Professional Documents
Culture Documents
Mapa Odrastanja
Mapa Odrastanja
Rođena sam 13.2.2006 u 10 sati i 46 minuta – minutu nakon svoje sestre blizanke Zore. Obje smo
bile sitne bebe visoke 47 cm i težine 2600 g. ali smo bile potpuno zdrave što je dokazao i rezultat
10/10 na Apgar testu. Što se tiče mog temperamenta kao bebe bio je skoro potpuno drugačiji nego
sada; bila sam mirna, sretna i ne zahtjevna beba koja se povremeno voljela otkotrljati ispod stola,
bila sam klasično lako dijete.
Progovorila sam s otprilike godinu dana, točnije 10 mjeseci. Prva riječ, vrlo neoriginalna, mi je bila
neka varijanta riječi mama. Prohodala sam s 12.5 mjeseci i od tad volim šetnje i ples. Pri rođenju sam
dobila svog najdražeg plišanca – malo bijelo janje Janu. Ona i legiči su mi bile najjdraže igračke do
negdje 9. godine kad sam se prebacila na malo kompleksnije stvari i grupne igre. Moji roditelji
obožavaju društvene igre te sam ih kroz djetinjstvo obožavala i ja, pogotovo horror igre ili neke s
pričom. Među najjdražima pa i do 13. god. su mi bile Dixit, Mysterium, Geister Geister
Schatzsuchmeister i sl.
Imala sam sretno djetinjstvo, imala sam 3 bake i 3 djeda od kojih su 2 para idalje živa i često se
viđamo. Najviše se ipak družim s mamom svoje mame, bakom Blaže i njenim mužem Dedom Dragom
s kojima provodimo dio ljeta na mom sigurnom mjestu – našoj maloj vikendici na livadi pored šume.
Ulaskom u pubertet sam ušla u svoju kritičnu, nesigurnu fazu. Igrala sam se ponajviše s barbikama sa
svojim sestrama ali su me počeli već zanimati i izlasci s prijateljima.
Slika 6 ja s 11
SADA
Kasniji pubertet tj. Srednja škola su mi donijele puno mentalnih i fizičkih promjena i iako ima lošijih i
boljih perioda, trenutno se nalazim na stabilnom mjestu okružena prijateljima koji me vole i
podržavaju. Imam ispunjen život i balansiram obveze i zabavu.
Pričala sam s mamom i nakon kraćeg razmišljanja je zaključila da uistinu nije ušla u krizu srednjih
godina. Promjene u adolescenciji su joj krenule dosta rano. S 11 i pol godina je dobila menstruaciju ,a
već u 8. razredu prvu sijedu dlaku. Oduvijek je voljela biljke i htjela je studirati biologiju ali je zbog
odgovaranja svojih bližnjih ipak upisala farmaciju jer „ima bilja“ ,a ima i posla. Sada radi u razvoju
cedevitinih proizvoda i stvarno uživa u svom poslu iako je ponekad vrlo stresan zbog rokova
ispostave novih proizvoda, novih regulacija u prehrambenoj industriji, neuspjelih pokusa i sl. Iako ne
radi posao o kojem je sanjala kao mlada, ne žali za tim (barem ne puno). Ne preispituje svoje životne
odluke i dosta je stabilna gdje jest. Što se tiče ostalih članova obitelji svi su krenuli imati tjelesne
promjene u skladu s dobi. Tata mi je prije par godina krenuo dobivati malo pivskog trbuha ali ništa
što redovitija vježba nebi mogla riješiti. Bake i djedovi mi imaju pomalo staračkih pjega, bake manje
od deda jer su ipak koristile kreme cijeli život. Na sreću su svi još zdravi osim pokojnih bake i dede iz
Vinkovaca koji su bili 10 god. stariji od ovih iz Zagreba. Pred 80. godinu su krenuli gubiti sluh i vid, a
uslijedili su i moždani udari. Mama i tata su mi zdravi mada mi tata slabije čuje na jedno uho ,a
mama mi je postala nervoznija iako je još udaljena od menopauze.
Testirala sam taping i pamćenje moje mlađe sestre Cvijete (9 g.), mame (44 g.) i bake (72 g.) te sebe
(17 g.).
Za igru pamćenja sam izabrala Brainbox s pojmovima vezanim uz svijet. Odigrale smo 10 runda i
najviše smo zapamćenih imale mama i ja, nakon nas baka i onda moja sestra.
Taping je bio sličan; ja sam u 15 s lijevi krug uspjela udariti 32 puta, mama 30, baka 26 i Cvijeta 24.