Marin Držić, Džuho Kerpeta

 pastoralno-mitološka drama

 sačuvani su samo neki dijelovi u izvacima Đure Matijaševića

 pastorala je prikazana 1554. na piru Rafa Gučetića

 u ovoj pastorali ima više učenih mitoloških elemenata nego u drugim pastoralama

 prolog, nisu naznačeni činovi niti išta drugo osim prologa

 PROLOG (govori Kerpeta)

- Vlasteli i vladike, dobra večer! (*oni malobrojni koji su gledali predstavu bili su vlastela*) Nevjesti s
kapom u ruci želim dobar dan i dobru večer, a ženiku dobru noć! Reći ću vam kako stoji stvar: do
malo prije sam bilo Žuho, a sada sam Kerpeta koji poletno ide na Helikon (*planina gdje borave
muze*), na studenac, na vodu gdje Apolon posta prorok. (*Apolon je bog sunca, govorio je Zeusovu
volju u Delfima i drugim proročištima*) Išao sam tamo da bih naučio proricati, da bih postao
porokom i da mogu reći tri stvari: 1) kada se oženim imati ću ili ženu svadljivu, ili ženu pohlepnu, ili
ženu bogomoljku (licemjernu). S svadljivom ženom kuća je zvono koje zagluši susjede, s
pohlepnom/škrtom ženom ormar je pun svega i ne otvara se ni za Božić, s licemjernom ženom nije
lonac skuhan ni stol spremljen. 2) Kada mi kažu „Odgonetni!“ – ja odgonetnem. 3) da proreknem što
nevjesta misli kada se udaje. Ne žudim za velikim stvarima, sada da znate… (*dalje je izgubljeno*)

 zatim se prolog odjednom nastavlja ovako:

- netko upita Kerpetu tko ga dovodi ovdje, a Kerpeta odgovara da su ga dovele noge, taj netko ga
upita što može

- Kerpeta: mogu što mogu, mogu što ti možeš, a ti možeš što ja mogu (*namjerna igra ponavljanja
riječi*) Stavi deset soldina! (*poziva ga na klađenje*)

- netko upita Kerpetu odakle je i što radi ovdje, a Kerpeta odgovara da je otkud se papagaji donose
(*misleći na to da je iz egzotičnih zemalja*)

- Kerpeta: radim ono što mogu činiti, činiti ću što ćeš ti činiti… (*opet igra ponavljanja riječi*)

- netko: dobra ti je ova! Da vam pravo kažem, htjeli smo razveseliti ovaj pir i sastaviti malo
maskerate, moja družina (*ne zna se koja družina je izvodila ovu pastoralu*) se pripremila da bismo
to učinili što bolje znamo. Netko je došao i upitao „Tko maškaratu kod Rafa Gučetića govori?“ Zatim
je došla Rafova družina Gardzarija (*družina sastavljena od vlastele*) i rekla „Maškari, što radite?
Vrijeme je, idite! – a mi smo stajali kao drvene duše. Zatim su to ponovili još dva puta, a mi smo
šutjeli. Mislim da su se pitali gdje su to došli kada mi stojimo ovako ukipljeni. Tada su se snašli,
donijeli su ocata s ružinim laticama i namazali nam puls, a mi smo došli k sebi. Ohrabrivali su nas
(*ovim saznajemo da družina koja je izvodila pastoralu nije bila toliko iskusna*). Rekli su nam
„Govorili dobro ili loše biti ćete pohvaljeni! Imamo tajnu kojom ćemo učiniti da i ako bude loše – čini
se kao dobro!“ Mi smo mladih godina, ali starinske naravi – stajali smo kao neki koji su u svečanim
odijelima. (*znači da su i dalje bili malo ukipljeni*) Rekli smo „Evo nas, molimo vas, nemojte se igrati
narančama!“ (*publika je nekada znala bacati sazrele naranče*) Evo dolazi poeta u vijencu, dokaz da
su u Dubrovniku i pjesnici prikazivali! Onaj mali Kotorčić (*ne zna se tko je to*) bio je smiješan –
možda ako i on dođe s nama, nećemo toliko loše proći! Poći ću ga potražiti kada ovaj s vijencem kaže
svoje.

- što ovi idu na studence gdje bijele vile stanuju i gdje junacima na travi, među različitim cvijećem
služe hladnu, bistru vodu? Što junaci s gorskim vilama pjevaju medene pjesme? Da umjesto vode
služe crveno i bijelo vino – junaci bi ljepše pjevali! Da vam kažem, gospodo plemenita, nekada kada
su crne oči bijele vile ranile moje srce – otišao sam do tog studenca i htio pridobiti vilu pjesmom, ali
ta voda mi nije ništa pomogla. K toj vodi svatko nedobrovoljno ide, a da je umjesto vode vino – veća
bi se buka čula od pjesama nego od ptica u gori.

- trostruko je mudar uzrok zbog kojeg se čovjek ne smije ni da ga škakljaš, njemu pod nosom smrdi
luk i mozak mu je u komadina da ga ne bi ni sve Mandalije (*postolari*) zakrpile - *ovdje Držić govori
kritičarima, njegovim neprijateljima koji nemaju smisla za komediju nego su ograničeni platoničarski
stihotvorci*

- *onda se opet kratko spominje poznata Držićeva tema godišnica koje potkradaju svoje gospodare*

- Vremena slatka i pretila hercega Stjepana – izreka u kojoj govori o vojvodi bosanske države
Stjepanu Vukčiću Kosaču koji je bio u ratu s Dubrovnikom 1450- ih godina

- tko pije vodu iz studenca prije proljeća i prije izlaska sunca – taj postane pjesnik

- tko pije vodu u podne – zapadne u ljubav, tko u sutonu – pokvari se, a tko opet u zoru – vrati mu se
pamet

- slatkim riječima nije za vjerovati jer i sirene imaju sladak glas pa onaj tko ih sluša propadne (*jer su
sirene privlačile mornare pjevanjem i onda ih ubijale jel*)

- draže mi je da sam došao k tebi jer danas bogatstvo vlada nad ostalim vrijednostima (*opet tema
bogatstva*)

- škrtosti od zlata, kuda se prostireš? Po zidinama bogatstva se penješ. Poznajem svoj grijeh i govorim
ga, mnogi su cijeli život bez zlata i umiru od gladi, a nekima zlato rđavi u škrinji. To sve se događa
otkad sam izgubio oči pa ne vidim kome dajem – jer da vidim stvari bi drugačije prošle.

- kada sam bio mlađi davao sam darežljivima koji su to razdjeljivali dalje s razlogom, a sada kada sam
ostario više ne vidim i sve je pošlo nizbrdo.

- starost čak i ako je slijepa – teško je onome domu u kojemu ne vlada starački štap

- starost je divlja zvijer s dvoje očiju i jednim trbuhom koji čini više štete nego koristi

- uzmi ovaj bokal i otiđi na kraj livade kod studenca iz kojeg teče bistro, slatko vino – natoči ga i
donesi ovdje, moje srce žudi za tim vinom

- zakupljujem sva voća i žita što zemlja daje pa preprodajem ljudima i tako sam bog od bogatstva
(*ove rečenice ovako izvučene iz konteksta zapravo govore o mehanizmu dubrovačke trgovine i
novčarskom životu*)
- zlato i srebro se godišnicama priljepljuje za ruke kao lijepak za hvatanje ptica (*opet o tome kako
godišnice kradu*)

- ona prva kuća u granama bez lišća je stan od Zime, ona druga kuća sva od cvijeća je dom Proljeća,
treća kuća sva u zelenom je dom od Ljeta, a ona sva u voću je dom od Jeseni (*scenografija je
prikazivala vrt s četirima kućama gdje stanuju personifikacije godišnjih doba*)

- *onda rendom počnu govoriti Kupido i Prolitje u čijem se dijalogu Držić ruga petrarkiranju i
pretjerivanju pastoralnog pjesništva*

- Prolitje: zelene travice i drago cvijeće, vaše Prolitje gorko tuguje i lije suze. Lito neće da vidi moj
grozni plač i moje ljubavne bolesti! Lito može smiriti moj plač i izliječiti moje rane. Sve je uzalud!
Vrijednosti zelenih trava ne mogu dati lijek mojoj nemoći. Travice i cvijeće, znam da se i vi žalostite
zbog mojih suza, ali čemu sve to kad je moja Lito kamena, ne mari za moje suze. Moja draga Lito hoće
da venem. Venem kao led na suncu, Lito prži moju mladost, nije dostojno da ne želi nekoga tko
ovoliko želi nju. Ljeto, uzmi me za svoga, tvoj sam! Ah, da sam barem tvoj – trebam umrijeti! Grozna
Ljubavi (Kupido) ti tvrdo spavaš, a moj plač budi i gluhe planine!

- Kupido: drago Prolitje, čemu taj tvoj plač, čemu uzdisanje? Koja to zloba tlači cvijet tvoje mladosti?
Ostavi suze, reci mu uzrok tvojih tuga, možda Ljubav može dati pomoć tvojim nevoljama.

- Prolitje: nekada u zelenim gorama i travnatim livadama nisu mogli bez mene, a sada si me iz nekog
razloga ostavio. Tvoj dragi prijatelj uzdiše da lijepom Litom, a tvoj luk i strijele miruju. Ili si bog od
ljubavi ili nisi – pokaži! Lito ne cijeni tvoje strijele – ona vidi da si zaspao pa je kamena za moju ljubav.
Pokaži svoju moć, oslobodi me ovih groznih suza i učini da Lito ljubi mene kao što ja ljubim nju.

- Kupido: nisam imao što raditi pa sam zaspao, ali ako trebaš pomoć učiniti ću sve što je u mojoj
moći, kome ću ako neću tebi?

- *onda slijede opet isprekidani dijelovi koji nemaju smisla*

- u mome djetinjstvu si se uvijek sa mnom družio

- i božice žele bogatstvo, sve se pokvarilo, škrtost je i nas bogove počela obuzimati

- u ove strane običava dolaziti jedan junak

- sve ljubavne stvari imaju početak ludosti

- kaže se: svinja ide gdje će imati puniji želudac, koza gdje je bolja trava, vuk gdje je deblja ovca, a
čovjek gdje je veće zlato

- ima li koje kapljice vina? Osušila su mi se usta. Vino daje krijepost i uzima pamet, bez vina nema srcu
veselja i nogama snage. Idem, kada se vratim, natopi svoga Vodana kojom kapljicom crvenog vina.

- ako Kupido i najmanjom strjelicom pogodi njezino srce – stvar je učinjena!

- Pan (bog Arkadije koja je bila poznata po gostoljubivim pastirima) vođa pastira, luta brdima i
dolinama i svira frulu, time budi veselje i potiče ostale satire da pjevaju i plešu u kolu s bijelim vilama.

- danas tko je bogat taj je lijep i mlad, a tko je siromašan – grub je i star.
- srce mi je uzela i nisam svoj, da imam zlata – zlatom bih ju primamio

- bez mene se nitko ne može oženiti, kako će bez glumca (*glumačke družine i teatar su očito bili česti
na svadbama i društvenim zabavama*)

- Obeća ludu, da se raduje. (*izreka na šemu Obećanje – ludom radovanje*)

- bogataši što više imaju to sve više škrti

- izađimo iz ovih strana da nas zmaj ne zakolje!

- što ja to čujem? Sanjam li ove tuge? Tko si ti?

- pođimo u lov, možda uhvatimo neku lijepu lovinu pa da večeramo dobru večeru

- sreća se na mene namjerila! Hajde, Vodane, idi kući, tvoj dom te želi i rodbina te zove!

- na što me zoveš? Sada Hlad nad mnome vlada i njega sada tražim. Zbogom!

- kakve su to riječi, Vodane? Kamo ideš, kamo bježiš? Gdje su plesovi, pjesme i gozbe bez tebe i tvoga
vina kao lonac bez soli, stol bez kruha i kuća bez vode.

- mislim da se negdje zaigrao pa zaboravio na mene, tko je zdrav ne misli da nekoga nešto boli. Moj
prijatelju, ja bolestan idem, a ti zdrav ne misliš o svome prijatelju Proletju.

- digni se odavde, Hlape, zao čovječe – gdje je zmaj da proždere ovoga Hlapa?

- najviše mi je žao zbog jednog djeteta, majka ga je razbludila! (*moguće da se radi o Kupidu i
Veneri*)

- treba prizvati Zimu

- tihoća je rajska stvar, a okrutnost zvjerska

- iz mrtvih me vraćaš u život