Professional Documents
Culture Documents
Ilija Crijević
njegov otac bio je dubrovački vlastelin i zvao se Lamprica, otuda njegovo potpuno ime Ilija
Lampričin Crijević
posvetio se proučavanju Plauta, zbog raznih uspjeha na temelju toga 1485. je ovjenčan pjesničkim
lovor-vijencem (što je često i isticao u svojim djelima)
tko da opijeva bijesne bojeve i Marsov gnjev, tko da pjesmom u borbi potiče čete, tko da plijen
plijeni…
poštedi moje srce, propao sam kad sam vidio tvoje lice, živo plamenje neugasive vatre ljuta ljubav
potiče u mojoj krvi
bojni štitovi i mačevi nestali su iz naše pjesme – Venera je oduzela oružje Marsovo (*u smislu da
više ne može pisati ni o čemu drugom osim o ljubavi*)
opčinjuje me tvoja bijela put, oči kao zvijezde, vlasi kao zlato, bjelokostan vrat, lik živ
privlače me uresi tvoje duše koji su dar s neba, a ne poklon tvoje majke na rođenju
zašto da trošim riječi i pjesme, zašto da se pozivam na umijeća učene Atene, zašto da zazivam
proljetno cvijeće, zašto da nabrajam sve za čime je zaostajala djevičanska Atena i gola Venera
da si barem mogla povjeriti pastiru da gleda tvoje golo tijelo, bio bih besmrtan kada bih te mogao
vidjeti bez odjeće, ranjen sam od želja takvih i ništa me ne može utješiti
moje oči više ne žele gledati zvijezde nego samo tebe, tvoj lik može i Jupitera svući s visokog
sjedišta i pokrenuti sve bogove pa tako može i skršiti moju dušu
sada mi ništa ne znači plemićka krv, Feb (*Apolon*), elegija ukrašenih kosa, Kaliopino (*muza,
zaštitnica epskog pjesništva*) pjevanje
sada sam pod nogama ljubavi, sve su to potplati (donji dio cipele) tvoji
i Feb je vodao stoku po ferskim poljanama, Jupiter mijenjao oblike – sve to zbog ljubavi
ljubav se umoljava nježnim ugađanjem, tko je popustljiv prepliva brzu rijeku, kroti libijske lavove i
zvijeri, savija tvrdu hrastovinu – a ti Flavijo ako i od stijena si tvrđa, neka mi popustljivost moja
pomogne
3. Mekoputnošću pahuljice…
svojom nježnošću nadmašuješ i netaknuti snijeg, tvoji udovi toliko sjaje da ih ne nadmašuje parski
mramor-bijelac
izmičeš mojim rukama i zagrljajima, ako te želim poljubiti okreneš mi obraz, tvoje dojke izmiču
mom dodiru, tvoj vrat izmiče mom zagrljaju
uzalud se nadam zadržati te, vješto izmičeš mojim rukama, prestani toliko varati moje ruke jer to
ne priliči tvojoj naravi
4. Zašto uskraćuješ…
zašto ne bereš zrele plodove, ako ne ubereš zrele jabuke one će otpasti
neće ti uvijek blještati vlasi, neće ti se uvijek crvena usta svjetlucati – ne krase uvijek ljubičice
livade niti je uvijek proljeće, ne mogu se nadoknaditi gubitci prolazna života
ljepota brzo prolazi, tvoja ljepota koja buja novim cvatom, uvenut će i ostaviti svoju gospodaricu
lice ti se neće pomladiti kolhidskom pomašću, dobit ćeš bore, koža će se opustiti, otpadat će dlake
mladići i djevojke će ti podmetati noge, ono čemu se sad smiješ smijat će se svi – sporo i s mnogo
kamata kazna dolazi
mnoge djeve su se ismijavale Veneri, a kasnije ostarjele i plakale zbog svojih postupaka
budeš li kao mlada pokazivala oholost, kao stara ćeš platiti dvostruke kamate za to
kome se još ne gadi starost, samo nam mladost godi, a to će naš srušiti i neće nam pomoći ni plač
– zato Flavijo nemoj gubiti uzalud tolike hitre godine i nemoj škrtariti prolaznim dobrima
neka niti jedan gost ne obuzdava slatki smijeh, uhvatite se slatke borbe Bakhove, ne štedite
darove oca Bromija
legnimo svi u gustu sjenu, u sitnu travu, kod izvor-vode, vlaže obale gdje tekućica šapuće – tamo
neka sva mladež slavi Bakha i neka se pjeva pjesma
6. Raduješ se, Himeneju…
ako nam da bismo uživali u proljetnim mirisima, godi povrijediti se trnjem kupine ili brati cvjetove
Pesta s trnjike – onda i mene veseli ubrati djevičanski cvijet uz tolike suze, ugrize i rane
djevo, nemoj prestati braniti svoj stid jer što se više budeš borila to ćeš mi biti draža (*ubiti u
cijeloj elegiji govori kako mu je draže kad mu se djeva opire…*)
7. Ne preklinjem sada…
*u ovoj elegiji pjesnik govori o ostvarenoj ljubavi s Flavijom, dok je u prethodnim govorio o tome
kako mu se ona izmiče*
ne plašim se pridružiti svojim pokojnicima nego me muči veći gubitak – tvoje ljubavi
nije ni Laodamija prestala ranije brige brinuti kada je vidjela svog muža, kao vjerna pratilja
pridružila se njegovoj sjeni (Laodamija je nakon muževe smrti molila bogove da ga još jednom vidi, a
nakon što je umro po drugi put, ona je umrla zajedno s njim)
pjesnik tada govori da ako Flavija umre prva, njegova ljubav ni tada neće prestati
i ako bih u Eliziju (*plodne poljane gdje pravednici bogova provode svoj blaženi život*) vidio sve
junake, drevna imena i nevjeste – ne bih se promijenio jer ni sama Tindarida ne može zamijeniti tvoju
ljepotu
pravije je da ti preostaneš od života moga (*ovdje govori da bi bilo bolje da on umre prvi*)
dok se može, živimo kao sukladni ljubavnici, ljudsko vrijeme je prekratko za zaljubljene
prezirem tvoja djela, ne možeš više prikrivati svoje gadosti, na prodaju si za bilo kakav novac (ubiti
govori kako je sada postala bludnica, a prije je bila čestita i lijepa, sada svoja vrata otključava samo
bogatima)
govori kako se Flavija sada daje na prodaju (tj. svoje tijelo, poljupce), ne odbija ni slinave usne sa
smradnim čirom ni one s čirom na bradi (*navodno to znači da ne odbija ni one sa spolnim
bolestima*) – a njih se svi klone, bježe od njihova dodira i gade im se
Ilija Crijević, O Epidauru
Tvrđava Sokol
tvrđava poznata kao sokolska hrid nalazi se u pustom mjestu pod brdom, ona je najviši vrh i strši u
nebo plavo, podignuta je na ogromne strme hridine koje su strašne pogledu
no nije sve kamenito/krševito – upornom obradom gruba priroda je glađena, šume su iskrčene i
zemlja međama uvećana
dolje se prostiru njive koje su posvećene Cereri (*boginja plodnosti zemlje, žetve*), a zabranjene
bogu Bakhu
Ruševine Epidaura
prekrasna sela s obližnjim imanjima, nova zemlja – sada neplodna polja, istrošene njive umorne od
pluga, nikakvi tabori ne ostadoše
prvo govori da su Epidaur i njegovi građani nevini, barbarski mač i razorna vatra su ih uništili
postaviti će građane nad visoke zvijezde, tako će one koji su pobijeđeni učiniti pobjednicima
svijetliti ćeš više od najvišeg kruga, bit ćeš pridružen zvijezdama novim, rasti ćeš na drugome tlu
jer građani koji su pobjegli vratiti će se uz bolju sudbinu i tebe ustanoviti i utemeljiti na obližnjoj obali
tamo gdje je nesječena šuma zasjenjuje morske hridi i podnožje planine Srđ – biti će obuhvaćena
visokim kulama, velikom utvrdom dvostrukih zidova