Junaštvo Banović Strahinje

Junaštvo predstavlja jednu od najvećih osobina jednog čovjeka. Koliko je ono poštovano primjećujemo po
brojnim djelima, kakva je i epska pjesma ,,Banović Strahinja“.

‚‚Banović Strahinja“ je pjesma pretkosovskog ciklusa i govori o velikom junaku koji, saznavši da su mu Turci
dvore poharali i odveli ženu, uprkos svih odlazi u poraženo Kosovo da je vrati kući. On je bio ban u malene Banjske,
poštovan od najvećih, obožavan od strane tazbine. Odlazi kod Jug-Bogdana i devet Jugovića koji su jedva čekali da
ga izgrle. ‚‚...Pozadugo bane gostovao, pozadugo bane začamao...“ U toku veselja stiže pismo od njegove majke
koja ga obavještava da su mu Turci dvore poharali i ženu odveli. Zaprepašćen ovom viješću moli Jug-Bogdana
pošalje sa njim devet Jugovića na Kosovo. Čuvši njegov zahtjev Jug- Bogdan kaže da će njegovi sinovi ginuti za neke
veće ciljeve a ne radi neke žene koja toga nije vrijedna iako se radi o njegovoj ćerki objašnjavajući da ako je jednu
noć noćila nije više njegova žena. Oženiće ga boljom. Vidjevši da će ovu bitku sam boriti odlazi razočaran u ljude
koje je nekad poštovao. Sreta derviša kojeg je spasio doživotne robije. Upućuje ga na planinu Goleč gdje se nalazi
šator Vlah-Alije. Strahinjina ljuba ugleda bana koji ide ka turcima I pozva Vlah-Aliju. Ona mu dobro poznaje čelo, oči
i brk. Poznaje i njegova konja, a prepoznaje i hrta Karamina. Tada poče borba između dva velika junaka. Sablje su
sijevale. Kako ostradoše bez njih nasrnuše jedan na drugog. Tada se Banović Strahinja obrati svojoj ljubi da samo ne
gleda već da uzme sablju i udari Turčina dobro misleći ko joj je drag. Na šta je Vlah-Alija poče nagovarati i obećavati
joj blago i dukate. Uslijedi ono što je junaka ove pjesme šokiralo: udarila je njega braneći Turčina. Tada on zovnu
svog psa, hrta Karamina koji poče juriti ljubu a ban ubi Turčina. Uputiše se za Kruševac gdje je Jug- Bogdan naredio
sinovima da ubiju sestru jer je pomogla Turčinu ali ban ne dozvoli ističući ‚‚junaštvo“ devet Jugovića.

‚‚Ne dam vašu sestru poharčiti,

Bez vas bih je mogao stopiti,

Al’ ću stopit’ svu tazbinu moju,

Nemam s kime ladno piti vino.“

Pjesma nosi ime glavnog junaka kao i kod većine epskih pjesama ali ovdje imamo nešto upečatljivo: čitava radnja se
vrti oko Banović Strahinje. On nije tipičan junak kako narodni pjevač pokušava da istakne stihom: ‚‚Netko bješe
Strahinjiću bane“- nesvakidašnja, neponovljiva ličnost. Usamljen, uvažen, obrazovan, neustrašiv, spreman da brani
čast po svaku cijenu. Razočaran je u svoju tazbinu vidjevši da su to ljudi koji su jaki samo na riječima. Iako ga
pokušavaju odgovoriti od borbe, on odlazi da spasi ženu koju voli iako zna da ona više nije njegova. U putu
pokazuje izuzetnu hrabrost ali i pravednost da bi na kraju bio izdat od sebi najbliže osobe, svoje žene koja bira
Vlah-Aliju. On, iako ljut i razočaran, pošteđuje joj život i time pokazuje da ima volju za oproštajem čime je njegova
ličnost još više uvećana. Tako se oslobađa plastičnosti likova toga doba. Suočava se sa tazbinom na kraju koji, da bi
pokazali da su jaki i na djelu, skaču da ubiju nedužnu ljubu, sestru, ćerku kako bi sprali mrlju sa svoje časti. Odlučuje
da prekine odnose sa njima.

Na primjeru ovog junaka možemo zaključiti da je oproštaj najveća hrabrost koju neko posjeduje. To je
snaga koja lomi lance gordosti i ljutnje i oslobađa te okova sopstvene tamnice.

‚‚Pomalo je takijeh junaka,

Ka što bješe Strahinjiću bane.“