Miroslav Krleža

Miroslav Krleža je cijenjeni esejist, dramatičar, pripovjedač, kritičar i pjesnik.

Smatra se najvećim piscem 20. stoljeća. Ostao je poznat ne samo kao
književnik nego kao i enciklopedist.

U suradnji s Matom Ujevićem Krleža je osposobio Leksikografski zavod,

koji se po izdanjima što se tamo nalaze smatra poznatim i cijenjenim
svjetskim enciklopedijskim institutom te s Akademijom, Sveučilištem i
Maticom čini jednu od četiri važne kulturne institucije u Hrvatskoj.

Rođen je 7. srpnja 1893. godine u Zagrebu, a nakon što je u rodnom gradu

završio pučku školu i četiri razreda gimnazije, otišao je put Pečuha kako bi
upisao kadetsku školu za domobrane.

Završio je kao jedan od najboljih zbog čega je dobio carsku stipendiju i

otišao u Budimpeštu na vojnu akademiju Ludoviceum. Tamo se zadržao
dvije školske godine, a nakon toga je 1913. godine napustio akademiju i
otišao u Skopje kako bi se pridružio srpskoj vojsci kao dobrovoljac. Ali
umjesto da se pridruži vojsci uhićen je pod sumnjom da djeluje kao
austrijski špijun. Poslan je u Beograd na ispitivanje.

Nakon prelaska granice kod Zemuna, hvataju ga austrijske vlasti i nakon

saslušanja puštaju, pa je sredinom 1913. godine opet došao u Zagreb.
Shvativši kako je sve ono što je ostalo iza njega bilo samo plod njegovog
mladenačkog zanosa, odlučio je posvetiti se književnom stvaralaštvu.

Godine 1919. oženio se Leposavom Kangrga, a u razdoblju između dva

svjetska rata živio je kao pravi književnik i pritom objavio razna književna
djela i pokrenuo časopise. Od 1914. godine do 1981. godine Krleža je
napisao razna djela i iza sebe ostavio veliku umjetničku vrijednost. Od
1950. godine nalazio se na čelu Jugoslavenskog leksikografskog zavoda.

Krleža je napisao velik broj djela koja obuhvaćaju do 80 svezaka. Način

pisanja mijenjao se tijekom vremena, pa se tako na početku karijere može
primijetiti utjecaj Strindberga, Nietzschea te Ibsena. Iako je na početku
pokazivao antagonizam prema Dostojevskom, u pojedinim djelima vidljiv je
utjecaj poznatog pisca iz Rusije te ekspresionizma i impresionizma koji su
prevladavali na početku 20. stoljeća.

Krležina poezija je u početku bila obilježena whitmanovskim simfonijama

kao što su "Tri simfonije" u kojoj se može primijetiti puno čudnih asocijacija
te prelomljena sintaksa. Nakon ove faze uslijedila su zrelija djela u kojima
se najviše mogao osjetiti utjecaj poetike ekspresionizma i proturatne lirike.

Romane je pisao baroknim jezikom i stilom, ali mogao se osjetiti i utjecaj

Dostojevskog po scenama u kojima se miješaju opisi politike, povijesti i
ljudske prirode. Od romana treba izdvojiti: "Na rubu pameti", "Povratak
Filipa Latinovicza" i "Zastave". Poznatije drame su: "Legenda", "U agoniji",
"Kraljevo", "Aretej".

Miroslav Krleža je pisao i eseje. U njima je pokazao kako može izbrisati

granice između različitih žanrova, pa se u više djela primjećuje pojavljivanje
esejističkih pasaža ne samo u novelama i romanima nego i u putopisima i
dnevnicima. Umro je 29. prosinca 1981. godine u Zagrebu.

Najznačajnija djela su: "Tri simfonije", "Balade Petrice Kerempuha",

"Gospoda Glembajevi", "Povratak Filipa Latinovicza", "Na rubu pameti",
"Hrvatski bog Mars"...