražava Alfa: “Ja
sam ovdje i sada.” Treba da se također uživite u ta realnost. Pri tome treba da u
potpunosti zaboravite ono u što ste se prethodno uživljavali, ovo je potpuno druga, nova
realnost i za vas samo ona postoji u ovom trenutku. Ako se javi Beta, očistite je, pa
ponovo, sa potpunim emocionalnim unošenjem, saopćite istu Alfu, sve dok nije sasvim
čista u trajanju od 5-10 sekundi.

1.
a ne znam gdje sam.
2.
a sam ovdje i sada.
3.
ivot je tužan.
 58
4.
ivot je lijep.
5.
a se osjećam vrlo loše.
6.
a se osjećam vrlo dobro.
7.
a ne znam tko sam ja.
8.
a znam tko sam ja.
9.
a stalno imam probleme u životu.
10.
a uvijek nađem rješenje problema.
11.
ivot je za mene iluzija.
12.
ivot je za mene realnost.
13.
rugi ljudi odlučuju o mom životu.
14.
svom životu ja odlučujem.
15.
kolina me je napravila ovakvim kakav jesam.
16.
a sam onakav kakav odlučim da jesam.
17.
a sam osjetljiv na kritiku i uvrede.
18.
a sam otporan na kritiku i uvrede.
19.
a ne znam što hoću.
20.
a znam što hoću.

Pokazati ćemo na jednom primjeru kako se radi ova vježba. Pretpostavimo da ste
došli do realnosti br. 4, “Život je lijep.” Treba da je osjetite što bolje možete, da se uživite u
realnost da je život za vas doista lijep. Dok je saopćavate i 5-10 sekundi poslije toga
trebate biti u tom stanju, da budete u toj realnosti (također i neposredno prije nego što ste
počeli da je saopćavate). Istovremeno pazite da li vam se javlja neka Beta, na primjer
imate osjećanje sumnje da je to točno. Odmah primijenite Formulu Rastvaranja da uklonite
tu Betu sumnje. Ovako:
1.
sjetite u potpunosti to osjećanje sumnje.
2.
roširite se preko krajnjih granica tog osjećanja, do Praznine i skrenite pažnju na
ciljno stanje, na osjećanje u sebi da je život za vas lijep. Zatim, osjećajući u
potpunosti ono što govorite, opet saopćavate partneru svoju Alfu: “Život je lijep”
i otkrivate svaku novu Betu koja se javlja neposredno prije, za vrijeme i 5-10
sekundi poslije izgovaranja Alfe. Beta koja se javi može biti ista Beta (u ovom
slučaju osjećanje sumnje u svoju izjavu), ili neka druga. Opet je uklanjate
Formulom Rastvaranja dok Alfa ne ostane sasvim čista.
Ovdje je potrebna jedna napomena. Bete se obično javljaju, ali ne moraju da se jave.
Alfa može biti odmah čista i tada idete dalje.
 59
Vježba je završena kada očistite sve Alfe sa liste. Možete postaviti pitanje zašto je
potrebno Alfu držati čistom od Bete samo 5-10 sekundi. u ovoj fazi vašeg rada to je
dovoljno. Ako biste pokušali da je držite pola minuta, minut ili duže, svakako bi vam se
javila neka Beta. Viši nivo efikasnosti Ekskalibura i jeste takozvana “duga Alfa”, kada je
Alfu potrebno održati minut ili dva. A najviši nivo jeste takozvani bulbejting. To je
sajentološki termin, koji označava održavanje čiste Alfe za vrijeme dok partner pokušava
svim sredstvima da vas izbaci iz nje: napada vas, vrijeđa, nasmijava, gura rukom i tome
slično. Ta vježba može da traje poduže i praktičar treba sve to vrijeme da ima čistu Alfu
bez ikakve Bete.
Ponekad, premda veoma rijetko, dogodi se da čovjek nije u stanju da saopći Alfu bez
Beta i to traje vrlo dugo. Kako da postupite u takvoj situaciji? Ako je to vaš partner, recite
mu: “U redu, vidim da ne možeš. Ali, kada bi ti bio čovjek koji to može, kako bi se osjećao?
Kako bi sjedio? Kako bi disao?” On će odmah dobiti izgled čovjeka koji je u toj realnosti.
Kada se to dogodi, recite mu: “Sada mi daj Alfu.“ I problem je riješen!
Kada prođu Ekskalibur i nastave da ga primjenjuju, mnogi učesnici postižu za kratko
vrijeme zapanjujuće rezultate. Na primjer, jedan loš student, koji je mnogo puta padao na
ispitima i nekoliko godina izgubio na fakultetu, poslije samo nekoliko dana rada (po 1-2
sata dnevno) na Alfi “Ja sam uspješan student”, ušao je u stanje permanentne Alfe. Sve
vrijeme se osjećao kao uspješan student. Rekao mi je: “Sada mi nije važno što radim, da li
klimam glavom ili ne. Ja se sve vrijeme osjećam kao uspješan student. Kad telefoniram
prijatelju, ja sam na to koncentriran, ali ja telefoniram kao uspješan student, a ne kao
propali student. Kad idem na sastanak sa djevojkom, ja idem kao uspješni student, kada
jedem, pijem, tuširam se, bilo što, u pozadini je to osjećanje. I, naravno, kada polažem
ispite, ja ih polažem kao uspješan student.” Ustvari, on je stvorio snažan identitet
uspješnog studenta i u njemu je provodio najveći dio svog vremena (vidi kasnije o
identitetima). Nije nikakvo čudo da je počeo efikasno polagati ispite i od tada nema
problema sa studiranjem. Kada potreba za tim stanjem, odnosno identitetom, prestane, on
će ga zamijeniti nekim drugim.

PRINCIPI INTEGRALNOG PROCESIRANJA

Dugogodišnja praksa me je uvjerila da problem nije do kraja riješen ako nije

integralno zahvaćen, ako sve njegove komponente nisu diskreirane. Isto tako stvaranje
poželjnog stanja ili okolnosti nije potpuno uspješno ako ne angažiramo sve važne
komponente. Zato sam u Integralnom Ekskaliburu primijenio cjelovit i sveobuhvatan
pristup, tako da se u diskreiranju nepoželjnih stanja i okolnosti zahvaćaju sve bitne
komponente kojih smo u ovom trenutku svjesni. Na isti način pristupa se i kreiranju
poželjnih stanja i okolnosti. Ukoliko u budućnosti budu otkrivene nove, do sada
neobuhvaćene, komponente diskreiranja i kreiranja, one će svakako postati sastavni dio
tih procesa. Na osnovu toga mogu da tvrdim da sistem izložen u ovoj knjizi potpunije
zahvaća procese stvaranja i rastvaranja nego bilo koji prethodni ili suvremeni sistem.
Premda sam na početku ovog spisa ukazao na elemente Integralnog Ekskalibura,
koji ga razlikuju od prethodne dvije verzije, i to ponovio u prethodnom poglavlju, ponoviti
ću te elemente drugi put, zbog njihovog izuzetnog značaja.
Integralno procesiranje obuhvaća slijedeće: Procesiranje svih bitnih elemenata
jednog iskustva, procesiranje sa svih značajnih točaka gledišta sa kojih se to iskustvo
doživljava i potpuno vremensko procesiranje (u sadašnjosti, prošlosti i budućnosti). To
znači slijedeće:
1. Zahvaćaju se svi bitni elementi na prvoj iskustvenoj poziciji ili sa točke
gledišta Ja, a to su:
a.
izički: oni se svode na tjelesne osjećaje
 60
b.
mocionalni: osjećanja, emocije
c.
entalni: vjerovanja, vezanost pažnje, misli, ideje itd. Od mentalnih elemenata
daleko najznačajnije su odluke.
d.
piritualni: koje se svode na shvaćanje iskustva sa najviše Spiritualne točke -
zašto smo to iskustvo imali, koju smo životnu lekciju iz njega naučili?”
2. Zahvaćaju se bitni elementi sa svih značajnijih tačaka gledišta (Metoda
Vrteške).
Većinu svojih iskustava stvorili smo ne samo iz točke gledišta Ja, već iz više točaka
koje prividno liče na stajališta drugih, od nas odijeljenih bića. Stoga ih sa tih različitih
točaka moramo i diskreirati, ukoliko hoćemo da takvo rastvaranje bude potpuno i
uspješno. Teorijska osnova ovakve djelatnosti, ukratko izložena. jeste jedinstvo svih
postojećih oblika života. Svi oni jesu valovi na bezgraničnom oceanu Sveživota, koji čini
njihovu osnovu i suštinu. Mogli bismo reći da je osnova preko koje djelujemo ovdje
Kolektivna Svijest ili Kolektivno Nesvjesno, a da je paradigma koja nam može olakšati
prihvaćanje takvog djelovanja kao mogućeg holograma, premda on ne objašnjava i ne
ilustrira odnose samo u ovoj oblasti. Najveće je u najmanjem, makrokozmos je u
mikrokozmosu; ocean je u kapi rose. Svaki dio postojeće makrocjeline sadrži u sebi tu
sveukupnu cjelinu, tako da djelujući na prividno druge osobe mi djelujemo na nerazlučivi
dio svoga Bića.
Ideja o jedinstvu svega postojećeg je vjerojatno najstarija u čovjekovom poimanju
stvarnosti. Ona je činila polazište njegovih nastojanja da što neposrednije uspostavi
komunikaciju sa svijetom. Tu ideju nalazimo u prareligioznom učenju o Velikoj Majci ili
Velikoj Boginji, koja je stvorila sve što postoji iz sebe, tako da je sve što postoji po svojoj
suštini nedjeljivo, jer je to sama Boginja. Potiskivana i zaboravljana u nekim razdobljima
kada su dominirala drugačija shvaćanja svijeta, ova ideja danas dobiva novu vrijednost.
Na sve događaje počinje da se gleda kao na vrh ledenog brijega koji krije tajnu o jedinstvu
svijeta na dubljem, prikrivenom nivou, na kojem svaki njegov dio iskazuje cjelinu.
Prastaru spoznaju o jedinstvu svijeta, ispoljenu kroz novu saznajnu paradigmu,
mnogi znalci onostranog doživljavaju kao ostvarenje davnašnjeg sna. Ta spoznaja,
izražena kroz nepokolebivo uvjerenje da čak i najsićušniji elementi svijeta sadrže u sebi
vaskoliki svijet, naslućena u periodu praiskonskog magijskog mišljenja, dobiva u holografiji
teorijsku naučnu osnovu. Istražujući svojstva i ponašanje elementarnih čestica, David Bom
je otkrio njihovu povezanost i jedinstvo koje se krije iza svakog pojedinačnog entiteta i tako
ukazao da je svaki dio fizičke realnosti prisutan u cjelini i cjelina u svakom svom djelu, što
nam omogućava da fizički univerzum sagledamo kao veliki hologram. U korištenju
hologramskog shvaćanja svijeta kao paradigmatičnog okvira mnogi istraživači nalaze
mogućnost objašnjenja do sada neobjašnjivih fenomena u psihijatriji, psihologiji,
parapsihologiji, ekologiji i drugim disciplinama, a nama se ono nameće u objašnjenju
fenomena koje doživljavamo u primjeni Integralnog Ekskalibura. Dosljedno razvijena ova
paradigma otvara novo viđenje svega postojećeg, a neki dalekosežni zaključci izvedeni iz
nje oduzimaju dah. Da li vam pada napamet da vi sami jeste iskustvo koje univerzum
doživljava upravo u ovom trenutku?
Spiritualno slijep čovjek zakovan je u svoju Ja-poziciju, koja je definirana jasnom
odijeljenošću Ja od Ne-Ja ili od ostatka postojanja. Ali takva ograničenost percepcije nije
vječita. Procesiranje i Spiritualni razvoj dovode do ekspanzije Bića u nove dimenzije,
izazivaju slabljenje veza sa psihičkim Ja-težištem i javljanje osjećanja rasutosti,
umnogostručenosti, neprestane i sve jače težnje za drugim, nepoznatim, dalekim, jer su to
davno potisnuti i zaboravljeni dijelovi našeg Bića. Progresivna integracija dovodi u jednom
trenutku do toga da u svijesti sviće spoznaja da će Tragalac, gdje god da stigne, naći
odraz sopstvenog lika.
U hologramskom tumačenju svijeta postoji samo jedinstveni svijet u kome je sve
 61
povezano sa svim što postoji kroz neraskidivu međuzavisnost djelova. Svako od nas je
ujedno i svako drugo Biće, pa stoga u okviru makrouniverzuma svako od nas predstavlja
svakog drugog. Takav osuvremenjeni magijski i okultni monizam dovodi nas do Jednog i
Nedeljivog, koje je u osnovi svakog razvoja i svega postojećeg. To nam omogućava
regresiju na najdublje, primarne nivoe doživljavanja i poistovećivanja sa prividno drugim,
bilo da je to čovjek, životinja ili biljka, jer to prividno “drugo” u našoj psihičkoj zbilji jeste
odraz našeg lika.
Primjera radi, ako osoba Ekskaliburom čisti problem lošeg odnosa sa ocem,
neophodno je da to čini ne samo sa svog stajališta, već i sa točke gledišta oca, a također
sa točaka gledišta svih osoba koje su značajne u toj situaciji, jer je ona sama, stvarajući
svoj individualni univerzum, stvorila te točke gledišta da bi mogla da ima neko iskustvo (u
ovom slučaju, odnos sa ocem). Kako majka te osobe doživljava sukob svog djeteta i
supruga? Vjerojatno će taj sukob doživjeti kao neprijatan problem i to njeno osjećanje
treba očistiti. Ukoliko osoba koja radi taj proces ima svoje dijete i njen odnos sa roditeljima
značajno utiče na to dijete (normalno dijete će patiti zbog sukoba svog roditelja sa djedom
i bakom), ona treba vrši procesiranje i iz točke gledišta djeteta. Ponekad treba da se radi
proces i sa stajališta Istinskog Bića, grupne svijesti itd. Jer i Statik, Brama, Jedno ili
Praznina, ima osobine da može opažati i donositi odluke! Kratko rečeno, da bi problem
bio integralno riješen, praktičar mora da ga rješava sa svih značajnih točaka
gledišta.
U vezi sa zauzimanjem drugih točaka gledišta tokom Integralnog procesiranja tijesno
je povezano preuzimanje odgovornosti za neko iskustvo. Pokušaj individue da nešto
diskreira bez preuzimanja odgovornosti za njegovo stvaranje jeste PORICANJE
POSTOJEĆEG! Diskreiranje je na takav način neostvarivo i jedini mogući rezultat takvog
pokušaja jeste potisnuti to iskustvo iz svijesti, “zaboraviti ga”. Poricanje postojećeg u
praksi izgleda ovako: “Ja nisam to stvorio. Ja nemam ništa sa tim. Ja za to nisam
odgovoran!” Mi ne možemo ništa potpuno diskreirati ukoliko nismo za to preuzeli potpunu
odgovornost. Primjer će nam to osvijestiti. Kada imamo utisak da na nas djeluje na
negativan način neka osoba, koju doživljavamo kao da nije dio našeg Bića, mi prihvaćamo
da je ona uzrok, a da je nepoželjno stanje koje je nastalo o nama posljedica. A dokle god
mi ne dođemo u točku uzročnosti i ne prihvatimo da jesmo uzrok tog iskustva, ne možemo
ga rastvoriti.
Kada prihvatimo da je to stanje, odnosno iskustvo, izazvalo Biće koje je dio
nas, da smo ga mi stvorili u svom univerzumu kao dio sebe, mi ćemo, kroz
identifikaciju sa njim (dolaženjem u njegovu točku gledišta), zauzeti položaj uzroka
tog iskustva. Iz tog razloga postupak Vrteške nam omogućava zauzimanje točke
uzročnosti i uklanjanje nepoželjnih Iskustava, koje ne možemo diskreirati iz “Ja-
pozicije”.
Tek tada će jedna životna lekcija biti u potpunosti naučena, jedan problem do kraja
riješen i jedno iskustvo potpuno iscrpeno i prevaziđeno. Na takav način biće ispražnjen dio
karme, koji je vezan za to iskustvo. Karma nije sudbina, kako se ponekad
pojednostavljeno prevodi ta riječ, već je ona ukupan iznos svih nenaučenih lekcija iz ovog i
prethodnih života. Naša Spiritualna evolucija biti će završena kada ih sve naučimo, jer
ćemo tada doći u potpuni sklad sa Svepostojanjem. Ovakva spoznaja nam omogućava da
na evoluciju ne gledamo kao na proces sticanja moći nad kozmosom, već kao na
oslobađanje dijelova svoga Bića, rasutih u brojnim iskustvima u kozmičkom bezmjerju i
njihovu reintegraciju koja će nam omogućiti da se uskladimo se sa bilo kojim aspektom
postojanja.
Logički je opravdano postaviti pitanje, zašto bi čovjek želio da se uskladi sa
pojavama, ponašanjima i bićima koje doživljava kao destruktivne i zle? Odgovor je sasvim
jednostavan: destruktivnost i zlo koje svako od nas opaža u spoljašnjem svijetu čine odrazi
naših sopstvenih aspekata. Da bismo svoju evoluciju ostvarili, mi moramo duplirati kroz
kratko ali totalno proživljavanje ta ponašanja koja potiču od Bića koja su prividno odijeljena
od nas, ali su uistinu naši otcjepljeni dijelovi. Na to je 600 godina prije Krista jednostavno i
 62
pošteno ukazao Lao Ce: “Prije nego što dobar čovjek može pomoći rđavom čovjeku, on
mora otkriti u sebi ono što ne valja kod rđavog čovjeka”.
Velika sloboda i velika odgovornost stavljena je u vaše ruke, jer bez obzira da li ste
nešto vi stvorili ili ne, vi možete to diskreirati iz svog individualnog univerzuma stvarajući
istu takvu kopiju realnosti i prihvaćajući odgovornost za njeno postojanje. Na početku
Spiritualnog razvoja ljudi pokušavaju izmijeniti neželjena stanja neprihvaćajući
odgovornost za njih. Međutim, takav stav daje sasvim suprotan rezultat. Oni se osjećaju
utoliko lošije ukoliko za njih preuzimaju manju odgovornost. Tada čovječji život umnogome
uobličavaju činioci izvan njega. On ne odlučuje o svom životu, on nije samo-determiniran,
on je izvan-determiniran u onom stupnju u kojem ne prihvaća svoju odgovornost za svoja
iskustva. U laičkoj i početničkoj viziji svijeta postoji uvjerenje da je život utoliko bolji,
zdraviji i prijatniji ukoliko se više prebaci odgovornost na nekog drugog. Uistinu, postoji
direktna srazmjera između duševnog zdravlja i zrelosti sa jedne strane i spremnosti
individue da prihvati odgovornost za čitav svoj život i sva iskustva koja u njemu doživljava.
Tehnički gledano, glavni razlog zašto je o efikasnom procesiranju neophodno
primjeniti Vrtešku je taj što su druge točke gledišta sastavnice nekog našeg iskustva.
Doživjeti to iskustvo i diskreirati ga samo iz centralnog stajališta, iz točke gledišta Ja, jeste
nepotpuno iskustvo, koje nedjeljivu, jedinstvenu realnost vještački cijepa po prividnom i
neistinitom Ego principu na “Ja” i “Ne-Ja”. To također znači da ćemo ga samo djelimično
diskreirati. Danas je očito da svi sistemi, metodi i tehnike koji diskreiranje vrše samo iz Ja-
pozicije ne mogu ostvariti potpuno, već samo djelomično uklanjanje nepoželjnih stanja i
iskustava.
Naravno da i u procesu ekskaliburskog kreiranja poželjnih stanja i okolnosti
usvajamo isti pristup, ako želimo najveće šanse za uspjeh operacije. To znači da ćemo
poslije diskreiranja Beta, kreirati poželjno stanje ili okolnost sa svih značajnih točaka
gledišta, da ćemo uključiti sve bitne komponente doživljaja (treba što potpunije angažirati
tjelesne osjećaje, osjećanja, mentalne i Spiritualne komponente koje prate poželjno stanje
koje smo stvoriti u svojoj svijesti). Zatim treba stvoriti poželjna stanja ili viziju poželjnih
okolnosti sa svih značajnih točaka gledišta i najzad, treba zahvatiti sva tri segmenta
vremena na poželjan način.
3. U potpunosti se zahvaća vrijeme
Za razliku od zastarjelog i sada prevaziđenog načina rada, i za razliku od ostalih
sistema, u Integralnom Ekskaliburu praktičar treba procesirati iskustvo u svim aspektima
vremena. Takav zahtjev sadrži u sebi dvije stvari.
Na prvom mjestu, on treba zahvatiti svoju osnovnu Vremensku Stazu u potpunosti.
Neophodno je procesirati iskustvo ne samo u sadašnjem vremenu, već i u prošlom i
budućem. Ako procesiramo neki strah, proces nije u potpunosti obavljen ukoliko u prošlosti
ostane nezahvaćeno iskustvo koje iznova stvara taj strah. Znači da treba očistiti prošlost.
Kada u nama postoji osjećanje da će nam se strah ponovo javiti kasnije, očito je da
procesiranjem nismo zahvatili budućnost i da proces nije potpun. Drugim riječima, ako se
strah premjestio u budućnost i iz nje djeluje na nas u sadašnjost, neophodno je očistiti i taj
segment vremena. Znači da treba očistiti i budućnost.
O psihološkoj kontroli vremena mogu se naći vrijedni podaci kod nekolicine mislilaca.
Milton Erikson, koga mnogi smatraju majstorom kontrole bola, primijetio je u svojoj praksi
da bol izgleda nepodnošljiv zbog vremenskog kontinuuma u kome se doživljava. Bol koji u
jednom trenutku čovjek osjeća ima 3 dijela: prošle bolove kojih se sjeća i koje sadašnji bol
restimulira, sadašnji bol i strah od protezanja tog bola u budućnost. Kada bi Erikson
postigao da njegov Klijent zaboravi prošle bolove i da odstrani strah od bola u budućnosti,
bol bi izgubio dvije trećine svog intenziteta.
Kada od sadašnjeg vremena načinimo vještački završetak vremenskog traga svog
Klijenta (ili svoj, ako radimo solo proces), mi ispuštamo beskonačan broj iskustva koje on
smješta ispred sebe u budućnost, a ga koji mogu upravo sada ispunjavati velikim
nabojem. Posao će biti završen samo djelomično i ako ne zahvatimo sva prošla iskustva
koja su povezana sa nekim nepoželjnim iskustvom. Stoga svako iskustvo, da bi bilo u
 63
cjelini zahvaćeno, treba da se čisti u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.
Također, premda znamo da se svako stvaranje vrši samo u ovom, sadašnjem
trenutku, nova poželjna realnost treba se kreirati i iz perspektive budućeg i prošlog
vremena. To čini cjelovito ili integralno procesiranje koje jedino daje trajne rezultate. Kada
kažem da je to cjelovito i integralno procesiranje, potrebno je da to prihvatite uvjetno. Jer
ako iscrpite kapacitet ovdje opisanog Integralnog Ekskalibura, naći ćete se na pragu
njegovih novih dimenzija. Ovdje ne mogu o tome govoriti, jer to je rad za napredne
praktičare. Spomenuti ću te nove dimenzije vremena koje treba Integralno procesirati na
kraju knjige.

PROCESI STVARANJA INDIVIDUALNOG UNIVERZUMA

Stvaranje individualnog univerzuma je višeslojan i višestran proces. Njegova nužna

pretpostavka je prethodno diskreiranje nepoželjnih elemenata: svojih nepoželjnih stanja
(barijera, ograničenja, neproduktivnih vjerovanja i neadekvatnih identiteta) i nepoželjnih
okolnosti života u kojima živimo. Na njihovom mjestu treba izgraditi poželjne osobine
ličnosti, identitete i životne okolnosti koje nam više odgovaraju. Prvi korak je stvaranje u
nama stanja koja želimo. Budući da okolnosti našeg ličnog, društvenog i materijalnog
života čine komponente našeg univerzuma, njihovo kreiranje u skladu sa sopstvenom
voljom je slijedeći korak. Ponoviti ću da poslije rastvaranja nekog dijela naše realnosti ne
smijemo ostaviti vakuum, jer on može usisati u sebe bilo što, nepoželjno isto kao i
poželjno, već moramo stvoriti zbilju kakvu mi hoćemo. Nov način primjene Formule
umnogome dovodi do usmjeravanja pažnje na kreiranje poželjnih stanja i okolnosti, ali
proces kreiranja treba biti i direktno primijenjen, da bi se postigli zadovoljavajući rezultati.
Mnogi praktičari ne znaju što doista hoće. Stoga je neophodno napraviti svoju listu
ciljeva i listu Vrijednosti (detaljna uputstva imate u “Kreatonu”). U vježbi koja slijedi
napraviti ćemo listu poželjnih karakteristika ličnosti. Jednostavno se zapitajte: “Koje
osobine ličnosti ja želim?” i ispišite desetak glavnih osobina ličnosti koje biste htjeli imati.
Kasnije ćete, prema potrebi, dodavati sve nove osobine, a možda ćete željeti ukloniti neke
koje ćete sada stvoriti. Ponoviti ću da Ekskalibur nema unaprijed određene ciljeve, već
svaki praktičar sam određuje ono što hoće. A ono što hoće danas ne mora biti isto što i
sutra.
Ovo što slijedi je vježba, ali to je istovremeno i početak stvaranja vašeg subjektivnog
univerzuma, vaše stvarnosti. Daću vam kao primjer nekoliko osobina ličnosti, koje
koristimo na Tečaju. Vi ih ili preuzmite i stavite na svoju listu ili, ugledajući se na njih,
napišite slične.

OSOBINE LIČNOSTI KOJE ŽELIM IMATI

1.
a sam hrabar.
2.
a se dobro osjećam u društvu nepoznatih ljudi.
3.
a uživam govoriti pred grupom.
4.
a sam samouvjeren.
5.
a sa lakoćom zarađujem novac.
6.
a sa lakoćom tražim usluge od drugih ljudi.
7.
a volim pomagati ljudima. Itd. Itd.
 64

Napomene o alfama:
1.
ve osobine koje hoćete stvoriti, kao i sve okolnosti života, moraju biti uvijek
izražene u sadašnjem vremenu. Nećete reći “Ja ću biti hrabar!”, već “Ja sam
hrabar!”. Vaša Alfa ne smije glasiti “Ja ću dobiti posao koji mi odgovara”, već
“Ja Imam posao koji mi odgovara”, iako ga u tom trenutku nemate.
2.
vaka Alfa treba sadržavati samo jednu ideju.
3.
lfe trebaju biti izražene na pozitivan način, kada god je to moguće. Znači, vaša
Alfa neće glasiti “Ja nisam plašljiv”, već “Ja sam hrabar”; nećete reći “Ja nisam
bolestan”, već “Ja sam zdrav” itd.
4.
lfe kojima težite da ostvarite željeno stanje usmjerene su unutar vas, na
emocionalno ili psihičko stanje, odnosno na željeno stanje svijesti (tada ste
uključeni). Alfe kojima hoćete ostvariti željene okolnosti usmjerene su na viziju
u kojoj sebe vidite kao na ekranu u željenim okolnostima (tada ste isključeni).
Ove napomene važe ne samo kod stvaranja osobina ličnosti koje želite, već za sve
Alfe, u bilo kojoj oblasti!
Radite ili sami ili sa partnerom. Sjedite u udobnu stolicu, držeći uz sebe listu osobina
koje ćete stvarati. Uzmite prvu osobinu sa liste. Uživite se u njen sadržaj. Osjetite je u
potpunosti, identificirajte se sa njom. Zatim je glasno saopćite kao svoju Alfu. Ako radile sa
partnerom, saopćavate je partneru, a ako sami radite, saopćavate je zamišljenoj osobi,
kao da se obraćate čitavom svijetu. Tim aktom vi objavljujete jednu istinu koja važi u
vašem subjektivnom univerzumu
Ukoliko je vaša Alfa sasvim čista od Beta 5-10 sekundi, pređite na drugu. Ako se javi
bilo koja Beta, čistite je Formulom Rastvaranja. Kada ste je uklonili, ponovo dajete Alfu i
iznova uklanjate Bete koje se javljaju, svaki put po jednu. To činite sve dok Alfa ne ostane
sasvim čista 5-10 sekundi.
Na primjer, ako radite sa Alfom “Ja sam samouvjeren”, usredsrediti ćete se na stanje
samopouzdanja koje, uključeni, trebate osjetiti što potpunije. Ako se javi Beta, diskreirajte
je, pri čemu pažnju opet usmjeravate ne bilo gdje, već na stanje samopouzdanja. I tako
dalje dok ne stvorite osjećanje samopouzdanja u sebi.
Ukoliko radite sa Alfom “Ja sa lakoćom tražim usluge od drugih ljudi” (to je željena
okolnost), koncentrirajte se na viziju sebe okruženog sa nekoliko osoba od kojih
nonšalantno, bez ikakvog ustezanja, tražite neku uslugu i oni vam pozitivno odgovaraju.
Ako se javi Beta, diskreirajte je, a pažnju usmjerite iznova na svoju poželjnu viziju.
Ovaj postupak ponovite sa svakom osobinom sa svoje liste, sve dok vam sve Alfe
nisu čiste.

DUGE ALFE

Viši nivo stvaranja sopstvene stvarnosti jesu, kao što sam rekao, takozvane duge
Alfe. Možete ih raditi odmah poslije savlađivanja prvog nivoa ili nekoliko dana kasnije. Sam
termin kaže što trebate raditi. Postupak je sasvim isti kao na prvom nivou, razlika je u
trajanju Alfi. Na ovom nivou Alfa treba biti čista od bilo kakvih Beta 30 sekundi, minutu ili
nekoliko minuta, zavisi kakve su vam ambicije. Što je problem teži za rješavanje, to Alfa
treba biti duža. Ako ste nezaposleni u vrijeme opće krize, kada mnogi ljudi gube posao koji
su prethodno imali, morate imati veoma duge i sasvim čiste Alfe da biste za kratko vrijeme
stvorili novu realnost, da biste dobili posao.

ZNAČAJ VIZIJE KOD OSTVARENJA OKOLNOSTI

 65
Neki ljudi sumnjaju da je vizualizacija željenog ishoda toliko značajna kod ostvarenja
okolnosti, jer im takav postupak nalikuje na igrariju i djeluje neozbiljno. Da bih vas uvjerio
da je stvaranje jasne vizije željenog ishoda od ključnog značaja, reći ću vam ovo. Prije više
od 20 godina izvršen je na Čikaškom univerzitetu slijedeći eksperiment. Tri grupe
studenata izjednačene su po uspjehu u ubacivanju lopte u koš. Potom je prva grupa u toku
14 dana trenirala po dva sata ubacivanje u koš. Druga grupa u istom periodu nije ništa
radila. Pripadnici treće grupe su svakog dana po dva sata vizualizirali što su jasnije mogli
kako ubacuju loptu u koš i pri tome postižu uspjeh.
Iznenađenje je čekalo istraživače kada su poslije 14 dana izvršili ponovno testiranje.
Najslabiji si bili studenti iz druge grupe koji nisu ništa radili. Najbolji su bili ne subjekti iz
prve grupe, koji su doista trenirati ubacivanje u koš, već oni koji su vizualizirali da to čine i
da u tome uspijevaju, a to se nikako nije očekivalo.
Na Tečajevima Ekskalibura ja sam skepsu nekih Učesnika u odnosu na vrijednost
stvaranja željene vizije uklanjao jednostavnim opitom koji i sami trebate probati, jer će vas
njegov rezultat iznenaditi. Stanite pored zida svoje sobe i dignite jednu ruku opruženu tako
da stoji vodoravno. Zatim se polako okrenite oko svoje tjelesne osovine najdalje što
možete, ne pomjerajući pritom stopala na podu. Osjetiti ćete veliko zatezanje u mišićima,
ali njemu usprkos napregnite se i dođite u okretanju do najdalje točke do koje možete.
Obratite pažnju na koju točku na zidu vam je usmjeren kažiprst opružene ruke. To je
granica do koje ste se uspjeli okrenuti. Sada se vratite u prvobitni položaj, zatvorite oči i
uradite sljedeće. Ne pomjerajući tijelo, vizualizirajte da se, podignute ruke, okrećete na isti
način kao što ste to prethodno učiniti. Uživite se u zatezanje mišića i napor koji osjećate,
ali je najvažnije vizualiziratite da ste prešli daleko preko granice do koje ste prethodno
dospjeli. Zatim zamislite da se lagano vraćate u prvobitni položaj, dok vam napetost u tijelu
popušta. Ponovite istu stvar još jednom, ali ovog puta vizualizirajte, sa maksimalnim
uživljavanjem, da daleko prevazilate točku do koje ste došli, a također mjesto do kojeg ste
dospjeli u prethodnoj vizualizaciji. Opet završite proces zamišljajući da se vraćate u
prvobitni položaj. Sad uradite slijedeću stvar. Otvorite oči, dignite ruku vodoravno i još
jednom se zaista okrenite koliko najdalje možete. Rezultat? Biti ćete zapanjeni, a tako se
osjete i skeptični Učesnici Tečaja, jer ćete daleko, daleko prevazići točku do koje ste u
prvom pokušaju dospjeli” Eto, takva je moć vizualiziranog ishoda.

ČIŠĆENJE TIJELA FORMULOM RASTVARANJA

Naše tijelo je amortizer za mnoštvo neprijatnih i bolnih utisaka. Energija pokrenuta

spoljašnjim nadražajima, koja ne nalazi odgovarajući odušak, ima tendenciju da se
preobrazi u poremećaje. Svi psihosomatski poremećaji nastaju na takav način; od
neuromišićnih blokada do glavobolje i čira u stomaku. Potrebno je očistiti tijelo od takvih
čvorišta energetskog naboja i dozvoliti mu da funkcionira kao dobar kompjuter.
Ovaj proces se radi opušteno, zatvorenih očiju, u ležećem ili sjedećem položaju.
Ukoliko imate tendenciju da postanete pospani dok ležite, radite ga sjedeći. Na početku se
obratite svome tijelu kao posebnom Biću i recite mu da je proces koji ćete raditi za njegovo
dobro (vidi kasnije o Genetskom Entitetu). A potom primijenite Formulu:
1.
sjetite svoje tijelo u potpunosti. (To nije teško, jer ga vi već osjećate. Sve što je
potrebno jeste da potpuno usmjerite pažnju na taj složeni osjećaj). Dok ga
osjećate, vjerojatno će vam se spontano javiti energetski oblik vašeg tijela.
Ukoliko se ne javi, stvorite ga sami u mašti. Isti oblik tijela može istrajavati duže
vrijeme ili se može stalno mijenjati. Usmjerite pažnju na njegove granice, gdje
se dodiruje sa praznim prostorom.
2.
roširite se preko krajnjih granica tog osjećaja, dok ne izađete iz energetske
forme svoga tijela. U trenutku kada izađete u Prazninu oko tijela, skrenite
pažnju na osjećanje zdravog tijela. Osjetite ga kao savršeno zdravo!
 66
Kad ste završili sa drugom fazom ovog procesa, odmah počnite iznova i nastavite
tako sve vrijeme dok radite čišćenje tijela. U jednoj seansi ne treba raditi kraće od 15
minuta, niti duže od jednog sata. Vodite bilješke o svom radu na tijelu. Potrebno je imati 7-
10 sati rada sa čišćenjem tijela da biste imali očigledne efekte. Oni su često čudesni. Ima
ljudi koji su radili 15 ili 20 sati. Jednoj osobi su nestale sportske povrede koje je vukla duže
od deset godina i za koje su sportski liječnici tvrdili da im nema lijeka. Druga osoba, žena
od 39 godina, ostala je po prvi put u životu u drugom stanju. Treba napomenuti da je bila
ukupno u braku devet godina, šest u prvom braku i tri u drugom i da nikada nije bila
trudna. Šest sedmica poslije završenog Ekskalibura i poslije petnaestak sati tjelesnog
čišćenja zanijela je.
Mnogim ljudima nestaju dugogodišnje alergije. U vezi sa tim treba istaći da se već u
prvoj seansi ovog procesa javljaju pojačane alergije, kod osoba koje su im sklone. Kao da
se tijelo čisti od njih, izbacujući ih na površinu. Neki ljudi su u prošlosti patili od alergija i
izvjesno vrijeme ih nisu imali. Na prvoj seansi čišćenja tijela alergija im izbija. To ne treba
da zbuni ili zaplaši praktičara, jer se radi o zdravom procesu. Poslije njega alergija će
vjerojatno nestati ili će se javljati u slabijem obliku
Opisani postupak možete primijeniti ne samo na čitavo tijelo, već i na čišćenje
dijelova tijela: bolesnog oka, bubrega, glave, ramena, koljena itd. U takvim slučajevima
primijenite prethodno opisan i grafički prikazan postupak za rad sa malim energetskim
tvorevinama.
Ukoliko zaspite tokom procesa, ne uzbuđujte se. Na nesvjesnom nivou proces se
nastavlja. Ipak, kao vrijeme prakticiranja ove vježbe zapišite koliko ste otprilike bili budni.
Spavanje nemojte uračunavati.

DELOVANJE NA TIJELO FORMULOM STVARANJA

Kada ljudi otkriju Spiritualne komponente svoga Bića i steknu izvjesna iskustva u toj
oblasti, uobičajena pojave je da se u njima javlja izvjesna Spiritualna arogancija i
ignoriranje i nipodaštavanje fizičkog tijela. Rezultat takvog stava jesu tjelesni problemi i
nevolje. Postoje dva glavna razloga za takva događanja.
Prvo, fizičko tijelo ima svoju posebnu inteligenciju, Genetski Entitet, koji se stara o
njemu. Budući da se čovjek počinje usmjeravati samo na “više” sfere, on ignorira fizičko
tijelo i Genetski Entitet to doživljava kao nestajanje cilja kome bi trebalo da teži. A raspad i
nestajanje ciljne strukture djeluje pogubno na sva svjesna Bića (o značaju ciljne strukture
vidi detaljno u Kreatonu), pa i na Genetski Entitet koji ima svoju posebnu svijest.
Drugi razlog je taj što buđenje Istinskog Ja u čovjeku i ekspanzija svijesti u dotad
nezahvaćene sfere izaziva reaktiviranje mnogih negativnih odluka (Beta) iz prošlosti i
Aspekata našeg Bića. Mnoge Bete se svode na tjelesne reakcije, a Aspekti ili Entiteti
pokušavaju nam prenijeti svoje poruke na način koji je za tijelo često neprijatan.
Hologramski i integralni pristup u ovoj oblasti može nam mnogo pomoći. Naše tijelo,
kao i svi ostali vidovi postojanja, jeste Spiritualno Biće i tako ga treba tretirati. Simptomi
koje tijelo razvija jesu signali da je došlo do konflikta sa njim, da nas ono opominje da neke
stvari ne valjaju i da ih treba ispraviti, ali mi te opomene obično ignoriramo i oboljenja i
tjelesne poremećaje primamo kao takve, zanemarujući njihove poruke, odnosno ciljeve
koje oni hoće da ostvare za nas.
Kako u uklanjanju nepoželjnih tjelesnih stanja, tako i prilikom svjesnog i kreativnog
djelovanja na tijelo, trebamo iskoristiti ova saznanja i da tijelo pretvorimo u svog
saveznika. Prije nego što počnemo bilo diskreiranje poremećaja, bilo kreiranje poželjnih
stanja, trebamo se obratiti svome tijelu kao prijatelju: “Ja ću ti pomoći da se bolje osjećaš”,
ili nešto slično. Pogledajte u knjizi Lujze Hej koji su psihološki poremećaji u osnovi mnogih
oboljenja, pa pomozite tijelu tako što ćete prvo njih ukloniti. Primjera radi, problemi sa
sinusima javljaju se često kao posljedica iritacije koju izaziva neka bliska osoba. Izbijanje
jačih bubuljica po licu ukazuje na razdraženost u vezi odlaganja neke obaveze ili posla i
pokušaj da se na djetinjast način privuče pažnja i tome slično.
 67
Čišćenje tijela (ili dijelova tijela) je samo polovina primjene Ekskalibura. To je
diskreacija, premda se, zahvaljujući novom načinu rada, na kraju diskreacije pažnja
usmjerava na kreiranje poželjnog stanja. Drugu polovinu čini proces neposrednog
stvaranja poželjnih tjelesnih karakteristika kroz pozitivne Alfe.
Napravite listu svojih Alfi koje trebaju izražavati vašu ideju o tijelu koje želite. Alfe
trebaju biti pozitivno izražene kada god je to moguće. Na primjer, nećete reći “Moje tijelo
nije gojazno”, već “Ja imam vitko tijelo”. Nije dobro kazati “Moje tijelo nije bolesno”, već “Ja
imam zdravo tijelo” itd. Nekada je to teško, pa napravite kompromis. Primjera radi, ako
hoćete da se oslobodite alergija; najbolja moguća Alfa koju sam uspio naći je “Moje tijelo
je slobodno od alergija”. Naravno, možda ćete naći i bolji način za uobličenje svojih Alfi.
U vezi sa kreiranjem realnosti, bilo da se radi o osobinama ličnosti, identitetima ili
djelovanju na tijelo, trebate znati slijedeće. Vaše Alfe djeluju na dva načina: direktno i
indirektno.
Direktno djelovanje se ispoljava tako što problem biva neposredno riješen - željena
osobina je stvorena, spoljašnje okolnost je ostvarena, tijelo je doživjelo željenu promjenu
itd.
Posredno djelovanje Alfi ispoljava se tako što se otvori put za rješenje problema ili
vam dođe ideja kako da uz nečiju pomoć problem riješite ili nalazite sredstvo ili metod koji
će vam u tome pomoći. Na primjer, čovjek sa dugogodišnjim oboljenjem kičme
(diskopatija) radio je uporno Alfe čiji je sadržaj bio zdrava kičma. Do tada mu liječnici nisu
mogli pomoći. Njihova terapija se svodila na davanje injekcija, višetjedna ležanja na tvrdoj
podlozi i uzimanje lijekova protiv bolova. Poslije nekoliko dana ispunjenih davanjem Alfe
“Ja imam zdravu kičmu”, po sat dnevno, saznao je za ruskog liječnika koji je prakticirao
kiropraktiku, koja spada u alternativnu medicinu. Posjetio ga je i poslije pet seansi bio je
izliječen.
U sličnim slučajevima skoro uvijek se radi o nekom neuobičajenom putu razrješenja
problema ili o uvidu u nešto što je dugo vremena postojalo pod samim nosom praktičara,
ali je on to previđao. Sada ga aktivnost stvaranja nove realnosti čini izoštrenim za nove
uvide i sinteze davno postojećih elemenata.
Evo vam nekoliko Alfi kao primjer pozitivnog djelovanja na tijelo:
“Ja imam zdravo tijelo”
“Ja imam vitko tijelo”
“Moje tijelo je slobodno od alergija”
“Moje tijelo automatski eliminira toksine”
“Ja imam zdravu i elastičnu kičmu”
“Ja kontroliram svoj apetit”
“Mene privlači samo zdrava hrana”
“Moja koža je zdrava i čista” itd.
Kod posljednje navedene Alfe imamo dvije ideje istovremeno. To je dozvoljeno u
slučajevima kada te ideje veoma često idu zajedno, pa među njima postoji prirodna veza,
ali također možete raditi sa dvije Alfe (“Moja koža je zdrava” i “Moja koža je čista”).
Neke osobe su postizale iznenađujuće dobre rezultate direktno. Moj blizak rođak, koji
je od rođenja bolovao od ihtioze ili riblje kože, za koju nije bilo lijeka, postigao je Alfom “Ja
imam zdravu i čistu kožu” očigledno poboljšanje. Samo tijelo je našlo načina da stvori
zdravu kožu. Istini za volju, to poboljšanje nije bilo trajno, on je morao poslije nekog
vremena sebi iznova davati te Alfe, ali je to svakako predstavljalo rješenje problema.
Nekoliko djevojaka, koje su patile od akni, imale su vidno poboljšanje stanja kože lica.
Osoba, N.T. iz Berana, imao je teško oboljenje očiju. Na jedno oko uopće nije vidio, a
na drugom mu je kapacitet vida bio samo 25%. Poslije nekoliko sedmica rada sa tijelom i
očima, postigao je dramatično poboljšanje vida.
Bilo je i promjena koje su nas potpuno iznenadile, jer kada smo počeli primjenu
Ekskalibura na njih nismo računali, zbog nevjernice da će netko moći da ih ostvari (To je,
naravno, bilo samo naše negativno vjerovanje. O negativnim vjerovanjima i drugim
ograničenjima vidi u slijedećem poglavlju). Dvadesetjednogodišnji mladić koji je trenirao
 68
Tae Kvon Do radio je veoma uporno na čišćenju tijela i stvaranju poželjnih tjelesnih
karakteristika. On je prestao rasti u 17. godini (to je znao, jer je svake godine išao na
sistematski sportski pregled), ali je iznenada, kada je počeo prakticirati navedene procese
Ekskalibura, za samo 6 mjeseci porastao 2,5 centimetra, a poraslo mu je i stopalo, tako da
je počeo da nosi obuću za jedan broj veću. Takvih primjera ima mnogo.
Ukoliko se pozitivne promjene ne jave u relativno kratkom vremenu, zahvatite i ostale
značajne komponente koje zahtijeva integralno procesiranje. Međutim, najbolje je da sa
integralnim pristupom počnete ispočetka. Znate već: sve bitne elemente, sve važne točke
gledišta i vrijeme u potpunosti.

BARIJERE, NEGATIVNA VEROVANJA I OGRANIČENJA

Sa našom sposobnošću da stvorimo željenu realnost tijesno su povezane barijere,

negativna vjerovanja i samonametnuta ograničenja. Kada, primjenjujući Formulu, uklonimo
barijere i ograničenja u nekoj oblasti, često se sposobnosti počinju automatski ispoljavati.
Na primjer, ako uklonimo blokadu u komunikaciji sa drugim ljudima, proces komunikacije
obično počinje da teče sam od sebe. Ipak, pravi posao je obavljen kada namjerno i
svrsishodno stvorimo željenu sposobnost, pošto smo prethodno uklonili barijere, negativna
vjerovanja i ograničenja.
Na ograničenja ne moramo gledati samo kao na negativne pojave u našem
univerzumu. Njih je stvorio Atman ili naše Istinito Biće zato da bismo mogli da imamo neka
iskustva. Atman to čini kroz čovjeka koji je, na ovoj planeti, instrument njegovog ispoljenja
ili oblik koji koristi u ovoj fazi Spiritualne evolucije. Da bi iskusio glad, on mora da ograniči
mogućnost sticanja hrane u nekom periodu. Da bi doživio samoću, on stvara situaciju
ograničenja komuniciranja i kontakta sa drugim Bićima. Sa ljudske točke gledišta to su
neprijatna iskustva, ali o svojoj evoluciji Atman mora da ih proživi.
Na ovom mjestu valja istaći da tvorci nekih neognostičkih sistema sebi pripisuju
primat otkrića negativnih ili ograničavajućih vjerovanja kao elemenata čovječje nesreće u
ovom svijetu (na primjer, Hari Palmer, sazdatelj Avatara). Međutim, Joga i Vedanta znaju
za njih hiljadama godina. Jedan od modernih Učitelja, Šri Ramana Maharši, o njihovom
djelovanju na čovjeka kaže “Uistinu, ne postoji razlog da budete bijedni i nesretni. Vi sami
stvarate ograničenja i namećete ih sebi kao beskonačnom Biću, a potom patite i plačete
zato što ste ograničeni.”
Kao što sam ranije spomenuo, u dosadašnjim etapama Spiritualne evolucije bilo je
neophodno proživljavati takva iskustva u mnogo dužim periodima. Sada je taj proces
znatno ubrzan. U ovom trenutku čovjek može da proživi neka ograničenja za nekoliko
sekundi, nekoliko minuta ili nešto duže, koliko mu je potrebno da se u potpunosti uživi u
osjećanje koje prati ograničenje, a nekada je takvo iskustvo sticao mjesecima, godinama ili
životima.
Ograničenja sa najdalekosežnijim posljedicama potiču od naših vjerovanja ili sistema
vjerovanja. Život prosječnog čovjeka protiče usmjeravan u najvećoj mjeri sistemom
vjerovanja u kome je odgojen i koji je tokom života prihvatio. Svi politički, filozofski,
religiozni i Spiritualni sistemi jesu sistemi vjerovanja. Glavna odlika svih sistema vjerovanja
je da se ne mogu dokazati. U trenutku kada to postaje moguće, oni se pretvaraju u
sisteme znanja.
Sistemi znanja jesu skupovi povezanih podataka koji se mogu dokazati, kao što su
matematika, fizika i kemija. Međutim, dokazi koji su dovoljni u jednom periodu postojanja
nekog od sistema znanja mogu biti nedovoljni u slijedećem. I uglavnom jesu. Novi podaci
postepeno mijenjaju sistem znanja. To je razlog što oni danas ne izgledaju isto kao prije
pedeset godina.
Ono što je važno u kontekstu Ekskalibura jeste da sistemi vjerovanja u većoj mjeri
usmjeravaju naše živote nego sistemi znanja. Vjerovanja su jača od znanja i zbog njih ljudi
će učiniti stvari koje neće zbog znanja. Zbog razlika u sistemu vjerovanja ljudi su često
 69
spremni ubiti Drugo Ljudsko Biće. Ne moramo se daleko vraćati u historiju. Katolici ubijaju
protestante i protestanti katolike. Pravoslavni ubijaju katolike i katolici njih. Ubijaju se
Židovi i muslimani, muslimani i Hindusi i tako unedogled.
Teško je naći primjere ubijanja zbog razlika u sistemima znanja. Ljudi se ne ubijaju
zbog razlika u shvaćanju fizičkih znanja ili nutricistike, a ako to čine, sasvim je sigurno da
su se u ta znanja uplela i vjerovanja.
Svi Spiritualni sistemi uče da vjerovanja u velikoj mjeri odlučuju kakvi će biti naši
doživljaji. Iskustvo pokazuje da u tome ima mnogo istine. Ali naša vjerovanja često utiču
drugačije nego što mi to očekujemo. Jednom sedmično milijuni ljudi vjeruju da će određeni
sportski timovi pobijediti i da će određeni brojevi na lutriji biti izvučeni iz bubnja i zbog tih
svojih vjerovanja ulažu novac u sportsku prognozu ili lutriju. Ali samo jedan od mnogih
tisuća dobiva, a vjerovanja većine ne daju im iskustva za koja su vjerovali da će ih
doživjeti, pa stoga i gube svoj novac.
Većina osoba stupa u brak iz ljubavi. U tom trenutku oni vjeruju da će imati sretan
zajednički život. Usprkos takvog vjerovanja znatan procent brakova okončava se
razočaranjem, mržnjom i osjećanjem nesreće.
U svojoj knjizi “Holographic Universe” Majkl Talbot navodi zanimljive primjere
djelovanja ljudskih vjerovanja na stvaranje posljedica na fizičkoj ravni egzistencije. Na
primjer, placebo dat ljudima u obliku pilula ili injekcija, za koji im je rečeno da je snažan
lijek, dovodi kod značajnog procenta bolesnika do vidljivog ozdravljenja ili poboljšanja. Još
drastičniji su rezultati istraživanja na osobama koje su patile od ozbiljnog psihičkog
poremećaja, poznatog u psihijatriji kao mnogostruka ličnost. Neki od njih imaju jednu
ličnost koja pati od ozbiljnih fizičkih oboljenja, a druga ličnost ne pokazuje ni najblaži njihov
simptom. Kada je prva ličnost aktivna u takvom čovjeku, on pokazuje sve znake bolesti, a
kada ga druga ličnost preuzme, simptomi bolesti nestaju. Vraćaju se tek kada prva ličnost
opet prevlada.
Sva vjerovanja nisu iste snage. Što su ranije nastala ona su jača i u većoj mjeri
uobličavaju našu realnost. Stvaranje nove, poželjne realnosti preko Alfi kojom je
izražavamo, sukobljava se sa starom realnošću koju izražavaju tada probuđene Bete. Ako
stara Beta-vjerovanja nisu počišćena, nužno će doći do konflikta i osujećenja naših težnji.
Praktičari često bivaju zbunjeni onim što se događa kada Alfama stvaraju novu, poželjnu
realnost. Jer veoma često kada osjetimo i saopćimo svoju Alfu, ili pomislimo na nju, mi
istovremeno budimo i pojačavamo suprotnu Belu. To se dešava zato što naša pažnja
automatski i nesvjesno biva vezana za negativnu odluku (Betu), da bismo znali što
nećemo.
Kada u osobi postoje snažna vjerovanja, individua će ograničavati sebe samo na
iskustva koja potvrđuju ta vjerovanja i dalje doprinose njihovoj snazi i nepropustljivosti za
drugačija iskustva. Budući da su takva najjača vjerovanja duboka i nesvjesna, ona postaju
zagonetka i za samu osobu u kojoj se ispoljavaju
To nas dovodi do hijerarhije vjerovanja. Postoje plića i dublja vjerovanja. Površinska
vjerovanja mogu biti samo pokrov i maska dubokih i mnogo snažnijih vjerovanja koja
postoje u čovjeku. Svjesna vjerovanja su po pravilu površna i lako promjenljiva. Najranije
odluke, vjerovanja i ubjeđenja jesu najdublja i imaju najveću snagu, jer postaju osnova,
filtar i referentna točka za procjenjivanje i propuštanje kasnijih iskustava. Ona su
nesvjesna. Na primjer, postoje osobe koje bezmalo uvijek kasne u odnosu na svoje
dogovore ili obaveze. Takvo ponašanje izaziva im velike neprilike, jer ih ljudi kritiziraju i
optužuju za neodgovornost, oni propuštaju povoljne prilike u životu i tome slično. Takva
osoba ima vjerovanje “Ja uvijek kasnim”. To je prilično plitko vjerovanje, jer je blizu svijesti.
Ali ispod takvog vjerovanja postoji neko dublje, sa mnogo većom snagom, nerijetko “Ljudi
me ne žele u svom društvu, ja sam nepoželjna.” Ispod njega može postojati još starije i
jače, “Ja nisam dobra” ili “Ja ne vrijedim” i slična. Sada je jasnije zašto osoba veoma često
kasni, usprkos svojih svjesnih pokušaja da bude točna - ona odlaže neprijatno iskustvo, jer
joj duboko vjerovanje šalje neprekidne signale da je nepoželjna u društvu ljudi. Drugim
riječima, ona odlaže i izbjegava jedno jako neprijatno iskustvo. Ako joj neko kaže da je
 70
vrijedna osoba, da je privlačna i tome slično, takve poruke teško mogu da se probiju kroz
filtar koji čine njena duboka vjerovanja, jer ona propuštaju samo ono što njima odgovara.
Na takve dobronamjerne izjave osoba će reagirati neprimjereno: pocrvenjeti će, javiti će joj
se misli da je druga osoba ironična ili neiskrena, ili da joj to kaže jer je ne poznaje dobro;
kada bi je dobro poznavala, ona bi imala drugačije mišljenje. Naravno da je druga osoba
ne poznaje dovoljno dobro, jer ne poznaje njena duboka negativna vjerovanja koja ona
ima o sebi.
Ta duboka vjerovanja i ubjeđenja moguće je otkriti kroz osvješćivanje putem nekih od
procesa dubinske psihoterapije ili Spiritualnih sistema razvoja svijesti. Identificirajući i
mijenjajući svoja negativna vjerovanja, čovjek može izazvati u sebi značajne promjene u
željenom smjeru. Te promjene zahtijevaju vrijeme i ulaganje napora, ali je bitno da one
nemaju mnogo veze sa spoljašnjim okolnostima i drugim ljudima, jer su mentalni blokovi,
ograničenja i negativna ubjeđenja naše sopstvene kontra-intencije u odnosu na neko našu
blokiranu težnju. Ova vjerovanja se ispoljavaju kroz emocionalne i mentalne vibracije koje
čine naše psihičko energetsko polje. Naša okolina nesvjesno i automatski prihvaća te
vibracije i doživljava nas u skladu sa njima. One su odlučujući činioci u selekciji određenih
vrsta iskustava koje ćemo doživjeti.
Kada njihovo ponašanje i komunikacije ne izražavaju njihova najdublja uvjerenja,
ljudi se nelagodno osjećaju dok ih ispoljavaju, jer nemaju utisak da govore i djeluju iz sebe,
tako da i sami sebi djeluju lažno i izvještačeno Na primjer, jedna osoba može imati duboko
pokopano i nesvjesno vjerovanje da je bezvrijedna i nesposobna. Iz takvog vjerovanja ona
izgrađuje stav prezira i nedostatka ljubavi prema sebi, uz istovremenu kritičnost prema
ljudima koji postižu značajna dostignuća u društvu. Ako bi netrpeljivost prema uspješnim
osobama otvoreno izrazila, bila bi kažnjena od okoline, pa ih ona preobražava u stavove
pretjeranog divljenja i hvale za tuđe uspjehe. Međutim, njena osnovna vjerovanja imati će
odlučujuću ulogu u njenim životnim iskustvima, a ne površna, socijalno prihvatljiva, koja
imaju manju snagu. Stoga će ona imati neprijatna iskustva sa uspješnim ljudima i privlačiti
će uglavnom osobe koje sebe doživljavaju kao bezvrijedne i nesposobne, odnosno na
sličan način na koji ona sebe doživljava. Sve dok takva osoba ne izmijeni svoja osnovna
ubjeđenja, nije vjerojatno da će postići uspjeh i samoostvarenje.
Drugo često vjerovanje koje sputava ljude u samoispunjenju jeste da su uspješni ljudi
zli i pokvareni, da je nužan uvjet uspjeha nečasno ponašanje i nemoral. Takvo uvjerenje
sasvim sigurno će učiniti da takva osoba sve vrijeme ograničava sebe u dostignućima,
usprkos napora koje na svjesnom planu ulaže da postigne nešto značajno.
Nema potrebe da u ovakvom tekstu to naširoko objašnjavam. Važno je slijedeće. Da
bi čovjek mogao da izazove poželjne promjene u svojim životnim iskustvima, da bi umjesto
bolnih i poražavajućih doživljaja imao prijatna i obogaćujća, on mora izmijeniti svoja
osnovna, najdublja vjerovanja i ubjeđenja o samom sebi, ukoliko su ona negativna. A kako
će znati da li ima negativna vjerovanja i ubjeđenja, jer sam naglasio da su takva najjača
uvjerenja nesvjesna? Vrlo lako. Njegov osobni život pokazuje da li ga usmjeravaju
pozitivna ili negativna vjerovanja.
Nepristajanje da se zadovoljno postoji i uspješno djela u ovom trenutku zbog
obogotvorenja natrule prošlosti znači odluku da se ona ovjekovječi i odustajanje od svoje
Istinite prirode, znači opredjeljenje za svijet privida i svijet mrtvih. Otkrivanje
ograničavajućih barijera i uvjerenja jeste vrijedan i uzbudljiv poduhvat. On se sastoji u
probijanju u jezgrovne Ego strukture, u raskopavaju sve dubljih slojeva iskustava i
mehanizama Ego obrane, u uklanjanju ograničenja koje je čovjek stvorio sam sebi i
probijanju puteva do novih, boljih iskustava. Koristeći Ekskalibur, čovjek će ispod svih tih
nanosa, prerušavanja i traumatskih zagušenja otkriti istinsku prirodu svoga Bića kao
Prazninu, koja ga čini neodvojivim od Praznine kao suštinske osnove Svepostojanja.
Promjene u našem ponašanju i životu biti će utoliko veće i dalekosežnije, ukoliko
smo dublje prodrli unutar hijerarhije vjerovanja i ubjeđenja. Najdublja, koja su uvijek
nesvjesna, čine složene strukture izgrađene od odluka, vjerovanja i ubjeđenja koje utiču
na naša sveukupna ponašanja i aktivnosti. Možemo ih nazvati bazičnim strukturama ili
 71
metastrukturama, jer su one strukture iza ostalih struktura. Bazične strukture se razlikuju
od jedne do druge osobe u specifičnosti ispoljavanja, ali postoje velike grupe ljudi čija
ponašanja su determinirana na sličan način tim osnovnim strukturama. Prethodno sam
spomenuo da postoje ljudi čiji je život u najvećoj mjeri izgrađen na tendenciji izbjegavanja
neprijatnih iskustava i druga grupa ljudi čija ponašanja izviru iz osnovne strukture koja ih
goni da teže ka stvarima i iskustvima koja žele. Zatim, postoje karakteristični načini na koje
ljudi izražavaju svoju aktivnost. Neke osobe misle uopćeno i nemaju strpljenja sa
detaljima, a drugi najveći dio pažnje posvećuju upravo pojedinostima, a uopćenu sliku
teško i maglovito sagledavaju. Ideal kome teže dobro integrirane osobe je elastično
ponašanje u kome je svaki od pristupa na raspolaganju, ali osobe uglavnom imaju
karakterističan pristup koji je uslovljen osnovnom strukturom njihovih ličnosti.
Istraživanja prošlih života u nizovima kod istih osoba pokazuju da postoje pristupi
stvarima i odnosima koji se provlače kroz niz inkarnacija, sve dok osoba ne iscrpi iskustvo
zbog kojeg je takvu strukturu stvorila. Takve bazične strukture rezultat su odluka na vrlo
visokom nivou Bića (ili, drugim riječima, na veoma dubokom nesvjesnom nivou) i stoga su
veoma istrajne, njih je najteže izmijeniti. Također postoje strukture koje dominiraju samo
jednim životom i u bardo stanju, između dva života, bivaju izmijenjene.
Poslije doživljaja sebe kao Apsolutne Praznine, daleko je lakše stvarati novu
realnost, jer između Bića i cilja koji je ono postavilo nema ničega što bi djelovalo kao
barijera i cilj biva potpuno osvijetljen i jasan. Nasuprot toga, teško je stvarati iz zmijskog
klupka Ego struktura i strijela odatle odapeta nema mogućnosti da daleko i točno dobaci.
U praktičnom radu, kada se usredsredimo na otklanjanje barijera i ograničenja, trebamo
otkriti koje je vjerovanje ili ubjeđenje u njegovoj osnovi. Kada smo ga otkriti, primijenimo
Formulu Rastvaranja na njega da bismo ga uklonili, a odmah potom primijenimo Formulu
Stvaranja. To znači da stvorimo snažnu Alfu (ili više njih) koja odražava naš pozitivan i
aktivan stav, suprotan prethodnom ograničenju, a potom uklonimo sve Bete tako da Alfa
ostane čista i prodorna kao laserski zrak, spremna da se ostvari. Točnije rečeno, ona će
tako djelovati kraće ili duže vrijeme, dok se iz dubina nesvjesnog ne pomoli nova, starija i
jača Beta i ponovo nam stvori problemsku situaciju. Naravno, nju također trebamo
diskreirati i na njenom mjestu sa nekoliko Alfi stvoriti novu, još čvršću realnost.
Jeste li razočarani zbog ovakvog sagledavanja svog razvoja? Neki jesu. Oni bi htjeli
da jednim dubokoumnim potezom zauvijek matiraju svoje životne nevolje i riješe životno
šahovsku partiju. Ali Spiritualni razvoj, o kome takve osobe često i mnogo govore, nije
ništa drugo do rješavanje niza problema. Put tog razvoja je sticanje sve veće sposobnosti
suočavanja sa svijetom i sopstvenim duhom, odnosno mentalnim masama koje ga
sačinjavaju, čije su značajne komponente negativna vjerovanja koja smo nekada formirali.
Razvojem se vaš duh mijenja, postaje sve manje složen i sve prazniji. Tokom tih promjena
vi u sve većoj mjeri postajete uzrok svojih duševnih stanja, a sve manje njihova posljedica.

KAKO SE OTKRIVAJU NESVJESNA NEGATIVNA VJEROVANJA

Otkrivanje dubokih nesvjesnih vjerovanja u Ekskaliburu vršimo koristeći dva

jednostavna pitanja:
1.
akva vjerovanja mora imati čovjek da bi doživio ovakvu neprijatnu realnost u
kojoj živi, ili ovo neprijatno iskustvo u kome se iznenada našao?
2.
to je potrebno da bi se u nečemu uspjelo u čemu nismo uspješni?
Primijenite ova dva pitanja u praktičnom radu, jer sa njima možete ostvariti čudesne
rezultate u otkrivanju negativnih vjerovanja, kako svojih, tako i drugih ljudi i na taj način
postići korjenite promjene u životu.
Na primjer, nezaposlena osoba, koja dugo bezuspješno pokušava naći posao, može,
koristeći prvo pitanje, otkriti slijedeća svoja negativna uvjerenja: a. Ja vjerujem da se
danas posao teško dobiva; b. Ja nemam društvenih veza, a bez protekcije je nemoguće
 72
dobiti posao; c. Ja nisam sposoban; d. Mene ljudi ne vole - kada bi me voljeli, našao bi se
neko da mi pomogne itd.
Ako ta osoba primjeni i drugo pitanje, može preko njega otkriti ista ta ograničenja ili
neko novo. Na primjer: e). Potrebno je moći uporno moliti ljude za uslugu, da mi daju
posao, a ja nisam u stanju moliti; f). Potrebno je lako i ubjedljivo komunicirati sa ljudima, a
ja sam stidljiv; g). Potrebna je sposobnost, sposobne svatko hoće, a ja nisam dovoljno
sposoban. Itd.
Svako od tih ograničavajućih vjerovanja treba rastvoriti Formulom, a potom formirati
Alfu (ili grupu Alfi) koja izražava suprotnu, poželjnu realnost.
Na primjer, ako pođemo od ograničenja a). “Posao se danas teško dobiva”, treba da
to vjerovanje osjetimo u potpunosti, da se proširimo preko krajnjih granica tog osjećanja i
tako ga diskreiramo, a tada da skrenemo pažnju na suprotnu viziju sebe kako imamo i
radimo posao koji volimo. Kada to vjerovanje nestane u potpunosti, trebamo prijeći na
neposredno stvaranje suprotnog pozitivnog vjerovanja: “Ja sa lakoćom dobivam poslove
koje želim”, ”Ja sa lakoćom tražim usluge od drugih ljudi”, ”Ja imam korisne društvene
veze, preko kojih dobivam ponude za posao” itd., a njihove Bete diskreiramo. Integralno
procesiranje uključiti će, naravno, i druge točke gledišta. Ako, primjera radi, grupa njegovih
prijatelja i rođaka tvrdi da se posao teško dobiva, on treba procesirati te točke gledišta, jer
ih je on sam stvorio da bi iz njih imao to iskustvo. Naravno, treba također da procesom
očisti vrijeme. Najkraće rečeno, on treba da ode u prošlost i diskreira negativna iskustva
koja podržavaju njegova ograničenja i da na njihovom mjestu stvori pozitivna iskustva.
Potom treba otići u budućnost i ukoliko nevjerica u uspjeh odatle zrači, da je diskreira i
zamijeni pozitivnim vjerovanjem. (O korištenju Vremenske Staze za uobličenje sopstvene
realnosti vidi detaljno Kreaton).
U samom Ekskalibur treningu, polazimo od većeg broja osnovnih ograničenja za koje
vjerujemo da ih većina ljudi ima u obliku negativnih vjerovanja i sve ih redom diskreiramo.
Taj rad ustvari čisti auru i poslije dva dana Ekskalibura, mnogi ljudi se sasvim drugačije
osjećaju, puni su optimizma i uvjereni da mogu izmijeniti svoj svijet nabolje. Mnogi dožive
upadljivu promjenu fizičkog izgleda i ponašanja.
Ponavljam, čim ukloni jedno ograničenje, praktičar treba da ga zamijeni pozitivnom
Alfom kojom u svom univerzumu direktno stvara suprotnu realnost.
Ovdje je dala lista najučestalijih ograničenja, a praktičar može napraviti svoju listu,
koja odražava ono što njega ograničava. Radi se individualno ili sa partnerom. Svaka
akcija čišćenja ograničenja počinje sa izjavom: “Ja ne mogu da...” Potom se ide po listi
ograničenja i svako se rastvara, na kraju druge faze Formule pažnja se preusmjerava na
pozitivno stanje (ili okolnost) suprotno od ograničenja, a zatim se daje pozitivna Alfa itd...
vi već znate kako se radi integralno procesiranje.
“Ja ne mogu...
1.
..ukloniti svoje nedostatke.
2.
..najzad početi raditi.
3.
..planirati svoje vrijeme.
4.
.. biti točan.
5.
.. imati samopouzdanja.
6.
.. zaraditi novac.
7.
..dobiti posao koji volim.
8.
..biti uspješan.
 73
9.
..biti smiren u svakoj situaciji.
10.
..slobodno ispoljavati svoje osjećaje.
11.
..dobro pamtiti.
12.
..koncentrirati se na svoj zadatak.
13.
..preuzeti odgovornost za čitav svoj život.
14.
..prestati okrivljavati druge za svoje neuspjehe.
15.
..biti uporan.
16.
dovršiti ono što započnem.
17.
..biti tolerantan u odnosima sa ljudima.
18.
..biti strpljiv sa svojom djecom.
19.
..privući odgovarajuću partnericu/partnera.
20.
..efikasno rukovoditi ljudima.
21.
..slobodno tražiti usluge od drugih ljudi.
22.
..kontrolirati svoj temperament.
23.
..boriti se za svoje stavove.
24.
..uživati u svojim uspjesima.
Na ovu listu dodajte koliko hoćete negativnih vjerovanja koja ovdje nisu navedena.
Primjera radi, uzeti ćemo da radite sa ograničenjem br. 15, “Ja nisam u stanju biti uporan”
(treba da redom prođete sva ova ograničenja i sva koja ste sami dodali ta listu). Postupite
ovako:
1.
sjetite svoju nemoć da budete uporni, osjetite kako nemate upornosti, kako u
životu lako odustajete od svojih ciljeva. Osjetite to osjećanje u potpunosti.
2.
roširite se preko krajnjih granica tog osjećanja, sve do Praznine koja ga
okružuje i skrenite pažnju nazad na sebe, na osjećanje da ste uporna osoba.
(Upornost je stanje, stoga skrećite pažnju na osjećanje upornosti, a nikako ne
na viziju, jer to bi dovelo do odlaganja realizacije željenog stanja!).
Kada u potpunosti diskreirate osjećanje da niste u stanju biti uporni, stvorite direktno
svoju novu realnost sa Alfom: “Ja sam uporan”. Ta :Alfa mora biti prožeta htijenjem i
osjećanjem da bi pokrenula proces ostvarenja, materijalizacije. Svaka Beta koja se javi
neposredno prije davanja Alfe, za vrijeme i poslije nje treba se očistiti Formulom. Potom,
ukoliko je potrebno, primijenite integralno procesiranje.
Ako je postojeće negativno vjerovanje izuzetno jako, potrebno je nekoliko Alfi srodnih
po značenju: “Ja sam vrlo uporan”. “Sve što započnem ja završim do kraja”, “Ja sam u
stanju ukloniti svaku prepreku”, “Ja vjerujem u svoju ustrajnost”, “Ja ustrajavam u
ostvarenju svojih ciljeva” itd. Na taj način vi stvarate identitet uporne osobe (o identitetima
vidi kasnije).
 74
Ukoliko u ovom trenutku ne posjedujete neku sposobnost koju želite, to znači da
postoji neko negativno vjerovanje koje vas sputava da steknete tu sposobnost. Uklonite ga
Formulom Rastvaranja. Posmatrajući sebe u različitim životnim situacijama i svoju
nemogućnost da ostvarite bilo koji svoj cilj, možete utvrditi koja su negativna vjerovanja
odgovorna za tu nesposobnost i da ih uklonite. Posao je završen kada se željena
sposobnost direktno ispolji, ili kada se javi prilika za razvoj i sticanje te sposobnosti.

ZABRANE I ZAPOVJEDI

Naša civilizacija, počevši od Mojsija, sazdana je na zabranama i zapovijedima. Takva

represivna osnova nužna je za razvoj civilizacije, isto kao što je donekle nezaobilazna u
razvoju individue. Ljudsko biće funkcionira na principu bola i zadovoljstva. To, kratko
rečeno, znači da nepoželjne reakcije bivaju potisnute kaznama, a poželjne stimulirane
različitim oblicima nagrađivanja. U ranom djetinjstvu to se dešava u najvećoj mjeri u
oblastima osnovnih životnih funkcija, u hranjenju, pražnjenju mjehura i crijeva, i u
ispoljavanju osnovnih emocija. U tim oblastima dijete se sreće sa prvim zabranama i
zapovijedima. Budući da potiču od roditelja, one na dijete ne djeluju ništa slabije nego što
su Božje zapovijedi djelovale na Mojsija.
Dobra strana takvog događanja je nastanak civiliziranog ljudskog bića, uklopljenog u
društvena pravila ponašanja. Međutim, postoji i sjenka. Zabrane i zapovijedi se na ranom
uzrastu lako uopćavaju. Često srećemo ljude koji ne samo da dobro kontroliraju svoje
ponašanje, već su i impotentni; ne samo da su naučeni da budu pažljivi i čuvaju postojeće,
već im je u potpunosti ugušen stvaralački impuls. Mnogi ljudi poštuju autoritete, ali prema
njima osjećaju i jak strah; ozbiljno prilaze svojim zadacima, ali su toliko ozbiljni da nisu u
stanju da se spontano raduju.
Našu pažnju privlače takve zabrane i zapovijedi koje ljudima truju život. Njihovi
prvobitni ciljevi bili su vrijedni, ali su se one otele kontroli i izazivaju posljedice koje naši
roditelji svakako nisu željeti. U Ekskaliburu na njih gledamo kao na izuzetno snažna
sputavanja. Budući da su nastala na najranijem uzrastu, takve zabrane su duboko urasle u
Ljudska Bića i ona ih doživljavaju kao dio sebe, često kao najjači i najpostojaniji dio.
Međutim, ljudi koji su u svom razvoju došli do stadija kada osjećaju potrebu da svoj život
stave pod kontrolu i žele da nađu metode koje će im to omogućiti, uočavaju da ih zabrane i
zapovijedi sputavaju, a često obogaljuju. Da bi se osjetili kao slobodna Bića, oni ih moraju
ukloniti. Točnije rečeno, moraju imati unutrašnju slobodu da biraju koje će ukloniti, a koje
zadržali.
Ovdje vam je data lista najčešće uočavanih zabrana i zapovijedi, a vi, kao i u ostalim
oblastima Ekskalibura, dodajte one koje doživljavate kao štetne, a koje se na listi ne
nalaze. Također, ako želite da uklonite neke sa liste, slobodno to učinite.
Sam postupak diskreiranja, na ovom nivou vašeg poznavanja Ekskalibura, skoro da
ne bi trebalo da vam opisujem. Trebate ići po listi zabrana i na svaku primijenite našu
alkemijsku Formulu Rastvaranja. Identificirajte se sa odabranom zabranom, zaista je u
potpunosti osjetite. Potom se proširite preko krajnjih granica njenog energetskog polja i u
trenutku kada izađete u Prazninu, skrenite pažnju na suprotno pozitivno stanje ili viziju
željene okolnosti, zavisno od toga da li se radi o psihičkom stanju koje želite stvoriti u sebi
ili željena situacija uključuje i druge osobe, što znači da je to okolnost. Primjera radi,
poslije diskreiranja Alfe “Nemoj osjećati”, ide skretanje pažnje na stanje u kojem potpuno i
duboko doživljavamo svoja osjećanja. Ni poslije diskreiranja zabrane “Ne opraštaj
drugima”, slijedi skretanje pažnje na viziju sebe i druge osobe i u toj viziji mi joj opraštamo.
Budući da ta situacija uključuje i drugu osobu ili osobe, to je okolnost, stoga se pažnja
usmjerava na viziju sebe i te osobe u željenom odnosu.
Na Tečaju Ekskalibura listu zabrana obično prelazimo dva puta, ali u vašem radu
poslije Tečaja treba da poklonite znatno više vremena onim zabranama koje u sebi
osjećate. Poslije svakog diskreiranja zabrane ide odgovarajuća i direktna pozitivna Alfa.
 75
Na primjer, poslije “Ne budi voljen” slijedi: “Mene ljudi vole”; poslije “Nemoj se razlikovati
od drugih”, ide: “Ja sam ja, kakav jesam”; nakon “Ne plači”, slijedi: “Ja slobodno
ispoljavam svoje osjećaje” itd. Alfe se naravno moraju očistiti od Beta. Kod zabrana i
zapovijedi neophodno je primijeniti integralno procesiranje da bi efekt bio potpun i trajan.

LISTA ZABRANA I ZAPOVESTI

“Nemoj !”
“Nemoj osjećati!”
“Ne pokazuj svoje emocije!”
“Ne plači!”
“Ne opuštaj se nikad!”
“Ne opraštaj sebi!”
“Ne opraštaj drugima!”
“Nemoj misliti!”
“Ne budi to što jesi!”
“Ne budi važan!”
“Nemoj tražiti ono što želiš!”
“Nemoj uspjeti!”
“Ne budi blizak sa ljudima!”
“Nemoj sazrijeti!”
“Ne budi dijete!”
“Ne budi sretan!”
“Ne traži nova iskustva!”
“Nemoj se razlikovati od drugih!”
“Ne budi nikad zadovoljan!”
“Ne budi voljen!”
“Nemoj voljeti druge!”
Na prvom mjestu nalazi se najopćenitija zabrana NEMOJ! Ona je vrlo snažna i ostale
zabrane i zapovijedi su njena primjena u različitim oblastima. Pokazalo se u praksi da se
Praznina, koja ostaje poslije njenog diskreiranja, najbolje popunjava uopćenom i snažnom
Alfom “Ja hoću!”

POMOĆ DRUGIM BIĆIMA

Teoretska osnova Integralnog Ekskalibura je jedinstvo postojanja. U davnim

vremenima model ovakvog doživljaja svijeta bila je slika Velike Majke koja je sve postojeće
izlučila iz sebe, tako da su svi vidovi egzistencije doživljavani kao dio nje. Suvremen model
ovakvog shvaćanja realnosti je hologram u čijim se najsitnijim dijelovima nalazi umanjena
cjelina. Iz ovakve teorijske osnove proishodi mogućnost da se tehnikama Ekskalibura
pomogne i drugim bićima, a ne samo sebi. To su prvenstveno drugi ljudi, ali je moguće
pomoći i životinjama, pa i biljkama. Koliko se u ovoj oblasti može postići pokazati će lično
iskustvo svakog praktičara. Budući da sam naglasio da je Ekskalibur suha praksa, neću
davati dugačka objašnjenja i argumente. Zainteresiranog čitaoca upućujem na popularna
djela kvantum fizike. Možda vam ovakav savjet izgleda čudno, ali je ustvari logičan. Jedan
od osnivača te avangardne oblasti nauke, David Bom, piše da je njegovo drugovanje sa
Krišnamurtijem izazvalo duboke promjene njegovog duševnog stanja i omogućilo mu uvide
koji su razriješili njegove dileme u kvantnoj fizici. O svom odnosu sa Krišnamurtijem on je
objavio nekoliko knjiga u kojima je Krišnamurtijeva gledišta iskoristio za razradu teorije
kvantuma.
Ukazati ću ukratko na iskustva nekih istraživača u ovoj oblasti, jer vam ona mogu dati
podstrek za ozbiljan rad. Dr Leri Dosi navodi opit (1989.) izvršen u Općoj bolnici u San
 76
Francisku. Imena polovine od 400 srčanih bolesnika u ovoj bolnici data su Spiritualnim
grupama širom SAD, sa molbom da se mole za zdravlje tih pacijenata svakoga dana.
Nijedan od bolesnika nije znao čija su imena odabrana za taj opit. Oni za čije zdravlje su
upućivane molitve ispoljili su značajna poboljšanja u odnosu na kontrolnu grupu: bilo im je
potrebno pet puta manje antibiotika, nijednog od njih nije bilo potrebno priključiti na aparat
za vještačko disanje (dvanaestorici iz kontrolne grupe to je bilo neophodno) i manji broj ih
je umro u periodu dok je opit vršen. Ovaj eksperiment je jedan od najuočljivijih dokaza da
ljudska svijest nije lokalizirana i odijeljena u jednom Biću, već dat je to nadprostorni
fenomen.
Svi istaknuti poslenici teorije kvantuma bili su manje ili više svjesni implikacija njihove
teorije. Na primjer, Ervin Šredinger piše: “Očito je da postoji samo jedna mogućnost,
jedinstvo ljudskih umova ili svijesti ljudskih bića. Njihova mnogostrukost je samo prividna;
uistinu postoji samo jedan duh.” A David Bom dodaje: “Na dubokim nivoima svijest
čovječanstva je jedno. Ovo je sasvim sigurno, jer je i u vakuumu materija jedno; ako to ne
vidimo, to potiče uslijed toga što sami sebe zasljepljujemo. Ukoliko ne podignemo granice
između individualnih umova, onda je sasvim moguće da se oni spajaju u jedan duh.”
Međutim, još prije osnivača teorije kvantuma, Albert Ajnštajn je dao slično viđenje
svijeta: “Ljudsko biće je dio cjeline, koju mi nazivamo “univerzumom”, dio ograničen u
vremenu i prostoru. Ono doživljava svoje misli i osjećanja kao nešto odvojeno od ostalog -
a to je jedna vrsta optičke obmane njegove svijesti. Ova obmana predstavlja neku vrstu
zatvora za nas, svodeći nas na odluke i osjećanja prema malom broju osoba koje su nam
najbliže. Naš zadatak mora biti oslobođenje iz ovog zatvora, što se može postići širenjem
dometa naših osjećanja tako da obuhvate sva živa bića i čitavu prirodu u svoj njenoj
ljepoti.”
Na ovim teorijskim osnovama javila su se značajna konkretna istraživanja koja
podržavaju ovakvu sliku svijeta. Henk Levin, poznati istraživač i sadašnji urednik časopisa
“Free Spirit”, piše o tom duhu o svojim opitima sa Elektrometrom: “Utvrdio sam, radeći sa
životinjama, da kada držim elektrode Elektrometra i uživim se u slanje u kome se nalazi
životinja, dodijam reakcije na E-metru koje izgleda da potiču od te životinje.”
Sva je prilika da isto važi za ljude u još većem stupnju. Evo kako je izgledao drugi
Levinov eksperiment, koji su uspješno ponovili mnogi nezavisni istraživači: “Nedavno sam
vršio demonstracije sa E-metrom u kojima je jedna osoba držala elektrode u rukama i
koncentrirala svoju pažnju na drugu osobu u sobi, osobu koju ne poznaje. Ja bih osobi
koja je držala elektrode postavljao pitanja kojima bi druga osoba, bila izložena u normalnoj
seansi. “Da ti si se u posljednjih sedam dana naljutio na nekog?” ili “Da li te je u posljednjih
sedam dala nešto iznerviralo?” Ako bi “surogat-osoba” makar malo koncentrirala svoju
pažnju na drugu osobu, skoro uvijek bih dobio reakciju na E-metru. Ja bih rada nastavio
raditi proces i polako bih identificirao o kakvoj osobi ili problemu se radi koji je druga osoba
(nezahvaćena procesom) imala.”
“Tada bih provjerio kod aktualnog subjekta da li smo mi (tj. osoba surogat i ja) zaista
otkrili prave elemente? Pokazalo se da ovo može biti izuzetno precizna demonstracija
veze koja zaista postoji među ljudima.”
A Silvija Štajner, glavna predstavnica sistema Kapetana Bila Robertsona u Evropi, po
svemu sudeći veoma trezvena osoba, u jednom svom pismu mi je napisala (25.01.1996.):
“Utvrdila sam da je za mene veoma obogaćujuće održavanje odnosa sa svim vrstama
Bića. Takav odnos mi je omogućio da bolje razumijem, cijenim i poštujem život u svim
oblicima, život ljudskih bića, život koji postoji u životinjama, život u biljkama ili, najopćije
gledajući, život na Spiritualnom nivou. Možda ćeš pomisliti da nisam normalna, ali ja
procesiram moje pse, ja razgovaram sa mojim biljkama, ja slušam šumske duhove dok
pričaju o svojim brigama i avanturama...”
Ovakvo viđenje života u oblicima ispoljenja različitim od čovjeka, premda neobično,
nije sasvim novo. Osnivač eksperimentalne naučne psihologije Fehner napisao je i objavio
pod pseudonimom Dr Mizes, nekoliko knjiga o svojim komunikacijama sa biljkama (vidi
moju knjigu “Njihov onostrani život”). Takvi podaci koji potiču od uravnoteženih i dobro
 77
integriranih osoba ukazuju da se, radeći Ekskalibur za druge, ne upuštate o besmislene i
sujevjerne aktivnosti. Naprotiv, rad za druge zasnovan je na zdravim i logičnim osnovama.
Najkraće rečeno, na druge djelujemo identificirajući se sa njima preko osjećanja. To
je osnovni mehanizam djelovanja, a potom radimo procese kroz njih i za njih. U praksi to
ovako izgleda. Neka nama bliska osoba ima problem koji joj smeta i koji želi ukloniti, a u
tome nikako ne uspijeva. Mi ćemo se sa njom identificirati, tako da ćemo zauzeti njenu
točku gledišta i, kroz emocionalno uživljavanje, biti ćemo ta osoba dok vršimo
procesiranje. Naš identitet u potpunosti nestaje, mi smo tokom procesa ta osoba. I tada,
kao da ona radi Formulu Rastvaranja, mi je radimo i uklanjamo problem koji sada imamo.
Potom primjenjujemo stvaranje nove realnosti kroz snažnu Alfu i uklanjamo sve Bete koje
se jave. Naravno, procese radimo integralno.
Primjera za ovakvo djelovanje ima mnogo. Evo tipičnog. Sin jednog savjesnog
praktičara Ekskalibura zabavljao se godinama sa djevojkom sa kojom je htio stupiti u brak.
Jednog dana otac njegove djevojke pretrpio je srčani udar i smješten je u bolnicu na
intenzivnu njegu u vrlo lošem stanju. Liječnici su obavijestiti porodicu da je bolesniku
stanje kritično i da vjerojatno neće preživjeti tu noć. Spomenuti praktičar Ekskalibura
odlučio se pomoći bolesniku radeći proces za njega. Postupio je na ovakav način.
Identificirao se sa njim, a to znači da je osjetio kako se on osjeća i to u potpunosti. To mu
nije bilo teško, jer je znao kako bolesnik izgleda, njegove gestove i karakteristične načine
ponašanja. On je pri tom zaboravio tko je on i što je, u tom kratkom periodu on je bio
bolesnik koji teško diše, osjeća probadanja u oblasti srca i strah da će umrijeti. Kada se u
potpunosti uživio u ličnost bolesnika, primijenio je Formulu Rastvaranja na prvi simptom,
osjećaj gušenja: osjetio je gušenje u potpunosti; proširio se u svim pravcima preko krajnjih
granica tog osjećanja i čim je izašao u prazan prostor otvorio je oči i skrenuo pažnju na
sebe zdravog i čilog, kako diše sa lakoćom punim plućima. On je to ponovio nekoliko puta.
Potom je dao Alfu: “Ja sa lakoćom dišem” i sve Bete koje su se javile, kao što su osjećaj
nevjerice u uspjeh, misao da je prekasno za intervenciju, da neće uspjeti i slične uklanjao
formulom Rastvaranja sve dok ta Alfa nije ostala čista i snažna. Zatim je ponovio postupak
sa osjećanjem bola i probadanja u srcu i osjećanjem straha od smrti. Sutradan prije podne
liječnici su javili porodici da je bolesnik na čudesan način preživio i da se dosta dobro
osjeća. Od tada je prošlo skoro godinu dana i taj čovjek je još uvijek živ. Ovdje je potrebna
napomena da je taj praktičar radio Ekskalibur na stari način, kada nije prakticirano
Integralno procesiranje. Naravno, vi to nećete propustiti, ako hoćete da što uspješnije
pomognete nekome.
U ovakvom radu potrebno je zadovoljiti još dva uvjeta. Prvi je da osoba ne zna da to
radite za nju. To je vrlo važan uvjet, jer neke osobe imaju potrebu za neprijatnim
iskustvom, uslijed duboko pokopanog osjećanja krivice ili nekog drugog razloga, pa će,
ako saznaju za vašu aktivnost, učiniti sve da je osujete i ostanu u svojoj patnji.
Drugi uvjet koji trebate ispuniti je etičke prirode. Morate se prethodno uvjeriti da
osoba doista želi da se oslobodi tog neprijatnog iskustva. Na primjer, mali dječak koga
sam spomenuo žalio se na gušenje i tražio je pomoć od svojih roditelja, bake i tetke. Neki
vaš prijatelj dugo vremena ne može da uči, iako ulaže velike napore u to i to ste od njega
čuli. Ili hoće ostaviti drogu, ali mu teško ide - pokušava, pati, proba jednu metodu ili
sredstvo za drugim itd. Nikako ne pokušavajte na ovaj način pomoći osobi koja ne želi da
se mijenja onako kako vi mislite da je za nju dobro. Nemojte pokušavati odviknuti od
alkohola osobu koja kaže da je njeno pravo da živi kako hoće ili pušača koji kaže da mu
duhan pričinjava zadovoljstvo ili gojaznu osobu koja uživa u jelu! Oni imaju pravo da vode
svoj život po svojoj volji, a vi nemate pravo da ga mijenjate.

RAD SA IDENTITETIMA

Operacije sa identitetima su izuzetno značajne. One, uz primjenu Metoda 1 za

 78
uklanjanje trajnih problema, čine krunu naših aktivnosti u primjeni Ekskalibura, jer u
najvećoj mjeri doprinose postavljenom cilju, stvaranju individualnog univerzuma po vlastitoj
volji.
Identiteti jesu skupovi osobina koji predstavljaju sredstva naše komunikacije sa
samim sobom, drugim ljudima i svijetom. Bitni elementi identiteta jesu točka gledišta i cilj
koji osoba želi ostvariti, ali pored njih identitet sadrži tjelesne osjećaje, emocije, vjerovanja,
odluke, stavove, ubjeđenja, ideje i druge sadržaje. Uprošćeno rečeno, identitet je
odvojeno i privremeno Ja, stvoreno od strane Bića, da bi ostvarilo neki cilj.
Primjeri identiteta su; roditelj, dijete, rođak, suprug, liječnik, službenik na pošti,
trgovac, vojnik, vozač, knjigovođa, čovjek, uspješan čovjek, gubitnik, grupni vođa, žrtva,
patnik, heroj, sadista, mazohista itd.
U svakodnevnom životu ljudi najčešće ulaze u identitete i izlaze iz njih bez svjesne
odluke i nisu svjesni procesa preuzimanja i napuštanja identiteta. Prebacivanje iz jednog
identiteta u drugi ide uglavnom veoma brzo i lako. Na primjer, neki čovjek je u identitetu
liječnika dok je na poslu, kada čita stručni časopis ili diskutira sa svojim kolegama o
medicinskim problemima. Kada automobilom krene kući on je u identitetu vozača, poštuje
saobraćajne propise i pazi da ne pogriješi u vožnji. Ulazeći u svoj stan, on preuzima
identitet supruga, a kada mu pogled padne na djecu, on je već u identitetu oca. Podižući
telefonsku slušalicu da popriča sa svojom majkom, on je u identitetu njenog djeteta i tako
dalje.
Nevolje počinju kada čovjek nije u stanju da prelazi slobodno i primjereno iz jednog
identiteta u drugi; kada je zakovan u neki identitet ili nije u stanju preuzeti neki drugi. Ako
bi osoba iz prethodnog primjera, koja je po profesiji liječnik, na svom poslu bila zarobljena
u identitet djeteta, ona bi stalno tražila savjete od drugih, ne bi bila sposobna da donosi
nezavisne odluke i da djeluje sa autoritetom na pacijente. To bi sasvim sigurno bio znak
poremećaja ličnosti. Takva osoba ne bi bila u stanju ostvariti svoje ciljeve, steći
odgovarajuće mjesto u društvu i doživjela bi mnoge nevolje i patnje. Ona bi svakako bila
neadekvatan roditelj i bračni partner.
Druga strana ovog poremećaja je nesposobnost ulaženja u identitet koji je za neku
situaciju najadekvatniji. Nekad to može biti identitet podređene osobe, nekad nadređene, a
katkad ravnopravne.
Zrela osoba treba biti sposobna preuzeti odgovarajući identitet i također ga napustiti.
Prava sloboda je, ponoviti ću, sloboda za nešto i sloboda od nečeg.
Držite na umu slijedeće:
Identitet ima sopstveni cilj.
Identitet ima sopstveni duh.
Identitet ima fiksiran model ponašanja.
Identitet ima inherentnu intenciju da pobjedi, odnosno ostvari svoj cilj. Primjera radi,
kada je osoba u identitetu žrtve, ona ima snažnu intenciju da ostvari situaciju u kojoj će biti
žrtva.
Identitet stvara vašu realnost. Kada je osoba u identitetu vesele osobe, čitava njena
realnost je njime uvjetovana. U njenoj realnosti nema tužnih elemenata. Čak i smrt,
sahrana i bijeda bivaju sagledani sa smiješne, odnosno vesele strane.
U praktičnom radu u okviru Ekskalibura radimo tri vježbe sa identitetima. Prve dvije
imaju za cilj oslobađanje od naših projekcija u okviru individualnog svijeta koji stvaramo, a
treća je stvaranje poželjnih identiteta.

ČIŠĆENJE POJEDINAČNIH IDENTITETA

Za ovu vježbu potrebno je da napravite 15 različitih lista ili spiskova sa imenima

konkretnih osoba. Na svakoj listi može biti od jedne do nekoliko osoba. Ako vam više
odgovara, možete staviti nadimak umjesto imena. Kod konkretnih osoba čije ime ne znate,
upotrijebite neki indikator koji za vas ima određeno značenje. Praktični primjeri će vam
pojasniti postupak. Evo koje liste trebate napraviti.
 79
I.
sobe koje mi se ne sviđaju.
II.
sobe prema kojima osjećam kritičnost.
III.
sobe u koje sam se razočarao.
IV.
sobe koje mi ne daju podršku koju očekujem.
V.
sobe koje mi na neki način smetaju.
VI.
sobe koje smatram sebičnim.
VII.
sobe koje smatram glupim ili nesposobnim.
VIII.
sobe prema kojima osjećam ljubomoru.
IX.
sobe koje su mi nanijele bol.
X.
sobe u čijem se društvu osjećam neprijatno.
XI.
sobe kojima zavidim iz bilo kojeg razloga.
XII.
sobe kojih se plašim.
XIII.
sobe koje smatram odvratnim.
XIV.
sobe koje mrzim.
XV.
sobe koje su na mene negativno djelovale u prošlosti, čiji utjecaj još
osjećam.
Sada na prvoj listi navedite imena konkretnih osoba koje vam se ne sviđaju. Ako ne
znate ime određene osobe, odnosno njen nadimak, stavite nekakav svoj pokazatelj, na
primjer “Alkoholičar iz naše ulice” ili “Agresivni susjed” itd.

I. OSOBE KOJE MI SE NE SVIĐAJU:

1. Petar Popović
2. Agresivni susjed
3. Dragan “Japanac”
4. Prodavačica iz samoposluge

II. OSOBE PREMA KOJIMA OSEĆAM KRITIČNOST:

1.
oj otac
2.
ragan “Japanac”
3.
ira Petrović
Ponovite isti postupak za svih 15 lista. Ponoviti ću da na listi mora biti najmanje jedno
ime, a može ih biti onoliko koliko ih doista ima. Naravno, nemojte pretjerivati i stavljati
nepregledne liste sa imenima i nadimcima, već navedite one osobe prema kojima osjećate
istinski naboj. Primijetiti ćete da će se neka imena naći na više od jedne liste, a poneko od
njih na većini. Ništa zato, čistite ih više puta. U prvo vrijeme izostavljao sam sa lista imena
roditelja, ali se pokazalo dobro da i njih zahvatite u ovoj vježbi. Tehnika se radi na
 80
uobičajen način Formulom Rastvaranja. Konkretno, rad izgleda ovako.
1.
zmite prvo ime sa prve liste (osobe koje mi se ne sviđaju) i identificirajte se sa
tom osobom preko osjećanja. Osjetite kako se ona osjeća. Vi ste sada ta
osoba i sve vrijeme proces radite za nju, iz njene točke gledišta.
2.
roširite se preko krajnjih granica tog osjećanja dok ne izađete napolje i skrenite
pažnju na sebe (zapamtite, vi ste sada ta druga osoba!) kao na Ljudsko Biće.
Ukoliko radite sa identitetom iz grupe br. 2, tj. sa identitetom osobe prema kojoj ste
kritični, poslije diskreiranja skrenite pažnju na sebe, opet kao na Ljudsko Biće.
Neki praktičari postavljaju pitanje, zašto bih skretao pažnju kao na Ljudsko Biće? Zar
nije bolje, kada uklanjam identitet osobe prema kojoj sam kritičan, da u njoj stvorim
identitet osobe koja mi je simpatična, draga, koju volim i tome slično? Odgovor je
jednostavan. Na taj način mogli biste sebe uvući u nevolje. Zamislite da imate osobu
prema kojoj ste kritični, jer maltiretira članove svoje porodice ili vas. Vi u njoj stvorite
identitet osobe koja vam je prijatna ili koju volite. To znači da biste razviti pozitivna
osjećanja prema osobi koja vas i druge maltretira, a takav ishod svakako ne želite. Zato je
bolje da uklonite negativan identitet koji ste na nju projektirali, odnosno u njoj stvorili i da je
doživljavate jednostavno kao Ljudsko Biće, što ona svakako jeste. A Ljudska Bića se
ponašaju nekada ovako, nekada onako. Vi sebi ostavljate mogućnost za adekvatno
reagiranje na ponašanje te osobe.
Na samom Ekskalibur Tečaju obično se prođu svi navedeni identiteti po jedanput,
Međutim, kod svoje kuće, poslije Tečaja, nastavite da radite Formulu Rastvaranja i
skretanje pažnje na stanje Ljudskog Bića dok odabrani identitet ne prestane djelovati na
vas! Ovo posebno važi za bliske osobe kao što su roditelji, osobe koje su vam nanijele bol
ili izazivaju strah, odnosno mržnju u vama i slične.
Integralno procesiranje identiteta je jednostavno. Vjerojatno vam je palo u oči da je
ovakav rad sa identitetima već integralno procesiranje, jer zahvaćamo druge točke
gledišta. Dalje, radite Vrtešku, a to znači da zahvatite i druge točke gledišta koje su
značajne za vaš doživljaj te osobe. Evo vam kratkog primjera. Ako još neka individua,
značajna za vas, ima isti ili sličan stav prema toj osobi, koji utiče na vaše mišljenje,
identificirati ćete se sa njom, osjetiti kako se osjeća i uraditi proces iz njene točke gledišta.
Najzad, Spiritualni element ovakvog procesiranja se svodi na pitanje, koje ćete postaviti
sebi kada uklonite negativni naboj koji je na početku postojao na toj osobi: Što sam naučio
iz ovakvog procesa? Da li je to bila korisna lekcija? Da li je još trebam učiti ili ne?
Vjerojatno ćete primijetiti neobičnu pojavu. Ako se neka osoba javlja na više lista,
kada se susretnete sa njom po drugi ili treći put, utvrditi ćete da je njen identitet ispražnjen,
da u njemu nema više naboja, jer ste ga čišćenjem na prethodnim kategorijama isprazniti.
Naravno, i ovu vježbu možete raditi bilo sami, bilo sa partnerom. Sa partnerom je rad
efikasniji.

ČIŠĆENJE UOPĆENIH IDENTITETA

Data vam je lista uopćenih identiteta. Treba da ih čistite Formulom Rastvaranja jedan
po jedan, posebno obraćajući pažnju na one prema kojima osjećate otpor.
Čišćenje svakog pojedinačnog identiteta uvijek počinjcte riječima: “Ja neću biti...”, pa
navodite jedan po jedan nepoželjan identitet i čistite ga. Ovo što slijedi je veoma važno! Za
razliku od prethodne vježbe, gdje ste poslije diskreiranja nepoželjnih identiteta drugih
osoba na njihovom mjestu stvarali opći identitet Ljudskog Bića, u ovoj vježbi poslije
diskreiranja skrećete pažnju na suprotan pozitivan identitet. Ukoliko ste diskreirali
identitet nepoštene osobe, skrećete pažnju na osjećanje poštene osobe! Ako nećete da
budete “slabić”, diskreirate taj identitet i na kraju skrećete pažnju na osjećanje snage i
moći! I tako dalje.
“Ja neću biti...”
 81
...nepoštena osoba.”
...nevažna osoba.”
...bespomoćna osoba.”
...konfuzna osoba.”
...osoba koja prekida druge u govoru.”
...osoba nekontroliranog ponašanja.”
...mrtva osoba.”
...lakomislena osoba”
...osoba loše sreće (pehist).”
...slabić.”
...neenergična osoba.”
...žrtva.”
...razočarana osoba.”
...preplašena osoba.”
...ponižena osoba.”
...depresivna osoba.”
...lijena osoba.”
...agresivna osoba.”
...okrutna osoba.”
...impulzivna osoba.”
...neodgovorna osoba.”
...kukavica.”
...škrtac.”
...zla osoba.”
...tašta osoba.”
...kriminalac.”
...ubojica.”
...zavidna osoba.”
...drska osoba.”
...gruba osoba”
...osoba neosjetljiva na tuđe patnje.”
...osoba koja pati od osjećaja krivnje.”
...sebična osoba.”
...kažnjenik u zatvoru.”
...perverzna osoba.”
...vulgarna osoba”
...impotentna/frigidna osoba.”
...rodoskvrna osoba.”
...nelojalna osoba.”
... izdajica.”
...varalica.”
...plačljiva osoba.”
...nametljiva osoba.”
...neinteligentna osoba.”
...frustrirana osoba.”
...alkoholičar.”
...narkoman.”
...lažljivac.”
...preljubnik/preljubnica,”
...brzopleta osoba.”
...grešnik/grešnica.”
...mazohist.”
...sadist.”
...nasilnik.”
 82
...brutalna osoba.”
...nekulturna osoba.”
...rugalica.”
...osvetoljubiva osoba.”
...ulizica.”
...ljubomorna osoba.”
...sugestibilna osoba.”
...siromašna osoba.”
...podcijenjena osoba.”
...osoba koja ogovara druge.”
Zavisno od toga što želite ukloniti iz svog svijeta, stavite na listu dodatne uopćene
identitete. Ako neke od navedenih ne želite ukloniti, izostavite ih.
Na primjer počinjete izjavom: “Ja neću biti nevažna osoba.”
1.
dentificirajte se sa nekom nevažnom osobom i osjetite kako se ona osjeća (po
vašoj procjeni). Još je bolje da se identificirate sa samim sobom u situaciji kada
ste se osjećali kao nevažna osoba.
2.
roširite se preko krajnjih granica tog osjećanja i čim ste stupili u prazan prostor
skrenite pažnju na suprotno stanje u sebi, tj. osjetite se kao značajna ili važna
osoba.
Tako prođite kroz čitavu listu, preskačući samo one identitete koje ne želite čistiti.
Ponekad Učesnici na Ekskalibur Tečaju stavljaju ovakvu primjedbu: “Ja nisam histerična
osoba. Nema potrebe da čistim taj identitet.” Međutim trebate očistiti sve identitete, osim
onih koje želite imati.
Obratite posebnu pažnju na one uopćene identitete koji za vas imaju najveći naboj i
njih čistite više puta sve dok ih potpuno ne transformirate.
Primijenite integralno procesiranje.

STVARANJE ŽELJENIH IDENTITETA

Ova vježba je slična stvaranju poželjnih osobina. Jedina razlika je u tome što ste
tamo stvarali pojedinačne osobine, a identiteti su skupovi ili grozdovi povezanih osobina
ličnosti. Identitete možete konstruirati sami, prema svojim potrebama, a ovdje vam je, kao
primjer, dato nekoliko identiteta koje većina ljudi želi stvoriti.
Već znate kako teče proces. Uzmete jednu osobinu identiteta i izrazite je Alfom (na
primjer, ”Ja sam uspješan”). Tu Alfu osjetite u potpunosti, glasno je saopćavate i sve Bete
koje se jave uklanjate Formulom. Poslije diskreiranja pažnju skrećete na poželjno stanje u
sebi ili na poželjnu viziju sebe, zavisno od toga da li se osobina koju hoćete stvoriti odnosi
na stanje ili okolnost. Posebno u ovoj vježbi rad ide mnogo brže ako radite sa partnerom.
Potom uzmete drugu osobinu koja čini taj identitet i sa njom ponovite čitav proces, pa
treću itd., sve dok ne prođete sve osobine od kojih je taj identitet sačinjen.
Ovdje je potrebno duže vrijeme da biste ostvarili cilj. Pazite, cilj je postignut kada se
u odgovarajućim situacijama željeni identitet automatski javi! Iz tog razloga, stvaranje
odabranog identiteta može potrajati sat-dva. Najbolje je da radite u više navrata po 15-30
minuta. Ali se takav rad isplati višestruko. Za praktičara je značajno i čudesno iskustvo
kada uoči da mu se u životnim situacijama odgovarajući identiteti uključuju automatski, bez
svjesnog napora. Gdje se povlačio od života, sada samouvjereno nastupa; gdje se stidio,
sada se ponosi; gdje se plašio, sada drugima služi kao uzor hrabrosti.
Integralno procesiranje sastoji se u tome da se identificirate sa osobama koje su
značajne u vašem svijetu i da iz njihove točke gledišta dajete Alfu: “XY (vaše ime) je
uspješan!” i tome slično. Kao Bete na tim točkama gledišta mogu se javiti vjerovanja da ste
vi neuspješna osoba, sumnje i neprijateljski ili podcjenjivački stav. Njih diskreirate i ponovo
dajete Alfu sve dok nije čista. Drugim riječima, vi trebate stvoriti identitet uspješne osobe
 83
ne samo iz prve pozicije, već iz svih relevantnih točaka gledišta. Budite sigurni da ste,
tokom dosadašnjeg života, većinu svojih negativnih identiteta stvoriti iz njih.
Integralno procesiranje također podrazumijeva da ćete staviti vrijeme pod kontrolu,
odnosno da ćete zahvatiti prošlost i budućnost: Treba da u mislima i osjećanjima odete u
budućnost i otuda za trenutak sagledate sebe kao uspješnu osobu, a potom dajete sebi
istu Alfu “Ja sam uspješan” i čistite je od Beta. Sličan postupak je sa zahvaćanjem
prošlosti. Osoba koja je savladala rad sa Vremenskom Stazom iz Kreatona treba
primijeniti znanje tamo stečeno za kontrolu vremena.
Ovdje vam je dano šest identiteta koje su Učesnici na mojim Ekskaliburima najčešće
stvarali. Po svojoj procjeni, vi slobodno eliminirajte neku osobinu ili neku dodajte, jer
identitet pravite za sebe. Vaš je kompjuter, vaši su programi i vaši su ciljevi koje trebate
ostvariti.
Primijetiti ćete da se neke osobine javljaju u više identiteta. To je logično, jer se
sadržaji nekih identiteta preklapaju. Treba da ih radite u svakom, jer one imaju određeno
mjesto u grozdu ostalih osobina, kao što se različiti elementi kompjuterskih programa
sreću u više programa.

USPEŠNA OSOBA
1. Ja imam sasvim jasne ciljeve.
2. Ja koristim svaku povoljnu priliku.
3. Ja svaku plodnu ideju pretvaram u akciju.
4. Ja preuzimam inicijativu.
5. Ja insistiram na svojim pravima.
6. Ja sam uporan u ostvarenju svojih ciljeva.
7. Ja lako zarađujem novac.
8. Ja zaslužujem sve najbolje.

Neovisna osoba
1. Ja sam odlučujem o svom životu.
2. Ja ne reagiram na kritiku.
3. Ja sam tolerantan prema primjedbama.
4. Ja hladno analiziram tuđe pohvale.
5. Ja slobodno iznosim svoje mišljenje.
6. Ja slijedim svoje ideje.
7. Ja podržavam druge u neovisnosti.
8. Ja preuzimam inicijativu.

Kreativna osoba
1. Ja imam kreativne ideje.
2. Ja sam pun stvaralačke energije.
3. Ja uporno radim na ostvarenju svojih ideja.
4. Ja vidim ljepotu u svemu.
5. Meni je sve novo, lijepo i neobično.
6. Ja sam otvoren za ljude i svijet oko sebe.
7. Ja svaku ideju koja mi dođe ODMAH zapisujem.

Pouzdana osoba
1. Ja vjerujem u sebe.
2. Ja sam točan.
3. Ja uvijek držim danu riječ.
4. Ljudi se mogu pouzdati u mene.
5. Ja ispunjavam dana obećanja.
6. Ja poštujem osobni život drugih ljudi.
7. Ja sam časna i poštena osoba.
 84
8. Svojim ponašanjem ja zaslužujem poštovanje.

Samorealizirajuća osoba
1. Ja volim pomagati drugim ljudima.
2. Ja se u svakoj situaciji prirodno ponašam.
3. Ja uvijek govorim istinu.
4. Ja volim druge ljude.
5. Ja slobodno dajem i prihvaćam ljubav.
6. Ja jasno razlikujem dobro i zlo.
7. Ja se držim puta ispravnosti po svaku cijenu.
8. Ja sam bez vjerskih i nacionalnih predrasuda.
9. Ja sam bez rasnih i seksualnih predrasuda.
10. Ja uvijek težim slobodi, pravdi i istini.

Sretna osoba
1. Ja sam sretan.
2. Meni sve ide lako.
3. Ja imam sreće u svakom pothvatu.
4. Iz mene zrači sreća.
5. Ja sam zadovoljan sobom.
6. Ja privlačim sebi novac i sretan život.
7. Ja volim sebe.
8. Ja volim ljude.
9. Ja volim život.
Pokazalo se korisnim, radeći na stvaranju identiteta, s vremena na vrijeme dati alfu:
“Ja spontano preuzimam najprikladniji identitet u danoj situaciji.”

RJEŠAVANJE KRONIČNIH PROBLEMA

U primjeni Ekskalibura, prije ili poslije nailazimo na probleme koji ustrajavaju i ne

rastvaraju se odmah. To je znak da smo naišli na kroničan, trajan ili perzistentan problem.
Druga mogućnost je da problem brzo uklonimo, ali se on poslije nekog vremena opet
javi. Rastvorimo ga, a on se iznova stvori. I tako unedogled.
Nekada je očigledno da iz nevidljivog izvora trajno pritiče negativna energija koja
pothranjuje neki problem. To je uvijek slučaj kod kompulsivnog (prisilnog) ponašanja,
istrajnih i tvrdokornih želja, trajnih pritisaka i bolova koji izgledaju kao da su izvan svake
kontrole. Najlakše ih je uočiti u svakodnevnom životu u teško izlječivim navikama kao što
su pušenje, prejedanje, narkomanija i neurotična ponašanja.
U pogledu postojanja kroničnih problema Ekskalibur nije izuzetak. Svi sistemi
Spiritualne tehnologije koji pokušavaju riješiti ljudske nevolje susreću se sa njima. U novije
vrijeme veliku pažnju im je posvetio Ron Habard. Nazvao ih je GPM, što je kratica od
Ciljevi, Problemi, Masa (Goals, Problems, Mass). Usprkos veoma umnih objašnjenja o
tome kako oni nastaju i što se sa čovjekom zbiva kada naiđe na njih; sajentolozi do sada
taj problem nisu riješiti na zadovoljavajući način.
Bit kroničnih ili trajnih problema je u tome što je njihov izvor u nesvjesnom, te o
njemu čovjek ništa ne zna. Čini kako mu je problem netko drugi stvorio, a ne on sam, i
kako mu ga protiv volje nameće. U tome nema istina. Čovjek je tvorac čitavog svog
univerzuma, te su i problemi, koliko god neugodni, njegova tvorevina. On nije spreman
preuzeti odgovornost za stvaranje trajnog problema, priznati sebe kao njegovog tvorca,
kao izvor problema. A on to jest! Kao što sam rekao, on toga nije svjestan. U nekom
trenutku on je stvorio taj problem i njegova nesvjesno usmjerena energija održava tu
tvorevinu u postojanju. Dokle god on to poriče, problem opstaje. Stoga je sasvim logičan
prvi korak k rješenju prestati se odupirati takvom problemu i prihvatiti svoju odgovornost za
 85
njegovo stvaranje i održavanje u egzistenciji.
Borba s kroničnim problemima slična je borbi s podzemnim vodama. Imamo vrt koji
podzemna voda preplavljuje. Mi podignemo malu branu, iscrpimo vodu i isušimo vrt. Ali
nismo zahvatili nevidljivi izvor podzemne vode, koji je izvan našeg domašaja. I nakon
nekog vremena, voda iz njega ponovo se pojavljuje i iznova imamo problem.
Slijedeće što moramo znati jest to da su kronični ili trajni problemi višeslojni i
komponentni. Ovaj drugi termin označava da su složeni iz više sastavnica. U praktičnom
radu to znači kako ćemo problem rješavati sloj po sloj i komponentu po komponentu.
Uklanjat ćemo ih jedno po jedno, kao slojeve glavice crvenog luka, dok na kraju ne ostane
ništa, odnosno praznina koja i jest u osnovi svega.
Možda će nam bit trajnog problema postati jasnija uz pomoć još jedne usporedbe.
Takav problem liči na jak debeo korijen koji čine mnogobrojni upleteni tanji korijeni ili
vlakna. Moramo ih eliminirati formulom rastvaranja jednog po jednog sve do posljednjeg.
Ako to učinimo samo s jednim tanjim korijenom ili vlaknom, glavni korijen će nakratko biti
manje snažan, ali će postojati i dalje. Kada patnik rasprede sve niti korijena koji je bio
uzrok njegovih nevolja, očekujući kako će u sredini naći paklenu srž, biva iznenađen, jer
nalazi samo Prazninu. Osim sastavnica problema nema ničega, kada njih uklonimo,
problem nestaje.
Na početku primjene Ekskalibura koristili smo posebnu metodu za uklanjanje trajnih
problema, koju sam preuzeo iz jednog mnogo reklamiranog sistema, ali se pokazao
nedovoljno učinkovitim. Na sreću, Ekskalibur ima svojstvo izuzetno brzog usavršavanja i iz
mog rada i eksperimenata nastao je čudesan postupak kojom se takvi problemi rješavaju.
Nazvao sam ga Metod-1. On je čudesan kako po jednostavnosti, tako i po učinkovitosti.
Većina ljudi koji su je primijenili vjeruju kako vrijedi više nego nekoliko godina
psihoterapije. Ta metoda, čija uputstva mogu stati na manji list papira, je istinski dar
Proviđenja. U to su se uvjerili svi Učesnici na Ekskalibur Tečajevima koje su vodili
kompetentni Majstori.
Da bi ga čovjek sam primijenio na sebi, odnosno da bi ga prakticirao “solo”, potrebno
je veliko iskustvo. Zato ga radite u dijadi, s prijateljem koji vas treba voditi. Potom vi
možete voditi njega. Na uklanjanje kroničnih problema Metodom-1 prijeđite tek kada ste
neko vrijeme radili s identitetima. Evo zašto. Jedan od ključnih elemenata kroničnog
problema je identitet koji je u njegovoj osnovi. Potrebno je znati (odnosno vaš Klijent treba
znati) bar definiciju identiteta i neko vrijeme raditi s njima, kako bi mogao prepoznati
identitet u kroničnom problemu.
Prvo ću vam izložiti po redu elemente ili komponente ove metode, a potom ćemo se
detaljnije zadržati na svakom od njih.

METODA I - čišćenje kroničnih problema

1. UPOZNAVANJE s problemom.
2. Želja klijenta za oslobađanjem od problema.
3. OTPORI
Postoje dvije vrste otpora koji se javljaju prilikom rješavanja problema:
a. Otpor klijenta prema doživljavanju problema, prema neugod-
nom iskustvu.
b. Otpor prema doživljavanju sebe kao uzročnika tog problema.
4. TJELESNI OSJETI (TJELESNE SENZACIJE) koji prate problem.
5. OSJEĆAJI ili EMOCIJE koje prate problem.
6. MENTALNE KOMPONENTE PROBLEMA (vjerovanja, stavovi,
sudovi, ideje, uvjerenja, odluke, opravdanja, isprike, zaključci, alfe, napori, laži,
fantazije, vezanost pažnje itd.)
7. IDENTITET ili IDENTITETI koji su u osnovi problema ili se odupiru
njegovom uklanjanju.
8. POZITIVNA ALFA ili IDENTITETI koji djeluju nasuprot tendenciji koja
postoji u problemu.
 86
9. SVIJEST O UZROČNOSTI I PREUZIMANJE VEĆE
ODGOVORNOSTI

Sada ćemo detaljnije obraditi svaki od ovih elemenata.

1. UPOZNAVANJE s problemom.
Traje jako kratko, najviše nekoliko minuta, kako biste odlučili hoćete li se prihvatiti
uklanjanja tog problema. Jer često nećete htjeti raditi s nečim što vam daje Klijent kao svoj
problem. Kako bi to raščistili, reći ćete mu:
U čemu je tvoj TRAJNI problem? Reci mi nešto UKRATKO o njemu.” Ovakav
početak je nužan, da klijent ne bi počeo pričati duge romane o svom nesretnom djetinjstvu.
Ako počne okolišati, vratite ga na cilj zbog kojeg ste mu i postavili to pitanje: “Razumio
sam to što si mi rekao, ali sada mi kaži U ČEMU JE TVOJ PROBLEM?”
Jedan sudionik na tečaju Ekskalibura mi je kao problem iznio znojenje dlanova. To je
bio čovjek zadovoljan sobom, uspješan u životu i profesiji, imao je skladne odnose s
okolinom i uistinu nije imao pravih problema. Ali kako su ostali sudionici navodili svoje
probleme i njihovo čišćenje je izgledalo dramatično, on je poželio i sam pokušati.
“Upotrijebi neki sprej protiv znojenja,” rekao sam mu u šali i prešao sam na probleme
drugih sudionika.
To nas dovodi do kriterija da li ćete prihvatiti čišćenje problema ili ne. Ako se u
kratkom razgovoru koji sa sudionikom vodite pokaže postojanje pravih komponenata
problema, prihvatit ćete ga. A to su: tjelesne senzacije, osjećaji, negativna vjerovanja itd. U
navedenom primjeru klijent mi nije rekao kako mu se dlanovi znoje kada god njegova
supruga ili djeca izađu iz kuće ili zakasne, pri čemu osjeća strah i jaku napetost. Onda bi
bilo jasno kako pravi problem nije znojenje dlanova, nego strah od gubitka voljenih osoba.
Tada bismo prihvatili čišćenje problema, ali bi mu nenametljivo sugerirali preformulaciju:
“Zar ti se ne čini kako je pravi problem strah za osobe koje voliš?” Klijenti gotovo uvijek to
prihvate i pri tome često imaju uvid o svojem problemu.

2. Želja klijenta za oslobađanjem od problema.

On mora iskreno željeti osloboditi se problema. Bez te želje, nikakva mu metoda ne
može pomoći i samo ćete gubiti vrijeme, koje možete bolje iskoristiti s nekom drugom
osobom. Tisućljetno iskustvo SVIH duhovnih i psiholoških sustava pokazuje kako se ništa
ne može učiniti za ljudsko Biće bez njegove aktivne suradnje! Meher Baba je tjerao od
sebe ljude koji se nisu htjeli mijenjati. Ovdje vrijedi zakon: rana zarasta samo iznutra!
Stoga na početku rada objasnite Klijentu taj uvjet i zapitajte ga naglašavajući svaku
riječ: “Da li ti ZAISTA hoćeš riješiti taj problem?. Jesi li siguran?” Ako mu je odgovor
odlučan i nedvosmislen, počnite s radom. Inače ne! Nemojte prihvatiti odgovore kao što
su: “Ja sam pokušao puno toga, nije mi ništa pomoglo, te bih pokušao i to.” ili “Ne znam,
vidjet ćemo.” ili “Moj prijatelj veli da je njemu pomoglo. Nemam ništa protiv” i slične
gubitničke fraze koje znače kako se Klijent već sprema na neuspjeh. Znači, kod njega
mora postojati jaka želja.

3. OTPORI
a. Pitajte klijenta osjeća li otpor prema takvom iskustvu; odupire li se
doživjeti tako nešto neugodno kao što je njegov problem? Uglavnom on ima
takav otpor. Neka ga diskreira Formulom Rastvaranja (od sada nadalje on
stalno koristi tu formulu, zato to neću ponavljati) i potom neka pažnju
preusmjeri na spremnost da doživi svako moguće iskustvo. Zatim ga
pitajte osjeća li još uvijek taj otpor. Ako je odgovor potvrdan, neka ga diskreira
još jednom i potom a više o tom otporu ne pitajte, nego idite dalje.
b. Klijent je jedini tvorac svog univerzuma i svih iskustava, pa i tog
problema. Ali on često to ne prihvaća. Da biste to raščistili, pitajte ga tko je
stvorio taj problem? Ako osjeća otpor pri pomisli kako ga je samo on stvorio,
 87
neka otpor diskreira. Ako kaže kako ga je donekle on stvorio, a donekle netko
drugi, društvo, situacija, okolina itd. neka diskreira otpor prema sebi kao
isključivom tvorcu problema.
Neki ljudi se prikazuju kao duhovno zreli, te bez pravog pokrića izjavljuju: “Samo sam
ja odgovoran za taj problem.” Vrlo dobro ako je tako. Ali postoji jedno “trik-pitanje” kojim to
provjeravate. Kažite mu: “Odlično, vidim prihvaćaš odgovornost za svoj problem. Ali, da li
je još netko makar malo tome doprinio?” Ako ostane pri tome kako je samo on stvorio
problem, idite dalje. Ako se prevari, te spomene bilo čiji doprinos, neka diskreira otpor
prema prihvaćanju sebe kao tvorca problema.
Uklanjanje otpora je značajno zato što otpor vezuje pažnju individue i
ovjekovječuje objekt otpora. Cilj otpora je da spriječi neko iskustvo ili da ga drži na
distanci.

4. TJELESNI OSJETI (TJELESNE SENZACIJE) koji prate problem.

Od sada pa nadalje gurate svog Klijenta (ili partnera) da uđe u problem, kako bi
mogao uočiti elemente koje treba diskreirati. Da bi ušao u problem, on mora biti svo
vrijeme u prvoj iskustvenoj poziciji, biti uključen. Dok u problem ne uđe, dok nije
“uključen”, ne vrijedi raditi. Kada je izvan problema, on ga ne osjeća, nego samo o njemu
priča, tj. opisuje ga, tada je “isključen”. Prvo mu recite da zatvori oči, a zatim: “Uđi u
problem! Osjeti ga u cijelosti! Klimni mi glavom kada ga osjetiš.”
Kada vam da znak, nastavljate: “Dok osjećaš problem u potpunosti, reci koje tjelesne
osjete (senzacije) osjećaš? To su osjeti kao što je pritisak u trbuhu, drhtanje ruku, bolovi,
napetost i slično.”
Kada vam priopći jedan osjet, tražite da ga osjeti u potpunosti i diskreira ga. U toku
tog postupka, izuzetno se prilikom diskreiranja ne skreće pažnja na suprotne pozitivne
sadržaje, već se jednostavno skreće bili gdje, na drugu stranu. Razlog za takav postupak
je u tome što vi, u ovoj fazi primjene Metode-1, hoćete ogoliti problem da kraja, do samog
identiteta (odnosno odluke) koji je u njegovoj srži. Ako biste stvarali pozitivne sadržaje na
mjestu uklonjenih negativnih, vi biste sa njima pokrili identitet i bilo bi ga teško uočiti i
diskreirati.
Potom OPET tražite neka uđe u problem, osjeti ga u potpunosti i diskreira ga, zatim
da traži sljedeću tjelesnu senzaciju i čini isto s njom. I tako dalje, dok ne iscrpi sve tjelesne
osjete. Ako vam priopći više od jedne senzacije odjednom (na primjer, kaže: “osjećam
pritisak u glavi i noge mi podrhtavaju”), to nećete prihvatiti, nego ćete raditi jedan po jedan
osjet. Recite mu neka prvo diskreira jedan osjet, zatim ga PONOVNO gurnite da osjeti
problem i neka vam tada priopći sljedeći.
Uvijek insistirajte na što specifičnijim podacima. Kako bi to postigli, ponavljajte
doslovno njegove riječi. Ako kaže, “Osjećam neki neodređen osjet treperenja u šakama”,
reći ćete mu: “Vrlo dobro, osjeti taj neodređeni osjet treperenja u šakama. Osjeti ga u
cijelosti i diskreiraj ga!” Ili ako kaže: “To je neki čudan osjet u trbuhu koji ne znam opisati,”
slijedi vaš zahtjev: “Osjeti taj čudan osjet u trbuhu, koji ne znaš opisati. Osjeti ga što
potpunije možeš i diskreiraj ga.”
Ponekad Klijent umjesto tjelesnih osjeta priopći emociju, osjećaj, jer mnogi ljudi
brkaju osjećaje i tjelesna osjećaje. Ništa zato, prihvatite kao da vam je dao osjećaj, pa
neka taj osjećaj diskreira.
Kada primijetite da je Klijent iscrpio tjelesne osjećaje, ili vam on kaže da ne osjeća
više ništa u tijelu u vezi sa problemom, prijeđite na emocije.

5. OSJEĆAJI ili EMOCIJE koje prate problem.

Postupak je praktično isti kao kod tjelesnih senzacija. Usmjeravate ga UVIJEK iznova
da uđe u problem, da ga osjeti što potpunije može i da vam klimne glavom kada ga osjeti,
a zatim vam, dok je uključen u problem, priopći koji osjećaj ima (jedan po jedan). Onda,
ponavljajući njegove riječi koje opisuju osjećaj, tražite neka ga diskreira.
 88
6. MENTALNE KOMPONENTE PROBLEMA (vjerovanja, vrijednosti,
stavovi, sudovi, ideje, uvjerenja, odluke, opravdanja, isprike, zaključci,
alfe, napori, laži, fantazije, vezanost pažnje itd.)
Nužno ih je, u problemu, osjetiti jednu po jednu i diskreirati. Na primjer, on se uključio
u problem i vi mu kažete: “Gledajući iz problema, da li si u tom stanju donio odluku? Da li
ulažeš neki napor?” Ili:
“Dok osjećaš svoj problem u potpunosti, koje vjerovanje imaš? U što ti sada
vjeruješ?” Ili:
“Dok osjećaš svoj problem koliko najbolje možeš, da li stvaraš neku laž? Koju
fantaziju stvaraš, o čemu tada maštaš? I tako dalje sa svim mentalnim komponentama.
Nemojte predugo čekati, nakon što ste mu postavili pitanje. Čekajte na njegov odgovor
desetak sekundi, te onda postavite pitanje o slijedećoj mentalnoj komponenti.

7. IDENTITET koji je u osnovi problema ili IDENTITETI koji se odupiru

njegovom uklanjanju.
Kralježnicu kroničnog problema čini uvijek jedan identitet. U stvari, najdublja suština
problema je odluka koju je nekada donio, jer mi preko odluka stvaramo svoj univerzum.
Da bi Biće ostvarilo svoju odluku, ono uzima odgovarajući identitet, oko kojeg se stvaraju
tjelesni osjećaji, osjećanja, mentalne komponente itd. Ali bi teoretsko objašnjenje o tome
da odluka čini srž problema bilo u trenutku rada sa problemom previše komplicirano. Za
praktične svrhe sasvim je dovoljno da mu kažete da kičmu problema čini identitet, jer se
odluke ostvaruju preko identiteta. Kada klijent spozna taj identitet i njegov cilj (to se
uglavnom istovremeno događa jer identitet jeste točka gledišta plus cilj koji hoće
ostvariti), čitav problem se raspada na dramatičan način.
Kada završite s mentalnim komponentama i prijeđete na otkrivanje identiteta,
problem je izgubio puno od svog energetskog naboja, ispraznio se i zato će Klijent imati
teškoća osjetiti ga. Nerijetko će vam reći da je problem nestao i da više nema razloga da
nastavlja sa procesom. Ali ga vi ne smijete tu pustiti! Treba mu reći: “Rastvorio si glavne
elemente problema i sada ga je teško osjetiti. Ali pokušaj što bolje možeš, osjeti ga makar
malo. Ako je potrebno, sjeti se kako je izgledalo kada si ga imao. U stvari, sada ga treba u
maloj mjeri kreirati. Klimni mi glavom kada ga osjetiš: Da te podsjetim: identitet je, točka
gledišta plus cilj koji želiš postići.” Vrlo je važno podsjetiti ga na ovu definiciju, jer ona
olakšava klijentu otkrivanje i sagledavanje identiteta.
Sada morate što je više moguće usmjeriti pažnju na klijenta, kako vam ništa ne
bi promaklo. Tako koncentrirani, pitate ga: “Sada, dok si u problemu, reci mi, u kojem si ti
identitetu?” Ako klijent šuti desetak sekundi, postoji opasnost isključenja iz problema. Zato
ga vratite u njega: “Osjeti problem što bolje možeš. Sada, gledajući iz problema, vidi u
kojem si identitetu kada si u tom problemu? Što je SADA tvoj CILJ?”
Ako je Metoda-1 rađena ispravno, na ovom mjestu klijent obično ima iznenadan uvid
praćen emotivnim pražnjenjem. Ili će se odmah nasmijati ili će mu se pojaviti nakratko
suze, pa zatim osmjeh. To su indikatori raspada problema. On obično to i priopćava uz
katarzu: “O Bože, to je to!” Ili, “Da li je moguće da sam cijelog života patio zbog toga?!” i
tome slično.
Ako mu sada kažete da zatvori oči i zapitate ga: “Da li tvoj problem još uvijek postoji?
Da li ga uopće imaš?” dobit ćete samo jedan odgovor: “Ne, nema ga. Nestao je.”
Ukoliko ne dođe do raspadanja problema Klijent treba “loviti” ili “pecati” problemski
identitet, odnosno odluku. To se postiže serijom pitanja, uz napomenu da se ona prekida u
trenutku kada Klijent ima uvid i kada se problem raspadne.

OTKRIVANJE IDENTITETA KOJI JE U OSNOVI PROBLEMA

Napominjem da stalno morate vraćati Klijenta u stanje koje odgovara problemu i da

iz tog stanja treba pokušati otkriti identitet (tj. odluku). Zato kao predložak tom nizu pitanja
služe slijedeće riječi:
 89
Dok osjećaš svoj problem...
…da li ti hoćeš ostvariti neki cilj?
...da li ti donosiš neku odluku?
...da li ti postaješ ubijeđen u nešto?
…da li ti težiš nekom rješenju?
…da li ti dolaziš do nekog zaključka?
…da li se ti rješavaš da se ponašaš na određen način?
…da li ti ulažeš napor da budeš nešto?
…da li ti ulažeš napor da ne budeš nešto?
…da li se ti odlučuješ da činiš nešto?
…da li se odlučuješ da ne činiš nešto?
…da li se slažeš sa nekim ili nečim?
...da li ti počinješ vjerovati nešto?
...da li ti imaš neko očekivanje?
Nikako ne postavljajte pitanja u prošlom vremenu, jer to može izvući Klijenta iz
problemskog stanja, već isključivo u sadašnjem!
Između ovih pitanja pravite pauzu od desetak sekundi. U svakom takvom pokušaju vi
pokušavate da ga navedete da prepozna u kojem je identitetu i da na taj način diskreira
problem.
Budući da su identiteti izuzetno važni za rješavanje problema, na njima ću se kasnije
detaljnije zadržati.

8. POZITIVNA ALFA ili IDENTITET koji djeluju nasuprot tendencije

koja postoji u problemu (alfa mora biti očišćena od beta, ali beta
uglavnom nema).
Sada Klijeut mora popuniti Prazninu koja je nastala na mjestu diskreiranog problema.
To je neophodno. Premda sam prethodno ukazao na to, moram tu činjenicu ponovo
naglasiti. Ni priroda ni ljudski duh ne trpe vakuum. Vi možete očistiti njivu od svih
nepoželjnih korova, ali ako je ne zasijete plemenitim, rodnim biljkama koje ste sami
odabrali i ne starate se o njirna, njiva će ubrzo iznova zarasti u korov i trnje. Poznati
mislilac Lojal Uoker kaže u vezi sa tim: “Uvijek iznova stvaraj svoju realnost. Jer ako ti to
ne učiniš, drugi ljudi ili stare sjenke iz prošlosti stvoriti će je za tebe. Da li vjeruješ da oni
znaju bolje od tebe što ti želiš?”
Da biste stvorili novu, poželjnu realnost, zatražite od Klijenta da vam saopći, sa
uživljavanjem, grupu pozitivnih Alfi koje čine po svom sadržaju identitet suprotan
negativnom, problemskom identitetu koji ste uklonili, koji je i stvarao problem. Ako je
kroničan problem bio rđav odnos sa bratom, to je “Ja imam skladne odnose sa bratom”,
“Ja razumijem svog brata”, “Ja volim svog brata”, “Mene moj brat voli”, “Brat i ja smo
najbolji prijatelji”, “Moj brat mi želi sve najbolje” i slično. Ukoliko se u osnovi problema
nalazio identitet osobe koja kažnjava sebe, Alfe koje čine novi pozitivan identitet trebaju
glasiti otprilike: “Ja želim sebi sve najbolje,” “Ja volim sebe”, “Ja sam svoj najbolji prijatelj”,
“Ja nagradjujem sebe” itd.
Pokazalo se kao vrlo dobro po rastvaranju kroničnog problema, stvoriti čitav
identitet,da to ne odlažete za kasnije.
Vrlo često se kronični problem raspada prije nego što dođemo do identiteta, obično
na emocijama te osoba kaže kako problem ne postoji više ili ga nikada nije ni imala.
Međutim, praksa je pokazala kako treba ići dalje, sve do identiteta, odnosno odluke koja je
u njegovoj osnovi, iako je u takvom slučaju to teško, jer je osoba prazna i teško može
osjetiti problem.

9. SVIJEST O UZROČNOSTI I PREUZIMANJE VEĆE ODGOVORNOSTI.

Proces uklanjanja problema počeli smo navodeći Klijenta na prihvaćanje svoje
odgovornosti za stvaranje problema. On u prvoj fazi treba preuzeti odgovornost u stupnju
koji omogućava procesiranje. On tada skoro sigurno nije prihvatio potpunu odgovornost za
 90
nastajanje tog problema, u suprotnom, problem bi već tada potpuno nestao.
Mi ne možemo ovom metodom osposobiti klijenta za apsolutnu odgovornost, jer ona
podrazumijeva nestajanje fizičkog univerzuma i završetak duhovne evolucije. Možemo, se
međutim, potruditi dovesti ga do osvješćenja prihvaćanja potpune odgovornosti U
ODNOSU NA PROBLEM KOJI UKLANJAMO. Na taj način mi, procesiranjem, zahvaćamo
i duhovnu komponentu problema. S tim ciljem navodimo ga neka uzme status UZROKA
svojih iskustava, a ne posljedice. Vodimo prema svijesti kako je on aktivni stvaralac, kako
svojih problema, tako i njihovih rješenja. U tom cilju mu na kraju procesa, kada je
diskreirao svoj problem, postavi sljedećih pet pitanja:
1. “Tko je stvorio to iskustvo, taj problem?”
Kada odgovori “ja”, slijedi:
2. “Tko je riješio taj problem?”
3. “Koju si lekciju naučio iz tog iskustva?”
4. “Je li to korisna lekcija?”
5. “Da li imaš potrebu i dalje doživljavati takva iskustva ili si lekciju naučio do kraja?”
U primjeni ove metode postoje četiri moguća ishoda:
1. Problem biva ublažen do stupnja podnošljivosti, ali nije riješen. Klijent kaže:
“Lakše mi je”, “Osjećam se bolje”, “Problem me manje muči” i slično. Treba ga ponovo
čistiti odmah ili drugom prilikom.
2. Kronični problem biva naizgled riješen, emocionalni nabij je u velikoj mjeri
ispražnjen, ali klijent se ne osjeća slobodan od problema. Jedan dio naboja je ostao. Treba
porazgovarati s Klijentom o tome kako se osjeća i što mu sada smeta i po pravilu novi,
dublji i PRAVI problem se javlja. Problem koji smo čistili samo je pokrivao pravi problem.
Sada ponovno počinjemo proces i čistimo pravi problem.
Ukoliko nov, dublji problem ne izbije na površinu, potražite da li postoji još neki
identitet na kome se drži problem ili koji se opire promjeni (To je takozvani opozicioni
identitet u problemu. U Aspektici nazivamo opozicijom Aspekt koji tako djeluje). Sada
koristimo znanja stečena u Aspektici. Da biste ga otkrili, postavite Klijentu pitanje: “Da li
postoji neki identitet koji se opire tome da ovaj problem nestane?” Ako ga nađe, treba ga
diskreirati: “Identificiraj se sa tim identitetom, osjeti ga u potpunosti. Dok ga osjećaš, reci:
koji cilj ti hoćeš ostvariti dok si u tom identitetu? “
Ukoliko Klijent ne prepozna opozicioni identitet, primijenite ista pitanja koja ste
koristili za otkrivanje osnovnog identiteta: “Dok osjećaš taj identitet...
…da ti donosiš neku odluku?
…da li ti postaješ ubijeđen u nešto?
I tako dalje, svih 13 pitanja dok ne prepozna identitet i on se ne raspadne. Ukoliko
problem ni tada ne bude uklonjen, treba ponoviti čitavu Metodu-1 sa njim. Ali to se
izuzetno rijetko događa, pomoćni identiteti su mnogo slabiji od dominantnog koji ste već
umnogome iscrpjeli.
3. Treći ishod izgleda ovako. Kako čistimo pojedine komponente problema, on se
postupno osipa, gubi naboj i kada dođemo do kraja Klijent izjavljuje kako ga više nema.
Prazan je, naboja nema, problem više ne postoji.
4. Završetak procesa s uvidom, katarzom, praćen oslobađanjem energije,
plačem, smijehom i takozvanim “aha-doživljajem”. Obično se događa na identitetu, ali
može se dogoditi i prije nego što smo do njega došli.

FINESE, GREŠKE I PRAKTIČNI DETALJI U PRIMJENI METODE-1

Vi sada poznajete zakone stvaranja i rastvaranja u metafizičkom univerzumu, sada

će vam biti jasno zašto se Metoda-1 radi tako kako se radi. Uvidjet ćete bez problema
kako su otpori, koji čine prvu komponentu Metode I zasnovani na četvrtom metafizičkom
zakonu na poricanju postojanja neke stvari ili stanja koje uistinu postoji itd. Te zakone
treba znati u potpunosti, nije ga dovoljno pročitati, jer oni su temelj čitavom operativnom
Gnosticizmu i psihoterapiji. Zbog značaja tih podataka, ponovit ću ih ukratko i drugim
 91
riječima.
U metafizičkom univerzumu svaka tvorevina može se diskreirati samo iz točke
gledišta iz koje je PRVOBITNO STVORENA. Ako je pokušamo diskreirati s drugog
stajališta, mi unosimo promjenu u nju i ona će trajati i dalje. Savršena kopija (koja je uvjet
rastvaranja) onoga što je stvoreno iz točke X ne može se stvoriti iz točke Y. Stoga svaki
problem (ili, ako je složen, njegove komponente, npr. vjerovanja, odluke, osjećaji, alfe itd.)
stvoren iz točke X može se rastvoriti samo vraćanjem u tu točku, u kojoj je stvoren. Ovo
uključuje povratak u vrijeme kreiranja, jer promjena vremena znači promjenu položaja u
prostoru. Naravno, čovjek veoma često ne zna kada je nastao neki njegov problem, na
primjer netrpeljivost prema ocu, ali na nesvjesnom nivou on to vrlo dobro zna. Stoga je
usmjerenje da problem u potpunosti osjeti sada sasvim dovoljno da bi se došlo u točku
nastanka problema. To podrazumijeva i energetski nivo koji je postojao u vrijeme stvaranja
i prisustvo svih komponenata.
Eto zašto osoba koja prilazi problemu intelektualno, a to znači GLEDATI NA
PROBLEM NALAZEĆI SE IZVAN NJEGA, ne uspijeva diskreirati problem. Ona samo
promatra sebe u problemu, priča o njemu i opisuje ga. Umjesto glumac u drami, ona ostaje
gledatelj.
Kada ste u svakoj od ovih kategorija, koje sadrže komponente kroničnog problema,
rastvorili sve što ste našli, problem će splasnuti ili sasvim iščeznuti. Ukoliko bude samo
ublažen (ako splasne do stadija podnošljivosti), to znači da niste našli sve komponente i
čišćenje niste obavili u potpunosti. Ali ste svakako obavili značajan posao, jer skidanje
jednog sloja neumitno povlači otkrivanje slijedećeg i znatno ćete ga lakše spoznati i potom
očistiti. Ovo znači kako problem kojem ste pristupili na ovaj način može nestati nakon
jedne primjene opisanog postupka, ili nakon dva-tri, ali će kasnija primjena biti lakša i brža.
To će biti uklanjanje malih zaostataka štetnog emotivnog naboja.

AKTIVIRANJE
Nakon rješenja problema, koje je često spektakularno, ljudi se dobro osjećaju i
ponekad su u stanju blage ekstaze. Tada vjeruju kako će taj osjećaj trajati vječno. Ali
neće. Čim se isprazni energija koja je bila vezana za problem, kod većine će izblijediti i
dobar osjećaj koji su na početku imali i pretvoriti će se u lijepo sjećanje. Ako potom ne
uslijedi pozitivna kreativna aktivnost, njegovi dobici biti će prije ili poslije izgubljeni. Rđa
jede željezo, a nerad čovjeka, uči nas mudra izreka. Stoga je većinu ljudi potrebno odmah
po rješenju problema aktivirati. Ako radite s Klijentom, postavite mu pitanje: “Koja je prva
pozitivna stvar koju ćeš uraditi?” (Ako radite sami, to pitanje postavite sebi). Neka to
zapiše na papir kao svoj prvi korak koji vodi ostvarenju kratkoročnog cilja.
Ukoliko osoba ima jaku tendenciju odlagati svoje planove za budućnost, nemojte se
zaustaviti na prvom pitanju. Kada priopći i zapiše svoj prvi korak, nastavite dalje: “Vrlo
dobro, a sada mi reci koji ćeš drugi korak poduzeti?” Dobro je ne ići dalje od trećeg
koraka, jer bi se aktiviranje rasplinulo u maštanje.

SAMO-PROCESIRANJE
Spomenuo sam kako možete raditi sami na uklanjanju kroničnih problema. Takvo
samo-procesiranje je vrlo djelotvoran vid meditacije. Potrebno je prethodno neko vrijeme
raditi s partnerom na svojim problemima i vi njega vodite nekoliko puta, a tada možete
raditi sami.

PROCESIRANJE BUDUĆIH PROBLEMA

Metoda-1 se učinkovito koristi i za ČIŠĆENJE KARME. To znači ukloniti probleme
koji vas čekaju u budućnosti. Vrijeme je, u tome se slaže većina Spiritualnih učenja, iluzija
i čovjek na osnovu te iluzije vještački razdvaja svoja iskustva. Ona se uistinu uvijek
događaju sada. Mi ne možemo osjetiti neko iskustvo u budućnosti, niti u prošlosti. Mi ga na
Vremenskoj Stazi smještamo u budućnost ili prošlost da bismo se bolje orijentirali u
životnim iskustvima, a ono iz tih iluzornih dimenzija djeluje na nas sada i mi ga sada
 92
osjećamo.
Postoji neka vrsta općeg slaganja da je vrijeme neka vrsta struje koja se kreće u
određenom smjeru i da svako Ljudsko Biće ima jednu Vremensku Stazu koju čini linearni
slijed događaja. Takav misaoni model služi nas veoma dobro u početnim fazama
Spiritualnog rada, ali poslije sticanja značajnijih iskustava to uprošćeno shvaćanje
vremena biva prevaziđeno. Avangardni sistemi Spiritualnog razvoja ukazuju da možemo
kao radnu hipotezu usvojiti stav da postoji više mogućih vremenskih struja, koje čine neku
vrstu vremenske mreže, kojom Ljudsko Biće može da se kreće koristeći svoju kreativnu
imaginaciju kao vremensku kapsulu. Jedna od posljedica takvog šireg shvaćanja vremena
jeste ideja da postoje budući događaji koje možemo čistiti, ukoliko su nepoželjni, na sličan
način na koji to činimo sa prošlim događajima (vidi detaljno u “Kreatonu”).
Kada čovjek nije u stanju suočiti se sa nekim događajima, on ih nesvjesno gura u
budućnost. To su svi mogući događaji za koje on ne želi da mu se dogode i na koje osjeća
otpor. A otpor na neko iskustvo, to smo već naučiti, dovodi do njegovog istrajavanja.
Procesiranje se svodi upravo na izlaganje iskustvu prema kojem osjećamo otpor. Na
primjer, jedna mlada žena nije nikako uspjevala roditi dijete, imala je niz spontanih
pobačaja uvijek u trećem mjesecu. Metodu-1 je ovako primijenila. Uživjela se u situaciju da
joj u trećem mjesecu trudnoće počinje pobačaj i u potpunosti je osjetila patnje koje ta
situacija izaziva. Znači, namjerno je kreirala neželjenu situaciju kroz vrlo snažna osjećanja.
A zatim je tako stvoren problem diskreirala Metodom-1 tako što je očistila sve komponente
problema. Zatim je u postojećoj Praznini stvorila nekoliko pozitivnih identiteta: žene
zdravog tijela sa savršenim skladom hormona, sretne osobe i sretne majke. Na taj način,
budući da je unaprijed, na intenzivan ali kratkotrajan način proživjela ono što je čekalo u
budućnosti i na mjestu tog iskustva kreirala povoljan ishod, to iskustvo se nije ni javilo.
Ostala je trudna i bez ikakvih problema rodila lijepu djevojčicu.
Spiritualni elementi prilikom ovakvog procesiranja zahvaćen su uviđanjem životne
lekcije koja je naučena. Pitajte Klijenta (ili se sami zapitajte, ako radite solo proces), zašto
bi vam takvo neprijatno iskustvo, koje biste kasnije doživjeli, bilo potrebno? Jedini razlog
zbog koga bi trebalo da doživite takvo neprijatno iskustvo jeste što bi to bio najbolji način
da naučite neku propuštenu lekciju. Svakako da je bolje da je naučite bez neprijatnih ili
strašnih iskustava, ali ako vi to odbijate prihvatiti, ako ne slušate poruke koje vam dolaze iz
dubine sopstvenog Bića, onda učenje postepeno postaje sve neprijatnije. Kada vam
nedostaje neko bitno iskustvo u životu, vjerojatno vam je potrebno nešto što će snažno da
vas prodrma. Upravo na toj točki na pozornici se pojavljuje diskreiranje budućih neprijatnih
događaja, jer čisteći događaje unaprijed, mi možemo izbjeći neprijatna iskustva i da
poruku shvatimo na vrijeme. Zato se na svaki način potrudite da naučite što možete iz
budućeg neprijatnog događaja koji ste procesirali. Tu lekciju možete sada naučiti i svoj
život izmijeniti u skladu sa naučenim, tako da ne morate proći kroz samo neprijatno
iskustvo u psihofizičkoj realnosti.
Najčešći primjer neprijatnih događaja iz budućnosti je strah od smrti bliskih osoba.
Kada procesiranjem uklonite takav događaj iz budućnosti, možda ćete shvatiti da je trebalo
svojoj majci da kažete potpuno iskreno koliko vam znači i koliko je volite, da ne potisnete
taj impuls kao djetinjast i umjesto toga nastavite da šutke sjedite kraj nje i blenete u
televizor. Ako poslije procesiranja to učinite, vama neće biti problem silovito i mučno
podsjećanje na to koliko vam je majka značila.
Manje drastičan, ali poučan je slijedeći primjer. Jedan Majstor Ekskalibura je uvijek
osjećao strah od svog slijedećeg Tečaja. Kada bi mu se javila slika sebe kako vodi Tečaj,
stomak bi mu se zgrčio od straha. Kada je procesiranjem diskreirao osjećaj straha od
budućeg tečaja i zamijenio ga sa osjećanjem opuštenosti, shvatio je da se nikada nije
pripremio kako treba za vođenje Tečaja, obično bi mu prilazio sa idejom “nekako ću se
izvući”. Lekcija je bila da treba svoj život organizirati drugačije i da onome što najviše cijeni
u životu priđe sa dužnim poštovanjem.
 93
PROBLEMI IZ PROŠLIH ŽIVOTA
Ova metoda se uspješno koristi i za uklanjanje trauma iz prošlih života. Nema razlike
da li se događaj koji izaziva probleme dogodio prije 15 u ovom životu ili prije 15 tisuća
godina. U skladu s navedenim metafizičkim zakonima, neophodno je poistovjećenje
osobe, preko osjećaja, s identitetom koji je imala u tom životu, uđe u taj događaj u
potpunosti (vrijeme, mjesto, okolina itd) i u tom stanju radi Metodu-1 kao bilo koji događaj
iz prošlosti. Na taj način moguće je postići dramatične uspjehe.

GREŠKE U PRIMJENI METODE-1

Mnoge greške sam prethodno spomenuo, na primjer dopustiti klijentu rad na procesu
intelektualno, odnosno isključeno. Na ovom mjestu ukazat ću na greške koje nisam
spomenuo ili, ako sam to učinio, ponovit ću rečeno s drugog stajališta, ne bih li grešku
potpunije osvijetlio.
U prvom redu moram ukazati na grešku koju često prave neiskusni majstori ili
individualni praktičari. Oni vjeruju kako diskreiranje nečeg negativnog automatski stvara i
pozitivno, što nije točno. Zato sam i naglašavao da nakon rastvaranja kroničnog
problema treba, na njegovom mjestu, stvoriti suprotnu alfu ili identitet. Na primjer, jedan
neiskusan majstor je prihvatio raditi kao kronični problem svog klijenta nedostatak ambicija
i lijenost. Pokazalo se da, nije bilo naboja, nisu ni mogli raditi. Ono što je klijent želio bilo je
da majstor primijeni čudesnu metodu i on se od lijenčine pretvori u ambicioznu osobu, ali
bez ikakvog svog sudjelovanja. Njegov problem zahtijevao je ne diskreiranje, jer nije ni bilo
ničega što bi se diskreiralo, nego kreiranje! Taj klijent je morao stvoriti poželjnu realnost
kroz Alfe i njihovo čišćenje. A on nije htio učiniti ni taj mali napor.
Drugim riječima, praktičari često zaboravljaju kako svako poboljšanje stanja klijenta
mora biti od njega stvoreno. Ako čovjek očekuje da se osjeća bolje, on mora stvoriti bolji
osjećaj. Ako želi radost, mora stvoriti radost. Ako želi uspjeh, mora kreirati uspjeh, a to se
radi kroz stvaranje poželjne realnosti i kroz identitete. Kada riješite neki problem, imate
nepostojanje problema (prazninu). Ali nemate željeni rezultat!
Stoga zapamtite: Rješavanje problema (diskreacija) i stvaranje nečeg novog su
dva sasvim različita procesa.
Kada, međutim, treba prihvatiti čišćenje problema kao što je navedena lijenost i
nedostatak ambicija? To možete lako utvrditi kroz kratak razgovor, koji čini prvi korak
Metode-1, UPOZNAVANJE s problemom. Ako taj čovjek osjeća strah kada god izrazi
ambiciju; ako mu se pritom ruke tresu, osjeća grč u trbuhu i knedlu u grlu; ako mu tada
dolaze misli kao što su “Neću uspjeti,” “Bolje i ne pokušati jer ću se osramotiti,” “Ja sam
ništarija,” “Bolje odložiti tu stvar za neko drugo vrijeme” i njima slične, onda je sasvim
opravdano primijeniti Metodu-1. Ali i tada klijent mora, nakon rastvaranja problema,
aktivno kreirati novu realnost.
Majstori najviše griješe kod identiteta. Na primjer, Klijent je imao jasan uvid i identitet
mu se trenutačno raspršio. Sve što majstor treba dalje činiti je aktivirati Klijenta, stvoriti
novi, pozitivni identitet. Međutim, majstor, sasvim suvišno, traži od Klijenta ulazak u taj
identitet i diskreira ga Formulom Rastvaranja. To je ne samo suvišno, nego i besmisleno,
jer je identitet diskreiran na najpotpuniji mogući način. Majstor tjera Klijenta da “glanca
Prazninu”.
Klijent je u procesu došao do identiteta i, po zahtjevu Majstora, pokušava vidjeti u
kojem je identitetu. Kako ne uspijeva u tome odmah, Majstor traži od Klijenta diskreiranje
identiteta u kojem je u tom trenutku, a potom (odvojeno) diskreira cilj identiteta. To ukazuje
kako su prvo Majstor, a onda i Klijent, smetnuli s uma definiciju identiteta: Identitet je točka
gledišta plus cilj kojem se teži. U navedenom slučaju Majstor tretira identitet kao da je
sastavljen iz dva posebna i odvojena dijela. A on to nije. CILJ JE BIT IDENTITETA! Ne
postoji identitet bez cilja. Na taj način nemoguće je imati identitet bez cilja ili s naknadno
stvorenim ciljem.
Također, jedan identitet može imati samo jedan cilj! Što je najvažnije, CILJ SLUŽI
OTKRIVANJU IDENTITETA U KOJEM JE KLIJENT! Stoga Majstor i kaže Klijentu, kada
 94
pokušavaju otkriti identitet: “Dok osjećaš problem, pogledaj u kojem si identitetu (pa nakon
3-4 sekunde)? Što je cilj tog identiteta? Što ti želiš postići, što je tvoj cilj kada si u tom
identitetu?” I tome slično. Majstor u stvari hoće da Klijent otkrije i prepozna identitet. I ako
Klijent iznenada,
Neshvaćanje prirode identiteta pokazuje Majstor koji pokušava rastvoriti više ciljeva
JEDNOG identiteta. Identitet ima samo jedan cilj. Ako ima više ciljeva, ima više
identiteta!!
Kako bih pojasnio što se događa tijekom ovog procesa, ponovit ću bitne stvari.
Atman ili istinito Biće nema masu, energiju, prostor ni vrijeme. Ali on može donijeti odluke i
ulaziti u ovaj MEVP univerzum (univerzum materije, energije, vremena i prostora) radi
određenih iskustava. Ta iskustva ne može steći neposredno, nego samo preko identiteta.
Oni su njegova sredstva komuniciranja s drugim bićima, svijetom i samim sobom. Stoga,
kada želi imati neko iskustvo, on ulazi u određeni identitet, a to je, ponovno naglašavam,
točka gledišta plus cilj koji želi postići! Za naš ego neko iskustvo može biti problem i to čak
i težak ili tragičan problem. Za Atman to je samo iskustvo.
Kako bi imao neko iskustvo on zauzima točku gledišta i istovremeno ima određeni
cilj. Na primjer, privući pažnju drugih osoba. Ako bih ja procjenjivao na osnovi svog
dosadašnjeg rada, to je vjerojatno najčešći cilj prosječnog suvremenog ljudskog bića.
Kada ostvaruje taj cilj postižući uspjeh u znanosti, umjetnosti ili biznisu, čovjek neće to
doživjeti kao problem. Ali se problem javlja kada ostvaruje taj cilj kroz nepoželjno stanje,
kao što je alkoholizam, bolest, problemi s učenjem, dramatičan neuspjeh u životu,
narkomanija, izigravanje klauna u društvu, nanošenjem povreda samome sebi,
vrijeđanjem okoline i stalnim izazivanjem sukoba i sličnim problematičnim stanjima.
Dakle, cilj je uvijek pozitivan sa stajališta Atmana imati neko iskustvo. Duhovna
evolucija je zapravo to: prolaženje kroz prividno beskonačan niz iskustava. Ali kada su ta
iskustva neugodna, čovjek ih pokušava na različite načine učiniti manje neugodnim i kroz
njih brže proći. Upravo to čini Ekskalibur, kao i većina hermetičkih metoda.
Sa stajališta našeg Ega problem nastaje kada Atman uđe u identitet koji će mu
omogućiti iskustvo koje njemu ne godi. To mi u životu nazivamo nepoželjnim stanjem. U
trenutku odluke, Biće bira točku gledišta i cilj koji želi ostvariti. U osnovi jednog problema
uvijek je jedna odluka i jedan identitet kojim se ta odluka ostvaruje, odnosno jedan cilj
kojem teži. Sada se oko tog identiteta formiraju energetske strukture. Neugodno iskustvo
stvara bol i u nama se javlja otpor. On opstaje, u tijelu se javljaju napetosti i drugi tjelesni
osjećaji, njih prate odgovarajuće misli ideje, odluke, fantazije i ostalo.
Da bi stvari došle do najgoreg, javljaju se i pomoćni ili opozicioni identiteti koji se
odupiru rješenju problema. Primjera radi, ako osoba želi ukloniti bol u leđima, ona taj
problem čisti kao i svaki drugi Metodom-1. Ali, nešto ne valja, ništa joj ne polazi za rukom.
Što se događa? Uključio se i pomoćni identitet, identitet neuspješne osobe, koja svaku
promjenu nabolje sabotira. Nekad postoji snop identiteta sa sličnim ili istim ciljevima.
Pravilan postupak za takvu situaciju je raščlaniti ih na nekoliko pojedinih problema (u
osnovi svakog je njegova točka gledišta plus cilj) i pojedinačno ih diskreirati. Na primjer,
“nezadovoljstvo” je opći termin, koji može pokrivati nekoliko problema: nezadovoljstvo
brakom, nezadovoljstvo svojim statusom u društvu, svojim emotivnim odnosima s ljudima
itd.
Zbog naboja koji čini problem mi ne možemo osvijestiti točku gledišta i cilj, odnosno
identitet koji je u osnovi problema. Mi rastvaramo tjelesne osjete i približavamo se
identitetu, Jer, pazite, kada osjećate napetost u glavi, vi ste u identitetu “osobe koja
osjeća napetost u glavi”, ali to je sporedan identitet i kada ga diskreirate, vi ste malo
bliži problemskom identitetu. To se ponavlja s ostalim tjelesnim senzacijama, pa s
osjećajima, također s mentalnim komponentama i konačno smo sasvim blizu prišli srži
problema, identitetu koji drži čitav problem u egzistenciji, koji je proizišao iz odluke. Svi
ostali elementi problema mogu biti rastvoreni a problem može postojati. Ali identitet, to jest
točka gledišta i cilj predstavljaju srce problema, nalik na psihičko težište. Kada to težište
duplirate, čitav problem se ruši, jer ste uklonili odluku kojom je problem i stvoren.
 95
Pitanja kao što su “U kojem si sada identitetu?”, “Što ti sada želiš postići?”, “Koji je
tvoj cilj?” i slično, služe samo dolasku upravo U TOČKU U KOJOJ JE PROBLEM
NASTAO, JER SAMO IZ TE TOČKE PROBLEM SE MOŽE RASTVORITI. Tada ste se
našli u psihičkom težištu problema i on nestaje kada spoznate njegov cilj.
Sjetite se kako primjenjujemo našu Formulu Rastvaranja. Mi se identificiramo s
problemom, a to znači postojimo kao problem, osjećamo ga u potpunosti. Budući je
kronični problem složen, mi ga ne možemo osjetiti u svim komponentama. Kada bismo to
mogli, problem bi bio odmah rastvoren (kada bismo mogli u potpunosti i ODJEDNOM
osjetiti sve njegove komponente: osjećaje, emocije, svaki ideju, vjerovanje, sud, odluku i
identitet). Kako to nismo u stanju, mi diskreiramo jedan po jedan element, sve dok se
sasvim ne približimo problemskoj točki gledišta. Kada Majstor, koji ne zna što se ovdje
zbiva nego intuitivno pokušava raspršiti problem, rastvara nekoliko identiteta i nekoliko
“ciljeva”, on kao čovjek u mraku pokušava gurnuti ključ na jedino mjesto u kojem se brava
može otključati. On se približava točci gledišta iz koje jedino može obaviti posao. I kada
dođemo upravo u točku u kojoj je problem nastao, to je jedino mjesto s kojeg nepogrešivo
određujemo cilj, problem je riješen! Sjetite se sfingine tajne. Ona je u samoj sfingi, nije
izvan nje. “Što je sfinga?” glasi zagonetka. A odgonetka je ovaj odgovor: “Sfinga je mjesto
s kojeg se sfinga može vidjeti. l to je jedino mjesto s kojeg se može vidjeti sfinga!”
Praktično nema kraja mogućnostima primjene ovog čudesnog metoda i ako budete
istrajno radili moći ćete sami otkriti nove. Što je najvažnije, ono je u pogledu vremene
izuzetno efikasno. Uklanjanje tvrdokornih problema, koji su ljude mučili godinama, obično
ne traje duže, od 30-45 minuta! Nevjerojatno, ali istinito”

METODA-1 PRIMENJENA SA RAZLIČITIH TAČAKA GLEDIŠTA - VRTEŠKA

Metod-1 primijenjen sa različitih točaka gledišta, postupak Vrteške, prvi put sam
objavio u pismenoj formi u Kreatonu, kao dodatak. Ta tehnika izvorno pripada Ekskaliburu,
ali iz financijskih razloga tada nisam bio u stanju da odmah publiciram novu verziju
Ekskalibura, pa to sada činim, tako da je ovaj vrijedan doprinos Spiritualnoj tehnologiji i
ovdje detaljno opisan.
Napominjem da se tehnika Vrteške ne koristi samo kod Metoda-1, već kod svih
Ekskalibur tehnika, a može i treba se primijeniti kod svih Spiritualnih tehnika u kojima je
neki problem potrebno integralno zahvatiti.
Teorijska podloga postupka Vrteške je slijedeća. Istinito biće ili Atman nema položaj
u prostoru, ali se čini da ga ima i da se pokreće, jer zauzima različite točke gledišta da bi
imao određena iskustva. Ego ili svakodnevno Ja nije svjesno tog procesa, ali kroz
Spiritualnu praksu polako počinje da ga osvještava i da ga prepoznaje. U prvo vrijeme
osoba se pita što se sa njom događa, jer na određenom stupnju svog razvoja počinje,
premda kratkotrajno, da nalazi sebe na stajalištima drugih ljudi i ostalih živih bića, tako što
se automatski, bezmalo protiv svoje volje, sa njima identificira. Ona osjeća patnje drugih
ljudi, jer više nije ograničena m prvu iskustvenu poziciju, pa ne doživljava sobe samo na
točki gledišta Ja. Kroz neki vid Spiritualnog rada osoba je uklonila graničnike u polju svoje
svijesti koji su joj služili za orijentaciju i odjeljivanje Ja od Ne-ja i sada više nije ograničena
na svoju točku gledišta. Obratite pažnju na činjenicu da nesvjesno, automatski
identificiranje sa drugim bićima ne daje pozitivne rezultate. Kada se automatski
identificiramo mi smo ponijeti brzacima svoga duha i pod kontrolom smo stanja u koje smo
nevoljno i nesvjesno uvučeni. Rezultat tog procesa je ograničenje. Tome nasuprot,
svjesna identifikacija oslobađa nas nepoželjnih identifikacija, jer iscrpljuje neko nepoželjno
iskustvo i dovodi do ekspanzije svijesti.
Teorijsku osnovu ovakvih zbivanja opisao sam u poglavlju “Principi Integralnog
procesiranja” i “Pomoć drugim bićima”, pa vas upućujem da to još jednom pročitate.
Pošto praktičar nalazi sebe i u drugim Ljudskim Bićima, on mora u procesiranju
zahvatiti i njih. Ako to ne učini, on u procesu zahvaća samo mali dio sebe, a velike i
značajne dijelove ispušta. Ključni elementi problema neke osobe kao što su emocije,
 96
tjelesni osjećaji, ubjeđenja, identiteti i odluke često su identifikacijama i projekcijama
smješteni u druge točke gledišta, odnosno točke gledišta drugih bića koja učestvuju u igri
koju nazivamo trajnim problemom. Stoga se procesiranje, da bi bilo sveobuhvatno,
odnosno integralno), mora proširiti i na njih, jer osoba jeste u njima
To u praksi znači da točke gledišta svih bića u primjeni Metoda -1 moramo zahvatiti
koja su uključena u problem. Naravno, ukoliko problem “pukne” na prvoj točki gledišta ili
Ja-poziciji, ne moramo ga raditi sa drugih točaka gledišta. Ali ako proces uradimo kako
valja, a problem nije nestao, svakako moramo preći na ostale točke gledišta. Klijent (ili
solo praktičar) se tada identificira sa jednom po jednom osobom (ili bićem) koje igraju
značajne uloge u problemu i radi Metoda-1 sa njihovih točaka gledišta. Na primjer, ako je
vaš trajni problem loš odnos sa bratom, trebate prvo primijeniti Metod-1 sa svoje pozicije.
Ukoliko kroz primjenu Metoda-1 otkrijete identitet u kome ste bili sve vrijeme kada ste u
lošim odnosima sa bratom (u stvari odluku koja je u osnovi tog identiteta) i problem
nestane, vrlo dobro. Na mjestu diskreiranog problema stvoriti ćete pozitivnu tvorevinu -
dobar odnos sa bratom - i priča je tu završena.
Ali ako ste došli do kraja Metoda-1 i problem nije diskreiran na prvoj iskustvenoj
poziciji, na točki gledišta Ja, primijeniti ćete postupak Vrteške i preći ćete na metapozicije;
odnosno druga bića koja učestvuju u tom problemu. To je, prvenstveno, vaš brat sa kojim
imate loš odnos. Ali metapozicija može da sadrži i druge točke gledišta: oca i majku, a
možda i sestru, ako je imate. Nekada je neophodno vršiti procesiranje sa točke gledišta
Istinskog Ja ili Atmana, koji na sve to “sa visine” gleda kao na zanimljivu igru. Procesiranje
vršite redom, jednu po jednu točku gledišta, sve dok problem ne bude diskreiran.
Možda vam ovakav postupak izgleda dugotrajan, ali nije. Objašnjenje je u tome što
ćete točke gledišta na kojima nema naboja odmah doživjeti kao prazne i kroz njih ćete
proći ubrzano. Kada steknete izvjesno iskustvo, biti ćete u stanju, čim ste se identificirali
sa drugom točkom gledišta, osjetiti da je ona prazna i da pređete na slijedeću.
Promjena točke gledišta i zauzimanje ostalih mogućih stajališta je neophodan uvjet
da bi se sagledali svi aspekti jednog iskustva ili problema. Ako ste u stanju kretati se od
Ja-stajališta i da zauzmete bliske i daleke točke gledišta u svom subjektivnom univerzumu,
vi ste u stanju da problem ili iskustvo potpuno sagledate i možete ga duplirati i diskreirati.
Dok to niste u stanju, jer ste zakovani u Ja točku gledišta, vi ćete problem sagledavati ili
preblizu ili predaleko, nepotpuno i jednostrano, a ako u njemu postoji nešto što vas odbija
ili plaši, imati ćete sasvim zamagljenu i iskrivljenu viziju.
Kada ste neko nepoželjno iskustvo procesirali sa svih točaka gledišta, vi ste životnu
lekciju naučili do kraja i karmičko opterećenje koje je bilo na njoj je ispražnjeno. Više
nećete morati da se iznova suočavate sa tom situacijom, jer nemate što naučiti iz takvog
iskustva.

REZIME PRIMJENE VRTEŠKE NA METODA-1

1.
etod-1 primjenjujemo počevši od Prve iskustvene pozicije (točka Ja). Ukoliko
ne uspijemo da ga diskreiramo u potpunosti, tako da nestane u Praznini,
primjenjujemo postupak Vrteške, odnosno uključujemo sva bića (jedno po
jedno) koja učestvuju u tom iskustvu, identificiramo se sa njima i iz njihovih
točaka radimo proces.
2.
rocesiranje sa druge točke gledišta počinjemo zahtjevom: “Identificiraj se sa
tom osobom, osjeti kako se ona osjeća!”, pa primjenjujemo Metod-1.
3.
rocesiranje je završeno kada je problem potpuno diskreiran, kada na njegovom
mjestu ostane Praznina, a to može da se dogodi na bilo kojoj točki gledišta.
4.
ada smo problem uklonili, na njegovom mjestu odmah kreiramo poželjnu,
 97
suprotnu tvorevinu. To činimo na prvoj iskustvenoj poziciji (Ja točka gledišta),
bez obzira na kojoj točki gledišta je problem diskreiran.

SUŠTINA SPIRITUALNOG PROCESIRANJA

Fundamentalna stvar svakog Spiritualnog (ali i psihološkog) procesiranja jeste

dupliranje nepoželjnih, ograničavajućih i štetnih iskustava kojima se uklanjaju iz svijesti i
reaktivnog duha ili bremena (definicija: Breme je ukupan iznos neiskomuniciranih,
neshvaćenih i potisnutih sadržaja, lažnih identifikacija i poraznih odluka ili Beta. Sinonim je
lično nesvjesno). Procesiranjem mi prvenstveno želimo diskreirati sadržaje koji postoje u
bremenu. Sadržaji bremena ispoljavaju se kao štetne pojave i stanja koja su nevoljno,
nesvjesno stvorena od strane individue ili na koje je ona ispoljila otpor i neprihvaćanje.
Osnovni cilj je ukloniti ih iz bremena, isprazniti ga i tako omogućiti Ljudskom Biću njegovu
konačnu slobodu.
Breme istrajava u vremenu kao psihički mehanizam koji vrši neprekinuto, nevoljno
stvaranje ili kao trajni potencijal za nevoljno stvaranje takvih reakcija. Breme izgleda kao
da lebdi u vremenu (kao što to čine problemi), kao zamrznuti energetski val, koji niti se
kreće, niti se rastvara. Kada je sagledao “kako-jeste”, on nestaje iz egzistencije, premda
može biti iznova voljno stvoren od strane Ljudskog Bića.
Oblasti iskustva koje se čiste ili procesiraju svode se na iskustva koje je individua
isključila iz svoje svijesti kao nepoželjne, bilo da ih je sama prouzrokovala ili su joj se
dogodile. One najčešće sadrže situaciju poraza i nasilja nad slobodom ponašanja
individue, koje izazivaju šok u njoj i pomak u svijesti. U toku tog pomaka ona donosi
porazne odluke koje idu protiv njenih osnovnih pozitivnih ciljeva. Takvo ponašanje je
naizgled nelogično. ali takve odluke individua donosi da bi preživjela. Ako je željela ljubav
sa privlačnom osobom suprotnog spola (Alfa), pa je pretrpjela poniženje, individua donosi
odluku (Betu) “Sve lijepe osobe su opasne... neiskrene... pokvarene”, ili “Treba se čuvati
osoba suprotnog spola” ili “Bolje je ne pokušavati ništa, nego doživjeti poniženje”. Budući
da osujećenja i neuspjesi predstavljaju bolna i traumatska iskustva, osoba ih zatvara,
izolira i čini nedostupnim svojoj svjesnoj pažnji. Mnoge osobe zaključuju (a takvi zaključci
su porazne odluke) da je sigurnije biti nemoćan, jer se vjeruje da će čak i divlji medvjed
ostaviti čovjeka na miru, ako se pretvara da je mrtav.
U bremenu se također nalaze ponašanja koja su nekada bila adekvatna, ali su
razvojem prevaziđena, tako da su postala štetna i ograničavajuća.
Tokom procesiranja pažnja i energija osobe se usmjeravaju na porazne odluke
(Bete) da je bolje ne znati nego znati, da je sigurnije ne željeti nego pretrpjeti neuspjeh, da
se često efikasnije postiže uspjeh izazivanjem sažaljenja kao žrtva, nego probijanjem
barijera kao osoba od uspjeha. Procesiranje osvjetljava zamračena sjećanja u kojima je
individua izgubila vjeru u sebe, život i druga Ljudska Bića i na taj način dovodi do
potpunog obnavljanja svijesti čovjeka o tome što je želio i što još uvijek doista želi.
Ako upotrijebimo metaforu životnih igara, mi pokušavamo osloboditi čovjekove
porazne odluke ili Bete koje su ga zaključale u igre koje ne želi igrati, ali je prinudio sebe
da to čini. Osnovni i nužni proces u takvom oslobađanju je dupliranje prethodne porazne
odluke kojim ona nestaje iz egzistencije i vraća se u Prazninu iz koje je došla. Kroz niz
takvih procesa osoba postaje sve funkcionalnija u životnoj igri. To znači da postaje voljnija
i sposobnija da doživi različita iskustva i da ima veću slobodu u izboru svojih ponašanja.
Takva sloboda izbora (umjesto jednostavne reakcije, koja predstavlja unaprijed određenu
automatsko reagiranje) uključuje i njenu slobodu da li uopće hoće igrati jednu igru ili ne.
Procesiranje uvijek podrazumijeva integraciju iskustva, bilo integraciju na Ja-
stajalištu ili u nekoj drugoj točki gledišta. Na početku procesiranja to obično nije jasno, jer
su početni napori najviše usmjereni prema jedinstvenosti nečije individualnosti i
raspetljavanju klupka pogrešnih identifikacija. Tokom procesiranja mijenja se struktura
realnosti osobe bez njenih svjesnih napora da stvari, odnose i iskustva sagleda na nov
 98
način. Tokom viših procesa koje koriste Neognostički sistemi kao što su Integralni
Ekskalibur, Zlatna Meditacija i Aspektika (naravno i više drugih), većinom nema
eksplozivnih katarzi, koje su se javljale na nižim nivoima. Obično individua završava
proces sa rasvjetljenjem neke zone svoje svijesti koja je dotada bila zamračena i
nedostupna. Poslije kratkog vremena osoba zapaža da je sve drugačije: svijet je onakav
kakav smo željeli da bude, situacija postaje prijatna i poželjna, a ono što se događa je
upravo ono što smo imali intenciju da se desi.
Sve to javlja se prosto kao funkcija sagledavanja sopstvenih nesvjesnih odluka,
vjerovanja i misli KAKVE JESU. Proces dupliranja je put povećane svijesti ili integracije.
On može da se povremeno pretvori u bujicu značajnih uvida ili može da se vuče lagano,
tako da je jedva primjetan, ili bilo na koji način između te dvije krajnosti. Bilo kako da se
dogodi, neophodno je da Biće sagleda iskustva bez otpora (to je poricanje postojećeg) i
laži (to je promjena postojećeg).
Želja za oslobađanjem od problema, nepoželjnih stanja i okolnosti je sasvim
razumljiva, ali čovjek može da ukloni ono što je nepoželjno samo njegovim ponovnim
stvaranjem ili potpunim prihvaćanjem, preuzimanjem odgovornosti za njegovo prvobitno
stvaranje i sagledavanjem istinitih razloga zašto je to učinio.
Sve ovo rečeno odnosi se na jednu polovinu procesiranja, na negativno
procesiranje, kojim uklanjamo nešto nepoželjno, što nam smeta. Drugi vid iste aktivnosti
je pozitivno procesiranje, kojim se na mjestu diskreiranog sadržaja stvara nov, pozitivan
i poželjan. Bez obzira koliko efikasan proces diskreiranja primijenili, nećemo se osjećati
ispunjeni i sretni ako odmah ne započnemo igru pozitivnog stvaranja. Ne čini zadovoljstvo
uklanjanje ličnih problema i potom zijevanje u Prazninu.
Druga stvar je nemogućnost da procesiranje bilo pozitivno, bilo negativno,
ograničimo na Ja-stajalište. To ponavljam, jer je to novi podatak, premda sam na tu
komponentu ukazao u Novom Ekskaliburu. Integralno procesiranje uklanja lažna
ograničenja i dovodi do širenja polja svijesti i naše percepcije na druga Bića koja su dio
nas To širenje svijesti o Ja dovodi do automatskog, nevoljnog uživljavanja u iskustva
drugih Bića i sve potpunijeg suosjećanja sa njima. U čovječjoj raskriljenoj svijesti neprijatni
doživljaji drugih djeluju kao emocionalni udar. Oni se mogu dogoditi daleko, kao kada u
avionskoj nesreći izginu putnici ili kada saznamo za iznenadnu bolest prijatelja na drugom
kraju svijeta. Selena LeKork piše da je srčani udar koji je pretrpio njen prijatelj, član
meditativne grupe kojoj je ona pripadala, izazvao kod svih članova njihove grupe bolove u
grudima u sljedeća 24 sata, iako tada nisu znali za bolest svog prijatelja. Stoga u jednom
trenutku moramo početi procesirati i te dijelove sebe. To je jedan od glavnih doprinosa
Integralnog Ekskalibura.

KRUŽNI PROCESI

Spomenuo sam da su trajni problemi višeslojni i mnogostruki. Više komponenata kao

se upredaju u debelo, jako, uže koje je teško prekinuti u jednom pokušaju. Pored
navedene tehnike za rješavanje takvih problema (Metod-1), istom cilju služe kružni
procesi. Pored toga oni služe da se njima zahvati jedna šira oblast. Na koji način oni
djeluju? Istom problemu ili istoj oblasti o kojoj imamo probleme prilazimo sa više strana i
svakim zahvatom mi praznimo dio energetskog naboja koji tu postoji. Taj postupak nalikuje
na podsjecanje jedne po jedne strune debelog užeta, sve dok ga sasvim ne oslabimo.
Istini za volju, srž trajnog problema ne može se do kraja ukloniti kružnim procesom, jer tu
srž čini odluka koju je Biće nekada donijelo, a kružni procesi ne dupliraju odluku, izuzev u
rijetkim slučajevima što se događa slučajno. Elementi kružnog procesa dupliraju jedan po
jedan dijelove strukture koji čine problem ili problemsku oblast, ali je potom mnogo lakše
otkriti odluku, a situacija je ublažena do stadija podnošljivosti.
Drugi primjer može nam dodatno osvijetliti mehanizam djelovanja kružnih procesa.
Ako zamislimo balon ispunjen toplim zrakom, očekivali bismo njegovo podizanje sa zemlje
 99
u zrak, Ali on je za tlo privezan s više užadi, na neki način je zarobljen na zemlji. Kad
odrežemo svu užad oko balona, on se oslobođen diže u visine.
Svako rastvaranje u kružnom procesu pušta malo krvi okorjelom, žilavom problemu,
dok ne izgubi svu snagu i umre. Ako obratite pažnju na to što se rastvara u kružnom
procesu, uvidjet ćete kako su to veze u prostoru, vremenu, materiji i energiji, dakle lanci
koji čine fizički univerzum.
Naveo sam nekoliko kružnih procesa, a kada ih prođete, vi ćete biti u stanju sami
napraviti kružne procese za probleme koje želite ukloniti iz svog svijeta.
Kružne procese možete raditi i sami, ali se taj proces odvija puno bolje kad radite s
partnerom. Ako imate partnera, jedna osoba prolazi čitav proces, od prve do posljednje
stavke, bez prekidanja. Znači, ako želite oboje raditi isti proces, prvo ga cjelovito uradi
jedan partner, a zatim drugi.
Pretpostavit ćemo rad s partnerom i navest ćemo najčešće korištene kružne procese,
kojima se zahvaćaju i čiste različita područja. Kada su negativni utjecaji eliminirani, puno je
lakše materijalizirati pozitivne Alfe.
Kada završite jedan kružni proces, recite partneru: “Nastoj osjetiti svoj problem. Reci
mi točno što osjećaš!” Najčešće Klijent kaže kako ne može osjetiti problem, ili da je
problem “prazan”. Ponekad navede neki element problema koji nije dan u kružnom
procesu. Sve što je potrebno je taj element: počistiti Formulom.
Dužan sam napomenuti kako kružni procesi služe uglavnom kao pomoćne metode
davanja podrške ostalim postupcima. Međutim, oni se mogu pretvoriti u sredstvo
rješavanja kroničnih problema Metodom-1. To se događa kada u nekoj stavki naiđemo na
trajni problem. Ako, primjera radi, dođete do stavke “Osjeti kako se osjećaš kada ti neko
nametne svoju volju” i vi, po ponašanju klijenta vidite kako tu ima puno naboja, onda
primijenite Metodu-1 na taj problem.
U navedenim kružnim procesima termini osjećaj i osjećanja se koriste kao sinonimi.
Ono što treba osjetiti je uopćeno iskustvo koje predstavlja spoj osjećaja i tjelesnih
senzacija. Osjetite ga u potpunosti i tada ga diskreirajte.
Važna napomena: U većini stavki kružnog procesa se vrši diskreiranje Formulom
Rastvaranja. Ponoviti ću da je u danas prevaziđenom Ekskaliburu vršeno samo
diskreiranje većine stavki kružnog procesa, a kod malog broja radili smo samo prvu fazu
Formule Rastvaranja, pa to pozitivno osjećanje zadržavali. Sada se, kao što znate,
Formula Rastvaranja radi na novi način, koji uključuje usmjeravanje pažnje na pozitivno
stanje ili viziju okolnosti, tako da je njom u značajnoj mjeri uključeno i stvaranje pozitivnog
poslije uklanjanja negativnog. To znači da ćete, kada diskreirate nepoželjno stanje, skretati
pažnju na suprotno pozitivno stanje; a kada diskreirate okolnost, skretati ćete pažnju na
suprotnu pozitivnu okolnost. Na kraju svake stavke kod prvog kružnog procesa u zagradi
je napisano “stanje” ili “okolnost”, da biste znali na što da preusmjerite pažnju kada
završite diskreiranje, a kod ostalih odredite sami da ti se radi o stanju ili okolnosti. Vi niste
dužni da prihvatite navedene nagovještaje, jer ćete na nekim mjestima imati utisak da se
radi o okolnosti, a sugerirano vam je stanje.
Vama je ostavljeno kako ćete da odredite što je suprotno pozitivno stanje u odnosu
na negativno, i što je suprotna pozitivna okolnost u odnosu na negativnu. Da biste se lakše
orijentirali, evo vam dva primera. U odnosu na stavku “Osjeti strah da će ti neko ukrasti
novac”, suprotno pozitivno stanje je osjećanje da je vaš novac siguran. U odnosu na
stavku “Stvori osjećaj koji si imao kada si ukrao uovac”, suprotna okolnost bi bila prijatna
vizija u kojoj dobijate novac od nekoga. Kod ostalih kružnih procesa sami odredite što su
suprotna, pozitivna stanja ili okolnosti na koje preusmjeravate pažnju u završnom djelu
Formule Rastvaranja.

NOVAC: KRUŽNI PROCES

1. Osjeti kako nikada nemaš dovoljno novca (stanje).
2. Osjeti kako ti ne zaslužuješ novac (stanje).
3. Osjeti kako nisi dobio novac kada si to očekivao (okolnost).
 100
4. Doživi osjećaj koji imaš kada izgubiš novac (stanje).
5. Osjeti strah da ti netko ne ukrade novac (stanje).
6. Stvori osjećaj koji si imao kada si ukrao novac(okolnost).
7. Stvori osjećaj koji si imao kada želiš kupiti nešto, i nemaš dovoljno
novca (stanje).
8. Stvori osjećaj koji si imao kada su ti drugi rekli da ti ne zaslužuješ
novac (okolnost).
9. Stvori osjećaj u sebi kako je davno prošlo vrijeme kada si posljednji
put imao dosta novca (stanje).
10. Stvori osjećaj kako su bogati ljudi loši ljudi (okolnost).
11. Osjeti kako je novac nešto zlo i prljavo (okolnost).
12. Prizovi osjećaj razočaranja kada nemaš dovoljno novca (stanje).
13. Osjeti zavist prema ljudima koji imaju novac (okolnost).
14. Prizovi osjećaj koji imaš kada potrošiš više novca nego što bi trebalo
(stanje).
15. Osjeti osjećaj koji imaš kada na sebe potrošiš novac namijenjen
nečem drugom (okolnost).
16. Osjeti neugodnost koju osjećaš kada si prisiljen tražiti od nekog da ti
posudi novac (okolnost).
17. Osjeti neugodnost koju si osjetio kada si morao tražiti svoj novac
nazad od osobe kojoj si ga posudio (okolnost).
18. Osjeti kako se do novca teško dolazi (FR: 1-2).

NEDOSTATAK SAMOPOUZDANJA: KRUŽNI PROCES

1. Osjeti osjećaj koji imaš kada pokušaš ostvariti neku želju i pri tome
osjećaš strah.
2. Osjeti osjećaj nemogućnosti da ostvariš nešto.
3. Osjeti osjećaj koji imaš kada se povučeš od nekog cilja.
4. Osjeti kako se osjećaš kada potisneš svoju želju za neovisnošću.
5. Osjeti kako se osjećaš kada jača osoba učini da se povučeš u sebe.
6. Prizovi osjećaj koji imaš kada tražiš uslugu od nekog i pomišljaš da će
te možda odbiti.
7. Osjeti kako se osjećaš kada ti netko nametne volju.
8. Osjeti nelagodu koju osjećaš u društvu dominantne osobe.
9. Osjeti osjećaj koji imaš kad izbjegneš preuzeti odgovornost u nekoj
situaciji.
10. Osjeti kako se osjećaš kada te netko pohvali pred drugima.
11. Osjeti kako se osjećaš kada te netko nagovori postupiti drugačije
nego što si prethodno zamislio.
12. Osjeti kako se osjećaš kada te netko prekine u govoru i ti ne završiš
svoju komunikaciju.
13. Osjeti da te nešto sprečava odlučivati o sebi.
14. Osjeti sumnju u svoje sposobnosti.

OSJEĆAJ MANJE VRIJEDNOSTI: KRUŽNI PROCES

1. Osjeti kako ti manje vrijediš od nekih ljudi.
2. Osjeti kako si se osjećao kada te je neka dominantna osoba kritizirala.
3. Osjeti kako si se osjećao kada su te kritizirali pred drugim osobama.
4. Osjeti kako si se osjećao u nekom društvu kada si mislio da si tu
nepoželjan.
5. Osjeti kako si se osjećao kada te je netko glasno pohvalio pred
drugima, a tebi je bilo neugodno.
6. Osjeti sram koji si osjetio kada si se posramio svojih roditelja ili
rođaka.
 101
7. Osjeti sram koji si osjetio kada si se posramio svog porijekla.
8. Osjeti sram koji si osjetio zbog svoje neprikladne odjeće ili obuće.
9. Osjeti nelagodu koju si osjetio kada si u društvu morao potisnuti
fiziološke potrebe.
10. SAMO ZA ŽENE: Osjeti nelagodu koju si osjećala u društvu kada si
imala menstruaciju.
11. Prizovi osjećaj manje vrijednosti koje si osjetio kada se nisi uspio
oduprijeti želji za masturbacijom.
12. Osjeti nelagodu koju si osjećao kada si sreo osobu zbog koje si
prešao na drugu stranu ulice.
13. Osjeti nelagodu koju si osjećao kada si se pretvarao kako ne vidiš na
ulici osobu koja ti je išla u susret.
14. Osjeti nelagodu koju si osjetio kada te je neka važna osoba
potcjenjivački pogledala.
15. Osjeti što si osjetio kada si se pred drugima osramotio.

ZAVRŠNI PROCFS

U psihološkom smislu završni proces predstavlja kulminaciju Ekskalibura. Postoje

dobri razlozi za to. Ma koliko na početku i tokom Tečaja Majstor ukazivao da je to gnostički
sistem Akvarijanskog doba, brži, lakši i efikasniji od starih, prevaziđenih sistema, Učesnici
imaju teškoća u prihvaćanju takvog stava. U dubini duše oni njeguju snažno negativno
vjerovanje da se za sve vrijedno na ovom svijetu mora teško propatiti i da Ekskalibur ne
može biti izuzetak. Iako vide da je to novi sistem, oni očekuju i spremni su da plate za
njega cijenu starih sistema, a ona je znoj, krv i suze.
Drugi razlog je u tome što se tokom Tečaja obrađuju pojedinačni problemi i to lakše
prirode. A kada neki od Učesnika ima težak trajni problem, čije brzo rješenje uvjerava i
njega i ostale u efikasnost Ekskalibura, u njemu se rađa sumnja kako će probleme da sam
rješava kada poslije Tečaja krene u život. Ovakva sumnja je često pojačana činjenicom da
su neki Učesnici prethodno učestvovali na tečajevima gdje se takve stvari događaju. Dok
su u grupi sa ostalim Učesnicima i instruktorom, sve izgleda lako. Ali kada krenu u život,
ono što je naučeno blijedi i daje sve slabije rezultate.
Očekujući da Završni proces djeluje na njega kao neki od prethodno proživljenih
kružnih procesa čišćenja, učesnik ne može a da ne bude zapanjen njegovim ishodom.
Jedini izuzetak su oni izuzetno malobrojni ljudi koji nisu Formulu Rastvaranja naučili tokom
čitava dva dana. Ali to su osobe koje ne žele uspjeh i aktivno se opiru da uspiju, podmeću
sve vrijeme sebi nogu i tome slično. Takvima zaista nije mjesto na Ekskaliburu i Majstor
treba da im znatno prije kraja Tečaja vrati novac i da ih udalji iz grupe. Kao što sam
spomenuo na drugom mjestu, takvih ljudi ima u svim Spiritualnim sistemima, u svim
Spiritualnim grupama i organizacijama i svi Veliki Učitelji slažu se u tome da postoji samo
jedan način kako prema njima treba postupiti - treba ih poslati kući. Majstor neće imati
nikakvih teškoća da uoči takvu osobu, jer je njeno ponašanje očigledno svima u grupi.
Sasvim je jasno kakav će biti ishod za takvu osobu i Majstor ne može da učini ništa protiv
njene volje, čak iako bi htio.
Na većinu normalnih Učesnika Završni proces djeluje kao grom iz vedra neba. Svaka
od mnogobrojnih primjena Formule je tokom dva dana krnjila Ego strukturu i ta mračna
kuća bila je spremna za rušenje. Završni proces daje posljednji udarac. On diskreira
osnovne nosače zabluda i u jednom trenutku čitava građevina se ruši i Biće ostaje samo u
Praznini iz koje puca pogled na beskonačnost i bezmjerje.
Završni proces treba da vodi Validirani Majstor i on mora da drži veoma izoštreno
pažnju na osobi koja je u procesu. Kao Supervizor pratio sam rad većeg broja Majstora i
mogu osnovano da tvrdim da je ogromna razlika u rezultatu između Majstora kome pažnja
luta, koji se tokom procesa gubi i postavlja neprecizna pitanja i takvog koji zaista radi kao
 102
Majstor. U Završnom procesu nailazimo na davno shvaćenu vrijednost dijade ili drugog
Bića za naš Spiritualni razvoj. Što je to drugo Biće svjesnije sebe kao praznine i iz te
Praznine sasređenije djeluje na partnera, utoliko će partner lakše i čistije odslikavati
Prazninu u sebi.
Završni proces ima ustaljena pitanja, odnosno stavke koje treba da se rastvore
Formulom, ali iskusni Majstori ponekad dodaju neko pitanje, ukoliko su sigurni da neki
sadržaj svijesti snažno prikiva Učesnika za svijet iluzija. Na primjer, ako Učesnik čvrsto
vjeruje da na njega značajno utiče njegov astrološki znak, Majstor treba da mu to
vjerovanje rastvori. Sa druge strane, nije dobro da završni proces ima bezbroj stavki, tako
da ovaj proces standardno sadrži elemente za koje je iskustvo pokazalo da su bitni za
uspjeh.
Kako to u praksi izgleda? Majstor treba prethodno da smanji preveliku napetost
Učesnika, ukoliko je ima, a potom ide po stavkama i vodi Učesnika da Formulom diskreira
sve navedene stavke. Izuzetno je važno slijedeće: Poslije diskreiranja, Učesnik ne
skreće pažnju na suprotno stanje ili okolnost, već je skreće na bilo što drugo ili na
Prazninu. Pri tome je dobro da otvori do tada zatvorene oči. Jer u ovom procesu mi ne
težimo zamijeni negativnih stanja pozitivnim, već težimo stanju Praznine u svijesti. Ako bi
Učesnik negativne sadržaje zamjenjivao pozitivnim, teže bi ušao u stanje Praznine na
kraju.
Tokom Završnog procesa Majstorove instrukcije svode se na sažete rečenice koje
slijede pitanje, ako ga ima, Na primjer, jedna od stavki je zahtjev: “Stvori utisak o ovoj sobi,
onako kako je ti doživljavaš”. Kad Učesnik klimne glavom, pokazujući da je to učinio, ide
komanda: “Osjeti to u potpunosti i diskreiraj!”
Stalno se primjenjuje Formula Rastvaranja, osim kod onih stavki koje su već prazne,
kod kojih Učesnik odgovara sa “ne”, odnosno kod kojih se iz odgovora Učesnika vidi da
sebe doživljava kao isključivi uzrok svojih iskustava i tvorca čitavog svog univerzuma. Na
primjer, ako na pitanje “Da li prošlost utiče na tebe?” Učesnik odgovori odrečno, znači da
je elemenat prošlosti već rastvoren, pa se ta stavka ne radi. Ali ako Učesnik odgovori da
prošlost utiče na njega ili “malo utiče”, Majstor treba da mu rastvori to osjećanje.
Kada na kraju Završnog procesa Učesnik doživi sebe kao Prazninu, treba da ostane
sam u prostoriji nekoliko minuta da bi sabrao misli i asimilirao iskustvo. Međutim, za
potpunu asimilaciju iskustva, ne samo rezultata Završnog procesa već čitavog
Ekskalibura, trebati će mu nekoliko dana. Iznenađenje koje čovjek doživljava na kraju
Završnog procesa je razumljivo. Postignuto je ono za što Zen svećenicima treba nekoliko
godina. Naravno, ovako doživljeno stanje Praznine je kratkotrajno, ali njegove posljedice
nisu. Naprotiv. Doživljeno je duboko iskustvo o suštini sopstvenog Bića, koje stoji ogoljeno
u središtu svog svijeta, jedini uzrok, jedini izvor, jedini nosilac odgovornosti. Dječje igre sa
šarenim krpicama su završene, počinje igra daleko višeg nivoa odgovornosti. Ne postoji
nitko na koga bi se prebacila odgovornost za sopstveni život. Kuda god čovjek pogleda,
tražeći odgovornog, nalazi samo sebe. To je kozmička igra žmurke, u kojoj su sakriveni i
tragač jedno isto.

POSLIJE EKSKALIBURA

Prednost Ekskalibura nad mnogim prethodnim sistemima Spiritualnog razvoja jeste,

kao što sam istakao, njegova moć preobražavanja i usavršavanja. Stari sistemi bili su
jednom zasvagda dati i brzo bi se okamenili. To im je bila najveća slabost, tako da su
smrću osnivača sistema ili, u najboljem slučaju smrću njegovih ličnih Učenika, gubili
početni zamah i svježinu, pa stoga i privlačnost za Sljedbenike. Ostajala bi ljuštura učenja,
ali bi njegovo unutrašnje jezgro kopnilo i Učenici bi se osipali. Nove generacije Tragača
bile bi privučene novim Učiteljima. Izuzetak su klasični sistemi kao što su joga, vedanta ili
Zen, čija je žilava dugovječnost zasnovana upravo na doprinosima svake nove generacije.
Ovu tvrdnju ne treba dokazivati. Dovoljno je da pogledamo skupove teozofa i
 103
antropozofa, ili njihovu literaturu, pa će nam se takvo uvjerenje nametnuti samo po sebi.
Na teozofskim predavanjima pričaju se iste priče iz vremena Blavatske, bilo da je
predavanje u Londonu, Čikagu ili Zagrebu, a u tužno polupraznim salama sjede gospoda
izboranih lica i sijedih vlasi. U antropozofskim knjižarama osim Štajnerovib radova,
objavljenih prije sedamdeset godina, ima malo čega drugog. Isto možemo vidjeti u sličnim
organizacijama širom svijeta. Takva situacija liči na ustajalu vodu, lišenu pritoka, koja
počinje da zaudara. Međutim, Ekskalibur ima nekih prednosti i nad klasičnim sistemima,
bar za suvremenog čovjeka. Na primjer, Staze kao što su joga i Zen u više navrata
izazivaju snažnu negativnu reakciju, odbojnost prema praksi, posustalost i tome slično, jer
zahtijevaju cijelog čovjeka i posvećivanje čitavog života. Praktičar koji vlada tehnikom
Ekskalibura može takve negativne reakcije lako ukloniti i nastaviti rad ne gubeći vrijeme.
Također, znatno je brži, što sam u više navrata istakao.
Kada se govori u vrijednostima različitih Staza, ispravan je stav, po mom uvjerenju,
da svaka Staza, Učitelj ili sistem nam može pomoći na jednom djelu našeg Puta ka Istini.
O tome nam lijepo govori priča jednog Tragača, šahiste, koju dajem u donekle stiliziranoj
formi. On je svoj Spiritualni razvoj doživljavao kroz šah:
“Na početku svog tragalaštva mislio sam da sam pretrpio neuspjeh kada bih izgubio
partiju šaha.
“Ali, pošto sam proveo godinu i po dana kod slavnog sufija Numurudina, naučio sam
slijedeće: pobjeda nad drugim čovjekom, u šahu ili bilo čemu, jeste istinski neuspjeh.
“Tada sam čuo da na Himalajama poučava veliki jogi Jabadži. Otišao sam kod njega
i poslije tri godine napornih meditacija doživio sam spoznaju da kada pobijedim, ali se pri
tome osjećam krivim - to je istinski neuspjeh.
“Poslije nekog vremena sreo sam prijatelja koji se potpuno izmijenjen vratio iz
Japana. Htio sam vidjeti što je to njega izmijenilo i otišao sam kod njegovog Zen Rošija. Tri
godine sam naporno prakticirao zazen i konačno doživio prosvjetljujuću spoznaju: između
pobjede i poraza nema razlike”
“Vjerovao sam da ću biti spokojan do kraja života. Ali tada sam čuo za Ekskalibur.
Otišao sam kod tih ljudi, da bih im objasnio da treba da idu na Daleki Istok, ako žele pravo
znanje. Ali sam se iznenadio. Tu sam samo za dva dana naučio da razvijam figure kako
valja i spoznao sam pravu prirodu onoga tko gubi ili dobiva.”
Ekskalibur, budući zasnovan na univerzalnim zakonima koji vladaju ljudskom
sviješću, ne samo da posjeduje efikasnost bez presedana, već podsjeća na kompjuter
sposoban da sam stvara nove i savršenije programe. Ako Praktičar istrajno koristi
Ekskalibur poslije završenog dvodnevnog Tečaja, on ne može a da ga ne usavršava. To je
odlika nekoliko trenutno postojećih neognostičkih sistema, ali je po vremenskoj efikasnosti
Ekskalibur bez presedana. Možda postoji još neki neognostički sistem koji se isto tako
brzo razvija i usavršava, međutim ja a njemu nemam podataka.
Tako dolazimo na najvažniju stvar za ljude koji žele da imaju istinsku korist od
Ekskalibura - njegovu primjenu. Postoje samo dvije mogućnosti da pretrpite neuspjeh, a
one su: da ga ne primjenjujete i da imate jaku želju za neprijatnim iskustvima. Primjena
Ekskalibura u životu je alfa i omega njegove vrijednosti. Ovo ističem stoga što postoje ljudi
koji će čak i ovakav dragulj držati u slamarici. Oni podjsećaju na slona kome u zoološkom
vrtu prošire kavez, ali on dolazi samo do crte gdje je prethodno bio zid i ništa ga ne može
navesti da tu crtu pređe. Nameće mi se sjećanje na jednog mog prijatelja koji je među
prvima upoznao ovaj sistem. Nešto kasnije mi se požalio da se već danima loše osjeća, da
je neraspoložen i depresivan. Kada sam mu postavio jedino moguće pitanje za takvu
situaciju - A zašto ne primijeniš Ekskalibur? - dao mi je čudan odgovor: “Hoću, hoću, čim
mi se sredi situacija!” Ovo navodim zato što nemali broj ljudi lako skreće u ovakvu grešku,
koja pravom praktičaru izgleda nevjerojatna. Jer suština Ekskalibura je prevashodno
promjena nepoželjnih stanja. Njegova najveća vrijednost je u tome što lako i brzo uklanja
neprijatne, nepoželjne i bolne elemente iz svijeta u čijem smo mi središtu. Što će čovjeku
sa sređenom situacijom Ekskalibur? Što će zdravom čovjeku lijek? Zato je prvi zahtjev i
jedini savjet da odmah počnete sa njegovom primjenom.
 104
To u praksi izgleda ovako. Imate neko nepoželjno stanje i želite ga ukloniti, ali ste
mrzovoljni i lijeni da primijenile Ekskalibur. Odmah i na prvom mjestu uklonite svoju
mrzovolju i lijenost, a potom dajte sebi Alfu da imate volju za praktičan rad. Potom se
usmjerite na uklanjanje nepoželjnog stanja.
Uklanjajte sve što vam se ne sviđa i zamjenjujte ga pozitivnim stanjima i okolnostima.
Ne čekajte bolji trenutak! Najbolji način da pobijedite prostor je ovdje. Najbolji način da
pobijedite vrijeme je - sada. I vrlo brzo primjena ovog čudotvornog mača postati će vam
navika.
Dužan sam jednu važnu napomenu. Premda sam u ovom tekstu opisao primjenu
sistema, malo je vjerojatno da čete biti u stanju da ga primijenite samo čitajući knjigu.
Neophodno je da prođete Ekskalibur Tečaj pod vodstvom Validiranog iskusnog Majstora.
Javite se što prije na moju adresu (poštanski fah) datu na kraju knjige. Radi se o vama, o
vašem životu. Razlika između životarenja u močvari svakodnevnice, što je realnost pet
milijardi ljudskih Bića i ispunjenog života nekolicine avangardnih Gnostika (to jest znalaca)
je u operativnom znanju ovladavanja svojim subjektivnim univerzumom. A to znanje, taj
Čarobni Mač, vama je pod rukom. Susret sa njim je prelomni trenutak u životu, randevu sa
sudbinom.
Tekst ove knjige daje vam neophodna teorijska objašnjenja na kojima Majstori
nemaju vremena da se zadržavaju tokom dva kratka dana. Dobili ste i kompletne
materijale, tako da uvijek možete da osvježite svoje znanje, na primjer da po ugledu na
date kružne procese napravite svoje, koji će biti primjereni vašim potrebama i situaciji.
Dobili ste ključeve za dalje eksperimente i usavršavanja, tako da možete stvoriti svoj
sistem na osnovu poštenih eksperimenata.
Poslije iskustva stečenog na Tečaju Ekskalibura pod vodstvom Validiranog Majstora,
dobro je da održavate kontakte sa drugim učesnicama Ekskalibur Tečaja i tehnike radite
sa partnerom ili u manjoj grupi. Rekao sam da je takav rad u suštini isti kao individualni, ali
je vremenski znatno efikasniji.
Bilo da radite sami, sa jednim partnerom ili sa grupom, vrlo brzo ćete otkriti mala ili
veća poboljšanja. To je iskustvo svih koji su prošli Ekskalibur. Tako su neki utvrdili da im
Alfe bivaju najbrže ostvarene kada ih daju tokom čišćenja tijela, kada izgube osjećaj tijela i
svijest slobodnije funkcionira. Neki su, uklanjajući barijere i sputavajuća vjerovanja, uspeli
sagledati čakre, po prvi put u životu, jer su do tada o tome samo pričali i čitali. Pojedincima
su postali jasni njihovi snovi. Neki Majstori su primijenili Ekskalibur u oblastima u kojima
ispočetka nije primjenjivan. Na primjer, moja suradnica koja živi u Ljubljani, vodila je tokom
1993. godine Ekskalibur Tečaj za djecu predškolskog uzrasta. Ma da je imala problema da
im zadrži pažnju na procesima tokom dva dana, postigla je lijep uspjeh. Ta djeca sada
imaju sasvim drugačije, mnogo sretnije djetinjstvo. Ako se javi strah od nepoznatog, od
mraka i rđavih ljudi, dijete koje je naučilo Ekskalibur može lako da ukloni takve nepoželjne
sadržaje iz svoje svijesti.
Razvoj kreativnosti nemoguće je izbjeći ako se redovno prakticira Ekskalibur. Razlog
je u slijedećem. Apsolutna Praznina koju praktičar doživljava kao suštinu svoga Bića
također je suština svega postojećeg. Ona je matrica čitavog ispoljenog univerzuma i svih
mogućih paralelnih univerzuma, svakog mogućeg ispoljenja. Kada se čovjek svjesno ustali
u Praznini, iz te osnove kroz njega kao provodnik dopiru u ispoljeni svijet ideje koje teže
materijatizaciji. A kreativnost je izraz za takva događanja.
Poslije završenog Tečaja većina ljudi misli da im do kraja života neće trebati ništa
drugo, da su pronašli sistem koji neće moći da bude prevaziđen. Na sreću, nije tako.
Samo deset mjeseci od održavanja prvog Ekskalibur Tečaja, nastao je Ekskalibur 2. Zatim
sam, kao što je opisano, stvorio metode koji su ga u mnogim elementima prevazišli. Ti
metodi su povratno obogatili Ekskalibur i učinili ga efikasnijim.
Razvoj Spiritualne tehnologije je dobio neslućeno ubrzanje, teško je reći što će biti za
slijedećih nekoliko godina. U tome je osnovna vrijednost postojanja grupa ljudi usmjerenih
ka doživljavanju sve dubljih nivoa Istine ili, ako vam se više sviđa, sve viših nivoa svijesti.
Mnogi ljudi teže takvim grupama sa prikrivenom namjerom da nešto “izvuku” za sebe,
 105
nemaju želju da rade za druge, točnije rečeno, da se daju. A životna praksa, ta surova
učiteljica, još jednom nam pokazuje da čovjek dobiva točno onoliko koliko uloži. Ne vrijede
igre iz svakodnevnice, laskanja jačima od sebe, ulasci na zadnja vrata ili preko “veze”,
mnogobrojni brzaci i plićaci svakodnevnog Ego života. Pjesnik Mika Antić, koji je ili doživio
Gnozu ili se očešao o nju, jednostavno i lijepo pjeva o dobivanju kroz davanje u pjesmi
“Ljubav”:

Dobro je možda i to da znamo

Čovjek je željen tek ako želi
I kada sebe cijeloga damo,
Tek tada možemo biti cijeli.

Spoznati ćemo tek ako kažemo

Riječi iskrene, istovjetne
I samo kada tražimo
Moći će netko i nas sresti.

NOVI PUTEVI

Kada Putnik, hodeći novim putem, stigne do njegovog kraja, on svakako osjeti
zadovoljstvo i ispunjenost. To stanje je nagrada za uložene napore i savlađivanje barijera
kroz koje je prošao. Takvo stanje traje neko vrijeme. Ali prije ili poslije doći će mu misao
nemirnica - što postoji tamo dalje, sa one strane duge? Naravno, postoje uvijek novi
putevi, nove dimenzije, novi univerzumi i nova iskustva. Nije meni dato da određujem bilo
kome kuda će ići i što će doživjeti, ali mogu da ukažem na neke stvari koje se sa mog
stajališta u ovom trenutku naziru. Drugim riječima, neka iskustva su već počela da se
formiraju i možda ćete poželjeti da ih proživite.

VRIJEME

Kenet Grant je u svojoj knjizi “Izvan vremenskih ciklusa”, objavljenoj 1980. godine,
među prvima nagovijestio da u multiverzumu u kome egzistiramo postoje paralelna ili
holografska vremena, tako da eoni ne slijede linearno jedni druge, već se ljudima razvijene
svijesti istovremeno javljaju, prepliću se i prožimaju.
O takvom shvaćanju dao sam nagovještaje u Kreatonu. Pišući o stvaranju poželjne
budućnosti, naveo sam mogućnost da praktičar osvoji za sebe veću slobodu tako što neće
u svojoj viziji stvoriti samo jednu poželjnu budućnost, na jednoj Vremenskoj Stazi, već će
da je stvara na tri ili više paralelnih Staza, tako što će na njih da stavi različite verzije
budućih događaja. Kratko rečeno, takvim postupkom Vremenska Staza pretvara se u
sistem Staza ili njihovu mrežu o kojoj se Staze na nekim točkama dodiruju, razmiču i
ponovo spajaju. Svaka od tih Staza predstavlja paralelni život. Bilo je preuranjeno razvijati
dalje tu ideju u Kreatonu, jer je on obiman sistem, pa sam to odložio za kasnije.
Dijanetički postupak čišćenja neprijatnih iskustava, havajska Huna, neki postupci u
NLP i Kreaton razvijeni su da bi pomogli čovjeku da očisti i stavi pod kontrolu svoju
Vremensku Stazu. Oni su zasnovani na linearnom doživljaju vremena. Ako Vremensku
Stazu prihvatimo kao linearnu, ona se poklapa sa kretanjem “sabirne točke “ Ljudskog
Bića. Moram da naglasim da je za ljude sa nevelikim iskustvom takav pristup adekvatan i
da bi unošenje šire perspektive u doživljaj vremena njima otežalo terapeutski postupak i
Spiritualno razumijevanje. Ali sticanje novih znanja stvara veći potencijal za doživljavanje
sve novih, dubljih i složenijih iskustava. Gledano sa višeg stajališta, termin Vremenska
Staza može da zavede, zato što su “unutar nje” moguće mnogobrojne i različite vrste
kretanja, koje mogu da izazovu promjenu emocionalnog stanja, percepcije i doživljaja
 106
svoga Jastva. Upravo promjene u individui moguće je gledati kao kretanje sabirne točke
Bića.
U jednom trenutku paradigma linearnog shvaćanja vremena, koje pravolinijski teče iz
prošlosti, preko sadašnjosti u budućnost, ne odgovara više proširenoj percepciji praktičara
i on počinje da tumači svoja iskustva sa šire osnove, jer masa novih podataka ruši tu staru
paradigmu i širi njegovo razumijevanje u nove dimenzije. Javlja se nova paradigma,
holografsko razumijevanje vremena i univerzuma. Tada je bliže Istini koristiti izraz
Vremenska Mreža, jer se na taj način izbjegava preuzak zaključak da se iskustva
doživljavaju na jedinom postojećem Vremenskom Tragu. Budući da se individua može
kretati u multidimenzionalnoj Vremenskoj Mreži, ona je u najmanju ruku
višedimenzionalna. Ovakvo shvaćanje nam umjesto zamrznutog, linearnog slijeda
iskustava u vremenu omogućava da sagledamo da se sva iskustva istovremeno događaju
i samo ograničavajuće vjerovanje da je prošlost okamenjena i nepromjenjiva sprečava nas
da uvidimo da na nesvjesnom nivou mi svo vrijeme komuniciramo sa svim svojim životima
i svim svojim iskustvima. Zbog toga neki istraživači umjesto izraza prošli životi koriste
termin susjedni životi. Jedan od poznatih čenelera nudi ovakvu analogiju za holografsko
razumijevanje vremena: “Zamislite smotuljak metalnih novčića, poredanih jedan na drugi
po vremenskom slijedu kojim su kovani, od 1800. do 1985. godine. Neki nestašan dječak
udari rukom po tom stubu novčića i oni se rasture po podu prostorije jedan preko drugog,
jedan pored drugog, neki sa jednom stranom okrenutom gore, drugi dolje itd. Novčić kovan
1896. može da dođe odmah do onog koji je iskovan 1930. Onaj koji je kovan 1825. godine,
dolazi iznad novčića iz 1964. Slični odnosi postoje u vašim inkarnacijama, vašim prošlim
životima. Naša Nad-duša vazda zvecka sa sitninom koja joj se nalazi u džepovima i tako
vaš sadašnji život stalno dolazi u kontakt sa vašim prošlim i budućim životima, koji mogu
biti smješteni vrlo daleko od njega u kronološkom vremenu, ali izuzetno bliski u njihovoj
psihološkoj stičnosti.”

RAD SA GENETSKIM ENTITETOM: KINEZIOLOGIJA

Tijelo, koje mnogi Spiritualni sistemi zanemaruju ili preziru, ima svoju posebnu
inteligenciju ili Genetski Entitet. Signali preko kojih ono pokušava da nam prenese svoje
poruke jesu tjelesna stanja i poremećaji. Pored procesiranja do sada zahvaćenih duhovnih
sadržaja, procesiranje Genetskog Entiteta čini začetak nove discipline, kineziologije, koja
svojim procesima djeluje na tijelo kao što je postojeće procesiranje djelovalo na ljudski
duh. Kao da je fizičkom tijelu dosta tisućugodišnjeg podcjenjivanja i ono je konačno
uspjelo da čujemo njegove poruke. Čudno je kako smo dugo zanemarivali očiglednu
činjenicu da je suština fizičkog tijela, kao i svega što postoji, Spiritualna. Izgleda da
najmutnije vidimo ono što nam je najbliže.

PLANIRANJE BUDUĆE INKARNACIJE

Uklanjanje sadržaja svijesti koji su bili uvjetovani komponentama MEVP-a omogućiti

će da iskusan praktičar, poslije smrti svog fizičkog organizma, prođe neimplantiran kroz
Bardo i slobodnom, nezatamnjenom sviješću odluči o svom budućem fizičkom tijelu i
sredini u kojoj će odrastati. Začetak ovakvih istraživanja predstavljalo je diskreiranje
budućih nepoželjnih događaja ili takozvano čišćenje karme. Otada su neki istraživači
krenuli dalje. Ovu je zanimljiva oblast, ali su ta istraživanja još uvijek na početku.

OPERACIJE SA DINAMIČKOM PRAZNINOM

Većina nas srela se prvi put sa Prazninom na Intenzivima Gnoze. To su biti kratki
susreti tokom kojih je Praznina dvojako doživljavana. Za vrijeme Intenziva prazne se
duhovne mase i u jednom trenutku one se pomjere iz polja svijesti, tako da praktičar
ostane u Praznini. Nema misli ili su one veoma usporene i javljaju se poslije dužih pauza,
 107
nema emocija, psihičkih slika, niti bilo kojih drugih sadržaja koji u normalnom stanju
ispunjavaju ljudski duh. U ovom stanju čovjek bi bio dezorijentiran i prestajao bi da radi
tehniku Intenziva, pitajući se sve vrijeme što bi sa njegovim duhom? Neki su sate proveli u
tom stanju, nesposobni da dožive cilj Intenziva. Uslijed toga je ovakav doživljaj Praznine
smatran za smetnju i zadatak Majstora Intenziva bio je da Učesnicima stvori uvjerenje da
je to najpovoljnije stanje svijesti za doživljaj Direktnog Iskustva Istine ili Gnoze.
Druga mogućnost doživljaja Praznine javljala se rjeđe, ali je njena vrijednost bila
neusporedivo veća. To su bili trenuci kada bi praktičar doživio Gnozu sa realizacijom da on
ne postoji, da ga nema, da je ništa, ništavilo, da je Praznina i tome slično. Ovi doživljaji
često su stvarali strah kod neiskusnih Učesnika. Zadatak Majstora u ovakvim slučajevima
bio je da ukaže Učesniku da je doživio svoju istinsku prirodu - da on jeste Praznina na
najvišem nivou Istine. Takva iskustva bila su kratkovječna, jer bi se Ego strukture vrlo brzo
ponovo uspostavile i doživljaj Praznine bi izblijedio.
Zatim su praktičari doživljavali Prazninu kao svoju istinsku prirodu tokom Završnog
procesa Ekskalibura i to iskustvo ostavljalo je snažan utisak na većinu ljudi. Oni koji su
nastavili da prakticiraju Ekskalibur, a naročito ljudi koji su se ubrzo sreli sa Aspektikom i
počeli da je primjenjuju, nisu mogli da izbjegnu da u jednom trenutku ne dožive trajnu
spoznaju o Praznini kao svojoj istinskoj prirodi. Ta spoznaja djelovala bi iznenađujuće na
ljude - oni su sve vrijeme prazni, a različiti duhovni sadržaji kao oblaci prelaze preko
vedrog neba njihove svijesti. Zanimljivo je bilo da mnogi od njih nisu shvatili ovu kozmičku
šalu do kraja; oni nisu razumjeli da njihova istinska priroda jeste Praznina, već su
doživljavali da su oni trajno ispražnjeni, kao da su oni nešto drugo, različito od Praznine.
U ovom trenutku otvaraju se veoma široki prostori za eksperimente sa Prazninom i
neki praktičari su u njih zakoračili. Jedna grupa mojih suradnika, pod vodstvom Majstora
Ide-Jone Štendler, prošla je kroz seriju Intenziva na kojima su koani postojali samo u prvoj
ili drugoj dijadi i tada bi se izgubili sami od sebe, pa je jedini sadržaj njihovog rada bilo
osvješćivanje Praznine. Spoznaja koja se kod većine Učesnika uobličila poslije ovakvog
rada bila je: “Svršeno je sa iskustvom Ja sam Ja!” To iskustvo, koje je dugo godina bilo
stožer subjektivnog univerzuma svakoga od nas, konačno je prevaziđeno kod ljudi koji su
nastavili sa svojim razvojem, tako da je svanula nova spoznaja o Sopstvu. Mnogi
Spiritualni Tragači se žilavo odupiru ovakvom saznanju, jer su na njemu izgradili stabilnu
točku orijentacije u svijetu. To je naročito slučaj sa osobama koje su na tom iskustvu
izgradili osjećanje samopotvrđivanja i reputaciju u svijetu alternative. Ali nivoi Spiritualnog
razvoja, ma koliko nam bili dragi kao ostvarenja, nisu ništa drugo do ograničenja naše
percepcije u jednom trenutku. Ako ljudi nastave sa Spiritualnim razvojem, a to teško mogu
izbjeći, dođe dan, kako kaže Anais Nin, kada veći bol stvara ostati stisnut u pupoljku nego
rizikovati procvjetavanje i oni moraju da prihvate novu spoznaju tko su oni.
Jedna od oblasti istraživanja jeste primjena Dinamičke Praznine u sticanju sve novih
iskustava koja djeluju na svakodnevni život ljudi. Ja sam nedavno razvio i počeo da
primjenjujem Sunjata Intenziv ili Intenziv Dinamičke Praznine. Ovaj novi sistem otprve
zahvaća praktičara, jer izaziva slatki nemir i guši uzbuđenjem u grlu kao klecavi hod
nadomak tajne. Ne znam što će druge kreativne osobe učiniti, ali znam da je ova oblast
neodoljivo iskušenje za istraživače i da smo pred značajnim probojima u nove svijetove.