JEAN- PAUL-SARTRE (1905.- 1980.

)
Egzistencijalizam
U svom glavnom djelu Bitak i ništa Sartre razlikuje bitak po sebi
i bitak za sebe. Bitak po sebi jest materija koja sve izjednačava,
ono što naprosto jest, sada, prostorno. Bitak za sebe - svijest,
egzistencija čovjekova, suprotstavlja se bitku po sebi, ništi ga.
Čovjek je biće suprotstavljanja i naspramnosti. Čovjek jest što
još nije i nije više što jest, odreden je vremenito, iz budućnosti.
Esencija i egzistencija
Sartre okreće tradicionalno pojmljeni odnos esencije i
egzistencije: čovjek je biće kod kojeg egzistencija prethodi
esenciji (za razliku od proizvedene stvari). Čovjek je ono što od
sebe učini. On je ukupnost svojih djela. Čovjek je slobodan i
odgovoran je za ono što jest.
Čovjek osuđen da bude slobodan
Čovjek je bačen u svijet; u njemu je kao u kavezu bez rešetaka,
on je osuđen na slobodu. On ne može ne izabrati, nije
slobodan da prestane biti slobodan. Sloboda je u osnovi ljudske
egzistencije. Čovjek se odlučuje na čin, on sam izabire, on
postavlja vrijednosti. Zato ne možemo govoriti da smo bili pod
nekim utjecajem i pravdati se nepovoljnim okolnostima
<Svagda za kukavicu postoji mogućnost da više ne bude
kukavica, a za heroja da prestane biti herojem>. Sartre smatra
da čovjek samo svojom akcijom može uraditi nešto za sebe.
<Mučnina>
Sve je slučajno; slučajnost je apsolutna, <savršena
bezrazložnost>. <Sve je bezrazložno, ovaj perivoj, ovaj grad i ja
sam. Kada se dogodi da to čovjek uvidi, to vam prevrće utrobu i
sve počne lebdjeti... eto Mučnine.> Egzistirati znači naprosto tu
biti. <Postojati, to znači piti bez žedi.> <Ljudska je zbiljnost
uzaludan napor postati Bogom.> Život je stalan neuspjeh i
besmislena muka.