Euripid - Kiklop - Forumi Tvorca Grada

11/25/2016 Euripid
Kiklop :: Forumi Tvorca Grada ::
:: Forumi Tvorca Grada ::

Брзе везе ЧПП Обавештења [0] Приватне поруке [0] • bokini ▼
Почетна форума ‹ ART RADIONICA ‹ Pozorišni tekstovi klasici
Euripid ‐ Kiklop
Уредници: koen, vuk
Пошаљи Одговор Претражи ову тему… 2 порука • Страница 1 од 1
vuk
~ administrator ~
~ administrator ~
Euripid ‐ Kiklop
01 Феб 2006, 18:46
П
Euripid
KIKLOP
LICA
Silen, odgojitelj i pratilac boga Bakha

Odisej, kralj itački
Kiklop, sin boga Posidona
Zbor, Satiri, sinovi Silenovi
PRVI ČIN
(Pećina Kiklopova na Siciliji)
Silen
Rad tebe, Bakho, trista jada trpim ja

Još sada, ko kad mladost cvijetom cvala mi.
Ti prije sveg poludje ‐ Hera stvori to[1]
I gorskim vilam', hraniljama, uteče,
A onda u boj sa sinovim' Zemljinim[2]
Ti zađe. Ko drug bojni o bok stadoh ti,
Enkeladu na srijedi kopljem probih štit
I ubih ga.[3] Ded da vidim, da l' san je to!
Ne, Zeusa mi! ‐ pokazah Bakhu i plijen tad.
Al' muku mučim veću sada od onih,
Kad Hera na te rulju diže hajdučku,[4]
Tirence, u svijet dalek da bi dospio.
Kad doznah, u potragu pođoh za tobom
Sa djecom svojom. I na vrhu krme ja
Sam stajah, lađom oveslanom upravljah.
Uz vesla sinci sjeli, ‐ sinji sav se val
Od pljuska bijeli, tebe traže, Gospode!
Već nedaleko od Maleje plovimo,
Kad s istoka se na brod vjetar podiže
http://www.tvoracgrada.com/forum/viewtopic.php?f=63&t=2303 1/35
11/25/2016 Euripid Kiklop :: Forumi Tvorca Grada ::
I amo Etni nas na stijenu baci tu,

Jednooki gdje morskog boga sinovi,
Ljudomore Kiklopi, žive po spiljam'
U pustoši. I jedan ti nas ulovi, ‐
U domu smo mu roblje. Gospodara nam
Polifem zovu. Mjesto klika, ijuka
Kiklopu opakome stada pasemo.
Po obroncima krajnjim pasu sinci mi
Krd, janjad mladu, sve po dobi cvijetak mlad.
A meni reče, tu nek punim korita
I metem stan. Još bezbožniku opakom,
Kiklopu ručak moram spremat prokleti.
I sada evo pod silu na zapovijed
Dom gvozdenijem grabljama mu čistim ja,
Kiklopa da gospara, kad se vrati on,
I ovce u čistoj mu spilji primimo.
Već vidim gdje mi sinci s paše gone krd.
A što je to? Zar kolo sada igrate,
Ko ono s Bakhom kad u društvu svečanom
Vi domu Altejinu[5] putem pođoste,
A zvuk vas, svirka lire mamom omami.
(Zbor goni stado, pjeva, bučno igra)
Zbor
Kud otaca rode dični[6],

Kud mi rode majka dičnih,
Kud med stijenje hrliš ovo?
Ne pirka V tu lahor‐vjetrić,
Ne raste li travka sočna?
Nema l' žive izvir‐vode
U koritim' blizu spilje,
Gdje ti bleka djece stoji?
Iš! Nećeš li tu, tu pasti
Na brežuljku tome rosnom?
Hej, kamenom ću sad na tebe!
Ded vrat' se, vrati, vitorogi,
Stražo tora svom ovčaru
Kiklopu, uh ‐ divljaku!
Ded olakšaj puno vime,[7]
Dojkom nudi mlado, ‐ janje
Što u domu ostavi ga!
Tebe bleka djece sitne,
Štono obdan spava, zove.
Nećeš bujnu travu, pašu,
Pustit veće, toru krenut,
Etni podno hridi kršne?
Nema ovde Bakha, nema igre
Nit sa štapom, tirsom, bakha;
Talambasa ne stoji jeka
Uz vrutak, žubor izvir‐vode;
Kap vinca rujnog ne toči se
Nit vile kolo vode.
Jakha, Jakha[8] pjesmu pjevam,
Pjevam bož'ci Afroditi.

Za njome gonih, letjeh
Sa bakhama bjelonogim.
Mili, mili Bakho! Kud mi sam sad vrljaš,
Plavom kosom treseš?
Ja, tebi sluga vjeran,
Služim tom Kiklopu
Jednookome, ko rob potucam se
S ovim plaštem jadnim, kožom jarčjom,,
Bez miline tvoje.
DRUGI ČIN
SILEN, ZBOR
Silen
Ded muč'te, djeco, u kamenu pećinu

Nek sluge ‐ kaž'te! ‐ stado sada sagnaju.
Zborovođa
(slugama)
Pa hajd! Al' kakova je, oče, vreva to?
Silen
Na žalu eno vidim lađu helensku, ‐

Gospari od vesala[9] s nekim vojvodom,
Gle, k spilji idu! Prazno sude na šiji
Ta hrane bit će željni ‐ i još vedrice
Svak od njih nosi. Kukavih li stranaca!
A tko su oni? Gazdu Polifema nam
Ne znadu kakav je, kad pod krov nemili
Sad idu, da ‐ u zao oni stigli čas,
Ljudožderu Kiklopu pali u čeljust.
Umirite se, da ih pitam, otkud su
Na Siciliju, stijeni Etne, došli sad!
(Odisej dođe s veslačima.)
SILEN, ODISEJ, ZBOR
Odisej
Ded, stranci, možete l' pokazat potok nam,

Gdje lijeka ćemo žeđi nać? Il' hoće l' tko
Brodarima da gladnim proda hrane što?
A što je to? U Bakhov ko da padoh grad, ‐
Pred pećinom, gle, vidim družbu Satira!
Najstarijemu „Zdravo!“ kličem najprije.
Silen
Pa zdravo, stranče! Kaži, tko si, otkud si!
Odisej
Odisej Itačanin, kralj kefalenski.
Silen
Klopotac britki poznajem, ‐ rod Sisifov.
Odisej
Da, ono sam ti ja, ‐ al' nemoj ružit me!
Silen
Al' otkie lađom Siciliji stiže ti?
Odisej
Iz Troje, poslije muka, jada trojanskih.
Silen
A kako? Nisi l' puta znao domu svom?
Odisej
Oluja, vihor silom amo baci me.
Silen
Ah, ah! Baš istu sa mnom dijeliš, trpiš kob.
Odisej
Zar i ti silom dospje amo u taj kraj?
Silen
Za razbojnicim' nagoh, ‐ Bakha oteli.
Odisej
A kakav kraj je ovo? Tko stanari su?
Silen
To Etna ‐ najviša je gora sicilska.
Odisej
A gdje su zidi, kule grada kakova?
Silen
Tog nema, ‐ pust, bez ljudi, stranče, sav je vis.
Odisej
Tko prebiva u zemlji? Divlja zvjerad zar?
Silen
Kiklopi, ‐ spilje su im, a ne kuća stan.
Odisej
Tko vladar im je? Ili vlast svu drži puk?
Silen
Nomadi to su, ‐ nitko nikog ne sluša.
Odisej
O čemu žive? Demetrin li siju klas?
Silen
O mlijeku, siru i o mesu ovčjemu.
Odisej
Imadu l' pića Bakhova, sa loze kap?
Silen
Ne, to ne, zato plesa ne zna zemlja im.
Odisej
Pa jesu l' gostoljubi, strancu prijazni?
Silen
Tuđinci, kažu, mesa nose najslađeg.
Odisej
Što voliš? Ljude klati, jesti im je slast?
Silen
Ne dođe nitko, koga nisu zaklali.
Odisej
A gdje je on sam Kiklop? Je li kod kuće?
Silen
Na Etnu ode, s psima zvjerad lovi on.
Odisej
Znaš, što je činit, da iz zemlje odemo?
Silen
Odiseju, ne znadem, sve bih za te ja.
Odisej
Daj hrane nama prodaj, nje ti nemamo.
Silen
Ne mogu, samo mesa/10*/ ‐ rekoh ‐ ima tu.
Odisej
Al' sladak li je i to ustuk gladi nam.
Silen
Pa sira ima i još mlijeka kravljega.
Odisej
Iznes'te! Svijetla treba, kad se kupuje.
Silen
A što ćeš dal mi ti? Koliko zlata? Kaž'!
Odisej
Ne zlata, nego pića nosim Bakhova.
Silen
Riječ slatka ti je, baš smo bez njeg davno već.
Odisej
Da, kapljicu mi Maron dade, ‐ božji sin/11*/.
Silen
Na ovim rukam' nekad ga othranih ja.
Odisej
Sin Bakhov, da još bolje, stalnije mi znaš.
Silen
Na brodu još je il' ga nosiš uza se?
Odisej
Mijeh ovaj vidiš li ga, starče? krije ga.
Silen
Ni laloku si ne bih napunio tim.
Odisej
Al' dvaput tol'ko imam, kol'ko drži mijeh.
Silen
Eh, lijepo reče vrelo, za me pravu slast.
Odisej
Kap čistu želiš prije da ti kušat dam?
Silen
Dabome, kušnja sveđ na kupnju mamit zna.
Odisej
(vadi vrč)
Sa mijehom skupa i vrč nosim sa sobom.
Silen
De nalij, nek se sjetim, da sam pio ja.
Odisej
(hoće da toči)
Na!
Silen
Ah! ala! Eh, kako krasno miriše!
Odisej
Zar vidje ga?
Silen
Ne, Zeusa mi, al' njušim ga!
Odisej
(natoči)
Pa kušaj, da ga riječma samo ne hvališ!
Silen
(pije)
Ju, juhu! U kolo me zove Bakho bog!

Ha, ha, ha!
Odisej
Omače l' ti se lijepo, glatko kroz grlo?
Silen
Ma noktm' sve do na kraj kraja prođe mi!
Odisej
A osim toga još i novca ćemo dat.
Silen
Otvori samo mijeh, ‐ nek ide zlato sve!
Odisej
Iznes'te sira ili mlade janjadi!
Silen
Pa hoću, marim ja za gospodara svog.

Kiklopa sviju slada rad bih dao ja,
Iskapit da je meni jednu čašicu!
Sa vrletne bih stijene skokom skočio,
Da opit mi se jednom, vedra čela bit!
Tko pije, a ne raduje se, taj je lud.
Strast probudi se, sav se žarom ražariš,
Pa hvataš, diraš, rukam' grliš žensku put
I igraš, skačeš, jade sve zaboraviš.

Pa onda da napitka takva ne kupim,
Kiklopa ludu glavu, ono oko mu
Sred čela pustim, neka ide do bijesa?
(Ide u pećinu.)
ODISEJ, ZBOR
Zborovođa
Odiseju, čavrljajmo još časak mi!
Odisej
Ko prijatelji s prijateljem zborite!
Zborovođa
Zar ruku dopađe vam Troja, Helena?
Odisej
I cio Prijamidma dom razorismo.
Zborovođa
Zar ne, kad mladu uhvatiste ženicu,

Svi redom onda ljudski je izljubiste?
Ta radost joj je mnoga, česta promjena.
Uh, zmije! Čim šarene spazi dimlije,
Po bedru njeg'vu i gdje zlatan lanac on[12]
Po srijedi oko šije, vrata nosi svog,
Sva splahiri se, pusti svog Menelaja,
Čovječca dobrog. Nigdje da se ženski rod
No samo za me nije na svijet rodio!
(Dolazi Silen.)
ODISEJ, SILEN, ZBOR
Silen
Gle, ovo su vam, kralju, moj Odiseju,

Gojenci stada, mlada janjad blejava!
Na izobila sira, mlijeka zgrušana!
Ded nos'te, hajd'te brže otud od spilje,
A meni dajte kaplju bobe Bakhove!
Ao meni! Eno ide Kiklop! Što ćemo?
Odisej
Ao, izgibosmo, starcč! Kuda ćemo sad?
Silen
U ovu stijenu, ‐ tu se sakrit možete.
Odisej
Al' opasno je u mrežu da uđemo.
Silen
Ne, nije, ‐ silu zakutaka ima hrid.
Odisej
Al' neću. Silno Troja pociknula bi,

Od jednog ako pobjegnemo. Čestoput
Sa štitom tisućam' odoljeh Frižana.
No ginut li je, ginut ćemo junački
Il' živi ćemo staru slavu čuvat, spast.
(Stupi sa svojima na stranu.)
ODISEJ, SILEN, KIKLOP, ZBOR
Kiklop
(zboru koji skače)
Stoj! Stani! Što je ovo? Kakva ludost, bijes?

Što mahnitate? Nema tu Dionisa
Ni mjednih žila ni lupe talambasa.
A kako mi je mlada janjad u spilji?
Zar na sisi su veće, trče l' majkama
Pod prsi? Posuđe od site je li već
Sad sira izažeta puno puncato?
Što? Kaž'te, rec'te! Drvo suzu nekom će
Sad nagnat. Gore glete, a ne poda se!
Zborovođa
Gle, sve do Zeusa samog glavu digosmo

I zvijezde, pa i Oriona, vidimo.
Kiklop
A je li ručak gotov, dobro pripravljen?
Zborovođa
Jest, gotov ‐ samo nek ti grkljan spreman je!
Kiklop
Pa jesu li i vrči puni mlijeka već?
Zborovođa
Pit možeš, volja li te, bure čitavo.
Kiklop
Zar ovčjeg ili kravljeg ili miješanog?
Zborovođa
To na volju ti, ‐ samo mene nemoj s njim!
Kiklop
Sahrani, bože! Vi bi nasred želuca

Sve đipali mi, đipajuć me ubili.
(Spazi Odiseja)
Hej, kakvu družbu vidim tu kod obora?

Hajduci ili tati stigli u zemlju?
Tu vidim janjad ja iz svoje pećine,
A tijelo njima pruće veže sukano,
Sa sirom stoji sude, glava ćelava
Od udaraca starcu sva natekla je.
Silen
Ao! Groznica me trese, jadan prebit sam.
Kiklop
Od koga? Tko na glavi šaku okuša?
Silen
Ma ti tu, ne dah tvoje grabit, Kiklope!
Kiklop
Zar nisu/znali, da sam bog i od boga?
Silen
Ta rekoh im, al' oni blago grabili

I sira jeli, janjad vukli napolje,
A branio im ja. I rekli: tebe će
Tri lakta debelom posapet lančinom,
Sred pupka silom tebi izrezati drob
I bičem čestito oderat leda sva,
Pa onda vezana te bacit u lađu,
Do klupa veslačkih, i prodat nekome,
Da kamen vučeš ili gdjegod tjeraš mlin.
Kiklop
Zar zbilja? Nećeš posjeklicu ćordu mi

Nabrusit brže, velik svežanj drva tu
Navalit i zapalit? Sad ću zaklat ih

I svoj ću napuniti trbuh, izjest ću
Sa žere topli ručak bez mesosječe
I ono što u kotlu kuha, vari se.
Ta veće sit sam one gorske divljači.
Da ‐ dosta proždrijeh lavova i jelena,
A davno, davno ljudskog mesa ne kušah.
Silen
Eh, novo, gospodaru, poslije običnog

Baš bolje ide u slast. Skoro ne biješe,
Što stranci stigli amo tvojoj pećini.
Odisej
Čuj redom i došljake sada, Kiklope!

Mi hrane htjeli negdje tu da kupimo
I s lađe tvojoj se primakli pećini.
A janjce nama za vrč vina proda taj,
Pa voljan voljnim poda, kad mu dali pit,
A nikakve ti sile pri tom ne bješe.
Al' što taj zbori, bez pameti zbori sve.
Jer ščepa ga, gdje kradom tvoje prodaje.
Silen
(Odiseju)
Ja? Grdno da si propo!
Odisej
Ako zborim laž.
Silen
Eh, tvog mi oca Posidona, Kiklope,

I velikog Tritona mi i Nereja,[13]
Kalipse[14] mi i Nerejevih djevica
I svetih vala, cijelog roda ribljega.
Ne prodah, krasni, divni Kiklopčiću moj,
Gospodičiću, ja tuđincim' ‐ kunem se ‐
Tvog blaga. Il' zlo propali mi sinci zli.
Nada sve što na svijetu ovom volim ih!
Zborovođa
Sam gini! Ja bar vidjeh gdje tuđincima

Ti blago proda. (Kiklopu) Ako lažem, otac moj
Nek gine! Al' ne čini krivde strancima!
Kiklop
Vi lažete. A većma no Radamantu[15]
Ja vjerujem mu, držim ga pravednijim.

A želim pitat: Otkud, stranci, stigoste.
Odakle ste? I koji odgoji vas grad?
Odisej
Mi Itačani rodom smo, iz Ilija

Razoriv grad, sad tvojoj zemlji, Kiklope,
Mi došli, vihri pučinom nas dognali.
Kiklop
Zbog otmice, zbog one rđe Helene,

Na Troju pošli ‐ susjedu Skamandrovu?[16]
Odisej
Jest, mi smo to, a grozan preturismo trud.
Kiklop
Sramota vam je vojna, ‐ vi u Frigiju

Zbog jedne žene na lađama krenuli.
Odisej
Al' bog to stvori, ‐‐ nikog smrtna ne krivim.

A mi te, dični sine boga morskoga,
Sad molimo i otvoreno kažemo:
Došljaka, što su spilji stigli, nemoj klat
Ni kleta zalogaja trpat u čeljust!
Mi, gospodaru, ocu podigosmo tvom
Po Heladi u dražicama hramove.
Još čvrsto stoji sveta luka tenarska[17]
I zabit visoke Maleje, čitav je
I Sunij[18] srebrni, Atene bož'ce hrid,
I gudure Geresta[19] Bruke helenske.
Sramote Frižanima ne oprostismo.
Tu slavu i ti dijeliš, ‐ kutić helenski
Pod Etnom ognjenom je tebi evo dom.
A običaj je ljudski, za riječ mariš li,
Stradalce morske, pribjegare, prigrlit
I dare dat i haljama opremit ih,
A ne, da ude nam na ražanj goveđi
Nabodeš, njima trbuh, čeljust napuniš.
Već dosta Troja poistrijebi Heladu,
Svu silu kopljem smače, krvi napi se.
I ženam' muža, djecu ote staricam'
I ocim' sijedim. Na vatri ispečeš li
Ostatke, gorke zalogaje izjedeš, ‐

Eh, kud će čovjek? Al' me slušaj, Kiklope,
Proždrljivost obuzdaj, spregni laloku,
Pobožnost voli nego pakost bezbožnu!
Dobitak zli gubitkom rodi mnogome.
Silen
Ja svjetovat te želim, ‐ mesa njegova

Ne pusti! Ako jezičinu pojedeš,
Baš rječit bit ćeš, prvi brblo, Kiklope!
Kiklop
(Odiseju)
Mudracu mudru, čovo, bogatstvo je bog,

Sve drugo hvala, pusta riječ je kićena.
Visine do mora, gdje sjedi otac moj.
Daj pusti, velim. Što pomenu riječju to?
Od Zeusova ti groma, stranče, ne dršćem
Nit znadem, Zeus od mene da je jači bog.
Pa briga mene za drugo, a zašto ‐ čuj!
Odozgo s neba kad on kišu izlije,
U ovoj spilji nađem zaklon, dobar krov.
Pečeno tele ili divljač pojedem,
Nalečke legnem, zdravo kvasim želudac.
Da, vjedro mlijeko popijem, po bedru se
Sve lupam, s gromom Zeusovim se nadbijam.
A kada sjever trački stane sipat snijeg,
Tad tijelo ogrnem ti zvjerskim kožama
I ložim vatru, ‐ briga mene za sav snijeg.

A zemlja ‐ hoćeš, nećeš ‐ mora travu mi
Podavat, tovit blago moje. Nikom ja
Ne žrtvujem ga doli sebi ‐ bozim' ne! ‐
I najvećemu bogu, ovom trbuhu.
Dan na dan napiti se, dobro najest se
I sebe ne žalostit ‐ ljudma pametnim
To Zeus je. A tko ljudma dade zakone
I ljudski život sav išara šarama.
Tog bijes nek nosi! Svojoj duši, srcu ću
Ugađat bez prestanka, ‐ tebe pojest ću.
A na dar evo, da me karom ne karaš,
Sad primi vatru, vodu još i kotao!
On vreo meso će obujmit, raskuhat.
Unutra hajd'te! Bogu dete u spilji
Uz oltar stan'te[20], mastan bud'te zalogaj!
(Ide s Odisejevim drugovima u pećini.)
Odisej
Aj, aj! Umakoh onim trojskim jadima

I jadma na moru, a paku čovjeku
I srcu krutu evo sada dospjeh ja.
Ateno, gospo, božja kćeri Zeusova,
Sad ‐ sad pomozi! Gori no pod Trojom nas
Jad snađe, ‐ eto nas na rubu propasti!
I ti, nad zvijezdam' sjajnim Zeuse Gostinski,
De na to gledni! Ne vidiš li, zalud te
Svijet Zeusom, bogom drži, ‐ ništa nisi ti.
(Ide u pećinu.)
Zbor
Labrnju razvali, Kiklope,

Ždrijelo grdno, ‐ kuhano, pečeno te
Čeka već! Sa žere skidaj, žvačide,
Gutaj! Trgaj meso, ude strancima
Ležeć na kozjoj koži kudravoj!
Nemoj me zapustit!
Sam samu meni daj dovezi čamac, spas!
Zbogom ostaj, spiljo grozna,
Zbogom ostaj, žrtvo strašna,
Kleta hrano, što pod Etnom tu je
Kiklop kolje, slasno mljaska
Tuđinaca meso jadno!
Jadni stvore! Nesmiljen je, ‐
Strance, pribjegare, kod ognjišta
On pod krovom svojim kolje,
Siječe, zvače;
Kuhano, vruće ljudsko sa žeravke maso
On gnusnim zubma melje, ‐ časti se.
(Odisej izlazi iz pećine.)
TREĆI ČIN
ODISEJ, ZBOR
Odisej
O, Zeuse! Što da kažem? Grozu vidjeh ja, ‐

Ne'š verovat, ko priča je, ne ljudski čin.
Zborovođa
A što je, moj Odiseju? Zar Kiklop ti,

Taj grdnik kleti, mile proždrije drugove?
Odisej
Jest, dva on omjeri i vagnu rukama, ‐

Debljinom tijela bili baš najgojniji.
Zborovođa
A kako vam se, nesretniče, desilo?
Odisej
U pećinu kad, stijenu dupku, zađosmo,

Mah vatru naloži, od hrasta visokog
On panje na ognjište silno navali, ‐
Za troja kola bilo bi tovara.
A onda po tlih prostrije lišća jelova
Do ognja, plama žarkog, sebi za ležaj.
Vrč od vjedara deset uze, krave tad
Must stade, mlijeka bijela vrhom nalije.
I bršljanovu čašu stavi, ‐ lakta tri
Široka je, duboka bit će četiri.
Pa kotao, da zavri, vrgne na vatru
I ražnje metne oštre, zerom žežene
I srpom otesane, ‐ trnov kolac su
Pod Etnom sjekirom ih sebi usiječe.
Bogomrskome kuharu kad Hadovu
Sve spremno bješe, dva mi momka, druga tad
On popadne i nekim redom stane klat.
U ždrijelo kotlu mjednom baci jednoga,
Za gležanj, za tetivu drugog uhvati
I tresne o hrid oštru, stijenu kamenu.
I prsne mozak. Nožem groznim sadere
Tad meso, pa ga pržit uzme na vatri;
U bakrač, da se kuha, baci drugo sve.
A ja ti jadnik suze lijevaj iz oka.
Kiklopu odmah priđi, dvorit uzmi ga.
U kutu pećine se drugi šćućure
Ko ptice, ‐ krvi im u licu ne bješe.
Drugova mojih mesa kad se najede,
Na leđa pade, gadan mu iz ždrijela dah
Zastruji. Misao božanska dođe mi:
Maronovim mu vinom čašu napunim
I ponudim da pije, ‐ ovo rečem mu:
„Na, pogleđ', sine boga morskog, Kiklope,
Napitkom kakvim rodi trs u Heladi, ‐
Božanska to je kap, Dionisova slast.“
On groznog jela sit i presit prihvati,
Potegnu i na dušak čašu istrusi,
Pa digne čašu, hvali: „Stranče predragi,
Napitak krasan uz kus krasan daješ mi!“
A kad ga vidjeh razdragana, vesela
Još drugu podah čašu znajuć, da će ga

Kap ranit, brzo da će kazna stići ga.
I pjevat stane. A ja čašu za čašom
Sve toči, srce kapljicom mu zagrijevaj!
On pjeva, druzi moji plaču, ‐ dere se,

Sve spilja ječi. Tiho ja izađoh sad,
Pa sebe, tebe, ako hoćeš, želim spast.
Al' kaž'te, volja vas il' nije bježat sad
Od čovjeka divljaka, živjet s vilama
Najadama pod jednakim krovom Bakhovim.
Unutra na to pristade i otac tvoj,
Al' slab je, vino njega shrva, omami,
Te o vrč, ko o ljepak ptica krilima,
On prilijepi se i tetura. A ti daj ‐
Ta mlad si ‐ sa mnom spasi se, Dionisa
Potraži, druga starog, ‐ nije Kiklop on!
Zborovođa
Doživjet, dragi, da je nama danak taj,

Uteći Kiklopovoj duši garavoj!
Eh, davno već smo bez dragog mijeha svog,
A pobjeć onom ne možemo nikako!
Odisej
No čuj me, kakvu ja zasnovah osvetu

Toj zvijeri zlobnoj, tebi bijeg iz ropstva tog!
Zborovođa
Kaž'! Azijske mi lire ne bi bio zvuk

Lje slađi no o Kiklopovoj smrti glas!
Odisej
Napitkom Bakhovim sad on sav razigran

Na gozbu želi k braći poć Kiklopima.
Zborovođa
Razumjeh, u šumi ga smjeraš dočekat,

Umorit ili sa hridi strovalit ga.
Odisej
Ne, ništa tako ‐ lukav ti je naum moj.
Zborovođa
A kakav? Mudrac da si, davno slušamo.
Odisej
Od gozbe ću odvratit njega, ‐ kazat ću,

Kiklopima nek svojim ne da pića tog,
Nek sam ga čuva, život slatko provodi!
A kada zaspi, svladan darom Bakhovim ‐
U stanu ima jedan kolac maslinov.
Što mačem ovim oštro ću zaoštrit ga,
U oganj turit, pa kad vidim: gori već.
Onako žarka dići ću, sred lica ga
Kiklopu smjerit, ognjem oko spalit mu.
Ko lađu kada čovjek gradi, sabija,
Pa svrdlo goni, vrti sa dva remena,
Baš tako ću Kiklopu vrtjet, kružit ja
Po plamenome oku, zjenu spržit mu.
Zborovođa
Ju, juhu!
Veseli me, s našašća tvoga mahnit sam!
Odisej
Pa onda tebe, drugove i starca ću

Ukrcat u trup dupki, u svoj crni brod,
Iz zemlje ove veslim' dvojim[21] otpravit.
Zborovođa
A mogu l' se ko žrtve božje i ja tać

Tog ugarka, što oko će oslijepit mu?
Ta trud taj, muku s tobom rad bih dijelit ja.
Odisej
Pa možeš. Ugarak je velik, pomagaj!
Zborovođa
I tovar od sto kola ja bih podigo,

Kiklopu kad bih ‐ grdno izginuo on!
Iskopat mogo oko, onaj osinjak.
Odisej
Sad šutite! Lukavstvo moje, varku znaš.

Pa kada rečem, tad vještaka slušajte!
Unutra ljude, prijatelje ostavit
I sam se izbaviti nikad neću ja!
Ta pobjeć mogo bih, ‐ izmiljeh iz spilje,
Al' nije pravo, drugove da zapustim,
Sa kojim amo stigoh, i sam spasem se.
ZBOR
Polovica zbora
Tko će prvi, tko li iza prvog

Ugarkom po redu ravnat,
U oko Kiklopu ga rinut,
Jasan vid mu uništiti?
Druga polovica
Ded šuti, šuti! On pijan ide

Ispod svoga krova kamenoga,
Pjesmu pjeva grlom hrapavijem.
Pjevač loš je, ‐ skoro će zavijat
Ded učimo ga veselicu,
Glupaka toga!
On oslijepjet mora, ‐ mora.
Blago onom, tko se pruži,
Čašću časti, klikom kliče,
Grozda sok ga mili grije!
Pa dječaka dragog grli,
Cvijetak bujni, drugu mladu
Uza se na logu drži.
Od pomasti sja mu kosa,
Pjeva: „Tko će vrata mi otvorit?“
(Kiklop izlazi sa Silenom.)
В
р
vuk
~ administrator ~
~ administrator ~
01 Феб 2006, 18:47
П
ČETVRTI ČIN
ODISEJ, KIKLOP, SILEN, ZBOR
Kiklop
(pjeva)
Tralala la! Pun sam vina,

S gozbe slasne sav se topim,
Ko brod tovarni sam krcat
Želucu do navrh krova!
U proljetno mene doba
Na čast mami bujna travka
Do Kiklopa, braće moje.
Deder, stranče, deder mijeh mi podaj!
Zbor
Divno očicama gleda,

Divan ispod krova grede!
Krasan baš nas momak voli!
Žarka zublja tebe čeka,
Grlit će te nježna vila
U dubini spilje rosne!
Vijenci, al' ne jedne boje,
Skoro će ti glavu vjenčat.
Odisej
Čuj, Kiklope, ‐ ta Bakhu sam ti onome,

Što pit ga ono dadoh tebi, vještak ja.
Kiklop
A za božanstvo kakvo drži Bakha svijet?
Odisej
Za ponajveće, ‐ ljudskom žiću dijeli slast.
Kiklop
Po njemu mi se slatko baš podriguje.
Odisej
Da, takav bog je, ‐ stvoru ljudskom ne škodi.
Kiklop
A kako stan u mijehu godi bogu tom?
Odisej
Kam god ga staviš, tu je zadovoljan on.
Kiklop
Ne liči bogu tijelo sprtljat u kožu.
Odisej
Što? Ako te veseli? Koža l' vrijeđa te?
Kiklop
Mijeh mrzim, ali to ti piće volim ja.
Odisej
Pa ostaj ovdje, pij, vesel' se, Kiklope!
Kiklop
A ne treba l' da braći podam pića tog?
Odisej
U časti većoj bit ćeš, imaš li ga sam.
Kiklop
Al' korist bit će veća, dam li druzim' ga.
Odisej
Ej, tučnju, psovke, svađu voli pijanka.
Kiklop
Pa opijmo se, ‐ nitko me se neće tać!
Odisej
Moj dragi, gucne l' tko, nek doma ostane!
Kiklop
Tko gucne, a veselja neće, luda je.
Odisej
Tko pijan kod kuće se smiri, mudrac je.
Kiklop
Pa što ću, Silene? Zar ostat misliš ti?
Silen
Pa mislim, ‐ zašt' da drugi piju, Kiklope?
Kiklop
Ledina meka mladom buji travicom.
Silen
Tu na sunčanom žaru je divota pit.
Kiklop
[22]
Silen
I zato lezi i po zemlji pruži bok!
Kiklop
(spusti se)
A zašto ostrag, iza mene mećeš vrč?
Silen
Da ne dođe tko, uzme.
Kiklop
Kradom želiš ti
Sam piti, samo na srijedu ga vrzi tu!
(Odiseju)
A ti mi, stranče, reci kako zovu te!
Odisej
Ma Nitko. S kakve ljubavi da hvalim ti?
Kiklop
Od svih drugova tebe najzad pojest ću.
Odisej
Baš darom lijepim nudaš gosta, Kiklope!
Kiklop
(Silenu)
Ti, ‐ što to radiš? Vino kradom ispijaš.
Silen
Ne, cjelov da mi, jer ga milo gledam ja.
Kiklop
Ej, pazi, ‐ ti ga ljubiš, ono tebe ne.
Silen
Ma Zeusa mi, sve veli: Lijep sam, voli me!
Kiklop
Natoči, ali punu čašu! Samo daj!
Silen
Al' kako j' izmiješano?[23] Daj da kušamo!
Kiklop
(nestrpljivo)
Ma ubit ćeš me, ‐ tako daj![24]
Silen
Al' Zeusa mi.

Dok vijenca ne vidim na tebi,[25] ne dam ti!
Kiklop
Vinotoča si grozan!
Silen
Ne, ne, Zeusa mi,

Već vino slatko je. Otari se, pa pij!
Kiklop
Gle, čista su mi usta, a i brada sva.
Silen
Pa namjestide lijepo lakat, onda pij,

Baš kako mene vidiš,
(pije, pa pokazuje na Satira, koji pije)
al' već mene ne!
Kiklop
Hej, hej. Što radiš?
Silen
Popih, u tek išlo mi.
Kiklop
(Odiseju)
De uzmi, stranče, sam vinotoča mi bud'!
Odisej
Baš ruci mojoj dobar znanac jest trs.
Kiklop
Ded ulij!
Odisej
Evo lijevam, samo šuti ti!
Kiklop
Ti reče: Teško onom, tko se nakiti!
Odisej
Na, uzmi, ispij, ništa nemoj ostavit!

Ta srkat ti je, dok nam pićem ne lipšeš.
Kiklop
Ala! Zacijelo mudro drvo taj je trs.
Odisej
Na bogatoj li gozbi ljudski potegneš,

Žed smiriš, trbuh skvasiš, ‐ u san tonut ćeš.
Ne popiješ li, palit će te Bakho tad.
Kiklop
(ispije)
Ju, juhu!
Oh, jedva isplivah, ‐ baš čista to je slast!
A nebo, čini mi se, pleše skupa sad
Sa zemljom. Zeusov eno prijesto vidim ja
I svetu svetost svihkolikih bogova!
Gle, Dražesti me vabe, ‐ ljubit neću se!
Ganimed taj[26] je meni dosta, s njime ću ‐‐
Dražesti mi! ‐ počivat lijepo. Volim ja
Dječaka nego onu žensku dragost svu.
Silen
Pa zar sam Zeusov ja Ganimed, Kiklope?
Kiklop
Jest, Zeusa mi! Iz zemlje dardanske si

plijen. [27]
Silen
Eh, odoh, sinci! Grozan mene čeka jad!
Zborovođa
Što šalu zbijaš, ružiš pjanog dragana?
Silen
Ao, najgorče ću vino skoro okusit!

(Kiklop ga odvuče u spilju.)
ODISEJ, ZBOR
Odisej
Dionisovi sinci, dična djeco, hajd'!

Unutra on je, ‐ srvat, svladat će ga san,
Iz groznog ždrijela skoro meso rigat će.
A kolac već se dimi, puši u spilji, ‐‐
Sve spremno vam je, samo treba oko još
Kiklopu spalit. Zato budi junak sad!
Zborovođa
U grudma srce bit će kamen, gvožđe nam.

Unutra hajd', dok otac bez pomoći mi
Ne nastrada, ‐ do mene što je, spreman sam.
Odisej
Hefesto,[28] Etne kralju, grdnom susjedu

Ispali oko sjajno, riješi ga se već!
Pa i ti, rode Noći crne, Sanče naš,
Bogomrskoj mi zvijeri priđi snagom svom,
I poslije dičnih muka trojskih ne dajte,
Odiseja, brodare da taj zatare,
Što ni za bogove ni ljude ne haje!
Inače sreću nam je bogom jedinim
Sad držat, a vlast božju manjom od sreće.
(Ide u spilju.)
Zbor
Uhvatit će čvrsto vrat

Tuđinaca žderonji
Kliješta, i doskora sad će ognja žar
Svijetlu zjenu spržit mu.
Već do uglja spaljen ugarak,
S debla grana silna, u pepelu krije se.
Al' dođi, svrši, Marone![29]
Mahnitu Kiklopu oko daj
Sad kini, ‐ u zli pio čas!
Bršljonošu bih milog, žudnog, ‐ Bromija,[30]
Već jednom rado ugledat,
Kiklopovu pustoš ostavit.
Doživjet hoću l' ikad to?
(Odisej izleti iz spilje.)
ODISEJ, ZBOR
Odisej
Ded, bogova ti, šuti, miruj, živino!

Zaklopi gubicu! Ni dahnut ne dam ja
Ni okom trenut, a ni hraknut tebi sad,
Oda sna da se neman, Kiklop, ne prene,
Dok ognjem očinji ne ispalim mu vid.
Zborovođa
Već ko grob šutimo, ‐ sav progutnusmo dah.
Odisej
Unutra hajd'te, rukam' kolac zgrabite!

Ta krasno veće on je nama užaren.
Zborovođa
Pa nećeš li odredit, tko će prvi nas

Tu motku žarku hvatit, palit oko, vid
Kiklopu? Daj da i mi sreću dijelimo!
Vođa prve polovice zbora
Od vrata predaleko mi stojimo tu,

Te ognjem oka ne možemo dohvatit.
Vođa druge polovice
A mi ti evo ovčas, gle, ohronusmo!
Vođa prve polovice
E, vama je ko meni. Noge nama se ‐

A ne znam od šta ‐ iščašile ovaj mah.
Odisej
Pa stojeć nogu iščašili?
Vođa prve polovice
Pune su
I oči praha, pepela nam odnekud.
Odisej
(za se)
Baš kukavice su i pomoć nikakva!
Zborovođa
Jer leđa, kičme naše nama žao je,

I neću šaka da istrese zube mi, ‐
Kukavštinom zar onda smije zvat se to?
Al' Orfejevu dobru basmu, čare znam,
Te kolac lubanji će njeg'voj prići sam
I žeđ jednookoga sina zemnoga.
Odisej
Već davno znah, u tebe da je takva ćud,

A sada znam još bolje. Svojim druzim' se
Poslužit moram. Rukom ako slabić si,
Bar bodri, hrabri, riječ da tvoja, poticaj,
Drugovim' mojim sada hrabrost ulije!
(Ide u spilju.)
Zborovođa
To hoću, al' ću rusu glavu štedjet ja.

Na poklik moj nek Kiklop žeže, prži se.
Zbor
Haj, haj!
Ded ljudski rin'te, žurno skočite,
Opal'te obrvu mu, ‐
Gostožderu, toj zvijeri!
Smudite, hej, žez'te
Etnjanskog ovčara!
Buši, vuci, od bola da mahnit
Zla ne učini ti!
(Odisej sa svojima srne iz pećine.)
PETI ČIN
ODISEJ, domala KIKLOP, ZBOR
Kiklop
(u pećini)
Ao meni, oka svjetlost mi ispališe!
Zborovođa
Baš lijepe pjesme! Pjevaj mi je, Kiklope!
Kiklop
Aj, kako zlostaviše mene, ‐ pogiboh!

Al' nećete iz ove pobjeć pećine
Na svoju radost, ‐ nitkovi! Sad grotlu ću
Na vratim' stati, ruke svoje širit ću.
(Izađe.)
Zborovođa
A što to vičeš, Kiklope?
Kiklop
Ah, pogiboh!
Zborovođa
Uh, na pogled si ružan!
Kiklop
K tomu nesretan!
Zborovođa
Zar uglju, žeri nasred srijede pade pjan?
Kiklop
Joj, Nitko ubi!
Zborovođa
Ne učini nitko zla?
Kiklop
Ma Nitko oslijepi me!
Zborovođa
Dakle nisi slijep?
Kiklop
Eh, da si ti!
Zborovođa
Pa nitko će oslijepit kog?
Kiklop
Rugaš se. Gdje je Nitko?
Zborovođa
Nigdje, Kiklope!
Kiklop
Tuđinac, da znaš pravo, upropasti me,

Da ‐ lupež, on mi piće dade, uništi.
Zborovođa
Ta vino jako je i teško s' rvat s njim.
Kiklop
Ej, boga t', zar utekli il' su u kući?
Zborovođa
Za klisurom se eno oni sakrili

I tiho stoje.
Kiklop
A na koju ruku mi?
Zborovođa
Na desnu tvoju.
Kiklop
Gdje?
Zborovođa
Pod samom klisurom.

Zar imaš?
Kiklop
Da, jad na jad, ‐ lupih, udarih

I glavu razbih
Zborovođa
Baš od tebe bježe sad.
Kiklop
Ne reče l': ovud?
Zborovođa
Ne, već tuda, ‐ velim ti.
Kiklop
Ma kuda?
Zborovođa
Deder skreni, ‐ tamo nalijevo!
Kiklop
Joj! Rugaju se! Smijete se jadu mom!
Zborovođa
Ne više, ‐ eno Nitka, stoji pred tobom!
Kiklop
(pipa)
0 rđo jedna, gdje si?
Odisej
Tu daleko ti
Odisej stoji, ‐ straža čuva tijelo mu.
Kiklop
Što reče? Ime drugo, novo pominješ.
Odisej
Odisejem me zvao otac rođeni,

A okajat ti bješe ručak prokleti.
Baš na sramotu bismo Troju spalili,
Da krvi druga svojih ne osvetih ja!
Kiklop
Joj meni! Davno proroštvo se ispunja.

Proreklo mi se, da ćeš ti oslijepit me,
Iz Troje kada dođeš. Al' ćeš, reče mi,
Za ovo djelo tešku kaznu trpjet još,
Jest, ‐ dugo vremena će morem skitat se.
Odisej
Ti kukaj! ‐ želim. To, što velim, postigoh.[31]

A ja ti idem na žal, brod ću pustit svoj
U sicilsko sad more, domu krenut svom.
Kiklop
Ne, nećeš! Otkinut ću s ove stijene hrid,

Pogodit, smrvit tebe i mornare ti.
A idem na vis, makar i ovako slijep,
I nogom ću kroz prodor ovud popet se.
Zborovođa
A mi idemo na put sa Odisejem

I odsad ćemo samo služit Bakhu svom.
Objašnjenja
[Footnote 1: Bakho bješe sin Zeusa i Tebanke Semele. Zato je na

nj mrzila žena Zeusova, Hera.]
[Footnote 2: S Gigantima.]
[Footnote 3: Ubila ga je Atena.]
[Footnote 4: Bakho najmi gusare, da ga prevezu s Ikarije na Nakso.
Nisu znali da voze boga, pa su udarili drugim putem, da ga
prodadu. Bog ih pretvori u dupine.]
[Footnote 5: Alteja rodi Bakhu Dejaniru, ženu Heraklovu.]
[Footnote 6: Govori ovnu.]
[Footnote 7: Govori ovcama.]
[Footnote 8: Bakha.]
[Footnote 9: Veslači.]
[Footnote 10: Meso je Grku samo prismok, a hrana je kruh.]
[Footnote 11: Maron, sin Bakhov, svećenik Apolonov u tračkom
gradu Ismaru, gdje je Odisej pristao na putu iz Troje.]
[Footnote 12: Paris.]
[Footnote 13: Bogovi morski.]
[Footnote 14: Vila morska, koja je prebivala na otoku Ogigiji. K
njoj je dospio Odisej, kad mu se posljednja lađa razbila.]
[Footnote 15: Sudac u podzemlju.]
[Footnote 16: Skamandar, potok kod Troje.]
[Footnote 17: Kod glavice Tenara u Lakoniji bijaše hram Posidonov.]

[Footnote 18: U Atici brdo i grad. U brdu ima srebra.]
[Footnote 19: Glavica na Eubeji, posvećena Posidonu.]
[Footnote 20: Misli svoj trbuh.]
[Footnote 21: S dva reda vesala.]
[Footnote 22: Taj stih nije sačuvan.]
[Footnote 23: U Grka se nije pilo samo vino, nego s vodom.]
[Footnote 24: Ne kušaj!]
[Footnote 25: Gosti se vijencem kite.]
[Footnote 26: Silen. Ganimed je Zeusov vinotoča. Zeus ga je po orlu svjem oteo.]
[Footnote 27: Ganimed je Trojanac (Dardanac).]
[Footnote 28: Bog vatre.]
[Footnote 29: Misli Maronovo vino.]
[Footnote 30: Bakha.]
[Footnote 31: Kukaš.]
В
р
Приказ порука у последњих: Све поруке
Поређај по Време поруке
Узлазно
Иди
Пошаљи Одговор 2 порука • Страница 1 од 1
Повратак на “Pozorišni tekstovi klasici”
Скочи на
КО ЈЕ НА ВЕЗИ
Корисника прегледа овај форум: bokini и 0 госта
Почетна форума Форум тим Чланови Обриши све колачиће форума • Сва времена су у UTC+01:00
Повежимо се
Powered by phpBB® Forum Software © phpBB Limited
Превод medicinari.com

Euripid - Kiklop - Forumi Tvorca Grada

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Euripid - Kiklop - Forumi Tvorca Grada

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

11/25/2016 Euripid

:: Forumi Tvorca Grada ::

Почетна форума ‹ ART RADIONICA ‹ Pozorišni tekstovi ­ klasici

Пошаљи Одговор Претражи ову тему… 2 порука • Страница 1 од 1

Silen, odgojitelj i pratilac boga Bakha

(Pećina Kiklopova na Siciliji)

Rad tebe, Bakho, trista jada trpim ja

I amo Etni nas na stijenu baci tu,

Kud otaca rode dični[6],

Pjevam bož'ci Afroditi.

Ded muč'te, djeco, u kamenu pećinu

Pa hajd! Al' kakova je, oče, vreva to?

Na žalu eno vidim lađu helensku, ‐

SILEN, ODISEJ, ZBOR

Ded, stranci, možete l' pokazat potok nam,

Najstarijemu „Zdravo!“ kličem najprije.

Pa zdravo, stranče! Kaži, tko si, otkud si!

Odisej Itačanin, kralj kefalenski.

Klopotac britki poznajem, ‐ rod Sisifov.

Da, ono sam ti ja, ‐ al' nemoj ružit me!

Al' otkie lađom Siciliji stiže ti?

Iz Troje, poslije muka, jada trojanskih.

A kako? Nisi l' puta znao domu svom?

Oluja, vihor silom amo baci me.

Ah, ah! Baš istu sa mnom dijeliš, trpiš kob.

Zar i ti silom dospje amo u taj kraj?

Za razbojnicim' nagoh, ‐ Bakha oteli.

A kakav kraj je ovo? Tko stanari su?

To Etna ‐ najviša je gora sicilska.

A gdje su zidi, kule grada kakova?

Tog nema, ‐ pust, bez ljudi, stranče, sav je vis.

Tko prebiva u zemlji? Divlja zvjerad zar?

Kiklopi, ‐ spilje su im, a ne kuća stan.

Tko vladar im je? Ili vlast svu drži puk?

Nomadi to su, ‐ nitko nikog ne sluša.

O čemu žive? Demetrin li siju klas?

O mlijeku, siru i o mesu ovčjemu.

Imadu l' pića Bakhova, sa loze kap?

Ne, to ne, zato plesa ne zna zemlja im.

Pa jesu l' gostoljubi, strancu prijazni?

Tuđinci, kažu, mesa nose najslađeg.

Što voliš? Ljude klati, jesti im je slast?

Ne dođe nitko, koga nisu zaklali.

A gdje je on sam Kiklop? Je li kod kuće?

Na Etnu ode, s psima zvjerad lovi on.

Znaš, što je činit, da iz zemlje odemo?

Odiseju, ne znadem, sve bih za te ja.

Daj hrane nama prodaj, nje ti nemamo.

Ne mogu, samo mesa/10*/ ‐ rekoh ‐ ima tu.

Al' sladak li je i to ustuk gladi nam.

Pa sira ima i još mlijeka kravljega.

Iznes'te! Svijetla treba, kad se kupuje.

A što ćeš dal mi ti? Koliko zlata? Kaž'!

Ne zlata, nego pića nosim Bakhova.

Riječ slatka ti je, baš smo bez njeg davno već.

Da, kapljicu mi Maron dade, ‐ božji sin/11*/.

Na ovim rukam' nekad ga othranih ja.

Sin Bakhov, da još bolje, stalnije mi znaš.

Na brodu još je il' ga nosiš uza se?

Mijeh ovaj vidiš li ga, starče? krije ga.

Ni laloku si ne bih napunio tim.

Al' dvaput tol'ko imam, kol'ko drži mijeh.

Eh, lijepo reče vrelo, za me pravu slast.

Почетна форума ‹ ART RADIONICA ‹ Pozorišni tekstovi klasici