ENERGIJSKI SUSTAV PIRAMIDE

Piramidna arhitektura u starovjekim civilizacijama

Još u vrijeme Sir Flindersa Petrie-a (1853.-1941.), glasovitog britanskog
arheologa i egiptologa, neumornog istraživača gizaških i drugih egipatskih
piramida krajem XIX. i početkom XX. stoljeća, kojeg se drži "ocem egipatske
arheologije", vjerovalo se da su one po svojoj arhitekturi jedinstvene građevine
te vrste na svijetu. No, takvo ishitreno mišljenje nije bilo duga vijeka jer su ga
ubrzo demantirali brojni arheološki nalazi manje ili više očuvanih ostataka
brojnih piramidnih zdanja otkrivenih diljem svijeta.
Tijekom XX. stoljeća brojni istraživači obznanili su postojanje piramida
na Dalekom Istoku, u Srednjoj i Južnoj Americi (Peru), na sjevernim Britanskim
otocima (Orkney), pa čak i u Australiji, gdje su prije nekoliko godina kod
Brisbanea otkriveni teško devastirani ostaci nekoliko drevnih piramidnih zdanja
načinjenih od zbijene zemlje i kamena.
Ti arheološki nalazi upućuju na zaključak da su se piramide u davno
prohujalim tisućljećima gradile na svim kontinentima.
"Jesu li sve te piramide doslovce posijane diljem svijeta, unatoč njihovim
arhitektonskim razlikama, specifičnostima gradnje i namjene, u nekoj naročitoj
svezi?" – neizbježno je pitanje koje već dulje vrijeme golica brojne znanstvenike
i istraživače raznih struka.

Piramidni pojas na Zemlji

Rasprostranjenost piramidnih i njima sličnih građevina diljem našeg
planeta, napose velika arheološka nalazišta piramida ili njihovih ostataka upravo
u regijama s povijesno i pretpovijesno najstarijim izvorištima kultura i
civilizacija, utemeljeno upućuje na opravdanost hipoteze ponikle još početkom
XX. stoljeća o postojanju "piramidnog pojasa" na Zemlji.
Taj veliki pojas prostire se od Egipta na zapad do Srednje i Južne
Amerike, te na istok do Mezopotamije te dalje sve do Tibeta, Kambođe,
Tajlanda, Japana i Kine s velebnom, ali za javnost i istraživače još uvijek
nedostupnom gorostasnom "bijelom piramidom". Prema sjeveru piramidni pojas
pruža se do Velike Britanije, a na jug do Nubije.
U taj pojas je prije dvije godine, nakon otkrića velebnog kompleksa
visočkih piramida specifične arhitekture i načina gradnje, uvrštena i Bosna.
Mnoge piramidne i druge monumentalne građevine iz pretpovijesnog i
ranog povijesnog doba, doslovce posijane diljem svijeta, razlog su da se u široj
javnosti, ali i u stručnim krugovima, nailazi na nepodijeljeno mišljenje da su
mnogi starovjeki narodi, zbog još nama nepoznatih razloga, imali maniju
neprestanog građenja koja je trajala tisućljećima.
 Dok brojna piramidna zdanja posijana diljem Zemlje još nadmoćno
odolijevaju istraživačkoj znatiželji orbitalni snimci našeg planetskog susjeda
Marsa, s prije 30-ak godina otkrivenim grandioznim piramidalnim strukturama
na njegovoj devastiranoj površini, rječito govore u prilog nama nedokučive
uzvišenosti i univerzalnosti piramidalne forme te njezine čudesne
rasprostranjenosti, ne samo na Zemlji već, po svoj prilici, i u našem najbližem
planetskom okružju.

Opažanje učinaka polja Velike piramide tijekom povijesti

Statičke i dinamičke geometrijske forme u starovjekih znanstvenika
Još su neki uvaženi starovjeki filozofi i matematičari (Platon, Arhimed)
znali za da se može načiniti podjela pravilnih geometrijskih likova i tijela na
'statičke' ili energijski pasivne te 'dinamičke' ili energijski aktivne forme.
Kriterij antičkih znanstvenika po kojem su prosuđivali je li neki pravilan
geometrijski lik ili tijelo 'dinamički' ili 'statički' bio je da li se u izrazu za
proračun njegova opsega, površine i/ili volumena pojavljuje broj , odnosno
postoji li na njemu proporcija karakterističnih dimenzija (primjerice omjer
visine i stranice osnovke ili brida i stranice osnovke) koja sadrži neku od
temeljnih matematičkih konstanti: =3,141…, =1,618… ili =0,618….
Danas se znade da se ta čudesna spontana energijska aktivnost nekih
geometrijskih formi postiže samo 'snagom' određenog oblika lika ili tijela
odnosno njegovih proporcija uz određene uvjete pozicioniranja.
Egipatska i arapska tradicija
U egipatskoj tradiciji i u djelima nekoliko srednjovjekovnih arapskih
pisaca smatra se da Velika piramida nije tek beživotan impozantan kameni
masiv. Stoljećima se sa strahopoštovanjem prepričavalo da se u njoj pojavljuju
duhovi iz podzemnog svijeta koji se, posebice noću, sablasno kreću njezinim
mračnim hodnicima i odajama.
Od pamtivijeka postoji duboko uvriježeno vjerovanje da tijekom noći
nitko ne smije ostati u Velikoj piramidi jer bi ga moćne tajanstvene sile koje
tamo vladaju mogle nagnati u ludilo ili ga čak ubiti.
Napoleon Bonaparte u Velikoj piramidi
Prilikom svog osvajačkog pohoda Egiptu 1798. godine nenadmašni
francuski osvajač i vojskovođa, tada još samo poznat kao general Napoleon
Bonaparte, obišao je nakon dobivene bitke gizaški plato da bi razgledao i
premjerio tamošnje tri velike piramide. Tom prilikom ušao je u Veliku piramidu
i, unatoč upozorenjima, na vlastito insistiranje, nekoliko sati se posve sam
zadržao u Kraljevskoj odaji.
 Kad je izašao iz piramide bio je posve blijed, vidno uzbuđen i očito
duboko potresen onim što je doživio. No, unatoč tome, nikome iz svoje pratnje
nije želio ništa kazati. Štoviše, zabranio im je da ga o tome više nikada ne pitaju.
On je i mnogo godina poslije uporno odbijao svaki razgovor o svojim
tajanstvenim doživljajima unutar Velike piramide. U nekom razgovoru, tek je
uzgred, spomenuo da je tamo podsvjesno primio neke poruke o svojoj sudbini.
Zabilježeno je da je u vezi svojih fatalnih viđenja u Velikoj piramidi,
neposredno prije smrti, kazao slijedeće: "Ne, ne vrijedi! Nikada mi ne biste
povjerovali".
Bovisovi pokusi sušenja u umanjenim modelima Velike piramide
Početkom 30-ih godina XX. stoljeća je francuski radiestezist i ezoteričar
Antoine Bovis posjetio Egipat. Posebice ga je zaokupila nedokučiva tajnovitost
Velike piramide pa ju je više puta posjetio u cilju istraživanja. Prilikom jedne
posjete ugledao je u Kraljevoj odaji tijelo uginule mačke. Ono je bilo posve
sasušeno (mumificirano) i nije pokazivalo nikakve znake raspadanja niti je
zaudaralo.
Taj neobičan fe¸¸nomen besprijekorne spontane mumifikacije nije mogao
nikako protumačiti pa ga je to posve zaokupio. Ubrzo je logički zaključio da
tajnovito polje sila koje trajno djeluje u unutrašnjosti Velike piramide vjerojatno
ima mumificirajuće djelovanje.
Nakon povratka kući napravio je dva umanjena kartonska modela Velike
piramide u mjerilu M 1:1000 (14,6 cm visine) i M 1:500 (29,2 cm visine), a u
vrtu je načinio piramidu od opeke visine 73 cm (M 1:200) i počeo je s njima
intenzivno eksperimentirati da bi provjerio svoju hipotezu o mumificirajućem
djelovanju polja koje vlada unutar piramide.
Prvo je u zidanu vrtnu piramidu, čije su stranice bile orijentirane točno
prema glavnim geografskim stranama svijeta, stavio na 1/3 visine tijelo uginule
mačke. Pomno prateći svakodnevno što se zbiva uočio je da ono ne pokazuje
karakteristične znake truljenja te da ne zaudara. Tijekom nekoliko narednih
tjedana ono se gotovo posve osušilo (dehidriralo) i stvrdnulo poput i leša mačke
kojeg je uočio u Velikoj piramidi.
Ohrabren tim rezultatom nastavio je u svojim umanjenim kartonskim
modelima Velike piramide seriju pokusa sušenja različitog voća, povrća i
cvijeća. Utvrdio ja da uzorci eksponirani u zoni djelovanja polja piramide ne
trunu, da se polako suše (dehidriraju) i pri tome čitavo vrijeme zadržavaju svoju
karakterističnu boju i okus.
Rezultati tih jednostavnih pokusa s modelima piramida graničili su s
fantazijom. Shvatio je da polje koje djeluje unutar Velike piramide i njezinih
pravilno orijentiranih umanjenih modela omogućuje prirodnu mumifikaciju
leševa malih životinja te krajnje jednostavno konzerviranje voća i povrća
dehidracijom (netermičkim sušenjem) bez uporabe bilo kakvih kemikalija.
To neobično svojstvo piramida iskoristili su ubrzo mnogi proizvođači
mlijeka i voćnih sokova jer se pokazalo da su oni isporučeni u tetrapak ambalaži
ukusniji, da se teže kvare te ostaju dulje uporabljivi nego oni u bocama.

Verificirani učinci polja piramide

Već nekoliko desetljeća nije sporno da u središnjoj zoni Velike piramide
trajno djeluje neko hiperpulsirajuće mikrovalno polje odgovorno za empirijski
provjerene učinke od kojih su neki bili vjerodostojno verificirani još sredinom
XX. stoljeća.
Postojanje tog polja najbolje potvrđuje izdavanje 1959. godine patentne
isprave za nemehaničko oštrenje žileta i britvi u malenom modelu Velike
piramide inženjeru i izumitelju Karelu Drbalu, utemeljitelju radija i televizije u
Čehoslovačkoj. Budući da se radilo o 'egzotičnom' zahtjevu izdavanju patenta
prethodilo je punih 9 godina rigoroznog provjeravanja.
Kao drugi nepobitan dokaz da u piramidi trajno djeluje pulsirajuće
mikrovalno polje je neuspješno rendgenoskopiranje masiva druge velike
piramide na gizaškom platou koje je 1968. godine s timom suradnika pokušao
izvesti složenim i opsežnim mjerenjima apsorpcije tvrde komponente kozmičkih
zraka poznati američki eksperimentalni fizičar i nobelovac profesor Luis
Alvarez u namjeri da utvrdi kriju li se u kamenom masivu Hafreove piramide
iznad pridnene Belzonijeve komore još neke prostorije.
Čitav do u najmanje tančine isplanirani poduhvat, koji je stajao tadašnjih
basnoslovnih milijun dolara, je, nažalost, neslavno završio jer se pošlo od krive
pretpostavke da je Hafreova piramida ogroman beživotan kameni masiv u kojem
se ne zbiva ništa što bi moglo na bilo koji način poremetiti očekivani ishod
istraživanja.
No, mikrovalno polje koje potajice vlada u njedrima piramide neprestance
je skretalo upadne kozmičke zrake koje su prolazile zonom njegova djelovanja.
Zbog toga su složenom računalnom analizom rezultata opsežnih višemjesečnih
mjerenja dobiveni posve nesuvisli konačni rezultati. Na njima se nije mogla
raspoznati čak ni silueta piramide s bridovima, a kamoli utvrditi kriju li se u
njezinu kamenom masivu još neke neotkrivene prostorije
Premda je taj kompleksan istraživački poduhvat propao obzirom na
zacrtane ciljeve njime je, nakon Drbalova patenta, još jednom, posve
neplanirano, najsofisticiranijom znanstvenom opremom nepobitno dokazano
postojanje pulsirajućeg mikrovalnog polja u masivu piramide.
Na temelju mnogobrojnih istraživanja danas je poznato da još znanstveno
nedovoljno istraženo polje sila koje vlada u njedrima Velike piramide ponajprije
djeluje na podsvjesnu stranu čovjekove ličnosti. Ono, primjerice, djeluje
relativno brzo na psihu, emocije i intuiciju osoba koje se u njoj dulje zadržavaju.
Dobro je poznato da mnogi posjetitelji Velike piramide koji se dulje od pola sata
zadrže u Kraljevoj odaji ili u gornjem dijelu Velike galerije počinju osjećati
pospanost i/ili vrtoglavicu. Razlog tome nije samo nedostatak zraka.
U posljednjih 60-ak godina je nepobitno eksperimentalno dokazano da
polje koja vlada unutar piramide tijekom dugotrajnijeg djelovanja, koje se mjeri
danima, tjednima ili čak mjesecima, može proizvesti i niz drugih tananih te
izravno nemjerljivih učinaka na eksponirane organske i neorganske tvari.
Djelovanje mikrovalnog polja usredotočenog unutar središnjeg dijela
piramidnih i stožastih tijela u određenim uvjetima pozicioniranja zapaža se
posredno preko mjerljivih učinaka dinamizacije i ubrzanja različitih kemijskih i
bioloških procesa te djelovanja na psihu.
Dosadašnje bogato eksperimentalno iskustvo velikog broja istraživača
polja koje vlada unutar piramide upućuje da ono:
 čisti i stabilizira auru te pospješuje ozdravljenje ili prevenira razvoj
nekih bolesti;
 energizira vodu za piće ili zalijevanje biljaka;
 potiče dehidraciju i na taj način usput ubija mikroorganizme;
 pospješuje klijanje sjemena, rast biljaka i sazrijevanje plodova;
 ubrzava encimatsko djelovanje;
 pospješuje polimerizaciju i fermentaciju;
 pospješuje kristalizaciju (veći i ljepši kristali) te
 regenerira reverzibilne dislokacije u kristaliničnoj strukturi metala
(nemehaničko oštrenje žileta) 'istjerivanjem' zaostalih dipolnih
molekula vode iz mikrokristalnih šupljina (netermička
elektromagnetska dehidracija).
Prema nekim istraživanjima to neobično hiperpulsirajuće mikrovalno
polje koje, metaforički rečeno, drsko izlazi iz okvira konvencionalne fizike,
može u određenim procesima imati i neizravno katalitičko djelovanje.

Netermička elektromagnetska dehidracija – tumačenje efekta

Profesor Carl Benedicks iz Stockholma otkrio je 1952. godine zanimljiv
efekt – da zaostale molekule vode u kristaliničnoj strukturi nehrđajućeg čelika,
od kojeg se izrađuju žileti, smanjuju njegovu čvrstoću do 22 %. One se tijekom
brijanja upijaju i zadržavaju u mikro šupljinama oštrice žileta smanjujući joj
čvrstoću i oštrinu te ih se vrlo teško, gotovo nemoguće, riješiti uobičajenim
postupcima sušenja.
Da je utjecaj na zaostale dipolne molekule vode u kristaliničnoj strukturi
moguć u mikrovalnom polju dokazali su još 1950. godine znanstvenici Born i
Lertes. Oni su, naime, otkrili da mikrovalovi frekvencije 30 GHz (λ = 1 cm)
mogu ubrzati rotaciju dipolnih molekula vode, što rezultira procesom
dehidracije. One se, uslijed ubrzane rotacije zbog djelovanja mikrovalnog polja,
oslobađaju iz mikrokristalnih pukotina metala te preko njegove površine odlaze
u zrak.
Koncentrirano hiperpulsirajuće mikrovalno polje koje vlada u središnjem
dijelu piramide slično djeluje na zaostale dipolne molekule vode te stoga
djelotvorno dehidrira i istovremeno nemehaničkim putem oštri žilet. Ono,
slikovito rečeno, doslovce 'vadi' molekule vode iz mikrokristalnih pukotina i na
taj način regenerira reverzibilne dislokacije u kristaliničnoj strukturi metala što
rezultira nemehaničkim oštrenjem žileta koji tijekom brijanja upije molekule
vode u svoju kristaliničnu strukturu koja se zbog tog 'uljeza' izobliči i zatupi.

Velika piramida i njezin energijski sustav

Velika piramida na gizaškom platou jugozapadno od Kaira ima kvadratnu
osnovku veličine 230x230m i nekoć je bila visoka oko 146m. Stranice njezina
plašta čine četiri jednaka jednakokračna ravna trokuta koji se sastaju u vrhu
piramide i orijentirani su strogo prema glavnim stranama svijeta.
Vizualni elementi po kojima je piramida raspoznatljiva su njezine četiri
trokutne stranice plašta, bridovi i četverostrani vrh koji, teoretski uzevši,
predstavlja točku bez dimenzija. Zbog takve 'anatomije' piramide njezin
interaktivni energijski sustav čine dva komplementarna podsustava koja se
uzajamno nadopunjuju. To su:

1. skalarni podsustav u kojem ključnu ulogu imaju četiri trokutne

stranice plašta (dvodimenzijski elementi) i
2. leptonski podsustav u kojem ključnu ulogu imaju vrh i četiri brida
plašta (jednodimenzijski elementi).

Rešetkasti model piramide koji nema materijalnih ploha plašta može, u

određenim uvjetima pozicioniranja, funkcionirati samo kao nepotpuni energijski
sustav u kojem je dominantan leptonski podsustav (vrh i bridovi), dok piramide
plošne ili masivne izvedbe imaju predispoziciju za oba energijska podsustava i
stoga mogu biti potpuno funkcionalne.
Stoga se za istraživanje raznovrsnih učinaka polja piramide preporučuju
plošni i masivni modeli, dok se rešetkasti modeli, zbog svoje prozračnosti,
koriste prvenstveno kao demonstracijski.

Skalarni podsustav Velike piramide

Već sredinom sedamdesetih godina XX: stoljeća započela su u NASA-i,
kako tvrdi američki fizičar i istraživač dr. Patrick Flannaghan, prva sustavna
istraživanja polja oblika u uspravnim piramidnim i stožastim strukturama. Prema
njegovim saznanjima već je u tome skrovitom području registrirano više internih
patenata nedostupnih javnosti.
Dr. Flannaghan već se 20-ak godina javno zalaže za sustavna znanstvena
istraživanja energijskog sustava piramidnih i stožastih struktura te polja koje
one, u određenim uvjetima pozicioniranja, spontano induciraju 'snagom' svoga
oblika. On drži da je polje unutar piramde stvaran fenomen čiji se inicijalni oblik
svodi na koncentraciju mikrovalova oko vertikalne osi duž žarišnog raspona tih
struktura, pa taj neobičan fenomen pokušava stog aspekta racionalno
interpretirati i vrednovati.
Piramida se može pojednostavnjeno shvatiti kao tijelo sastavljeno od četiri
zašiljene prizme orijentirane prema glavnim stranama svijeta (S-J-I-Z). Trokutne
stranice plašta prelamaju prema normali skalarne mikrovalove koji na njih
upadaju i projiciraju ih duž vertikalne osi piramide u području koje se za Veliku
piramidu i njezine umanjene modele proteže u rasponu od 1/5 do 2/5 njihove
visine povrh osnovice.
Superpozicijom i koncentracijom prelomljenih skalarnih mikrovalova
četiriju stranica plašta uspostavlja se u unutrašnjosti piramide, duž njezine
vertikalne osi, hiperpulzirajuće koherentno mikrovalno polje čije su zakonitosti i
svojstva, po svemu sudeći, odlično poznavali njezini nepoznati drevni graditelji.
U prilog toj pretpostavci rječito govori blago upuštenje središnjice bočnih ploha.
Tom blagom konkavnošću bočnih ploha postiže se nešto šira zona i radijalno
homogenije polje koje se formira unutar piramide duž dijela njezine vertikalne
osi.

Hiperindeks loma piramide za skalarne valove

Temeljna značajka skalarnog podsustva piramide je njezin hiperindeks
loma za skalarne mikrovalove nH. On se može zorno definirati kao omjer
površine plašta piramide i površine njezine osnovke ili, alternativno, kao
recipročna vrijednost cosinusa priklonog kuta ploha plašta prema osnovici.
Hiperindeks loma pobliže određuje svojstva polja unutar piramide i
njezinu pretežitu namjenu (harmonizacija ili sušenje).
Za Velike piramidu i umanjene modele izrađene u njezinim proporcijama
on je jednak zlatnom broju nH =Ф=1,618….

Piramida za harmonizaciju i piramida za sušenje

Za potrebe istraživanja i primjenu koriste se najčešće dva tipa
četverostranih uspravnih piramidnih modela – piramida za harmonizaciju i
piramida za sušenje. One se razlikuju po priklonom kutu stranica plašta prema
osnovici i pripadnom hiperindeksu loma za skalarne valove.
Tip piramide Omjer h/a Prikloni kut α0 Hiperindeks loma nH

Za harmonizaciju 0,636 51,80 Ф=1,618…

Za sušenje 1,10 65,50 2,414…

Kod piramide za harmonizaciju njezino koncentrirano hiperpulsirajuće

mikrovalno polje proteže u rasponu od 1/5 do 2/5 visine, dok je kod piramide za
sušenje (dehidraciju) ono zbijenije i najjače je na približno 3/10 njezine visine.

Uvjeti energijskog funkcioniranja piramidnih modela

Iskustva velikog broja istraživača pokazuju da svi materijali nisu jednako
pogodni za gradnju piramidnog modela od kojeg se očekuje da bude energijski
djelotvoran. Jednako je tako veoma bitno i kakav je materijal podloge na koju se
postavlja model.
Pokusi i teorijska raščlamba pokazuju da ispravno pozicioniran model
uspravne četverostrane piramide određenih proporcija energijski najbolje
funkcionira ako je:
 dovoljno velik (visine barem 10 cm);
 izrađen od nemagnetičnog slabo vodljivog ili dielektričnog materijala
nesklonog spontanom elektrostatskom nabijanju koje može, u manjoj
ili većoj mjeri, poremetiti funkcioniranje ili čak blokirati njezin
suptilan energijski sustav;
 postavljen na ravnu vodoravnu podlogu od istovjetnog nevodljivog
dielektričnog materijala podalje od armirano-betonskih zidova, većih
metalnih predmeta i emitera elektromagnetskog polja (hladnjaci i
rashladne škrinje, perilice, televizori i monitori s katodnom cijevi,
instalacijski vodovi, zvučnici, bežični telefoni itd.);
 postolje unutar piramide na koje se postavlja eksponirani uzorak treba
biti također izrađeno od istog materijala kao piramida i podloga na
kojoj stoji. U protivnom, zbog interakcije materijala s različitim
dielektričnim svojstvima, može doći do slabljenja polja piramide i
njegovih učinaka. Zbog istog razloga u piramidu se ne preporuča
stavljati ni enormno velik uzorak u odnosu na njezinu veličinu.
Pokusi, nadalje, pokazuju da piramidni modeli u pravilu loše, nestabilno
ili čak uopće ne funkcioniraju ako su postavljeni u izrazito nebiološki građene
zgrade kao što su primjerice soliteri i neboderi čija je noseća konstrukcija
izvedena od masivnog armiranog betona. U takvim građevinama bitno opada
njihova energijska učinkovitost zbog manje ili više nedostatnog uhvata energije i
'blijedog' spektra mikrovalova u kojem nedostaju mnoge valne duljine koje
apsorbira armirano-betonski skelet zgrade i/ili velike metalne plohe (limeni
krovovi i limom obložene fasade).
Maleni piramidni modeli imaju malen energijski uhvat pa su stoga veoma
osjetljivi na smetnje iz okoliša (geopatogeno zračenje, nebiološki ambijent,
emiteri EM polja itd.). Osim toga u spektru njihova polja nedostaje čitavo
područje mikrovalova u rasponu od nekoliko centimetara na više. One, naime, u
idealnim uvjetima hvataju i usredotočuju samo ekstremno kratke mikrovalove u
milimetarskom i centimetarskom području. Što je piramida manja mikrovalni
spektar njezina polja je siromašniji pa su stoga i njegovi učinci skromniji.
Koliko-toliko cjelovit spektar ima samo polje unutar piramida čija je visina
barem nekoliko metara.
Stoga ne treba nasjedati raznim lovcima u mutnom koji uporno
reklamiraju i, neupućenima u složenu problematiku energijskog sustava
piramide, već godinama skupo prodaju malene piramidne modele (bezvrijednu
bižuteriju) kao djelotvornu zaštitu od geopatogenog zračenja (GPZ-a) i štetnog
zračenja raznih tehničkih naprava (katodni monitori i televizori) ili keramičke
piramide za liječenje koje se stavljaju na određene regije tijela.

Mogu li piramide poslužiti kao novi izvori energije?

Sva dosadašnja istraživanja upućuju da je polje koje vlada unutar
piramide energijski slabašno i njegovo djelovanje specifično te da još uvijek ne
postoji mogućnost da se ono transformira u neki drugi oblik energije podesan za
korištenje (električna, mehanička ili toplinska). Svi dosadašnji pokušaji na tom
planu ostali su bez rezultata. Stoga u dogledno vrijeme ne treba očekivati da će
piramide postati alternativni izvori besplatne ili vrlo jeftine energije.