U mnoštvu likova iz narodne poezije jedan se posebno izdvaja upečatljivim i

slojevitim karakterom. Banović Strahinja je junak iz srpske epske pjesme, nastale u

pretkosovskom ciklusu. On se svojim likom i djelom izdigao iz plastične karakterizacije
narodnih junaka i doveo je na jedan viši nivo.

Banović Strahinja je voljen, pravedan i neopisivo hrabar čovjek koji uživa

poštovanje okoline. Sticajem okolnosti doživljava da mu Turci unište dom i odvedu
voljenu ženu. Iako mu svi savjetuju da ne vrijedi ići u osvetu, a još manje spašavati
otetu ženu, Banović pokazuje svoje junaštvo i odlazi da se sam sveti i potraži ženu koju
voli. On uspijeva da se osveti, ali doživi i izdaju od sopstvene žene, koja je u ključnom
momentu izabrala Turčina umjesto njega. Takva izdaja je bila neoprostiva, pogotovo u
to vrijeme, pa je žena bila osuđena na smrt od strane braće i svog oca - Jug Bogdana.
Tada Strahinja, potpuno neočekivano, pokazuje svoje novo lice. On spašava ženu od
sigurne smrti. Tim činom, on joj oprašta ne samo nevjeru, nego i izdaju. Pokazuje
nevjerovatnu čovječnost, junačko srce i milostivost. Vidimo jednu moralnu i etičku
raskoš, nespojivu sa zakonima onog vremena. On brani svoju nevjernu ženu od njenih
roditelja i braće, a znamo da se u tim vremenima ženino nevjerstvo surovo kažnjavalo.

Banović Strahinja ne samo što ne kažnjava svoju ljubu, već je brani i ne tjera od
sebe, jer zna da je veći podvig i junaštvo ne kazniti i oprostiti, a da osveta spada u niže
moralne kategorije. Završni stihovi pjesme: “ Malo beše takijeh junaka“ najbolje
pokazuje originalnost i dubinu ovog lika. Ovakav kraj narodne pjesme zadivio je i
velikog pjesnika Getea, koji je počeo učiti srpski jezik kako bi uživao u izvornim
stihovima.