See discussions, stats, and author profiles for this publication at: https://www.researchgate.

net/publication/323369336

Kartografija Sarajeva (Cartography of Sarajevo)

Book · January 2007

CITATIONS READS

0 1,167

1 author:

Admir Mulahusic
University of Sarajevo
104 PUBLICATIONS 164 CITATIONS

SEE PROFILE

All content following this page was uploaded by Admir Mulahusic on 25 June 2018.

The user has requested enhancement of the downloaded file.

 UNIVERZITET U SARAJEVU
GRAĐEVINSKI FAKULTET

ADMIR MULAHUSIĆ

KARTOGRAFIJA SARAJEVA

Sarajevo, 2007.
SADRŽAJ

Uvod 7

1. Definicije 8

1.1. Kartografija 8

1.1.1. Detaljnija podjela kartografije 9

1.2. Karta 10

1.3. Kartograf 12

2. Pregled dosadašnjih istraživanja 13

2.1. Osnovne naznake o ISBN, ISSN i UDK kraticama 13

2.1.1. ISBN 13

2.1.2. ISSN 14

2.1.3. UDK 15

2.2. Pregled objavljenih publikacija o kartografiji u Sarajevu 16

2.2.1. Die occupation Bosniens und der Hercegovina durch K.K. Truppen
im Jahre 1878. (1879) 17
2.2.2. Wasserbauten in Bosnien und der Hercegovina, II: theil.,
monografija autora Phillipa Ballifa (1899) 17
2.2.3. Postanak Sarajeva i njegov teritorijalni razvitak u 15. i 16. vijeku,
članak Vladislava Skarića (1929) 18
2.2.4. Esnafi i obrti u Bosni i Hercegovini, knjiga autora Hamdije
Kreševljakovića (1935) 19
2.2.5. Vodovodi i gradnje na vodi u starom Sarajevu, knjiga autora
Hamdije Kreševljakovića (1939) 19
2.2.6. Bibliografija štampanih radova o Sarajevu, autora Alije Bejtića
(1964) 20
2.2.7. BiH na geografskim kartama od prvih početaka do kraja XIX
vijeka, autora Ratimira Gašparovića (1970) 21
2.2.8. BiH u kartografskoj zbirci Narodne i univerzitetske biblioteke BiH,
članak autorice Šemse Čaušević (1976) 24
2.2.9. Kartografski materijal o BiH u Ratnom arhivu u Beču, članak
autorice Edite Radosavljević (1985) 24

-3-
 2.2.10. Bosna, Hrvatska, Hercegovina Zemljovidi, vedute, crteži i
zabilješke grofa Marsiglija krajem XVII stoljeća, knjiga autora
Hamdije Hajdarhodžića (1996) 25
2.2.11. Descriptio Bosnae et Hercegovinae, autora Mirka Markovića (1998) 26

2.2.12. 1001 dan, Bosna i Hercegovina slikom i riječju kroz stoljeća, knjiga
autora Svein Mønneslanda (2001) 28
2.2.13. BiH na starim geografskim kartama u Kartografskoj zbirci NUB
BIH, članak autorice Sadžide Šahmanović (2002) 29
2.2.14. Geološka karta Bosne i Hercegovine R 1:300 000 (2002) 30

2.2.15. Geološki sastav i tektonika Bosne i Hercegovine (2002) 30

2.2.16. Povijesni atlas BiH, autora Zijada Šehića i Ibrahima Tepića (2002) 31

2.2.17. Vodič kroz fondove i zbirke Istorijskog arhiva Sarajevo (2003) 32

2.2.18. Sarajevo na nekim starim planovima, članak autorice Sadžide

Šahmanović (2004) 32
2.2.19. Prostorni plan Kantona Sarajevo za period od 2003. do 2023.
godine (2006) 33
3. Pregled izvora građe 36

3.1. Pregled institucija koje se bave kartografskom djelatnošću ili čuvanjem 36

karata Sarajeva
3.1.1. Bošnjački institut 36

3.1.2. Centar za uklanjanje mina u BiH 37

3.1.3. Centar za ekologiju i prirodne resurse (CEPRES) Prirodno-

matematičkog fakulteta Univerziteta u Sarajevu (Center for
Ecology and Natural Resources) 37
3.1.4. Earth Science Institute 38

3.1.5. Federalna uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove 39

3.1.6. Gazi Husref-begova biblioteka 39

3.1.7. Geodetski zavod 40

3.1.8. Institut za geologiju Građevinskog fakulteta u Sarajevu 40

3.1.9. Istorijski arhiv (raniji naziv: Arhiv grada Sarajeva) 42

3.1.10. JP ''Bosanskohercegovačke šume'' Sarajevo 43

3.1.11. Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog

naslijeđa Sarajevo 44

-4-
 3.1.12. Katedra za geologiju na Prirodno-matematičkom fakultetu (PMF-
u), Univerziteta u Sarajevu 45
3.1.13. KJKP Vodovod i kanalizacija Sarajevo 45

3.1.14. Muzej grada Sarajeva 46

3.1.15. Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine (NUB

BiH) 47
3.1.16. Odsjek za geodeziju Građevinskog fakulteta u Sarajevu 48

3.1.17. Odsjek za geografiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu 50

3.1.18. Općinski katastri (službe za geodetske i imovinsko-pravne poslove) 50

3.1.19. Orijentalni institut 51

3.1.20. Poljoprivredni fakultet u Sarajevu 52

3.1.21. Šumarski fakultet u Sarajevu 53

3.1.22. Turistička zajednica Kantona Sarajevo (Tourism association of

Sarajevo Canton) 53
3.1.23. Uprava za geodetske i imovinsko pravne poslove Bosne i
Hercegovine 53
3.1.24. Vojna kartografija i Sarajevo 57

3.1.25. Zavod za agropedologiju-Sarajevo 57

3.1.26. Zavod za geologiju Sarajevo 58

3.1.27. Zavod za izgradnju Kantona Sarajevo 60

3.1.28. Zavod za planiranje razvoja Kantona Sarajevo 61

3.1.29. Zemaljski muzej 62

4. Kartografi 64

4.1. Abecedni popis kartografa Sarajeva i sarajevskih kartografa 64

4.2. Kartografi Sarajeva i sarajevski kartografi 68

5. ISBD(CM) 139

5.1. Obrada karti prema međunarodnoj normi za kartografski materijal

ISBD(CM) 142
5.1.1. Slike karata Sarajeva koje su obrađene u poglavlju 5.1. 179

6. Kartografska baza podataka – Kartografija Sarajeva 207

6.1. Modeliranje entiteta i veza 207

6.1.1. Prikaz ER-sheme pomoću dijagrama 208

-5-
 6.2. Multimedijalne baze podataka 209

6.3. Jezici za rad sa bazom podataka 210

6.6.1. Jezik za opis podataka 210

6.6.2. Jezik za manipuliranje podacima 210

6.6.3. Jezik za postavljanje upita 210

6.6.4. Jezik SQL 211

6.4. Izrada multimedijalne baze podataka ''Kartografija Sarajeva'' 211

6.4.1. Open source 215

6.4.1.1. Historijski osvrt i osnovni pojmovi 215

6.4.2. PHP 215

6.4.3. MySQL 216

7. Zaključak 217

8. Literatura 219

9. Sažetak 226

9.1. Cartography of Sarajevo 226

9.1.1. Summary 226

10. Podaci o autoru 227

-6-
UVOD

Glavni cilj ove knjige bio je prikupljanje, dopuna i sređivanje dostupnih podataka o kartama i
kartografima Sarajeva. Ovaj rad bio je potaknut saznanjem da se ovom temom niko nije bavio
sistematično. Na temelju prikupljenih podataka izrađena je baza podataka koja sadrži odgovarajuće
kartografske, biografske i bibliografske podatke, a omogućava razna pretraživanja (po autoru,
razdoblju i godini izrade).
Nisam očekivao obradu teme u potpunosti, što je zbog opsega nemoguće. Možda su neki kartografi ili
karte propušteni. U budućnosti se mogu očekivati, za sada nepoznati, novi izvori podataka. Teoretski,
rad na ovakvom ili sličnom poslu nema kraja.
Ova knjiga će iznova prezentirati moj rodni grad kao grad multikulturalnosti i suživota, grad koji se
još od davnina razvijao kao jedna savremena urbana sredina. O svemu tome svjedoče i brojne karte
stare jezgre Sarajeva. Nadam se da će ova knjiga predstavljati još jedan važan segment u očuvanju
historijske i kulturne baštine Sarajeva.
Želim da se zahvalim supruzi Lejli i kćeri Moni na razumijevanju zbog čestih izbivanja njihova
supruga i oca.
Dakako, svoju zahvalnost dugujem roditeljima Nasihu i Lejli i sestri Amili, koji su uvijek vjerovali u
mene.
Ovu knjigu posvećujem svim pomenutim članovima svoje familije.
Pored zahvalnosti recenzentima na korisnim primjedbama u toku pisanja ove knjige, ovom prilikom
želim da izrazim svoju zahvalnost sljedećim institucijama i pojedincima:
ƒ Bošnjačkom institutu (fondacija Adila Zulfikarpašića – Sarajevo) i Amini Džuvić-
Rizvanbegović;
ƒ Centru za uklanjanje mina u BiH i Tariku Šeraku;
ƒ Centru za ekologiju i prirodne resurse (CEPRES) Prirodno-matematičkog fakulteta
Univerziteta u Sarajevu i mr. sc. Samiru Đugu;
ƒ Dr. sc. Ismailu Kabashiju;
ƒ Dr. Mustafi Cuplovu, Ministru zdravstva Kantona Sarajevo;
ƒ Federalnoj upravi za geodetske i imovinsko pravne poslove, spec. Eldinu Đonlagiću i Nedimu
Rakiću;
ƒ Geodetskom zavodu u Sarajevu i Amiri Kadić-Babić;
ƒ Gradu Sarajevu, Komisiji za utvrđivanje prijedloga za dodjelu sredstava iz Budžeta Grada
Sarajeva i gradonačelnici Sarajeva Semihi Borovac;
ƒ Građevinskom fakultetu u Sarajevu, dekanu prof. dr. sc. Muhamedu Zlataru i Amiru Hajdaru;
ƒ Istorijskom arhivu i Mustafi Derviševiću;
ƒ Jeleni Celia;
ƒ JP ''Bosanskohercegovačke šume'' Sarajevo i Rešadu Zorlaku;
ƒ KJKP Vodovod i kanalizacija Sarajevo, Muzaferu Alihodžiću i Enisi Džanko;
ƒ Ministarstvu obrazovanja i nauke Kantona Sarajevo i ministru mr.sc. Safetu Keši;
ƒ Muzeju grada Sarajeva i Adnanu Muftareviću;
ƒ Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine (NUB BiH) i Sadžidi
Šahmanović;
ƒ Odsjeku za geodeziju Građevinskog fakulteta u Sarajevu i Fadilu Hodžiću;
ƒ Odsjeku za geografiju Prirodno-matematičkog fakulteta u Sarajevu i mr. sc. Nusretu
Dreškoviću;
ƒ Orijentalnom institutu, dr. sc. Behiji Zlatar i mr. sc. Fazileti Hafizović;
ƒ Prof. dr. sc. Miljenku Lapaineu;
ƒ Tomislavu Krzyku;
ƒ Upravi za geodetske i imovinsko pravne poslove Bosne i Hercegovine i Mustafi Begiću;
ƒ Zavodu za agropedologiju-Sarajevo i mr. sc. Esadu Bukalu;
ƒ Zavodu za izgradnju Kantona Sarajevo, Arifu Brahiću i Jasminu Rašitoviću;
ƒ Zavodu za planiranje razvoja Kantona Sarajevo, direktoru Saidu Jamakoviću, mr. sc.
Fahrudinu Đuzi, mr. sc. Jasminu Taletoviću i Muhamedu Đoziću.

-7-
1. DEFINICIJE

1.1. Kartografija

Kartografija (grč. χάρτης : list papira + -grafija), umijeće, vještina i znanost o povijesti, načinu
izradbe, upotrebi i održavanju karata. Prema predmetu i načinu proučavanja dijeli se na opću,
matematičku i praktičnu. Opća kartografija proučava povijest kartografije, elemente karte i dr.
Matematička kartografija proučava način preslikavanja zakrivljene Zemljine površine na ravnu
plohu, a praktična kartografija bavi se tehnikom izradbe i načinom iskorišćavanja i održavanja
karata.
U mnogih naroda nailazimo na pokušaje praktičnog proučavanja prostora. Urođenici Polinezije
izrađuju jednostavne predodžbe otoka (školjke) i morskih struja (pruće). Eskimi crtaju karte
otočja i važnijih rijeka na koži. Drži se da je najstarija karta, izrađena na glinenoj pločici, iz
Mezopotamije (← IX st.). Feničani su izrađivali peripluse, pomorske karte s opisima obala, luka i
stanovništva (← V st.). Grci su pravili elipsaste karte ekumene, poznatog svijeta (← III st.).
Rimljani su crtali kružne predodžbe svijeta s Rimom u središtu. One podsjećaju na istovremene
kineske karte. Srednjevjekovna kartografija prožeta je bibliografskim motivima. Prevladavaju
karte stilizirane tako da raspored kopna i mora ocrtava grčko slovo Θ (od grč. Θεός : Bog).
Početkom XIV stoljeća javljaju se portulani, pomorske karte obala i luka. Na temelju zapisa
antičkih geografa izrađivani su u XV stoljeću atlasi, zbirke karata. Velika geografska otkrića (XV
– XVI stoljeće) pružila su kartografima obilje podataka o Zemlji. Karte pune kićenih elemenata
izrađuju pojedinci. Oni su doslovce kartografi, pisci karata. Prekretničko doba u kartografiji
nastalo je uvođenjem triangulacijskog i topografskog snimanja zemljišta (XVII – XVIII stoljeće).
Mjerenju zemljišta i izradbi točnih karata pridaje se osobita važnost zbog praktičnih potreba
(trasiranje putova, melioracije, pošumljavanja i dr.). Razvoj avionske tehnike u prvoj polovici XX
stoljeća i raketne tehnike u drugoj polovici XX stoljeća donio je još veći napredak kartografiji –
fotogrametrijsko snimanje terena. Avionsko snimanje (aerofotogrametrija) ubrzalo je i olakšalo
postupak od premjera terena do izradbe karte, a satelitsko snimanje je omogućilo da se vrlo brzo
dobiju karte bilo kojeg dijela Zemlje. Na taj način karta je postala izvor svježih prostornih
informacija i sredstvo njihova širenja, a kartografija znanost široke primjene (Šentija, 1978).
Kao pojam za naučnu djelatnost riječ kartografija prvi puta je upotrijebljena od strane
historiografa geografije M.F. de Santarema 1839. godine.
U Ptolomejevom djelu Uvod u geografiju (II st.), po prvi puta je prezentiran koncept kartografije
kao naučne discipline.
V. N. Tatiščev, definira kartografiju 16. i 17. stoljeća kao matematičku geografiju, te je uz fizičku
i političku geografiju smatra jednom od tri najvažnija dijela geografije.
Matematika je obogatila kartografiju analitičkim metodama, razvitkom kartografske mreže i
osnovama za topografsku izmjeru. Niža geodezija i topografija su razvile metode izmjere za
izradu topografskih karata. Kartografiranje se svelo na geometrijsko registriranje pojava na
terenu.
Kartografija je najprije tehnička vještina izrađivanja i reproduciranja geografskih, topografskih,
pomorskih i drugih karata, a zatim i znanost koja se bavi metodama obrađivanja kartografskih i
geografskih dokumenata (Bogdanov, 1974).
Definicija u Višejezičnom kartografskom rječniku (Borčić i dr., 1977): Kartografija je znanost o
povijesti, načinima prikaza, izrade, upotrebe i održavanja kartografskih prikaza površine Zemlje
i nebeskih tijela, kao i pojava i stanja u vezi s njima.
Sališčev (1982) smatra da je: Kartografija znanost o prikazu i istraživanju razmještaja, svojstava,
povezanosti i promjena u vremenu, pojava u prirodi i društvu posredovanjem kartografskog
prikaza kao posebnog znakovnog modela.
Hake, Grünreich (1994): Kartografija je djelatnost koja se bavi prikupljanjem, preradom,
pohranjivanjem i upotrebom prostornih informacija, te posebno njihovom vizualizacijom

-8-
kartografskim prikazom. Pri tome se prostornom informacijom smatra svaki navod, kojemu uz
iskaz o značenju objekta pripada i položajna određenost u datom sustavu (Frangeš, 2003).
Kartografija se od geografije i geodezije razlikuje po objektu istraživanja. Objekt istraživanja
geografije je izgled, sadržaj i značenje pojedinih dijelova površine Zemlje. Objekt istraživanja
geodezije je izmjera Zemlje. Objekt istraživanja kartografije je pretvorba prostorne stvarnosti u
grafički prikaz u ravnini. To znači da su objekt istraživanja kartografije pronalaženje
najprikladnije kartografike i vrste kartografskog prikaza, kako bi taj prikaz ili znakovni model
određenih vanjskih i unutrašnjih obilježja prostorno vezanih i položajno određenih objekata bio
takav da kod korisnika može izazvati što bolju predodžbu prostorne stvarnosti.
Kartografija je kao primjenjena znanost preuzimala znanja, metode i teorije od drugih znanosti.
Međutim, koristeći spoznaje dobivene vlastitom praktičnom djelatnošću, stvorila je svoje metode
i teorije. U novije doba kartografija preuzima odgovarajuća znanja iz drugih područja, npr.
psihologije, komunikacijskih znanosti, informatike i dr., te nastoji primijeniti nove teorije, kao
što su teorija znakova, teorija informacija, teorija modela i dr. (Frangeš, 2003).
Na 10. generalnoj skupštini Međunarodnog kartografskog društva (International Cartographic
Association - ICA), održanoj 1995. u Barceloni prihvaćena je definicija: Kartografija je
disciplina koja se bavi zasnivanjem, izradom, promicanjem i proučavanjem karata (Lapaine,
1996). Ova definicija je usvojena obzirom na promjene u tehnici i upotrebi kartografije i karata, a
u skladu s odlukom Radne grupe za kartografske definicije.
Definicije iz ciljeva i postupaka opisanih u Strateškom planu ICA-e (Međunarodnog
kartografskog udruženja) za razdoblje 2003-2011, su sljedeće:
Kartografija
Kratka definicija:
(a) Umijeće, znanost i tehnologija izrade i upotrebe karata.
Duga definicija:
(b) Jedinstveno sredstvo (koje se sastoji od površinskih i dubinskih struktura) za izradu i
rukovanje vizualnim (ili virtualnim) prikazima geoprostora – kartama – za omogućavanje
istraživanja, analiziranja, razumijevanja i priopćavanja informacija o tom prostoru (ICA,
2002).

1.1.1. Detaljnija podjela kartografije

Prema objektu prikaza: topografska i tematska kartografija. Topografska kartografija je dio

kartografije koji proučava načine zasnivanja, izrade, upotrebe i održavanja topografskih karata, a
tematska kartografija se bavi zasnivanjem, izradom, upotrebom i održavanjem tematskih karata i
sadržaja vezanih uz njih.
Prema metodama izrade: klasična (konvencionalna) kartografija, a ona dalje na ručnu i
fotomehaničku, te digitalnu kartografiju.
Prema namjeni: vojna i civilna, koja se dalje dijeli na katastarsku, planersku, školsku, atlasnu
kartografiju i dr.
Podjela koja odgovara procesu izrade i upotrebe kartografskih prikaza ima sljedeće stavke:
- povijesna kartografija,
- opća kartografija,
- matematička kartografija,
- oblikovanje karata,
- sastavljanje karata,
- izdavanje karata,
- upotreba karata,
- održavanje karata.
(Frangeš, 2003).

-9-
1.2. Karta

Karta (grč. χάρτης : list papira), umanjena slika zakrivljene Zemljine površine, njenih dijelova,
planeta i satelita u ravnini. Karta je manje ili više deformirana slika, jer se zakrivljena površina ne
može vjerno prikazati u ravnini. Stupanj deformacije ovisi o projekciji i mjerilu (na kartama
krupnijeg mjerila deformacije su manje). Upotrebljavaju se u različite svrhe (znanstvene,
pedagoške, kulturne, tehničke, vojne, prometne, turističke i dr.). Karta je važan izvor prostornih
informacija i jedna od najstarijih i najviše upotrebljavanih tekovina čovječanstva. Zbog velikog
broja karata u svakodnevnoj upotrebi izvršen je od XVIII stoljeća do danas niz podjela, ali ni
jedan kriterij nije prihvaćen kao standardan. Jedna je od najčešćih podjela ona prema mjerilu, po
kome se dijele na karte krupnog mjerila (od 1:25 000 do uključivo 1:500 000 ili 1:1 000 000) i
karte sitnog mjerila (od 1:500 000 ili 1:1 000 000 i više). Karte krupnog mjerila dobivaju se
smanjivanjem izvornih terenskih snimaka, a karte sitnog mjerila smanjivanjem karata krupnog
mjerila uz generalizaciju sadržaja. Prema sadržaju dijele se na geografske i tematske. Posebnu
skupinu čine karte neba (astronomske karte), oceanografske i pomorske karte. Na geografskim
kartama prikazani su gotovo svi geografski elementi (reljef, voda, vegetacija, naselja, prometnice
i dr.) bez posebnog isticanja pojedinih elemenata. Na tematskim kartama ističe se jedan
geografski element ili više njih u vezi s temom radi koje je karta rađena. Tematske se karte
upotrebljavaju u mnogim područjima ljudske djelatnosti, pa postoje: geološke, hidrološke,
meteorološke, vegetacijske, demografske, povijesne, prometne, turističke, arheološke i
etnografske karte.
Grci po prvi puta prikazuju Zemljinu sferu u ravnini. U starom Rimu se karte nazivaju tabulama.
A, tek mnogo nakon toga (otprilike u srednjem vijeku) pojavljuje se naziv mappa. Pored
pomenutih naziva, do današnjih dana zabilježeni su sljedeći nazivi za karte: Descriptio, Prospekt,
Plan, Planisphaerium, Delineatio, Typus, itd.
Za zemlje engleskog govornog područja održala se riječ mappa u nešto izmijenjenom obliku tj.
map. Na našim prostorima osim riječi karta, često se koristi i riječ zemljovid, no kako imamo i
karte neba to je neprikladno koristiti riječ zemljovid u ovome slučaju.
Pod geografskom kartom ili zemljovidom podrazumijeva se smanjena, matematički konstruirana i
uopćena slika cijele Zemljine površine ili njenih dijelova u ravnini, koja na poseban grafički
način prikazuje raspodjelu, stanje i međusobne odnose raznih objekata i prirodnih i društvenih
pojava, odabranih prema namjeni (Peterca i dr., 1974).
Višejezični kartografski rječnik (Borčić i dr., 1977) kartu definira na slijedeći način: Karta je
umanjen, generaliziran, uvjetno deformiran i objašnjen kartografski prikaz površine Zemlje,
ostalih nebeskih tijela ili nebeskog svoda u ravnini, kao i objekata povezanih s tim površinama.
Sališčev (1982): Geografska karta je matematički određen, generaliziran prikaz u ravnini
položaja, stanja i ovisnosti različitih prirodnih i društvenih pojava na površini Zemlje, izabranih
u skladu s namjenom karte.
Lovrić (1988): Za kartu se općenito može reći da je to crtež u ravnini tlocrta diskretnih objekata,
odnosno crtež u ravnini kontinuiranih objekata svedenih na vrijednosne točke, linije i površine.
Na karti se u isto vrijeme prikazuju prostorni odnosi objekata. Na karti je moguće mjeriti, čime se
bavi kartometrija. Karta nam dočarava stvarnost objekata koji se prikazuju.
Hake (1988): Karta je opće geometrijski određen i struktuiran model prostornih odnosa. Ona je u
širem smislu digitalni model prikladan za grafički prikaz, a u užem smislu grafički analogni
model.
Karta je prema definiciji prihvaćenoj na 10. generalnoj skupštini Međunarodnoga kartografskog
društva kodirana slika geografske stvarnosti, koja prikazuje odabrane objekte ili svojstva, nastaje
stvaralačkim autorskim izborom, a upotrebljava se onda kada su prostorni odnosi od
prvorazrednoga značaja (Lapaine, 1996).
Definicije iz ciljeva i postupaka opisanih u Strateškom planu ICA-e (Međunarodnog
kartografskog udruženja) za razdoblje 2003-2011, su sljedeće:

- 10 -
Karta je simbolički prikaz geografske stvarnosti koji prikazuje odabrana obilježja i svojstva,
rezultat je kreativnog autorovog odabira, a izrađuje se kad su prostorni odnosi od presudnog
značaja.
Karte se mogu opisati kao:
ƒ Trajne (npr. na papiru) ili ''virtualne'' (koje postoje u digitalnom ili zamišljenom obliku);
ƒ Vidljive (moguće ih je vidjeti) ili ''nevidljive'' (spremljene u bazi podataka);
ƒ Dodirljive (moguće je rukovati njima i/ili dodirnuti ih) ili nedodirljive (koje postoje samo
u digitalnom ili zamišljenom obliku).
Karte postoje u različitim oblicima, npr.:
ƒ Na papiru (trajne: vidljive i dodirljive);
ƒ Na zaslonu računala (virtualne: vidljive, ali nedodirljive);
ƒ Spremljene na disku (virtualne: nevidljive, ali dodirljive);
ƒ Pristupačne preko mreže iz baze podataka (virtualne: nevidljive i nedodirljive).
Karte imaju dodatne funkcije, npr. mogu biti:
ƒ Dinamične – animirane u realnom vremenu;
ƒ Interaktivne
Sadrže hiperveze za spajanje s dodatnim informacijama iz povezane baze podataka,
nudeći tako izvore izvan vidljivog sadržaja. Djeluju kao sučelja povezana hipervezama
kao pomoć korisnicima pri prolaženju geoprostorom putem odgovarajućih mrežno
povezanih baza podataka geoprostornih informacija;
ƒ Dizajnirane s novim varijablama poput zvuka.
Karte se mogu upotrebljavati kao:
ƒ Pojedinačne virtualne slike ili kolekcije takvih slika dostupnih na CD-ima ili preko
mreže;
ƒ Dio interaktivnog sustava u kojem korisnik/onaj koji donosi odluke može: izabrati kartu i
dovesti je u interakciju s prethodno prikupljenim kartama, dobiti pristup bazama podataka
(putem karte sučelja) kako bi pretražio i promijenio što je potrebno;
ƒ Karte mogu biti interaktivne, odnosno dio sučelja, također s mogućnošću podrške
postupaka vizualizacije koji bi se upotrebljavali za:
- skupljanje podataka i istraživanje baza podataka.
- analiziranje podataka (ICA, 2002).

- 11 -
 1.3. Kartograf

Kao i prethodne definicije i definicija kartografa je evoluirala tokom vremena. Lovrić (1988):
Kartograf je stručnjak za kartografiju. Danas se kartografi obrazuju na fakultetima, visokim i
srednjim školama. Može se reći da se razlikuju četiri kategorije kartografa:
1. Diplomirani inženjer kartografije je kartograf sa visokim stručnim obrazovanjem, a može
biti istraživač, nastavnik kartografije, voditelj poduzeća, sastavljač, redaktor i korektor
karata.
2. Inženjer kartografije je kartograf sa završenom višom kartografskom školom, koji može
biti sastavljač i redaktor karata, voditelj kartografskog pogona i koji može osposobljavati
kartografske kadrove.
3. Kartografski tehničar je kartograf koji je završio srednju stručnu školu kartografskog
smjera ili položio odgovarajući stručni ispit. Bavi se izradom karata.
4. Kartografski crtač je kartograf koji je obrazovanje stekao na tečaju za kartografske crtače
ili praktičnim radom uz položen odgovarajući stručni ispit. Obavlja jednostavne, rutinske
kartografske zadatke.
(Kljajić, 2001).

Možda je zaista i najprikladnija definicija koja je usvojena na 10. generalnoj skupštini (održanoj u
Barceloni 1995.), Međunarodnog kartografskog društva (International Cartographic Association -
ICA), a u skladu s odlukom Radne grupe za kartografske definicije:
Kartograf je osoba koja se bavi kartografijom (Lapaine, 1996).

Definicije koje su usvojene u ovoj knjizi su sljedeće:

1. Sarajevski kartograf je osoba koja je rođena u Sarajevu ili koja je bar neko vrijeme
živjela u Sarajevu i djelovala na području kartografije.
2. Kartograf Sarajeva je svaka osoba koja se bavila kartografijom Sarajeva.

Za podatke o sarajevskim kartografima i kartografima Sarajeva pogledati poglavlja 4.1. i 4.2.

- 12 -

View publication stats