1

Pathwork lecture broj 1

Jedanaestoga oţujka 1957. godine

MORE ŽIVOTA

Pozdravljam vas. Dragi moji, donosim vam Boţje blagoslove.

Promatran sa široke perspektive duha, ljudski se ţivot pokazuje kao slika koja predstavlja oblik i tvar zemaljskog
ţivota kao mora, kao oceana, na kojem je svaki ţivot čamac. U snovima često doţivljavate takvu usporedbu. Ta
slika predočava različite vidove ţivota: more moţe biti olujno, nebo sivo, a tad će opet zasjati sunce, more će se
smiriti dok se ne prolomi sljedeća oluja. I tako se stanje izmjenjuje sve dok putovanje ne stigne na svoje
odredište. Odredište je čvrsto tlo, svijet duha, vaš istinski dom. Sve tako ovisi o tome koliko dobro moţete
upravljati svojim ţivotom.
Jedan je čovjek umješan, iskusan, vješt kapetan i, budući takav, ne plaši se opasnosti; on svojim malim čamcem
pravilno upravlja kroz vremenske prilike, pa u spokojnim i dobrim razdobljima prikuplja snagu za sljedeću oluju.
Drugi je ţivčan i kad naiĎe oluja gubi sposobnost upravljanja. Treći se toliko plaši da u tom velikom strahu uopće
ne upravlja čamcem, nego ga pušta da se njime igra oluja ţivota – i tako ništa ne postiţe. Vi ste naravno svjesni
da su poremećaji u atmosferi, gromovite oluje, uragani, oblaci koji se skupljaju iskušenja koja vam donosi ţivot.
Ljudsko biće koje je već prolazilo kroz duhovna učenja, koje je malo senzitivnije, svoju intuiciju moţe uporabiti da
bi shvatio gdje se nalazi njegov mali čamac u odreĎenom trenutku.
Ţelio bih govoriti o iskušenjima. Jedva da postoji bilo koja skupina ljudi, bila to obitelj ili bilo kakva druga
zajednica, u kojoj barem jedna ljudska duša nije na tako niskoj razini razvoja da ne bi postala sluga silama tmine.
To ne znači da ta osoba mora biti zla. Ne, dovoljno je da u svom ţivotu ne prihvaća vrijednost odreĎenih
duhovnih zakona, da ih ne primjenjuje na sebe, ili da, usprkos odreĎenim i vrlo dobrim kvalitetama, ne njeguje
iskrenost prema samom sebi. Već je i samo to dovoljno da postane sluga silama tmine. Mračni se svijet hrani
takvim strujanjima, nedostatkom samodiscipline i svjesnosti, svim onim što se očituje kad čovjek ne slijedi
boţanski zakon.
Duhovna tvar podsjeća na niti, tanke niti nalik zrakama – u ovom slučaju tmurnih boja i ustrojstva – koje se predu,
pletu i isprepliću sve dok se ne stvori čvrsta lopta zbrkanosti koju čovjek moţe rasplesti tek uz velike poteškoće.
MeĎutim, nije taj čovjek jedini koji stvara materijal za zbrku, nego i svi ostali ljudi koji pripadaju toj skupini
pridonose svoj dio, koji izvire iz njihovih vlastitih pogreški i slabosti u onim područjima u kojima narušavaju
duhovni zakon. Tako se ispreda ista vrsta preĎe, sve dok više nije moguće razaznati istinu – barem ne lako – a to
nije jednostavno čak ni onima čiji je vid već izoštren, i često je potreban velik napor da bi se istina uopće otkrila.
Za osobu koja stremi višoj duhovnoj svjesnosti često je izuzetno teško znati kako se treba ponašati kad se pojave
takva iskušenja, jer mračne sile previše dobro znaju kako neistinu prikazati istinitom, istinu neistinitom,
dobro zlim, zlo dobrim. I tako čovjek postaje zbunjen – onaj koji zapravo tako mnogo ţeli biti u istini. Više ne
zna kako bi se ponašao na pravilan način. Često i njegova vlastita unutarnja bolesna strujanja, kojih nije svjestan,
pridonose ne samo dodatnom zatamnjenju situacije, nego ga isto tako sprečavaju da jasno sagleda stvari, i time
mu onemogućuju da shvati kako bi se prema njima trebao postaviti.
Da bi se raspršili tamni oblaci i sagledala istina, za svakoga je vaţno da se dobiva pouke duhovne svjesnosti i,
prema razini svakog čovjeka, da se razvija do svojih krajnjih mogućnosti. Inače će i on, na različit način, opet u
nesvjesnom, postati sluga sila tmine, njegov će čamac nositi oluja, i više njime neće moći upravljati, ili barem
neće upravljati onako dobro kako bi to mogao. Ni on neće sam za sebe moći raspršiti oblake pokušavajući
sagledati istinu i spoznati suštinu problema.
Tek kad se uputite putem kao što je ovaj moţete spoznati što trebate ili ne trebate činiti kako biste svoju energiju
usmjerili u sluţbu dobra. Tad moţete naučiti disciplinu kojom u bilo kojem trenutku – osobito kad bjesne divlje
oluje – moţete zaroniti u svoj unutarnji spokoj i stupiti u dodir s Bogom i Njegovim boţanskim duhovima. Tad se
moţete, sagledavajući samoga sebe sa svim svojim pogreškama, otvoriti nadahnuću istine i pobijediti sveukupni
 2

otpor.
Duhovni se zakon moţe i treba pretvoriti u ţivu stvarnost na tri različite razine – i što je viši razvoj pojedinca, to je
dublje moguće prodrijeti na te razine. Te su razine:
1. djelovanje
2. razmišljanje
3. osjećanje

Najteţi je zadatak na osjećajnoj razini. To je najviša razina jer su, ponajprije, mnogi osjećaji nesvjesni i potreban
je rad, volja i strpljenje da bi ih se prizvalo u svjesnost, i zatim, čovjek ne moţe upravljati svojim osjećajima isto
onako neposredno i izravno kao što moţe upravljati mislima ili djelima. To zahtjeva naporan rad na duhovnoj
razini, samoanalizu i detaljno prihvaćanje duhovnih zakona prije nego se osjećaji počnu mijenjati.
Što je osoba manje razvijena, to je površnije njezino razumijevanje i pristajanje uz duhovne zakone. Stoga je Bog
ljudskoj vrsti dao prvih Deset zapovijedi. One se odnose na čovjekova djela. »Ne ukradi«, »Ne izgovori neistinu«,
itd. To je već bilo teško prihvatiti prosječnoj osobi toga vremena, a i još je teško odreĎenim skupinama ljudi koji se
inkarniraju iz niţih sfera.
Sljedeći je stupanj oplemenjivanje misli. Vrlo često čovjek pravilno postupa, ali njegove misli slijede drugačiji
smjer; pravilno postupa stoga što shvaća da bi inače zapao u nevolje s vanjskim svijetom, ali još uvijek mu je
teško upravljati svojim mislima, pa često poţeli ono što nije u skladu s boţanskim zakonima. Još nije razumio da
ga nečiste misli i osjećaji moraju odvesti u isti taj sukob u njemu samom, budući da sve misli i osjećaji imaju oblik
i tvar u duhu, i da izazivaju vanjski učinak i lančane reakcije, iako ih on još nije u stanju sagledati takvima. Takav
pregleda zahtijeva duhovnu svijest koju moţete postići samo višim razvojem. Tako vam je Krist donio prošireno
razumijevanje boţanskih zakona i zapovijesti i naučio vas da i u mislima moţete griješiti. U njegovo je doba
čovječanstvo postajalo spremno za ovu proširenu svjesnosti i dubinu zamjećivanja. A danas čovječanstvo počinje
prihvaćati još dublje duhovno razumijevanje.
Čovjek koji se nalazi na ovom drugom stupnju, koji daje sve od sebe kako bi radio na razini misli i koji ih
pročišćava, odmakao je daleko ispred čovjeka koji je dosegao tek stupanj obdrţavanja zakona u smislu vanjskih
djela. Ali vi, moji dragi prijatelji, vi morate naučiti dosegnuti dublje od toga, morate doći do svojih stvarnih
osjećaja, do onih koji tako često ostaju skriveni u nesvjesnom, koje tako spremno prekrivate izlikama, i o kojima
tako lako sami sebe zavaravate, samo da ne biste morali zaviriti u ono što se ondje doista nalazi. Takvo
samozavaravanje neminovno vas mora dovesti u sukob sa sobom, a često i s vašom okolinom; to se dogaĎa čak
i ako odbijete priznati pravo podrijetlo svojih sukoba. Dovoljno je teško pročistiti svoje misli. Stoga je vrlo bolno
kad shvatite da mnogi od vaših osjećaja još uvijek prilično odstupaju od vaših misli ili svjesnih namjera.
Bog upravo i ţeli da svatko od vas napravi taj dodatni napor. Naravno da je najteţe dosegnuti posljednji stupanj i
posljednje produbljivanje svjesnosti, a to je cilj kojemu svi morate teţiti: to je istinsko pročišćenje. Onaj koji svoje
najskrivenije osjećaje moţe privesti u svoju svijest i koji je voljan shvatiti da ti osjećaji nisu uvijek u skladu s onim
što je prihvatio kao dobro, već je postigao mnogo. Ako trajno nastavite raditi na tome sve dok polako ne steknete
umješnost, moţete prodrijeti ne samo u svoju vlastitu istinu, nego tada moţete u trenucima iskušenja, u teškim
situacijama, doprijeti i do same srţi istine. Tada moţete razmaknuti oblake, tada moţete, nit po nit, razmrsiti
zamršeno klupko konca. Jer samo onaj čovjek koji se uvijek iznova smjelo suočava sa samim sobom — a ovdje
je taština nepremostiva prepreka — moţe zadobiti pravi uvid u drugo ljudsko biće ili u bilo koju vanjsku situaciju.
Onaj koji je slijep za svoju vlastitu istinu mora biti slijep i za istinu drugih.
Dragi moji, čvorovi i zapletaji isto su tako duhovni oblici, i vrlo su stvarni. Mi ih uvijek moţemo zamijetiti oko svake
skupine ljudi. Svi pridonose svoj dio zapletaju niti, koje tkaju mračne sile; i često jedan čovjek posebno mnogo
pridonosi stvaranju čvorova, čime se postiţe sve veća i veća zbrka. Ali ako u nekoj skupini postoji samo jedna
osoba koja kroči izravnom i duhovnom stazom, koja se iskreno svakoga dana suočava sa samom sobom, ta će
osoba na kraju — ponavljam, ne preko noći — uspjeti razriješiti jedan čvor za drugim, sve dok niti jedan ne
preostane i dok sve ne postane jasno. Tada ni onaj slabi čovjek sebe više neće biti u stanju zavaravati, što je
uostalom najviše štetilo njemu samom i oteţavalo njegov napredak. Naravno, u početku će se opirati, jer se
neredom hrani niţe ja kojemu se više sviĎa put manjeg otpora i put taštine, koje se rado samozavarava i u
neslozi postaje snaţnije. Ali, dugoročno, čak će i slab čovjek osjetiti da je osloboĎen kad iz njegovoga ţivota
 3

nestane oblaka. Kad istina svojom jasnoćom obasja ono što je prije bila nejasna situacija, više neće biti pitanja o
tome što je pravilan stav, što je pravedno, i što je ispravno djelovanje.
Svatko posjeduje dovoljno znanja o samome sebe — ili bi trebao teţiti da dosegne taj stupanj — da bi se zapitao,
»Na koji sam način u stanju pridonijeti svoj dio Boţjem naumu spasenja?« Mnogi nemaju zadatak da privlače
javnu pozornost. Ali tiho, zbog sebe samih, svi bi mogli i trebali početi ispunjavati svoj dio. Jer u okviru tog nauma
svatko ima svoj zadatak, čak i najslabiji. Za takvoga bi moglo biti dovoljno, i moţda bi to čak bio i vrhunac
njegovog postignuća da odbaci odreĎenu manu, da nešto razriješi sa svojim bliţnjim s kojim se zbog te svrhe i
inkarnirao, da svoja djela uskladi s Boţanskim zakonima, i da se odupre popuštanju svojim najniţim porivima. Od
drugih se traţi više; od svakoga uvijek ono što mu je najteže, čemu je potrebna najveća ustrajnost; svatko
pročišćava sebe i u sebi razvija sposobnost svoje razine razvoja i svoje snage.
Za one koji su napredniji u svome razvoju, ovaj proces pročišćavanja automatski vodi do sposobnosti
razrješavanja čvorova u njihovoj okolini i do raščišćavanja zamršenih situacija. Tako oni postiţu nešto što su i
trebali postići i pridonose Boţjem naumu spasenja, u kojem svaki čin suradnje toliko mnogo znači. A nakon toga
bit će i novih zadataka.
Vi ljudska bića ţelite biti sretna, svi vi, i mi to, naravno, razumijemo. Bez te čeţnje za srećom i savršenstvom u
ljudskoj duši ne bi bilo nikakvoga duhovnoga napretka. Ali samo ih je malo koji postavljaju pitanje, »Što ja mogu
pruţiti? Čime ja mogu pridonijeti Boţjem naumu spasenja?« Vi uvijek nešto zahtijevate, često ne kroz molitvu za
ispunjenje ovog ili onog, nego svojom samovoljom, svojim osjećajima, pa često čak i svojim razmišljanjem. Za
sebe ţelite najbolje, i nesretni ste zbog ţivotnih poteškoća.
Jeste li ikada zapitali Boga, »Što bih ja za Tebe mogao učiniti?« Jer onaj koji svoju vlastitu sreću postavlja kao
krajnji cilj — što je najčešći slučaj, čak i ako toga niste svjesni — prekida krug ţivog tijeka energije koji je temelj
svemu duhovnome. A u istom trenutku kad je krug prekinut, ujedno je i mrtav. Pretpostavimo da vam je ispunjena
jedna vaša osobita ţelja. Ako to dobro koje ste primili ima svoj krajnji cilj u vama samima, ono u vama ne moţe
ostati ţivo, i stoga će vaša sreća biti kratkotrajna. Samo onaj koji krug aktivno odrţava na ţivotu tako što je
neprestano svjestan ţelje i nadahnut tom ţeljom da sve ono što je primio u pomoći i milosti, u sreći i ispunjenju, u
boţanskom posredovanju i vodstvu dade u duhovnu upotrebu i u sluţbu Boţjega nauma o spasenju, samo onaj
moţe biti u stanju podrţavati i odrţavati ţivom svoju vlastitu radost.
Vi moţete dozvoliti Bogu da vas vodi, i to biste i trebali učiniti, tako da moţete postići ovu svrhu. Čovjek koji to
čini doista sudjeluje u boţanskome poretku, i njegova radost nikada neće postati prazna, niti će se isušiti, niti
umrijeti, nego će uvijek biti ţiva, pulsirajuća; zauvijek će samu sebe obnavljati. I samo je čovjek koji njeguje ovu
vrstu namjere vrijedan osobitog vodstva i boţanske pomoći.
Da, dragi moji, malo ljudi razmišlja na ovaj način. Obraćaju se Bogu i izraţavaju ţelje i zapovijedi, ali ništa nisu
voljni pruţiti Boţjemu svijetu, velikoj, ključnoj borbi. Razmislite o ovome, svi vi. Tkogod na ovaj način pristupa
Bogu moţe mu biti podareno više svjetlosti i pomoć da razriješi čvorove i da ima snage dobro upravljati svojim
malim čamcem, čak i u oluji, tako da će kroz nju proći ojačan i prosvijetljen, kakva je i Boţja volja.
 1

Pathwork lecture br. 2

25. ožujka 1957. godine

ODLUKE I ISKUŠENJA

Pozdravljam vas u ime Boga. Donosim vam Božje blagoslove.

Dragi moji prijatelji, Božja ljubav prožima sve što je stvoreno. To je životna sila, zraka koja se sa sobom susreće u
vječnome krugu, kao što se sve duhovno mora kretati u kružnoj dovršenosti. Sva stvorenja, svjesno ili nesvjesno,
tragaju za tom snažnom zrakom ljubavi. Čežnja za ovom ljubavlju nosi, privlači i potiče ljude i duhove. Svatko će
razumjeti tu čežnju u skladu sa stanjem svoga razvoja; stvarat će zaključke i slijediti ih svojom voljom i u svojim
mislima. Ili te osjećaje neće pravilno protumačiti, pa će dopustiti ta poticajna sila djeluje kroz njega, i da ga čak
odvede u pogreške. Ne razumijevajući pravu prirodu tih osjećaja i te potrage, čovjek će tragati za lažnim ciljevima i
lažnim ispunjenjem. MeĎutim, tko god dosegne stupanj razvoja na kojem već razumijeva što su zapravo ovi, do tad
nerazjašnjivi osjećaji čeznuća, načinio je ogroman korak. On će znati i u kojem ih pravcu treba usmjeravati. Tako će
se pojavljivati manje pogrešaka i nerazumijevanja sila vlastite duše, i čovjek će njihove poruke pravilnije prevoditi.
Ljubav prema Bogu, čežnja za Bogom pokretačka je sila u svakome ljudskome biću. Čak i oni koji još nisu pronašli
Boga, ili koji vjeruju da ne vjeruju u Boga, u svojoj duši skrivaju te snažne struje. Oni koji u svom duhovnom razvoju
dožive potpun preokret i svjesno prepoznaju Boga, ulaze u nov život. To se može dogoditi u samo jednoj inkarnaciji.
Onaj koji zakorači kroz ta vrata živjet će u već mnogo svjetlijem svijetu, pa ipak postoji još mnogo kapija kroz koje
treba proći.
Mnogima je ljudima život na ovoj Zemlji nerazumljiv. Ne mogu shvatiti njegovo značenje i svrhu, jer promatraju samo
svojim fizičkim očima. Još nisu uspostavili dodir sa svojim duhovnim vidom. Stoga im se sve doima besmislenim —
njihove tuge, njihova iskušenja, njihova osamljenost. Samo onaj koji razumije da je ovaj život jedno od mnogih
razdoblja učenja, jedna karika u dugačkome lancu, u početku će osjetiti povezanosti, a kasnije ih sve potpunije
shvaćati. Tada cilj toga čovjeka u ovome postojanju više neće biti trenutna sreća u ispunjenju svake
pojedine želje. Umjesto toga, svoju će viziju usmjeravati prema cjelini. Tako može podnijeti nevolje ovoga
života. I tako može položiti ispite i ispuniti uvjete koji su neophodni da bi zašao na viši stupanj postojanja, u trajnu
radost koju mu ne može oduzeti nikakva vanjska sila.
Sada bih želio govoriti o skupini ljudi koji su prošli kroz prva vrata, koji su već spoznali ove temeljne istine.
Takvi ljudi često ne napreduju onoliko dobro koliko bi mogli. Napokon, koliko će brzo svaki pojedinac napredovati
ovisi o njegovoj volji. Jedna osoba može jednostavno biti nošena strujom, i mora se mnogo, mnogo puta reinkarnirati
da bi nadrasla ili ispunila jednu stvar, doživljavajući je iznova i iznova. Druga osoba, koja je prepoznala temeljne
istine, izvući će svoje zaključke. Ona će tada svoj cilj usmjeriti prema svome duhovnom napretku — što ne
znači da će se povući od svojih ovozemaljskih nevolja. Suprotno tome, jer su ovozemaljski i duhovni
problemi vrlo tijesno povezani. A ovozemaljski je problem zapravo izraz osobitog duhovnog problema.
Razlika je samo u tome što se rješenje problema traži s različite točke gledišta. Samo onaj koji razriješi problem
na duhovnoj razini može pronaći njegovo istinsko rješenje.
Često vidimo da ljudi imaju odreĎene spoznaje, ali još uvijek sami ne mogu sve povezati. Još uvijek traže Boga i
znanje negdje izvan samih sebe, na primjer, povećavanjem svoga vanjskoga znanja, što je samo po sebi dobro, ali
ne dovoljno. Mora postojati neprestana ravnoteža. Usvojeno znanje mora se uvijek primjenjivati na osobnoj razni, i
iznutra svrstati i procijeniti, tako da se uspostavi ravnoteža. Da bi se postigao pravi napredak, morate rasti na obje
strane. Novo vanjsko znanje mora se usvojiti do stupnja do kojega je staro usvojeno i iznutra prihvaćeno. Znanje
nikada ne smije ostati teorija. Mora ga se staviti u djelovanje i ukorijeniti u vašem osobnom životu. Tako svaka
osoba treba proširiti svoje znanje o pravoj prirodi stvaranja i o duhovnim zakonima. Ali je vanjsko znanje samo jedan
 2

dio, kojega se ne smije uzeti kao cjelinu. Bez drugoga dijela, unutarnjega prihvaćanja, ne može biti skladnog
napretka, niti pravog ispunjenja, i stoga, zapravo, nikakvog napretka.
Morate se upoznati sa sobom, brinuti se o sebi, ispitivati sebe i usvojiti disciplinu kojom možete nadrasti
otpor koji je u početku tako težak. Morate promatrati sve svoje zamisli o samome sebi koje vam laskaju i s kojima
se tako lako možete zavesti. Tada ih morate odbaciti ili promijeniti. To je sasvim poseban rad, nešto što je za
svakoga od vas sasvim različito, pa ipak je njegov najveći dio sličan, ili može čak biti i isti. Kad govorimo o
duhovnom napretku ljudskoga bića, pod tim smatramo za svakoga od vas nešto sasvim različito. A vi, moji dragi,
trebate istraživati samoga sebe i zapitati se, »Koji skriveni dio mene još uvijek ne reagira prema jedinstvenoj
stvarnosti, prema duhovnim zakonima, makar i na istančanoj, unutarnjoj razini? Gdje mi nedostaje jasnoće u svezi s
odreĎenim stvarima u meni samome?«
Takvo bi se samoispitivanje trebalo odvijati cijelo vrijeme. Tada ćete biti u stanju polako odbaciti ono što u
vama još nije pravilno, i postajat ćete sretniji. Mora vam biti jasno kakve prepreke postoje u vama, a da biste stekli tu
jasnoću ,potrebna vam je unutarnja potraga, a isto tako i istinita unutrašnja volja i napor. Jer ako vam u bilo kojem
području nedostaje sreća, možete biti sigurni da je taj nedostatak povezan s odreĎenim unutrašnjim blokom. Da su
vaše želje jednostavno bile ispunjene, a da prije niste uklonili unutrašnje prepreke, to vas nikada ne bi moglo doista
usrećiti. Ne biste mogli izgraditi trajnu sreću; morala bi se raspršiti. Tek kad ste uspostavili unutrašnji sklad, istinski
skladan odnos s Bogom, tako da se u vama ostvaruju Njegovi zakoni, tek tada je vaša duša dovoljno zrela da bi
obuhvatila radost.
Ljudi se često pitaju o komunikaciji s Božjim svijetom. »Da«, kažu, »prilično sam siguran da je takva
komunikacija moguća, ali što to znači za mene? Zašto bi to meni bilo potrebno?« Moj odgovor glasi da vam takva
komunikacija može pružiti jedan od dijelova koji su neophodni za daljnji razvoj, odnosno pritjecanje izvana.
Štoviše, ta komunikacija daje naznake, pripomaže i usmjerava na potragu, razotkrivanje i primjenu vanjskoga znanja
na unutrašnje probleme, što je drugi neophodan dio razvoja. Za to vam je potrebno neprestano ohrabrenje, snaga i
blagoslov, osim sasvim odreĎene, stvarne pomoći. Pa ipak, čak i to možete dobiti putem duhovne komunikacije.
Oduvijek je bilo posebnih ljudi koji su posjedovali takvo znanje kojim su vodili druge. I u takvim je slučajevima Božji
svijet izravno djelatan, kao posrednik. OdreĎena je osoba više ili manje instrument Božjega svijeta. U jednom slučaju
utjecaj dolazi putem nadahnuća, u drugom djeluje izravnije. Ali je vanjska pomoć, na bilo koji način, važan dio
bez kojega ne možete. Možete ju smatrati materijalnom, graĎevnim ciglama, kojom morate nastaviti graditi svoj
život svojim vlastitim snagama, tako da je iskoristite najbolje što možete.
U svom sam se posljednjem predavanju nakratko osvrnuo na donošenje odluka. Pitali su me kako je moguće
uvijek znati koji je pravi postupak. To je jedna od stvari koje morate naučiti, iako se katkad doima teškim. Mnogi
ljudi mogu donositi odluke na vanjskoj razini, iako neki ne mogu činiti čak ni to. Međutim, veliki broj ljudi ne
može donositi unutrašnje odluke. Njihova osjećajna strujanja i unutrašnje, osjećajne reakcije u potpunosti ih
onemogućuju da iznutra donose odluke, a oni to čak ni ne znaju, budući je takav proces prikriven. Tek kad počnu
odmjeravati svoje najskrivenije porive i osjećaje počinju shvaćati što se zbiva. Tada mogu početi donositi
unutrašnje odluke. Nesposobnost donošenja unutrašnjih odluka pokazuje se ne samo u problemima koji se čine
izravno povezani s drugim ljudima, nego još više iznutra, u unutrašnjim stavovima, osjećajima i reakcijama.
Često je upravo onaj čovjek koji najiskrenije teži slijediti čežnju svoje duše prema dobru, onaj koji neće donijeti
odluku. Iako taj čovjek iskreno želi činiti ono što je dobro i pravedno, on zazire učiniti nešto što bi moglo ozlovoljiti
Boga. Plaši se da će učiniti nešto pogrešno, tako da ne čini ništa. On ne shvaća da time što ne donosi odluku
zapravo donosi odluku. Svijet, i ono što vi nazivate vremenom, nikada ne miruju. Sve je u struji života, i štogod
činili, uključujući i ono što ne činite, mora imati posljedice. Kad se sustežete od donošenja odluka, to znači
da još niste pronašli ključ svoje duše. Vi živite, a da toga vjerojatno niste svjesni, u strahu. Vi ne preuzimate
upravljanje svojim čamcem, vjerujući i nadajući se — ponovo nesvjesno — da će Bog ili sudbina umjesto vas donijeti
odluku. To se katkad čak može i dogoditi, ali, općenito, Božjemu svijetu nije dozvoljeno da se umiješa, jer je jedna
od stvari koje trebate naučiti preuzimanje odgovornosti za svoje odluke. Morate naučiti kako probiti tamni
oblak koji zatamnjuje istinu i stvara zbrku. To morate učiniti svojim vlastitim naporom, svojim osobnim duhovnim
trudom, svojom sve većom samosviješću.
 3

Težnja prema nadrastanju vašega otpora jedini je način na koji možete izoštriti svoju duhovnu viziju. Samo
na taj način možete shvatiti što postoji u vašoj vlastitoj duši, kao i oko vas. Morate naučiti procijeniti cjelokupnu i
često vrlo složenu situaciju, i razumjeti što je na kocki i za vas i za druge. Morate naučiti postići najviše moguće za
svoj duhovni razvoj i pročišćenje, putem razrješavanja do tad nerazriješenih problema. Trebate se suočiti s
problemom, umjesto da ga izbjegavate nalik noju koji sklanja glavu u pijesak.
Ako, nakon što ste se poduhvatili problema, dođete do zaključka da još niste sposobni donijeti odluku, jer
još niste u stanju zamijetiti kojim smjerom treba krenuti, nalazite se u sasvim različitom stanju. Tada možete
zamoliti Boga za nadahnuće i znanje, i tada ste ih spremni primiti i postupati prema njima. Potrebno ćete
prepoznavanje doživjeti kad ste se pripremili putem svojih vlastitih napora. Jedna je stvar izbjegavati odluku,
prikrivati sve što se na nju odnosi, i sasvim se sklanjati od problema. Sasvim je druga težiti istini i sa znanjem i
voljom odlučiti da ne donesete odluku sve dok, nakon još više osobnog napora, ne budete spremni donijeti pravu
odluku. A kad je odluka doista pravilna, u vama neće ostati ni tračka sumnje. Posljedica će biti sve dublji
unutrašnji mir i sklad duše. Samo na ovaj način možete postati kapetanom svoga broda.
Čovjek može prepoznati čistu istinu određene situacije i znati kakva bi za njega trebala biti prava akcija, ali
samo ako odbaci sve maske kojima sam sebi laska i sve što pothranjuje njegovo samozadovoljstvo i
uljuljkuje ga prema putu manjeg otpora. Kad čovjek cijeli svoj život proživi izbjegavajući donositi odluke, uslijedit
će reakcije i lančane reakcije. Stvara se duhovni oblik koji će zamaskirati čovjeka i u njegovom će mu sljedećem
životu otežati raspletanje čvorova i učenje o donošenju odluka. Stoga biste vi koji primate ove riječi trebali dobro
razmišljati o njima. Čak i s vašeg kratkovidnog ljudskog stajališta izbjegavanje donošenja odluka uzrokovat
će veliko zlo, ne samo u duhovnim, nego isto tako i u sasvim ovozemaljskim stvarima. To je tako čak i sa
stajališta vašeg sebičnog ega, kako ćete shvatiti kad jednom zaĎete onkraj svoje kratkovidnosti. Vi sami morate
izgraditi svoju sreću u potpunosti slijedeći duhovne zakone. Bez takve odluke ne može biti nikakve
dobrobiti.
A sada, ima li kakvih pitanja?
PITANJE: Trebalo bi da duše u nižim sferama podnose veliku bol. Kako se onda čini da Lucifer, koji je najgori od
svih zlih duhova, ne pati? Je li to pravedno?
ODGOVOR: Vi ljudska bića uvijek mislite kako nema ničega goreg od boli. Pa ipak postoji nešto teže, a to je
stupanj prije onoga na kojemu duša osjeća bol. Kad osjećate bol, već ste za korak bliže Bogu. Rado bih vam
to objasnio, tako da možete osjetiti veličanstvenost Stvaranja, i da uvidite kako mračne sile na kraju moraju pasti u
Božje ruke.
Dat ću vam ovaj primjer: Lucifer ima svoje pristaše; i u njegovom kraljevstvu postoji hijerarhija jako moćnih i
manje moćnih bića. Ako takav moćni pristaša ne izvrši svoj zadatak koji mu je bio dodijeljen — možda nije
uspio omesti ljudsko biće koje slijedi svoj put prema Bogu, jer je ljudsko biće upotrijebilo svoju slobodnu
volju i oduprlo se iskušenju — gubit će sve više i više od svoje moći, sve dok na kraju njega samoga ne
počnu mučiti njegovi srodni zli duhovi. A onaj koji se naĎe u velikom bolu mora doći bliže Bogu, jer onda je
njegova potreba za Bogom najveća. Tako, što »niže« tone u mračne sfere, to se »više« zapravo uzdiže. Što je
udaljeniji od boli, to je veći unutrašnji nesklad; a Lucifer je u najvećem neskladu. Što je veći nesklad, to će se
unutrašnje struje morati više uskladiti. To se nastavlja sve dok takvo biće ne dosegne točku na kojoj svoj unutrašnji
sklad može povećati čak i bez boli. Kasnije će nadrastanje različitih otpora zamijeniti bol, sve dok konačno ni
borba protiv otpora više neće biti potrebna. Svatko od vas može dobiti uvid u ovaj proces kad se prisjetite koliko
ste bliže unutarnjem skladu dok doživljavate čisti bol, nego kad vas zapravo ništa ne boli nego ste uznemireni, kad
se bunite, kad ste razapeti u mnogim smjerovima, kad vas opsjedaju neskladni osjećaji. Stoga, što više Božji
zakoni proširuju svoj utjecaj, to će sve manje pristaša Lucifer imati na kraju.
PITANJE: Zašto čovjek osjeća da ga je Bog napustio, zašto se upravo dok prolazi kroz najteža razdoblja osjeća da
nema pomoći od viših razina?
ODGOVOR: Često je to tako. Kad ste u iskušenju, ponajprije učite kako postići svoj cilj pomoću duhovne zaštite.
Tada će se taj zaštitni utjecaj malo izmaknuti i vi ćete ostati prepušteni sami sebi, da tako kažemo, na istoj
 4

udaljenosti i od božanskih i od mračnih sila. Morate stajati na svojim nogama i djelovati svojom vlastitom
voljom. A tada, kad ste se oduprli iskušenju, povremeno će mračnim silama biti dopušteno da vam se sasvim
približe — iako je božanska ljubav uvijek u blizini, i promatra odvija li se sve dobro — tako da još i čvršće možete
stajati na svojim vlastitim nogama. Tek ste tada dovoljno snažni da Bog u potpunosti može računati na vas; tek
tada možete biti sigurni da ste ovladali svojim nižim ja, svojom slabošću kojoj je potrebna upravo ova vrsta
iskušavanja. To je proces. Tada, u takozvanim povoljnim razdobljima, prikupljate novu snagu za sljedeće razdoblje
iskušavanja i uživate u plodovima onoga što ste već postigli dok se uzemljujete na tom novom mjestu.
Stvar je svakoga ljudskoga bića da se okoristi oružjima duhovnoga zakona i da se s njima bori. Niti jedan vam zao
duh, makar bio i najmoćniji, ništa ne može učiniti, osim ako vi to dozvolite. U onome trenutku kad ste pobijedili
svoje niže ja, vi ste se u potpunosti zaštitili. Evo što morate učiniti: boriti se! To ne znači da se od vaš previše
traži. Razdoblja kad ljudsko biće osjeća osamljenost dolaze samo kad je ono spremno iskoristiti svoju volju da bi se
zauzelo za sebe bez druge pomoći. Vaša je unutarnja volja uvijek najvažniji čimbenik, ali od vas se nikada neće
očekivati više nego što ste sposobni postići.
PITANJE: Ali mnogo je ljudi koji toliko mnogo pate da ne mogu prikupiti svoje snage. Na primjer, čovjek se razboli
od bolesti za koju zna da od nje mora umrijeti. Što bi takav čovjek trebao učiniti?
ODGOVOR: Čovjek često upravo s takvim ljudima doživljava da oni nailaze na svoja iskušenja, više nego ljudi koji
jednostavno žive prosječnim životom. Oni koje je sudbina osobito teško označila često su mnogo sposobniji
izdržati svoja iskušenja prihvaćajući ih takva kakva jesu, i učeći iz njih ono što je neophodno, voljno
uzimajući svoj križ, umjesto da se svađaju sa sudbinom. Ponovo moram naglasiti da Bog nikada nikome ne
daje više nego što taj čovjek može, ili bi mogao, podnijeti i ispuniti, samo ako je voljan. Vi, ljudska bića, niste
u stanju prosuĎivati unutrašnji izvor drugih, i ono što oni s tim izvorom čine — puštaju li ga da leži zatrpan, ili ga
usmjeravaju krivim putem. Štoviše, vi se uvijek držite pogrešnih uvjerenja da su smrt i bol najgore što vam se može
dogoditi. Ovdje govorim o tjelesnoj smrti, koja se nikako ne može smatrati kaznom. Duhovna je smrt teža, a ona se
nalazi na kraju puta manjeg otpora.
PITANJE: Što je duhovna smrt?
ODGOVOR: Duhovna smrt znači svjesnu ili nesvjesnu predaju silama tmine, što znači, odvajanje od Božjega
svijeta. Tako da ne postoje samo duhovi koji su odvojeni od Boga, nego isto tako i ljudi. Oni se neće pridružiti
njegovim redovima, jer im se više sviĎa put manjeg otpora i popuštanje svojim slabostima. Na taj način oni pripadaju
zemlji mrtvih. To je duhovna smrt. Ali takvo stanje ni na koji način nije vječno.
 1
Pathwork lekcija broj 3
9. travanj. 1957.

IZABERITE SVOJU SUDBINU – VOLJA ZA PROMJENOM

Kad se entitet inkarnira u sljedeći ţivot na zemlji, sa sobom nosi zadatke koje mora ispuniti; plan je
određen. U mnogim slučajevima duh ima pravo raspravljati o svojoj budućnosti s onim duhovima
koji su odgovorni za to: zbog toga on moţe surađivati – do određene mjere u skladu s njegovom
već postignutom mudrošću i sposobnošću da donese sud o tome kako će se njegova sudbina
razvijati. Jer kad je u stanju duha entitet ima širi pogled nego kad je u tijelu i razumije da svrha
života nije u tome da bude udoban koliko je moguće, nego da bude razvoj prema višem stanju,
da bi se doseglo savršeno blaženstvo brzinom koja je moguća – stanje koje ne postoji na
zemlji. Duh zna da samo kroz duhovni napor moţe njegovo duhovno znanje proţeti njegov intelekt,
ali kao duh on također zna da ne moţe lako postići ovo ili ono jednom kad se inkarnira, teškoće,
testovi i tzv. katastrofe su često potrebne da bi nekoga vratile ili dovele na pravi put i usmjerile na
pravo ponašanje.
Memorija se gubi automatski u momentu kada materija zaokruţi duh. To je bitno, jer duhovna
svjesnost se mora ponovno izboriti, a to se moţe dogoditi samo ako jedinka kroz teškoće istraţuje
u sebi – ne samo izvan i u generalnim pojmovina – tko je Bog i što je bit stvaranja. Samo unutar
vlastite duše jedinka moţe prepoznati najdublje značenje i svrhu vlastitoga ţivota, zajedno s
individualnim zadacima koje mora ispuniti. Kako bilo, oni koji konstantno dopuštaju sebi da budu
impresionirani vanjskim aspektima ţivota, gube to unutarnje značenje i katkada moraju ići iz ţivota u
ţivot bez puno napretka, stalno se inkarniraju zbog istoga razloga.
Duh zna opasnosti zemaljskoga ţivota, ali također zna da ako ţivi ţivot na pravi način, s duhovnoga
stajališta da se on ili ona moţe na zemlji nesrazmjerno brţe razviti nego u duhovnom svijetu, upravo
zato što je to lakše na zemlji. Teškoće na zemlji su uglavnom povezane s materijom i sve što je u to
uključeno. To je djelomično zato što je memorija ugašena i mora biti ponovno vraćena, i djelomično
zato jer materija sadrţi toliko iskušenja. Samo oni koji nadvladaju te teškoće mogu pobijediti i učiniti
najbolje iz svojih ţivota na zemlji. Duhovi koji se inkarniraju znaju da trebaju poteškoće da ih
prodrmaju i probude tako da ne budu zarobljeni u materiji i u svemu što ih u materiji privlači. Zbog
tog prije inkarnacije duh moţe zatraţiti više biće: »Preklinjem te, pomozi mi ne samo tvojom
snagom i vodstvom nego također ako vidiš da ne ispunjavam svoj zadatak, tada mi šalji testove i
pokuse, jer kad ih dobijem, imat ću bolju šansu da se osvijestim i vidim svoj ţivot s drugoga
stajališta nego kad sve funkcionira pravilno i bez otpora, kad su sve moje ţelje uvijek ispunjene
unutar mogućega.«
Tako je vaţno za vas, dragi moji, da spoznate od događaja u vašem ţivotu koji se prividno
ponavljaju da ste ih vi izabrali i planirali dok ste još imali širu viziju, prije nego što je materija
okruţila vaš duh. Bit će vam od pomoći da to znate. Jako ambiciozan duh moţe katkada zatraţiti
naročito tešku sudbinu znajući jasno u stanju oslobođenosti od materije da će bol od koje će patiti
biti malena i kratkotrajna u usporedbi s onim što će steći. Ovi bi trebalo pothranjivati vaše misli.
Savjetujem svakome od vas, moji prijatelji, da razmislite o svom ţivotu i svojim ispitima i patnjama.
Traţite u sebi cjelokupnom voljom i odgovori će Vam biti dani, osjetit ćete ih, dobit ćete uvide. Za to
također trebate učiti. Nemojte misliti da će sposobnost meditiranja doći sama. Ali nagrada je valika i
istinski puna blaţenstva i vrijedna truda. Kad duhovni svijet prepozna da osoba to čini s iskreno
dobrom voljom tada će joj biti dano vodstvo također i izvana, i dobit će pomoć za ono što treba.
 2
Katkada duh spozna nakon što je ţivot završio, kad je odbacio materijalni oklop da nije ispunio sve
što je planirao; često mu se dopušta da kompletira prošlu inkarnaciju u stanju duha, da završi
zadatke koje je već započeo i da skine neko breme, da moţe kao duh nastaviti biti umiješan s
obitelji ili bilo kojom grupom ljudi na zemlji s kojom je imao namjeru ostvariti neki zadatak, samo je
to sada u stanju duha puno teţe. Lakše je u tom smislu da mu je vraćena jasna vizija, da mu je
vraćena ugašena memorija, i jedinka razmije o čemu je riječ, ali je mnogo teţe jer je mogućnost
efektivnog rada tako znatno reducirana. Npr. ţiva osoba moţe utjecati na dugu specijalno uspješno
tako da nadvlada svoje pogreške. Takav indirektni utjecaj je uspješan i trajan. Primjer je uvijek više
uvjerljiv nego riječi, uvjeranja ili prisiljavanja drugog, bez obzira na dobru namjeru. U stupnju u
kojem nadvladate svoje vlastite slabosti, potvrdite duhovne zakone u sebi i učite voljeti, pribliţit ćete
se ljudima tamo gdje trebate. To mora biti tako jer je u skladu duhovnim zakonima. Taj indirektni
utjecaj postaje vidljiv svakome. Kao neinkarnirani duh vi to ne moţete učiniti, jer većina ljudi nije
otvorena da primi ono što im duh pokušava prenijeti preko nadahnuća; a čak i kad to prime, često
to krivo interpretiraju ili zaborave, tako da je to puno teţe i traje puno duţe za duha da završi zadatak
započet na zemlji – ako ga uopće uspije završiti. Jedinka će opet trebati drugi ţivot na zemlji za tu
svrhu.
Zbog toga svako ljudsko biće i svaki duh izgrađuje svijet u kojem on ţivi. Vi gradite svoj dom u
duhovnom svijetu nakon svoga ţivota na zemlji i vi gradite svoj budući ţivot na zemlji. Svaki čin,
misao i osjećaj imaju svoj oblik koji onda gradi duhovni dom – iako samo privremeno – kao i
sudbinske događaja u budućoj inkarnaciji. Sve to predstavlja ne samo prirodni rezultat osobnoga
ponašanja, karaktera i izgleda, nego tako konstruirane duhovne forme pokazuju točno što ta jedinka
treba za svoj budući razvoj.
Događaji koje donosi sudbina su duhovne forme koje se moraju manifestirati na konkretan način.
Ako su zbog neznanja duhovnih zakona stvorene nepovoljne forme, svaka jedinka ih mora sama
rastvoriti, a to se moţe samo dogoditi ako idete duhovnim putem unutarnje discipline,
samospoznaje i istraţivanja sebe.
Za sve to trebate snagu volje. Mnogi će od vas će reći: »To je u redu. No, jedna je osoba rođena s
jakom voljom, a druga nije. Kako to moţe učiniti netko tko nije dobio nikakvu jaku volju?« Dopustite
da vam objasnim. Snagu volje kao i svaku drugu kvalitetu morate vi izgraditi. Osoba rođena s jakom
voljom morala je to izgraditi u prošlosti, tako da je sada ima. Ako se to nije dogodilo do sada, osoba
je mora izgraditi u ovoj inkarnaciji. To vrijedi i za sve ostale kvalitete, kao što je sposobnost za
ljubav, toleranciju, ljubaznost i sve druge. Sada vam ţelim pokazati kako moţete postići snagu volje.
Bog od vas nikad ne traţi nemoguće.
Snaga je direktni rezultat razumijevanja i znanja na temelju kojega moţete odlučiti. Jer svako biće
ima određenu količinu snage i potpuno ovisi o njemu u kojem smjeru će je upotrijebiti. Mnogi ljudi
gube snagu bilo u nepotrebnim naporima koji ne stvaraju ništa duhovno vrijedno ili je daju u
bolesne emocije, a one troše mnogo energije. Duhovni je zakon da se energija korištena za
duhovno pozitivne ciljeve sama obnavlja. No, ako se energija zaustavi u negativnim kruţnim
tokovima neduhovnih ciljeva, ona se ne obnavlja. To vidite često kod ljudi koji čine puno dobra -
kao da imaju nadljudsku snagu. Zato je prvi korak prema snazi volje razmišljati, ili kako to vi zovete
meditirati na pravi način. Jer netko tko je dosegao određeno razumijevnje, lakše će donijeti
odgovarajuću unutarnju odluku, i vanjsku odluku koja proizlazi iz unutarnje.
To je odluka i unutarnja preorijentacija kada osoba moţe reći: “Dakle ţivim na zemlji iz određenog
razloga. Moţda mi nedostaje snage volje da ispunim svrhu moje egzistencije, što moţda
onemogućuje da nadiđem svoje otpore, ali zamolit ću Boga da mi da snagu volje, jer suštinski ţelim
ono što je dobro, volim Boga i ţelim Mu udovoljiti. I također, uzet ću si vremena i učiniti mali napor
da dosegnem te stvari i otvorim sebe boţanskom prosvjetljenju i stalno se posvećujem, dnevno oko
 3
20 – 30 minuta, mojem duhovnom ţivotu. I ako shvatim u početku da još uvijek nemam snagu
volje, tada ću meditirati o tom problemu, u dijalogu s Bogom i Kristom, koji je ovdje da mi
pomogne, i s mojim duhovnim pomagačima koji također čekaju da mi pomognu u slučaju da
ispunim uvjete da bih primio učenje, da postignem uvide, i tako da pomognem mojoj još uvijek
slaboj volji da raste.”
Svatko to moţe učiniti. Toliko snage volje, toliko samodiscipline je dostupno svakome. Ne morate
početi s onim najteţim; ne počinjete s krovom kad gradite kuću, nego s temeljima. Smisao je
podignuti energiju i ushićenost. Kada na kraju osoba odluči i ustraje u odluci – koja nije preteška ili
prevelika za nekoga – tada će također pomoći i duhovni svijet da se njezina snaga volje pojača,
tako da će slijedeći koraci u razvoju biti puno lakši. To vam mogu obećati, moji prijatelji, a neki to
već mogu potvrditi. I zbog toga će svaka osoba kojoj nedostaje snage volje, na duţi rok, imati isto
tako snaţnu volju kao i oni koji su rođeni s njom.
Osoba koja razumije što je u pitanju i u koje područje treba usmjeriti najviše koncentracije, i ona
koja premjesti svoje razumijevanje iz površnog intelektualnog nivoa u dublje nivoe svoga bića, bit će
sposobna da poduzme potrebne korake. To se dešava kroz redovito meditiranje na pravi način, koje
također mora biti naučeno kao dio ovog Puta. Ta odluka da jačate snagu volje je unutarnja odluka
koja se svako malo mora potvrđivati. Da sumiram: da biste postigli snagu volje, prvo, postignite
razumijevanje, i drugo, odlučite kako slijedi iz toga. Dakle, ako nemate snagu volje, nedostaje vam
prosvjetljeno razumijevanje o čemu se radi, iako moţete imati nejasni osjećaj o tome, ali vaša duša
nije proţeta njime, moţda zato što se nešto opire u vama i vezano je za ugodno, nedisciplinirano
staro ponašanje, tada ste podijeljeni iznutra. Jedan dio ima nešto duhovnog znanja, no drugi dio ne
povlači zaključke iz onog što nejasno osjećate – činjenica je da stvarno ne ţelite znati. To je zato
što prvi korak mora biti produbljivanje površnog znanja, da prvo na tome radite, tako da cijela
ličnost bude proţeta znanjem. Ako to prvo učinite – a to moţete ako si uzmete malo vremena i truda
– sigurno ćete moći odlučiti i imati snagu volje da usmjerite svoj ţivot i vašu energiju u smjeru
duhovnog, prepoznajući da se samo na taj način mogu riješiti problemi u vašem zemaljskom ţivotu
– i samo na taj način. I to je način kako osoba stvara u sebi takvu snaţnu energiju da će svi
slijedeći koraci na Putu biti lakši i lakši. Kao i uvijek, i u svemu, početak je najteţi.
Iz naše perspektive, često promatramo da osoba koja vjeruje da nema snaţnu volju, da bi je ona
imala kad bi usmjerila raspoloţivu energiju u pravi kanal, samo kad bi okrenula gumb. Samo uvid u
potrebu te promjene dovest će do akcije. Tako dugo dok se ona obmanjuje vjerovanjem da moţe
činiti bez toga, ona neće činiti nego polagano hodati kao i prije. Ako slijeđenje ovog Puta izgleda
konforno, bez obzira što to podrazumijevalo, znači da odnos prema Bogu nije potpuno harmoničan.
Zbog toga, ako nalazite sebe u toj situaciji, počnite misliti o Bogu i o Kristu, umjesto da bjeţite od
takve kontemplacije. I onda ćete morati priznati, bez obzira u što stvarno vjerujete, ili ne vjerujete –
uz pretpostavku da niste ateist – da dugujete Bogu nešto paţnje. Moţete se također zahvaljivati
Kristu za sve što je učinio za vas iz ljubavi. Tko god meditira i zrcali stvari na ovaj način doći će do
prave odluke i moći će ispravno odlučiti, tako da njegov ţivot postane ţivljenje religije, a ne samo
teorija.
Da li mislite da mi očekujemo previše od vas? Da li je previše da posvetite malo vremena i napora
svaki dan da pogledate u sebe, da pronađete područja gdje nešto nedostaje, i da unaprijedite svoj
duhovni napredak. I ako snaga volje nije tu i preteško je da provodite svoju dnevnu disciplinu, tada,
nakon što ste traţili pomoć, traţite u sebi da nađete što je to što vas tako sprječava. Ako ste
prestrašeni da bi mogli pronaći nešto što bi radije zadrţali pokopano, tada moţete imati koristi od
jednostavne logike koja će vam reći da ništa ne ostaje skriveno od Boga i duhovnog svijeta – pa
čak ni od vas samih, jednom kada se vratite u taj svijet. Što prije izađe na površinu, to će biti bolje
za vas i lakše ćete s tim izaći na kraj. Jer vi znate da ono što je skriveno donosi daleko veće
konflikte nego ono što je nepokriveno, prepoznato i integrirano. Vaši psiholozi to također znaju, tako
 4
da ste veoma svjesni činjenice da nećete ništa dobiti ako zatvorite oči prema onome što je u
vama. Mislite o tome duboko, tako da se ovo znanje ukorijeni u vašu dušu. To će biti vaš najveći
dobitak.
Kada ste nadvladali početne teškoće i postigli neku vrstu majstorstva nad sobom, najmanje u tom
aspektu, tada će vam duhovni svijet pokazati slijedeći korak na vašem Putu, što treba biti prorađeno
i izboreno. Ţivot će vam to predstaviti. Kad ste naučili da meditirate na pravi način, tad ćete iznaći
kako da promatrate svaki događaj u vašem svakodnevnom ţivotu s otvorenim očima, da razumijete
njegovu poruku.
Čak i oni prijatelji koji su nadvladali početne teškoće ne koriste njihov tihi sat na najbolji način.
Meditiraju prečesto o generalnim stvarima, uvijek na isti način, ne samo kad mole za druge ljude,
nego i za same sebe. Vaše meditacije i molitve moraju varirati; vi morate osjetiti slijedeći korak
vašeg razvoja, a kada niste toga svjesni, bit će vam dan uvid ako traţite pošteno, okrećući oči
prema onome što mora biti spoznato, naučeno, nadvladano i prihvaćeno. Uzmite specifični problem
da biste našli smjer Puta prema Bogu i Kristu, i vaši duhovni prijatelji koji su tako blizu i čiji je
zadatak da vam pomaţu u tome, će pomoći. Na taj način vaše će molitve postati ţive. Tada, nakon
što ste traţili pomoć da biste prepoznali vaše probleme i dobili snagu da ih riješite, budite tihi i
slušajte u sebi, onda mislite, ili bolje pustite vaše misli na površinu i dozvolite im da vas intuitivno
vode. Nakon nekog vremena povezanost će postati jasna. Vi ćete znati od kuda dolazi problem,
zašto ste reagirali tako kako ste reagirali, i povećana svjesnost vaših unutarnjih strujanja će vam
pomoći da idete naprijed.
Svaki dan tako rješavajte probleme da bi ste suočili s hrabrošću sa svojom unutarnjom istinom.
Kultivirajte plodonosne misli; razmišljate o svemu jasno i nezavisno. Tako će vaš duhovni ţivot
postati više produktivan, jer će biti ţiv, zato će se stalno mijenjati. Neće biti rigidna formula koja se
svakodnevno ponavlja. I tako će se vaš odnos s Bogom razvijati prema harmoniji.
Razmislite o mojim riječima koje su mi bile dozvoljene da vam ih kaţem danas. One vam trebaju
pomoći da napredujete malo dalje na vašem putu. I tada smo i mi ispunili svoj zadatak. Kad kaţem
“mi”, ţelim objasniti da ja nisam jedini koji je umiješan u ovaj kontakt, nego i drugi prijatelji duhovi
također sudjeluju koji imaju svoje jako specifične uloge, kao što je i moj zadatak da vam govorim.
Jer nije lako uspostaviti takvu vrstu kontakta kao što mnogi misle, čak kad je prisutna mogućnost
transmisije.
Mi duhovi, koji radimo ovdje, uţivamo kada vidimo da vas te riječi dovode malo bliţe Bogu, vašem
realnom Ja, vašoj sreći i unutarnjoj harmoniji. Primite blagoslov spasenja, neka vas proţimlje. Idite
s Bogom, idite u miru. Neka Bog bude s vama.
 1

Pathwork lecture broj 4

22. travnja 1957. godine

ZAMORENOST SVIJETOM
Pozdravljam vas u ime Boga. Donosim vam Boţji blagoslov.
Dragi moji prijatelji, budući neki od vas razmišljaju o zamorenosti koju izaziva svijet — o neodređenoj čeţnji ili
sjeti ili tuzi koja vas pokatkad obuzima — rado bih izabrao ovaj predmet kao sadrţaj današnjega predavanja.
Taj osjećaj izrasta iz nekoliko korijena, stoga postoji mnoštvo mogućih uzroka ovom zamoru svijetom. Naravno,
svjesno ili nesvjesno, ovdje ulogu igra i čeţnja za Bogom i savršenstvom, kao i čeţnja za onim jednim jedinim
duhovnim domom koja se skriva u svakome ljudskome biću. Jer ovdje na Zemlji vi ste samo posjetitelji, ovo nije
vaš pravi dom. Ali to nikada nije najvaţniji razlog za ovu neodređenu sjetu. Pozadina ovog osjećaja je sloţenija, i
upravo vam o tome sada ţelim govoriti.
Kad se ljudi u svojoj duši na bilo koji način odmetnu od boţanskih zakona — a što ste toga manje svjesni,
odstupanje je veće — tada ih povremeno moţe obuzeti nejasan osjećaj tuge i čeţnje; kao da se javlja njihovo
više ja i ohrabruje ih da shvate kako nešto s njima nije sasvim u redu. Na primjer, ljudi ne znaju kako se u
pravom smislu te riječi otvoriti ljubavi; oni ne mogu izraziti osjećaj koji je u ţivotu ljudskoga bića najvaţniji.
Posljedica je da im se ljubav ne vraća na pravilan način koji bi ih ispunio. Tada njihova duša odgovara
osjećajem zamorenosti.
Ljudi često misle da su jako sposobni za ljubav — a to čak i moţe biti istina — ali ta se sposobnost ne ulijeva u
pravi kanal, jer je sprečavaju iskrivljenosti duše. Ta iskrivljenja mogu biti sasvim različita, kao što je strah da je
čovjekov ego previše očigledan. Sasvim se često zamjećuje da ljudska bića doista čeznu za ljubavlju i da su čak
voljna pruţiti ljubav, ali pod jednim uvjetom — da najprije njih netko voli. Takav »siguran posao« ne samo da
zaključava vrata, nego, kao što sam prije spomenuo, uzrokuje iskrivljenje duše koje moţe izazvati osjećaj
zamorenosti svijetom, budući čovjek ostaje osamljen. Strah čovjekov kaţe, »Ako ja prvi pruţim ljubav, a da
nisam siguran da ću zauzvrat biti voljen, moţe nastradati moj ponos, mogu biti povrijeđen, drugi mi mogu zadati
bol«.
Strah od razočarenja znak je pretjerane osjetljivosti, a pretjerana je osjetljivost znak laţnog osjećaja vlastite
vrijednosti. Cijeli se ovaj unutarnji proces vrti oko ega, a to sprečava struju istinske ljubavi, izazivajući suprotan
učinak. Ta se zapreka okreće protiv boţanskoga zakona, i stoga duša mora patiti. Onoga trenutka kad čovjek
ponovo uključi »unutarnji prekidač« tako da ranjivost koje se plaši, kao i strah od onoga što bi se moglo
dogoditi, više ne shvaća tako ozbiljno, moţe pruţiti svoju ljubav nedirnutu i nepromijenjenu, jer »ti«, sa svim
onim što mu nedostaje i za čim čezne, postat će vaţniji od »ja« s njegovom taštinom i ponosom. Tada će
nestati osjećaj nezadovoljstva, nejasne čeţnje, budući čovjek ispunjava najvaţniju djelatnost ljudske prirode i
tako je u skladu s Bogom i sa svojim vlastitim višim ja, barem u ovom smislu.
Nemojte me krivo shvatiti. Ne pokušavam nagovijestiti da čovjek koji posjeduje upravo ovo krivo shvaćanje u
svakom slučaju mora biti sebičan. On moţe biti čak i manje sebičan od onoga koji je već otkrio ključ ovoga
problema. Trebalo bi razlikovati između sebičnosti i samoţivosti. Obje su osobine pogrešne, ali njihov učinak
nije uvijek isti. Ne ţelim čak ni nagovijestiti da bi takav čovjek mogao biti sitničav i da bi nerado pruţao. U
neznanju se jednostavno događa da iskreni osjećaji krenu krivim putem, kroz niţe ja i u krivom smjeru.
Čak se ne radi ni o tome da pojedinci kojima ovaj opis odgovara ne mogu voljeti sve. Oko njih moţe biti nekoliko
ljudi kojima oni otkrivaju svoju ljubav. Pa ipak, oni neće moći izbjeći nejasan osjećaj zamorenosti. To se događa
stoga što, ako je energija njihovih osjećaja usmjerena pravim putem, čak i samo onom malom broju ljudi, tada
njihova ljubav ne bi bila usredotočena samo na taj mali broj, nego bi se širila prema svima u njihovoj okolini koji
mogu izazvati pozitivne osjećaje. Tada bi pruţali potpuno predanu ljubav, ne bi se plašili riskirati, čak i do tog
stupnja da bi s ljubavlju pridavali jednaku vaţnost osjećajima drugog čovjeka kao i svojim vlastitima.
Prijatelji moji, to se ne moţe uzeti zdravo za gotovo, jer bez obzira koliko se vi intelektualno i u načelu mogli s
ovim sloţiti, osjećaji zaostaju, osim u vrlo rijetkim slučajevima. Prirodno je da će vaša ljubav prema vašim
 2

bliţnjima biti različita u odnosu na različite pojedince, različita ne samo stoga što vi, ljudska bića, smatrate da je
prirodno neke ljude voljeti više nego ostale — a sve dok vas vaš stupanj razvoja zadrţava u krugu ponovnog
rađanja, ne moţe se ni očekivati da vjerujete u nešto drugo. Isto tako, iz svoga iskustva znate da je vaša ljubav
prema majci različita od ljubavi prema supruţniku, da je vaša ljubav prema sestri ili bratu različita od ljubavi
prema djetetu, da je vaša ljubav prema ocu različita od vaše ljubavi prema prijatelju, i da se čak razlikuje od
prijatelja do prijatelja. Toliko je mnogo različitosti u strujanjima ljubavi, a ustrojstvo i oblik svake od njih počiva u
duhu. Njihove se boje, sjenke, zvuci i mirisi uvelike razlikuju. A ljudska bi sposobnost za ljubav bila dovoljno
velika da proizvede sve one različite energetske struje, samo kad bolesne sklonosti ega tome ne bi stajale na
putu.
Kad nekoga volite, često imate nejasan osjećaj da na taj način nekome drugome, koga ţelite još više voljeti,
oduzimate dio ljubavi, a isti osjećaj imate i u odnosu na nečiju ljubav prema vama; kao da će jedan čovjek biti
uskraćen u korist drugoga. Pa ipak, istinska je, zdrava ljubav nedjeljiva; nikada se ne smanjuje. Što više ljubavi
pruţate, to se ona više umnoţava. Ne bih ţelio da me ovdje krivo shvatite: ne govorim o seksualnosti i erosu. To
se odnosi na vječni zakon, a vi u samima sebi morate pronaći istinu. Tako je i s Bogom, koji voli svoju
nebrojenu djecu, i koji uvijek voli sve više, a nikada manje.
Kako je moguće doseći istinsku, zdravu ljubav? Ne tako da sebe prisiljavate na ljubav; tako ne moţete uspjeti.
Moţete je doseći samo neizravno, počevši od sebe, odnosno samoispitivanjem, izbjegavajući da sami sebe
varate. Otkrijte veličinu svoga ega, svoju preosjetljivost, svoju taštinu, svoj ponos, i uloge koje oni igraju. Tko
god ovo shvati, napravio je prvi korak prema osvajanju istinske, iskrene ljubavi, a tako i prema odstranjivanju
osjećaja ţelje, tuge, čeţnje, ili kako ih god ţelite nazvati. Samo se vi moţete zagledati u svoju dušu, pa ako
otkrijete da s vama nije sve u redu, tada isto tako znate da je vašoj duši potrebno da je iscijelite.
Kad netko svu svoju ljubav usredotoči na jednu osobu, i, kao što sam već objasnio, ako to čini na pogrešan
način jer mu duša u tom području nije zdrava, tada će ga ta ljubav prema jednoj osobi oslabiti. Moţe biti toliko u
strahu da će izgubiti ljubav druge osobe da ne moţe biti vjeran svome vlastitome ja, i tako će doista poniziti sam
sebe, a poniziti će ga i druga osoba. To će se dogoditi na nezdrav način, zbog slabosti i straha, a ne zbog
snage. Zapravo, ljudi često vjeruju da je samoponiţavanje znak stvarne, velike ljubavi; oni se, međutim, varaju.
Drugi se pak upravo toga plaše — da će biti poniţeni — i tako potpuno odbacuju previše snaţne osjećaje.
Kad volite zdravo i istinski, nikada nećete u pitanje dovesti svoje dostojanstvo. Moţda se morate odreći upornih
tvrdnji da svoje dostojanstvo morate očuvati pod svaku cijenu, ali upravo zato što se odričete upornog
zahtijevanja da odrţite dostojanstvo, moţete dobiti ono čega ste se bili spremni odreći. To je nepromjenjiv
duhovni zakon. U svojoj ćete duši sasvim jasno razlučiti da se morate odreći svoga ponosa, vaţnosti svoga ega,
ali da se ne morate odreći toga da budete iskreni prema samima sebi. To je u početku moţda teško razumjeti,
ali meditirajte o tome i zamijetit ćete razliku. S onim koji moţe istinski voljeti, bez straha da će netko povrijediti
njegov sitni ponos ili da će izgubiti neke prednosti, nitko nikada neće krivo postupati, ako on sam pripazi da
zbog straha od gubitka ljubavi voljene osobe ne izda svoju vlastitu čestitost. Moţe doţivjeti razočarenje, ali neće
biti nezasluţeno poniţen. Prava vas ljubav nikada neće dovesti do gubitka dostojanstva; uvijek ćete biti u stanju
zauzeti se za sebe. Zdravo dostojanstvo priskrbit će vam poštovanje, a ne poniţenje ili iskorištavanje. Zdrava će
vam ljubav otvoriti oči, a neće vas oslijepiti; osnaţit će vas, a ne oslabiti, i navest će vas da uvijek budete odani
sami sebi, zbog toga što odricanjem od svoga maloga ega više nećete toliko vaţnosti pridavati ispunjavanju
svojih vlastitih ţelja. Istinska je ljubav zdrava, i slobodna od mazohističkih ili sadističkih sklonosti, od
samoţivosti ili sklonosti koje bi mogle povrijediti vašu osobnost. Ţelio bih da shvatite kako uvijek postoje dvije
suprotstavljene, nezdrave struje. Razmislite o tome, dragi moji.
Strah — više ili manje skriven u ljudskoj duši — najveća je prepreka dosezanju prave ljubavi; a strah moţe biti
nazočan samo kad u određenom smislu sebe previše volite, kad sami sebe previše ozbiljno shvaćate, kad se
previše brinete za svoju dobrobit, kad se čvrsto drţite sebe, umjesto da si dopustite da se opustite i predate na
zdrav način. Onaj koji sebe drţi previše vaţnim, mora ţivjeti u strahu; onaj koji sebi ne pridaje toliko mnogo
vaţnosti ne mora se plašiti da će mu se, ako sebi dopusti da voli, dogoditi nešto loše. Strah vaše oči prekriva
gustim velom, tako da postajete slijepi. Ne moţete vidjeti ni sebe ni druge. Istinska ljubav nije slijepa, jer se
pojavljuje samo iz duše koja ne poznaje straha. I imat će snagu reagirati na više ili manje pravilan način, dok je
pogrešna vrsta ljubavi slaba i oslabljuje, i time će vas navoditi da pogrešno reagirate. Kao što sam rekao, prava
 3

ljubav stvara prirodno dostojanstvo koje se jako razlikuje od laţnoga dostojanstva, koje se temelji na ponosu i
taštini. Tada takve nepravilne struje u duši izazivaju znake upozorenja u obliku osjećaja zamorenosti svijetom.
Drugi izvor zamorenosti svijetom otkrivamo u stavu povlačenja, u kojem se čovjek povlači u osamljen svijet
kojega je sam stvorio. I to čini zbog straha da se odrekne svoga maloga ja, ili da preuzme rizik, ili zbog
naglašene egoističnosti. Povlačenje u taj samostvoreni svijet moţe mu priskrbiti trenutne prednosti,
oslobađajući ga od odgovornosti za druge i omogućujući mu da vodi ţivot isključivo i samo prema svojim
vlastitim sklonostima. Pa ipak, on plaća veću cijenu nego što je toga svjestan. Ponaša se u suprotnosti s
duhovnim zakonom, a više ja progovara na svoj vlastiti način, uzrokujući u njemu osjećaj zamorenosti svijetom.
Tako će taj čovjek s vremena na vrijeme osjećati veliko nezadovoljstvo sa ţivotom, a jasno je da će biti
osamljen, izdvojen i napušten.
Svako ljudsko biće u srţi svoje duše teţi tome da pruţa, da ispunjava, pa čak i da se ţrtvuje. Ondje pak gdje se
slijepi, bolesni ili nezreli dijelovi duše opiru toj teţnji, dolazi do stvaranja dviju različitih struja koje pokušavaju
poništiti jedna drugu.
Jedan dio duše ţeli pruţiti ljubav — a stoga je i primiti. Štogod pruţili, vraća vam se kao val u vječno
pulsirajućem krugu. Naravno da vi morate započeti krug tako da prvi počnete pruţati, ne čekajući da netko drugi
počne pruţati vama. Ovaj dio duše ţeli se odreći ega kako bi se ispunio, kako bi se ţrtvovao, i svom će svojom
snagom svaki pojedini osjećaj pokušavati uskladiti s duhovnim zakonima. Taj dio duše ţeli zaboraviti sebe i
svoju taštinu, ponos i osobne prednosti ne shvaćati previše ozbiljno. Takva osjećajna struja dolazi iz višega ja
koje zna gdje moţe pronaći pravo ispunjenje, radost, sklad i savršenstvo. Ta struja postoji čak i u manje
razvijenim dušama, ali u njima protječe ispod površine, da tako kaţem, a na površinu se uzdiţe samo tijekom
rijetkih prilika u ţivotu.
Drugi dio osobnosti teţi ugodi, prednostima, i ni jednog se dijela sebe ne ţeli odreći. Od vremena do vremena
primijeti svjetlost sreće, ali i dalje ţivi u sivom, osamljenom svijetu koji se tom slijepom dijelu duše doima
oslobođenim od rizika.
Nemoguće je istodobno priznati obje struje, budući da teţe izravno suprotstavljenim ciljevima. Te oprečne struje
izazivaju mnoge druge sukobe koji se proširuju mnogo dalje nego što ste trenutno svjesni. Kad više ne moţete
podnositi teret sukoba, koji su zapravo pokazatelji dubokog rascjepa u vama samima, odlazite psihijatru kako
biste s vremenom postali svjesni tih oprečnih strujanja duše. Tek kad saznate za njihovo postojanje moţete
jasno slijediti ili jednu ili drugu — budući ne moţete slijediti obje istodobno — potpuno svjesni onoga čega se
morate odreći i što ćete postići kad se odlučite za jednu od njih. U tom slučaju posjedujete barem intelektualno
znanje da moţete reći sami sebi, »Ako krenem ovim smjerom, ne mogu istovremeno ići i drugim; stoga moram
odabrati«.
To je primjer unutarnje odluke o čemu sam prethodno govorio. Unutarnje odluke moţete donositi tek kad ste
postali svjesni skrivenih osjećajnih strujanja, te kad moţete točno odrediti na kojem mjestu skreću u pogrešne
kanale, čime jedna drugu pokušavaju isključiti. Suprotstavljene struje ne stvaraju samo psihološke i duhovne
prepreke, nego se isto tako očituju i u tijelu: umor, slabost, pa čak i bolest mogu biti posljedica ovih
emocionalnih kratkih spojeva. Što se češće suprotstavljene struje sudaraju u duši, to će čovjek više gubiti snagu
koja bi inače pozitivno djelovala u zdravom kanalu i tako neprestano sama sebe obnavljala.
Ljudi obično mnogo više znaju svojim razumom, nego osjećajima, ali budući da se nezdravi osjećaji ne mogu
prilagoditi zdravom svjesnom mišljenju sve dok su skriveni u nesvjesnom, potrebno ih je izvesti u svijest. Bez
obzira na sve duhovne različitosti i boţanski zakon kojemu su podloţne sve ljudske duše koje ţele ţivjeti zdravim
i skladnim ţivotom, svako imalo razumno ljudsko biće zna da čovjek ne moţe istovremeno ići u dva suprotna
pravca. Stoga je apsolutno neophodno osvijestiti unutarnje oprečnosti, čak ako morate nadvladati otpor.
Osjećajno bolesnu osobu često nazivate nezrelom, barem u onim područjima u kojima je duša nezdrava. Doista,
nezrelost je dječja osobina, jer znači da ţelite nemoguće, kao dijete. Nezrela osoba nema dovoljno razuma da
shvati kako svako djelovanje ili nedjelovanje sa sobom donose i odgovarajuće posljedice, što je zrela osoba u
stanju razlikovati i prihvatiti. Zrela se osoba tako jednostavno odriče nemogućega, dok osjećajno bolesna i
nezrela duša i dalje uporno ţeli zadrţati prednosti obiju suprotstavljenih mogućnosti, a niti jednu njihovu lošu
stranu, odnosno, ţeli i ovce i novce. Kad se mora suočiti s činjenicom da to nije moguće, javlja se unutarnja
 4

pobuna, a s njom i unutarnji sukobi. Pobuna protiv onoga što je nepromjenjivo sama je po sebi bolesna struja
osjećaja. Unutarnji se sukobi mogu povećati do te mjere da se počinju odraţavati i očitovati i u vanjskom ţivotu
osobe.
Postoji mnogo vrsta suprotstavljenih struja, ne samo ove koje sam spomenuo. Kratki spoj, zajedno s drugim
pokazateljima, moţe uzrokovati neodređenu čeţnju i tugu, i svatko koga progone slični osjećaji trebao bi
istraţivati u ovom smjeru. Naravno, nije sasvim jednostavno otkriti duboke i često nesvjesne struje; bit će vam
potrebna sva snaga vaše volje da pobijedite otpor. Osjećaje zamorenosti svijetom ne moţemo do kraja objasniti
čeţnjom za Bogom i čovjekovim jedinim pravim duhovnim domom. Neispunjena čeţnja doista pripada Bogu, ali
drugačije nego što uobičajeno pretpostavljate. Čeţnja za Bogom moţe se utišati tek kad čovjek ţivi u savršenom
skladu s Boţjim zakonima. Kad se čovjek na ovaj način pribliţi Bogu i odstrani sve prepreke koje ga sprečavaju
da ţivi u skladu s Bogom, tada moţe zadovoljiti svoju čeţnju za Njim, i to već u ovom ţivotu na Zemlji. Tko god
u potpunosti, koliko je u stanju, ispuni svoj zemaljski ţivot u skladu s Boţjim naumom, njegov će pojedinačni
zadatak, koji odgovara njegovom stupnju razvoja, biti oslobođen sviju vrsta unutarnjega nesklada. Neće se
mučiti, neće osjećati gorčinu, napetost, niti bilo kakvu tugu ili zamorenost svijetom.
Da se još jednom vratimo unutarnjim odlukama; ţelio bih spomenuti da kad sasvim svjesno donesete negativnu
odluku, prihvaćajući sve njezine posljedice i sve ono čega ćete se moţda morati odreći — i to ne samo
razumski, nego i uskladivši osjećaje s tom odlukom — to je bolje nego kad uporno ţelite zadrţati ono što je
nemoguće, ţeleći samo prednosti, a niti jednu lošu stranu obiju različitih struja.
Na primjer, kad se čovjek odluči povući i ţivjeti osamljenim ţivotom, jer zbog tjeskobe i pretjerane osjetljivosti
ne ţeli pruţati ljubav, tada isto tako mora računati s činjenicom da će ostati osamljen i bez ljubavi. Mora se
odreći određenih radosti i zadovoljstava, i to ne s oklijevanjem, nego u potpunosti. Čak je i negativna odluka,
ako je čovjek doista namjerava provesti, za korak bliţe zdravlju, nego unutarnja neodlučnost i ţelja za
postizanjem dvaju suprotstavljenih ciljeva. Jer na ovaj će se način čovjek iznutra barem sjediniti, više ga neće
razdirati unutarnje suprotnosti. Da bi se uopće donijela negativna odluka, mora se potruditi da se pošteno suoči
sam sa sobom, da ono nesvjesno privede u svijest, i da se obveţe kako će platiti barem jednu cijenu, makar i za
pogrešan odabir. Takva iskrenost sluţi zdravlju duše, čak i ako moţda nije ono najbolje.
Tako kad čovjek odluči iznutra ili izvana odvojiti se od drugih — a to se često događa samo u unutarnjem
smislu — on će odmah shvatiti što sve obuhvaća njegov odabir. Pobijedili su njegova sebičnost, tjeskoba,
prevelika osjetljivost i ponos. Kad ga kao posljedica dotakne čeţnja za ljubavlju, ispunjenjem, svjetlošću,
bratstvom i za stapanjem s drugim ljudskim bićem, suočit će se s tom čeţnjom i reći sam sebi, »Odabrao sam,
znam cijenu, i radije ću platiti tu cijenu nego da se odreknem svoje negativnosti«. Upravo će putem unutarnjega
rada, koji je neophodan da bi čovjek iskreno donio makar i negativnu odluku, kasnije biti u stanju shvatiti da će,
na kraju krajeva, radije donijeti pravi odabir i da će biti vrijedno odreći se onoga što mu je u početku bilo tako
teško. Najviše štete donosi kad se ne donose nikakve odluke, kad se svim osjećajnim strujama dopušta da se
isprepliću u nesvjesnom, bez ikakvog napora da čovjek doista spozna sam sebe. Takvo će stanje neodlučnosti
izmoriti dušu, dovest će do neizbjeţnih sukoba, tako da neće ostati energije koja bi što je više moguće ispunila
ţivot u drugim područjima, bilo da su ona duhovna ili materijalna.
Emocionalne suprotstavljene struje ili kratki spojevi nisu podjednako snaţno nazočni u svim ljudima; imaju
mnogo stupnjeva. Stoga se ovdje ne radi o ili-ili. U nekim slučajevima oprečni osjećaji izranjaju s podjednakom
moći i sudaraju se s takvim bijesom da valovi osjećaja u potpunosti preplave čovjeka, tako da se on više ne
moţe nositi sa ţivotom. A s određene točke gledišta mnogo je bolje da se to dogodi, jer će čovjek na taj način
mnogo ranije pronaći put do slobodno odabranog iscjeljivanja; ako do toga ne dođe, najveći dio ljudi, osim onih
nekoliko koji su postigli visok stupanj duhovnoga razvoja, neće pronaći put do zdravlja. Kad unutarnji sukob nije
sasvim izrazit i kad je jedna struja više nazočna i otvorenija od druge, čovjek će ipak, barem povremeno,
osjećati njihovo suprotstavljanje. One će iscrpsti njegovu snagu i spriječit će ga u potpunom sjedinjavaju
energija njegove duše.
Postoje isto tako i drugi uzroci osjećaja zamorenosti svijetom: svi oni izviru iz istih iskrivljenja duše, ali sada u to
neću ulaziti. Dovoljno sam vam dao, tako da svi koji su čuli ili pročitali moje riječi imaju dovoljno materijala za
samoistraţivanje. Tko god ima takvih čeţnji trebao bi znati da njegove osjećajne struje nisu potpuno zdrave i
slobodne.
 5

Svojoj biste duši, kao i sveukupnoj svojoj osobnosti, trebali pridavati dovoljno vaţnosti da doista razotkrijete ono
što je skriveno u vama, ako je moguće sami, a ako nije, uz pomoć. Ipak, nećete moći doista razotkriti što se
skriva u vama ako i dalje uporno pridajete toliko mnogo vaţnosti svojoj boli, svojoj taštini, svojim strahovima.
Pronaći hrabrost da otkrijete ono što je skriveno, da odbacite pretvaranje i da promijenite svoju unutarnju
stvarnost moţete samo ako svoje boli, taštinu i strahove više ne smatrate tako vaţnima.
Ţelio bih se osvrnuti na nešto drugo, jer je povezano s današnjom temom. To je samosaţaljenje, koje često
pojačava osjećaj zamorenosti svijetom. Prepuštati se jadikovkama čini vam se tako ugodnim, i uvjeravate se da
morate podnijeti bol kojega osjećate stoga što je to vaša sudbina. Pa ipak, istina je da to često nije tako; kao što
sam objasnio, takve jadikovke izrastaju iz iskrivljenih strujanja u duši, a vi imate moć kojom ih moţete ispraviti.
Bolesno uţivanje u patnji — vi to nazivate mazohizmom — uzrokovano je osobitim sklonostima. S jedne strane,
vi bjeţite od stvarnih nevolja s kojima se ne ţelite suočiti; s druge strane, u takvom ugodnom bolu pronalazite
nadoknadu za nedostatke u vašem ţivotu. Ti nedostatci moţda su karmičke prirode, pa ipak, hrabrost i snaga
volje prilično ih često mogu olakšati, samo ako biste otvorili unutarnja vrata. Bez obzira na teret prošlih ţivota,
bez obzira što sada trebate iskusiti na vanjskoj razini, susretom s unutarnjim stanjima koje vam iznova i iznova
prikazujem, vi moţete iscijeliti svoju dušu, a svoje osjećaje — ne samo misli i djela — dovesti u sklad s
duhovnim zakonom. Posljedica je toga da će vaš ţivot biti bogat osjećajima, skladan i sretan, i da će vas u
potpunosti ispunjavati, gdje god se nalazili u svome razvoju.
I posljednje, ali ne i najmanje vaţno, razmislite i o ovome: opirući se nečemu što ne moţete promijeniti, vi svoj
ţivot dovodite u nesklad. Suprotno tome, dušu nikada neće povrijediti ako prihvati nepromjenjiv udarac sudbine.
Prirodno, čovjek neće i ne treba biti zadovoljan što prihvaća takav teret; to bi bilo nemoguće. Pa ipak, moţe mu
se pokoriti bez pobune i gorčine. Tuga koja se pojavljuje zbog pokoravanja takvim tegobama na neki će način
pomoći oslobođenju duše. Vjerujem da ste svi vi to nekad osjetili.
Kad god se prepuštate samosaţaljenju, nesvjesno se prisjećate neke prethodne reakcije, kad je vaša patnja bila
razmjerna teţini vašeg poloţaja. Prepuštajući se samosaţaljenju vi pokušavate ponovo probuditi taj zapamćeni
osjećaj, ali u okolnostima koje više nisu iste; kad tegobu niste mogli izbjeći, vaša je predaja bila prava reakcija,
ali sada je različito. Sada moţete promijeniti vaš stav prema boli. Zbog te razlike, isti osjećaj u jednom slučaju
moţe biti ispravan i zdrav, a u drugom bolestan. Moţda ćete biti u stanju to razumjeti.
Nije lako shvatiti moje večerašnje riječi, i ja vas molim da o njima briţljivo razmišljate. Neka ste blagoslovljeni,
dragi moji.
 1

Pathwork lecture broj 5

6. svibanj 1957. godine

SREĆA ZA SEBE ILI SREĆA KAO KARIKA U LANCU ŢIVOTA

Pozdrav u ime Boga. Donosim vam Božje blagoslove.

Moji dragi, Božji duhovni svijet ne želi ništa više nego vam pomoći da duhovno rastete – u sreću,
sklad i svjetlo. Božji duhovi stalno pokušavaju produžiti svoju ruku pomoći da bi vas preveli preko zapreka
gdje se borite s poteškoćama u svojem duhovnom razvoju na ovome Putu prema savršenstvu. Mi jedino
možemo pomoći, međutim, ne možemo vas ni na što prisiliti. Prvo ćete morati željeti doseći savršenstvo, i
otvoriti vrata za to kroz vašu želju. Jedino ćete tada zapaziti ovu pomoć kao opipljivu stvarnost. To će
zauzvrat povećati vaš osjećaj sigurnosti i produbiti vaše povjerenje u stvarnost i istinitost Božjeg duhovnog
svijeta. Još uvijek ljudska bića pružaju premalo pažnje na nebeske duhove uokolo njih, pa neće vidjeti, čuti i
osjetiti one koji im nude svoju pomoć. Čak i ako u principu vjeruju u postojanje Boga i Njegovog duhovnog
svijeta, ne misle da on ima učinak na njihove osobne živote sa svim njihovim problemima. Tako oni tada
zatvaraju vrata i nastavljaju hodati krivim putem. Kretanje u pogrešnom smjeru često započinje s
naizgled beznačajnim izborom, ali što se više odmičete od točke izbora, to ćete dalje zalutati u slijepu ulicu
iz koje će vam uvijek biti teže pronaći put natrag.
Čak i kad ljudi vole Boga i kada žele dobro, oni tako često ne vide u sebi ono što je odlučujući
faktor u njihovom razvoju i ispunjenju. Ono što izgleda kao nevažan detalj, često je korijen svih nezdravih
strujanja u duši. Međutim, vi ih ne raspoznajete, zato što se niste voljni probuditi za inspiraciju koja dolazi
od božanskih duhova. Zato jer vam je uvijek ugodnije da sve ostane po starom. Ishod toga je tuga i
nezadovoljstvo sa životom; vi ne shvaćate zašto, ali ovo je vrlo često razlog, moji dragi prijatelji.
Moj je zadatak da vam dam natuknice, da bih vas probudio. Neka svatko od vas čuje ono što se
odnosi na njega osobno – ali čak i za to mora biti prisutna voljnost. I jedino kada je osjetite moći ćete upiti
ovaj materijal i stopiti se s njim.
Kad god ljudsko biće postavi sebi cilj, bilo svjesno ili tek emocionalno, a taj cilj je sebičan, ono
često neće biti sposobno doseći ono što želi. Čak i ako dođe do tog cilja, njegov učinak i zadovoljstvo koje
će od njega dobiti bit će nepostojano, presušit će, postati plitko i na kraju se rasplinuti. Ako ţelite sreću
samo za sebe, tada nećete postati sretni. Najvjerojatnije ćete reći, “Ali sigurno da ne želim sreću samo za
sebe. Bit će mi vrlo drago da vidim da su meni bliska ljudska bića također sretna.” Ali velika je razlika da li
je to samo povremena i prilično površna misao, proizišla iz osjećaja dužnosti, ili da li ta želja prožima cijelo
vaše biće. Svatko od vas može pogledati unutar sebe da bi postao siguran u to koliko je ta želja uistinu
duboka. Jer i tu također možete zavarati sami sebe; možete željeti nešto svojim umom, jer ste već naučili
ovu ili onu stvar, ali drugi dio vaše osobnosti, koje ja zovem Niže ja, vuče vaše emocije u sasvim
drugačijem smjeru. Taj dio uistinu ne mari za druge ljude – ne emocionalno – iako im u svojem umu vi
uistinu želite dobro – tako dugo dok to ne zahtijeva osobno žrtvovanje ili bilo kakav veliki napor – i to je bit
problema. Gotovo svakome, osim onima koji se još uvijek nalaze na vrlo niskom stupnju razvoja, teoretski
će biti drago kada se dobre stvari dogode drugima. Ali čak i razvijena osoba, ako je iskrena, često može u
sebi zapaziti nešto zavisti, ili neznatnu podmuklu radost zbog nesreće drugih ljudi.
Koliko je daleko svaki pojedinac u vezi ovog pitanja? Da li je itko voljan nečega se odreći zbog
dobrobiti drugih. Upitajte se: “Da li želim sreću za svoju vlastitu dobrobit, ili je to tek sekundarni razlog?
Možete li otići do Boga i reći, “Naravno da te ne mogu prevariti, isto kao što ne mogu prevariti ni sebe.
Istina je da želim biti sretan. Ali kad dođem do te sreće, želim je održati tako da postanem karika. Ono što
primim od tebe, želim u nekom obliku prenijeti ostalima, čak i ako se moram žrtvovati – na primjer da se
odreknem veličanja moga ega. Molim te pokaži mi kako mogu dati drugima sve ono što primim od tebe.”
Ako se uvijek iznova zadubite u tu misao, sve dok se ona ne ukorijeni u vašoj duši i dok ne postane
toliko jak duhovni oblik, koji prodire kroz cijelo vaše biće sve do najdubljih razina vaših osjećaja, tek
 2

ćete tada ispuniti uvjet. Tada se određeni duhovni zakon može očitovati kroz vas, i tada ćete biti istinski
sretni, upravo zato što vaša sreća više nije krajnji cilj vaših nastojanja. To znači da će se “ja” odreći svoje
samovažnosti zbog dobrobiti “njih”. Tada tražite sreću, ali ne jedino zbog toga što je vi želite, upravo
suprotno, vaš cilj će biti dati sreću drugima, a vaša će vlastita sreća biti tek polazna stanica, da tako
kažem.
Tada će vam sreća biti dana tako da biste je mogli prenijeti dalje. Tada ćete uistinu postati karika u
lancu, što je ujedno i potreba duše da bi zadržala strujanje sreće živim i tekućim. Na taj način ono nikada
neće presušiti. Što god da osoba, koja sluţi kao takva karika, da, bit će joj trostruko uzvraćeno. Bog će
vam uvijek pokazati kako i u kojem obliku vaša ljubav, znanje i sreća mogu biti prenijeti na druge, ali prvo vi
morate biti spremni to napraviti. Uistinu, danas, sutra, sljedeći tjedan i svaki dan vi morate donositi odluku
da budete spremni i morate svjesno pokoriti svoj otpor. Nemojte ga gurati u nesvjesnost. Tada morate
pokušati prebaciti spremnost u djelovanje. I tako će se onda duhovni zakon moći započeti ispunjavati u
vama.
Neka sada svatko od vas razmisli o određenom blagoslovu u kojem uživa; to može biti dobro
zdravlje, duhovna snaga ili sigurnost ljubavne veze; to je uvijek različito kod svakoga od vas. Svatko je
dobio nešto specijalno i dragocjeno od Boga. I jednom kada odlučite, “Neću više željeti biti krajnji cilj, već
radije karika u lancu,” bit će vam pokazano kako možete prenijeti ono što ste primili, a također ćete biti i
bogato nagrađeni, zato jer je to zakon.
Istovremeno nećete uzimati svoje dragocjenosti i poklone zdravo za gotovo – što je uvijek znak
duhovnog isušenja i što uzrokuje da pokloni koje posjedujete gube svoj sjaj, zato jer je zakon davanja i
primanja bio prekršen. Ako ste živa karika u lancu, svaki od vaših poklona će dobiti natrag svoj sjaj, a
radost i zadovoljstvo koje ste izgubili bit će vam vraćeni.
Kao što je to sa srećom općenito, tako je i sa svakom njenom komponentom koju neka osoba
moţe poţeljeti: ljubav, snaga, zdravlje, sloboda – sve. Što god da netko želi za svoju vlastitu dobrobit,
rasplinut će se i usahnuti; dok će sve ono što tražite za dobrobit drugih, kao karika u lancu, cvjetati i
napredovati – i za vas i za druge.
Uzmite na primjer mnoge ljude koji su prezaokupljeni time da postanu slobodni. Oni izbjegavaju
sve što bi ih moglo vezati. Ali i ovdje se primjenjuje isti zakon: onaj tko želi slobodu za svoju vlastitu
dobrobit, bit će vezan na unutarnjoj razini. S druge strane, onaj tko želi slobodu da bi postao karika u lancu,
i utjecao na neki specijalan zadatak u Božjem planu spasenja ili za sebi bliska ljudska bića, cvjetat će u
slobodi i neće biti vezan iznutra. Dajući energiju da bi proširila uzlazni razvoj ljudske svjesnosti, takva osoba
će biti slobodna, i to ne samo na vanjskoj razini, već također i unutar sebe. Tko god strasno želi slobodu iz
čistog egoizma, izdižući sebe iznad Boga i svojata slobodu iz duhovnih zakona, postaje sve manje i manje
slobodan, i tako se njegova vajna priroda pretvara u ropstvo, i na kraju se on pronalazi u okovima. Tko god
se udruţi s Bogom i Njegovim zakonima stalno će povećavati svoju slobodu i neovisnost. To je
nepromjenljivi zakon, koji se ne može oboriti. Božji zakoni su bili stvoreni u mudrosti i ljubavi, i onaj tko se
buni protiv njih iz prkosa i neznanja – oboje zbog toga što ih još uvijek ne može razumjeti ili zbog toga što
ih ne želi shvatiti zbog nezdravih emocionalnih razloga – mora postajati sve nesretniji zbog unutarnjeg
ropstva koje iz toga proizlazi.
Mnogi ljudi koji se bune protiv ljudske nepravde ne mogu shvatiti da je Bog pravedan i da u duhu
vlada nepogrešiva pravda. Duhovna pravda upotrebljava ljudsku nepravdu da bi došla do konačne
pravde.
Moji dragi, ovo može izgledati proturječnono nekima od vas. Ipak, to nije tako; jednadžba se
uravnotežuje. Dat ću vam primjer. Pretpostavimo da se kriminalac koji je počinio nekoliko zločina svaki puta
izvukao. Smije se sebi u bradu, i zbog ljudske gluposti i zbog nedostatka pravde, koji su u njegovu korist.
Tada jedan dana biva uhapšen zbog zločina koji nije počinio. Pronaći ćete da je upravo ovakva vrsta ljudi
ona koja će najglasnije vikati zbog nepravde na ovome svijetu. Svaki prijašnji put se slobodno izvukao za
zločin koji je počinio, a sada, kad je nedužan, prisiljen je platiti. Što je takva osoba samovoljnija i
tvrdokornija, to će manje moći raspoznati veliku pravdu koja pobjeđuje manju nepravdu. Ona to neće željeti
 3

vidjeti. Ali to je način na koji ona biva testirana. Zato jer bi bilo prejednostavno prepoznati duhovnu pravdu
sa svom njenom razgranjenošću, ako bi veza između zločina i kazne uvijek bila očigledna. Nesavršenost
koju su ljudska bića stvorila za sebe, mora biti lijek, da tako kaţem, kroz koju mogu dobiti natrag
izgubljeno savršenstvo.
Da je potpuna pravda vladala na Zemlji – a to je samo po sebi nemoguće, budući da je
nesavršenstvo nastalo slobodnom voljom i da mora biti prevladano kroz slobodnu volju – tada bi bilo
prejednostavno za ljudska bića: Zemlja ne bi bila područje za testiranje, i težnja za dosezanjem više
svjesnosti bi bila besmislena. Dosezanje višeg stanja svjesnosti je najveća milost, do koje vrata mora
otvoriti svako pojedino biće. Tako da vas se testira da li jeste ili ne voljni vidjeti dalje, čak i ako to
podrazumijeva odbacivanje samovolje, prkosa, samoispravnosti i ostalih negativnih strujanja. Veličina i
slava Božjeg stvaranja leži upravo u činjenici da se nesavršenstvo koristi kao sredstvo za dosizanje
savršenstva, a da se ljudska nepravda upotrebljava da bi se došlo do božanske pravde.
Primjer koji sam upotrijebio je pomalo glupav; no usprkos tome on se može na ovaj ili onaj način
primijeniti na svakoga. Ako uistinu želite pronaći da je to tako i u vašem slučaju, uvid će vam biti dan, iako
se uistinu nije lako tako iskreno susresti sa samim sobom. Često trebate platiti za nešto što niste počinili –
ali ono za što uistinu plaćate leži pokopano u prošlosti. Što to točno jest, moţete pronaći jedino ako
zdruţite unutarnju voljnost i spremnost u meditaciji. I čak i ako ste djelo za koje sada morate platiti
počinili u prošlosti, uvid može doći, pod uvjetom da slijedite ovaj Put razvoja i pročišćenja. Nebo vam daje
korisne uvide kao simbole uvažavanja vaših iskrenih nastojanja, skromnosti, poniznosti i dobre volje.
Također se može dogoditi da se ne traži od vas da odgovarate za nizove manjih kršenja zakona.
Duhovni svijet je voljan čekati i vidjeti da li ćete sami zaključiti da nešto u vašem karakteru treba biti
poboljšano i usavršeno. Ali ako ne tražite u tom smjeru, učinak svih zapostavljenih zastranjenja će pasti na
vas u jednom nenadanom naletu, i morat ćete platiti za sve male stvari. To će olakšati vaše buđenje prema
činjenici da morate nešto promijeniti u sebi. I ovdje će ponovo vaš stav biti testiran. Da li ćete reći,
“Nikada nisam učinio ništa toliko loše da bi to moglo opravdati sve ono što mi se sada događa,” ili
ćete pretpostaviti da Bog ne moţe biti nepravedan i tako početi istraţivati što je to u vama što trebate
otkriti. To je uvijek pitanje, a vaš odgovor je ono što odlučuje da li ćete proći test ili ne i koji će utvrditi
smjer vašeg razvoja.
To je specijalna milost – i namjerno sam izabrao tu riječ – kada moţete platiti za svoje kršenje
duhovnih zakona u istom ţivotu, a ne u sljedećem, budući da je puno lakše uočiti povezujuće niti i tako
prepoznati konačnu pravdu, čak i kada do toga dolazite zaobilaznim putem. Takva iskustva će učiniti da
osjetite sigurno tlo pod nogama i uspostavite svoju trajnu vjeru u Boga. Ali, kao što sam rekao, milost
raspoznavanja vam može biti dana čak i onda ako ono za što trebate platiti doseže nazad do prijašnjih
inkarnacija, uz uvjet da ste apsolutno odlučni izabrati samosvjesnost i pročišćenje. Na taj način će vam biti
lakše uskladiti vašu vezu s Bogom. I sklad s Bogom dovodi do sreće. Kao što se često vjeruje,
pronalaženje Boga ne podrazumijeva da mu nešto morate dati. Govorim vam sve ovo tako da možete
razmišljati o svojim poteškoćama i pronaći da li plaćate za nešto što ste uzrokovali u ovom ili u prijašnjem
životu. Što god da je slučaj, još uvijek možete pronaći sjeme u vama, jer je to specijalna pogreška koju
morate prepoznati i s kojom se morate baviti.
Kada ljudi odbace svoja tijela i uđu u duhovnu sferu, većina onoga što nazivate nesvjesno
postaje im otvoreno i dostupno. Niti jedan od vas, moji dragi, čak niti oni koji su već napredovali na
ovome Putu, ili koji su u stvarnom stanju izlječenja, nemaju niti maglovitu ideju o stvarnosti nesvjesnog,
koji je vrlo često duboko rascijepljen na suprotne struje i koji radi protiv svjesnog uma. Neki od onih koji su
u procesu izlječenja mogli su uhvatiti letimičan pogled na to. Susret s tim prethodno nesvjesnim strujama i
namjerama doživljujete kao da ste susreli stranca koji vodi svoj vlastiti život. To zahtijeva rad, disciplinu i
vježbu da biste se mogli prepustiti tim strujama i precizno prepoznati što one uistinu jesu. Susret s tim
strancem je znak velikog napretka; imate svaki razlog da se radujete. Pjevajte “Glory Hallelujah”. Zato
jer ste izvojevali prvu bitku i poduzeli prvi korak prema ujedinjenju svoje osobnosti. Nemojte postati
depresivni. Za sve one koji se nadaju doseći u jednom životu onoliko koliko je najviše moguće, krajnje je
važno da ne odgađaju susret s nesvjesnim, već da se upravo sada s njim suoče. Zato jer nepoznati dio
 4

osobnosti ima ogromnu snagu koja leži u njegovoj nesvjesnosti, tako da su samo njegovi široko
rasprostranjeni učinci vidljivi. Vi vidite simptome, ali ne i njihov uzrok. Te nevidljive struje ne možete
kontrolirati sve dok ih ne postanete svjesni.
Velika je greška kada vjerujete da ako ne uočite te nevidljive struje da će onda njihov učinak biti
manje žestok. Svakako da je moguće upotrijebiti kontrolu na njihova vanjska očitovanja, u krizama i
sukobima, ali to nije dovoljno. Do sada znate da sve misli i osjećaji stvaraju duhovne oblike najveće
stvarnosti, čak i ako ih ne moţete vidjeti. Ti oblici imaju dalekoseţne učinke; u krugovima koji se
stalno šire, u akcijama koje stvaraju reakcije, koje pak imaju posljedice, tako da iz toga slijedi dugačka
lančana reakcija. Vi možete kontrolirati neka od vanjskih očitovanja dugačkog lanca, ali, kao što sam
rekao, to nije dovoljno. Poremećena duševna strujanja ne mogu biti vraćena na pravilnu putanju, ukoliko
duboko ne prodrete do njihovog ishodišta u nesvjesnom.
Svjesni um želi dobro i želi ispravno djelovati: jedan dio nesvjesnog, Više ja, također teži prema
gore. Ali u svakom ljudskom biću drugi dio osobnosti želi ono što je zlo i pogrešno – i to zlo i pogrešnost
ne moraju biti kriminalna djela, jer to ovisi o razvoju neke osobe. Negativne osobine više razvijene osobe
teţe jednako koliko i kriminalne sklonosti niţe razvijenog bića. Slijepi i nemogući zahtjevi čine ga bolnim,
da tako kažem. Oni ne mogu biti ispunjeni, djelomično zbog toga što nisu ostvarivi, a djelomično zbog toga
što su u suprotnosti s onim što želi Više ja. Suprotne namjere se sukobljavaju i iscrpljuju dušu, stvaraju
nesklad, a ponekad i bolest. Iznad svega, one sprječavaju duhovni rast, ili barem onemogućuju njegov
maksimum. Stoga vas ne mogu dovoljno potaknuti da posvetite svu svoju pažnju otkrivanju nesvjesnog, da
ga upoznate i učinite ga svjesnim kroz meditaciju, molitvu i vaše težnje. Bez toga ne može biti značajnog
napretka, i morat ćete doživjeti otvorena i nesmetana očitovanja vaših nesvjesnih struja kada odbacite svoja
tijela. Tada ćete ući u sukob. To će biti razočarenje za ljude, sve dok se ne suoče sa sobom, jer vjeruju da
su puno razvijeniji nego što zapravo jesu, i pretpostavljaju da su jedino njihove akcije ono što se broji, dok
su također i njihovi osjećaji ono što djeluje i što ima podjednako stvarne posljedice. Također, razvoj
osobnosti traje neusporedivo duţe i puno je teţe nešto doseći u duhovnom svijetu. Bog je uredio život
na Zemlji na takav način da je vaš duhovni uspon ubrzan u nesavršenom okruženju i raznolikosti razvojnih
stupnjeva. No, još uvijek se događa da se upotrebljava veći broj inkarnacija nego što je to točno
neophodno da bi se ispravile nesavršene i slijepe nesvjesne struje; neki od sljedećih zemaljskih ţivoti
bi se mogli izbjeći snaţnom predanošću sadašnjem razvoju.
Ljudski razvoj je napredovao toliko daleko da je barem određeni broj ljudi spreman pristupiti
skrivenim duševnim strujanjima; danas sve više ljudi posjeduje potrebnu zrelost za takvu potragu. Stoga je
Bog dopustio čovječanstvu da dođe do otkrića o psihi i nesvjesnom. Iako je to znanje još uvijek oskudno,
sve ćete više i više toga naučiti. Svakako da svi ljudi nisu još spremni, mnogi još uvijek moraju naučiti
prilagoditi svoja vanjska djelovanja Božjim zakonima. Oni neće biti dovedeni na Put kao što je ovaj. Nije
slučajno da netko doživi vodstvo u određenim trenucima.
Mnogi ljudi odlaze psihijatrima, ali tek onda kada njihovi unutarnji sukobi postanu toliko veliki da
raskidaju osobu na komadiće. Oni je čine jadnom, tako da se osjeća potpuno izgubljeno. Oni koji već jesu
na višoj razini – ili misle da jesu – trebali bi kročiti svojim putem bez da budu uhvaćeni u veću krizu, što je
na potpuno dobrovoljan način, nadahnuto znanjem da ne mogu izbjeći samoistraživanje. Ono što vam
izgleda teško ovdje na Zemlji, bit će još teţe i zahtijevat će više vremena u duhovnom svijetu. Što ranije
započnete, bit će vam lakše. Nemojte uvjeravati sami sebe da ovo što govorim može biti neistinito i da će
vam sav trud biti uzaludan. Ne, moji dragi, što god da itko duhovno postigne nije uzaludno. To su jedine
trajne vrijednosti koje nikada neće izblijediti i koje će zauvijek biti vaše.
Što više odgađate pročišćenje vaše duše, to će veći dio vaše nezdrave duše biti zapetljan u
nesvjesnom, i to će vam ga teže biti raspetljati. Jer tako dugo dok ne pogledate u te struje u svjetlu vaše
svjesnosti, nastavit ćete dnevno, pa čak i iz sata u sat potiskivati iste emocionalne reakcije u
nesvjesnost, stavljajući novo na staro. Razmislite o tome i oslobodite se vaših osjećaja otpora, koji će se
zasigurno pojaviti, barem na početku. Ne vjerujte glasu otpora, on nudi lijepa objašnjenja intelektu, koja u
stvarnosti nisu ništa drugo doli izlike da biste izbjegli samoistraživanje. Upotrijebite svoja kritična svojstva
da biste zapazili isprike koje olako donosite, ili namjere da otklonite cijeli problem. Promotrite svoju reakciju
 5

kada čujete ove riječi. Kako se osjećate kada ih slušate? Da li osjećate neznatnu neugodu, možda na dublje
sakrivenom mjestu, ili čak i prilično očigledno? Da li se ne želite osvrtati na te reakcije s nejasnom gestom
kao da niste trebali napraviti taj posao? Pogledajte u sebe, moji prijatelji. Tko god je uistinu voljan donijeti
odluku da pročisti svoju dušu, dobit će pomoć. Ruka pomoći će biti tamo. Izlječenje duše ne bi trebalo
biti nastavljeno na isti način za svakog pojedinca; stoga će način biti olakšan za svakoga, tako da svi
mogu pronaći što je najbolje za njihov Put.
Sada bih se želio prebaciti na temu o kojoj sam govorio u nekim prilikama i koja se čini da zbunjuje
neke od vas: kako i zašto je moguće da postoji toliko mnogo različitih religijskih pristupa na Zemlji? Vi
mislite, “Svatko kaže nešto drugačije, mnogo toga je proturječno, stoga ništa od toga ne može biti istinito.”
Moji dragi prijatelji, postoji samo jedna istina, i na razlike u ljudskim pristupima treba gledati na sljedeći
način – Ja isključujem greške koje su se prikrale u pristupe kroz pogrešan prijenos: Kao što sve ima stanje
i oblik u duhu, tako ga ima i istina, a što je istinsko stanje stvari. Oblik je nepromjenljiv i u stalnom je
strujanju, budući da je sve u duhu u stalnom kruţnom kretanju koje vječno pulsira. Ništa nije statično,
niti osjećaji niti događaji, uopće ništa. Zamislite kotač, nepromjenljiv u svom osnovnom obliku, ali koji se
stalno okreće. Na različitim mjestima i u različito vrijeme, nakon što su ispunili određene uvjete, ljudi
povremeno podižu veo koji ga prekriva i vide mali segment tog golemog kotača. Jedna osoba, u jedno
određeno vrijeme, vidi jedan detalj iza vela, dok druga, u neko drugo vrijeme, ili na nekom drugom mjestu,
vidi nešto potpuno različito. Njihova se opažanja mogu povremeno poklapati, ali to često nije slučaj, budući
da se kotač okreće i tko god da podigne veo može upravo tada vidjeti nešto drugačije. Ono što vide
ponekad može izgledati proturječno, zato što ne mogu vidjeti vezu između dijelova kotača kroz veo. Da je
cijeli kotač vidljiv, vidjeli bi da proturječni dijelovi pripadaju cjelini. Tako da se čovječanstvo bori zbog toga
što njihove različite interpretacije zvuče kao proturječja. U stvarnosti to nije tako. Čak i kada religijski pristup
sadržava nedvojbene pogreške, uvijek možete pronaći zrno istine na kojem se zasniva.
Ljudi često pristupaju cijelom ovom području s pogrešnim stavom. Oni vjeruju da ne može
postojati takva stvar kao što je apsolutna istina, već da postoji samo relativna istina, a to je zaključak koji
zasnivaju na svojim različitim pogledima iza vela. On znači da je sve što je povezano s Bogom i Stvaranjem
manje ili više stvar osobnog mišljenja i ukusa. Oni kažu, “Svako uvjerenje sadržava nešto predivno i
plemenito, pa je stoga sve što se tiče uvjerenja subjektivno, a ne apsolutno niti objektivno.” Zaključak koji
emocionalno iz toga proizlazi je da ne postoji apsolutna emocionalna istina. Umjesto da pokušaju naći
istinu koja se može pronaći u svakom religijskom pristupu, ljudi sve odbacuju, barem emocionalno, kao
privid, maštu i stvar sklonosti. To znači da cjelokupni pristup apsolutnom, koje jedino može postojati u
duhu, postaje tvrdnja ljudskog opažanja sa svim njegovim pogreškama, izdižući ga iznad svega ostalog.
Ako prhvatite tu pogrešku, postajete pasivni, i nećete biti sposobni podići veo i osobno iskusiti istinu. To je
jedino moguće kada ste uvjereni da mora postojati apsolutna istina iznad relativne ljudske istine, i kada ste
oprezni da ne premetnete ljudsku relativnu istinu u apsolutnu duhovnu istinu. To će nužno zatvoriti vrata
prema osobnom iskustvu istine.
Po tom pitanju ljudi mogu biti podijeljeni u dvije grupe. Jedni se dogmatski drže skupnih uvjerenja
bez da puno razmišljaju ili preispituju svoje osjećaje o tome. Oni nikada neće znati što je to duboko osobno
iskustvo istine. Druga grupa su oni koje sam ranije spomenuo. Oni su danas osobito brojni, i to su
uglavnom intelektualno napredni ljudi. Oni tvrde da su njihovi pogledi osobito oslobođeni predrasuda i da su
se “oslobodili”. Ali oni stavljaju nepromjenljivu, apsolutnu, božansku istinu, koja se nalazi u vječnom
kretanju, u isti koš s ljudskim dogmama, i tako gube čvrsto tlo pod svojim nogama. Obje grupe su
krajnost; obje nisu u istini i previđaju bit. Druga grupa je podjednako daleko od istine kao što je i ona
prva, često čak i više. Sa svim njihovim površnim intelektualnim znanjem, oni su zapravo ti koji tragaju. Ali
moći će pronaći jedino ako prvo otvore vrata unutar sebe, možda vrata prema svojem nesvjesnom.
Što je “religija”? Postoji toliko mnogo pogrešnog shvaćanja u vezi toga, i vi često gorljivo želite
uvjerite sebe i druge da niste “religiozni”. Vi donosite pogrešnu pretpostavku da biti religiozan
podrazumijeva pripadanje nekoj sekti i slijepo prihvaćanje seta dogmi. Religija znači “ponovno
povezivanje s Bogom,” i svi to ţelite, bilo da to znate ili ne. Sva neispunjena čeţnja u osnovi nije ništa
drugo nego ţelja za povratkom Bogu, a to je “religija”. Što je neka osoba svjesnija te želje, to će mirnije i
skladnije teći njene duševne struje. Ona čak može pronaći svoj put nazad k Bogu kroz neku sektu, ako
 6

upute koje tamo dobiva aktiviraju njenu duševnu silu i otvaraju vrata prema samoistraživanju, a kroz to i
prema višem opažanju. To je bit religije koju ljudi također mogu otkriti ako se priklone religijskoj sekti. Tada
sporedne greške ili zastranjenja nisu važni, u tom su slučaju oni tek detalji. Takvi detalji postaju važni jedino
kada sprječavaju pojedinačni napredak, bilo izravno ili neizravno. To, međutim, naširoko ovisi o pojedincu.
Za druge ljude, put nazad Bogu ne vodi kroz pridruživanje religijskim sektama; njima mora biti
pokazan drugi put. Ali kakav god da je put, svatko treba pomoć izvana koja se sastoji od materijala s kojim
moraju sagraditi svoju vlastitu kuću. Ali “religija”, a što je, “ponovno povezivanje s Bogom” je bitno za sve.
Bog je apsolutan, On je istina, pa je stoga i istina iza ljudskih grešaka također apsolutna. Svatko će
dobiti onoliko od istine koliko je sposoban razumjeti i upiti, u skladu sa svojim razvojem. Međutim,
postoje mnogi kojima se puno više toga može dati od onoga što primaju – ali oni to ne žele. Oni su
prelijeni, ili ne ispunjavaju zahtjeve iz nekog drugog razloga. Ali onome koji uistinu kuca, vrata će biti
otvorena.
PITANJE: Ranije si nam govorio o davanju sreće drugima, što znači dati nešto drugome. Ako, na
primjer, mogu usrećiti nekoga s malim poklonom, ali ako taj poklon mogu dati samo jednoj osobi, kome
bih ga trebao dati? Da li bih ga trebao dati strancu ili nekome koga volim, ili rođaku? Ako ga mogu dati
samo jednoj osobi, tko bi trebao imati prednost?
ODGOVOR: Ono što ti imaš na umu je materijalni predmet koji možeš dati samo jednoj osobi. U
tom slučaju, trebao bi vrlo tiho razmisliti o tome tko bi mogao najviše trebati taj predmet i gdje taj predmet
može načiniti najviše dobra. Ako budeš slijedio svoje ljubavne osjećaje, zasigurno ćeš ga dati osobi koju
najviše voliš. Takav izbor lako može biti previše sebičan. S druge strane, ako na tebe djeluje nekakav
kompleks krivnje, mogao bi izabrati da ga daš osobi kojoj ti je najteže dati. Obje ove mogućnosti mogu biti
pogrešne u određenom slučaju. Ono što je ispravan odgovor ne moţe se naći po nekom pravilu. Bog vas
je okružio s duhovnim pomagačima koji će vam pomoći u svim vašim problemima, i kada se oslobodite
svoje prisilne volje ega i svih svojih iskrivljenja bit ćete spremni biti inspirirani i vođeni čak i u najmanjim
stvarima. Ponekad će vaš odgovor biti u skladu s onim što žele vaše emocije: međutim, u tom slučaju niste
slijepo slijedili svoje emocije, već ste uključili Boţju volju iskrenim samoispitivanjem. Drugi put će
odgovor biti vrlo različit od onoga što bi vaše emocije željele čuti.
Ono što sam mislio kada sam govorio o davanju sreće bilo je mnogo više od davanja materijalnih
stvari. Takvo davanje nije uvijek moguće i, mogu sa sigurnošću reći, nije vrlo važno. Svakako, ako netko
ima puno imovine i nikada nikome ništa ne daje, to je pogrešno. Za nekoga tko je vrlo pohlepan, materijalno
davanje će biti korisna vježba za savladavanje te greške. Ljudi su još uvijek skloniji tome da učine
materijalnu žrtvu, s kojom kupuju svoj put van. Manje je izgledno da će poduzeti duhovno žrtvovanje, koje
je puno teže.
Ono što sam mislio pod davanjem sreće je ovo: Kada ţudite za srećom i ljubavi, ispunite se
mislima kako biste mogli prenijeti sve ono što imate i što ţelite, kako biste mogli gledati na sve ono za
čim čeznete kao nešto što moţete prenijeti na druge. Jednom kada imate namjeru, nebeski duhovi će
vam pomoći i pokazat će vam put. Testirajte sebe koliko mnogo želite sreću, sklad, svjetlo, ljubav,
slobodu, itd. Tada uvidite da ste do sada u svojim emocijama željeli te stvari samo za sebe, zato jer ste
željeli biti sretni. Ponovo, do sada ste u vašim emocijama smatrali sebe prvom i najvažnijom osobom. Sada
možda možete promijeniti te pojedinačne stavove.
Svakako ne možete učiniti da ne želite biti sretni, to ne bi bilo moguće, ali vaši bi osjećaji trebali
naučiti da ne pripisuju toliko važnosti sami sebi. Vaši bi osjećaji trebali naučiti da je cjelokupno kretanje
Stvaranja usmjereno prema ispunjenju plana spasenja i prema vraćanju svih bića iz tame nazad Bogu i
u sreću. Tko god da koristi sreću, koju se nada da će steći, ili koju je već stekao, da bi doprinijeo planu
spasenja, djelovat će u skladu sa zakonom i postati karika u lancu, umjesto kraj u sebi. Često ne možete
vrlo jasno vidjeti kako prijenos može nastati, ali kada ste otvoreni i spremni bit će vam pokazano i bit ćete
vođeni do određenih zadataka.
Na primjer, od neke se osobe može zahtijevati da se odrekne neke količine vremena. Mnogi ljudi
imaju više vremena nego što ga trebaju, tako da ga se mogu odreći – ne na način na koji žele već kao
 7

Božju volju. I to je uvijek toliko mnogo ljepše. Tako da se morate otvoriti prema Božjoj volji. Za mnoge će
prva ponuda biti da se izliječe, tako da bi kao slobodni i emocionalno zreli ljudi mogli biti sposobni
uistinu dati i postati karike u lancu. Spočetka, takvo samoizlječenje zahtijeva naizgled veliku ţrtvu:
prevladavanje otpora da se vidite u istini, da se otvorite i da se odreknete svojih grešaka. Ako to ne
činite samo za sebe, tada će želja da postanete sretnija osoba biti sredstvo da i druge učinite sretnijima, da
dajete i više volite. Ako imate takvu namjeru, duhovni svijet će vam dati svaku moguću pomoć da savladate
poteškoće na vašem Putu. Jedino istinski moţete pomoći drugima, kada postanete toliko zdravi da vaš
unutarnji sklad moţe utjecati pozitivno na ljude, i to ne samo na vanjskoj, već također i na svjesnoj
razini.
Da biste učinili druge ljude radosnima, dali im ljubav, toplinu, utjehu i duboko razumijevanje kada
su nesretni, i da biste im duhovno pomogli da pronađu ispravan put, jedino je moguće kada dublje osjetite
da ego više nije centar vaše svjesnosti. Tako dugo dok želite vašu vlastitu sreću bez da budete karika u
lancu, vi još uvijek stavljate svoj ego na prvo mjesto, čak i ako niste svjesni da to radite. Svaka osoba mora
prvo izliječiti povrjedu u svojoj vlastitoj duši, odstraniti krastu s kojom štiti svoju povrjedu, i jedino tada
može biti od istinske pomoći drugima. Radeći na samoizlječenju, bivate pripojeni na dobro mjesto, i
bivate vođeni u sklad unutar duhovnih zakona. Čak i prije nego što budete potpuno izliječeni, otvorit će
vam se određeni putovi da biste mogli postati korisni i aktivni sudionici u planu spasenja. Ali početna želja
mora doći iz vas. Što će biti vaš zadatak, moţete prepustiti Bogu. To će biti zadatak koji je najbolje
prilagođen vašim sposobnostima i koji će vas učiniti najsretnijima. Tada ćete postati svjetlo, potpora i
primjer drugima. Bit ćete sve to jedino ako to ne budete radili tek kao puko vanjsko djelovanje, već iz
duboke unutarnje predanosti da se pročistite, da bolje volite, shvaćate i pomažete drugima. Tko god se
može probuditi i gajiti te više osjećaje unutar svoje duše uistinu će postati živ i uživati u dubokoj i intimnoj
vezi s Božjim duhovnim svijetom, nikada neće biti sam, napušten ili ogorčen. Takva osoba će dobiti
istinsko obilje i bogatstva koje mu nikada neće moći biti oduzeto.
Dopustite si da vas u potpunosti vodi Bog; otvorite se Njegovoj volji, tako da vam vaš put bude
pokazan korak po korak. Bog je velikodušni davatelj, moji dragi. Shvatit ćete to kada budete vidjeli da je ono
što vam dolazi kroz Njega puno ljepše od svega što možete za sebe zamisliti. Početna poteškoća je samo
u tome da povjerite sebe Bogu. Ne, pitanje nije davanje nekih materijalnih stvari jer bi vam to bilo lakše i
prikladnije. Morate dati sebe. Jer ako se možete dati na ispravan način, možete dati svakome s kim dođete
u kontakt. Međutim, prije nego što ćete moći dati sebe, morat ćete steći sebe. Ne možete dati ono što
nemate.
Mali broj ljudi uistinu posjeduje sebe, zato jer sami sebe dovoljno ne poznaju. U tom su stanje
manje ili više izgubljeni za sebe. Do one mjere do koje se povlačite od osjećaja nesavršenstva u vama,
do te iste mjere ne posjedujete sebe. Tada ne stojite na čvrstom tlu. Gotovo sva ljudska bića su još uvijek
robovi svojih pogrešaka i negativnih osjećaja. Jedino prihvaćanjem sebe kakvi jeste moţete nadvladati
ovo i ono u sebi. To je način kako započinje preoblikovanje i pročišćenje. Međutim, bez obzira koliko
mnogo vanjske slobode možete imati, porobljeni ste tako dugo dok preţete od svake neugode zbog
svake unutarnje nesavršenosti i vanjskog pokazivanja. Posljedica takvog stanja je da ste jako ovisni o
ovom ili onom vanjskom događaju, pa se zbog toga ne možete osjećati skladno. Sklad jedino moţete
stvoriti kada više ne ovisite o stvarima koje su izvan vaše kontrole. Vi koji se nalazite na ovom
najljepšem Putu, na putu svjetla, više ne morate “ništa” dati. Takvi ljudi mogu u potpunosti dati sebe, ne
samo svojim voljenima, već u svakoj situaciji u životu u koju ih Bog postavi. Oni se mogu dati sa svojom
čitavom dušom i sa svojim čitavim bićem.
 1

Pathwork lecture broj 6

LJUDSKO MJESTO U DUHOVNOM I MATERIJALNOM SVEMIRU

PITANJA I ODGOVORI

Moji dragi prijatelji, u zadnje ste vrijeme međusobno vodili mnoge razgovore o tome kako je teško
za vas ljudska bića podrediti vašu vlastitu slobodnu volju Boţjoj volji. Ispitajmo, stoga, koji je stvarni razlog
za to. Kada razmislite o tom pitanju, morat ćete priznati da u vama mora postojati nedostatak vjere,
nedostatak vjere u Boga, pa čak i ako niste uobličili nikakve jasne misli u vezi toga. Emocionalno to mora
biti slučaj. Jer da je vaša vjera u Boga bila onakva kakva je trebala biti, tada nitko od vas ne bi imao
nikakvih poteškoća u postavljanju Boţje volje iznad svoje. Ali vi još uvijek emocionalno reagirate kao da ste
vjerovali da vi znate bolje od Boga što je dobro i korisno za vas – dok u stvarnosti to uopće nije tako.
Vrsta ljubavi koju svi vi imate je bolesna i kratkovidna ljubav, dok je Boţja ljubav za vas čista,
snaţna i zdrava ljubav, pa stoga dalekovidnija i dobrohotnija, i koja vam ima namjeru dati samo ono
najbolje. Ono što vam Bog šalje, svakako, da je često nekako neugodno – ne zato što On tako ţeli, već zato
jer tako mora biti u skladu sa zakonom uzroka i posljedica koje ste vi sami pokrenuli svojim prošlim
djelima ili stavovima. Vaše će poteškoće stvarno oslabiti kada budete znali kako ih prihvatiti i kako se
također i po tom pitanju podrediti Boţjim zakonima. Borba i svladavanje onoga što vas poteţe prema dolje
će vas učiniti snaţnijima, slobodnijima i sretnijima; i svakim daljnjim korakom kojeg poduzmete sve ćete
bolje shvaćati smisao svega toga. Jedino kada savladate samostvorene prepreke moći ćete dobiti, ovdje
na zemlji, sreću koju Bog želi da imate. Jer jedino će vas pobjeda nad samostvorenim poteškoćama, čak
i ako još uvijek ne shvaćate njihovo porijeklo, učiniti dovoljno slobodnima da prihvatite ovu sreću i da ju
budete sposobni podnijeti i zadrţati.
Rekao sam to već ranije, ali ţelim ponoviti: svako ljudsko biće, a ne samo medij, može i trebalo
bi imati osobni kontakt s Božjim svijetom. Svatko ga moţe imati! Ali za to morate stvoriti određene uvjete.
Kada vam se Boţji duhovi obraćaju kroz medij, oni vas nikada ne ţele pretvoriti u nekakve lutke, koje su
potpuno ovisne o njima. Da, postoje nesvrstani duhovi – a čak niti ne govorim o onim tamnima – koji će
vam drago dati naputke o tome što da radite, a što da ne radite; zato jer to daje moć i laska njihovoj taštini.
Ali razvijeni Boţji duh ne treba niti ne ţeli moć; on ne treba niti ne ţeli laskanje. On želi ono što i Bog želi; a
Bog želi od vas napraviti slobodna i neovisna ljudska bića. Stvarno oslobođenje se jedino može
dogoditi u Bogu i kroz Boga. Morate imati svoje vlastito osobno iskustvo u shvaćanju toga što je Boţja
volja u svakom pojedinačnom slučaju. A mi ćemo vam pri tome pomoći, naučit ćemo vas kako uspostaviti
vaš osobni kontakt. Za to postoje određena pravila, ali također tu postoje i vaše vlastite pojedinačne
prepreke koje morate prvo savladati. Ja ću pomoći svima koji su voljni uspostaviti kontakt, i ako ţelite,
objasniti vam principe koji njime upravljaju i koji ga olakšavaju. Ali ţelja mora doći od vas; mi nećemo
povrijediti vašu slobodnu volju. A to nikada ne čini niti Bog. Nakon predavanja ću vas upitati da li ţelite
kontakt ili ne. Neću uvijek i isključivo govoriti o toj temi; već ću ju također povezati s temama mojih
predavanja, koja uvijek sadrţavaju materijal koji se odnosi na taj osobni kontakt. Tako da to moţe biti kao
tečaj, ako vi tako ţelite. Ali recite mi iskreno ako ne ţelite. Neće sve ono o čemu ću govoriti biti u
potpunosti novo, ali taj će “tečaj” saţeti uvjete, korak po korak, u skladu s vašim napretkom. Kroz to
moţete dobiti veliko bogatstvo, moji dragi, ono najveće moguće. Ali do njega ne moţete lako doći, kao ni
do ničega drugog što je uistinu dragocjeno i što će vam darovati sreću. A tu odluku morate vi donijeti; ona
ne moţe biti donesena umjesto vas.
I ovdje bih ţelio dodati da onda osoba koja ne primjeni ono što je naučila, nema pravo poricati
stvarnost duhovne istine, pa čak niti samoj sebi. Jer sve ono čemu vas Boţji duhovi uče, ovdje ili bilo gdje
drugdje, moţe biti osobno doţivljeno i proţivljenu u takvoj jačini da neće biti mjesta za sumnju, jer to
zasjenjuje bilo koji vanjski materijalni dokaz. I vi to moţete iskusiti. Stoga, onaj koji ne ispuni potrebne
uvjete da iskusi sve ono što je ovdje naučio i da to tako i potvrdi, nema pravo preispitivati vjerodostojnost
svega toga.
 2

A sada moţete započeti sa svojim pitanjima, moji dragi prijatelji.

PITANJE: Ţelio bih te pitati o razlici između Indijskog i zapadnjačkog pristupa o nastavku ţivota
nakon smrti. Koji je od njih točan? Da li je točno da ne postoji ništa nakon smrti, kao što to Indijci kaţu, da
se nakon ponovljenih inkarnacija duša konačno vraća u Ništa, i da pojedinačna osobnost ne preţivljava? Ili
da li osobnost i pojedinačna svjesnost i dalje postoje u nekom obliku?
ODGOVOR: Prvo ţelim ponovo napomenuti da teško da postoji ijedan religijski pristup koji ne
sadrţava zrno istine. I kad god postaviš takvo pitanje, pitaj, također, i o tome, i ja ću ti pomoći da uvidiš
gdje moţeš pronaći to zrno istine, bilo da se ono odnosi na Bibliju ili na bilo koje drugo religijsko učenje. A,
sada se vraćam nazad na tvoje pitanje, i ţelim ti objasniti kako to uistinu jest. To će baciti svjetlo na
proturječja obaju mišljenja.
Što je neki pojedinac razvijeniji, to će više ograničenja ega nestajati. Ego je ono što podiţe zid
sljepila i odijeljenosti uokolo duše. Što je razvoj viši, to će obruč ljubavi koji povezuje jednu dušu s
drugom postati vidljiviji – ali taj je obruč povezan u slobodi, u smislu da smo jedni drugima obvezani s
ljubavlju. Svi koji su povezani tim obručem ljubavi će osjećati bol drugih istom jačinom kao i svoj
vlastiti; a radost drugih će biti kao i njihova vlastita. Iskustvo će biti isto za vas i za druge. Ego, sa svojim
postavljanjem sebe samog na svoje vlastito odvojeno mjesto, uzdiţe sebe iznad drugih, na način da za
sebe ţeli nešto bolje nego za druge. Ego će nestajati svakim korakom, koje biće – ljudsko ili duhovno –
poduzme na svom uzlaznom putu. Kada ono dosegne najviše stepenice, osjećaj bratstva, ljubavi i
jednosti s drugima, sa svim drugima, je toliko potpun da svaka duša pulsira u vječno rastućem
jedinstvu sa svakom drugom dušom, stvarajući istinsku, slobodnu vezu sa svom svojom braćom i
sestrama i s Nebeskim Ocem. Teško vam je to riječima objasniti, zato jer vam nedostaje unutarnje
iskustvo takvog stanja, pa stoga niti nemate pojam o njemu. Stoga vas molim da probate osjetiti smisao
između riječi, tako da moţete na neki način zamisliti ono što ja pokušavam izraziti.
Najviša razina je ono što mi zovemo “Božja Kuća”. Nemojte to zamišljati kao kuću, već kao
nepreglednu sferu. Biće koje uđe u Boţju Kuću, i koje se više ne mora inkarnirati u ljudskom tijelu, toliko se
potpuno sjedinilo s drugima da, kao što sam ranije rekao, sve podjednako osjeća i doţivljuje u sebi i u
drugima – upravo zbog toga što je nadvladalo svoj ego. Usputno, svi koji se više ne moraju inkarnirati na
zemlji ne ulaze trenutno u Božju Kuću; često se njihov razvoj prvo nastavlja u drugim sferama. Ljudska
bića često rade pogrešku, brkajući osnovne pojmove, vjerujući da je ego istovjetan s osjećajem
pojedinačnosti koji posjeduje osobnost. Ali jedno nema apsolutno ništa s onim drugim. Upravo suprotno,
kao što sam vam probao objasniti u nekim mojim predavanjima, svjesnost o “ja” biva proširena i
pojačana sa svakom višom razinom koju dosegnete, i upravo zbog toga što je odijeljenost ega bila
prevladana. Budući da ta odijeljenost nije ništa drugo doli sljepoća i nedostatak razumijevanja, ona nuţno
mora oslabiti i smanjiti svjesnost, a tako i osjećaj pojedinačnosti u osobnosti. Jednog dana morat ćete
prevladati ego i doseći sjedinjenje. A pojedinačnost ne samo da neće biti napuštena, već će doći na
svoje mjesto, u sve većoj slobodi, svjetlu, razumijevanju i ljubavi.
Tako da sada moţete vidjeti zrno istine u Indijskom, isto kao i u ţidovskom i kršćanskom pristupu,
iako se čini da proturječe jedan drugome. Indijski pristup se zasniva na gubljenju ega, dok se židovski i
kršćanski pristup bavi samo s pojedinačnošću duše, koja istinski i vječno postoji u uzvišenijem obliku.
Oba pristupa su istinita. Razlog zašto se pojam Nirvane proširio u Indijskom pristupu je sljedeći:
U Indiji je uvijek postojao određeni broj ljudi koji su, kroz određene vjeţbe meditacije – slične
onima koje ću vas ja na kraju naučiti – kao i zbog svojeg visokog duhovnog razvoja, dosegli sposobnost da
oslobode svoj duh iz svog tijela bez da izgube svoju svjesnost. Tako su oni imali određena duhovna
iskustva. Budući da je nadilaţenje ega, barem do nekog stupnja, osnovni zahtjev za duhovno iskustvo i za
osjećaj velikog blaţenstva koji ga prati, razumljivo je da ljudi koji nisu imali takva iskustva iskrivljuju
vjerodostojnost podataka dobivenih od onih koji su imali takva iskustva. Svaki osjećaj je teško objasniti
riječima. Što je iskustvo više, ljepše i blaţenije, to ga je teţe iskazati riječima onima koji još nisu sposobni
proći kroz isto iskustvo; a to je posebno istinito s duhovnim iskustvom. Stoga svako duhovno iskustvo,
koje se prenosi s jedne osobe na drugo, naginje tome da bude više pogrešno shvaćeno od stvarnih
događaja. I to je ono što se ovdje dogodilo. Tako da uopće nije slučaj da pojedinačnost biva izgubljena i
 3

uništena. Da je to tako, osobno iskustvo čak niti ne bi moglo biti zabiljeţeno i dovedeno u svjesnost, niti bi
pokušaj da ga se izrazi ikad mogao biti ostvaren. Iz svega ovoga lako vam je shvatiti kako je nastao pristup
da pojedinačnost prestaje postojati. Ipak, to je velika pogreška. U stvari, to nije moguće, moji prijatelji. Sve
što je Bog stvorio u ljepoti i čistoći ne moţe nikada nestati, pogotovo ne duh. A pojedinačnost u svom
čistom obliku, što znači bez ega, je čisti duh.
Kada, ugledavši prekrasan cvijet ili draţesnu malu ţivotinju, vjerujete da postojite tek samo
privremeno, zato jer će vaše tijelo ili vanjska ljuska propasti, ili moţda zbog toga što vrste izumiru, vi
griješite. Ne, moji dragi, ono što je lijepo i čestito, ono što je duhovno – i sve ono što je lijepo i čestito je
uvijek i duhovno – nikada ne nestaje, ono ostaje zauvijek, moţda u nekakvom drugačijem obliku, ali u
potpunosti sa zadrţanom svojom biti, a što znači u svojoj pojedinačnosti. Zato jer ono što je od duha je
ţivo. Kada vidite mrtvo tijelo vi često kaţete, “Ţivot je otišao iz njega”, ili “Ţivot ga je napustio”. I kada to
kaţete vi znate da se to odnosi na ţivi duh. Stoga, što god je dobro i čestito u karakteru ljudskog bića ili
bilo kojeg stvorenja nikada ne nestaje, već postoji zauvijek u svojoj pojedinačnosti. Da li to shvaćaš?
PITANJE: Da. I svakako da je za nas vrlo vaţno da budemo sigurni ili da bar dobijemo neki
nagovještaj da će veze koje smo imali s našim voljenima i dalje postojati?
ODGOVOR: To je upravo ono što sam rekao. Da ne postoji pojedinačna osobnost, također ne bi
moglo biti kontakta s drugima, bilo u ljubavi ili drugačije. I nije samo da će veza ljubavi ostati između tebe i
onih koji su ti bili bliski, već jednog dana, moţda kroz dugi period vremena u skladu s tvojim opaţanjima, ta
će se veza proširiti i uključiti druga bića prema kojima sada moţeš biti ravnodušan i koja ti se čak niti ne
moraju sviđati. Ta veza ljubavi će, u stalno rastućem širenju, uključivati sve više i više braće i sestara.
Tako da ono što dosegneš kroz svoj duhovni razvoj – ljubav, razumijevanje, itd. – nikada ne može biti
izgubljeno.
Usputno, pogrešan pojam potpunog nestajanja osobnosti nikada nije bio iskazan i propagiran od
strane onih indijskih mistika koji su imali takva duhovna iskustva koja se podrazumijevaju pod riječi
Nirvana. Mogu vas uvjeriti da ste pričali s takvom osobom, bilo ona Indijac ili ne, ona bi vam potvrdila da je
to pogrešno shvaćanje i da je istina upravo onakva kakvu sam vam ja pokušao opisati. Ona će vam
potvrditi, da upravo suprotno, da će se pojedinačnost i sposobnost za osobno iskustvo jedino povećati, a
nikako smanjiti, a da je jedino ego ono što nestaje. I to je bitna razlika! Bilo bi dobro da razmišljate i
meditirate o toj razlici. Zato jer vi mislite da cijela vaša osobnost ovisi o egu.
Objasnit ću vam na ovaj način: Ego je dio nižeg ja, a pojedinačna osobnost je ukupni zbroj
svega onoga što biće jest u svom trenutnom stanju razvoja, uključujući i Niže i Više ja. Ono što prolazi
je jedino Niţe ja, koje vas čini teškima i vezanima za zemlju svojim egom i koje ograničava vašu
pojedinačnu sposobnost da iskusite boţansko u svakom pogledu, bilo da je to osobno duhovno iskustvo,
ljubav za vaše bliţnje, suosjećanje, ili bilo što drugo. Zamislite tada da posjedujete dva “ja” koji se
međusobno bore. To vam uvijek govorim. Jednom kada budete dovoljno napredni da osjetite razliku i
naučite razlučivati jedno od drugog unutar vaše duše, ne samo da ćete bolje razumjeti moja objašnjenja,
već ćete također biti mnogo bliţe duhovnom iskustvu samih sebe. Kada tako čvrsto prianjate egu, to nije
samo zbog toga što vam je toliko teško savladati bilo koji stav vašeg Niţeg ja, već također i zbog toga što
imate pogrešna shvaćanja da ćete se s egom također morati odreći i pojedinačne osobnosti.
PITANJE: Naš prijatelj koji je sljedbenik učenja Rudolfa Steinera kaţe da ne postoje samo dva
“kraljevstva”, nebo i zemlja, dobro i zlo, već tri. U skladu s tim pristupom zemljom vlada biće koje nije
Lucifer ili vrag, već Ahriman, koje je vladar materije i koje bi trebalo biti opasnije za ljude od samog
Lucifera. Da li je to točno?
ODGOVOR: I ovdje, također, postoji zrno istine. Znaš da nije samo Lucifer “pao”, već da je on
također povukao za sobom mnoga druga bića. No, sva ona nisu jednako opterećena. Bog je imao sedam
sinova; to su bila prva stvorena bića koja su mu bila najbliža. Dva od njih su “pala”, zajedno s mnogim
drugima, među kojima su također bili neki koji su bili bliski Bogu, ali o kojima sada ne želim govoriti.
Ovo će vam za sada biti dovoljno. Jedan od tih sinova, koji je otišao s Luciferom, je onaj koji vlada
materijom, i tako na određeni način moţeš reći da on vlada zemljom. Taj duh je također teško opterećen;
 4

međutim Lucifer, koji je pokrenuo “pad” je onaj koji nosi najteţi teret. Kada neka učenja kaţu da postoje tri
kraljevstva, ona nisu skroz točna, jer s ovog gledišta postoji ih više od tri: Lucifer, koji ima najveću moć
nad domenama koje su odijeljene od Boga, dao je određena područja – ako ih tako mogu nazvati – drugim
palim duhovima, u kojima, manje više, neovisno vladaju. Samo u određenim slučajevima se oni moraju
obraćati Luciferu. To je imitacija onoga što postoji u Boţjem svijetu, i što su ljudi također imitirali na zemlji,
i što mora postojati svugdje gdje mnoga bića zajedno ţivi: određeni red i hijerarhija. Ovdje, u Božjem
božanskom kraljevstvu, duhovna bića također imaju neovisnu moć u skladu sa svojim razvojem;
njihovo se područje djelovanja stalno povećava i proširuje, i oni mogu, do određenog stupnja, u
točnom poznavanju duhovnih zakona, donositi i provoditi svoje vlastite odluke. Jedino kada određeno
pitanje prevaziđe njihov stupanj znanja oni se moraju obratiti biću koje je iznad njih.
Istina je da je prije spomenuti Luciferov brat dobio vlast nad zemljom i da on vlada materijom.
Međutim, to ne znač da i Luciferski svijet nema pristup do vas. Konačno, taj duh je također Luciferov
podanik, bez obzira na to koliko je velika njegova moć, pa je tako i dio Luciferove sfere. Činjenica da vam to
nije bilo određeno objašnjeno, je jedino zbog toga što vam to nije toliko vaţno. Ali znate da Lucifer ima
svoje podređene pomoćnike i da su oni obdareni različitim stupnjevima moći. Ovaj određeni duh koji vlada
materijom je jedan od njih. Ali, kao što sam rekao, on nije jedini; postoje i drugi Luciferski duhovi koji imaju
toliko, ili gotovo toliko moći u drugim domenama. Ne bi vam bilo moguće sve to objasniti. A, također niti
nije potrebno.
Na zemlji onda postoje bića koja su izravno pod Luciferovom vladavinom, što znači da su ona
iz Pakla, dok su druga izravni podanici onom drugom duhu materije. Ali konačno, njima svima upravlja
Lucifer. I tako su oni koji kažu da je duh materije opasniji za ljude od Luciferovih duhova u pravu. Jer
su Luciferu podređeni duhovi zla, mržnje, ubojstva, zavisti, ponosne nadutosti i drugih poroka. Oni su
utjelovljenje svih ovih osnovnih strujanja. Međutim, niti jedan takav duh nema pristup ljudskom biču
ukoliko ne postoji odgovarajuće pulsiranje u toj osobi. Kada osoba prođe određenu razinu razvoja –
čak i samo u određenim područjima, budući da se, kao što znate, sve značajke osobnosti ne razvijaju
istovremeno – tada najgori zli duhovi nemaju pristup do nje. Čak i ako još uvijek postoje tragovi tih
negativnih osjećaja u duši, takvi ljudi će znati kako se boriti s njima i neće postati plod njihovih iskušenja, i
sigurno ih neće odigravati na van. Međutim, postoje mnogi ljudi koji, iako više nisu sposobni za osnovna
zla djelovanja, pa stoga niti dostupni da izravno sluţe Luciferovim duhovima, ipak su vrlo osjetljivi na
zavođenje sluga Luciferovog brata. Oni ne moraju nuţno imati namjeru naštetiti drugima, ali se okreću od
Boga i svega duhovnog i tako postaju slijepi i neprijemljivi za duh. Tako ta Luciferova braća izravno
pobjeđuju, a sam Lucifer neizravno. Zato jer je cilj svih tamnih sila da okrenu sva bića od Boga.
Kao posljedica okretanja od Boga i duhovnog ţivota, ljudi mogu ponovo postati prijemljivi na
utjecaj duhova iz pakla, budući da će kroz snažnu povezanost za materijalne stvari određeni niski
osjećaji biti probuđeni. To je način na koji Duh Materije sluţi Luciferu na posredan način. On moţe zarobiti
mnoge ljude tamo gdje Lucifer to ne bi uspio. Tako se oni onda predaju Luciferu posredno kroz materiju. To
ne moraju nuţno biti zli ljudi – jer za takve Luciferu nisu potrebna njegova braća. To su oni ljudi čiji pogled
je zamućen i čija će vizija postajati sve lošijom što će se više vezati za materiju. Oni ne povećavaju svoj
pogled na način da krenu putem samoistraţivanja, discipline, ljubavi i poniznosti da bi uspostavili kontakt s
Boţjim svijetom. Oni žive u jednoličnom, plitkom i sivom svijetu i ništa nije uistinu živo za njih, zato jer
kroz svoju povezanost s materijom oni guše živi duh.
Ţelio bih ovdje spomenuti da mnogi ljudi sebe smatraju duhovnima zato jer vole umjetnost ili zbog
toga što imaju intelektualne interese. To ih, međutim, ne čini uistinu duhovnima i ţivima. Tako se događa
da je netko nad kim je Luciferov brat dosegao takvu prevlast da on postaje sve slabiji i otupljeniji, moţe
doći u stanje kada se nehotice predaje Luciferu, budući da je njegov pogled zamućen i ne vjeruje u ništa
drugo osim materije, pa tako niti ne moţe vidjeti opasnost i boriti se protiv nje. Neprijatelj kojeg ne
poznajete je uvijek opasniji od onog čijeg postojanja i prirode ste jako svjesni. Da li shvaćaš? (Da)
PITANJE: Ţelio bih postaviti pitanje o osjetljivosti ţivotinja. Iako bi ljudi trebali biti najrazvijenija
stvorenja na zemlji, u određenim područjima to su ţivotinje; na primjer, lovački psi imaju osjećaj koji
 5

ljudima u potpunosti manjka. Ili naše mačke, koje trče do vrata prije nego što uopće mogu čuti da se netko
od nas pribliţava, dok se ne miču s mjesta kada se neznanac pojavi na vratima. Kako to moţe biti?
ODGOVOR: To je ovako: Ono što zovete instinkt nije ništa drugo već osjećaj koji zapaţa ono što
nije materijalno. Taj osjećaj je razvijeniji kod ţivotinja zato jer njihov um još nije toliko razvijen kao ljudski.
Um je vrlo važan za ljudska bića, osobito za njihov rastući razvoj, zato jer je izvršna volja dio njega.
Međutim, ako um postane vaš krajnji cilj, a ne sredstvo za dostizanje cilja, sredstvo za dosizanje Boga,
tada nije bio kanaliziran u ispravnom smjeru, i postao je prenaglašen, a ishod toga je nesklad, kada
zdravi instinkti počnu gubiti svoju snagu. To je vrlo čest slučaj ovih dana. Bit će nuţno da uspostavite
ravnoteţu; jer kada se to ne dogodi, posljedice su ţestoke. Isti je slučaj i kada zanemarite um, kao što se
događalo u prošlosti i kao što se još uvijek događa kod nekih određenih ljudi. Ako ţivotinje posjeduju
osjećaje koji ljudima često manjkaju, to je stoga što su im oni potrebni, kao zamjena. Ljudi bi mogli
posjedovati mnogo više od tih sposobnosti kad bi stvorili ispravnu ravnoteţu i stavili svoj um u sluţbu višeg
cilja. I to će se, također, dogoditi jednog dana. Kod tzv. primitivnih ljudi moţete uočiti da je talent
instinktualne svjesnosti mnogo razvijeniji. To bi trebalo odgovoriti na tvoje pitanje. Međutim, to isto pitanje
otvara daljnje zanimljive točke, o kojim bih u vezi s ovim ţelio govoriti.
Kroz iskrivljenja u duši, koje mogu nazvati bolešću vašeg vremena, došlo je do toga da ste
dosegli tehnički i znanstveni napredak na zemlji, koji nije u razmjeru s duhovnim napretkom. Bog vam
je dao vaš um tako da uz pomoć njega možete donositi svoje odluke: “Ići ću ovim ili onim putem,
odlučit ću ovo ili ono”. Izbor se moţe primijeniti na duhovni ţivot i na duhovne stavove. Ali on mora
proizići iz vaše slobodne volje, a slobodna odluka dolazi iz vašeg uma. Kada donesete takvu odluku na
ispravan način, sposobnosti instinktualnog i ekstra-osjećajnog opaţanja – uključujući tu i medije – neće biti
umrtvljene, već će se razvijati zajedno s umom. To ovisi o smjeru u koji ljudi stavljaju svoje umne
sposobnosti: u skladu s njihovim ispravnim djelovanjem i prirodom, kao što to mudrost i zakonitost
zahtijevaju. Svrha je skladan razvoj cjelokupnog ljudskog duhovnog i psihičkog organizma, i ako se
upotreba uma udaljava od svog smjera, rezultirajući nesklad će voditi do osjećaja nesreće. Budite
svjesni toga da je um instrument od velike vaţnosti za dostizanje do viših duhovnih razina. Nemojte ga
minimalizirati. Također budite svjesni načina kako ćete ga upotrijebiti, isto kao i smjera u kojem ga
primjenjujete. Da li je on cilj sam po sebi, ili je sredstvo za dolaţenje do cilja?
U vezi s temom o instinktima, upitajte se sljedeće: Prvo, da li odrţavam skladnu ravnoteţu unutar
sebe između instinkta i uma? Da li dajem dovoljno prostora unutar sebe za djelovanje instinkta – ili kako
god to ţeljeli zvati? Takva unutarnja moć moţe biti razvijena i hranjena isto kao što to moţe biti i um. Da li
ograničavam i steţem instinktualne osjećaje kroz um, koji je sam po sebi ograničena moć? Drugo, da li
upotrebljavam svoj um u svrhu za koju mi je i bio dan? Tko kod koristi svoje umne sposobnosti potpuno u
ovom okviru, upravit će svoj život u ispravnom smjeru. On će u potpunosti ispuniti svoj životni zadatak
i uživati u dubokom miru unutar sebe.
PITANJE: Ţelio bih postaviti pitanje od znanstvenog interesa. Imam prijatelja znanstvenika koji mi
je rekao da je čovječanstvo već jednom doseglo vrlo visok stupanj razvoja, moţda i viši od onoga koie mi
danas imamo. Mislim u materijalnom, a ne u duhovnom smislu. On kaţe da je atomska energija zasigurno
bila poznato u to vrijeme, prije stotinu tisuća godina, kada je svijet bio uništen u katastrofi. Da li je to točno?
ODGOVOR: Da, to je točno. U pravu si kada kažeš da razina duhovnog razvoja čovječanstva nije
odgovarala tehničkom napretku i da je uništenje tog svijeta, kao što si rekao, bilo točno uzrokovano tim
faktorom. Kada postoji previše nesuglasja između materijalnog i duhovnog razvoja, tada će se dogoditi
određeni događaji da bi se izbjegla još neka veća opasnost. Ti događaji su prirodne posljedice situacije i
Bog dozvoljava da se oni dogode; jer bi inače duhovna opasnost bila puno veća od bilo čega što bi
zemaljska katastrofa ikad mogla biti. U usporedbi s gubitkom duhovnog života, gubitak zemaljskog života
ne znači ništa. Uzrok i posljedice moraju djelovati u skladu sa zakonom, i Boţja djela u ljudskoj povijesti
nikada nisu ugrozila ljudski duhovni ţivot. Ponekad je nemoguće izbjeći duhovno uništenje osim
materijalnom katastrofom. Povijest je to često dokazala. Jedino kada je duhovni razvoj, a što je ponovno
povezivanje s Bogom, u razmjeru s materijalnim napretkom, povijest će se kretati u ţivom i pozitivnom
krugu, umjesto u negativnom, koji uvijek sam sebe uništava.
 6

Moji dragi prijatelji, svi ste blagoslovljeni u Bogu. Idite u miru.

 1

Pathwork lecture broj 7

17. lipnja 1957. godine

MOLITI ZA POMOĆ I POMAGATI DRUGIMA

Pozdrav u ime Boga. Donosim vam Boţje blagoslove.

Svaka emocionalna reakcija, misao, mišljenje ili sklonost, pa čak i najmanja osobna karakteristika,
je blistava zraka koja je vama nevidljiva, ali koja vrlo osobno pripada svakom pojedinačnom biću. Na isti
način, postojani ali i vječno pokretni duhovni zakoni, koji se odnose na svaku mogućnost ili modalitet
vanjske ili unutarnje reakcije, također stvaraju takve blistave niti. Gdje god se vaše osobne zrake slažu sa
zrakama duhovnih zakona, vi ispunjavate svoj život i nalazite se u skladu i blaženstvu. Gdje god se
osobne zrake udaljavaju od duhovnih zakona, vi se nalazite u neskladu. To uzrokuje poteškoće za koje vi
tako često i tako pogrešno vjerujete da su udarci koje vam nanosi sudbina. Što se više udaljavate od
korijena poteškoća na način da ih prekrivate i potiskujete u nesvjesno, to će vam biti teţe zapaziti veze i
razriješiti, ili isčupati neispravno korijenje. Ako ţelite biti sretni, morate ići do neispravnog korijenja unutar
sebe. Ovakav “radikalan” pristup, to odlaţenje do korijena je put savršenstva ili pročišćenja, ili izlječenja
duše – kako god da ga zvali. Vi koji tražite kontakt s Božjim svijetom u tu svrhu – a bez tog kontakta
pročišćenje nije moguće – dobit ćete najveću pomoć i vodstvo i sve će se razvijati na najbolji način za
vas. Uistinu ćete biti u dobrim rukama.
Da biste slijedili ovaj put, također trebate vanjsku pomoć i savjete tako da moţete odstraniti prve
zapreke koje blokiraju vaš put prema kontaktu s Boţjim svijetom. Svrha vanjske pomoći je da omogući
unutarnju pomoć, ili, da to kaţem na drugi način, pomoć prvo mora doći kroz vanjski osjećaj opaţanja, da
bi to onda dovelo do neovisnosti unutarnjeg opaţanja ili intuicije. Vanjsku pomoć možete dobiti od
ljudskog bića koje je već doseglo višu razinu na ovom putu, ili ju možete dobiti kroz jednog od Božjih
duhova. Ali vanjska pomoć nije dovoljna – i ne smijete misliti da je dovoljna; ona je samo poticaj, samo
sjeme koje morate pretvoriti u plod kroz vaš vlastiti rad. Morate doseći znatan napredak prema vašem
unutarnjem Ja.
Jako dobro znate da nije moguće nešto prihvatiti, bez obzira koliko to bilo prosvjetljujuće, zato jer
netko kaţe da je to tako; a pogotovo to nije moguće kada postoji osobni, unutarnji, nesvjesni otpor prema
tome. Sve istine o Stvaranju, svi duhovni zakoni – sve što su ljudi uopće sposobni razumjeti – mora biti
osobno doživljeno da bi postalo istinsko unutarnje znanje koje će onda biti primijenjeno na osoban i
produktivan način. Jedino ako slijedite put kao što je ovaj, moći ćete doći do unutarnjeg znanja i osobno
ga iskoristiti. Uvid u bilo koju istinu moţe se zbiti jedino kada uspostavite osobni kontakt s Boţjim svijetom,
barem do nekog stupnja, a takav kontakt se moţe uspostaviti kada dosegnete znatan pomak u svojoj duši
prema svom Višem ja.
Tko god zamoli Boga: “Pokaži mi istinu”, i tada se otvori za istinu, uvijek će dobiti odgovor. Ali
vi se vrlo često ne usuđujete ići do te točke. Vi prikrivate ono što je najvaţnije, odgurujete to u stranu i
zapošljavate se s brigama i bezvrijednim zabrinutostima. I zaboravljate ono što je najbitnije. Jer brige su
sitnice i površnosti s gledišta krajnje istine. Sakupite svoje unutarnje htijenje za istinom i otvorite se za
nju! Zamolite Boga za prepoznavanje Njegove istine.
Ako se iskreno ţelite usavršiti – pa stoga prvo i upoznati sebe – tada, kako ćete napredovati, tako
ćete dobivati potrebnu duhovnu pomoć. Ona će vam dolaziti na uvijek proširujući način. Ona će se mijenjati
između vanjskog vodstva, prepoznavanja i uvida, koji će vam također sluţiti kao odgovori i putokazi.
Kao veza s Boţjim duhovnim svijetom često se smatraju mediji. Ne treba svatko postati medij u
transu, kao ovaj medij kroz koji ja govorim. Ali svatko može uspostaviti kontakt u nekom obliku s
duhovnim svijetom. Budite za to otvoreni. Nemojte reći, ţelim ga na takav ili takav način; samo budite
otvoreni i slobodni da si dopustite da budete vođeni. Tada će vam vodstvo doći u vrijeme i na način koji
će biti najbolji za vas. Mnogo toga će se promijeniti u životu osobe koja slijedi ovaj put, i koja se
 2

potpuno predala Bogu, ne samo u riječima, već i kroz djela. Svaka promjena će doći sporo i prirodno,
sama po sebi. To je ono što je toliko prekrasno. Ništa vam se neće dogoditi što je štetno ili što stvara
nesklad. Ali vi morate ispunjavati svoj dio na način da ostanete otvoreni i da izvučete van svoju unutarnju
antenu, da tako kaţem. Sposobnost da ostanete otvorenima će također biti osnaţena.
Sada vam ţelim dati nekoliko općih naputaka. Postoje ljudi koji vjeruju da je nešto ispravno zato
što je suprotnost tome pogrešna. Dok su zapravo obje krajnosti pogrešne, upravo zbog toga što su
krajnosti. Evo vam jedan promjer. Što je viši razvoj neke osobe, to za nju postaje sve važnije da se
okruži sa srodnim ljudskim duhovima, tako da si uzajamno mogu pomagati i poticati jedni druge i
napraviti kontakt produktivnim. Ti kontakti neće naštetiti duši, kao što to čine neki kontakti, bez obzira
koliko neduţni mogu izgledati. Jer i ovdje, također, ništa ne bi trebalo biti prisilno. Zamolite za vodstvo,
želite to vodstvo, i ono će vam doći na mudriji i divniji način nego što uopće možete i zamisliti. Jedino
oni koji su iskusili vodstvo mogu znati za njegovu čudnovatost u dubinama svoje duše. S druge strane, ljudi
koji su već dosegli viši stupanj razvoja i koji posjeduju dovoljno snaţnu volju, kada su svjesni neugodnih ili
štetnih iskustava s ljudima na niţoj razini, povlače se od kontakta s njima onda kada radije to ne bi trebali.
Osoba izučena u kontaktu s Božjim duhovnim svijetom znat će koje veze treba zadržati, a kojih se treba
odreći. Što ste snažniji i što ste bolje uzemljeni na svom putu, manja je opasnost od niže razvijenih
bića i veća je vaša mogućnost da im pomognete i da na njih utječete.
Međutim, prva reakcija ljudskih bića je da naprave ono što je najlakše: onaj tko još uvijek moţe biti
duhovno oštećen kroz kontakte s niţe razvijenim dušama obično je još uvijek na stupnju na kojem mu ti
kontakti neće biti neugodni, pa ih se stoga niti ne ţeli odreći. On uvjerava sam sebe da im može pomoći s
onim što je već stekao, dok zapravo nije uistinu sposoban pružiti takvu pomoć, pa će umjesto toga
samo biti oslabljen. On bi radije trebao traţiti kontakte koji će ga osnaţiti.
S druge strane, osoba koja više ne moţe biti oštećena, i za koju ovi neskladni kontakti nisu ništa
drugo već testovi kroz koje moţe osnaţiti, nalazi se u stanju u kojem te kontakte osjeća kao ţrtvu; ona ţeli
kontakte samo sa srodnim duhovima i izbjegava one koji joj ne pruţaju zadovoljstvo i ugodu. Ona je sklona
primijeniti ono što je bilo istinito za nju prije, ali što više ne bi trebala primjenjivati na sebe na isti način,
naime, da je kontakt s ljudima niţeg razvoja za nju štetan. Ovdje moţete ponekad napraviti grešku da ne
ispunite zadatak sa slabijim ljudskim bićem, kada to moţete napraviti. Ako je duša neke osobe, koja je već
poprilično daleko napredovala na ovom putu, još uvijek nesretna, ako postoji nešto što ju čini
nemirnom, bez obzira na već dostignuti duhovni rad, uzrok može biti izbjegavanje neugodnog kontakta
s nekim kome je trebala pomoći, izbjegavanje duše s kojom je mogla ispuniti zadatak i od koje je
mogla naučiti. Vidite, pravilo nije uvijek isto. Razmišljajte o tome kada niste u potpunosti sretni; jer
izbjegavanje zadatka s osobom niţeg razvoja moţe biti uzrok vaše nesreće. Duša više razvijene osobe je
vrlo osjećajna; nedostatak sklada je njen način da kaže da nešto nije skroz u redu. Međutim, nemojte
donositi preuranjene zaključke da se nuţno nalazite u poziciji više razvijene osobe, samo zbog toga jer vam
ta ideja odgovara i jer se ne ţelite odreći kontakta.
Pitanje je – i najbolje je da sami to potvrdite – da je vrlo često ono što doţivljujete kao najteţe ili
najneugodnije moţda točno ono gdje je nešto u vama potpuno zapelo i s čim se ispravno ne bavite. Na taj
se način udaljavate od sreće, koja moţe biti vaša ako se u potpunosti predate vašem putu i ispunite svoj
ţivot. Trebali biste dalje razmišljati o ovoj temi. Svi možete nešto naučiti iz nje, ali nitko od vas se ne bi
trebao prisiljavati da djeluje na ovaj ili onaj način; budite spremni da budete vođeni do ispravnog
djela, zamolite za pomoć i budite otvoreni. To je sve što trebate napraviti. Ako, međutim, niste spremni
slijediti vodstvo, u ovom ili u bilo kojem drugom području, ne može vam se pomoći. Ljudima bi se
moglo toliko mnogo pomoći samo kad bi se uvijek iznova otvarali za primanje pomoći. Ali oni jednostavno
zaboravljaju zamoliti za pomoć; a vrlo često čak niti ne ţele razmišljati o njoj. Koliko mnogo sreće i
blaţenstva gube na taj način!
Predivne sile i blistave zrake duhovnog svijeta su vas spremne obgrliti, ali vi to često
onemogućavate zato jer se vaše vlastite zrake kreću u suprotnom smjeru. One se ne mogu uskladiti s
blistavim nitima veće stvarnosti, pa vas stoga niti koristan utjecaj i pomoć ne mogu doseći.
A sada sam, moji voljeni prijatelji, spreman odgovoriti na vaša pitanja.
 3

PITANJE: Upravo sam pročitao knjigu od Prentica Mulforda koja se gotovo u potpunosti slaţe s
tvojim učenjima, ali postoji jedna stvar koju potpuno ne razumijem. On kaţe da se ljudi ne bi trebali
prezaokupljati s negativnim, pogotovo ne sa svojim vlastitim pogreškama; jer takva prezaokupljenost stvara
samo još više negativnosti. Dovoljno je da identificiramo negativnosti i da ih takvima i ostavimo. Međutim,
ti nas učiš ne da se samo suprotstavimo našim pogreškama, već da se i borimo protiv njih. A da bismo se
borili protiv njih, moramo o njima razmišljati svaki dan. U tome vidim proturječje između tvog učenja i te
knjige.
ODGOVOR: Nema proturječja. To je samo pitanje kako se suprotstaviti pogreškama. Mnogi se
ljudi vole valjati u svojim pogreškama i zaroniti u laţnu krivnju, koju sam već nekoliko puta spomenuo. Ti se
ljudi ţale govoreći, “Ja sam grešnik. Ja sam toliko loš. Ne mogu prevladati svoje grijehove. Koliko je grozno
što ja imam tu pogrešku!” I kad god se s njom susretnu, bace se u istu neproduktivnu struju, koja samo još
uvećava njihove osjećaje krivnje. Ti osjećaji krivnje imaju daljnje posljedice, i na taj se način pokreće
lančana reakcija. Takva vrsta prezaokupljenosti s nečijim greškama je očito pogrešna. Ona ne samo da
privlači negativne sile, već se također i zasniva na samozavaravanju. Takva osoba za sebe vjeruje da
je vrlo ponizna, dok u stvarnosti ona jedino želi pronaći lagani put van, na način da si govori da je sve
beznadno. Takav stav je vrlo čest, i podjednaka je pogrešna krajnost kao i njegova suprotnost, tj. ţelja da
sebe vidite kao već savršene. Osoba s duhovnim razumijevanjem, koja vas pokušava odgovoriti od takve
prezaokupljenosti s negativnosti, znači takvu vrstu prezaokupljenosti.
S druge strane, apsolutno je potrebno da na ovom duhovnom putu naučite upoznati sebe kakvi
jeste i da prihvatite svoju privremenu stvarnost. To ne znači da biste trebali staviti ruke u krilo i ne
činiti ništa, već da kažete sami sebi, “Ovo je ono kakav jesam. Imam ovu pogrešku. Znam da je
potrebna borba, snaga volje i strpljenje da ju iskorijenim, ali ja to mogu i hoću napraviti.” To je
produktivno. Zato jer kad pogledate bliže, shvatiti ćete da grozna uznemirenost i preuveličani osjećaji
krivnje zbog vaših pogrešaka i nedostataka nisu ništa drugo doli oblik ponosa i arogancije. Vi ţelite biti
bolji nego što to zbilja jeste. Vi ţelite biti savršeni bez da se pomučite postati takvima. Kada morate priznati
da još uvijek niste savršeni, osjećate se uništenima, zato jer je vaša taština povrijeđena. Neprihvaćanje
sebe onakvima kakvi jeste je vrlo nezdravo. Tko god osjeća istinu u ovim riječima trebao bi o njima
meditirati i tako će mu se otvoriti nova vrata.
Kao što sam često govorio, „kako‟ je ono što je vaţno. Jednom kada dođete dovoljno daleko da
vidite sebe sa svim svojim pogreškama, lišene obrane i osjećaja nesklada, kao što bi vas vidio i neuključeni
promatrač, jedino tada moţete početi graditi pozitivno. Zato jer morate graditi na temeljima istine. Ne
možete graditi na lažima i neistinama, i tko god ne poznaje sebe i svoje motive, bilo da to ne želi ili to
radi kroz samozavaravanje, gradi na neistini. Kada mirno prihvatite ono što upravo sada jeste,
posjedujete istinsku poniznost koja će pokrenuti sile preoblikovanja duboko unutar vas. Tada ćete biti
sposobni vidjeti u suprotnom smjeru, da u korijenu vaših pogrešaka postoji originalna dobrota.
Vizualizirajući pozitivno vi stvarate novi misaoni oblik i usmjeravate svoje htijenje prema njemu.
Kada vam govorim, moji dragi prijatelji, o savršenstvu za kojim bi trebali teţiti, moţete ga nejasno
zamišljati kao nešto što ćete dobiti izvana, kao nešto što nemate u sebi. Svakako, da to nije tako.
Savršenstvo leži umrtvljeno i neiskorišteno duboko u vama ispod pokrovnih slojeva, sakriveno vašim
Nižim ja, ali ono je samo prekriveno – savršenstvo već postoji u vama. Vi morate samo odstraniti krastu,
na način da ju prvo prepoznate i da prihvatite misao da postoji krasta koja ima takav ili onakav oblik. Jedino
kada to napravite pokrovni slojevi će postati tanji i dopustiti prodor do Višeg ja u onim područjima u kojima
su do sada vaše pogreške onemogućavale uspostavu kontakta s vašim unutarnjim savršenstvom. Kada
jasno shvatite da se savršenstvo već nalazi u vama, bit će vam lakše prevladati poteškoće i osloboditi se
lanaca nesavršenstva koji vas sami lišavaju vaše slobode. Tada morate razviti svoje pritajeno, i na mnogim
mjestima sakriveno unutarnje savršenstvo. Tko god da je jasno iskristalizirao svoje Niţe ja u određeni oblik
i gleda na njega kao na strano tijelo unutar sebe moţe započeti graditi pozitivan oblik prema kojem se kreće
u procesu samoostvarenja.
Razmotrimo sada jedan primjer. Neka se osoba bori sa svojom sebičnošću. Ta pogreška se
nalazi gotovo u svima. Neki ju imaju izraţenu do višeg, a neki do manjeg stupnja, jedni u jednom obliku, a
 4

drugi u nekom drugom, ali svatko ima barem nešto malo sebičnosti u sebi. Kada krajem svakog dana ta
osoba preispituje svoje reakcije, ona će doseći, korak po korak, sljedeće stupnjeve: prvo će joj biti vrlo
teško prepoznati gdje je bila sebična; drugo, kako će sve više i više moliti da vidi istinu i kako će se otvoriti
prema njoj, prepoznat će određene događaje koje je upotrebljavala da bi izbjegla sebičnost, ali koje sada
vidi kao primjere svog sebičnog ponašanja. Takva će joj spoznaja isprva biti vrlo neugodna, uznemirit će ju
i dati joj griţnju savjesti. Ti osjećaji će, zauzvrat, stvoriti otpor prema spoznaji. U toj fazi borba predstavlja
prevladavanje otpora i prihvaćanje sebe onakvom kakva u tom trenutku i jest. Ustrajnost na toj borbi će
joj na kraju donijeti neizmjernu duhovnu snagu, a s njom i daljnje duhovne posljedice na najbolji mogući
način. Da bi napredovala u toj fazi osoba mora napasti otpor s nekoliko različitih strana. Ona se mora
moliti za snagu i snagu volje da se vidi upravo onakvom kakva uistinu i jest. Ona mora meditirati da bi
došla do duboke unutarnje spoznaje o nedostatku svoje poniznosti, o svom ponosu i aroganciji što je
toliko grozno uznemirena zbog svojih pogrešaka. Ona mora meditirati da bi vidjela koliko se daleko
nalazi od istine kada ne može sebe prihvatiti onakvom kakva jest. Ona također mora ići dublje u sebe i
pronaći koje druge osobine su njen ponos i arogancija potaknuli. Tako će steći bolje razumijevanje o
svojoj osobnosti i nesvjesnim emocionalnim strujanjima. Nakon određenog vremena taj će joj trud i napor
dnevnog samoistraţivanja, osvrtanja na prošlost, meditiranja, molitva i donošenja odluka omogućiti da
djeluje na novi način. Uspjet će primijeniti ono što zna u svojem dnevnom satu tišine i djelovat će iz tog
znanja prema svemu što joj se dogodi. Ako još jednom ode u svoju tišinu, prepoznat će napredak koji je
napravila u bavljenju s tim svojim problemom. Tada će također morati zapaziti da su njeni osjećaji još
uvijek bili u suprotnosti s njenim kontroliranim reakcijama, i da je postojao unutarnji rascjep iza njenih
djelovanja.
Lakše je kontrolirati djela nego osjećaje, i opasnost je ta da moţete prekriti emocionalne reakcije,
pretvarajući se da one ne postoje, dok osjećaji tonu u nesvjesno. Upravo je taj rascjep i potiskivanje ono
što potiče nezdrava strujanja u duši. Vi moţete djelovati ispravno, zato jer vaša svjesnost kaţe da vi morate
slijediti ono što ste naučili o ispravnom i pogrešnom, ili zato jer vjerujete da će vam to kupiti priznanje i
ljubav vaše okoline. Ali kada djela nisu podržana s odgovarajućim osjećajima, ona postaju laž. Ako se
hrabro borite za svoju unutarnju istinu, bit ćete sposobni izbjeći laž i identificirati lažna emocionalna
strujanja koja su temelj vašim korektnim vanjskim djelovanjima. Znat ćete da je potrebno još više
duhovnog rada da biste promijenili osjećaje, i nećete se povlačiti od takvog rada. Tada ćete u svojim
meditacijama izgraditi dobre i zdrave duhovne oblike – na primjer vizualizirajući se bez sebičnosti, ili
bez bilo koje druge pogreške koju još uvijek imate, i osjećajući koliko mnogo radosti možete iskusiti
dopuštajući drugima da također imaju ono što ste do sada željeli samo za sebe. Vremenom, taj će oblik
postati toliko moćan da će se podjednako jasno isticati kao i onaj dio koji još uvijek obitava u vašem Niţem
ja. Uvijek ćete biti svjesni nesuglasja – ali sada više nećete biti zbog njega uznemireni. Vrlo polako će se
stara, pogrešna strujanja preoblikovati i bit će u liniji s vanjskim djelovanjima i s onim što vi prepoznajete
kao ispravno. To je proces.
Svakako da je ugodnije sve to ne napraviti. Vrlo je neugodno suočavati se, uvijek iznova, sam sa
sobom u ovoj vrsti samoiskrenosti. I ljudi su vrlo domišljati u pronalaţenju izgovora da bi opravdali zašto
oni to ne trebaju, ili zašto to ne mogu napraviti. Oni su skloni tome da se drţe onoga što je najlakše. Ali ono
što lako steknete ne vrijedi mnogo. Jedino ono što vam dođe kroz unutarnju disciplinu i prevladavanje
onoga što je teško, samo ono za što ste platili cijenu, vam donosi trajnu sreću. Ne moţe biti nikako
drugačije.
PITANJE: Kako netko moţe razriješiti svoj strah ako se trenutno ne nalazi u osobnom izlječenju?
Kako netko moţe razriješiti duboko ukorijenjen strah i nesigurnost?
ODGOVOR: To jedino moţete napraviti na ovom duhovnom putu. Ne moţete to napraviti sami. Do
toga moţete doći jedino kroz dvije vrste pomoći, onu vanjsku i onu unutarnju. Jednom kada donesete
odluku da idete ovim putem i u potpunosti se obavežete Bogu, ne samo riječima ili kroz općenito
smatrano uvjerenje, već kroz vaš cjelokupni unutarnji stav i prihvaćanjem posljedica, i unutarnjih i
vanjskih, koje slijede iz te odluke, bit ćete vođeni do vanjske pomoći koja će otvoriti unutarnja vrata
tako da unutarnja pomoć, a to je osobni kontakt s božjim duhovnim svijetom, može biti uspostavljena.
 5

Uz tu pomoć vi možete odstraniti svako emocionalno iskrivljenje. Neki od mojih prijatelja su već doţivjeli
istinu ovih riječi u svojim ţivotima.
Svatko tko donese takvu odluku dobit će sve što mu je potrebno. Tko god donese odluku da traţi
kontakt i kroči ovim putem savršenstva, također će se ţeljeti osloboditi svih nesavršenosti. Jer kada
postoji strah, on je simptom nesavršenosti i kršenja duhovnih zakona. Takav strah može biti velika,
zapletena zamršenost, koja zapravo postoji kao duhovni oblik. Na ovom putu ona moţe biti raspetljana,
čvor po čvor, sve dok se cijela zamršenost ne sredi i vi moţete ţivjeti bez straha. Svakako da strah ima
drugačiji izvor kod svakog pojedinca, pa vam stoga ne mogu dati općenito pravilo o tome što se nalazi u
njegovom korijenu, niti vam mogu točno reći kako ga se osloboditi. Tema večerašnjeg predavanja se
također moţe i ovdje primijeniti. Onaj tko uvijek želi stražnja vrata, tko uvijek poduzima predostrožnosti i
tko se ničemu u potpunosti ne obavezuje, bilo da su to Bog i važna duhovna pitanja ili ona sporedna
svjetovna, bit će uhvaćen u emocionalno strujanje u kojem će njegov strah biti sve veći i veći. Kao
rezultat svojih izbora on nema čvrsto tlo pod svojim nogama. On nigdje ne pripada, nema se za što drţati u
svom pogrešnom, ali često nesvjesnom, uvjerenju da ništa ne riskira kada se ničemu ne obavezuje. Taj
stav moţe uzrokovati sve veći i veći strah.
Sljedeći česti faktor u strahu je nedostatak vjere. Ako uvjeti za milost ţivotne vjere nisu bili
ispunjeni, tada će se takva osoba u potpunosti morati osloniti sama na sebe. Ona vjeruje da sve ovisi o
njoj; dok će, paradoksalno, zanemariti činiti upravo ono što uistinu ovisi o njoj i tako neće utjecati na
promjene tamo gdje bi to mogla. Istovremeno će osjećati da u mnogim pitanjima u potpunosti ovisi o Bogu,
ali neće moći jasno doţivjeti taj osjećaj, i vrludati će u svojoj samoći, zato jer ne ispunjava zakonske uvjete
pod kojima se moţe staviti u Boţje ruke. Čak i kad osoba ima neko intelektualno znanje o velikim istinama,
takva će vrsta znanja biti nejasna, nestvarna, sumnjiva i neće joj biti nikakva podrška. Što više takve misli
postanu njeno vlasništvo, i što ih ona više njeguje samo kroz svoje intelektualne kanale, to se više udaljava
od bilo kakvog pozitivnog boţanskog utjecaja – i to će njena tjeskoba postajati sve veća. U svom neznanju,
kršit će sve više duhovnih zakona i tako se još više udaljavati od mogućnosti izravnog iskustva veće
stvarnosti.
Nadalje, strah također može doći od čvrstog držanja za ego s njegovim samosažaljenjem,
taštinom, kukavičlukom i ponosom – ukratko, za sve što hrani ego, koji se želi osjećati posebnim. To je
također većinom nesvjesno, i što je proces nesvjesniji, to se nalazite dalje od toga da mu stanete na kraj.
To je razlog zašto je toliko važno da na ovom putu sve nesvjesno učinite svjesnim i istražite to u svjetlu
istine. Uzdignuti ego vas čini usamljenima, i uistinu vas postavlja na posebno mjesto, ali na drugačiji način
od onog kakav ste zamišljali. On vas razdvaja od vaše okoline i čini vas slijepima za istinu, zato jer vam
vizija ne može doći kada je zakon prekršen, a ovdje je prekršen Zakon Bratstva. Osoba koja se okruži
zidom razdvojenosti postat će usamljena i sve će se više i više udaljavati od ljudi okolo sebe – a to ne
mora imati ništa s njenim društvenim životom, koji može biti vrlo aktivan. Razdvojenost će tada
povećati strah.
To su glavne točke što se tiče straha, i one mogu biti povezane i s drugim, osobnim strujanjima.
Kao što sam prije rekao, sve to moţete prepoznati i prevladati na putu samospoznaje i pročišćenja. Tko god
se obaveţe na put dobit će svu zamislivu pomoć.
PITANJE: U određenim periodima imam serije pronicavih snova, a onda dođe duţi period bez
snova, bez obzira što se molim za njih prije spavanja. Da li to ima nekakve veze s nedostatkom fizičke
snage? Kada sam umoran ili prezaposlen, nemam snove. Da li je to moţda slično s vezom s duhovnim
svijetom za koju također trebamo određenu energiju, tzv. odičku silu?
ODGOVOR: Da, odička sila ima nešto s tim, zato jer je uzajamni utjecaj duhovnog i fizičkog vrlo
snažan. Ali to nije jedini faktor koji je u to uključen. Snove ne možeš zatražiti. U redu je da zamoliš za
znakove i odgovore, ali oblike koje će oni poprimiti ne moţeš ti odrediti. Moţda je bolje za tebe da u
određenim periodima svog razvoja dobiješ odgovore u drugačijem obliku. Još uvijek nisi sposoban
prosuditi zašto bi ti pomoć trebala doći na drugačiji način od onog koji si zamolio. Moţda su tvoji pronicavi
snovi postali previše uobičajeni, pa stoga ne zahtijevaju mnogo duhovnog napora da bih ih ti protumačio. U
tvom slučaju namjera moţe biti da upotrijebiš veći duhovni napor, i ako to i učiniš, primit ćeš odgovor u
 6

drugačijem obliku. Uobičajeni način i nadalje može biti upotrijebljen kada će biti vrlo važno za tebe da
nešto prepoznaš. Međutim, vodstvo će ti doći na način koji će zahtijevati veći duhovni napor od tebe da bi
ga shvatio; tvoja svrha moţe biti da moraš uspostaviti kontakt na još jedan način.
PITANJE: Ako se osoba koja je postala uvjerena u mogućnost duhovnog izlječenja, iako još uvijek
nije došla do tog stupnja u praksi, obrati liječniku za pomoć, da li ona pokazuje nedostatak vjere? Da li bi se
trebala boriti s bolešću bez upotrebe medicinske pomoći?
ODGOVOR: Ne. Liječnici su također Božji instrumenti. Gdje doktor moţe pomoći, tamo biste
trebali ići k liječniku. Tamo gdje on ne moţe pomoći, trebali biste traţiti izlječenje na duhovni način. Nije
uputno da se preintenzivno usredotočite na jednu stvar; a što znači ţeljeti nešto na pogrešan način.
Ponovo, vrlo je lako ovo pogrešno shvatiti. Ţeljeti sveopći cilj sa zdravim htijenjem je vrlo vaţno, ali
vjeţbanje zgrčenog, preintenzivnog htijenja na određenom detalju moţe biti velika prepreka. Bolest ima
različite uzroke. Oni mogu biti karmički, ili oni mogu biti simptomi iskrivljenja u duši koji se mogu
slijediti do sadašnjeg života. Takvi simptomi ne mogu biti odstranjeni dok njihovo korijenje ostaje u zemlji.
Kada se korijenje izvadi, simptomi će nestati. Tako da problem bolesti mora biti ispitan s ovog stajališta.
Nije dovoljno da odstranite vanjske simptome, također morate pronaći i bolestan korijen u duši. To je
rješenje.
Moji dragi prijatelji, sada ću se povući u svoj svijet, i svima vam kaţem da ustrajete na ovom putu.
Kako to budete činili, vaš će život postajati sve bolji i bolji. Nitko nije sam; svi ste blagoslovljeni od
Boga i Njegovog svijeta.
 1

Pathwork lecture broj 8

1. srpnja 1957. godine

KONTAKT S BOŢJIM DUHOVNIM SVIJETOM

Pozdravi u ime Boga. Donosim vam boţanske blagoslove. Moji dragi prijatelji, prošli sam vam put
govorio o prolasku kroz prva vrata koja vode do puta savršenstva. Govorio sam o problemu donošenja
odluke i predanosti toj odluci bez ikakve rezerviranosti. Objasnio sam kako prevladati poteškoće. Od kad
sam vam prenio to predavanje, promatrao sam vas, moji prijatelji, i mogu vam reći da je za Boţje duhove
velika radost da budu svjedoci kad god se poduzme prvi korak i donese odluka. Danas bih vam ţelio reći
nekoliko riječi o tome što se događa nakon toga.
Međutim, prvo bih ţelio dodati da mi također vidimo kada naši prijatelji koji čuju i čitaju ove riječi
odgurnu od sebe tu odluku i vjeruju da to nema nikakve veze s njima. Oni se čak niti ne pokušavaju
obvezati. Ta se reakcija utiskuje u njihovu dušu i tako ima svoje posljedice na dušu takvog pojedinca. Onda
također postoje neki prijatelji koji vjeruju da su bili na ovome putu dugo vremena, samo zato što tu i tamo
kaţu molitvu, ili zato jer ţrtvuju bol da bi postali pristojna ljudska bića. Ali to nije ono na što ja mislim.
Odluka o kojoj sam govorio znači puno više. Stoga, govorim osobito tim prijateljima – i ne samo onima
ovdje prisutnima – razmotrite gdje trenutno stojite. Uzmite u obzir mogućnost da ne morate biti točno na
mjestu na kojem ste ţeljeli biti.
Oni koji su donijeli tu odluku i predali se u Boţje ruke, trenutno će osjetiti što se događa unutar
njih. Prva reakcija je veliko olakšanje i unutarnja radost koji na neko vrijeme u potpunosti obuzimaju
takve osobe. Taj predivni osjećaj, ipak ne ostaje s vama zauvijek. Slušajući ovo, vi moţete lako zaključiti,
barem u vašim osjećajima, da ako se teškoće i neugodnosti lako mogu vratiti, onda uopće nema smisla niti
donositi takvu odluku. Ali ja vam kaţem da to nije tako. Nakon što prijeđete prvi prag, vi se nalazite tek
na početku puta. Već sam vam ranije rekao da duhovni rad počinje jedino nakon ovog raskršća, i da se
ostanak na ovome putu ne sastoji od odustajanja, već od neumornog i nepokolebljivog nastavljanja. To
mora biti cijena.
Danas neću mnogo govoriti o tome što trebate učiniti kada uđete na put savršenstva, sreće i
oslobođenja, zato jer sam to već ranije napravio. Radije ću govoriti o nečemu o čemu do sada nisam puno
rekao – o dobrim i lijepim stvarima koje moţete očekivati na ovome putu. Vi već znate za poteškoće, za
izvršenje rješenja i ostajanje uz njih, čak i ako ona ponekad izgledaju teška za napraviti, za to da ne smijete
izgubiti svoju odlučnost, već da uvijek iznova morate ponovo obavezati svoje vrijeme i snagu volje. Ako
to napravite, vaša lijepa nagrada postaje sve opipljivija. To će se dogoditi vrlo sporo, a ne kao nenadano
iskustvo.
Kada duhovni svijet prepozna da je neko ljudsko biće ozbiljno u vezi svoje odluke i ne ostaje samo
s dobrom namjerom, već ju prevodi u djelovanje bez obzira na neizbjeţne povratke u staro stanje i
povremene neuspjehe, duhovni svijet će mu tada dati povećanu duhovnu zaštitu. To je također duhovni
zakon. Tko god krene ovim napornim putem treba drugačiju vrstu duhovne pomoći, nego osoba koja nije
na ovom putu. Osoba na putu će ili dobiti dodatnog, višeg i moćnijeg duhovnog vodiča, ili će doći do
zamjene zaštitnika. Prošli duhovi koji su ispunili svoje obaveze prevevši ljudsko biće preko praga su sada
spremni za drugi zadatak.
Takva se razmjena moţe stvarno dogoditi i prije prolaska kroz ta određena vrata. Kada dobijete
povećanu duhovnu zaštitu, bit ćete apsolutno sigurni u njenu prisutnost. Osnaţenje zaštite moţete dobiti
nekoliko puta tokom vašeg ţivota, kad god morate proći vaţne testove ili donijeti duhovne odluke, bilo prije
ili nakon prelaska praga. Postoji nekoliko raskriţja u ţivotu svakog pojedinca. Čak i ako ste jasno imali
takvo iskustvo osnaţenja vaše duhovne zaštite, nemojte to uzeti kao dokaz da ste definitivno prešli prag
ulaska na put savršenstva.
 2

Morate u potpunosti shvatiti što ovaj put zapravo jest. To je intenzivan i stalan rad na vašem
vlastitom razvoju i upoznavanju vas samih, ali je to prvo i iznad svega prihvaćanje vaših
nesavršenosti. Tada slijedi unutarnje sjedinjenje duhovnih zakona koji će s vremenom utjecati i mijenjati
nesavršena emocionalna strujanja u duši. Tko svakodnevno ne radi na taj način, s vanjskom pomoći i
savjetima bez kojih takav rad spočetka ne moţe napredovati, ne kroči ovim putem. To moram uvijek iznova
naglašavati za neke određene prijatelje.
Nadalje, ljudska bića koja uţivaju u osnaţenoj zaštiti, kada teţe uspostaviti kontakt s Boţjim
duhovnim svijetom – koji je, nakon svega, sve o čemu se radi – primit će smisleno znanje ili intuitivne
uvide iz duhovne sfere. Takvo vodstvo im više neće dolaziti u nepovezanim bljeskovima, koji su se tu i
tamo pojavljivali tokom vremena, čak i prije nego su prešli preko ovog određenog praga, već će postati
shvatljivi dio veće cjeline, kako međusobna povezanost njegovog sustava i reda budu postajale sve više
shvaćene. Ti će ljudi uvijek jasnije razumjeti kako bi se njihov put trebao nastaviti, kako bi trebali raditi
na sebi i na što bi prvo trebali prionuti. Oni će zapaziti koje su stvarne alternative u njihovim ţivotima.
Oni će vidjeti Boţju volju kao općenitu isto kao i smisao i svrhu njihovih osobnih testova.
To otkriće je vrlo vaţno zato jer ono označava veliku točku preokreta u ljudskom ţivotu. Prije te
točke, testovi, male i velike ţivotne nesreće su bili neshvatljivi, i to je činilo ţivot vrlo teškim. Nakon
prelaska točke preokreta osjećate kao da ste podignuli veo i da ste sada sposobni lakše prevladati
poteškoće. Nadalje, pojedinci će primiti pomoć u svojim točno određenim svjetovnim problemima i
poteškoćama – nešto što prije nije bilo moguće. Mogu vam reći, moji dragi prijatelji, da sreća, radost i
unutarnje oslobođenje za svaku stećenu pobjedu u ovoj borbi ne mogu biti uspoređeni ni sa čim drugim što
će ljudska bića ikad moći doţivjeti.
Budući da je cilj mojeg učenja omogućavanje uspostave kontakta s Boţjim duhovnim svijetom za
svakog pojedinca, sada ću postati vrlo određen o tome što trebate napraviti da biste uspostavili takav
kontakt. Ako budete uistinu nastavili ovaj rad, ishod će biti povezanost na mnogo različitih načina –
jedni će vidjeti, drugi će čuti, treći će osjećati na mnogo različitih oblika. Uvjetnosti u kojima kontakt s
Boţjim duhovnim svijetom moţe postati stvarnost su mnogostruke.
Neki ljudi, kao što znate, primaju tu određenu snagu prije nego što uđu na ovaj put. I njih
nazivate medijima. Kada je ljudsko biće blagoslovljeno s tom sposobnošću – i ustručavam se upotrijebiti
riječ blagoslovljeno – to moţe biti veliki test. Kada osoba dobije duhovnu snagu, a ne zna koja je njezina
svrha, za tu će osobu taj dar biti teret i iskušenja. Duhovni svijet ima namjeru da ta duhovna snaga bude
putokaz, tako da pojedinac lakše pronađe stvarnost Boga i Njegovih duhova. Svakako da to znači
pronalaţenje puta savršenstva. Na nesreću, to često ne biva shvaćeno. Što više ta sila djeluje i očituje se
u toj osobi to će medij biti sve nesretniji. Što tvrdoglavije takva osoba ustrajava na svom starom načinu
razmišljanja, duhovi koji ju koriste bit će sve niţi. Svakako da je to zakonita posljedica stava tog medija.
Također je moguće da osoba ne zna za “takve stvari” i gaji svoje medijske sposobnosti u
određenim pitanjima – trebao bih reći, većinom u vanjskim značajkama – ali osobno ne kroči putem
savršenstva. Ponovo, kao i u prvom slučaju, takva vrsta povezanosti s duhovnim svijetom je opasna za
medija isto kao i za ljude koji ga okruţuju.
Međutim, kada se ta sila očituje nakon što je osoba ušla na put savršenstva, razvoja,
samospoznaje, samodiscipline i poniznosti, kada ta osoba prijeđe prvi prag i upotrebljava kontakt
samo za u ovu svrhu, u tom slučaju medijske sposobnosti će se razvijati na najljepši način. Tada neće
biti potreban niti jedan od vrlo određenih, teških ispita, čije detalje sada neću opisivati, a što se događa
kada medij vjeruje da moţe pomoći drugima bez da sam uđe na ovaj put. Ţelim naglasiti da duhovni
kontakt mora sluţiti samo jednoj svrsi: duhovnom razvoju. Kada prepoznate tu istinu, pomoć će vam
doći. I jedino tada medij moţe pomoći drugima. Kasnije ću više govoriti o tome.
Kada je osoba toliko daleko razvijena da prima odgovore na svoja pitanja u vezi sa svojim
vlastitim razvojem, tada će njena vjera biti nemjerljivo osnaţena. Tamo gdje je njena vjera bila klimava,
sada će biti čvrsta.
 3

Sada ako me pitate, “Kako da počnem? Što bi trebao biti moj sljedeći korak na ovome putu?”
Odgovorit ću vam da svatko treba drugačije započeti. Duhovni problem moţe osujetiti sljedeći napredak
na putu koji trebate prvo pojasniti – moţda je to nepopustljiva predrasuda koja će vam onemogućiti da
budete otvoreni za nečije druge riječi. Morate identificirati problem i zamoliti da budete za njega
otvoreni. Međutim, niti jedan odgovor vam neće doći ukoliko se ne otvorite do tolike mjere da moţete reći,
“Spreman sam prihvatiti odgovor ako je to Boţja istina, iako sam do sada vjerovao u njenu
suprotnost.” Otvorenost uma uvijek mora biti prisutna na ovom putu. Trebate posvetiti mnogo rada, snage
volje i vremena da dosegnete to stanje uma. Ako niste sve to uloţili tada se morate zapitati, “Koje su moje
nesavršenosti? Gdje su moje pogreške? Što je moja najveća pogreška, koja moţe biti najveća
prepreka mojem duhovnom usponu? Koje su pogreške koje sam već prepoznao, ali o čijim
posljedicama i razmjerima nisam sebi predočio jasan račun? I koje su pogreške s kojima su me meni
bliska ljudska bića suočila?” Razmišljajte o njima. Pronaći ćete da govorite, “To je nepravedno, nije istina
da ja posjedujem te pogreške” – i čak moţete biti u pravu. Uvijek mora postojati zrno istine u takvim
mišljenjima, moţda se razlikujući od toga kako su oni vama bili izraţeni ili kako ste ih vi shvatili. Iskreno ih
razmotrite, s apsolutnom dobrom voljom da dođete do istine. Što je veći vaš otpor, to je manje izgledno,
moji dragi, da u onome čemu ste se pribliţavali, a što niste priznali, moţete pronaći zrno istine.
Napravite popis tih pogrešaka, tako da ih zadrţite u svjesnosti i tako ih spriječite da ponovo
nestanu. To će vam puno pomoći. Tada napravite popis vaših osobnih duhovnih prijatelja – bilo onih u
tijelu ili ne – i otvorivši se, primit ćete odgovor, dublje razumijevanje i zapazit ćete povezanosti. Tko god je
spreman čuti, čak i ono što je neugodno, govoreći, “Oče, bit će volja tvoja, ţelim istinu o sebi i neću
ustuknuti od nje u kukavičluk, taštinu i preosjetljivost,” će uistinu primiti istinu.
Vaš sreća će biti veća kada istina koja izlazi van bude ona kojoj ste se opirali, zato jer će to biti
veća potvrda stvarnosti iskustva nego što je to slušanje odgovora koji ste se zapravo nadali čuti. U zadnjem
slučaju, mogli biste si reći da je odgovor bio ništa drugo doli zavaravanje samih sebe. Međutim, kada
jednom kada nešto čemu ste se opirali izađe van, tada ćete, moji dragi, uistinu osjetiti prisutnost vaših
duhovnih prijatelja. I to potvrđuje prisutnost tog drugog svijeta, u čije ste postojanje tako često sumnjali,
svijeta koji ne moţete vidjeti i koji ne moţete dotaknuti. Takav će odgovor učvrstiti vašu slabu vjeru.
Razmotrite to kao prvi odgovor od Boga, koji moţete dobiti jedino kada ste voljni poduzeti prvi korak, onaj
prevladavanja vašeg otpora prema promjeni. Nagrada je velika, zato jer sigurnost, koja proizlazi iz
dobivanja osobnih odgovora i poznavanja stvarnosti duhovnog svijeta kroz vaše izravno iskustvo, ne
moţete dobiti niti iz jedne količine riječi, bilo da ih čujete ili čitate. Ali “vanjske” riječi su također potrebne;
one vam daju zamah da učinite ono što je potrebno.
To bi trebao biti početak vašeg puta. Tada ćete svaki dan zapaziti male stvari i zamoliti svoje
duhovne prijatelje: “Pomozite mi da prepoznam smisao i svrhu tog određenog iskustva da bih vidio kako bi
ono moglo unaprijediti moj razvoj.” Tada ćete ponovo primiti odgovore. Međutim, ţelim vas upozoriti da se
uvijek iznova morate pripremiti i na kraju čuti nešto što je neugodno, ne mehanički, već sa uvijek
obnovljenom spremnošću. Ni u kojem slučaju nije dovoljno da to učinite samo jednom. Ako su vrata
zatvorena, istina ne moţe proći kroz njih, a vrata su zatvorena kada netko nije u potpunosti spreman
prihvatiti ono što je neugodno, nelaskavo, ali istinito. Ako to prepoznate i slijedite, tada ćete uvijek iznova
primati odgovore kroz prepoznavanje ili nenadano unutarnje znanje.
Odgovor vam moţe doći, moţda nekoliko dana kasnije, kroz riječi vama bliskog ljudskog bića
koje biva inspirirano. To je jedan od načina na koji vam Boţji svijet pomaţe. Stoga vi morate drţati svoje
oči i uši otvorenima za poruku. To je test i prilika da se naučite poniznosti na način da budete otvoreni za
takvu pomoć i da slušate drugu osobu koja vam ima nešto za reći. To je onda drugi korak koji morate
poduzeti. Kada prođete taj test, slijedit će novo, predivno iskustvo dubokog prepoznavanja koje ponovo
potvrđuje stvarnost duhovnog svijeta. Takvo iskustvo ima istu vrijednost kao i kada vam odgovori dolaze
izravno iz vas. Uvijek ćete sve jasnije osjećati na koji ste predivno organizirani način vođeni na ovom
putu.
Ţelio bih dodati da tko god nastavi s ovim putem i dosegne određenu postojanost u radu, jednog
će dana doći do točke kada će osjetiti potrebu da da Bogu nešto nazad iz zahvalnosti. Spočetka vam se to
 4

moţe činiti kao da se od vas traţi ţrtva – ţrtvovanje vremena, ali i kao dodatak tome predanost koju
osjećate kao teret. Osjećate kao ţrtvu kada morate nešto otpustiti, ili prevladati nešto uz veliki trud i
napor. U početku na to gledate jedino kao na poteškoću. Usredotočujete se na cijenu koju morate platiti i
na ono što morate dati. Sreća koja će doći iz takve pobijede nad samima sobom, spočetka vam izgleda
samo kao obećanje čiji smisao niste shvatili. Ali, tko god je spreman početi plaćati cijenu brzo će
prepoznati da dobija stostruko više nego što daje.
Znam da su to samo riječi za one koji još nisu toliko daleko odmakli u svom razvoju. Zapamtite
moje riječi, zato jer ćete ih doţivjeti dokazanima. Tada ćete biti spremni ponuditi svoju sluţbu Boţjem
velikom planu i postati Njegov suradnik. Sve što će vam trebati je spremnost, a „kako‟ će biti
ostavljeno Bogu. Bit ćete vođeni da pronađete najbolji način na koji moţete pomoći. Ponovo, bit će
očito svima vama koji napravite ovakav izbor da voljnost da pomognete i sluţite nije ţrtva, već da će to
za vas postati najveća zamisliva radost.
Za dva moja prijatelja ovdje vidim vrlo određene zadatke u vezi s ovim. Za tebe, moj prijatelju,
vidim (čovjek koji je bio psihički istraţivač, surađujući sa znanstvenim krugovima, i koji je imao mnogo
iskustva s medijima) da ćeš na ovome putu imati priliku vjeţbati medije. Učit ćeš ih kako uspostaviti
kontakt s Boţjim duhovnim svijetom i kako naučiti zahtjeve, uvjete i zakone koji reguliraju takav kontakt.
Sve će više i više ljudi s medijskim talentom biti vođeno k tebi. Bit ćeš sposoban pomoći mnogima da
podignu svoju praksu na višu razinu i da tako pomognu u planu spasenja. Na tebe čeka predivan zadatak,
ali prije nego što ćeš ga moći poduzeti trebaš ispuniti neke druge uvjete.
Ţelim dodati da dobro već stvoreno od strane nekih medija u uvjeravanju određenih krugova
stvarnosti duhovnog svijeta ni u kojem slučaju neće biti umanjeno kroz kontakt s Boţjim svijetom, već
radije kroz kontakt s duhovima koji još uvijek nisu regrutirani u plan spasenja. Upravo ovakva vrsta dokaza
kakav sumnjičavi ljudi ţele vidjeti, također moţe biti opriskrbljena od strane Boţjeg svijeta, iako na drugačiji
način, kroz druge uvjete, čak i ako onaj tko se raspituje mora naučiti da ne moţe točno odrediti na koji bi
način nešto trebalo biti dokazano. Međutim, kada je osoba spremna strpljivo čekati – i netko to moţe
objasniti ljudima koji ţele dokaz – tada su dokazi koji dolaze od Boţjeg svijeta regrutiranih duhova
neusporedivo učinkovitiji i trajniji od onih dobivenih od strane još uvijek slijepih duhova, koji mogu
proizvesti snaţne trenutne utiske, ali čija se moć brzo raspršuje. Ljudi općenito vjeruju da skeptici ne mogu
biti uvjereni ukoliko određeni duhovi, koji su više nalik ljudima, ne djeluju i ne utječu na ljude na taj način.
Međutim, to ne mora biti tako. Znanost je mogla dobiti više znanja ovakve vrste da promatrači nisu
forsirali svoje vlastite uvjete na duhove, već da su prihvatili uvjete za komunikaciju kakve je postavio
duhovni svijet. To ni u kojem slučaju nije toliko teško. Sve što je potrebno je prosvijetliti ljude o
različitim uvjetima koje zahtijevaju duhovni zakoni.
Kao dodatak tome, vidim još jedan zadatak za tebe, moj prijatelju. Ti ćeš sporo početi vidjeti
ljudske aure. Spočetka će se aure očitovati povremeno, prvo nejasno i tek djelomično. Kada nastaviš hraniti
opaţanje, tvoj će se talent dalje razviti. Ne samo da ćeš vidjeti boje aure, već ćeš moći razlučiti i njihove
obrasce. Ljudska aura pokazuje različite obrasce, od kojih neke mogu prepoznati ljudska bića, na
primjer, bolesti, stavove duše i neizgovorene misli. Svakako, da sve to moraš naučiti, i primit ćeš pomoć
da razviješ tu sposobnost.
Moţeš pitati koja moţe biti svrha takvog talenta. Zapamti da ti ništa nije dano bez svrhe. Jednom
kasnije u budućnosti dobit ćeš iscjeljujuće moći. Kada zapaziš auru neke osobe, moţda ćeš vidjeti obrasce
bolesti unutar aure i tako znati što je ta bolest. Dobit ćeš odgovarajuću moć da ju izliječiš. Taj predivan
ispunjujući zadatak još uvijek čeka na tebe. Bog ga usmjerava na tako veličanstven način da će on biti tvoja
najveća radost koja se neće miješati s tvojim stalnim obavezama. Imaj povjerenja i dopusti si da budeš
vođen. U stvari, ponudi to Bogu.
Molim sve vas da usvojite isti stav prema svim značajkama ovog rada. Upitajte: “Kada bih si
trebao dozvoliti da budem vođen? Kada moram sam djelovati?” Ta pitanja također moţete postaviti o
svojim osobnim vezama s duhovnim svijetom.
 5

Primio sam ove dvije poruke da vam ih dostavim. Druge poruke će još slijediti, dolazeći ili kroz
mene ili kroz osobni kontakt. Oni za koje još nije vrijeme da prime slične poruke ne bi trebali misliti, “Zašto
ne ja?” Zato jer sve ima svoje dobre razloge. Vjerujte – čak i ako ne moţete uvijek shvatiti razlog. To je
način na koji biste svi vi trebali probati uspostaviti kontakt s duhovnim svijetom. To je pristupačno svakom
pojedinom ljudskom biću. Bilo kome. Da li mislite da Bog omogućuje kontakt samo određenim ljudima?
Ne. To nije tako.
Sve svjesne i nesvjesne teţnje čovječanstva imaju za cilj prodrijeti kroz materiju. Što je, nakon
svega, smisao vašeg tehnološkog napretka? Razmislite o tome. Nije li cilj pokoriti materiju? Svako
tehnološko dostignuće nije ništa doli savladavanje materije, koja za vas trenutno predstavlja prepreku.
Međutim, tehnologija to dostiţe upotrebljavajući vanjske sile, dok osoba na putu savršenstva koristi
unutarnje sile. To je cjelokupna razlika. Ova zadnja metoda je neusporedivo učinkovitija.
A sada ću pokušati odgovoriti na vaša pitanja, najbolje koliko je to u mojoj sposobnosti.
PITANJE: Ţelio bih znati zašto je u naše vrijeme toliko teško uspostaviti vezu s duhovnim
svijetom?
ODGOVOR: Općenito, uspostava veze s duhovnim svijetom nije stvorena da bude teška, već ju
ljudi priječe kroz svoju sveobuhvatnu orijentaciju. Većina ljudi ne vjeruje u te stvari i nije za njih
otvorena. Medijske moći su umrtvljene u mnogim ljudima i umjesto da budu iskorištene, one ostaju jalove.
Ali moţda ono što uistinu misliš nije općenita veza s onkraj, već određeno s Boţjim duhovnim
svijetom. Takvu vrstu veze je uvijek bilo teško uspostaviti, zato jer je to očigledno najdragocjeniji dar
koji ljudska bića ikad mogu dobiti. Taj dar ne moţe biti lagano i jednostavno predan ljudima, bez ikakvog
truda i napora s njihove strane. Boţji duhovni svijet mora uvijek iznova testirati medija, da bi vidio da li
je on toga vrijedan i da li je za to sposoban. Medij ne samo da mora biti moralno besprijekoran, već
njegov stav mora biti najbolji i dolikovati slobodnoj i nesapetoj duši. Mnogo dobrih ljudi ispunjava prvi
zahtjev i ima ţelju i htijenje da pomogne drugima, čak i do te mjere da uđu na put savršenstva. Ali mnogi ne
ustraju na ovom putu i bivaju ulovljeni u pogrešku koju ne uspiju prepoznati, pa ju stoga niti ne uspiju
savladati. Zato jer je za medij najveće iskušenje, nakon što dostigne određenu razinu uspjeha, da
podlegne taštini umjesto da je nadvlada. Tu se zahtjeva potpuna poniznost. Razmotrite koliko mediju
mora biti teško da se ne poistovjeti s duhom koji se očituje i da se tako ne uzdigne iznad drugih. Mnogi su
relativno uspješni do određene točke, a onda zapnu.
Kao što sam već objasnio u ovom predavanju, nitko ne moţe pomoći drugima, ukoliko
najaktivnije ne slijedi ovaj put savršenstva i ako nije u njemu čvrsto ukorijenjen. Stoga, biste trebali
testirati sve medije s ovog gledišta. Većina njih će vam reći da se mole i teţe biti pristojni ljudi. Međutim,
oni se ustaljeno ne razvijaju u smislu neophodnom za liječenje bolesnih strujanja duše, koja su manje ili
više prisutna u svim ljudima. Za svaki neprepoznati nesvjesni osjećaj, svaku neprepoznatu grešku na
kojoj neka osoba ne radi, svaka predrasuda je neprobojna prepreka za Boţje duhove. Nije stvar u tome
da je njima zabranjeno da prođu kroz, zato jer medij to nije zasluţio. Stvar je u tome da oni to nisu
sposobni učiniti. Ono što ljudi ne prepoznaju u sebi, što se udaljava od duhovnog zakona, duhovi to ne
mogu probiti. Svako nepopustljivo mišljenje je takav blok.
Mi ne moţemo gurnuti istinu u vas, kada osoba nije otvorena za mogućnost da istina moţe biti
upravo ono suprotno njenim čvrstim uvjerenjima. Ne mislim sada na osnovni zahtjev da medij mora
obavezati svoj talent jedino Boţjoj volji i da ne smije zahtijevati nikakvu osobnu korist, bilo materijalnu
ili duhovnu. Čak i osoba koja ispunjava zahtjeve, isto se tako moţe istovremeno i neznatno udaljavati od
duhovnih zakona i tako predstavljati prepreku za nas. Tako jedva da ikad uspijevamo pronaći potpuni i
savršeni instrument. Vama je to teško za shvatiti, zato što je duhovna sfera sa svojim kretanjem,
emocijama i mislima za vas poput zraka, ali za nas su to čvrsti oblici, zidovi izgrađeni od granita.
Međutim, kada medij ispunjava većinu zahtjeva, kada se ustrajno razvija i ne misli o tome da će
doseći cilj jednom i zauvijek – zato jer to ne postoji – tada te male prepreke nisu vaţne. Tada ih mi moţemo
zaobići, ako tako mogu reći. Također, prepreka moţe sluţiti kao vrijedan test, koji će samo koristiti osobi,
zato jer je svaki test koristan, kada ga se uspješno prođe. Nakon što medij dosegne određenu razinu,
 6

male prepreke neće zaustaviti niti medij niti slušateljstvo da dođu do istine, bez obzira na još uvijek
postojeće nesavršenosti u mediju. Pomoć da se dosegne osobno savršenstvo kroz savladavanje
prepreka je, nakon svega, jedini objektivan cilj Boţjeg duhovnog svijeta i jedini razlog za uspostavu
veze.
PITANJE: Različite religiozne filozofije snaţno se razlikuju između pojma dualizma i monizma. Da li
je dualizam određena razina koja vodi u monizam, i da li je monizam viša istina?
ODGOVOR: Netko moţe gledati na dualizam kao na razinu. Da bih vam to objasnio, to bi bio
beskrajno teţak pothvat, a i ljudskim bićima je to vrlo teško razumjeti. Ali sadašnja poteškoća je da se u
vezi tog pitanja ne mogu očitovati kroz ovaj medij. To je primjer ograničenja medijskih sposobnosti. Medij
je dovoljno otvoren da ja mogu izgovoriti ove riječi kroz njega. Ne bih to mogao reći kroz mnoge medije, ali
u ovom slučaju postoji otvorenost, berem do ove mjere. Međutim, razvoj medija nije dovoljno
uznapredovao da bih ja mogao prenijeti potpuno objašnjenje. Moţda kroz nekoliko mjeseci, ili kroz nekoliko
godina. A moţda i kroz kraće vrijeme, to će biti moguće. To trenutno ne znam. Odgovorit ću na ovo pitanje
kada razvoj medija dovoljno uznapreduje da odstrani ovaj blok.
PITANJE: Da li to znači da ste vi potpuno ovisni o stanju medija?
ODGOVOR: Ne. Kada ljudi dostignu stupanj razvoja kada mogu uspostaviti vezu s Boţjim
duhovnim svijetom, duhovni svijet će osigurati da ljudi koji upotrebljavaju taj kontakt uvijek dobiju svu hranu
koja im je potrebna, bez obzira na njihove nesavršenosti. Komunikacija će uvijek promovirati njihov razvoj i
pribliţavati ih Bogu i stanju blaţenstva. Kao što sam već spomenuo, duhovima je moguće zaobići blokove
koji im se nađu na putu. Tako da svatko moţe primiti ono što treba da bi došao do najviše razine za koju
je sposoban. To je uistinu sve što vam je potrebno, budući da cilj kontakta ne moţe biti ništa drugo. Vi ste
sposobni razlikovati između duhova koji pripadaju boţanskom redu i koji vam mogu pomoći i učiti vas, i
drugih tipova koji to ne mogu. Sve ostalo su tek puki detalji koji nisu vaţni.
Boţji duh će uvijek insistirati na tome da bi svaka osoba trebala uspostaviti neovisni kontakt s
Boţjim svijetom, čim ta veza postane moguća. Takav duh će pomoći i davati vam usmjerenja. Svakako, na
samom početku rada medija, kada još uvijek postoji potreba za testovima, neke neistine će povremeno ući,
zbog još uvijek postojećih blokova. Ali to nije vaţno, moji dragi prijatelji. Svatko tko je u potpunosti
odlučan razviti se, uvijek će gledati unutar sebe i iskreno meditirati o tome da li je osobna poruka u
potpunosti točna ili ne, i da li on moţe iz nje nešto naučiti. Najvaţnij faktor je da budete potpuno svjesni
osnovnih uvjeta, postavljenih u svim religijskim filozofijama: da slijedite Boţju volju, da se pročistite
prevladavanjem svojih pogreški i da gajite znanje o samima sebi.
Kao i prema najvećim egzistencijalnim pitanjima Stvaranja, imat ćete ispravan stav ako shvatite da
potpuno poznavanje odgovora nije toliko vaţno. Ponizno čekajte dok vam znanje ne postane dostupno, dok
dovoljno ne napredujete da biste ga zasluţili. Jednostavno slijedite Bibliju: “Isprobajte sve i zadrţite ono
dobro.” Tiho prihvatite ono što sluţi Boţjoj volji. Prihvatite poruku s poniznim i strpljivim nepristranim
stavom, bez da ţelite sve znati odjednom.
Ispravan stav također uključuje neovisnost o mediju i nikada o duhovima. Kada je to slučaj, ne
moţe vam se naštetiti, čak i dok je medij još uvijek u stanju vjeţbe i prelaska. Nemojte stavljati sva svoja
jaja u jednu košaru. Ono što je vaţno je jasno razmišljanje i poniznost. Nakon svega, nije li nedostatak
poniznosti da pretpostavite da ste vi ljudska bića već zasluţila da dobijete odgovore na najveća pitanja, da
pretpostavite da moţete imati izravan kontakt s Boţjim svijetom, a bez da prvo dokaţete sebe?
Ovo što govorim ne odnosi se samo na medije, već na sve vas. Moje upozorenje da ne biste
trebali bez pitanja prihvatiti poruke koje vam prenosi medij moţe biti lako zloupotrebljeno od strane onih koji
ne ţele pogledati u osjetljivo područje unutar sebe koje je sakriveno od njihove svjesnosti. Da li ćete
prihvatiti ili odbaciti riječi koje vas uznemiruju također moţe biti test. Kada niste sposobni pronaći
unutarnji odjek na poruku koja vam uzrokuje nelagodu, budite vrlo paţljivi prije nego što je odbacite. Uvijek
iznova upitajte Boga za unutarnju istinu. Tada moţete prepoznati da su upravo te riječi, koje ste pokušali
odbaciti, uistinu istinite. Takav uvid će proizvesti veliku unutarnju radost. Kad god imate osobno pitanje
trebate mu pristupiti s ovakvim stavom. Međutim, s općenitim pitanjima, mudro je da prihvatite strpljivi,
 7

nepristrani i ponizni stav, zato što je sve znanje u tom području dar milosti, koji svatko od vas mora
zaraditi. Kada medij i sudionici uspješno prođu testove – i svatko tko to ţeli to i moţe – tada će im, s
vremenom, sve više i više biti dano. Tako dugo dok su u pitanju široka općenita pitanja, potpuni razgovor je
često nadaleko izvan sposobnosti ljudskog razumijevanja. Svi vi zajedno imate previše pogrešnih
mišljenja – ne samo vi ovdje, već čovječanstvo općenito – čak i o stvarima koje moţete lako istraţiti u
svom vlastitom svijetu bez pomoći duhova. Bilo da znate manje ili više o općenitim pitanjima u vezi sa
Stvaranjem, bilo da imate više ili manje pogrešnih ideja nije ovdje pitanje, budući da već posjedujete toliko
pogrešnih shvaćanja u čisto zemaljskim stvarima. Pitanje je radije u tome da se duhovno razvijete i da
prihvatite duhovni savjet kada znate bez sumnje da je on ispravan. Ako ste potaknuti da to napravite,
neizbjeţno ćete primiti sve više i više potvrda da se nalazite na ispravnom putu. To će osnaţiti vašu
vjeru i povezanost s Boţjim svijetom – bilo onu osobnu ili kroz medija.
Ţelim vam potpuno razjasniti da je taj određeni kontakt dobro uzemljen, što postaje očito iz
činjenice da ova poruka prolazi kroz medij. Očigledno je da je medij dovoljno otvoren i oslobođen taštine.
Kada testirate nekoliko medija – i oni bi trebali biti testirani po ovom osobitom pitanju – uvjerit ćete se da
ćete vrlo rijetko naletjeti na medij koji je slobodan do ovakvog stupnja. Upravo bi ova procjena trebala sluţiti
kao dokaz vjerodostojnosti ove veze i dobrog napretka u ispravnom smjeru ovog medija.
Vraćam se na pitanje o monizmu i dualizmu koje je postavio naš prijatelj, jedina stvar koju mogu
reći je: i monizam i dualizam postoje. Bog je osoba i također je i Jedno. Trenutno vam ne mogu prenijeti
više.
PITANJE: Ono što ţelim pitati je teško, a moţda i glupo.
ODGOVOR: Probaj.
PITANJE: Stalno se iznova borim s ovim problemom. Ako Bog ima plan spasenja za nas, i ako
smo se mi razdvojili od Boga, zato jer smo ušli na krivi put, ne na onaj boţanski, zašto je Bog napravi svoj
plan spasenja toliko kompliciranim i toliko grozno teškim za nas? Znam da je to neophodno za naš razvoj,
ali još mi se uvijek čini preteškim.
ODGOVOR: On ti samo tako izgleda. Poteškoće koje se pojavljuju su tamo zato jer pojedinačna
bića nisu mogla drugačije djelovati. Moj dragi prijatelju, prije nego što je stvorena zemaljska razina u
svojem sadašnjem obliku, bili su isprobani drugačiji načini, ali oni nisu bili uspješni. Pa je stoga Bog
stvorio sadašnje uvjete. Na nesreću, razvoj se moţe dogoditi samo kroz put patnje. Uistinu, na nesreću.
Bilo je pokušaja da se to drugačije uredi.
Za tebe osobno ţelim dodati sljedeće: Probaj primijeniti riječi koje sam vam dao na početku
današnjeg predavanja. Kada stvoriš kontakt s Boţjim svijetom na način koji sam vam predloţio, bit ćeš
osnaţen. Razumjet ćeš što te riječi znače: milost vjere. To ti moţe biti dano kada ispuniš uvjete.
Proučavaj te riječi i dobit ćeš odgovor.
Ono što se događa s tobom je ista stvar koja se događa i mnogima drugima. Ljudi kaţu: “Bog mi
mora pokazati svoju pravednost i tada ću ga biti spreman prepoznati.” Moji dragi, jednog dana, kada
steknete znanje, moći ćete shvatiti sebe i koliko je budalast takav stav, koliko je pogrešan i u misli i u
osjećaju. Mnogo je bolje da započnete s predrasudom da su ljudska bića nesavršena, a ne Bog i
Njegovo Stvaranje. Vi vjerujete drugačije. Čak i kada u potpunosti to jasno ne mislite, vaši osjećaji
sadrţavaju takav stav. Ja vam zbog toga ne predbacujem. Toliko mnogo ljudi jednostavno razmišlja na
takav način. Isti prkos koji je originalno doveo do pada još je uvijek prisutan. To je pogreška u zdravom,
logičkom razmišljanju. Neophodna je revizija razmišljanja. Pogledajte u očitovanja Stvaranja koja moţete
vidjeti i do neke mjere čak i razumjeti. Promotrite koliko je sve predivno usklađeno jedno s drugim, svaki
najmanji detalj koji vam je vidljiv. Tada razmotrite kako vi zahtijevate da bi vam Bog trebao dokazati
svoju najveću ljubav i pravdu prije nego što Mu moţete dopustiti da uđe u vaša srca.
Moţete li shvatiti da bi to trebalo biti na suprotan način?
PITANJE: Da, ali je često toliko teško vidjeti Boţju volju. Ja bih ju jako mnogo ţelio slijediti, ali ne
znam kojim putem da idem.
 8

ODGOVOR: To je primjer onoga što biste trebali steći kroz kontakt s duhovnim svijetom. Tko god
ţeli upotrijebiti taj kontakt sa svrhom da upozna Boţju volju, zasigurno će dobiti odgovor. Onome tko
kuca, vrata će biti otvorena. Onaj tko je odlučan činiti Boţju volju, dobit će odgovor. Ali vi uvijek drţite
otvorena mala straţnja vrata, kao rezervni put za bijeg; vi ste spremni, ali ste istovremeno zabrinuti i
uznemireni da bi Bog mogao zahtijevati nešto neugodno od vas. To je tek polovičan put odlaska k njemu,
upravo ono o čemu sam govorio u našem zadnjem predavanju. Ići cijelim putem k Njemu znači: “Bit će
volja tvoja, Boţe, čak i ako je to za mene neugodno, čak i ako ja to još ne mogu shvatiti, zato jer si ti
Pravda i Ljubav. To je jasno, to je jedino tlo na kojem mogu stajati, moja jedina čvrsta točka; ne
poznajem niti jednu drugu.” Svakako da takve misli morate hraniti tako da one prodru kroz vaše osjećaje;
one moraju uvijek iznova biti uobličene; misaoni oblici moraju biti ponovo izgrađeni. S vremenom će oni
utjecati na osjećaje. Tko god ima takav stav i moli za Boţju volju, bez rezerviranosti i bez da drţi straţnja
vrata otvorenima, dobit će odgovor svaki put. Da li shvaćaš?
ODGOVOR: Da, shvaćam.
PITANJE: Što je s vezom između materijalnog i duhovnog, Boga i Mammona? Koje je njihovo
sjedinjenje ispravno?
ODGOVOR: Ponovno, s novcem je isto kao i sa svim drugim stvarima. Princip je isti. Kada se
novac koristi kao sredstvo za neki cilj, a ne kao cilj sam po sebi, tada je sjedinjenje ispravno. Kada
neka osoba svjesno odluči da neće biti vezana za materiju kroz novac, već da će ga koristiti kao i sve druge
Boţje darove, kao što je zdravlje ili bilo koji talent, u duhu zahvalnosti, upotrebljavajući slobodu od
zabrinutosti koju novac moţe osigurati da bi pojačala svoj duhovni razvoj, tada je sjedinjenje krajnje
ispravno. Svakako da je to vrlo teško za mnoge ljude. Mnogima se čini lakšim kročiti putem prema Bogu,
kada se nalaze u krizi, dok ih oslobođenost od briga udaljava od duhovnog puta. Međutim, to ne znači
da je neophodno da se osoba koja posjeduje materijalna dobra mora toga odreći, da ne bi bila opterećena
posjedovanjem. Vi moţete uţivati u blagostanju kada savladate iskušenje koje novac, više od bilo čega
drugoga, donosi. Bilo bi fanatično za reći da se osoba mora svega odreći i ţivjeti u siromaštvu da bi se
duhovno uzdigla. Takav se zadatak ponekad moţe zahtijevati od osobe, ali to je iznimka. Na primjer, moţe
se zahtijevati da ta osoba sluţi kao primjer ostalima, onima koji kaţu da nije veliki pothvat duhovno se
razviti, ako netko nema materijalnih briga, jer kada se netko brine o svakodnevnom kruhu da je tada
nemoguće zaokupiti se takvim pitanjima. Također se događa da vrlo razvijenom duhu bude povjerena
specijalna misija za vrijeme njegovog zemaljskog ţivota. Ako je to tako, on će kroz meditaciju biti do toga
doveden. Ali češće osoba čiji je ţivot označen neprisustvom materijalnih briga biva testirana da dokaţe
da će slijediti Boţji put bez obzira na iskušenja, i da nije uhvaćena od strane duha koji upravlja
svijetom materije.
Nitko ne moţe postaviti općenito valjano pravilo za uspostavljanje ispravne sredine; zato jer sve
ovisi o nečijem karakteru. Ako je neka osoba sklona tome da bude pohlepna, ispravno sjedinjenje se treba
razlikovati od drugog tipa koji bezobzirno troši. Svatko mora pronaći svoju vlastitu sredinu, i vi ćete
zasigurno pronaći vašu na ovome putu.
PITANJE: Drugim riječima, za one koji duhovno teţe, siromaštvo nije nuţan uvjet, iako je to
preuzeto u mnogim filozofijama?
ODGOVOR: Ni na koji način to ne mora biti tako, iako je to moguće u pojedinačnim slučajevima.
Kada različite filozofije to uspostave kao općeniti princip, one to čine zato jer se uvijek iznova pokazuje
da ljudi ne uspijevaju ispravno postupati i baratati s novcem i lakše pronalaze put kada su siromašni.
Ono što je izostavljeno iz takvog razmišljanja je to da se sva bića, u ciklusu svojih inkarnacija, moraju
dokazati sposobnima da čvrsto stoje u bilo kojim prilikama.
PITANJE: Zapaţam veliki sukob u tome što Biblija kaţe, a to je da je Bog stvorio čovjeka kao svoju
sliku i također mu dao vlast nad zemljom. Ako je i meni dana vlast nad zemljom, ja također moram
posjedovati vlast nada mnom, mojim zdravljem i svim ostalim. Dakle, ja sam sposoban prvo započeti sa
sobom i tada dobiti vladavinu nad zemljom. Trebao bih biti sposoban, budući da sam stvoren po slici
Boţjoj, stvoriti što god ţelim. Ali to onda više nije Boţja volja!
 9

ODGOVOR: Na ovom ćeš putu saznati Boţju volju, i ti ćeš početi ţeljeti to isto.
PITANJE: Kroz pokušaj da uspostavim vezu s Bogom?
ODGOVOR: Da, na putu savršenstva ti moraš razviti vezu s Boţjim svijetom. Ona će postajati sve
čvršća; a tvoje raspoznavanje će se ustrajano povećavati. Upoznat ćeš Boţju volju ne samo kroz ono što
će ti duh reći, već također i kroz svoje vlastite uvide i kroz svoj vlastiti rast. Tvoj će duh postajati sve
lakši, svjetliji i svjesniji. Tvoja duhovna jezgra će se razviti, polomiti i otvoriti ljuske i kraste koje
okruţuju tvoje unutarnje savršenstvo i tako ćeš znati koja je Boţja volja i nećeš ţeljeti ništa drugo.
PITANJE: Ali to je dugačak put.
ODGOVOR: To je isti put o kojem govorim i koji svi vi moţete slijediti. On predstavlja jedino
sreću, uvijek veću sreću i uvijek veće oslobođenje svih okova, bilo da su oni zemaljski, psihički ili
duhovni.
Moji dragi, dao sam vam dosta za danas. Razmišljajte o tome što sam rekao. Idite u miru na
ovome putu. Neka Boţji blagoslovi teku kroz vas, sjaje kroz vas i neka vam omoguće da sve dalje i dalje
napredujete i dođete do sve više i više sreće i radosti. Blagoslovi doseţu do svih mojih prijatelja, onih blizu i
onih daleko. Budite s Bogom.
 1

Pathwork lecture broj 9

15. srpnja 1957. godine

GOSPODINOVA MOLITVA
Pozdravi. Dragi moji prijatelji, donosim vam Božje pozdrave.
Prije nekog vremena obećao sam da ću vam objasniti Gospodinovu molitvu.
Već sam jednom prije govorio o značenju ove molitve, ali tada sam govorio uopćeno. Noćas na nju želim
baciti različito svjetlo, i pokazati vam kako možete meditirati na tu molitvu — to sasvim lako može potrajati
i sat vremena — i u njoj pronaći štogod vam je u bilo koje vrijeme potrebno, jer je u njoj sadržano sve. U
dubokoj i produženoj meditaciji na Gospodinovu Molitvu svi vaši osobni problemi mogu biti osvijetljeni.

OČE NAŠ. Kad razmišljate o značenju tih riječi, Boga vjerojatno zamišljate kao Oca sviju bića. Ali dok
izgovarate te riječi za sebe, sasvim intimno, pokušajte sasvim određeno meditirati kako se Božje očinstvo
isto tako primjenjuje i na one ljude koji vam se ne sviđaju, ili za koje ne marite, prema kojima osjećate
otpor, ili s kojima ste jednostavno u neskladu. To ne mora uvijek biti osjećaj mržnje; dovoljno je da vam
netko smeta. Zađite u svoju smirenost i razmišljajte da su i ti ljudi djeca Božja. Nazvati sebe djetetom
Božjim opravdano je samo kad dozvolite da su i drugi ljudi, koji u vama pobuđuju neugodne osjećaje, isto
tako Božja djeca, upravo kao i vi sami. Kad u tome uspijete, vaš će stav, a prema tome i vaši osjećaji,
doživjeti istančanu promjenu, i vi ćete postati opušteniji i slobodniji. To u početku može biti teško, može
izazivati otpor, jer vaši osjećaji nisu uvijek naklonjeni promjeni. Gdje god postoje snažni negativni osjećaji
bilo koje vrste, ondje mora postojati čvrst unutrašnji čvor. Ako njegujete negativne osjećaje, nešto u vama
mora biti nerazriješeno, bez obzira koliko druga osoba mogla biti u krivu. Nakon ovoga uvida dolazi volja da
se ispravi štogod je u vama pogrešno, i spremnost da priznate nove spoznaje, nadahnuća ili učenja. Tada
će vam isto tako biti pružena i praktična sredstva kako biste se oslobodili iz nerazriješenoga, negativnoga
stanja. Zatražite ih, poželite ih — i nenadano, dok meditirate o dubokom značenju ovih riječi i o tome kako
ih primijeniti u svome životu, s vaših će prsa biti odstranjen težak pritisak; osjećat ćete kao da ste
oslobođeni tereta.
Pokušajte i na drugi način: zaobiđite sve što vam smeta kod drugih ljudi, i vizualizirajte njihovo savršenstvo.
Pokušajte prepoznati kako se i gdje kroz njih očituje božanska iskra. Uvijek pamtite da će onaj koji traži
pronaći. U njima ćete otkriti kvalitete koje će jasno ukazivati na njihovo više ja i dati im pravo da se
smatraju Božjom djecom.
Izuzetno je važno povući crtu koja odvaja više i niže ja, i odrediti što pripada kojemu. Više ja je vječno,
besmrtno, i od Boga. Niže je ja vremensko, i ne pripada mu prava stvarnost. Ne činite to samo s drugima.
Počnite od sebe. Jer kad to dvoje možete u sebi razlikovati, više vam neće biti tako teško voljeti svoga
bližnjega, i otkrit ćete da je mnogo lakše prepoznati nekoga koga ne volite kao svoga brata ili sestru. Tada
ćete svojem višem ja dozvoliti da se sjedini s višim ja vašega bližnjega. Sve je to sadržano u prve dvije
riječi molitve: Oče Naš.
KOJI JESI NA NEBESIMA. Nebesa su u vama, a ne izvan vas. Stoga za njima tragajte u sebi, pronađite
svoje vlastito savršenstvo koje već postoji, iako može biti zamagljeno i prekriveno. I tragajte za Rajem,
tražite Boga u duši svoga bližnjega, čak i u duši onoga koga odbacujete. Jer samo na taj način možete
pronaći vječnoga, živućega Boga.
SVETI SE IME TVOJE. Vi posvećujete Očevo ime pokušavajući shvatiti i ispunjavati Njegove zakone. Jer za
svaki oblik života postoji duhovni zakon. Kad ste zbunjeni problemima u svome životu to znači da niste
pronašli prikladan duhovni zakon. Kad kažete, »Sveti se ime Tvoje«, u sebi postavite pitanje: »Gdje su moje
poteškoće, koji su moji problemi? Mora da kršim duhovni zakon, makar i nesvjesno, ali više to ne želim
činiti.« Zamolite Boga da vam pomogne shvatiti koji to zakon kršite. Zamolite za odgovor i naučit ćete
uspostaviti osobnu povezanost, putem koje ćete doista svetiti Njegovo ime. Jer kad u istini promotrite svoj
 2

problem, sa čestitošću u srcu, isto ćete tako primiti odgovor. Ne mora doći u istome trenutku, ali ako ste
budni i otvoreni, život će vam donijeti odgovor.
BUDI KRALJEVSTVO TVOJE. Kad svetite Božje ime slijedeći sve duhovne zakone, vi isto tako privodite
Njegovo kraljevstvo bliže sebi. Jer ono je u vama. Vi uvijek mislite, ako o tome uopće i razmišljate, da je
Božje kraljevstvo negdje izvan, da će se spustiti na vašu Zemlju, i da ćete morati samo otići ondje gdje se
Božje kraljevstvo očitovalo, i ući. To su uobičajene nejasne zamisli o kraljevstvu Božjem, lažni misaoni
oblici koje podižete u svojoj mašti. Božje kraljevstvo mora se uspostaviti unutar vas, a to se može dogoditi
samo kad ste uspješno prošli ovo školovanje, učeći spoznati i primijeniti duhovne zakone.
BUDI VOLJA TVOJA. O ovome ne moram mnogo govoriti, jer sam to već mnogo puta prije učinio. Ali
ponovo želim naglasiti koliko je većini ljudi teško primijeniti ovu izreku na osobnoj razini. Vi tvrdite da ne
znate što je Božja volja, i da biste je slijedili samo kad biste znali što je ona. Rekao sam vam, tkogod teži
ostvariti dodir s Božjim svijetom kako bi otkrio što je Božja volja, a onda je bezuvjetno ispunio, čak i dok
sumnja, primit će odgovor. A umjesto što naprežete svoj mozak oko toga kako ispuniti Božju volju kad se
osjećate nesigurnima, osvrnite se onim područjima na kojima vam odgovor nije neophodan, jer će vam
odgovor postati očigledan čim počnete razmišljati. Svi mogu biti sasvim sigurni da to mora biti Božja volja
slijediti stazu savršenstva, u kojem god se vidu ponudi vama. Možete biti sasvim sigurni da to mora biti
Božja volja da se u poštenju suočite sa samima sobom, umjesto što birate udobniji put odbacivanja onoga
što stvara nelagodu, ili okrivljavanja drugih ljudi i okolnosti kako biste izmakli neminovnosti da unutar sebe
tražite pogrešku. Razmatrajte ono što izaziva vaš unutrašnji otpor, i možete biti sigurni da ste, kad se
osjetite neusklađeni, narušili božanski zakon. Niti jedan prijestup ili pogreška drugoga ljudskoga bića ne
može u vama uzrokovati neskladne osjećaje, ako i u vama nešto nije pogrešno. Vaš odgovor mora glasiti
da ste na neki način propustili ispuniti Božju volju. Za jednu osobu osjećaji nesklada mogli bi uzeti oblik
općenitih religijskih sumnji koje su, u krajnjem, povezane s osobnim problemima, za drugu uzroci mogu biti
mnogo izravnije osobne prirode. Ali kad god se javi osjećaj težine, ljutnje, otpora, straha, bilo kakvog
nesklada, to je pokazatelj da nešto u vama nije sasvim u redu. Jer inače ne bi moglo biti toliko mnogo tame
u nekima od vaših životnih situacija. Ako cijelim srcem težite odgovoru, čak i ako vam je potrebno dugo
vremena da ga pronađete, dobit ćete ga prije ili kasnije. Kad se molite za odgovor kako biste ispunili Božju
volju, on mora doći. Ne plašite ga se, jer je Božja volja uvijek mudra i puna ljubavi i vodi u radost, iako je
sam prijelaz borba. Tada se zapitajte, »Jesam li istinski voljan ispuniti Božju volju, čak iako mi se na prvi
pogled ne sviđa?« Dao sam vam cijelo predavanje o ovom predmetu, pa ga možete i u svezi s ovim
koristiti.
NA NEBU KAO I NA ZEMLJI. Raj je u vama. To je vaš duh u svojoj savršenosti, koji čeka da se zidine
nižega ja razvale. Bog u vama očitovat će se u svakoj potankosti vašega duhovnoga, kao i zemaljskoga
života. U kojem je stupnju to već stvarnost u vašemu životu? U kom smislu Bog još ne prodire u vaše biće,
vaša djela, vaše misli i vaše osjećaje? Pokušajte na tren zamisliti ovo: ako vam netko kaže da se oslobodite
nečega čega se držite, vjerujući da je to Božja volja — to bi moglo biti i samo mišljenje — biste li bili voljni
to otpustiti i razmotriti da to možda i nije tako? Ili biste radije sebe uvjerili u suprotno, samo stoga što vi
želite da tako bude? Pokušajte odrediti u kojem području svoga života imate takav stav. Tada se iskreno
suočite sami sa sobom. Što vam je važnije: istina, ili uvjerenje kojega se zbog ovog ili onog razloga držite?
Ako je vaše uvjerenje ispravno, zar ne vjerujete da će ga Bog potvrditi? Ali ponajprije mora postojati volja za
otpuštanjem. Kad god osjećate krutost koja se zgušnjava, čak i ako je vaše mišljenje ispravno, vi
sprečavate nebesko kraljevstvo da se očituje u vama. S druge strane, ondje gdje griješite istina ne može
prodrijeti. Kad su misaoni oblici lažni, Božje kraljevstvo ne može vam doći.
KRUH NAŠ SVAGDAŠNJI DAJ NAM DANAS. I to se često mehanički ponavlja, a da mu se ne pridaje
nikakvo značenje. Ljudi pretpostavljaju, čak i ako ne oblikuju jasno tu misao, da zarađivanje kruha
svagdašnjeg ni na koji način nije povezano s Bogom. Ali istinu vam kažem, dragi moji, ne možete učiniti
ništa dobro, a da to Bog ne blagoslovi. Bez Boga ništa neće uspjeti, bez obzira koliko teško ponovo i
ponovo pokušavali. Osoba koja ima nekakvog duhovnog obrazovanja sasvim točno može odrediti,
promatrajući unazad svoj život, na čemu je bio Božji blagoslov, a na čemu nije. »Kako se osjeća ta razlika?
Gdje to uvijek ispočetka griješim? U kojim područjima uvijek imam neprilika? Koji je tome pravi razlog? Što
sam pogrešno učinio? U kom je smislu moj stav pogrešan?« Razmislite o tome i predajte se u potpunosti
 3

Bogu. Budite spremni da se prepustite vodstvu kako biste postigli i svoj zemaljski i svoj duhovni kruh.
Duhovni je kruh toliko zanemaren. Vi vjerujete da je manje važan od materijalnoga kruha. Nije, dragi moji,
duhovni je kruh važniji, mnogo važniji. Ponajprije morate učiniti napor da primite duhovnu hranu: poželite je.
To je kapija kroz koju se mogu razriješiti svi zemaljski problemi, a ne obrnuto. Tko god čezne za duhovnim
kruhom, već je dosegao određenu razinu na putu.
OPROSTI NAM DUGE NAŠE. Molitva kaže, »Oprosti nama«, a ne samo meni samome. To uključuje sva
ljudska bića, čak i ona koja su vas povrijedila i kojima možda niste u stanju u potpunosti oprostiti. Ako
iskreno želite da im Bog oprosti, tada ste oslobođeni tamnoga duhovnoga oblika u sebi, koji privlači štetne
energije i mračne utjecaje. Razmislite što ove riječi sadrže: Bog ne bi trebao oprostiti samo vama i onima
koje volite, nego i onima prema kojima možda još uvijek njegujete negativne osjećaje. Često čak niste na
čistu u odnosu na svoju vlastitu krivnju. Ljudska su bića sklona stvaranju lažnih, nezdravih, pretjeranih
osjećaja krivnje koji nisu opravdani. Unutrašnji proces radi na sljedeći način: odbijate priznati svoju krivnju
ondje gdje je ona opravdana i gdje biste mogli osjetiti zdravo, konstruktivno kajanje koje vas nikada ne bi
povuklo na dno niti obeshrabrilo. Kad s tim zdravim kajanjem zamolite Boga za oproštenje i kad se doista
želite promijeniti, osjetit ćete da vam je oprošteno i da ste oslobođeni, i znat ćete da je teret skinut s vaših
ramena. To se događa kad je volja da se promijenite i da provodite dobre namjere iskrena i uporna.
Ali često se ne želite suočiti s pravom krivnjom, djelomično stoga što u se u svom samoljublju želite vidjeti
bolji nego što jeste, a djelomično zato što je potreban prevelik napor da bi se izazvalo unutrašnju promjenu.
Duboko unutra vi znate da se to ne može dogoditi preko noći; niti bez napora. Duhovna jezgra šalje
znakove, potičući vas da prepoznate svoju krivnju, ali vaše niže ja prilazi sa svojim ponosom i lijenošću,
tako da često preuzimate krivnju koja nije istinska. Kao da kažete, »Vidi, ja se kajem, priznajem, ali ja
zapravo u ovome nisam kriv«. Prirodno, to su nesvjesni procesi, i njih se mora iznijeti na svijetlost dana. To
je razlika između lažne krivnje i stvarnog kajanja.
Iskustvo sviju ljudi koji kroče duhovnim putem uvijek je bilo da tkogod prepozna svoju stvarnu krivnju
automatski gubi ne samo sve komplekse lažne krivnje koji ga vuku prema dnu, nego istoga trena osjeća
olakšanje i spokojstvo, jer istina uvijek donosi oslobođenje. Otvoriti se i biti voljan nadrasti otpor je borba.
Tako će se ljudi plašiti priznati stvarnu krivnju i stoga će u svojem nesvjesnom radije stvoriti sve vrste
nestvarnih osjećaja krivnje, koji se ili uopće ne mogu primijeniti, ili koji prekrivaju pogreške koje ljudi ne žele
vidjeti, jer još nisu spremni sebe prihvatiti takvima kakvi jesu, u svojoj trenutnoj nesavršenosti. Kompleksi
krivnje su nestvarni i stoga nikada ne vode oslobođenju. Oni stvaraju opak krug, vode u tegobe, tugu, dok
istina uvijek oslobađa, bez obzira koliko u početku bila neugodna. Ispitajte svoje vlastito ja u ovom smislu.
Samo će onaj koji prodre kroz sve slojeve pojavnosti i obmane dosegnuti stvarnu krivnju. Na taj će način
spoznati da je prekršio jedan ili više duhovnih zakona, djelima ili emocionalnim reakcijama. Tek je tada
moguće od Boga zatražiti oproštaj, što uključuje zahtjev da mu se pomogne i da mu se pokaže kako se
mijenjati. Samo onaj koji je tako iznutra oslobođen, može drugima u potpunosti oprostiti. Ne možete
očekivati oprost, ako niste u potpunosti spremni oprostiti drugima. A tkogod je iskusio, shvatio i osjetio
Božji oprost, trebao bi isto tako biti u stanju oprostiti samome sebi. A to vodi do sljedećeg retka:
KAO ŠTO I MI OPRAŠTAMO DUŢNICIMA NAŠIM. Koliko mnogo ljudi izgovara ovu molitvu, a ipak nemaju
niti najmanju namjeru istinski oprostiti. I ovdje se često pojavljuje samoobmana. Dok možda nije ostalo
nimalo mržnje, negodovanje je još uvijek nazočno; ako se toga niste oslobodili, ne možete biti dovoljno
slobodni da biste doživjeli duhovna iskustva. Vama je toliko teško doseći potpuni oprost, jer vam nedostaje
to što ne razumijete drugu osobu. Stoga zatražite ovo razumijevanje, zamolite za uvid koji vam u ovom
smislu nedostaje. Ako to doista želite i ne prepuštate se svom negodovanju, kao što tako često činite, tada
će vam sve ovo biti dano. Vi, ljudska bića, ne želite shvatiti da to ne možete učiniti sami. Potrebna vam je
pomoć. Stoga molite za pomoć. Stoga je ova rečenica dio te molitve. Jer kad bi bilo moguće da to učinite
samom svojom voljom, ne biste se trebali moliti za to. Ne molite se za to da budete u stanju premjestiti se
s jednog mjesta na drugo; ako imate zdrave noge, to možete učiniti po svojoj volji. Ali potrebna vam je
pomoć da biste bili u stanju doista oprostiti. A potrebna vam je pomoć i da biste se u potpunoj iskrenosti
suočili sa sobom i spoznali sebe bez svoje maske. A potrebna vam je pomoć da biste upoznali svoje otpore
i postigli unutrašnju promjenu.
 4

Postavite si pitanje, »Opraštam li istinski svim ljudskim bićima, iz dna svoga srca?« Kad jasno uvidite da to
još ne možete sami do kraja napraviti, možete zamoliti pomoć. Morate razumjeti da vas ne-opraštanje
opterećuje, čini vas nesretnima, sprečava svjetlost i slobodu koju želite. To što ne opraštate, šteti mnogo
više vama nego onima kojima ne moţete oprostiti.
NE UVEDI NAS U NAPAST. Ovaj redak ima dublji smisao koji može uzrokovati zbrku i nanijeti štetu, jer Bog
ne dovodi čovjeka u napast. Pravo značenje ovih riječi je da se molite da vas Bog vodi kad ste u iskušenju;
da vas vodi kako biste se mogli oduprijeti, da imate snage i viziju kako pobijediti usprkos iskušenju.
Što je iskušenje? Iskušenje je unutar vas. Ono ne dolazi izvana. Pa čak i ako dolazi izvana, vi mu ne biste
podlegli da u vama nema nečega što je otvoreno iskušenju. Na primjer, biste li mogli biti u iskušenju da
počinite ubojstvo? Svakako da ne. Ali možete biti u iskušenju da se prepustite svojim pogreškama, kakve
god one bile. Stoga je važno da shvatite kako možete biti u iskušenju i na koji način. Morate poznavati svoje
pogreške. Napišite sve svoje mane, tako da ih zapamtite. A tada ponovo zamolite za snagu i za pomoć, jer
sami ne možete nadrasti svoje mane. U tome leži iskušenje. Nikakav vrag, nikakav Sotona ne bi vas se
mogao domoći, da u vama nema nečega što na njih odgovara. Kad se molite da Bog drži Sotonu podalje
od vas, vi se zavaravate. Jer u vama, u vašem nižem ja, u ljušturi koja ovija vaše savršeno ja, skriva se
klica kroz koju vas se može navesti u iskušenje. Mračne sile sluţe kao instrumenti koji je izvlače van, da
je privedu u svjesnost, tako da se protiv nje moţe boriti. Ako klica zla leži usnula, ako nema mogućnosti
da se očituje, vi se savršenstvu nećete približiti ni za korak istinskom blaženstvu.
NEGO OSLOBODI NAS OD ZLA. I ovdje vrijedi isto. Zlo je u vama. Da postoji samo izvan vas, ne bi vas
moglo dotaknuti. Umetnite ovu misao u svoju molitvu. Zamolite Krista da vam pomogne nadvladati
iskušenje, tako da se možete osloboditi od zla. Samo vi sami to možete učiniti, uz Božju pomoć, uz pomoć
Krista koju vam je On obećao. Pokušajte s njim. Ne pokušavajte to činiti sami; niste dovoljno snažni.
Potrebna vam je snaga volje, potreban vam je neprestan trud, ali je vaša vlastita moć sama za sebe isto
toliko nedovoljna koliko bi bila i pomoć Boga, Krista ili bilo kojeg duha, bez vaše volje da sami sebe
oslobodite. Potrebna vam je i vaša snaga volje i Božja pomoć. Problemu se morate približiti s obje strane:
morate napraviti svoj vlastiti dio posla i morate tražiti duhovnu pomoć, iznova i iznova, kroz molitvu i
meditaciju.
JER TVOJE JE KRALJEVSTVO. Kraljevstvo je Božje u vama. Pripadat će Bogu i nikome drugome. Tako
biste se trebali podvrgnuti Njegovoj volji.
MOĆ. Samo Božja moć čisti, oslobađa i osvjetljava istinu. Ona vas čini sposobnima za ljubav i za
razumijevanje. Ona vas vodi do radosti, i uzdiže vas iz tame i nesavršenstva koje su vas opterećivali kroz
toliko mnogo života, i dovodi vas do:
SLAVE, koju možete doseći samo slijedeći Božju volju.
Mogao bih reći mnogo više o ovoj najljepšoj od svih molitvi, koja sadrži sve što vam je potrebno u vašem
životu. Ali trenutno nema dovoljno vremena. Dao sam vam nekoliko naznaka. Bilo bi jako dobro kad bi
svatko od vas, koji čuje ili pročita ove riječi, razmišljao o njima u svojim mirnim trenucima. Možda ćete
tada primiti daljnje misli i osjećaje o tome kako je sasvim osobno primijeniti u svome životu. Tada je to
živuća molitva, kad se značenje svake riječi proširuje, dok vam tumačenja postaju jasnija, i kad vidite kako
već sada primjenjujete suštinu ove molitve u određenim područjima svoga života, a u nekima drugima to ne
činite.
Ako pokušate živjeti na ovaj način, morate postati sretni, dragi moji, i na kraju će svi problemi nestati. Istina
je da su oni u početku prisutni, ali oni su neophodan lijek. Sve ćete više stjecati vlast nad sobom, a
konačno i vlast nad životom, umjesto da život vlada vama. Postavite si pitanje: »Koliko sam sretan?«
Možete biti sigurni da do onog stupnja do kojega ste vi sretni, isto tako možete sretnim učiniti jedno ili
nekoliko ljudskih bića. Isto tako znajte, da do onog stupnja do kojega vam nedostaje radosti, još ne možete
usrećiti druge kao što ćete jednoga dana moći, ako nastavite slijediti ovaj put koji vodi prema gore.
Samoispitivanje svoje vlastite radosti jednostavno je malo mjerilo ili barometar kojim možete izmjeriti koliko
ste radosti u stanju pružiti. Ako ste ispunjeni željom da usrećite druge, tada će vam Bog pružiti priliku, i to je
put na kojem ćete biti blagoslovljeni istinskom radošću.
 1

Pathwork lecture broj 10

19. kolovoz 1957. godine

MUŠKE I ŢENSKE INKARNACIJE: NJIHOVI RITMOVI I UZROCI

Pozdravljam vas u Boţje ime, moji dragi prijatelji. Donosim vam blagoslove.
Općenito je teško razumjeti stvarno značenje učenja da je Boţje kraljevstvo unutar nas, baš kao što
je to također i pakao. Vi zamišljate da se to odnosi na raspoloţenje, pa stoga i na neku nestvarnu stvar za
kojom ne moţete posegnuti. Ljudi jedino uzimaju za stvarno ono što mogu vidjeti i dodirnuti; osjećajna
stanja se ne mogu vidjeti niti opipati. Kada vam objašnjavamo da su misli i osjećaji i oblici, nekako vam
postaje lakše razumjeti da ti oblici grade podudarajuće sfere. Krajolici, okruţenja, odjeća, što god to bilo, su
u skladu ili neskladu sa svim gradacijama između. Međutim, ovo objašnjenje vam još uvijek neće razjasniti
kako sve ovo moţe postojati unutar vas. Ljudska bića vjeruju da unutar njih ne postoji prostor za krajolike i
sfere, i bez obzira koliko je to teško objasniti riječima, i dalje vas ţelim voditi prema novim uvidima u
spiritualna stanja.
Isto kao što je vrijeme na zemlji u potpunosti drugačije od svoje istinske stvarnosti u duhu, isti
je slučaj i s prostorom. Prostorne dimenzije kao što su iznad, ispod, lijevo ili desno su pojmovi za kojima
moţete posegnuti u vašem zemaljskom prebivalištu, ali oni ne postoje na taj način u duhovnoj dimenziji.
Kada se ljudska bića liše svojih tijela, ona odlaze u duhovne svjetove, zato što je cijeli svemir zapravo
unutar ljudskog bića. To je činjenica.
Moţda ćete moći shvatiti pristup ako vam dam primjer, međutim vjerojatno nedovoljan: zamislite
kazališni dalekozor u koji gledate s pogrešne strane, tako da vam sve izgleda jako malo. Tada će ta mala
slika biti stvarnost u skladu s vašim shvaćanjem. Sada biste mogli postaviti pitanje kako cijeli svemir, sa
svim svojim prostranstvom, moţe postojati u svakom ljudskom biću. Odgovorit ću vam na sljedeći način:
Vaš zemaljski svijet nije zbiljska stvarnost, čak niti u figurativnom i simboličkom smislu; on je samo
odraz, slika u ogledalu i projekcija stvarnog.
Tijelo, koje udomljuje duh, dovodi do razdvajanja. U onom trenutku kada padnu razdjeljujući
zidovi vi ostavljate svoje tijelo iza sebe, svemir koji postoji u svakom pojedinom ljudskom biću se ujedinjuje
– naravno, pod uvjetom da ste se dovoljno daleko razvili da bi dosegli sfere gdje više ne postoji
odijeljenost. Što je sfera u kojoj se biće nađe niţa – bilo to ovdje i sada ili onkraj – odijeljenost mora biti
potpunija.
Zbog ograničenosti ljudskog govora kada su u pitanju duhovna pitanja, mogu vam osigurati samo
površan prikaz, koji ne moţe biti više od sličnosti. Međutim, to vas moţe odvesti do meditacije o ideji da
se i raj i pakao i sve što je između nalazi u vama. Ono što učenja opisuju nije samo emocionalno stanje
na način kako ga vi ljudi zamišljate, niti je to nešto apstraktno. Sve što je za vas apstrakcija u duhu je
konkretno; sve što je za vas bez oblika, u duhu je to oblik sastavljen od više tvari. Poteškoću s kojom se
prvom moţete susresti pri razumijevanju da je zemaljska tvar, koju moţete dotaknuti, samo slika u
ogledalu ili odraz svemira koji je u potpunosti prisutan u svakoj pojedinoj ljudskoj duši, moţda ćete do
nekog stupnja moći savladati ako meditirate o ovim mojim riječima.
Ima li pitanja o ovoj temi?
PITANJE: Da. U vezi s ovom idejom ţelio bih pitati o atomu koji nitko ne moţe vidjeti. Znanstvenici
kaţu da je to najmanja jedinica za kojom ljudski mozak moţe posegnuti, što znači da ništa manje od toga
ne postoji. Izjava je dana da ako čovjek bude mogao rascijepiti atom, da će moći doći do tajni svemira.
ODGOVOR: Kao što si dobro shvatio; cijepanje atoma je povezano s idejom koju sam upravo
pokušao opisati, međutim ne dovoljno dobro, da je ono što vi doţivljujete kao tvar samo odraz svemira u
vašoj duši. Moţda atomski fizičari to mogu bolje razumjeti zato što točno znaju koji je značaj različitih
redova veličina. Činjenica da je atom najmanja čestica znači da je on to po ljudskim mjerilima; on je
 2

najmanje za čim moţete posegnuti. Međutim, u duhu ono najmanje je ujedno i ono najveće. Tebi je to
teško shvatiti, ali si uz pomoć svoje intuicije došao do činjenice da su ti pojmovi povezani. Kada netko kaţe
da će cijepanje atoma razotkriti tajne svemira, to je ono što se misli. Sve to nekako po malo otvara vrata i
više podiţe veo.
Do sada su ljudi bili pod utjecajem crkvenih doktrina da vjeruju da se sve nalazi van njih: dolje
pakao, a gore raj. Kada ljudi u spisima pročitaju da je raj u njima, oni misle da se to odnosi samo na
raspoloţenje. Tako da se u tome nalazi proturječje. Zapravo nuklearna fizika baca svjetlo na to proturječje,
koje razotkriva da oboje govore o istom: da su emocionalna stanja zapravo duhovne sfere koje se nalaze
unutar ljudskih bića.
Izvan određenog razvoja svako pojedinačno duhovno biće dolazi do stanja pročišćenja u kojem je
sposoban predati se boţanskom strujanju, razriješiti se i stopiti se s njim. A također moţe i ponovo
uspostaviti te tekuće niti tako da ponovo moţe postati biće koje ima oblik i obris – iako sačinjen od tako
fine tvari da ga bića, koja još uvijek nisu dosegla visok stupanj razvoja, ne mogu zapaziti.
Svatko moţe iskusiti slab odjek tog blaţenstvenog osjećaja stapanja u jednost kada ga obuzme
osjećaj neizmjernog blaţenstva. Moţda ćete moći osjetiti koliko mnogo čeţnje za razrješenjem u vama
postoji, ne samo u jedinstvu ljubavi, već također i u svim velikim iskustvima duše kada biva uznesena i
kada se nalazi blizu Bogu, bez obzira na koji način se to moţe zbiti, kroz prirodu, muziku, meditaciju ili
jednostavno kada Boţji dah dotakne ljudska bića. Tada uistinu osjećate da vas vaše tijelo ograničava, i vi
ţelite pokidati granice, tako da se moţete prepustiti struji i pomiješati se s njom. Moţda nikada niste
razmišljali o tome pod ovim uvjetima, ali ćete vjerojatno to moći potvrditi u trenucima kada ćete upoznati
takve osjećaje.
Što je duša manje pročišćena – i ne mislim pri tome samo na pogreške i slabosti, već i na
tjeskobu i nezdrava strujanja – to se osoba više boji samopredaje, bez obzira što istovremeno i ţudi za
njom. Što je duša produhovljenija, to će se manje boriti protiv predaje. Neke su ljudske filozofije došle do
zaključka da je to stanje krajnji cilj čovječanstva. Međutim, to nije točno. Iako postoji stapanje i
razrješenje, osobnost i ja-svjesnost nisu izgubljene. Kao što sam ranije rekao, ta će bića stegnuti tekuće
niti i iz stanja čistog postojanja premjestiti se u stanje djelovanja. U stanju djelovanja morate postati potpuni
i skladni oblici. I budući da je Bog stvaratelj – što znači djelovatelj – taj se proces također i u njemu
događa. Aktivni Boţji element koji stvara, stalno se iznova saţima i steţe u najčišće i najsavršenije oblike.
Tako se Boţji element koji jednostavno jest i koji hrani, također dosljedno razrješuje. Ljudskim bićima je
krajnje teško sjediniti te pojmove s njihovim razumijevanjem, ali nadam se da moje riječi mogu baciti
bljesak uvida. A moţda čak mogu i odgovoriti na pitanje koje me je jedan od mojih dragih prijatelja jednom
upitao i na koje mu u potpunosti nisam odgovorio. Da li shvaćaš?
ODGOVOR: Da. U indijskoj filozofiji je to jasno izraţeno, barem do one mjere do koje mi to
moţemo razumjeti.
PITANJE: Da. Istovremeno vam ja objašnjavam proturječje koje je urođeno u ljudsko
razumijevanje. Ono se također dotiče i na temu dvojnosti i jednosti. Ljudi koji su imali iskustvo Boga u
stanju postojanja i stanju razrješenja, pretpostavljaju da je to jedina i konačna istina. Međutim, drugi koji su
doţivjeli Boga u njegovom drugom očitovanju, kao oblik i kao stvaratelja, vjeruju da je to konačna istina.
Ovdje se nalazi ishodište proturječja, i kaţem vam da su oba iskustva Boga podjednako istinita.
Svaka boţanska značajka također mora sadrţavati postojanje, ali ne uvijek, zato jer s vremena na
vrijeme ono moţe biti razriješeno. To se ne događa proizvoljno, već u zakonitom ritmu, kao što je to slučaj
sa svim višim bićima. Te Boţje značajke su ono što vi zovete osobnosti.
PITANJE: Da li je to ono što se misli s udisajem i izdisajem prane, i što je povezano s našim
vlastitim disanjem u određenom ritmu?
ODGOVOR: Prilično točno. I vaš ritam moţe biti spojen u kozmički ritam.
PITANJE: I zbog toga su prana i disanje najvaţnije ţivotne funkcije.
ODGOVOR: Točno. Moći ćeš steći puno više uvida ako budeš meditirao o ovim riječima.
 3

A sada dragi moji, budući da imate mnogo pitanja opće vaţnosti, ţelio bih nastaviti u obliku pitanja
i odgovora.
PITANJE: Da li je po tvom autoritativnom mišljenju poţeljno da zapadnjaci meditiraju o kapljici i
ledenjaku, ili o ledenjaku i vodi, što se u indijskom učenju jako preporuča? Ili to moţda nije dobro za
zapadnjake?
ODGOVOR: Ne mogu uopćavati. To u potpunosti ovisi o pojedincu. Takva meditacija moţe biti
ključ za određenog pojedinca. Međutim, ako netko preporuči takvu meditaciju osobi koja nije dosegla
određenu razinu, ili ako se radi o drugačijem karakternom tipu, meditacija neće biti ni od kakve stvarne
pomoći. I ovdje se također morate osloniti na intuiciju i inspiraciju.
PITANJE: Moţda nam trebaju vjeţbe opuštanja?
ODGOVOR: Da, vrlo točno. To uvijek ovisi o problemima pojedinca. Ne biste trebali postavljati
meditaciju u nepopustljive obrasce, već biste trebali razmotriti koji su vaši problemi. Prije svega gdje se
nalaze unutarnji blokovi, pogreške i slabosti? Glavni ţivotni sukobi uvijek tamo nastaju.
PITANJE: Ljudi koji su previše snaţno ukorijenjeni u tvar i koji imaju mnogo zemaljskih znakova u
svojoj astrološkoj karti mogu podnijeti ovakvu vrstu meditacije bolje od ljudi koji imaju više vodenih ili
vatrenih znakova. Tamo gdje postoji previše zraka, vode i vatre, ovakva meditacija će biti pogrešna. Da li je
to točno?
ODGOVOR: Da. To je vrlo točno.
PITANJE: Mogu li postaviti sljedeće pitanje: Opći pristupi i učenja govore o tome da se inkarnacije
mijenjaju od muške do ţenske i obratno. Moţeš li mi to pojasniti?
ODGOVOR: U osnovi, svako biće je muško ili ţensko, i u mnogim inkarnacijama bića slijede
svoju osnovnu prirodu. Međutim, u nekim slučajevima je neophodno da doţivite inkarnaciju kao drugi
spol. Dopustite mi da objasnim: Prije Pada, tj. razdvajanja od Boga, sva su bića bila jedinstvena i
sadrţavala su u sebi i aktivno i prijemljivo, koji su muške i ţenske značajke. Svi vi znate da se mora
desiti konačno sjedinjenje i da će se razdvojene polovice spojiti i oblikovati jedno biće. To će se
dogoditi tek nakon što nuţnost inkarniranja postane zastarjela – često čak i puno kasnije, kada će muški i
ţenski elementi postati jedno. Pad je razdvajanje od Jednog, od Boga, a istovremeno i podjela na dva dijela,
koju slijede mnogi daljnji rascjepi i komadanja. To pojašnjava ishodište ţivotinja, biljaka i materijalnog
kraljevstva. Tu se rascjep proteţe sve dalje i dalje u sve manje i manje dijelove.
To je, međutim, bilo tek dodatno pojašnjenje. Sada ću se vratiti na tvoje pitanje. Zamislite
ujedinjeno biće, u kome su muški i ţenski dijelovi sjedinjeni, u obliku lopte – ali molim vas nemojte to uzeti
previše literarno. Ne mogu vam to drugačije predstaviti, jer ako to pokušam vama će ponestati pojmova, a
meni riječi. Jedna strana lopte je pozitivan, muški princip, dok je druga strana negativni, ţenski princip – i
molim vas da ne uzmete riječ “negativan” kao vrijednosnu prosudbu. Muški element je stvaratelj, to je
pozitivan, aktivni princip. Kada se Bog, sa svrhom aktivnog stvaranja, saţima u oblik, tada djeluje Njegov
muški princip. Ţenski, prijemljivi princip, je ono što samo sebe razrješava, tako da polako i stalno gradi i
raste. On postoji u prirodi kao majčinski princip koji ne stvara samo s jednim činom, već stalno na sve
utječe, i koji se jednostavno odmara u svom postojanju.
Oba principa se mogu uočiti u beskrajnoj raznolikosti u svim svojim stvaralačkim očitovanjima.
Dakle, oni se također mogu nalaziti u sjedinjenim bićima blizanaca koji sadrţe i muški i ţenski pol. Bog ih je
oboje stvorio savršenima, svakoga u svojoj vlastitoj biti. Stoga, nije ispravno da muški princip preuzme
ţenske funkcije i obratno.
Ponovo zamislite loptu. Jedna strana je pozitivan, muški princip, dok je druga strana negativni,
ţenski princip. Kada se oni sjedine, oba principa djeluju u potpunom skladu. Kada se dogodio rascjep,
polovice su rijetko bile podijeljene točno po sredini. Podjela je bila ishod razdvajanja od Boga, i to je bio
kaotični događaj koji ne spada u Boţji savršeni red. Kao ishod toga, podjela se nije dogodila na uredan
način. Tako da je greškom, na proizvoljan način, ţenskoj strani moglo biti dodijeljeno ono što je trebalo biti
muško i obratno.
 4

U razvoju koji vodi duhove natrag Bogu rascjep se mora izjednačiti: ono što pripada muškom
principu, ali je prešlo na ţensku stranu, mora se inkarnirati na suprotnoj strani, a što znači, kao muškarac.
Što je rascjep bio nepravilniji, to se biće češće mora inkarnirati kao muškarac, da bi uspostavilo originalnu
ravnoteţu. Da znate koliko ste inkarnacija proţivjeli kao muškarac ili kao ţena, znali biste na koji se način
dogodio vaš rascjep. Da ponovim: u osnovi svako biće predstavlja ili muški ili ţenski princip, i jedan ili
drugi prevladavaju u njegovom biću. Za zdravu i skladnu ţenskost ne bi imalo smisla da se promijeni u
muškost, jer su oboje boţanski i svaki je savršen na svoj način.
PITANJE: Moraju li svi proći kroz iskustvo onoga što znači biti ţena ili muškarac?
ODGOVOR: Ne nuţno. Ako se rascjep dogodio točno uzduţ polovične linije, inkarnacija u
suprotnom spolu neće biti potrebna.
PITANJE: Postoje li bića koja su se rascijepila točno po sredini?
ODGOVOR: Teško, to je vrlo rijetko. Ali kao što sam rekao, postoje rascjepi u kojima kut nije toliko
širok, i u kojima je udaljavanje od središnje crte relativno malo, i u kojima je potrebno manje kompenzacije.
Svrha naizmjeničnih inkarnacija nije sakupljanje iskustva. Ako budete o tome meditirali, morat ćete
shvatiti da iskustvo u duhu i duhovni razvoj prema savršenstvu nemaju ništa s činjenicom da li je netko
muškarac ili ţena, i intuitivno ćete osjetiti što ste vi u svojoj biti, muško ili ţensko. Razvoj će vas dovesti
do savršenstva i kao muškarca i kao ţenu.
Oni koji moraju proći kroz kompenzacijske inkarnacije u kojima ne bivaju rođeni u skladu sa svojim
originalnim seksualnim identitetom mogu toga postati svjesni kroz meditaciju. Svakako, iskustvo se treba
steći, ali ne na način da savršeno muško biće mora postati ţensko ili obrnuto. Vjerovanje u to je ljudska
greška. Baš kao što je i Bog savršen u svojim muškim i ţenskim značajkama, u svakoj od njih kao takvoj,
bez potrebe da ih izmjenjuje, jer svaka u svojem vlastitom običaju i djelovanju skladno stvara, tako je i sa
svim drugim bićima. Kroz smjer svog razvoja morate steći i razumjeti sklad i iskustvo da biste ponovo došli
do boţanske savršenosti.
PITANJE: Da li se odijeljenost između ţenskog i muškog nastavlja kroz cijeli inkarnacijski ciklus?
Da li se androgeno jedinstvo događa samo u duhovnom svijetu?
ODGOVOR: Jedinstvo se mora dogoditi u duhovnom svijetu.
PITANJE: Da li se to događa samo onda kada se netko više ne mora ponovo inkarnirati?
ODGOVOR: Samo tada. Tako dugo dok su inkarnacije potrebne, ne moţe doći do sjedinjenja u
obliku duhovnog stapanja.
PITANJE: Mogu li upitati vrlo okultno pitanje? To me već duţe vrijeme zaokuplja. (Da.) Da li je
činjenica da se rascjep dogodio u konstelaciji Orla u vezi s odbijanjem Makame?
ODGOVOR: Postoji istodobnost. Natuknice su vam stalno bile davane kroz cjelokupno Stvaranje.
PITANJE: Objasnio si nam da je naša stvarnost samo ogledalo istinske stvarnosti. Ne mogu to
shvatiti. Kada, na primjer, dotaknemo drvo, kora je toliko stvarna. Nekako nikako ne mogu shvatiti što
misliš. Još uvijek nisam skroz tamo.
ODGOVOR: Moţda ti i tvoji prijatelji moţete o tome razgovarati nakon predavanja, i to bi ti moglo
pomoći da dođeš bliţe razumijevanju. Podjednako je teško to razjasniti, kao što je teško i za shvatiti. I ako
to ne moţeš shvatiti danas, to nije vaţno. Kasnije – moţda kroz jednu, dvije ili pet godina – samo
odjednom će se svjetlo proširiti na problem. Osjetit ćeš slutnju i osjećaj što to znači. I dalje od toga nitko ne
moţe ići. Tada će ove riječi utjecati na tebe na potpuno drugačiji način.
Svakako da je ono što dotakneš stvarno, ili ti izgleda stvarno. Kada dotakneš ogledalo, to je
također stvarno, zato jer ga osjećaš. Pretpostavimo da vi ne znate da je ţivo biće, čiji odraz vidite u
ogledalu, toplo i da krv teče njegovim ţilama, pa tako niti ne znate kakvo je iskustvo tog bića na dodir. Tada
moţete zamijeniti odraz u ogledalu za stvarnu osobu. Zamislite vezu između dvije stvarnosti nekako na taj
način. Vi ne znate kako se bilo što u stvarnosti, o kojoj niste svjesni, osjeća na dodir, kako izgleda očima i
 5

kao zvuči ušima. Krajnji kriterij za vas je dodirivanje, slušanje ili gledanje, zato što nemate osnovu za
uspoređivanje i zato jer vam nedostaje više duhovno opaţanje.
PITANJE: Kada se osoba inkarnira kao ţena, ali se osjeća više kao muškarac, da li je to grijeh
protiv inkarnacije ili je to moţda pokazatelj onoga što si ranije objasnio?
ODGOVOR: Ne bih rekao grijeh. Kada se ţena buni protiv svoje ţenstvenosti, to je zastranjenje, čak
i ako se događa samo na emocionalnoj razini. U toj pobuni je sadrţana pobuna protiv Boga, stvaranja i
protiv njene sudbine. I to je uvijek znak da nešto nezdravo postoji u duši. Na kraju to mora biti izliječeno.
Svatko moţe pronaći savršenu sreću samo ako u potpunosti prihvati i kaţe da ţivotu dobivenom u
inkarnaciji i ako ispuni uvjet kojem bi inkarnacija trebala sluţiti. Prvi korak je pronalaţenje vašeg poziva i
upoznavanje s vašim zadatkom, što vrlo lako moţete otkriti na ovome Putu. Kada ne slijedite svoju sudbinu,
uvijek ćete iznutra biti nesretni, mučit će vas problemi i osjećat ćete se neispunjenima, čak i onda kada ste
uspješni i kada činite nešto dobro. Na nesreću, ljudi ne izvlače pravilne zaključke iz svoje nesreće, što je
zapravo poruka same njihove vlastite biti. Obično pripisuju svoju nesreću svim vrstama vanjskih prilika i
nagađaju o svakoj vrsti mogućnosti osim o poruci koja dolazi iz najdubljeg mjesta u njima. Kada ste
nesretni morate znati da do sada još niste ispunili svoju sudbinu do one mjere do koje je to moguće.
Kada problemi postoje, nema smisla da samo odbacite njihova vanjska očitovanja, već morate iskopati
korijen problema. Morate pronaći do koje ste mjere ispunili svoj ţivotni zadatak i gdje vam još uvijek
nešto nedostaj po tom pitanju. To je jedini lijek za nesreću i za nezadovoljstvo koje vas izjeda.
PITANJE: Kako netko moţe ispuniti svoj zadatak da prikladno razvije svoju muškost ili ţenstvenost
kada rascjep o kojem smo upravo govorili nije u ravnoteţi, pa stoga ljudi moraju ţivjeti u suprotnosti sa
svojom osnovnom prirodom, a bez da su to uzrokovali i da su sposobni išta poduzeti u vezi toga? Uzmimo
na primjer ţenu koja u sebi ima toliko mnogo muškosti da nije sposobna razviti svoju ţenstvenost, ili samo
uz velike teškoće.
ODGOVOR: To je dobro pitanje, ali ispravit ću pogrešno shvaćanje. Pretpostavka da se ljudi
nalaze u bilo kojoj situaciji bez svoje greške nije točna. Takva stvar ne postoji. Rascjep se dogodio zbog
njihove vlastite ţelje u doba Pada, toliko davno da svakodnevna svjesnost to više ne zna. Ali duh se sjeća,
iako ne dozvoljava sjećanju da dođe na površinu.
Što se tiče tvog pitanja reći ću ovo: Vi znate – a i psihologija je to shvatila – da u svim
muškarcima postoje ţenski elementi i da u svim ţenama postoje muški elementi. To se čak pojavljuje i
u astrologiji, za što naš prijatelj ovdje moţe biti svjedok. Muškarac moţe biti rođen pod ţenskim znakom, a
opet biti u potpunosti zdrav muškarac. Isto se odnosi i na ţenu koja je bila rođena pod muškim znakom.
Ako je muškarac u potpunosti zdrav i ujedinjen – što znači da ispunjava svoju sudbinu izvršavajući svoj
vlastiti razvoj do maksimuma – tada ţenske sklonosti, koje se nalaze u njemu, nikada neće stajati na putu
najpotpunijem razvoju njegovog muškog identiteta i obratno. Umjesto toga, sklonosti drugog spola će
produbiti i završiti razvoj osobnosti. Na primjer, kada muški element u ţeni izaziva neprilike i probleme, ona
ne ţivi u najpotpunijem duhovnom smislu. Ali taj isti element će imati utjecaj podrške i čak će se promijeniti
u pozitivnu i dobru kvalitetu, kada se ţena duhovno razvije. Što se to vidljivije događa, to će se svako
duševno strujanje i sklonosti skladnije stopiti i cijela će osobnost doseći viši stupanj sjedinjenja. I ovdje
ponovo sve ovisi samo o slobodnoj volji svakog pojedinog bića.
Nešto što donosite sa sobom u ovaj ţivot ili što ste stekli – kao što su prednosti i nedostaci,
pozitivni ili negativni faktori ako na to gledate s ljudskog gledišta – nije odlučujuće, već je to ono što s tim
radite. Kada se krećete po svom duhovnom putu na najintenzivniji način, tada će vam svaki uznemirujući
element, bio on unutarnji ili vanjski, postati prednost. Kada ne krenete na duhovni put, čak se i prednost
mora pretvoriti u gubitak i problem. U tom slučaju muški elementi u ţeni će protuslovno djelovati, dovodeći
do velikih sukoba koji će stvarati nesklad. Sve to ovisi o tome koliko netko ţeli svoj vlastiti razvoj. Da li
razumiješ?
PITANJE: Ne u potpunosti. Ali razmislit ću o tome. Vjerujem da je ono s čime se ovdje susrećemo
tekuća polarizacija.
ODGOVOR: Da, ali postoji puno više toga.
 6

PITANJE: Da li je to proces nadopunjavanja i spajanja suprotnosti?

ODGOVOR: Upravo tako. Svi vi znate da je svaki element u procesu sa po sebi neutralan. Kada
dođe u vezu s nečim drugim on moţe djelovati na koristan ili nekoristan način. Moţe biti oblikovan na ovaj
ili na onaj način. Moţe postati štetan ili koristan. Kada se čini da muški element ometa ţenu, njen razvoj leţi
u pročišćenju, savladavanju, izlječenju i sjedinjenju. Ona jedino moţe doći do te promjene kroz svoju
smišljenu odluku da ide tim putem. Ona ima izbor ili da ništa ne napravi u vezi toga, ili da krene putem
pročišćenja. Činjenica da je rascjep postao toliko nepravilan nije slučajna. To se dogodilo kao posljedica
njene slobodne volje ili točnije, izbora da krene u smjeru koji joj se tada činio najugodniji. Stoga se razvoj
nazad k Bogu uvijek mora sastojati u savladavanju poteškoća koje je netko originalno stvorio.
PITANJE: Da li se to odnosi na problem ţene od karijere?
ODGOVOR: Da.
PITANJE: Da li je uopće moguće da se u inkarnaciji dogodi tehnička pogreška?
ODGOVOR: Ne, ne. To nije moguće.
PITANJE: Upoznao sam ljude koji su bili potpuno feminizirani u najboljem smislu te riječi, a još
uvijek ţive kao muškarci. Moje pitanje nema ništa s homoseksualnošću. Samo se zanimam za duhovno
značenje, ono fizičko me ne zanima.
ODGOVOR: Takav slučaj moţe biti ishod karme, koja nema ništa zajedničko s temom s kojom se
bavimo, ili ako ima, onda je to samo neizravna veza. Ako je neka osoba u ranijim inkarnacijama sakupila
mnogo karme kroz uvredljivo i neugodno ponašanje prema svom spolu – i nećemo sada ići u detalje – ţena
mora biti inkarnirana kao muškarac i obrnuto. To se mora podnijeti i izdrţati.
PITANJE: Ti ljudi uopće ne pate, oni su čak vrlo sretni.
ODGOVOR: Prije svega, svaka karma ne mora uvijek biti povezana s patnjom. Karma je također i
dobro; ona jednostavno samo znači uzrok i posljedicu. Ali u ovom slučaju, to nije tako. Čak i ako ne vidiš
bol i problem kod tih ljudi, vjeruj mi, takva vrsta ţivota nije lagana.
PITANJE: Koji je onda slučaj s hermafroditima, gdje također moţemo razlikovati ţenske i muške
tipove. Znanstveni zapisi, vjerujem da ukazuju na postojanje samo jednog savršenog hermafrodita, koji je
bio pola muškarac i pola ţena. Moţda čak i razmjer nije bio potpuno savršen.
ODGOVOR: Postavio si vrlo zanimljivo pitanje, koje moţe osigurati ključ. Znanost je već pronašla
mnogo toga što bi moglo biti informativno, kada bi znanost samo povezala rezultate s osnovnim pitanjima
Stvaranja.
Razlog zašto se takva bolna inkarnacija mora pojaviti je uvijek karmički. Njeni točni korijeni
zahtijevaju dalekoseţno objašnjenje koje vam ne mogu trenutno dati. Međutim, u međuvremenu ćete
moţda, kroz primjere i određena objašnjenja, bolje razumjeti koji događaji mogu uzrokovati takvu
inkarnaciju. Ali u tome ne moţe biti greške.
PITANJE: Da li apsolutno ne postoji niti jedna vrsta greške u Stvaranju? Da li postoji 100 postotna
nepogrešivost?
ODGOVOR: Apsolutno.
PITANJE: Razlog za svaku katastrofu je ponovno ispunjenje zakona.
ODGOVOR: Upravo tako.
U mnogim slučajevima, kada se ljudske teorije o Stvaranju razlikuju i protuslove jedna drugoj,
svaka od sukobljenih teorija moţe sadrţavati zrno istine. To se također odnosi na pitanje da li se inkarnacije
pojavljuju naizmjence kao muške i ţenske, protiv pretpostavke da jedino postoje muška i ţenska bića i da
nema promjene. Isto vrijedi i za ljudsku sklonost štovanju Boga kao osobe, protiv Njegovog iskustva u
nestajanju i bezobličnosti. Uvije iznova moţemo zapaziti da kada dođe do dva različita mišljenja, da uvijek
postoji srţ istine koja je temelj naizgled protuslovnih stajališta. Što se tiče muških i ţenskih inkarnacija,
 7

moći ćete doći do shvaćanja da su obje ispravne. Ako budete o tome meditirali, moji prijatelji, i izvagali sve
što ste naučili i shvatili, i uz to razmišljali o mnogim paralelama koje ukazuju na tu istinu, pronaći ćete da to
mora biti na ovaj način i da ne moţe biti nikako drugačije. Kao i obično, riječi nisu dostatne; teško je ubaciti
pojmove i pristupe u vaš jezik, tako neizmjerno teško. Da biste uistinu shvatili ono o čemu govorim, od
najveće je vaţnosti da se ne drţite točnog značenja riječi, već da se posvetite njenom širem značenju i da
poveţete vaše znanje s vašim osjećajima. Tada će uvidi rasti u vama, koje riječi ne mogu zamijeniti.
PITANJE: Malo toga je napisano o ovim stvarima. Moramo doći do svojeg vlastitog shvaćanja i
razumijevanja uz pomoć vodiča. Nije li to tako?
ODGOVOR: Ali u različitim područjima čovječanstva – a također i svugdje drugdje – postoje
natuknice i paralele koje mogu biti povezane s prevladavajućim filozofijama, kao i sa učenjima koja ovdje
dobivate. Jedino kada spojite znanje i osjećaje steći ćete uvide čitajući inspirativnu literaturu i filozofiju.
PITANJE: Ţelio bih upitati zadnje pitanje u vezi s ovom temom. Došao sam do zaključka da stalni
duhovni rast nekog bića ne ovisi o tome da li je tijelo muško ili ţensko. Osnovni muški princip biva odrţan,
čak i kada se on inkarnira kao ţena. Privremena ţenstvenost ne mijenja činjenicu da je on muškarac. To je
bitna esencijalna istina u koju vjerujem.
ODGOVOR: Da, ali to uvijek ovisi o tome što ljudska bića rade sa svojim ţivotima i kako
upotrebljavaju dane im uvjete i poteškoće, isto kao i sve drugo što čini njihove ţivote lakšima i ljepšima.
PITANJE: Ne postoje li dvije vrste meditacije, ona duhovno aktivna i druga koja je emocionalnija?
Na primjer, meditiranje o “budi miran i znaj da sam ja Bog”, bez razmišljanja, jednostavno dopuštajući
vječnom Boţjem principu da prodre u dušu? Da li je to ispravno?
ODGOVOR: Prilično točno. Ponovo, postoji paralela s onim o čemu smo ranije razgovarali. Čak i u
obliku meditacije moţemo pronaći muški i ţenski princip. Prvi je intelektualno aktivan i angaţiran s mislima,
pa je stoga muški; drugi je emocionalan i tekući, pa stoga ţenski. Oba su vaţna. U određenoj razvojnoj fazi
jedan od njih moţe biti naglašen, dok će u sljedećoj to biti onaj drugi, sve dok i u tome ne dođe do
ravnoteţe i ujedinjenja. Vrsta meditacije s kojom bi se trebali baviti je uvijek ona koju smatrate najteţom,
zato jer to pokazuje da vam za konačno stapanje nedostaje ta kvaliteta koju biste trebali gajiti u sebi.
PITANJE: Čuo sam da se u skladu s nekim istočnjačkim učenjima osoba ponovo moţe inkarnirati
u prošle ţivote. Da li je to točno?
ODGOVOR: Ne, to nije točno.
PITANJE: Metafizička sklonost unutar osobe je Boţji dar, zato jer kroz to ona ima priliku doći bliţe
Bogu, uz uvjet da se marljivo bavila sa svojom potragom. Da li su ljudi koji su bili izabrani da imaju takvu
sklonost, to zaradili u prijašnjim inkarnacijama, ili im je ta prednost dana kao test? I ako ne iskoriste svoj
talent, da li im on onda neće biti dan u sljedećoj inkarnaciji?
ODGOVOR: To su dva pitanja u jednom, i odgovorit ću na svakog pojedinačno. U vezi prvog dijela
tvog pitanja: Događaju se obje situacije. Kada se netko borio i radio za metafizičku vezu, on će donijeti te
plodove u sljedeći ţivotni vijek. To također moţete uočiti u astrološkim kartama tih ljudi. Talent se moţe
vrlo lako otvoriti u jednom slučaju, dok se neka druga osoba mora boriti da bi ga stekla. Ako to napravi,
tada će se moţda u sljedećem ţivotu talenti otvoriti bez ikakvih poteškoća.
Također postoje slučajevi u kojima se metafizička sklonost koristi kao test, gdje se iskustvo
metafizičke stvarnosti nudi sa svrhom nastavljanja ubrzanog razvoja. To se moţe dogoditi na sljedeći način:
Netko je zaradio određene prednosti u svom ţivotu koje ne moraju nuţno biti povezani s duhovnom
nadarenošću. Kada to biće uđe u duhovni svijet, zarađene prednosti će se same iskazati potpuno u skladu
sa zakonom. Kada se bude razmatrala njegova sljedeća inkarnacija - svaka se inkarnacija paţljivo planira, i
često, pogotovo nakon određenog stupnja, svako pojedino biće moţe sudjelovati u planiranju – odluka o
tome kako uţivati u plodovima zasluga prošlog ţivotnog vijeka u sljedećoj inkarnaciji je povjerena
pojedincu. Iako određeno biće nije svojim vlastitim trudom i naporom zaradilo milost duhovnog otvaranja,
ono moţe ţeljeti ostvarenje metafizičkog iskustva u sljedećem ţivotu na temelju svoji prošlih zasluga. Kada
ţelja ima pozitivan ishod i stvara sposobnost za doţivljavanje duhovnosti, iskustvo ne mora doći kroz
 8

uspješnu borbu za otvaranje duhovnog kontakta. Kao što jedna osoba moţe ţeljeti dobro zdravlje, druga
blagostanje i napredak, a neka treća moţe ţeljeti priliku za vrlo brz duhovni napredak, zato jer je već došla
do shvaćanja da privremena zadovoljstva i udobnosti zemaljskog ţivota malo vrijede u usporedbi sa
srećom zbog duhovnog uspona.
Tako će osobe koje donose odluke za sljedeću inkarnaciju reći, “Mi vam ne moţemo pruţiti
nenaporan razvoj duha. Međutim, na temelju vaših zasluga mi vam moţemo pomoći, tako da u vašem
sljedećem ţivotu moţete vjeţbati vašu slobodnu volju da biste zgrabili mogućnosti koje su vam bile
ponuđene u tom smjeru. Vi morate donijeti odluku i dobiti bitku, tako da moţete doći do blaţenstva
duhovnog oslobođenja.” To je onda različito od prvog slučaja.
A sada ću odgovoriti na drugi dio tvog pitanja. Svakako da je to tako. Kada ljudsko biće ima priliku
da krene ovim Putem i iz toga ne izvuče korist, tade će vrata prema duhovnom iskustvu morati za njega biti
zatvorena poprilično dugo vremena. Ne moram to potvrditi. Ako budete o tome razmišljali, shvatit ćete da to
ne moţe nikako drugačije biti. Ako osoba ne iskoristi mogućnosti da dođe do tog predivnog cilja, iz bilo
kojeg razloga – lijenosti, ljubavi prema ugodi, taštine ili srama – što sve čini da se osjeća nesposobnom
otvoriti. Kada se ne otvori, za to je uvijek odgovorna osobna pogreška, bez obzira na to koliko će pokušati
zavarati same sebe u vezi toga. Morate savladati sve vaše pogreške, pogotovo one koje podupiru vrata
prema duhovnom Putu. To mora imati svoje posljedice. Takva će se osoba morati jače boriti za duhovno
otvaranje; savladavanje će se pokazati teţim i nikako oslabljenim zbog odgađanja. Međutim, to nije ništa
drugo nego odgađanje. Iskustvo duha ne moţe biti konačno spriječeno.
Da dragi moji, znam da ne volite to čuti. Nitko to ne voli čuti, tko se nije istinski izborio kroz veliki
dio puta. Ali, to je tako kako je. I kaţem vam da to, doista, nije nepravedno. Za najveću i najvišu sreća koju
ljudsko biće moţe doseći, a to je njegov razvoj – mora se boriti. I ako vam se pomogne do one mjere da
budete vođeni, a vi još uvijek ne dajete najbolje od sebe, tada – morate priznati – uzrok i posljedica moraju
djelovati u skladu s tim, i pravedno je i ispravno da to bude tako.
PITANJE: U vezi s muškim i ţenskim principom, da li je istina da čak i povijesne epohe mogu biti
muške ili ţenske?
ODGOVOR: Da, to je točno. Takvi utjecaji se očituju u različitim periodima. Određena duhovna bića
osobito snaţno rade po tom pitanju. Takvi ciklusi su također vođeni duhovnim zakonom, zato jer je to za
dobro razvoja čovječanstva.
PITANJE: Da li je točno da je 20. stoljeće sve više iznijelo na površinu ţenski element?
ODGOVOR: Da, to je vrlo točno. To također sluţi neophodnom kretanju izjednačenja.
PITANJE: Današnje predavanje je vrlo blizu mom srcu. I čini mi se da ti imaš poteškoća očitovati
se kroz medij. Zašto je tome tako?
ODGOVOR: Poteškoće ne leţe u značenju mojih riječi; one su vidljive samo do nekog stupnja.
Moţda opaţaš više od problema, nego što on to uistinu jest. Uspijevam se probiti. Istina je da se bavimo s
tako teškim pojmovima da mi nije lako prodrijeti kroz medij. Sve ovo je za nju čudno i strano, što izaziva
prepreke koje moram nadmudriti.
PITANJE: Kada osoba umre i duh ponovo uđe u sfere onkraj, da li je taj ulazak uvijek popraćen
bolom?
ODGOVOR: Ne.
PITANJE: Misliš ne nuţno?
ODGOVOR: Ne, uopće ne. Postoje mnogi prethodni slučajevi gdje to apsolutno nije tako.
PITANJE: Da li je bezbolni povratak milost koju je netko zasluţio?
ODGOVOR: Opisao bih to kao uzrok i posljedicu – ili kao milost. Moţe biti oboje, moţe biti zasluga
koja se oplođuje na ovaj način. Ili moţe biti učinak samostvorenog uzroka kroz određeni način ţivota.
 9

PITANJE: Kada je netko griješio i kada se iskreno pokaje u svom srcu i kada se pokuša vratiti u
prvobitno stanje i poboljšati se, da li i dalje treba prihvaćati posljedice?
ODGOVOR: Ne. Kada se netko uistinu pokaje i s tim razvojem prevlada pogrešku koja je uzrokovala
grijeh, grijeh biva otplaćen. Svaka karma moţe biti izbrisana. A to je još bolje primjenljivo na nešto što ste
uzrokovali u ovom ţivotu.
A sada, dragi moji, povlačim se, dajući Boţji blagoslov svakom od vas. Neka vas Njegova ljubav
osnaţi, otvori i vodi prema duhovnom rastu, tako da samo još više budete sretna Boţja djeca.
 1

Pathwork lecture broj 11

3. rujna 1957. godine

ĈEŢNJA ZA SREĆOM

Pozdravljam vas u ime Boga i Isusa Krista, moji prijatelji. Donosim vam blagoslove i ljubav. Zbog
činjenice što su novi prijatelji po prvi put pronašli put dovde večeras, ono što ću reći neće biti novo onim
mojim prijateljima koji su slijedili moja učenja, ili onima koji se nalaze na putu prema Bogu uz pomoć
drugog učitelja. Međutim, svatko od vas moţe pronaći nadahnuće i pomoć za prevladavanje određene
poteškoće. Zato jer je često nuţno čuti uvijek iznova istu stvar sve dok ona ne postane vaše duboko
znanje i prosvjetljenje, u usporedbi s površinskim intelektualnim znanjem.
Duboko unutar srca svakog ljudskog bića postoji čeţnja za srećom. Sada, što je sreća? Moţete
to pitati različite ljude i dobit ćete različite odgovore i definicije. Oni duhovno nezreli, nakon što moţda neko
vrijeme promisle o tome će reći da ako bi imali ovo ili ono ispunjenje, ili ako bi eliminirali brige da bi onda
mogli biti sretni. Drugim riječima, sreća za njih znači da su im određene ţelje zadovoljene. Ali, čak i ako im
se povremeno i ispune te ţelje, oni ne bi bili sretni. Zato jer bi i dalje preostao određeni duboko
ukorijenjeni nemir, nelagoda i nedefinirana loša svijest. Zašto? Zato jer sreća ne ovisi o vanjskim
prilikama, ili drugim ljudima, bez obzira koliko su duhovno nezreli ljudi uvjereni u taj pogrešan
zaključak. Duhovno zrela osoba to zna. Ona zna da je jedino ona odgovorna za svoju sreću ili nesreću.
Ona zna da je sposobna stvoriti sretan ţivot, i to ne samo isprva unutar sebe, već također kao i neizbjeţni
vanjski ishod. Duhovno nezrela osoba misli da sreću prvo treba stvoriti izvana, da sreću stvaraju vanjski
događaji, koji nisu nuţno ovisno o njenim djelima, i koji trebaju ispuniti njene ţelje, te će tako onda sreća
slijediti iz toga. Dok duhovno zrela osoba zna da se to događa na točno obrnuti način.
Mnogi ljudi to ne ţele znati. Lakše im je kriviti kob, sudbinu, nepravdu sudbine i viših sila, ili
događaje koji su se zbili zbog pogrešaka drugih ljudi, nego kriviti sami sebe. Lakše im je osjećati se
ţrtvom. Na taj način oni ne moraju traţiti, ponekad vrlo duboko i s maksimumom iskrenosti unutar
sebe. Ali ipak, velika istina je, uvijek je to bila, i uvijek će to biti: sreća leţi u našim vlastitim rukama.
U vašoj je moći doseći taj cilj. Moţete pitati, “što moram napraviti?” Ali pogledajmo prvo što
sreća znači u duhovno zrelom smislu. Odgovor na to je: Bog. To je jedini način na koji moţete pronaći
sreću. A moţete ju naći upravo ovdje i upravo sada. “Kako?”, moţete tada pitati. Moji prijatelji, ljudi toliko
često zamišljaju da se Bog nalazi vani, daleko u svemiru i da ga nije moguće doseći. Da je to beskoristan
poduhvat koji nikako ne moţe biti okrunjen uspjehom. To je toliko udaljeno od istine. Kao što sam u
mnogim ranijim prilikama rekao, cijeli svemir se nalazi unutar svake osobe, pa se stoga i Bog nalazi
unutar svake osobe. I svako ţivo biće ima u sebi dio Boga. Jedini način da dosegnete taj boţanski dio u
vama je mali i uzak put samorazvoja. A cilj je savršenstvo. A osnova svega toga je da UPOZNATE SAMI
SEBE!
Upoznati samog sebe je uistinu teško. Zato jer poznavanje samog sebe znači da se morate
suočiti s mnogim osobinama koje su neugodne. Ono predstavlja dugačku, stalnu, i u stvari beskrajnu
potragu: “što sam ja? Što moje reakcije – ne samo moja djela i misli – uistinu znače? Da li su moja
djelovanja potkrijepljena mojim osjećajima, ili da li imam motive izvan ovih djelovanja koji nisu u skladu s
onim što sam volim vjerovati, i što volim da drugi ljudi vjeruju? Da li sam do sada bio iskren sam sa
sobom? Koje su moje pogreške?” Iako neki od vas mogu poznavati svoje slabosti, većina ljudi zanemaruje
svoj dobar dio, i to predstavlja veliku prepreku, čak i za one koji su dosegli određenu visinu na ovom
uzlaznom putu.
Ne moţete prevladati ono što ne poznajete. Svaka mana nije ništa manje, niti išta više, nego
lanac koji vas veţe. Odbacivanjem svake nesavršenosti vi prekidate lanac i tako postajete slobodniji i bliţi
sreći. Sreća je namijenjena svakom pojedincu, ali ju nije moguće doseći ukoliko ne eliminirate uzrok
vaše nesreće, a taj uzrok su vaše mane. A kao što je uzrok i bilo koje kretanje koje krši duhovni zakon.
 2

Čak i ako imate Karmu iz prethodnog ţivota, ona moţe biti razriješena, pod uvjetom da vi duhovno radite na
pronalaţenju samih sebe – a tako onda pronalazite i Boga.
Ljudi bi mogli biti u potpunosti sretni, bez bolesti, briga, pa čak i smrti kako ju vi doţivljavate.
Da, moji prijatelji, čak i smrti! Da su ljudi uistinu savršeni – a to je tek puka teorija, tj. da su dosegli
ovakvu vrstu savršenstva, reinkarnacija bi postala nepotrebna. Njihov povratak u duhovni svijet bi se
dogodio na drugačiji način nego što je to propadanje, starost, bolest, ili nesretni slučaj. To bi bila vrsta
dematerijalizacije. Ali čak i ako niste dovoljno daleko da uopće to uzmete u obzir, svatko od vas moţe
puno brţe pristupiti tom cilju nego što mislite da je to moguće. I u ovom ţivotu, vi moţete otkriti koliko ste
uznapredovali na ovome putu na način da promotrite vaše ţivote i vaše probleme. Koliko ste sretni? Što
nedostaje u vašim ţivotima? U onoj mjeri u kojoj nesreća ili nezadovoljstvo postoje u vašim ţivotima, u
toj mjeri vi ih niste ispunili onoliko koliko bi oni mogli i trebali biti ispunjeni.
Zato jer ona ljudska bića koja uistinu ispunjavaju sama sebe, čak i ako njihovi vanjski ishodi nisu
trenutno uočljivi, čak i ako u nadolazeće vrijeme još uvijek preostaje, kao vrsta ostatka, vanjsko očitovanje
prošlog unutarnjeg uzroka, unutar njih će se nalaziti duboko i mirno zadovoljstvo, sigurnost i osjećaj
ispunjenja. Ako vam to nedostaje vi se ne nalazite u potpunosti na ispravnom putu, ili još niste dosegli
oslobođenje koje ste obavezani doţivjeti nakon što prevladate početne poteškoće ulaska na put. Jedino
ćete vi sami znati odgovor o tome gdje stojite. Nitko drugi ne moţe, niti ne treba odgovoriti za vas na ovo
pitanje. Međutim, ako se nalazite na ispravnom putu i ako imate taj dubok osjećaj zadovoljstva i
ispunjenja, a i nadalje se u vašem ţivotu pojavljuju vanjski problemi, to vas ne bi trebalo obeshrabriti.
Zato jer vanjski oblik unutarnjeg sukoba na kojem upravo sada radite ne moţe biti toliko brzo
razriješen.
Zakon koji ste dugo vrijeme kršili mora biti ponovo podešen, a za to je potrebno vrijeme. Vanjski
oblici trebaju biti preoblikovani i ponovo učinjeni. Vi sami morate to ostvariti. Što više ispravljate svako
pojedino unutarnje strujanje, to će se više vanjski oblici postupno mijenjati, polako, ali sigurno. Sve dok to
u potpunosti ne učinite, vanjski problemi se ne mogu automatski razriješiti. Kao što sam rekao, to će
postupno slijediti, malo po malo. Nestrpljenje će jedino biti prepreka. Ako se nalazite na ispravnom putu,
vi ćete ţivjeti i osjećati veliku stvarnost Boţjeg svijeta upravo u vašim svakodnevnim ţivotima. Vas će uvijek
nositi Boţji duhovni svijet, koji djeluje s vama i uokolo vas, pomaţući vam i vodeći vas i koji će postati isto
toliko stvaran, ako ne i stvarniji, od vašeg ljudskog okruţenja. On više neće biti teorija. On više neće biti
intelektualno znanje, već ćete vi ţivjeti upravo u tom svijetu i osjećati njegov učinak na vas.
Boţji duhovni svijet stalno djeluje pomaţući čovječanstvu kao cjelini i pojedinačno. To je dio
velikog plana da Boţji duhovni svijet ima svoje zadatke koje mora ispuniti, i vezan je vrlo određenim
zakonima. Zakonima koje stalno krše ljudska bića ili duhovi koji ne spadaju u boţanski poredak. Ti
zakoni, među drugim stvarima, sadrţavaju pogodbu i uvjet, ako mogu upotrijebiti taj izraz, da slobodna
volja svakog pojedinca nikada ne smije biti prekršena. Stoga Boţji duhovni svijet uvijek čeka da ljudi, ili
duhovi posegnu za njegovom pomoći, ali on nikada nikome ne nameće svoju pomoć.
Drugim riječima, svaka osoba mora poţeljeti Boţju pomoć i prvo ispuniti potrebne zahtjeve,
prije nego što će joj ta pomoć biti dana. Ako se to ne dogodi, mi se jedino moţemo umiješati u vrlo
određenim slučajevima, ponovo u skladu sa zakonom. Bilo bi previše zamršeno i sloţeno objasniti vam sve
to sada, ali nikako nije moguća ikakva greška. Pomaţuće upletanje od strana Boţjeg svijeta povremeno
se događa bez da je osoba posegnula za njim, ali samo u slučajevima kada je takva pomoć bila zarađena.
Moţda nekim zaslugama u prijašnjem ţivotu, ili čak i u istom ţivotu u pogledu nečeg sasvim različitog.
Svaki duh u Boţjem svijetu, a koji je svijet poretka, ima određeni zadatak. Mnogi duhovi imaju
svoj zadatak u vezi s ljudskim bićima. Preporučljivo je da ljudi traţe kontakt s Boţjim svijetom i s Boţjim
duhovima. Jer oni, i samo oni, mogu pomoći ljudima i voditi ih na pravom putu. Postoje slučajevi kada ljudi
misle da su pronašli taj put iz svojeg vlastitog sklada i bez pomoći viših bića. Ali to nije tako. Jer bilo da li
oni to znaju, ili ne, moralo je postojati vodstvo i nadahnuće koje je došlo od takvih duhova.
Ali je traţenje kontakta s drugim duhovima osim onih koji pripadaju Boţjem svijetu krajnje
štetno. Ta šteta je mnogostruka. To nije samo štetno duhovno govoreći, već također i psihički. Drugim
 3

riječima, ljudska bića teţe prema dva vrlo suprotna i krajnja pristupa, koja su oba podjednako pogrešna.
(Ne samo u ovom području, već također i u mnogim drugim stvarima.)
Jedna grupa smatra korisnim traţenje kontakta s bilo kojom vrstom duhova. I zbog štete koju to
na kraju mora izazvati, izravno ili neizravno, prije ili kasnije…kao reakciju na to druga grupa ljudi će reći da
je bilo koji kontakt s duhovima pogrešan. Ljudska je priroda na ţalost sklona tome da sve uopćuje i da se
susteţe od prikladnog razlikovanja.
Kontakt s Boţjim duhovnim svijetom prirodno nije lako doseći. I to niti ne bi trebalo biti lagano.
Zato jer je to najveći dar koji ljudi mogu dobiti. Oni uistinu moraju naučiti mnoge stvari da bi dobili dar
takvog kontakta. Prije svega, oni se moraju penjati najstrmijim putem samorazvoja i pročišćenja. I moraju
naučiti specijalne zakone koji upravljaju komunikacijom s Boţjim duhovnim svijetom. Ti zakoni su vrlo
različiti od onih u kojima je u pitanju komunikacija s nečistim ili potpuno slijepim i neukim duhovima.
Postoje mnogi načini na koje moţete otkriti s kojim duhovima se bavite. Postoje mnogi načini kako
moţete ispitati duha. Da li on uistinu pripada Boţjem svijetu, ili se on tek pretvara da tamo pripada. Iako mi
ne bi bilo moguće reći vam sve u vezi te teme, što biste trebali znati, dat ću vam vrlo saţeti kratki pregled.
Reći ću da kad god postoji primarna ţelja da upotrijebite te kanale samo za kontakt s Boţjim
svijetom, bit će vam dano vodstvo, tako da potrebno znanje dođe do osobe u pitanju.
Jedan način za ispitivanje duha je to da ako je to duh iz Boţjeg svijeta on neće teţiti za tim da
zadovolji svoju taštinu. On neće zahtijevati divljenje za sebe. On će biti ponizni sluga i uvijek će Bogu
odavati počast. On neće zahtijevati da bude najviši, zato jer uvijek postoji netko viši. Najviši je Bog. Svaki
duh koji tvrdi da ima toliko mnogo moći da nema nikoga iznad sebe s kim bi se trebao posavjetovati, da on
ima autoritet za sve i da moţe odlučivati bez da se posavjetuje s duhovima koji su viši od njega – to bi vam
trebao biti dovoljan dokaz da se ne bavite s Boţjim duhom. Zato jer kad god će vam Boţji duh govoriti, on
će vam reći da postoje mnoga stupnjevanja, mnogi duhovi, hijerarhija, i iznad svega se nalazi duh
Isusa Krista, a iznad njega je Bog. Tako da bilo koji duh koji tvrdi da ima potpuni autoritet nije pouzdan.
Nadalje, duh iz Boţjeg svijeta moţe biti prepoznat kroz strpljivost, ljubav i kroz činjenicu da iako što
povremeno mora reći neprijatne stvari da bi pomogao vašem daljnjem duhovnom razvoju, on vas nikada
neće poniziti ili povrijediti na neugodan način. A s druge strane, on vam neće laskati.
Moţete napraviti te i mnoge druge testove – a i trebali biste ih napraviti – da biste raspoznali
identitet duhova s kojima se bavite. Lijepe, pa čak i odane riječi nisu dokaz same po sebi. Zato jer postoje
mnogi duhovi koji iz svojih ţivota donose određene kvalitete i nastavljaju u toj osebujnosti i onkraj, ali zbog
jednog ili drugog razloga oni ne spadaju u poredak Boţjeg svijeta.
Ako uspostavite kontakt s Boţjim duhom, on će rezultirati velikim blaţenstvom. Zato jer su Boţji
duhovi zaokupljeni s tim da pomognu svakome od vas pronaći tu sreću o kojoj sam govorio, tako da svatko
od vas ne bude imao prazan ţivot, u kojem nedostaje ljubav, njeţnost, poštovanje i ono najdublje ispunjenje
koje jedino moţe doći dosezanjem duhovnog razvoja. To je jedina svrha takvog kontakta. Sve ostalo bi
trebalo biti sekundarno.
Ako druge svrhe također izgledaju vrijedne iz nekog razloga, ljudi ne bi nikada trebali
insistirati na njima, već bi to trebali ostaviti Bogu. Ako on pronađe korisnim da i te druge svrhe budu
također ispunjene, kao sporedne, tada će se to dogoditi na mnogo bolji i učinkovitiji način. Dobit ćete točno
ono što ţelite. Ako ţelite sreću i voljni ste platiti cijenu, vi ju morate dobiti. Po istom principu, ako ljudi
ţele svim svojim srcem, oni neće dobiti ništa drugo osim Boţje istine i ispunjenja Boţje volje. Tako da
je u ţelji sadrţan ishod. I čak i ako ishod ne dođe trenutačno – pod tim mislim da nije moguće da se Boţji
duhovi trenutno očituju – zato jer prvo moraju odstraniti mnoge prepreke sa svog puta, i dok to traje
odnosni ljudi bivaju ispitani da li su vrijedni takve komunikacije. Ako nečiste ili duše koje pate pronađu svoj
put do takvog medija, naglasak bi trebao biti na tome da ih se nečemu nauči, a ne da im se dopusti da
imaju kontrolu. Da im se pomogne čvrstom rukom. Pomoć, a ne način koji oni u svojoj sljepoći
zamišljaju, već im pomoći da krenu duhovnim putem. Vi ne biste trebali odustati, već ustrajati u vašoj
poniznosti. Traţite ono što je u vama i što sprječava čiste i ţive duhove od toga da se očituju.
 4

Kad god ljudi imaju kontakt s Boţjim duhovnim svijetom, to je najljepša i najkorisnija stvar
koju oni ikad mogu dobiti. Ali za to moraju platiti cijenu. Ako kupujete kuću, tada će cijena biti veća nego
kada kupujete brvnaru. Vi to prihvaćate kao nešto prirodno, jer to ne moţe biti drugačije. Ali kada se to tiče
ljudskog duhovnog razvoja i bilo kojih duhovnih vrijednosti, nije vam toliko lako prihvatiti takvo isto stanje
stvari. Ali, kada su duhovne stvari u pitanju, što god vi date, stostruko će vam se vratiti, dok se u
materijalnim stvarima, u najboljem slučaju, radi o točnoj razmjeni vrijednosti.
Spasenje leţi u rukama svakog pojedinca. Jedino vi sami moţete prekinuti lance koji vas
sputavaju. Ali prvo mora u vama narasti iskrena ţelja koja je veća od svega drugoga. Tada će vam
dalje pomoći Boţji duh.
A sada ţelim posvetiti vrijeme vašim pitanjima.
PITANJE: Nešto ne razumijem. Ti kaţeš da bismo trebali biti u kontaktu s Boţjim duhovnim
svijetom, dok će nam drugi svijet naštetiti duhovno, pa čak i fizički. Ali sve je Boţji svijet. Ne shvaćam.
ODGOVOR: To je ovako. Postoji veliko Boţje stvaranje sa svim svojim prekrasnim zakonima,
uključujući tu i sve duhove koje je također stvorio i kojima je dao slobodnu volju. Veliki broj tih duhova je
dobrovoljno prihvatio Boţje zakone i poredak i tako ostao sretan. Veliki broj drugih duhova je prekršio taj
poredak, ponovo dobrovoljno, i s tim je stvorio nesreću i nesklad za sebe. Zato jer sreća jedino moţe leţati
u mudrosti Boţjih zakona. Svi duhovi koji su u ovo ili ono vrijeme prekršili taj zakon i koji još nisu
pronašli svoj put nazad da bi spoznali taj zakon kao jedinu mudrost i kao jedini ispravni smjer, stoje
izvan tog poretka. Dobrovoljno. Upravo kao što ga dobrovoljno mogu prihvatiti. A jednog dana oni to i
hoće. Ali tako dugo dok se to neće dogoditi njihovom vlastitom ţeljom i uvjerenjem, oni će ostati van
Boţjeg svijeta.
Bog ne prisiljava niti jedno biće. To mora doći slobodnom voljom svakog pojedinca. Konačno,
to i jest ljepota i savršenstvo Boţjih zakona, svako pojedino Boţje dijete će se vratiti prosvjetljenju,
mudrosti, sreći i slobodi, koje jedino mogu naći u Boţjem zakonu.
Ne postoje samo duhovi, već gotovo isto toliko mnogo ljudskih bića koja spadaju u te dvije
kategorije; oni koji spadaju u Boţanski poredak i koji moţda pomaţu i surađuju u velikom planu
spasenja. Ta grupa, između drugih stvari, otkriva u svom duhovnom nastojanju gdje još uvijek, iako
nesvjesno, zastranjuje od tih zakona. A onda postoje i oni, mnogi drugi koji ne prihvaćaju Boţje zakone, koji
stvaraju kaos u svom okruţenju i u sebi samima, ţeleći slijediti svoje vlastite i vrlo nepotpune zakone.
PITANJE: Ţelio bih pitati kako je moguće kontaktirati nečijeg osobnog vodiča.
ODGOVOR: To se jedino moţe napraviti ako je svrha slijeđenje puta savršenstva. Ako je razlog
pomoć u nečijem vlastitom razvoju, za neki osobiti problem u tom razvoju. I ta ţelja mora biti vrlo
snaţna i iskrena, a nikako ne malodušna! Ako je to uistinu jedini razlog i ako u tu ţelju nije umiješan
osjećaj uzbuđenja ili radoznalosti. Ako i kada je to spoznato od strane Boţjih duhova – i to moţe zahtijevati
neko zamjetno ispitivanje, također i strpljivost i izdrţljivost, ne smijete prerano odustati od ţelje – takav
kontakt će biti uspostavljen. Osobni vodič osobe u pitanju učinit će sebe vidljivim, pod uvjetom da ta
osoba ne moţe doći do odgovora niti na jedna drugačiji način, recimo kroz druga ljudska bića. Zato jer
Boţji duhovi ne odgovaraju na pitanja koja mogu biti odgovorena u vašem vlastitom svijetu. Zato jer
njihov zadatak nije da vam pomognu izbjeći malo muke oko toga da sami nešto otkrijete. Oni
odgovaraju samo na ono što bi vama bilo nemoguće otkriti kroz ljudske kanale.
Ako su svi ti zahtjevi ispunjeni, kao što sam rekao, vi ćete na kraju uspostaviti takav kontakt, na
ovaj ili onaj način. Postoji mnogo odgovora na koja vam osobni vodič moţe odgovoriti i na koja će vam
rado odgovoriti. Ako, na primjer, u određenoj situaciji ne znate koja je Boţja volja, ili ako ţelite otkriti
kretanja i emocije unutar vas kojih još uvijek niste svjesni, ili ako se nađete u sukobu, u nekoj vrsti
nesklada sa svojim bliskim bićima, a ne znate za razlog unutar sebe. (Zato jer ako se takva situacija
moţe dogoditi, moţete biti poprilično sigurni, bez obzira koliko besramno u krivu druga osoba moţe biti, da
mora u vama postojati nešto što je za to odgovorno.) Na takva i slična pitanja bit će vam odgovoreno,
 5

ako otvorite vrata istine. A to se jedino moţe dogoditi ako ste spremni prihvatiti istinu pod bilo kojim
uvjetima, čak i ako moţete čuti ono što biste najmanje ţeljeli čuti.
Ako prevladate prirodni otpor prema tome da čujete nelaskavu ili neugodnu istinu, vaša vrata
su otvorena i mi se moţemo probiti. I mogao bih ovdje dodati, da čak i ako povremeno čujete ono čega
ste se bojali čuti, bit ćete krajnje sretni nakon što ste tako uspostavili kontakt. Ne samo zbog toga što istina
uvijek ima takav učinak, već također zato jer ćete tada po prvi puta znati da je ovaj duhovni svijet, sa svim
svojim zakonima, stvarnost, a ne teorija. To će vas uistinu učiniti vrlo sretnima. Način na koji moţete
dobiti odgovore se jako razlikuje.
Jedan način moţe biti da se dok meditirate i kad postanete mirni i upitate to pitanje, jedino ţeleći
istinu i boţju volju, iznenada pojavi misao u vama, nova misao, i ta misao će rasti, i što ona više raste vi
ćete sve više vidjeti koliko je ona ispravna, s kojeg god ugla da ju razmotrite, neće postojati sumnja o
ispravnosti i istini te misli. To moţe biti jedan način. To je način nadahnuća. Kasnije moţete dobiti izravno
zapaţanje, na način da čujete glas u sebi, novi glas, potpuno drugačiji od misli i ideja koje iz vas izrastaju.
Ili moţete nešto vidjeti što će vam dati odgovor u obliku slike. Također je česti slučaj da vam takvi
odgovori budu dani nešto kasnije kroz drugo ljudsko biće koje će biti nadahnuto. Moţe postojati test za
vas u upravo takvoj vrsti odgovora, kako ga primate, kakve su vaše reakcije, itd. Boţji duhovni svijet ima
mnogo načina djelovanja i predstavljanja potrebnog znanja za vas.
Međutim, to je uvijek na vama i to uvijek kao nuţnu posljedicu ima vašu otvorenost prema
tome. Tada ćete primiti. Ako ste strpljivi i ako ne ţelite samo jedan osobiti odgovor, ili ako niste u svome
umu odredili da ćete primiti odgovor na jedan osobiti način, već ste ostavili Bogu kako će vam odgovor
doći – tada ćete postupno uspostaviti takav savršen i prekrasan kontakt. Moţda je to nešto poprilično
drugačije nego što ste zamišljali, ali što god Bog odluči, nakon svega će to biti ono najbolje za vas. Tako,
traţeći ovaj osobni kontakt, to bi trebao biti vaš motiv i to bi trebao biti način kako to trebate napraviti.
PITANJE: Moja je privilegija što sam ovdje večeras prisutan prvi put i velika mi je privilegija što
sam te susreo i što mogu slušati tvoje riječi. Mogu li pitati nešto što je blisko mome srcu, a to je sljedeće:
Boţansko unutar i učitelj koji dolazi govoriti, recimo ti u vezi s ovim medijem ili učitelj koji meni govori: koja
je veza između učitelja i mojeg vlastitog boţanskog Ja ili boţanskog Ja ovog medija?
ODGOVOR: Na ovo pitanje ću odgovoriti, prvo općenito govoreći o tome koja je razlika između
boţanske iskre ili boţanskog Ja, kao što ga ti zoveš, i bića Boţjeg duhovnog svijeta. Zato jer mnogim
ljudima uistinu nije uvijek jasno tko im govori. Da li je to podsvijest, nadsvijest, boţanska iskra ili više Ja –
koje god ime vi ţelite tome dati – ili je to neko drugo biće. Nije jako lako odgovoriti na to pitanje, a još je
teţe ustvrditi razliku. Probat ću vam to objasniti najjasnije što mogu. Započnimo prvo sa podsvijesti.
Podsvjesni glas brzo odgovara i prilično je jasan i osebujan, a često i glasan. Jedini način na koji neka
osoba moţe ustvrditi da li se radi o podsvijesti ili o jednoj od druge dvije mogućnosti je da postane mirna i
čini upravo ono što sam propisao u mojem odgovoru na pitanje u vezi uspostavljanja kontakt s Boţjim
svijetom. Ako ispunite te sve uvjete, Boţja istina i volja se mogu probiti, i u tom pogledu nije vaţno da li se
radi o nečijem vlastitom boţanskom Ja, ili o biću koje pripada Boţjem svijetu. Zato jer se oboje drţe
duhovnih zakona i ispunjavaju Boţju volju. Ako je vaša ţelja za ispunjenjem Boţje volje veća od moţda
neke vrste samozavaravanja ili straha, tada će vam odgovor biti dan. Jedino svaki pojedinac moţe
odlučiti sam za sebe da niti jedno samoobmanjivanje, samozavaravanje i tjeskoba nisu veći od ţelje za
istinom u objektivnoj samoanalizi i samoispitivanju. Na putu vam moţe stajati taština ili ţelja da zadivite
druge ljude, i to je najveći kamen spoticanja na duhovnom putu.
Ako napravite taj test i prevladate otpor, odgovor moţe biti dan od Ja prema Ja – ili od zaštitničkog
duha, ili od onoga što vi zovete “učitelj”. Odgovor će vam doći u obliku vrlo malog glasa, koji neće biti
prodoran ili hitan. On ne viče, to je tih, gotovo neosoban glas, bez ikakve sile iza sebe, kakvu podsvijest
toliko često ima.
Ovo pitanje treba prvo biti utvrđeno. Zato jer često brkate glas podsvijesti s jednom od dvije
mogućnosti koje si spomenuo u svom pitanju.
 6

A sada vratimo našu paţnju na tvoje pitanje: više Ja ili duhovno Boţje biće. Samo po sebi uistinu
nema mnogo razlike, da li se radi o jednom ili o drugom. Kao što sam rekao oba ţele isto. To je zanimljivo
jedino s tehničke strane. Više Ja se uistinu očituje. Ali se ono ne moţe uvijek jasno probiti, zato jer je
prekriveno mnogim slojevima nesavršenstva, guste materije i svime što ţivot na zemlji nuţno traţi. Da
ti slojevi nisu prisutni, ţivot na zemlji bi bio suvišan. Da se više Ja moţe slobodno očitovati, toliko lako kao i
sve ostalo, vi ne biste trebali uvijek iznova ţivjeti. Bili biste dovoljno daleko razvijeni da ne idete kroz daljnje
inkarnacije. Gdje god postoje mane i nesavršenstva, više Ja je spriječeno. I to je razlog zašto je Bog
poslao svoje pomagače, zato jer oni imaju sposobnost raditi kroz vas, tamo gdje vaše vlastito više Ja
to još ne moţe napraviti.
Nadalje, glas višeg Ja je toliko dalek i njeţan, a ponekad i toliko nedostupan, da vam ne govori
jasno u mnogim riječima, već djeluje na taj način da vas vodi da imate ono što vi zovete “svjesnost”. Više
Ja moţe utjecati na vas tako da se borite sa svojim niţim Ja. Kada slušate više Ja, ono moţe sebe učiniti
poznatim kroz ţivotno kretanje, kroz određena djela i reakcije, ali ono ne moţe razgovarati s nekom osobom
na način na koji to moţe duh.
Na primjer, u slučaju ovog medija, više Ja se ne moţe očitovati do takve mjere, da bi moglo
govoriti cijeli sat, predavati i odgovarati na pitanja. Da je to moguće, ovaj medij bi dosegao takve visine u
svom razvoju da mu ne bi bile potrebne buduće inkarnacije. Da je to bilo dosegnuto pukim transom, bilo bi
podjednako lagano imati više Ja uvijek na površini u svim ţivotnim uvjetima. Ali je laganije da vlastiti duh
medija napusti tijelo na neko vrijeme i napravi mjesto za drugi duh. Čak i to je dovoljno teško ako se
duh Boţjeg svijeta ţeli sam očitovati. Mnogo blokova treba biti raščišćeno za ovaj jedan sat.
Drugim riječima, više Ja djeluje i vodi do određene mjere, ali ono ne govori suvislo. Ono
nadahnjuje misli. Ali ono ne govori na način na koji ja govorim kroz ovaj medij. Ili ono ne govori osobi koja
je sposobna čuti. Da li je to jasno?
PITANJE: Da!
ODGOVOR: U vezi osobnog pitanja koje si mi postavio, ţelio bih ti predloţiti, moj dragi prijatelju, da
moţda jednu večer dođeš zajedno s nekoliko svojih prijatelja, ali svega nekoliko, i tada ću vam govoriti na
osobniji način, ako vi tako ţelite.
PITANJE: Hvala ti.
PITANJE: Rekao si da ako se osoba nalazi u neskladu s drugom osobom: shvatio sam da si rekao
da je to onda nuţno pogreška i mana te osobe.
ODGOVOR: Nisam to rekao. Stvarni prisutni nesklad ne mora uvijek dolaziti od jedne osobe. Ali
ako te nesklad moţe dotaći, u tebi mora postojati neko nesavršenstvo.
PITANJE: Ali kako ja to mogu znati?
ODGOVOR: Na primjer, traţeći pomoć od svojih duhovnih prijatelja, ako ne moţeš pronaći odgovor
sljedeći ovaj put. Upoznajući samoga sebe, svaki kutak tvoje duše i sve tvoje reakcije. Odgovor ne moţeš
uvijek trenutno naći. Kretanje se na nalazi uvijek na površini i ne moţeš ga naći u neizbjeţnim događajima,
u ovom određenom neskladu. On moţe biti dublje zakopan. Tu moţe biti uključena cijela lančana reakcija,
kada jedna mana vodi do druge, sve dok konačno ne dođe do vanjskog očitovanja, do kojeg dolazi također
i zbog mana drugih ljudi.
Ako nastaviš s ovim putem, samoiskrenost će postati tvoja druga priroda, tako da ćeš imati
potpuno razumijevanje o svim svojim unutarnjim motivima, prošlim i sadašnjim. Kada upoznaš sve
svoje emocije, nedostatke i pogrešne stavove, bit ćeš sposoban povezati sve vanjske događaje s
njima, sljedeći ovu lančanu reakciju unatraške.
Trenutni uzrok moţe biti u drugoj osobi, bilo potpuno ili samo djelomično. Međutim, vaţno je
znati, da kada se nalaziš na ovome putu, kad god ti se dogodi išta neugodno izvana ili iznutra, to jedino
moţe biti posljedica uzroka. Stoga bi se što je moguće prije trebao povući u meditaciju i upitati se što je
u tebi moglo, izravno ili neizravno dovesti do toga. Koja nesavršenost bi mogla s tim biti povezana? I ako
 7

uistinu ţeliš otkriti tu osobitu istinu, ako je se ništa u tebi ne plaši, pronaći ćeš odgovor. To ti mogu obećati.
To je jedan od slučajeva kada ti Boţji duh moţe i bude pomogao, te uspostavio kontakt s tobom. Polako
će tvoje misli biti vođene, pod uvjetom da je ţelja za kontaktom iskrena, a ne površna.
To je poprilično vaţna točka. Zato jer ljudska bića često ţele biti na putu, ali njihovo cijelo biće nije
u skladu s tim. Za taj se sklad cijele osobe također morate boriti, pa je stoga vaţno da prepoznate
malodušnu ţelju, tako da se ne moţete zavarati vjerujući da ste napravili sve što ste mogli – a da još uvijek
nema vidljivog ishoda. Ako je to slučaj trebali biste sami sebe ispitati da li ne postoji snaţan otpor u vama
prema poduzimanju tog zadnjeg i konačnog koraka da otkrijete – razotkrijete cijelu istinu unutar sebe, ili
vašeg niţeg Ja.
PITANJE: Čak i iskrenost je vrlo teška.
ODGOVOR: Naravno da je iskrenost teška.
PITANJE: Ponekad misliš da si iskren, ali ako odeš dublje i dublje, uvidiš da se radi o nečem
drugom.
ODGOVOR: Put je strm, uzak i dugačak. Svojom vlastitom voljom vi odlučujete da li ćete biti
uspješni. Ali teškoću iskrenosti moţete prevladati. Prije svega, pravilnom meditacijom o samoiskrenosti.
Tada, ako upitate sami sebe zašto vam je to toliko teško. Ako si postavite to pitanje, moţete si dati
odgovor. Ako imate zašto, tada će vam biti lako meditirati o tom pitanju. Odgovor je obično – ovdje
govorim poprilično općenito – da ne ţelite prepoznati i raskrstiti sa slabošću, ili ne ţelite prekinuti pogrešnu
unutarnju reakciju ili stav, ili ne ţelite platiti cijenu na neki način. Niţe Ja voli ostati u staroj istoj rupi – da se
ne napreţe i mijenja. Jednom kada to spoznate, sljedeći korak će biti lakši. Jednom kada spoznate da ne
volite stavljati vaš ego, taštinu, ili što god drugo to moţe biti, sa strane, vi moţete izliječiti lijenost i tromost
vašeg niţeg Ja duhovnim istinama koje ste do sada naučili.
Jednom kada pronađete odgovor o tome zašto imate takve poteškoće u tom području, doseći ćete
mnogo više nego što mislite. Bolje je da otkrijete taj unutarnji otpor i da ga izliječite, nego da
prevladate površnu pogrešku samo u djelovanju. Zato jer na taj način korijen jako dobro moţe preostati i
tako ništa puno nećete steći. Osim činjenice, da tako dugo dok ono pogrešno ne iščupate zajedno s
njegovim korijenima, ono se pod određenim uvjetima moţe uvijek ponovo pojaviti, a vanjsko ispravno
djelovanje u takvom slučaju zapravo postaje laţ.
Stoga je bolje uvijek iznova otvoreno počiniti grešku, ako ju prepoznate i obradite, nego da
neustrajno djelujete kroz vašu unutarnju prirodu. Ako u takvom slučaju moţete pronaći odgovor unutar
vas, doţivjet ćete jako prekrasnu pobjedu, osjećaj olakšanja, oslobođenja, mira i istine, a tako ćete onda
biti korak bliţe Bogu. Da li shvaćaš?
PITANJE: Da, shvaćam.
PITANJE: U organiziranim crkvama postojao je svećenik, imam jednog određenog na umu, koji
kada biste ga upitali “da li je to dobro”, ili “da li je to grijeh”, nikada nije odgovarao. On bi uvijek rekao, “ti
sam jako dobro znaš odgovor”. Da li misliš da je svećenik poput ovoga nadahnut?
ODGOVOR: Da, svakako. Mnoge odgovore moţete sami pronaći, ako to uistinu ţelite. Sve
odgovore koji pripadaju osobnom razvoju, samopoznavanju i vlastitim greškama. Ali osim toga, nuţno
je da steknete i znanje izvana. Na primjer, znanje o duhovnim zakonima. Znanje o tome kako prevladati
određene mane i kako pomoći u dosezanju pročišćenja. Ako ne dobijete to znanje izvana, tada vam često
nije moguće naći prave odgovore, ili znati što sljedeće trebate učiniti. Što više znanja izvana steknete, to
si iznutra moţete dati više pravih odgovora.
PITANJE: Govoriš o meditaciji, kao da je to nešto jako lako…
ODGOVOR: Ne. To nije lako, ali se moţe naučiti. Ako postoji volja, postoji i način. I bez obzira
na poteškoće, moj je zadatak da vam pomognem savladati te poteškoće. Ali nije niti vrijeme, niti mjesto da
idem u to na općem sastanku ovakve vrste. Ako imaš poteškoća, moţda ću ti se jedan dan osobno obratiti.
 8

PITANJE: Zašto se veliki pojedinci, znanstvenici, umjetnici, drugim riječima veliki povijesni geniji
nikada ne očituju kroz medije. Da li se očituju u izravnom kontaktu s onima koji su pravi spremnici, ili što
oni zapravo čine?
ODGOVOR: Na to nije moguće odgovoriti na općeniti način. Postoje mnogi u duhovnom svijetu
čiji je zadatak nadahnuti ljude koji imaju slični talent. Razlog zašto se oni vrlo rijetko, ako uopće i ikad
očituju kroz medije, je vrlo dobar. Iako postoje mnogi mediji koji tvrde da je ovakva, ili onakva osoba
govorila kroz njih, to nije točno. Boţji duhovni svijet to ne ţeli zato jer to izaziva odnosnog medija, ili ljude
koji pripadaju toj grupi da se osjećaju vaţno i nadmoćno. A to ne bi trebalo tako biti. Uz to ne predstavlja
ništa više, na primjer, da Goethe govori kroz medij, nego bilo koji duh iz boţanskog poretka. Ali ako bi
Goethe govorio, to bi moglo mediju dati priliku da kaţe “Goethe govori kroz mene”. Drugi bi također bili
zadivljeni i moţda bi omalovaţavali druge koji nemaju Goethea. Boţji duhovni svijet ţeli to izbjeći. Tako da
kad god se takva stvar dogodi, s njom se mora vrlo oprezno postupati. Nadalje, nisu svi veliki geniji u
svom duhovnom razvoju toliko daleko uznapredovali, kao što su to u svom osobitom talentu. Njihova
sudbina u duhovnom svijetu moţe biti toliko različita kao što to moţe biti bilo čija druga. Tako da se ne
mogu davati nikakve općenite izjave.
Neki od tih genija su reinkarnirani, neki od njih ţive u duhovnom svijetu u sferi pročišćenja,
neki od njih idu u školu tamo, neki od njih se pripremaju za sljedeći ţivot, neki od njih imaju zadatke u
duhovnom svijetu koje trebaju ispuniti, ili na sličan način u vezi s njihovim talentima, ili sad moraju
usavršiti nešto drugo. A neki od njih su već dosegli visoku sferu savršenstva.
Sada ću se povući i reći svakome od vas, nitko od vas se nikada ne bi trebao osjećati sam. Bog
vas sve milo voli. Boţja ljubav je unutar svih vas. Budite u miru i slijedite ovaj put. On će vam donijeti
sreću. Neka Bog blagoslovi sve moje prijatelje.
 1

Pathwork lecture broj 12

17. rujna 1957. godine

POREDAK I RAZNOLIKOST DUHOVNIH SVJETOVA – PROCES REINKARNACIJE

Donosim vam božanske blagoslove, moji dragi prijatelji.

Stalno slušate da ljudi uvijek iznova govore, “Ako Bog postoji, i ako uistinu postoji i božanski
poredak, kako može biti da se toliko mnogo groznih stvari događa na zemlji?” Svi vi znate i svi ste naučili
da ljudska bića kroje svoje vlastite sudbine. Činjenica da morate nositi tako teške terete je ishod
kršenja duhovnih zakona, koje je često nesvjesno. Ali ipak to vam još neće dovoljno objasniti događaje
poput rata, u kojima kroz odluku nekolicine, mnogi koji izgledaju nevini moraju propatiti tešku sudbinu. Na
ovo odgovaram: Prvo, čak i u masovnim i grupnim nesrećama, pojedinačna volja nikada ne treba doživjeti i
iskusiti ništa što se ne uklapa u njenu vlastitu sudbinu. Drugo, svaka osoba, osim onih nekoliko koji su
već dosegli više stanje pročišćenja, također dijeli odgovornost za ratove i druge masovne nesreće.
Nisu samo političari, ili nekolicina onih koji vidljivo i javno oblikuju ljudsku povijest, odgovorni za ratove,
već je to i svaka pojedinačna osoba, koja s nečistim mislima i osjećajima, zagađuje svemirski “spremnik”,
a to jednog dana onda mora imati svoj učinak.
Svaka misao mržnje, odijeljenosti, sebičnosti, nepravde, pristranosti, da želite više za sebe nego za
svog susjeda, ukratko, svaka misao koja krši Božji zakon, je izgrađujući element u toj ogromnoj duhovnoj
tvorevini – ratu – koji prvo mora biti oblikovan u duhu prije nego što može očitovati razaranje na
materijalnoj ravnini. Kada bi samo mali dio čovječanstva posijao sjeme mira, ratovi ne bi postojali,
usprkos nekolicini bestidnih političara. Većina ljudi, uključujući i moje prijatelje ovdje, krije tjeskobne
misli, ako već ne i misli mržnje, onda sigurno misli nepovjerenja i odijeljenosti, kao što su misli između
pojedinih grupa – i sve to krši zakon bratstva. Svaka misao i osjećaj ovakve vrste su značajan doprinos
izbijanju rata.
To se ne odnosi samo na misli i osjećaje, ili na pojedinačne reakcije na opća politička pitanja i
mišljenja. Čak i kad se ljudi oslobode pogrešnih reakcija u pogledu društva u cjelini, ali u svojim privatnim
životima reagiraju na pogrešne negativne načine, ta će energija doprinijeti tome da ubrza i pospješi
rat, ili neku drugu masovnu katastrofu. Jedino kada se pročistite iznutra, očistite svoje osjećaje i misli i
tako najbolje ispunite svoju sudbinu gdje god da ste smješteni, vi možete također postati nositelji mira.
Neizravno, živeći duhovno, ljudi mogu napraviti više za ili protiv rata nego političari ili državnici, moji dragi
prijatelji.
Iskreno se preispitajte, osjetite to i istražite se kada šaljete van – možda do sada nesvjesno – takav
“otrov” koji pomaže i potiče sile koje zagovaraju rat. Pogledajte neke od sebi srodnih bića s kojima možete
imati poteškoće. Oni su vas mogli povrijediti, a vi to ne možete prebroditi ili shvatiti. Ali sada probajte
pogledati taj problem s drugog gledišta. Probajte vidjeti da je druga osoba tako reagirala prema vama jedino
zbog sljepoće, neznanja i velike unutarnje nesigurnosti, pogrešno se pokušavajući zaštititi. Razmotrite
koliko ste često i vi imali sličnu reakciju i koliko ste puta tako mogli povrijediti sebi blisko ljudsko biće, ne
zbog toga što ste to željeli, nego zbog toga što ste u svojoj vlastitoj slijepoj nesigurnosti mislili da je to
najbolji način da zaštitite sami sebe. Do one mjere do koje to sami činite, neizbježno će i drugi to vama
činiti, iako to neće uvijek biti ista osoba. Do one mjere do koje prepoznate i shvatite takvo stanje stvari, vi
ćete spoznati do sada neobjašnjivo ponašanje drugih kao ono što uistinu jest, upravo na način na koji sam
vam ovdje objasnio. S tim shvaćanjem bol će vas napustiti i tada će se razumijevanje za druge ljude
postojano povećavati, zato jer ste sami to iskusili i to je postalo dio vaše svjesnosti. Iz toga razumijevanja
dolazi suosjećanje i to je put ljubavi. S njim vi gradite vašu sreću, stječete znanje i mudrost, ispunjavate vaš
život i tako doprinosite miru. Dovršite taj mali zadatak, moji prijatelji, svatko od vas, shvatite ga ozbiljno, a
ne površno, i tada ćete osjetiti veliko oslobođenje. Tako ćete se osloboditi tereta.
 2

Tako da probajte da se uvijek ne usredotočujete na sebe i svoj bol. Probajte vidjeti druge.
Zaboravite sebe na trenutak i probajte shvatiti druge na način koji sam vam ovdje objasnio. Vidite njihov
bol, a ne vaš, vidite njihovu nesigurnost, a ne vašu. I zamolite Boga da vam da svjetlo istine i znanje
da pogledate na cjelokupnu situaciju kakva ona uistinu jest, a ne na način na koji ju vi pokušavate
predstaviti s vašeg gledišta. Mogu vam obećati, moji voljeni, da ako uistinu želite shvatiti potrebu i
osamljenost drugih ljudi, tada nećete njihova pogrešna djela doživljavati kao bolna. Možete se osloboditi
svoje patnje na način da se usredotočite na “oni” umjesto na “ja” i da zamolite Boga da vam da potpuni
pogled na istinu. Ako je ta želja uistinu prisutna, ona će biti ispunjena. Ali mi u potpunosti dobro znamo
da se morate odlučiti da budete uistinu motivirani istinskom željom. Smatrajte to prilikom da ispitate sami
sebe.
A sada, moji dragi prijatelji, želio bih ispuniti želju nekih mojih prijatelja i kao iznimka, govorit ću o
životu u duhovnom svijetu. Na to ću se opet vratiti u neko skorije vrijeme kada se za to pojavi prilika, zato
jer u ovo kratko vrijeme jedino mogu nešto malo reći o neizmjernoj složenosti duhovnih svjetova i
njihovih različitih uvjeta i međusobnih veza.
Kada ljudska bića čuju za sfere u onkraj, ona često misle da je tamo sve toliko isto kao i uvjeti na
zemlji i ne mogu u to vjerovati. Ali uistinu, moji dragi, sve što vi imate u svom svijetu također se nalazi u
duhovnom svijetu, a i mnogo više od toga. Zato jer su zemaljski predmeti samo odraz i imitacija
odgovarajućih duhovnih stvari. Oni zapravo ne bi mogli postojati u vašem svijetu ukoliko nisu prvo
postojali u duhu. Tako duhovne stvari nisu, kao što ljudska bića često misle, simboli. Nego je to na
suprotan način; zemaljske stvari su simboli duhovne stvarnosti. U tome postoji mnogo materijala o kojem
možete meditirati. Međutim, stvari duhovnog svijeta se nalaze u drugačijoj vezi s duhovnim bićima, nego
što su to zemaljske stvari, u zemaljskom krajoliku, s ljudskim bićima. U duhovnom svijetu, krajolici ili
predmeti su mentalni izrazi, oni su proizvod uma odnosnog duhovnog bića, dok u ljudskom svijetu
izgleda kao da predmeti ili krajolici nemaju ništa zajedničkog s pojedincem. Oni postoje neovisno o
pojedincu, kao da su čisto funkcionalni, ako mogu tako reći. Naravno da je za ljudska bića to teško shvatiti.
Ali će se s vremenom vaše znanje povećati.
Postoji beskonačan broj sfera od onih najviših i najčišćih do onih najdubljih i najnečistijih, sa
za vas nedokučivim stupnjevanjem između. Ne nalaze se sva bića koja više nisu predmet inkarnacijskog
ciklusa u najvišim duhovnim sferama. Ona se moraju dalje razvijati kroz rast koji će se dogoditi u
duhovnom svijetu. Najviši svjetovi su ono što zovemo “Božja kuća” iako to ne biste trebali doslovno
shvatiti. Duhovi višeg razvoja, koji još ne žive u najvišim sferama, dobivaju povremeni pristup najvišim
divotama. Ti se svjetovi sastoje od profinjene materije takvog neizmjernog sklada i ljepote da vi, moji
prijatelji, to nikako ne možete zamisliti. Najljepši krajolik na zemlji je okaljan s nečistoćom i neskladom u
usporedbi s tom ljepotom. Najljepša i najsavršenije izvedena glazba na zemlji je zvuk koji vrijeđa uho u
usporedbi s duhovnim zvukovima – i tako dalje. Nedostaju mi riječi da vam to opišem, a vama nedostaju
pojmovi. Sve je stvoreno od zraka, sve se nalazi u kretanju u promjeni, a ipak u ravnoteži. To očigledno
proturječje ne može biti stisnuto u vaše govorne pojmove, isto kao što mi nije moguće izraziti čak niti
približnu vrijednost divota koje se mogu naći u visokim i najvišim sferama.
Bića koja u njima žive moraju ispuniti svoje zadatke u velikom planu sve dok se sva bića ne
vrate Bogu. U tim sferama vlada prekrasan red i organizacija. Tamo postoje najraznolikije sfere. Ja vam
danas jedino mogu reći jako malo o njima. Postoje sfere glazbe i boje, gdje su zvukovi boje i gdje su boje
zvukovi – a koji su istovremeno i mirisi. Na zemlji je sve razdvojeno, ne postoji jedinstvo.
Jedna sfera u duhovnom svijetu može biti nazvana sfera znanosti. Ali ona ipak nije poput vaše
ljudske znanosti. Sve znanje koje postoji, a koje je čovječanstvo otkrilo tek samo djelomično i stupnjevito,
je otvoreno prikazano. Postoji sfera povijesti, ako ju mogu tako nazvati. Ona se ne bavi tek samo poviješću
zemlje, već također i s poviješću Stvaranja, i u njoj se sve može promotriti. Samo si morate zamisliti film.
Sve je urezano u tom Božjem dahu i sve to možete uvijek iznova pregledati. Duhovi koji su dovoljno
napredovali u svom razvoju i koji imaju određene interese, mogu preuzeti osobiti zadatak. Njih tada u ovu
sferu vode stručna duhovna bića i uz njihovu pomoć oni neko vrijeme proučavaju da bi naučili ono što je
neophodno i korisno za odabrani zadatak. Oni uče Plan Spasenja, povijest Stvaranja i sve što u to
 3

pripada. Ovdje se također nalaze i grubo opisani planovi za budućnost, uvijek samo kao okosnica, koja
daje svakoj duši dovoljno prostora da ustvrdi vrijeme i ishod sa svojom slobodnom voljom. I ta je sfera
također nezamislivo lijepa. Onda postoji sfera u kojoj žive duhovi mrtve djece, gdje ih se vježba i
obrazuje. Ta je sfera također jako lijepa. A postoje i mnoge, mnoge druge.
Sfere koje također više ne pripadaju u te visine, također sadržavaju čudnovatu ljepotu. A i u
njima je također ta ljepota mnogo veća od onoga što je najljepše na vašoj zemlji. Mnoge mogućnosti i
raznolikosti sfera koje sam upravo spomenuo, također postoje i ovdje. Ali njihova savršenost još nije toliko
potpuna kao što je to savršenost sličnih sfera u najvišim visinama. Sve to ovisi o stupnju razvoja bića.
Prijemljivost za sreću, sklad i dovršenje u potpunosti ovisi o stanju razvoja.
Postoje sfere pročišćenja, od kojih je zemlja jedna. Te sfere pročišćenja postoje na različitim
razinama razvoja. Nadalje, postoje mnoge vrste škola i fakulteta. Postoje bolnice, moji dragi, gdje se brine i
iscjeljuju bolesne duše. Postoje mjesta za odmor, također na različitim stupnjevima, a sve u skladu s
razvojem, za duhove koji su za sobom ostavili svoja tijela, a također i za duhove koji su se došli odmoriti u
duhovni svijet nakon dovršetka velikog zadatka. Tim je bićima neku određenu količinu vremena potreban
odmor.
Druge sfere bismo mogli nazvati prihvatne sfere. One su također lijepe, a često čak i ljepše od
vaše zemaljske sfere, za duhovna bića koja još možda nisu na toj razini da bi zaslužila neprekidno
blaženstvo. Međutim, ona su dobro ispunila svoje živote unutar granica njihovih mogućnosti i trebaju i
zaslužuju vrijeme oporavka prije nego što mogu ponovo nastaviti svoj put razvoja.
Unutar opsežnih sfera s različitim odjelima, postoje određena mjesta na kojima se pripremaju
inkarnacije. To se događa u bolnicama vrlo određene vrste u kojima rade bića koja su medicinski izučena
na pripremi fluida, kao što sam vam već objasnio. Oni spajaju fluide, čineći biće nesvjesnim neko vrijeme.
U drugom dijelu ove sfere raspravlja se o inkarnacijama. Ovdje su specijalno izučena viša bića koja poznaju
točne zakone i prošle inkarnacije neke pojedinačne duše, proučila teret koji još uvijek mora nositi zasluge,
sposobnosti, ono što je bilo dovršeno i ono što je preostalo. Oni poznaju cjelokupni put sudbine neke
pojedinačne duše, tako da su sposobni ustanoviti i planirati najpovoljnije prilike i uvjete za sljedeći
život na zemlji, tako da dođe da najvećeg napretka. Biće koje se treba inkarnirati raspravlja o
nadolazećem životu s višim bićima, izražava svoje želje i sluša savjete.
Onda postoje različite sfere stupnjevitog pročišćenja, svaka u skladu s razvojnim stupnjevima.
U budućnosti ću više govoriti o tome kako se sudbina bića razvija i kako taj razvoj utječe na proces
pročišćenja i od čega se sastoji taj proces. Tada ćete shvatiti djelovanja različitih sfera pročišćenja. Ovdje
ću jedino vrlo ukratko reći da postoji jedna određena sfera u kojoj se pregledava život, a ponekad čak i
nekoliko života. Povremeno se prošli život povezuje s onim koji mu je prethodio i jedino uspoređivanje
jednog s drugim dovodi do potpunog shvaćanja. Sada duh koji je upravo završio svoj zemaljski život vidi
svoj život s takvom jasnoćom da se više ne može pretvarati i pronalaziti isprike na način na koji to
ljudska bića vole raditi. Ona su sklona zamijeniti svoje stvarne motive i nositi masku, tako da se njihova
čista strujanja zagađuju nepročišćenim kvalitetama. Ali ovdje je sve jasno i otvoreno.
Ovo ne biste trebali pobrkati s dobro znanim fenomenom nakon smrti, kada vidite da vam se vaš
život odvija ispred vaših očiju u vrlo kratkom slijedu. To je druga stvar. Ona se uvijek događa, ali u ovom
slučaju to se događa vrlo kratko i ljudski duh gleda slike o prošlom životu gotovo ravnodušno. Čini mu se
kao da se to tiče života nekog drugog bića. Vi niste pod utjecajem toga, niti ste emocionalno dirnuti. Vi to
objektivno vidite. U sferi pročišćenja taj je proces mnogo opsežniji i traje toliko dugo koliko je potrebno
da shvatite ono što ste do sada odbijali shvatiti. Vi ponovo doživljavate svoj život. I onda ispada da sada
potpuno drugačije procjenjujete svoj zemaljski život, nego dok ste još ovdje na zemlji, kada se još uvijek
nalazite u tijelu. Tako dugo dok tijelo okružuje duh i dok ga sputava, patnja zbog svakog iskušenja i udara
sudbine je velika. Da biste doživjeli nešto teško izgleda vam zastrašujuće. Ali tako dugo dok sve ide dobro
prema van, vi ste sretni.
Već u tim sferama pročišćenja – koje ni u kojem slučaju nisu visoke sfere – iskustvo gledanja na
razmatanje slike vašeg prošlog života je potpuno drugačije. Moguće je da vas je teška sudbina koju ste
 4

propatili na zemlji tada učinila vrlo tužnima, ali budući da ste s duhovnog gledišta dobro prošli kroz nju, ona
vam sada daje, kako ju ponovo doživljavate, gledajući film, osjećaj beskrajnog mira. To vam daje osjećaj
sreće zbog toga što ste prošli ispit i naučili ono što ste trebali naučiti. Međutim, ugodno vrijeme koje je
prošlo u zadovoljstvu može vam uzrokovati veliki nemir, ako za to vrijeme niste dovršili svoj duhovni
zadatak.
Vi ćete ponovo doživjeti svoj život često prilično brzo nakon što napustite tijelo, i to je važno da
shvatite, ali ćete ga osjećati i prosuđivati drugačije. Stoga se sretni periodi na zemlji ne moraju poklapati
s osjećajima sreće, kada ćete jednog dana ponovo pregledati svoj život. Osoba koja može već na zemlji
doći do istog dubokog shvaćanja svog života i uistinu ga iskusiti i osjetiti kao što bi to učinila u sferi
pročišćenja, postigla je vrlo mnogo. Njeno pročišćenje će biti mnogo kraće i manje bolno i dat će joj
mir i zadovoljstvo. To je istina iza ljudskog pogrešnog shvaćanja da osoba koja nosi najteži teret na zemlji
može doživjeti veliku radost u duhovnom svijetu i obrnuto. Sada ne kažem da će se to uvijek dogoditi.
Osoba se nije dobro suočila s teškom sudbinom i nije se dokazala, već je samo postala ogorčenija i
razdvojenija od Boga. Druga osoba se mogla pokazati čestitom i dostojnom tokom perioda dobre sreće i
raditi čak aktivnije na svom duhovnom razvoju. Ali to je rjeđe. Potpuno doživljavanje teške sudbine često
već donosi napredak i izravnavanje karmičkih dugova i pomaže vam da poduzmete vaš daljnji razvoj
sa smanjenim teretom.
Tako da u sferi pročišćenja gledate na svoj prošli život s gledišta koje je često potpuno drugačije
od zemaljske perspektive. A to je gledište u skladu s istinom. Uvijek iznova mi moramo promatrati tugu i
grižnju savjesti, zato jer toliko mnogo bića žali što nije različito reagiralo u ovoj ili onoj situaciji. Ona
uvijek iznova pitaju sama sebe: “Zašto nisam bio sposoban – ili voljan – to vidjeti? Sada sve ima smisla.”
Ili: “Zašto nisam razumio pomoć koja mi je bila ponuđena? Zašto sam se zatvorio prema njoj? Zašto nisam
želio vidjeti istinski smisao života, ispunjavajući zadatak zbog kojega sam i došao? Zašto sam odbio
vjerovati da ovaj život nije jedina stvarnost, da ima više toga o njemu, da je on samo karika u lancu?” I
mnogo od onoga što je osoba odgurnula sa strane kao nevažno ili slučajno, postaje jasno u ovoj fazi
pročišćenja. Duboko u sebi duhovno biće će shvatiti uzroke. Iz ovih životnih scena jasno će se pojaviti
smisao, koji ne samo da odražava vanjski život, već također i kretanja i reakcije duše.
Vi ćete shvatiti, da ste vi bili oni koji su odbili druge mogućnosti, zato jer su vam bili previše
neugodne, a vi ste se više voljeli uvjeriti da je “ionako sve besmisleno, pa čemu onda uopće išta činiti?” Vi
ljudska bića ne želite uložiti trud uključen u vaš razvoj i često vi, ili barem jedan vaš dio, odbijate
prihvatiti tu činjenicu.
Neke sfere služe za vježbanje duhova za zadatke u duhovnom svijetu koji se tiču ljudi, duhova i
još mnogo toga. Posebni duhovi se uvježbavaju da budu ono što biste mogli nazvati duhovi s pozivom.
Oni su podijeljeni u različite grupe. Uzmimo, nesreću na zemlji, na primjer, željezničku nezgodu. Zadatak tih
duhova s pozivom nije da zaštite one ljude kojima nije sudbina umrijeti. To je uvijek zadatak duha zaštitnika.
Duhovi s pozivom ispunjavaju zadatak primanja duhova koji nam dolaze toliko nenadano i potpuno
nepripremljeno. Drugi duhovi s pozivom su određeno uvježbani za prihvaćanje ljudi koji umiru na različite
načine, da ih vode i da im pruže pomoć. Druga vrsta duhova s pozivom odlazi s vremena na vrijeme u
dubine, u sfere tame da bi donijeli svjetlo i pomoć određenim duhovima ako njihov stav to jamči i
opravdava. Ako se nazori tih bića promijene, anđeli s pozivom ih mogu podići u više sfere. Drugi se
specijalisti među duhovima s pozivom brinu o onima koji su napustili svoja tijela u stanju potpune
nevjerice. Oni im pružaju pomoć i vodstvo, koja ta bića mogu prihvatiti ili odbiti sa svojom slobodnom
voljom. Postoje i mnoge druge mogućnosti. Ja sam vam dao samo mali opći opis i nekoliko primjera.
Zasigurno da onim prijateljima koji još nisu zaokupljeni s duhovnim pitanjima sve ovo mora
izgledati čudno i neobično. Shvaćanje može doći jedino kada eliminirate unutarnje zapreke i kada dođete do
samopoznavanja i kada ste voljni sami sebe iskreno ispitati u pogledu toga da li je u vama još ostao ikakav
otpor prema prihvaćanju tih istina. Mi uvijek iznova promatramo taj otpor. Može biti kao što sam ranije
rekao, da se ljudi plaše toga da iskreno upoznaju sami sebe, da se razvijaju na putu i da prevladavaju svoje
otpore. Oni radije guraju od sebe ono što im nije ugodno spoznati u sebi. Ali to je za sve vas zahtjev za
vaš duhovni razvoj, a ne samo za one koji su na početku ovog puta.
 5

Također može biti da je to usticanje uzrokovano strahom od razočarenja. To je strah da možda

ne može biti na ovaj način, strah da ustrajete u nadi da ovaj teški život nije zadnji, jedini i konačni. To je
drugi stav koji se može nalaziti na dnu otpora prema prihvaćanju veće stvarnosti. Obje motivacije mogu
istovremeno postojati u istoj osobi.
Vjera je više razumijevanje i znanje, a to znanje je milost. A milost morate zaraditi. Možete ju
zaraditi kada vaša volja postane vidljiva i kada pobjedi nesvjesna oprečna strujanja koja pokušavaju poreći
istinu. Jer ako se vaša dobra volja ne opusti, nesvjesna negativna strujanja će na kraju prodrijeti u
svjesnost. Ovdje se s njima možete baviti, preobraziti ih i tako ih uskladiti s vanjskom dobrom namjerom.
Ako je namjera da upoznate i prevladate vašu vlastitu nižu prirodu odlučna, uspostavljena je osnova za
dobivanje milosti dubljeg znanja i iskustva stvarnosti. Zato jer vaš zemaljski svijet nije stvarnost, moji
prijatelji, već je duhovni svijet neuništiva i jedina istina na kojoj uvijek možete ustrajati.
Sada sam vam, moji dragi, dao dovoljno za danas. Želio bih vam svima reći da smo mi sretni
ako vi napredujete i ustrajete na ovome putu. Svi vi primate Božje blagoslove. Budite u miru i kročite
svojim putem s hrabrošću i znanjem da je sav vaš trud od najveće koristi za vas. Ništa što poduzmete ne
može se rastočiti u duhovnoj sferi, ili ikad biti uzaludno. Ništa! I ponovo božji blagoslovi teku prema vama,
kao i svim mojim prijateljima koji su blizu i koji su daleko. Budite u Bogu!
 1

Pathwork lecture broj 13

27. rujna 1957. godine

ISPRAVNA I POGREŠNA VRSTA POZITIVNOG RAZMIŠLJANJA

Pozdravljam vas u ime Gospodinovo, moji prijatelji i donosim vam Njegove blagoslove. Postoji
mnogo ljudi, koji kada dođu u kontakt s Bogom, s apsolutnom istinom i s duhovnim svijetom, vjeruju da im
to iskustvo – i sigurnost u sve to – moţe doći kroz nekakav zapanjujući “dokaz” koji očekuju da će osobno
dobiti. Ali, moji prijatelji, to se ne moţe dogoditi na taj način. Kada ţelite takvu vrstu “dokaza”, vi mislite
da kroz to vi moţete eliminirati vaše sumnje. Te su sumnje same po sebi dovoljno razumljive. Međutim,
vaše sumnje ne mogu nikada nestati uz pomoć takve vrste dokaza kojima se nadate. Sumnja je suprotnost
vjeri; a vjera, moji prijatelji, u stvarnosti nije ništa drugo već iskustvo i sigurnost u pogledu svega
onoga u što moţete trenutno sumnjati: vjera je unutarnje iskustvo. A unutarnje iskustvo ne moţe
nastati bez vanjskih događaja. Tako da se ovdje bavimo s dvije potpuno različite razine svjesnosti. Da
biste postigli nešto unutar vas, vi morate također pripremiti unutarnje odnosne uvjete na način da pronađete
i pobijedite vaše unutarnje blokade, prepreke i smetnje; ukratko, sve što vam stoji na putu prema vjeri u
njenom istinskom značenju.
Pretpostavimo da dobijete vrstu dokaza za koji se nadate, bez da sami prvo odstranite vaše
unutarnje prepreke: u tom trenutku ćete zasigurno biti impresionirani. Mogli biste reći: “Uistinu je to
čudesno, prekrasno i zapanjujuće.” Ali nakon što se taj prvi učinak istroši, sumnje koje postoje u vama će
ponovo izaći na površinu. A vi ćete si reći: “Moţda je medij znao za to”, ili u najboljem slučaju moţete reći
da je sve to bila “slučajnost”. Tako da vidite, kada vanjski događaji nisu potkrijepljeni unutar vas, i onaj
najveći vanjski učinak se mora istrošiti i izblijediti nakon nekog vremena, zato jer te dvije razine opaţanja
nikada ne mogu zamijeniti jedna drugu; one jedino mogu biti spojene kroz postojani rast unutarnjeg razvoja.
Iskustvo apsolutne istine je poput ţivog organizma. Ono vam ne moţe doći kroz najčudesnije vanjske
događaje, vi ga jedino moţete njegovati, brinuti se za njega i razvijati ga kao i svaki ţivi organizam. Također
se i fizički rast događa polagano, ali sigurno, korak po korak; vi jedva moţete zapaziti rast dok on traje, ali
samo odjednom vi otkrivate prijašnji postupni razvoj. Tako stoje stvari s fizičkim razvojem, a ništa
drugačije nije niti s duhovnim ili emocionalnim rastom. Svaki toboţnji prečac nikada nije imao niti jedan
dugotrajan učinak, pa je stoga lakrdija. Prečice i iznenadne mjere, koje bi trebale eliminirati napor
pokretanja sporog rasta su u skladu sa zakonima sila tame. Njihovi načini su trenutno vrlo učinkoviti i vrlo
brzi, ali nikada dugotrajni. Dok su spori rast i razvoj u skladu s boţanskim zakonom i moraju na kraju biti
okrunjeni uspjehom. Stoga, bi bilo dobro, za sve moje prijatelje koji se nalaze u toj poziciji, da zapamte da
ne mogu doći do one vrste vjere o kojoj govorimo pojedinačnim iskustvom – koliko god ono moglo biti
zapanjujuće. Ali vi ćete doći do te vjere ako budete duhovno radili, kročili ovim Putem savršenstva,
upoznavali sebe kakvi uistinu jeste, shvaćajući vaše unutarnje sukobe i pronalazeći na koji ste način
prekršili – bilo to jedino kao emocionalna reakcija – duhovne zakone. Kako ćete se, korak po korak,
oslobađati vaših unutarnjih lanaca, vaše sumnje će se sve rjeđe pojavljivati. One neće iznenada nestati,
već će se sve rjeđe i rjeđe ponovno pojavljivati, sa sve manjom snagom, sve dok postupno skroz ne
nestanu. To je jedini način, moji prijatelji. Sve što dobijete tek samo izvana, imat će samo trenutni učinak,
ali nikada onaj dugotrajan. Kao što sam rekao, to je zakon za sve boţanske stvari. Sve što je postojano i
trajno polako raste uz maksimum osobnog truda, i malo po malo dok se to događa, vi čak niti nećete
morati biti svjesni mjere u kojoj vi i vaša vjera, kao i vaše iskustvo apsolutnog i vaš osjećaj o njemu rastu.
Ne trebaju jedino ljudi koji se nalaze na početku ovog puta, ili oni koji se nalaze na njegovom pragu
poznavati ove činjenice. Zato jer se, kao što sam objasnio, čak i oni koji se već nalaze u procesu svog
pravilnog unutarnjeg razvoja povremeno nalaze, iako rjeđe i s manje utjecaja, obasuti svojim originalnim
sumnjama. Za te neizbjeţne periode sumnjanja ţelio bih vam dati jednostavan savjet, moji prijatelji, da biste
znali kako se susresti s takvim sumnjama. Većina vas zna da postoje dvije sile unutar ljudske duše.
Postoji više Ja, ili boţanska iskra, a što je onaj ljudski dio koji teţi prema gore; to je ljudski dio koji ţeli
 2

savršenstvo za cjelo ljudsko biće – potpuno spajanje. I u tom dijelu vi poznajete sve svjesne sumnje vašeg
bića i taj vaš dio ţeli izraziti to znanje vašoj svjesnosti. Drugi dio, niţe Ja – koji ne obuhvaća samo vaše
mane i slabosti, već također vaše neznanje i sve vaše strane u kojima vi svjesno ili nesvjesno kršite
boţanski zakon – je ponovo podijeljen, barem prilično često, u dva daljnja dijela: jedan od njih se boji
sigurnosti duhovnog svijeta. Zato jer znanje također znači odgovornost, a ljudi u svojoj niţoj prirodi više
vole ostati u neznanju, zato jer su tako oslobođeni obaveze da pokore svoje niţe Ja, a što uistinu nije
lako postići. Onaj drugi dio jako ţeli istinu onoga u što još uvijek sumnja, jer koliko god to bilo teško
postići, to znači vječnu sreću i blaţenstvo. Ali strah od njihovog niţeg Ja, svatko zbog svojih vlastitih
razloga, pokušava učiniti da ljudi sumnjaju u ovo zadnje da bi izbjegli razočarenje. Stoga se više i niţe Ja
nalaze u ratu jedan s drugim. I kad god postoji unutarnji nesklad, to znači da se međusobno bore dvije
ljudske prirode. Tako, da kad god se sumnje ponovo pojave, to govori ljudsko niţe Ja. Kada sumnje
nestanu, govori više Ja. Tada vi znate da su Bog, Njegovo prekrasno stvaranje i Njegov duhovni svijet
istina, gdje je sve moguće i gdje ne moţe postojati nesreća. Ali kada je niţe Ja jače, vi vjerujete da nakon
svega sumnje, očaj i beznadnost mogu biti istiniti. Sada za vas postoji samo jedno pitanje koje morate
riješiti, a ono je, koja strana je ispravna; koja strana je stvarno istinita? Zato jer je to uistinu pitanje koje se
zgušnjava. Sve što biste trebali napraviti kada sumnjate je da se povučete u tišinu. Formulirajte tu
temu u jasno saţetu misao i upitajte Boga jednostavno pitanje: “Što je istina?” I onda ostanite otvoreni
za odgovor. Nemojte očekivati da ćete taj odgovor trenutno dobiti. U danima koji slijede, jednostavno
ga ostanite svjesni. Na ovaj ili onaj način vi ćete ga na kraju dobiti.
Ali zapravo je taj odgovor već uistinu riješen unutar vas, iako ga vi još ne morate znati. Očigledno
je samom činjenicom da kada sumnjate da ste onda potišteni. A kada ste u stanju doţivljavanja istine,
vi se osjećate sretno. Svi moji prijatelji na Putu su to doţivjeli; kako se moraju povremeno susresti s
nelaskavim ili neugodnim stranama unutar sebe. Ali kada ţelja za istinom iznutra postane veća od bilo čega
drugog, ta će vas neugodna istina uvijek osnaţiti i donijeti vam sreću. Po istom principu, ako izbliza
promotrite svoje osjećaje, otkrit ćete da vam neistina, koliko god ona mogla biti u tom trenutku ugodna,
nikada ne daje stvarni mir, jer duboko dolje vaše više Ja uvijek ima ispravan odgovor i vi to morate osjetiti.
Tako da vas istina nikada neće deprimirati, moji dragi prijatelji. I tamo vi pronalazite odgovor na pitanje koje
još niste riješili kada sumnjate. Ali ako niste zadovoljni s vašim vlastitim unutarnjim glasom koji vam
govori istinu i koji bi vam trebao ţeljeti dodatne odgovore, upitajte Boga ovo pitanje i formulirajte svoje
osjećaje: “Što je istinito? Spreman sam primiti Tvoj odgovor.” Obećavam vam odgovor, pod uvjetom da
ne zaboravite na njega i da ga ne smetnete s uma, već da na opušten i miran način, strpljivo i svjesni
odgovora, nastavite sa svojim poslovima, a istina će vam biti pokazana i znat ćete koja od dvije zaraćene
strane unutar vas ima ispravan odgovor. I čak i oni prijatelji koji se nalaze na početku ovog puta mogu
iskoristiti ovaj savjet i postupati na sličan način.
I kada prevladate zapreke unutar vas i kada postanete dovoljno zreli da ostanete u stanju istine,
dokazi koje ste prvobitno ţeljeli – a čija je jedina svrha bila da vas osposobe da vjerujete – također će vam
doći izvana. I to ne samo jednom, već stotinama puta. Ali njihova svrha neće biti da uzrokuju da vidite
stvarnost kao onakvu kakva ona uistinu jest, da uzrokuju da se osjećate uvjereno i da prevladate vaše
sumnje, već će ti dokazi, a koji su mnogo više nego što ste ikad sanjali da je moguće i koji su mnogo ljepši
nego što ste čak ikad mislili da je moguće, doći upravo kao prirodni popratni proizvod vaše unutarnje
pobjede. Drugim riječima, njihova svrha nije da vas uvjere, zato jer je to, kao što sam vam već objasnio,
ionako potpuno nemoguće. Ali oni su prirodni ishod, ili dio ishoda, kada neko kroči Boţjim Putom. Kada
vam više neće trebati ti dokazi, vi ćete ih dobivati u obilju. Ti događaji će samo biti dodatna potvrda za vas,
i oni će vas zasigurno usrećiti, iako neće predstavljati uvjete uz pomoću kojih moţete vjerovati i prihvatiti
istinu. To je ponovo duboka istina i boţanski zakon, i to ne ni trebalo biti nikako drugačije.
Sada bih ţelio govoriti o mnogo osporavanoj temi među mojim prijateljima – o predmetu
“pozitivnog razmišljanja”. Pozitivno razmišljanje je uistinu bitno za osobu koja ţeli duhovno rasti.
Međutim, ono se na ţalost često pogrešno shvaća i pogrešno primjenjuje. Naravno da je oblikovanje čistih i
pravilnih misli u skladu s boţanskim zakonom jedan od temelja. Budući da su, kao što znate, vaše misli
stvarnost, one imaju oblik i sadrţaj. I s nečistim mislima vi gradite neskladne oblike koji moraju na kraju
imati svoj učinak u vašim ţivotima i sudbinama. Međutim, nemaju samo misli taj učinak, već također i
 3

osjećaji i emocionalne reakcije – ili podsvjesne misli. U svakom slučaju, za duhovno i emocionalno
nezrelu osobu je veliko iskušenje da sve neugodno stavi u podsvijest gdje to čini neizmjerno veću štetu
od bilo koje najgore svjesne misli. S njom se moţe svjesno baviti i suočiti se s njom, dok ona tinja poput
tempirane bombe kada je okruţena u podsvjesnom umu, od kuda se izgrađuju neskladni oblici koji su u
svakom pogledu podjednako destruktivni kao i svjesne misli. Marljivi student principa pozitivnog
razmišljanja je stoga često ohrabren da učini upravo ono što je najgore za njega. On je toliko zaokupljen s
tim da ne gaji niti jednu negativnu misao, tako da je sklon gurnuti sve negativne misli koje postoje u njemu
u svoju podsvijest i tako zanemarit nesuglasje u sebi: ono što ţeli misliti i ono što zapravo još uvijek
misli ili osjeća. Trebalo bi naglasiti da vi moţete kontrolirati svoje misli svojim svjesnim usmjerenjem
volje, isto kao što također moţete kontrolirati i svoja djela. Međutim, to ne moţete činiti sa svojim
osjećajima. Vi ne moţete izravno kontrolirati svoje osjećaje. Svi vi to znate. Vi moţete vrlo dobro znati da
je mrziti grješno, ali kada se mrţnja još uvijek nalazi u vama, vi ne moţete promijeniti to unutarnje strujanje
tek samo zato jer se pokušavate na to prisiliti; ili ako ne volite neku osobu, vi se ne moţete prisiliti da to
činite, bez obzira koliko mnogo vi to ţeljeli. Do promijene jedino moţete doći poprilično neizravno: kroz
daljinski kontrolu, ako mogu upotrijebiti taj izraz. Sa svakim korakom prema gore koji načinite na ovome
Putu, korak po korak će se vaši osjećaji automatski, prirodno i postupno promijeniti. Ali jedan od uvjeta da
biste to ostvarili je da upoznate vašu svjesnost s vašom podsvijesti. I ako to presnaţno pokušavate,
sustav pozitivnog razmišljanja moţe upravo djelovati na suprotan način i potaći vas da razmišljate površno
o onome što nema stvarni korijen u vama. Tako vi ţivite laţ, bez obzira koliko pri tome moţete dobro misliti.
A to je najštetnije od svih stvari! Stoga je neophodno da se otvoreno susretnete s onim što još postoji u
vama i da se s tim suočite. Ali ipak kada ste toliko zaokupljeni sa pozitivnim razmišljanjem – ispravnim
kakvo je na pravilan način – dolazite u opasnost zbog svoje vlastite dobre volje, a također djelomično i zbog
one strane u vama koja mrzi prepoznati neugodna strujanja unutar vas i zanemaruje ono što uistinu postoji
u vama, zaključavši to tamo gdje će kipjeti i snaţnije raditi protiv vas, nego da su te vaše misli ostale
svjesne. Tako da je to jedan vaţan faktor koji biste svi trebali zapamtiti. Svakako da biste trebali vjeţbati
pozitivno razmišljanje. Promotrite vaše misli, ali promotrite ih smireno, nepristrano i na opušteni način,
bez osjećaja krivnje, tako da vaši osjećaji ne budu uvijek paralelni s vašim mislima, ili s načinom na koji vi
ţelite da vaše misli i osjećaji budu. Morate naučiti promatrati svoje niţe Ja i prihvatiti njegovo sadašnje
postojanje, iako je ono tek samo privremeno (koliko privremeno potpuno ovisi o vama). Međutim, to je
još uvijek stvarnost na ovoj ravnini i vi ne moţete zatvoriti svoje oči prema bilo kojoj stvarnosti na kojoj god
ravnini ona mogla biti!
Sljedeće pogrešno shvaćanje, korištenje ili zloupotreba, koji se često pojavljuju u principu
pozitivnog razmišljanja su sljedeći: Ljudi ţele biti sretni. To je najprirodnija ţelja. Ta ţelja dolazi iz višeg Ja,
isto kao i iz niţeg Ja. Jedino što više Ja zna da za to postoji cijena koju mora platiti. Ta cijena su svi
napori koje morate napraviti na Putu: samopoznavanje, prevladavanje vaših mana, općenito učenje
duhovnih zakona i njihova osobita i osobna primjena, itd. S druge strane, niţe Ja ţeli doći do sreće
vanjskim sredstvima i bez cijene pokoravanja samoga sebe. A osnova za pokoravanje niţe prirode je
toliko teško samopoznavanje, iskrenost prema sebi i samoanaliza. Niţe Ja u svom ponosu ţeli biti
savršeno, bez da učini potreban, a često i zamoran rad da bi to postiglo. Tako da i više i niţe Ja ţele
sreću, ali svaki na različiti način. Vaše više Ja zna da jedino savršenstvom iznutra moţete postići
savršenstvo izvana, a to je sreća. Vaše niţe Ja nije pripremno platiti nikakvu cijenu; ono “ţeli imati tortu i
također ju i pojesti”. Ako imate poteškoće u svojim ţivotima, svi vi znate da su one ishod vaše niţe prirode,
ishod kršenja boţanskog zakona u nekom području, a često i u mnogim područjima. Zrela osoba mora biti
pripravna platiti cijenu i prihvatiti djelovanje zakona – pa tako i štovati Boga. Ona se neće probati izvući,
a da ne plati cijenu. Međutim, pogrešno primijenjeno i shvaćeno pozitivno razmišljanje ţeli često previše
brzo imati vanjsko savršenstvo, tek da samo nauči kontrolu misli, a to nije dovoljno. Tako ljudska niţa
priroda posuđuje taj princip, zato jer se on vrlo dobro uklapa s onim što ona ţeli. Prvi korak prema
istinskom pozitivnom razmišljanju je da preuzmete na sebe posljedice od onoga što ste prije radili, i bilo da
li se to tiče prijašnje inkarnacije ili ovog istog ţivota, i zrela osoba i istinski sljedbenik pozitivnog
razmišljanja će reći: “Išao sam protiv zakona i moram izgladiti učinke toga. To znači da, između drugih
stvari, moram prihvatiti te uvjete.“ Mi često promatramo ljude koji vrlo snaţno pokušavaju prakticirati
pozitivno razmišljanje. Ali jedan razlog za toliko snaţno pokušavanje je da njihove misli podsvjesno nisu
 4

jasno formulirane, i u svojoj ţelji za srećom koja dolazi iz niţeg Ja, oni su skloni tome da se svađaju s
Bogom i sudbinom zato jer u njihovom ţivotu postoje poteškoće i nezgode. Svi vi moţete intelektualno
promotriti da Bog na početku nije ţelio vaše poteškoće i da ste vi sami za njih odgovorni. Ali
emocionalno vi niste naučili tu istinu tako dugo dok niste voljni platiti cijenu. A plaćanje znači
prihvaćanje vaših poteškoća, znajući da su one samo privremene, zato jer je Bog ljubav i On ţeli da
sva njegova djeca budu sretna. Ali do sreće jedino moţete doći ako, između drugih stvari, svjesno
prihvatite zakone uzroka i posljedica i ako se ne pokušavate osloboditi posljedica tek pukom kontrolom
misli. Sreća vam ne moţe doći tako dugo dok se toliko jako volite tako da mali bol postaje toliko grozan da
ga niste voljni podnositi. Jedino prihvaćanjem tog bola moţete postati dovoljno odcijepljeni od vašeg
vlastitog ega, tako da bol više neće biti neophodan za vaš razvoj. To ne znači da biste trebali “odstupiti” i
postati bespomoćni, valjajući se u vašim malim bolovima i patnjama. To znači da biste trebali biti savršeno
svjesni da svaka poteškoća u vašim ţivotima je samonanesena, pa stoga morate proći kroz nju, podnijeti
ju, prihvatiti, i najvaţnije od svega, unutar sebe pronaći uzrok, tako da ga jednom zauvijek eliminirate. Taj
uzrok jedino moţete naći na Putu samopoznavanja. Pronađite u sebi manu koja je odgovorna za vašu
vanjsku poteškoću i eliminirajte tu manu znajući da vanjsko očitovanje zlog korijena ne moţe trenutno
nestati, već mora biti razriješeno, ponovo kroz proces polaganog organskog rasta. I tako dugo dok to
traje, štujete Boga na način da prihvatite Njegove zakone; da ne volite sebe toliko mnogo da ustičete pred
malim bolom, već ga hrabro i ponizno prigrlite, ne čineći svoju vlastitu malu udobnost toliko vaţnom. To je
istinski i najbolji način da prakticirate pozitivno razmišljanje. U tom stavu u vas će prodrijeti duboko
uvjerenje da je Boţji svijet sretan svijet u kojem se nemate čega bojati i u kojem postoji toliko mnogo toga
čemu se moţete veseliti. Vaš osjećaj vremena će se postupno promijeniti, i to ne samo intelektualnim
znanjem, već s dubokim osjećajem s kojim ćete znati da period u kojem traju vaši mali bolovi je toliko
kratak kada na njega gledate s duhovnim i jedinim stvarnim nazorima. Svi ste vi često čuli, bilo od mene ili
od drugih, da nije vaţna činjenica da imate poteškoće, već kako vi podnosite te poteškoće. A ja sam
vam pokazao kako biste se s njima trebali susresti. “Onaj tko ţeli pobijediti svoj ţivot, izgubit će ga. Onaj
tko ga se je spreman odreći, on će ga pobijediti.” Što to znači, moji prijatelji? To znači točno ono što
sam vam upravo objasnio. Ako se neprestano bojite malog bola i ako toliko čvrsto ustrajavate na svom
vlastitom egu i na vašoj vlastitoj maloj osjećajnosti ili taštini, vi se ne odričete svog ţivota, već previše
čvrsto ustrajavate na njemu, pa ga stoga morate izgubiti. Izgubiti u duhovnom smislu je ono što ovo
znači, kada ne moţete naći mir, sklad ili sreću iznutra ili izvana. Ali oni koji sebe ne uzimaju toliko
ozbiljno, čija udobnost i sve što pripada egu nisu toliko grozno vaţni i čiji vlastiti mali bolovi i povrijeđena
taština ne znače toliko mnogo, i koji neprekidno ne misle “ako pokaţem moju paţnju ili moje istinske
osjećaje, što će ljudi misliti? Mogao bih biti povrijeđen ili bih mogao nešto ugroziti, “ oni koji se uistinu
predaju – ili odriču svog ţivota – i koji toliko čvrsto ne ustrajavaju na sebi, dobit će ţivot, ponovo u
duhovnom smislu. Oni će pronaći sklad unutar sebe krećući se sa zakonom, i pronaći će ljubav i
poštovanje od drugih, koje nikada ne bi mogli toliko brzo pronaći ustrajavajući na sebi.
Stoga je od najveće vaţnosti na duhovnom Putu da se naučite odreći svog ţivota u istinskom
smislu, a to također ima za nuţnu posljedicu to da budete sposobni prihvatiti bol. Pogrešno shvaćena
primjena pozitivnog razmišljanja izostavlja ovo cijelo poglavlje duhovnog razvoja.
Sljedeći ću put, moji dragi prijatelji, govoriti o tome kako mi duhovi vidimo ljudska bića; cijelu
jedinicu ljudske osobnosti; i kako to utječe na proces pročišćenja, ili na Put savršenstva, ili psihološku
terapiju, ili kako god to ţeljeli zvati. Ţelim vam dati duhovni kut gledanja na tu temu. I ţelim vas obavijestiti
da će moje sljedeće predavanje također biti na engleskom, da bi se vi više mogli s njim okoristiti. Tada
ćemo vidjeti da li ćemo ponovo imati predavanje na njemačkom, ili ne. Ali u svakom slučaju, predavanja na
njemačkom će biti rjeđa.
Prije nego što se okrenem vašim pitanjima, ţelio bih da moj prijatelj Walter pripremi malu
organizaciju, od sljedećeg puta, pa nadalje, što se tiče perioda kada postavljate pitanja. Bilo bi uputno kada
biste sa sudionicima unaprijed raspravili sva pitanja koja ţele postaviti. Onda vam predlaţem da prosijete ta
pitanja, općenito govoreći, i odredite da budu postavljena redom u odnosu na svoju vaţnost i zanimljivost.
Ako se ne moţe odgovoriti na sva pitanja u predviđenom vremenu, ostala će biti prenesena za sljedeći
sastanak. Uputnije je da to organiziramo na ovakav način, jer tako neće biti prekida. Na spontani način
 5

često se događa da prijatelji koji mogu jako mnogo ţeljeti postaviti pitanje često oklijevaju zato jer su
srameţljivi. Oni misle da netko drugi ţeli postaviti pitanje i oni se ne usuđuju govoriti. Tada dolazi do
nepotrebnog prekida, a to bi vrijeme inače moglo biti iskorišteno. Sada kada vaš krug sve više i više raste,
ovakve stvari bi mogle bolje djelovati ako ih pravilno organizirate.
A sada sam, moji dragi, spreman za vaša pitanja i odgovorit ću na njih najbolje što mogu.
PITANJE: Ako, na primjer, ţelim upitati nešto što pripada prethodnom predavanju, neću to znati
prije…
ODGOVOR: To je skroz točno. Imat ćete priliku postaviti spontana pitanja koja pripadaju
prethodnom predavanju. Prije nego što se okrenem planiranim pitanjima, pitat ću sve vas imate li kakvih
pitanja u vezi prethodnog predavanja koja biste ţeljeli postaviti. A onda ćemo se tek poslije okrenuti
planiranim pitanjima.
PITANJE: Zašto bi odgovor na naše sumnje trebao doći kao obratna reakcija?
ODGOVOR: Reći ću ti zašto: Kada ljudi očekuju odgovor od Boga i duhovnog svijeta, oni nekako
zamišljaju da se to mora dogoditi na vrlo dramatičan način, a moţda čak i na melodramatičan; a što znači,
kao neka vrsta “čuda”. Ali to nije način na koji Bog djeluje. Bog djeluje kroz vas ili kroz druga ljudska
bića, a darovani odgovori izgledaju kao da se događaju na toliko prirodan način da u tom trenutku čak
niti ne morate biti sigurni da li su to uistinu i bili odgovori. Za to također postoji vrlo dobar razlog, u
stvari, veliki broj razloga. Jedan razlog je da najviše stanje sreće i milosti – iskustvo i činjenica o postojanju
drugog svijeta i njegove bliskosti s vama – ne smiju biti previše lagano dohvatljivi. Ljudi moraju uvijek
iznova biti ispitani da bi se utvrdilo da li su vrijedni toga da neprekidno ţive u istini. Ukratko, ljudi
moraju raditi za to, drţati svoje oči otvorenima, a svoje osjećaje i opaţanje uskladiti s duhovnim svijetom.
Oni ga ne smiju uzeti zdravo za gotovo; oni moraju izvjeţbati te osjećaje kroz promatranje i svjesnost.
Tako oni rade prema gore upotrebljavajući sve što im je dao duhovni svijet, i to je način kako bi trebalo biti.
Tako ako se oni pravilno susretnu s duhovnim svijetom, ishod će biti neizmjerno bolji; oni neće biti
potkrijepljeni nekim vanjskim događajima ili iskustvima, već snagom i mudrošću koju su razvili iznutra i oni
će pronaći stalnu snagu i sreću koji su izgrađeni na stijeni koja nikada više ne moţe biti izvučena ispod
njihovih nogu. Tako se odgovori događaju na “svjetovni” način, skoro kao slučajno, toliko prirodno – a
ne “nadnaravno”. I to je razlog zašto to izgleda poput obratne reakcije. Ako niste sigurni, tada uzmite tu
nesigurnost, izgovorite jasno vaše pitanje i zamolite za istinu. Upitajte da li je to bio odgovor, ili ne, i dobit
ćete ga ponovo bez sjenke sumnje. Na ţalost, rijetko se događa da se ljudi, čak i oni koji su naviknuti
moliti se, okrenu Bogu sa svim tim malim problemima i nesigurnostima. Vi ste skloni dopustiti tim
nesigurnostima da se formuliraju u vašim osjećajima i to stvara nered u vašoj duši. Svi ti mali, ili veliki
nerazjašnjeni sukobi vas oslabljuju. Stoga, bilo bi vrlo uputno da se uvijek okrenete Bogu sa svim
stvarima kada niste sigurni. Zamolite za prosvjetljenje i istinu. Zamolite za Njegovu volju kada morate
donijeti odluku. Tako ćete doseći stanje o kojem uvijek govorimo i za kojim vi što prije čeznete.
PITANJE: Koliko je mnogo oslobođenje od ţelja neophodan korak prema Putu savršenstva?
Posebno mislim na razlike između istočnog i zapadnog učenja?
ODGOVOR: Ljudi često pogrešno shvaćaju oslobođenje od ţelja, i to ne samo zapadnjaci, već
također i istočnjaci. Bespotrebno je reći da neka ţelja mora ostati u ljudskom srcu. A to je ponovo isto staro
pitanje da je KAKO toliko vaţno, kao i njegove nijanse – a ne Da ili Ne, već KAKO. Drugim riječima, na
jedan način mora postojati ţelja, a na drugi, ţelja mora postupno prestati. Ţelja mora ostati da biste
dosegli Boga, da biste Ga iskusili i da biste Mu sluţili, a sluţeći Mu, vi sluţite i svojoj braći i sestrama.
To ne smije biti samo intelektualna ili pokorna ţelja, zato jer ste to prepoznali kao pravu stvar, već će vam
sama ta ţelja donijeti sreću, ili radije njeno ispunjenje. Kroz duhovni rast stvari koje ţelite se mijenjaju.
Međutim, tamo gdje bi oslobođenje od ţelja trebala nastupiti je toliko daleko koliko je u pitanju ego. Ta
nepristranost je ono o čemu vam uvijek govorim. Ponovo, do toga ne moţete doći na način da se
prisiljavate; to je samo prirodni ishod duhovnog rasta. Vi jedino moţete neizravno doći do tog stanja
postojanja, a ne da tek samo ţelite da tako bude. Ovdje je ponovo vaţno da budete sposobni prihvatiti bol
na zdravi način, kao što sam ranije objasnio. Ako ste toliko nabrušeni protiv bola, ako sve u vama umire od
 6

straha na pomisao o njemu, vi vrlo mnogo ţelite ne imati bol – pa stoga niti niste odcijepljeni od njega.
Stoga se morate izvjeţbati da vaš bol, vaša taština i vaša udobnost nisu niti trunčicu više vaţniji nego oni
od nekog drugog ljudskog bića. I kada malo osjetite da niste više sebi vaţniji nego netko drugi koga čak niti
ne morate osobno poznavati i kada sebe ne smatrate vaţnijima, vi se nalazite korak bliţe toj odcjepljenosti
– pa stoga i vašem Putu prema sreći. Kada vas osobni uspjeh ili neuspjeh ne zgrabi iznutra – a oboje to
mogu činiti; jedan ugodno, a drugi neugodno – vi ste došli do neke količine te nepristranosti, u kojoj ćete
samoj naći stvarnu sigurnost. Zato jer je sigurnost koju traţite uvijek ovisna o stvarima koje su van vaše
kontrole. Sve mora biti po vašem tako da se moţete osjećati sretno, zadovoljno i sigurno. Ali kada to nije
tako, vi ste izgubljeni i u stisku ste sila unutar vas koje ne moţete kontrolirati. Drugim riječima, one vama
kontroliraju i vi gubite vašu mirnoću, ili ono što ste mislili da je mirnoća kada su se stvari dobro odvijale.
Dok nepristranost na način na koji ja mislim, znači da ste neovisni i da ne trebate vanjske uvjete da vam
daju sklad i sigurnost. Vi se njišete točno u skladu sa strujanjem i nikada ne idete protiv njega. Ništa vas ne
moţe dotaći da bi vas izbacilo iz toga. Shvaćam da je ljudima koji još nisu daleko napredovali to teško
shvatiti. Čak niti ne volim previše o tome govoriti, jer ako se razvoj pravilno nastavi, to dolazi samo po sebi i
o tome se ne treba previše govoriti; dok ako slušate ove riječi prije nego što moţete osjetiti njihov pravi
smisao, moţete se bojati postati nepristrani, zato jer ste morali pogrešno sve to shvatiti, moji prijatelji. Vi
mislite da ovakva vrsta nepristranosti znači da više ne volite i da se ne brinete; da postajete pomireni sa
sudbinom i ravnodušni. Ali to ni najmanje nije istina! Zato jer ravnodušnost znači da niste ţivi i da ne
pulsirate s vitalnošću. I što se nalazite više na Putu, vi postajete sve ţivlji. Vi se brinete i volite, ali na
drugačiji način, bez muka ega, bez sjenovite strane koje sve dobro ima na vašoj ravnini. Vaše ţelje i njihovo
ostvarenje vas uistinu ne čini sretnima; to vam moţe dati trenutno zadovoljstvo, ali nikada mir u umu,
mirnoću i postojanu sreću koju nikada ne moţete izgubiti i koje se ne morate bojati, kao što to vi često
nesvjesno činite, zato jer se bojite posljedica i emocija koje još niste dovoljno zreli da biste ih podnijeli.
Tako da se nemojte bojati, moji prijatelji. To je nešto čemu se uistinu moţete veseliti. To se neće
iznenada dogoditi, već ćete vi s tim rasti. Poput svega drugog, tako će se i to postupno i organski razviti,
ako nastavite s ovim Putom, tako da toga na početku čak niti nećete biti svjesni; nećete biti svjesni toga da
se ikakva preobrazba događa u vama. Samo ćete se osjećati sve mirnijima; stvari koje krenu loše više neće
utjecati na vas – prvo manje nego prije, a konačno uopće više ne. Nećete biti stisnuti s ljutnjom, tjeskobom
ili neprijateljstvom. Vi ćete sve više i više neprekidno ţivjeti u stanju radosti. I nemojte misliti da će vam
onda male radosti dati manje zadovoljstva. Upravo suprotno, sada je vaša sposobnost radovanja spriječena
vašom vlastitom uznemirenom dušom, svim vašim čeţnjama i ţeljama, a neke od njih nije uopće niti
moguće ispuniti. Dok ćete se tada uistinu radovati. Tako dugo dok se nalazite u stisku vašeg ega, sa svim
njegovim strahovima i tjeskobama, vi ne moţete ţivjeti u sadašnjosti. Vi ponekad ţivite u prošlosti – i to je
loše. A također je točno da vi jako često ţivite u budućnosti, a što je na svoj način podjednako loše. I to se
podjednako odnosi i na stare ljude, zato jer ţiveći u budućnosti, vi mislite da je dovoljno misliti o sutra, ili
sljedećem satu, pa ne ţivite upravo u ovom trenutku. Vi toliko često ţivite u sutra. Što to znači? To znači da
postoji neka ţelja povezana s tim i da tjeskoba dolazi iz pogrešne vrste ţelja. Ako se nečega bojite, vi ţelite
da se ta stvar ne dogodi. Tako da se to događa kod većine vas, vi gotovo cijeli vaš ţivot ţivite nekako u
budućnosti i tako dopuštate ţivotu da sklizne pored vas. Vi propuštate vidjeti i diviti se najljepšim stvarima
koje se nalaze točno ispred vaših očiju; vi ih ne vidite zato jer ste previše zaposleni sa svojim ţeljama. Sada
je izgubljeno za mnoge od vas zbog vaših ţelja. Ako ne dosegnete ovakvu vrstu nepristranosti, vi stalno
propuštate sreću u Sada. I sve vas molim, moji prijatelji, kojima je pomisao o tom oslobođenju od ţelja ili
uzdrţanost još uvijek pomalo zastrašujuća, da ne misle o tome. To će doći kao popratni proizvod, ako i
kada budete slijedili ovaj Put sreće. To je sve što imam za reći o tome.
PITANJE: Kada govoriš o pozitivnom razmišljanju, kaţeš da bismo trebali biti svjesni mrţnje i
ogorčenosti koje osjećamo. Ali kako moţemo povezati vrstu razmišljanja kakvu bismo trebali imati s
osjećajima u nama, a ne biti u sukobu?
ODGOVOR: Kada odete u meditaciju, slušajte unutar sebe. Samo promotrite vaše unutarnje
osjećaje, reakcije i usmjerenja. Nemojte pokušavati prekriti vaše stvarne osjećaje iz bilo kojeg motiva.
Recite Bogu, “Ţelim istinu, također i privremenu istinu o sebi, o svim mojim istinskim osjećajima i
mislima.” Zato jer ne moţete doseći apsolutnu istinu ukoliko prvo ne otkrijete vašu vlastitu “privremenu
istinu” – koliko god ona mogla biti neugodna. Stoga, zamolite Boga za svoju vlastitu istinu i budite se
spremni s njom suočiti. Postavite sebe iznad svega ostalog, da biste imali volju za to na način da
 7

meditirate o ovim riječima, na primjer, da ne moţete doseći svoj cilj bez te volje i da se jedino moţete
osloboditi svih okova na način da upoznate, pokorite i suočite se sa samima sobom! Klinički promotrite
sami sebe. Onda samo to poprilično nepristrano uočite i zabiljeţite. Recite sami sebi: “To je način na koji
ţelim razmišljati i osjećati, ali u ovom ili onom području moji istinski osjećaji i moje unutarnje misli se još
uvijek udaljavaju od onoga što sam do sada intelektualno shvatio, ali to shvaćanje još nije doseglo moje
osjećaje.” Neprekidno to promatrajte, uvijek iznova, iz dana u dan. Ponekad će postojati veće nesuglasje,
ponekad manje; to ovisi o mnogim stvarima. Kroz taj proces, ako to budete prakticirali neko vrijeme, naučit
ćete odjednom nekoliko stvari. Prvo ćete naučiti vidjeti sebe kakvi jeste, pa ćete stoga naučiti i poniznost,
koja manjka mnogima od vas, zato jer svi vi ţelite biti savršeni i biti na vrhu planine, a još čak niste dosegli
niti prvu dolinu. A to je također vrsta ponosa, u paru s lijenošću. Vi ţelite biti tamo, a bez da dođete tamo.
Ponovo vaše niţe Ja ne ţeli platiti cijenu. Tako da vi učite poniznost; učite sebe vidjeti kakvi jeste; vi učite
svoju istinsku unutarnju prirodu s njenim mnogim licima, a ne samo s onima koja ţelite vidjeti. Taj cijeli
proces je krajnje zdrav i dat će vam neizmjerno više snage od bilo koje vrste samozavaravanja kojeg
moţete biti u iskušenju upotrijebiti, potaknuto s pogrešno shvaćenom teorijom pozitivnog razmišljanja. Ovo
je mnogo više pozitivno razmišljanje, zato jer učite ţivjeti u stvarnosti koju ste sami napravili u ovom
periodu s vašim prijašnjim stavovima. Ako činiti samo ovo neko vrijeme i postanete naviknuti da objektivno
prihvaćate da nesavršenosti ţive u vašoj niţoj prirodi i to činite gotovo hladno, bez osjećaja da ste zbog
toga previše uznemireni – i postajete sve manje i manje uznemireni – nakon nekog vremena ćete doći do
sljedećeg koraka. Taj sljedeći korak je da meditirate o boţanskom zakonu u pogledu vašeg unutarnjeg
usmjerenja koji ga je prekršio. Tko god slijedi ovaj put, i tko god iskreno ţeli njime kročiti, definitivno će
biti vođen upravo do onog učitelja, koji je najbolji za njegovu osobitu osobnost i probleme. To se mora
dogoditi i uvijek će se dogoditi, zato jer ne moţete kročiti ovim putem bez vanjskih učenja. Tada ćete naučiti
koja je osobita meditacija najbolja za vas i za problem s kojim se bavite. Iste stvari u različitim pojedincima
mogu trebati različite pristupe kod svake osobe; kao i različite vrste meditacije. Mrţnja i ogorčenost mogu
imate različite korijene, uzroke ili motive kod različitih ljudi. Stoga su neophodne različite meditacije za
različite ljude. Ali to će doći kasnije. Prvo morate prakticirati to kliničko promatranje vašeg Ja i vašeg niţeg
Ja u vezi s višim Ja i potpuno to savladati prije nego što će nastupiti sljedeća faza. Prvo morate naučiti uzeti
sebe kakvi jeste i sići dolje s visokog mjesta na koje ste se postavili. Gledajte na sebe ponizno i bez
osjećaja krivnje, “To je ono kakav jesam, ali to je način na koji ţelim biti i da bi premostio nesuglasje
moram biti strpljiv, imati snagu volje i moram raditi postojano i neprestano, jer inače ne mogu očekivati da
ću posjedovati duhovno mjesto do kojeg pokušavam doći.” Nakon što to naučite, bit ćete upoznati s vašom
osobitom drugom fazom – i u to moţete biti sigurni.
 1

Pathwork lecture broj 14

11. listopada 1957. godine

VIŠE JA, NIŢE JA I MASKA

Pozdravi u ime Gospodnje. Blagoslovljen je ovaj sat u kojem mi je dopušteno govoriti vam, moji
prijatelji.
Obećao sam da ću vam večeras govoriti kako mi u duhovnom svijetu vidimo cjelokupnu ljudsku
osobnost, kompletnu jedinicu ljudske osobnosti. Svi vi znate da ljudi nemaju samo fizičko tijelo, već
također i različita tzv. istančana tijela. Svako istančano tijelo predstavlja nešto drugačije. Također znate da
ljudske misli imaju određene duhovne oblike; ali takve oblike ne stvaraju samo misli, već također i osjećaji,
jer osjećaj uistinu nije ništa drugo nego nepromišljena misao koja nije svjesno donesena. Iako misli
stvaraju drugačije tipove oblika od osjećaja, ipak i jedni i drugi stvaraju takve konačne i – za nas – vrlo
stvarne oblike. Svako istančano tijelo, isto kao i fizičko tijelo ima tzv. auru. Ti misaoni i osjećajni oblici daju
svoju sliku auri, ali te slike su tek samo odraz njihove stvarnosti. Ti oblici uistinu postoje, ali uokolo i van
osobnosti i njihovih slika oni se samo odraţavaju u osobnim aurama. Ti oblici stvaraju sfere u duhovnom
svijetu i u skladu s jačinom misli ili osjećaja, one su nejasne i slabe, ili čvrste, snaţne i otporne.
Drugim riječima, svi ti oblici se više, manje kolebaju, mijenjanju i tako ćete bolje shvatiti da je sve u duhu u
ovjekovječanom kretanju.
Aura fizičkog tijela pokazuje fizičke bolesti ili zdravlje, ili sva stanja fizičkog bića.
Emocionalne, intelektualne ili duhovne reakcije pokazuju se u auri odnosnog istančanog tijela.
Svako ţivo biće ima svoje više Ja ili boţansku iskru. To je najfinije i najsjajnije od svih
istančanih tijela s najbrţom frekvencijom pulsiranja. Vidite, aura je pulsiranje i zračenje odnosnog
istančanog tijela, i što je viši duhovni razvoj, to je brţe pulsiranje i frekvencija. Od Pada anđela, više Ja se
okruţivalo u sporom procesu i u postupnim fazama s različitim slojevima gušće tvari, koja još nije fizičko
tijelo, ali s vašeg gledišta ti su slojevi sačinjeni također od profinjene tvari zato jer ih ne moţete vidjeti sa
svojim fizičkim očima, ali oni su neizmjerno gušći od višeg Ja. Tako je nastalo niţe Ja. Cilj duhovnog
razvoja je eliminiranje niţeg Ja, tako da se više Ja ponovo oslobodi svih slojeva koje je steklo. U
vašem praktičnom ţivotu, vi ćete biti sposobni poprilično lako osjetiti – kod sebe ili kod drugih – da su
određeni dijelovi višeg Ja već slobodni, dok su njegovi drugi dijelovi još uvijek sakriveni. Koliko je toga
slobodno, a koliko sakriveno, i koliko je duboko ponekad sakriveno ovisi o sveukupnom razvoju osobe u
pitanju. Niţe Ja se ne sastoji samo od uobičajenih mana i pojedinačnih slabosti koje se razlikuju kod
svake osobe, već također od neznanja i lijenosti. Ono se mrzi mijenjati i pokoriti samo sebe; ono ima vrlo
snaţnu volju (koja se ne mora uvijek očitovati prema van) i ţeli da sve bude po njegovom, bez da za to
plaća cijenu; ono je vrlo ponosno i sebično; ono uvijek posjeduje veliku količinu osobne taštine: ego sa
svim njegovim očitovanjima. Sve te osobine su općenito dio niţeg Ja, bez obzira na druge pojedinačne
mane. Ali postoji mnogo nijansi i mnogo mogućnosti u kojima niţe Ja moţe pokazati ta opća strujanja
sadrţana u njemu. A to ovisi o različitim drugim faktorima, kao na primjer o osobnim manama koje mogu
imati različite učinke na ove uobičajene osobine niţeg Ja; a tu su također uključene dobre kvalitete, isto kao
i različite druge prilike, koje sve zajedno utječu na vanjsko očitovanje, jačinu, stupanj i smjer koje mogu
zauzeti ove opće osobine.
Mi vidimo i više i niţe Ja, ali to se, naravno, odnosi samo na duhove koji su dosegli određeni
stupanj razvoja. Ne mogu svi duhovi vidjeti sva istančana tijela nekog bića. Drugim riječima, sama
činjenica da duh ostavlja za sobom svoje fizičko tijelo, niti najmanje ne podrazumijeva da on moţe nuţno
vidjeti više nego što bilo tko od vas moţe. Ali duh koji je dosegao određeni stupanj razvoja, ne samo da će
biti sposoban tumačiti niţe Ja, već će također biti sposoban vidjeti kroz njega da bi otkrio više Ja u svom
njegovom sjaju, zato što gusta tvar – bilo da li je ona fizička ili gusta tvar u Onkraj – ne predstavlja prepreku
za naše oči i opaţanje. Tako da mi moţemo vrlo dobro utvrditi kakvi misaoni oblici dolaze iz višeg Ja, isto
 2

kao i one koji dolaze iz niţeg Ja. Također moţemo utvrditi koje sklonosti, ţelje, čeţnje i nastojanja višeg Ja
mogu biti pomiješane s drugim sklonostima niţeg Ja, tako da je njihova originalna nijansa izvrnuta,
obojena, onečišćena; i kada su poruke višeg Ja okaljane s motivima niţeg Ja, u duši se stvara nered
koji čini njenog nosilaca emocionalno bolesnim. Sve te različite sklonosti imaju različite boje, moji
prijatelji, i u mnogim slučajevima, drugačije tonove i mirise. Na primjer, osoba moţe ţeljeti nešto sebično i
zbog toga što si ne ţeli priznati da je to sebičnost, ona započinje racionalizirati tu sebičnu ţelju i zavaravati
se u pogledu nje. Mi moţemo sve to vrlo jasno vidjeti i uistinu je takvo samozavaravanje krajnje često
među ljudskim bićima. Oblici višeg Ja imaju potpuno drugačiji karakter od oblika niţeg Ja.
To me podsjeća na drugi sloj koji, na ţalost, još nije dovoljno spoznat među ljudskim bićima u
svojem punom značenju, a to je, ono što bih mogao nazvati maska. Maska se stvara na sljedeći način:
Kada osoba spozna da bi mogla doći u sukob sa svojom okolinom ako se preda svom niţem Ja, ona ipak
ne mora biti sprema preuzeti posljedice plaćanja nuţne cijene za eliminiranje svog niţeg Ja, a što, prije
svega, znači da se mora suočiti s njim kakvo ono uistinu jest, sa svim njegovim motivima i nagonima, zato
jer jedino moţete nešto pokoriti čega ste u potpunosti svjesni. To znači da krenete uskim duhovnim
Putem. Mnogi ljudi ne ţele toliko daleko misliti. Oni emocionalno reagiraju, bez da uopće i razmišljaju o
tome. A tzv. podsvijest osjeća da je nuţno predstaviti drugačiju sliku o sebi da bi izbjegla određene
poteškoće, neugodnosti, ili nepovoljne poloţaje svih vrsta. Tako vi stvarate taj drugi sloj vašeg Ja, koji
nema ništa zajedničkog sa stvarnošću – niti sa stvarnošću višeg Ja, niti s privremenom stvarnošću niţeg
Ja. Taj sloj je ono što biste mogli nazvati krivotvorinom; on je laţan i nestvaran. Vratit ću se na gornji
primjer: Niţe Ja diktira osobi da bude prilično bezobzirna u pogledu svoje sebične ţelje. Čak niti
najograničenijoj inteligenciji nije teško shvatiti da će ishod predavanja toj ţelji biti prognanstvo, ili to da vas
drugi ljudi neće voljeti. Nitko to ne ţeli. Umjesto da prevlada sebičnost kroz spori proces razvoja, takva
osoba često djeluje kao da nije sebična. Ali ona to zapravo jest; ona osjeća tu sebičnost. Ona mrzi da
bude prisiljena djelovati protiv ţelja svog niţeg Ja; ona osjeća prinudu učiniti potrebno vanjsko djelo s kojim
se nije pomirila unutar svoje – barem u ovom području – još uvijek prevladavajuće niţe prirode. Njeno
predavanje i velikodušnost su tek samo izlike, koje ni u kojem slučaju nisu pomirene s njenim osjećajima.
Drugim riječima, ispravan čin u potpunosti nije poduprt s nepročišćenim osjećajima, pa je stoga osoba u
ratu sa samom sobom. Ispravan čin postaje čin nuţne prinude, umjesto da bude slobodno odabran. To
nije plaćanje cijene u stvarnom smislu. Jer dok osoba moţe nešto dati, ona mora mrziti tu ideju. Tako
ona nije samo uistinu toliko sebična unutar svojih vlastitih unutarnjih uvjerenja. Ali osim toga, ona nije u
istini sa svojom prirodom, ona krši svoju stvarnost i ona ţivi laţ. Iz toga ni u kojem slučaju ne slijedi da je
preporučljivo predati se vašoj niţoj prirodi, jer ili se morate boriti za prosvjetljenje ili teţiti za razvojem da
biste pročistili osjećaje i ţelje. I ako to ne postignete, barem ne biste trebali zavaravati sami sebe. Osoba bi
barem trebala imati jasnu i istinitu sliku u pogledu nesuglasja svojih osjećaja i svojih djela. Na taj se
način ne moţe oblikovati maska. Međutim, prečesto je slučaj da takva osoba pokušava vjerovati u svoju
vlastitu nesebičnost i na taj način zavarava sama sebe u pogledu svojih stvarnih osjećaja i motiva zašto ih
ne pokazuje. I nakon nekog vremena zao korijen će potonuti u podsvijest, gdje će vreti i stvarati svoje oblike
koji imaju svoj učinak i koji ne mogu biti eliminirani kada ih ta osoba nije budno svjesna. Primjer sebičnost
nije tek samo jedan slučaj; postoje mnoge druge osobine i usmjerenja koja prolaze kroz isti proces, moji
prijatelji.
Kada su ljudi emocionalno bolesni, to je uvijek na ovaj ili onaj način znak da je stvorena
maska. Oni ne shvaćaju da ţive laţ. Oni su izgradili taj sloj nestvarnosti koji nema ništa zajedničko s
njihovim stvarnim bićem. Tako oni nisu u istini sa svojom stvarnom osobnošću. Kao što sam ranije reako,
biti u istini sa samim sobom ne znači da biste se trebali predati vašem niţem Ja; već da ga budete
svjesni. Nemojte se zavaravati ako još uvijek djelujete u skladu s nuţdom, a ne iz prosvijetljene vizije i
unutarnjeg uvjerenja. Budite na oprezu da su vaši osjećaji još uvijek nepročišćeni u ovom ili onom
području. Tada imate dobru osnovu s koje moţete krenuti. Bit će vam lakše suočiti se sa samima sobom
na taj način, kada shvatite da ispod slojeva vašeg niţeg Ja ţivi vaše više Ja, vaša krajnja i apsolutna
stvarnost, koju morate na kraju doseći. I da biste ju dosegli, vi se prvo morate suočiti sa svojim niţim Ja,
svojom privremenom stvarnošću, umjesto da ju prikrivate, zato jer to postavlja samo još veću udaljenost
između vas i apsolutne stvarnosti, ili vašeg vlastitog višeg Ja. I da biste se suočili s niţim Ja, vi morate
 3

pod svaku cijenu uništiti masku. Vi moţete to napraviti kada si predočite ta tri vaša Ja o kojima ovdje
govorim.
Ako laţete sami sebi i uopće ne mislite o vašim emocijama i istinskim motivima, već tek samo
dopuštate emocijama da reagiraju bez razmišljanja, to vam povremeno moţe izgledati dovoljno, ali to nije
tako.
Oni koji ţele postati sretni, zdravi i u miru sa sobom; oni koji uistinu ţele ispuniti svoje ţivote; oni
koji ţele biti u skladu s Bogom, pa tako i sa sobom, moraju jednom zauvijek shvatiti: Što sam ja stvarno?
Što je moje više Ja? Što je moje niţe Ja? Gdje moţe biti maska i licemjernost? Kod mnogih ljudi postoji
maska, barem u nekom području. Ta maska nama predstavlja vrlo ruţnu boju, moji prijatelji. To nije
tamno, ili crno, ili zlokobno, kao što su to strujanja niţeg Ja u različitim varijacijama, već su boje
maske bolesno slatkaste. Ako ste umjetnici ili imate umjetničke sklonosti, lako vam je razlikovati dobru,
istinsku boju od nestvarnog, slatkog umjetnog obojenja. Vi ste čak i stvorili riječ za lošu umjetnost i
obojenje; vi to zovete smeće. Isti je slučaj i s tonovima maske, isto kao i s mirisom, koji je također bolestan
i odvratan. Mi čak dajemo prednost zračenjima i učincima niţeg Ja, koliko nam god oni mogli biti
neugodni, ali su barem iskreni.
Za sve vas je vaţno da pokušate izvjeţbati vaše unutarnje oko da gleda na vas i druga ljudska bića
s tog gledišta. Što postajete više duhovno budni, bit će vam lakše da zapazite sebe i druge s tog
gledišta. Kada dođete u kontakt s višim Ja, osjetit ćete vrlo jasnu razliku s maskom, jednom kada se vaša
intuicija probudi također i u tom području kroz vaš osobni duhovni razvoj. Vi ćete s gađenjem osjećati
očitovanja maske (prije svega, naravno, vaše vlastite), ugodna kakva se ona mogu predstaviti.
Ako bi vaši ljudski psiholozi, psihoanalitičari i psihijatri započeli gledati na svoje pacijente s
ovog gledišta, mogli bi puno toga više postići! Oni bi uspjeli tamo gdje su još uvijek neuspješni. I doći će
vrijeme kada će ovo znanje biti njihovo; kada će biti dovoljno zreli i hrabri da uključe duhovnu
stvarnost u svoja razmišljanja, oni će otkriti sve ovo i dokazati istinu uspjehom sa svojim pacijentima.
Oni će rješavati probleme sa svojim pacijentima, čak i ako ne mogu vidjeti kao što mi moţemo ono što im
je do sada izgledalo nemoguće riješiti. Samo znanje o ta tri dijela ljudske osobnosti napravit će ogromnu
razliku u ishodima do kojih će doći, zato jer će se nakon neke vjeţbe i proučavanja, moći razmjerno lagano
utvrditi s kojim se dijelom vašeg Ja bave u određenim fazama. Oni će razviti različita sredstva i načine da se
bave s vašim različitim Ja i bit će sposobni podučiti svijest i volju izravno u pogledu dijela osobe koristeći
ove činjenice – i to će napraviti veliku promjenu. Ako je osoba spremna prihvatiti pomoć u tom području,
dio vašeg Ja kojim upravljaju svijest i volja se nalazi na pravilnom putu. Ali ono što vam ostaje za
postići je da također probijete podsvjesne slojeve osobnosti s tim istinama, a što jedino moţe napraviti
sama osoba, tako da prevlada sve svoje unutarnje otpore. Ako ţelite kročiti ovim putem, ako se ţelite
izliječiti od svojih emocionalnih bolesti, za vas je vaţno da shvatite sve ovo. Čak i ako niste neurotični i čak
i ako u vašem slučaju postoje samo manja iskrivljenja od zakona unutar vas, bit će vam jako korisno da
shvatite sve ovo i da o tome meditirate. To moţe biti objašnjenje za vas zašto se često događa da osoba
koja se nalazi pod psihoanalizom nekog doktora, koji kruto slijedi školu misli koja ne priznaje niti jednu
duhovnu istinu i stranu i koji nije vrlo intuitivan u pogledu takvih stvari, moţe proći kroz takvu krizu u kojoj
njeno stanje uma postaje gore nego što je bilo prije nego što je liječenje započelo. (Naravno, također
postoje doktori koji posjeduju dobru intuiciju i snaţan osjećaj vodstva, u čijem slučaju se ono prije
spomenuto ne moţe dogoditi toliko često ili toliko snaţno.) Kada je doktor uspio uništiti te maske i kada
je pacijent suočen s niţim Ja, to iskustvo moţe biti toliko uništavajuće, da će se ta osoba potpuno
slomiti; ona se moţe odreći pomoći i moţe zbog toga pretrpjeti čak i mnogo ozbiljnije posljedice. S
druge strane, da je toj osobi bilo rečeno ovo što vam ja ovdje govorim i da je ona tako bila pripremljena što
treba očekivati, moglo se izbjeći toliko mnogo poteškoća, a često čak i tragedija. Da je pacijent znao da se
mora suočiti sa svojim niţim Ja, koje postoji u svim ljudskim bićima. Ali da to niţe Ja, neugodno kakvo
moţe biti, nije konačno Ja, ili istinsko Ja – već je to više Ja, koje je savršenstvo i koje čeka da izraste van iz
tih slojeva nesavršenstva – tada se ovakav šok nikada ne bi dogodio. Stoga, ovo znanje je vaţno za vaše
psihologe i doktore svih vrsta, isto kao i za sve učitelje, roditelje, itd. Ono će vam mnogo pomoći.
Moţda imate pitanja o ovoj temi, moji dragi prijatelji.
 4

PITANJE: Koje je metafizičko objašnjenje za alergije? Na primjer, ljudi su često čak alergični na
stvari koje vole.
ODGOVOR: Za to moţe postojati drugačije objašnjenje. Općenito govoreći, to moţe biti samo
činjenica da istinskoj osobnosti nije dozvoljeno da se razvije; da je maska navučena preko nje i da
unutarnja reakcija, isto kao i revolt višeg Ja, mogu stvoriti fizičke simptome da bi probudili osobu i otkrili
razlog. To je samo jedno objašnjenje. Mogu postojati i druga. Na primjer, druga mogućnost je da je vrlo
često ljudska duša rastrgana proturječnim ţeljama. Jedan dio osobnosti ţeli ići u jednom smjeru, a drugi
dio ţeli ići u suprotnom smjeru. Oni izmjenično vuku na svoju stranu. Ako, više manje, ostavite sva ta
usmjerenja u podsvijesti, duša ne uspijeva biti u miru sa samom sobom – a to onda stvara veliku napetost i
razdor. Tako dugo dok ta strujanja ne prenesete u svjesnost, tako da biste se bavili s njima i da biste
istraţili njihovo istinsko značenje i shvatili njihove motive, ta se unutarnja bitka ne moţe smiriti. S druge
strane, niţe Ja radi protiv toga da iznesete bilo što van na otvoreno. I tako dugo dok svjesni i voljno
usmjereni dio osobnosti ne preuzme stvari u svoje vlastite ruke, ta se unutarnja borba i razdor nastavljaju.
Zbog činjenice da se sve to događa u podsvijesti, sve ono što izlazi van su simptomi, koji mogu biti
umor, alergije, kao i različiti drugi fizički simptomi. Te proturječne sklonosti zapravo stvaraju kratki spoj u
duši. Treća mogućnost je: U ţivotu neke osobe moţe postojati šok reakcija. Sada, je ta osoba stavila taj
slučaj u podsvijest; ona ga se uopće svjesno ne sjeća. Slučajno je, hrana, ili povrće, ili ţivotinja, ili nekakva
takva stvar mogla igrati ulogu, čak i onu nevaţnu ili neizravnu; ali osoba ima ideje i reagira u skladu s tim.
Taj se događaj mogao dogoditi u djetinjstvu, pa čak i u ranom djetinjstvu, ili moţda u prijašnjoj
inkarnaciji. Nije uvijek nuţno da se sjećate stvarnog događaja, iako vam to također moţe pomoći. Glavna
stvar je da morate razjasniti tu pogrešnu unutarnju reakciju, koja je stvorila taj zao korijen. I kad god bilo što
sklonite u podsvijest, moţete biti prilično sigurni da u vama mora postojati neka vrsta unutarnje pogrešne
reakcije. Bilo koja od ovih mogućnosti, široko govoreći i sa svim varijacijama – također dvije, ili sve tri
zajedno međusobno djelujući – mogu biti odgovorne za alergije. Također mogu postojati i druge
mogućnosti, ali mi je gotovo nemoguće sada ići u sve detalje. Sada vam samo dajem općeniti grubi opis.
PITANJE: Postoji mnogo licemjerja u ovom svijetu, a što je naravno maska. Nju svijet ohrabruje,
zato jer svijet ţeli vidjeti dobro. S gledišta cjelokupnog svijeta, nije li bolje činiti i djelovati dobro, čak i ako
maska tako mora ostati na nečijem niţem Ja, ako ju netko ne moţe uistinu iskorijeniti?
ODGOVOR: Svatko ju moţe iskorijeniti, ako samo to uistinu ţeli. To je samo pitanje koliko
mnogo vi moţete iskorijeniti u sadašnjoj inkarnaciji. Međutim, dovoljno moţe biti iskorijenjeno, tako da
nećete počinjavati zločine i da nećete činiti štetne stvari drugima. Osim toga, problem ne predstavlja
alternativu između predavanja niţem Ja, ili stvaranja maske. Kao što sam objasnio, čak i ako osjećaji ne
mogu odjednom biti pročišćeni – a za to je potrebno prilično dugo vrijeme, isto kao i spoj truda i strpljenja
– cilj je da budete svjesni svojih vlastitih nesavršenosti, nečistih ţelja i niţe prirode, dok djelujete u skladu
sa standardima vašeg društva, umjesto da vjerujete da je maska vaša istinska priroda i stvarno ja i tako se
zavaravate i stvarate unutarnju laţ. Drugim riječima, vi ne odabirete između toga da postanete kanibali –
ako je to vaše niţe Ja – i da slijedite njegove diktate, ili da postanete licemjerni i da zavaravate sami sebe.
Ne, vi biste trebali biti svjesni toga i da djelujete u skladu s potrebama i vašom vlastitom ugodom, dok su
vaši osjećaji još uvijek nepročišćeni i nisu uvijek u skladu s vašim vanjskim djelima, pod uvjetom da vi ne
moţete, ili ne ţelite učiniti potrebnu stvar da biste se pročistili. Čak i ako kročite putem pročišćenja, ne
moţete očekivati neku mjeru uspjeha, sve dok niste voljni čekati i raditi; raditi i čekati. U
međuvremenu, ta samoiskrenost je apsolutno bitan i potreban preduvjet za bilo kakav uspjeh u ovoj
najljepšoj pustolovini. Ali čak i ako niste voljni krenuti ovim putem, neizmjerno je bolje da nemate privide da
morate stvoriti tu nezdravu i bolesnu auru. Da li sada shvaćaš? (Da.)
PITANJE: Kako je moguće poništiti ono što je naše niţe Ja očitovalo u obliku fizičke bolesti? Kako
to moţemo poništiti?
ODGOVOR: Kao prvo, moj dragi prijatelju, ne bi trebao pokušavati misliti ili ţeljeti eliminirati
prvo posljedicu. To bi bilo previše lagano. Drugim riječima, ako je tvoje niţe Ja stvorilo bolest, prvo
moraš prihvatiti tu bolest. I trebao bi prvo pronaći korijene, ili koji je dio tvojeg niţeg Ja stvorio tu
bolest. Tako moraš uistinu prvo susresti svoje niţe Ja i potpuno ga istraţiti. Tvoj cilj mora biti
 5

pročišćenje i savršenstvo za njih same, za ljubav Boga koju imaš u sebi i u ime toga što ne moraš
podnositi neprijatnosti. Istina je da je za to potrebno mnogo prevladavanja i unutarnje borbe da bi prvo
pročistio svoje motive do takve mjere, ali to je nuţni temelj. Dok to budeš činio, automatski ćeš naučit
mnogo drugih stvari i tako ćeš sakupljati duhovnu snagu, učeći kako primijeniti apsolutnu samoiskrenost.
Jednom kada tvoji motivi budu čisti, bolest ti više neće biti niti upola toliko vaţna kao što ti je vaţno
stanje tvoje duše. U mjeri u kojoj ego i ugodnost svega toga što ide s njim gube vaţnost za tebe, ti ćeš
slijediti vrlo vaţan duhovni zakon – i tako ćeš postupno ponovo uspostaviti zdravlje. Taj zakon je
predavanje sebe i ţivota, kao što je to Isus spomenuo. Tako ćeš ti pobijediti bolest, ali jedino tako. Pa
stoga započni sa suočavanjem sa svojim niţim Ja u hrabrosti, optimizmu, poniznosti i u duhu ratovanja, da
tako kaţem. I jednom kada ga otkriješ, jednom kada odbaciš sve maske i sve slojeve, tada ćeš započeti
raditi na tim različitim značajkama niţeg Ja. To ćeš činiti kroz dnevna promatranja i samoispitivanja,
uvijek iznova promatrajući koliko se daleko tvoja unutarnja strujanja još uvijek udaljavaju od onoga što
ti ţeliš da ona budu. Kako to budeš činio i kako ćeš postajati gospodarom svog niţeg Ja, kako budeš učio
istinsku samoiskrenost i kako će tvoji motivi za razvoj postajati sve čišći i čišći, tvoja vizija će se proširiti,
dobit ćeš prosvjetljenje i postupno će tvoja bolest nestati. Tako da ne bi trebao čak niti misliti prvo na
svoju bolest, već na korijen problema. To će biti jedini trajni uspjeh, jedini uspjeh, moj dragi! Ako tvoja
ţelja bude prepoznata u duhovnom svijetu, ako je ona uistinu iskrena u tome da se ţeliš pročistiti, a ne da
se samo ţeliš osloboditi neugodnih posljedica koje su ti najvidljivije i najuočljivije, pomoć će biti produţena
na tebe, a dobit ćeš i vodstvo, tako da ćeš se moći boriti sa svojim niţim Ja i imati pomoć pri tome, zato jer
nitko to ne moţe uistinu sam učiniti.
PITANJE: Zadnji put sam postavio pitanje zašto Hindu filozofija nema Pad anđela. Obećao si da
ćeš mi večeras odgovoriti.
ODGOVOR: Postoje otprilike tri razloga za to i svaki od njih je dobar. Prvi razlog: Istočna filozofija
ispravno stavlja duhovni napredak iznad svega. Sve ostalo što se ikad dogodilo u stvaranju ima tek
sekundarnu vaţnost, i to je vrlo točno, moji prijatelji. Međutim, u nekim slučajevima je korisno da se baci
svijetlo na određene aspekte koji su se dogodili u davnoj prošlosti, zato jer je za neke ljude nuţno da znaju
razlog postojanja na zemlji, razlog zla, itd. Razumijevanje određenih činjenica, čak i ako one samo mogu
izraziti vrlo općenitu i široku sliku, eliminirat će sumnje koje stoje na putu odluke za ovaj Put savršenstva i
pročišćenja. U većini slučajeva, inkarnirane duše na Istoku su takve prirode, gdje ovakvo temeljito
istraţivanje i potraga po tom pitanju nisu toliko snaţni, kao što su to, na primjer, oni u Zapadnom umu.
Stoga, oni kaţu: Mi ne trebamo znati ništa drugo; vaţna stvar je kako se razvijamo. Drugi razlog: Ovo mi je
malo sloţeniji za izraziti. Jednom sam vam dao predavanje o dvije glavne značajke Boga: o aktivnoj ili
muškoj značajki i o pasivnoj ili ţenskoj značajki Boga. U aktivnoj značajki sam objasnio da je Bog
osobnost; onaj koji je aktivan, koji razmišlja i koji planira – Stvaratelj. U ţenskoj značajki Bog se nalazi
u stanju postojanja. S objašnjenjem ovog predavanja bit će vam lako prepoznati da Istočna učenja i
filozofija doţivljavaju Boga u ţenskom i pasivnom očitovanju. I to je djelomičan odgovor na tvoje pitanje.
Pad anđela ukazuje na događaje u stvaranju u kojima se Bog očitovao kao Stvoritelj; pa stoga u svojoj
muškoj značajki. U toj tragediji Bog je donosio zakone i stvarao nove uvjete kroz koje će na kraju
povratak njemu biti osiguran za sva bića. Stoga je razumljivo da je manje vjerojatno da će filozofija koja
doţivljava Boga u ţenskoj značajki dobiti prosvjetljenje u pogledu njegove muške značajke; dok će Zapadna
filozofija, koja doţivljava Njegovu aktivnu i osobnu značajku, biti slijepa za doţivljaje i prosvjetljenje Njegove
ţenske strane. Treći razlog: To oslikava Pad anđela kao nešto što ima puno toga zajedničkog s duhom
Isusa Krista. On igra glavnu ulogu u Padu anđela. Stoga je Istočna religija dobila mnoge svoje poslanike
– često vrlo velike, vrlo uzdignute i vrlo visoko razvijene duhove – ali vi niste skloni prepoznati da drugi,
koji nisu toliko razvijeni duhovno govoreći u mnogim područjima, mogu imati čak i one veće; u stvari,
najveće od svih stvorenih Bića. To je razumljivo i shvatljivo i tipično za ljudsku prirodu, zato jer vaši logički
zaključci jedino mogu biti toliko ograničeni, pa tako ne vidite potpunu sliku.
Sva ta tri razloga zajedno daju objašnjenje, ili barem ono najvaţnije objašnjenje. Ne sumnjam da se
mogu naći i drugi razlozi: ali ovi su nesumnjivo oni najvaţniji. Da li je to jasno?
PITANJE: Još uvijek ne shvaćam. Shvaćam da jedan od razloga mora imati veze s Isusom
Kristom, koji je odigrao vaţnu ulogu u Padu, ali zašto oni nemaju nešto slično tome?
 6

ODGOVOR: To je tako zbog toga, kao što sam rekao, što se također računaju i drugi razlozi; zato
što oni ne smatraju vrlo vaţnim da znaju o tim stvarima: zato što drugačije doţivljavaju Boga, a ne u
njegovoj aktivnoj strani. A jedan razlog utječe na drugi, oni se međusobno podupiru i sva tri čine cjelinu.
PITANJE: Da li je to moţda razlog zašto je tamo više spoznata ţenska značajka Boga, a njegova
muška značajka više na Zapadu i da je to razlog zašto bi se Istok i Zapad trebali ujediniti?
ODGOVOR: Zasigurno. To također objašnjava da je na Istoku duhovni razvoj mnogo jače
razvijen, i obično su ţene duhovno budnije ili ih je lakše voditi. Na Zapadu je tehnički i materijalni
napredak dalje napredovao, zato jer je to zauzvrat tipično za mušku značajku. To je ponovo stvaranje,
djelovanje i stvarne činjenice koje se očituju. A Istok i Zapad bi se trebali ujediniti, zato jer se međusobno
nadopunjuju i tako bi stvorili prekrasnu cjelovitost, kada bi mogli međusobno razmjenjivati ono što jedni
imaju razvijenije od drugih.
PITANJE: Da li to općenito znači da su Istočne tehnike proţivjele kroz različite faze Brahmana i ţele
pronaći Brahmana tamo gdje su sve stvari samo…?
ODGOVOR: Da. I tako bi trebalo biti. Ponovo u ovom području, tako daleko što se tiče religioznih
učenja, i tu bi se također Zapad i Istok trebali ujediniti, zato jer će obje strane dati potpunu sliku jedino kada
se ujedine. Svaka od njih sada ima tek polovicu, i kada se ujedine i zdruţe, čovječanstvo će dobiti mnogo
veću količinu razumijevanja u pogledu duhovne istine, a nakon čega je primorano slijediti još veće
prosvjetljenje.
PITANJE: Da li je Pad anđela unutar Maye?
ODGOVOR: O, ne. O, ne. Maya je rezultat toga, moj prijatelju.
PITANJE: Kako duhovi uče jezik? I da li oni mogu koristiti jezike koji nisu poznati mediju?
ODGOVOR: Odgovorit ću na oba pitanja. Duhovi u duhovnom svijetu, naravno, ne upotrebljavaju
ljudske jezike između sebe. Njima oni nisu potrebni, zato jer mi imamo duhovni jezik. Kao što sam
objasnio, svaka misao automatski stvara oblik i postaje vidljiva. Tako da je to naš jezik. Mi duhovi jedino
učimo jezike zbog vrlo određenih i dobrih svrha. Drugim riječima, ako imamo za ispuniti zadatak među
ljudskim bićima, potrebno nam je poznavanje drugih jezika. Ne samo u vezi s medijima, već i kada duh
ima zadatak voditi ljudsko biće koje uopće nije medij, duh ipak mora znati jezik kojim govori njegov štićenik,
iako mi također vidimo i misli odnosnog ljudskog bića. Naravno moţe biti slučaj da je za zaštitnika
odabran duh koji se sjeća svog zadnjeg jezika na zemlji, onda on ne mora iznova učiti jezik i on će biti
dodijeljen osobi koja govori isti jezik. Ali postoje posebni slučajevi kada učenje jezika postaje nuţno, a za
to mi imamo škole, isto kao što ih i vi imate. Mi imamo škole za mnoge predmete, a jezici su jedan od
njih. Ali mi ih lakše učimo, zato jer nam i ovdje ponovo materija ne stoji na putu, a to se čak odnosi i na
jezike. Kako se to odvija vama je nemoguće zamisliti, a ja nemam riječi da bih vam to opisao. Vi samo
morate upotrijebiti vašu intuiciju i osjećaje i moţda ćete osjetiti što mislim pod tim. Tako da je nama lakše
učiti jezike nego što je to ljudskim bićima.
A što se tiče tvog drugog pitanja – da li duh moţe govoriti kroz medij na jeziku koji medij ne
poznaje – odgovor je da. I to se dogodilo mnogo puta. Ali za to je potreban vrlo određen i nedvojben tip
medija. Postoje mnogi različiti tipovi medija, čak i samog trans medija, a da ne govorim o svim ostalima.
Moţe postojati izravni glas, kada čujete stvarni glas duha u drugom dijelu sobe. To moţe biti
materijalizacija, levitacija i mnogi drugi fenomeni koje čak niti ne mogu ovdje nabrojati. Jedan takav
fenomen je - a i Biblija to također spominje, kada upotrebljava riječ jezici (organ) za jezike – kada kroz
medij dolazi glas, koji on ne zna. Ali za sve te različite tipove medija nuţan je posebni trening, isto kao i
za duhove koji su u vezi s medijem. To je drugačiji oblik materijalizacije i preobrazbe. Na primjer, postoje
mediji čija stvarna lica poprimaju potpuno drugačiji oblik, čak i drugačiju strukturu kostiju. To je ono što
bismo mogli nazvati preobrazbom. Govorenje stranih jezika je slušna preobrazba. Ali kao što sam rekao,
moraju biti ispunjeni različiti uvjeti kod svakog od ovih tipova medija. Boţji duhovni svijet je svijet reda.
Kada se tu prepozna da neko ljudsko biće moţe ispuniti zadatak kao medij, prvo će se utvrditi za koju vrstu
medija je osobiti talent te osobe najbolji; koji moţe biti najvaţniji zadatak za postojeće uvjete i okruţenje te
 7

određene osobe; i u skladu sa svim tim razmatranjima – a najvaţnije razmatranje s našeg gledišta je uvijek
ono što je najbolje za duhovni razvoj i što najučinkovitije sluţi velikom planu, a ne sam osjet i fenomen –
pokreću se sile koje će izvjeţbati taj određeni medij za njegov zadatak. Jednom kada se odabere taj zadatak
i kada se na njemu radi, nije vjerojatno da će doći do ikakve promjene u tipu medija – osim ako za to ne
postoji dobar duhovni razlog. Tako djeluje boţji svijet, koji je, kao što sam rekao, iznad svega svijet reda.
PITANJE: Ţelio bih znati što duhovni svijet misli o ovom novom planetu Sputniku?
ODGOVOR: To, moj dragi, u potpunosti ovisi o duhovnom, moralnom i etičkom stavu svih u to
uključenih ljudi. Stvar sama po sebi nema nikakvu vaţnost, što se nas tiče. Ništa, samo po sebi, s našeg
gledišta, nema nikakvu vaţnost. Jedino što je vaţno je što ćete vi, ljudska bića, iz toga napraviti.
I s tim ću vas napustiti, moji prijatelji, i ostaviti vas s Boţjim blagoslovima. Idite svojim putem u
miru; mislite o tome da je Bog prisutan u vama i probajte ga pronaći. Nemojte dopustiti oblacima sila
tame da unište vaš pogled na istinu i vaš osjećaj istine, koji svako toliko često dotakne vaša srca. Budite u
Bogu.
 1

Pathwork lecture broj 15

listopad 1957. godine

UTJECAJ IZMEDJU DUHOVNIH I MATERIJALNIH SVJETOVA

Pozdrav u ime Boga. Donosim vam blagoslove i ljubav, moji prijatelji. Iako smo imali nekoliko
mehaničkih smetnji (kazetofon i gramofon), sve vas molim da to sada zaboravite, jer više neće biti daljnjih
smetnji u satu koji nadolazi i koji je posvećen božanskim silama. Pozdravljam sve moje stare, kao i nove
prijatelje koji su po prvi put pronašli svoj put dovde. Također pozdravljam i svoje dobre prijatelje koji nisu
večeras ovdje prisutni i koji su daleko preko voda. Svi oni koji čitaju moje riječi bi trebali znati da nisu
zaboravljeni. Svi ste dobrodošli, pa čak i ako ovaj događaj za neke od vas može biti nov i čudan, molim
vas da otvorite svoje umove. Mnoge stvari su moguće za koje ljudska bića do sada nisu znala.
Čovječanstvo će vidjeti mnoge nove stvari u sljedećim desetljećima.
Večeras bih želio govoriti o utjecaju između duhovnog i materijalnog svijeta. Mnogo toga je bilo
rečeno o utjecaju duhovnog svijeta na onaj materijalni, ali malo toga o utjecaju materijalnog svijeta na onaj
duhovni. Zato jer oba utječu jedan na drugi. Prvo ću govoriti o utjecaju duhova na vašu zemaljsku razinu.
Duhovne sfere su svugdje u svemiru: na planetima, u različitim zvjezdanim sistemima, pa čak i u prostoru
između. I na samoj zemaljskoj sferi imate svakojake vrste duhovnih sfera, koje pokrivaju cijeli raspon, od
one najniže do one najviše. Razdaljina u duhovnom svijetu se ne mjeri vašim geografskim mjerama. Stoga
je moguće da mnoge sfere postoje na istom geografskom ili materijalnom mjestu. One se preklapaju.
Tako je moguće da jedno ljudsko biće može živjeti na Zemlji, biti u ovoj sobi, i biti povezano s određenom
duhovnom sferom, dok druga osoba u istoj sobi može biti povezana s drugom sferom potpuno drugačije
razine. Shvaćam da vam je to krajnje teško zamisliti, jer je za vas razdaljina pitanje prostora. Dok to nije
tako u apsolutnoj stvarnosti. Tako jedna osoba može biti u vezi sa sferom koja je u skladu s njenim općim i
sveobuhvatnim duhovnim razvojem. Ali budući da nitko na Zemlji nije skladno razvijen – da to jeste, ne
biste morali živjeti ovdje – neko vrijeme možete biti u vezi s jednom duhovnom sferom, ali kada vas
obuzme drugačije raspoloženje, strujanja koja dolaze iz vaše duše, podsvjesnog i svjesnog uma,
povezat će vas s potpuno drugačijom sferom.
Objasnio sam vam sve o Višem ja, Nižem ja i maski. Svako živo ljudsko biće posjeduje prva
dva. Dok, mogao bih reći, 90% čovječanstva manje ili više posjeduje masku. To je samo pitanje stupnja.
Za one od vas, koji su ovdje večeras po prvi put, bit će od velike koriste ako pročitaju moje posljednje
predavanje, tako da mogu u potpunosti shvatiti ovo večerašnje. Gdje god je Više ja bilo ponovo razvijeno u
svoje originalno stanje, odbacivanjem okolnih slojeva koji sačinjavaju Niže ja, ono se proteže van i
automatski se povezuje s najvišim i najsjajnijim sferama, bez obzira što još uvijek upravo ovdje živite na
Zemlji, i bez obzira ako im se mjeri razdaljina su te sjajne sfere stotine tisuća milja daleko. I gdje god je Niže
ja još uvijek jače i gdje ne dozvoljava Višem ja da sjaji kroz njega, stvorena je veza sa silama tame, u
skladu s osobnim stavom i razvojem. Drugim riječima, Niže ja neke osobe može biti niže od onoga druge
osobe. A budući da je svaka sfera bogato naseljena s duhovima koji se uklapaju baš u tu određenu
sferu, svi ste vi stalno u doticaju s duhovima različitog duhovnog razvoja, isto kao i sa silama i
strujanjima koja dolaze iz naše osobite sfere.
Neki ljudi govore, da kada njihovo Niže ja preuzme kontrolu, da je za to odgovoran zao duh, i pri
tome misle da to nije njihova krivnja. To nije točno. Zasigurno da zli duhovi mogu utjecati na vas i da oni
to i rade, ali samo ako i kada im vi to dopustite kroz svoju lijenost u duhovnom razvoju i kroz vašu
sklonost tome da krenete smjerom ma i najmanjeg otpora. Često mislite da samo zbog toga što vaše
pogreške nisu toliko loše kao one od određenih ljudi vrlo niskog razvoja – možemo reći kriminalca – da one
nisu toliko bitne. Čak i ako su vaše pogreške one sporedne, a ne otvoreni zločini i priznati grijehovi, vi ste
odgovorni. Što je viši vaš razvoj, to je veća vaša odgovornost i to je veća vaša dužnost da postanete
savršeni. Što ste slobodniji od vrlo opakih i zlih usmjerenja unutar vas, to je viši vaš razvoj. Stoga, tako
vi posjedujete više prosvjetljenja i više snage i tako se više može od vas očekivati. Tzv. sporedna pogreška
 2

kod vas može težiti podjednako snažno kao i zločin kod osobe s vrlo malo ili bez duhovnog
prosvjetljenja. Stoga, nemojte uspoređivati svoje pogreške i zastranjenja od duhovnog zakona s bilo kim.
Vaš usporedba može u potpunosti biti pogrešna, jer nikako ne možete prosuditi gdje vi stojite u odnosu na
druge. Govorim vam o tome zato jer je često slučaj da ljudi sebi progledavaju kroz prste, na način da
govore ili da misle, “Ja nisam jedini koji to čini, drugi ljudi čine još gore stvari”, ili da prebacuju krivnju na
zle duhove, čiji utjecaj na njih je, kako oni žele misliti, tek puka podudarnost.
U istom smislu, ako vas viša bića iz Božjeg svijeta mogu voditi, pomagati vam i utjecati na
vas, to je jedino moguće zato jer je vaš unutarnji stav to zatražio.
Gdje god žive ljudska bića, veliki broj duhovnih bića različitih stupnjeva razvoja također mora
biti prisutan. U svakoj sferi postoje specijalisti svih vrsta. To sam već prije rekao i reći ću ponovo, zato
jer to još uvijek nije u potpunosti shvaćeno u svojem krajnjem značaju. Duhovni svijet, u svim svojim
gradacijama, je specijaliziraniji od vaše zemaljske sfere. To se odnosi na božanski red, na svijet tame,
isto kao i na sve varijacije između. Svatko od vas privlači te dobre ili loše specijaliste čiju osobitost vi
posjedujete. Zato jer se slično neizbježno privlači, poput magneta. Kada ljudsko biće odrasta, ono je
okruženo svojim duhovima zaštitnicima koji pripadaju u red i organizaciju božanskih svjetova, i koji mogu
doći u blizinu svoga štićenika, jedino ako on zatraži božansku istinu i volju i ako ima više težnje. Inače će
se oni morati povući i gledati iz daljine, da tako kažem. Jedino će se umiješati da bi vas zaštitili u skladu s
prošlim zaslugama, u skladu s točnim duhovnim zakonima s kojima su uvijek vrlo oprezni i koje nikada
neće prekršiti, zato jer ti zakoni predstavljaju savršenstvo, ljubav, mudrost i pravdu. Ta ista osoba je, s
druge strane, također okružena s brojem drugih duhova, koji nisu pripojeni u božanski red. Neki od njih
mogu pripadati svijetu tame. Ukoliko ta osoba nije kriminalac ili stvarno grješna, vrlo zli duhovi će se držati
po strani, zato jer ne mogu postići ništa od svoje specijalnosti s takvom osobom.
Međutim, čak i specijalisti tzv. sporednih ili ljudskih svakodnevnih pogrešaka pripadaju svijetu
tame; oni također djeluju u skladu sa svojim vlastitim zakonima i postižu jednako toliko za svoju svrhu kao i
duh ubojstva koji može utjecati na ljudsko biće. Ako je vaša pogreška sebičnost, postojat će specijalist
sebičnosti prikačen na vas. Ako je vaša pogreška ta da ste skloni izljevima i provalama bijesa i gnjeva, imat
ćete specijalista takve vrste oko vas, koji će čekati priliku kada ćete mu dopustiti da preuzme kontrolu, da
utječe na vas i da tako živi kroz vas. To mu pričinjava veliku količinu zadovoljstva, ne samo zbog toga što
tako ispunjava svoj zadatak, već također i zbog toga što se tako može prepustiti svojoj određenoj slabosti.
S druge strane, ta ista osoba može u potpunosti biti bez osjećaja zavisti. Pa neće niti imati specijalista
zavisnosti prikačenog za sebe. Ali neka druga osoba, koja nije sveobuhvatno niže razvijena od one
prethodne, može imati takav duh zavisti okolo sebe, zato jer i ona sama posjeduju tu pogrešku u sebi.
Stoga morate imati na umu da je vaša vlastita pogreška ono što spočetka privlači određenog
specijalista u vašu blizinu, i da oni stalno čekaju priliku da žive kroz vas. Tako da međusobno igrate
igru, i jedino ih se možete riješiti kroz vaše osobno nastojanje da prevladate vaše pogreške. Ali prije nego
što ćete to moći napraviti, prvo morate prepoznati sve vaše pogreške. Često ih niste svjesni jednostavno
zbog toga jer ne želite biti opterećeni s takvim neugodnim znanjem. Jako malo ljudi uistinu želi znati svoje
pogreške. Većina ljudi priznaje da ima neke pogreške, ali priznati ih na površan način i uistinu ih u
potpunosti postati svjestan su dvije različite stvari.
Stoga, radi vaše vlastite zaštite, svatko od vas bi se trebao suočiti sa samim sobom u krajnjoj
iskrenosti; možete biti sigurni da koje god da su vaše osobite pogreške, da ćete nositi sa sobom i oko vas
specijaliste koji se podudaraju s vašim pogreškama, i koji čekaju priliku da vas inspiriraju da se prepustite
svojim osobitim pogreškama. I budući da vam tome nije teško podleći, budući da je to lagan i ugodan
način, vrlo često se događa da slijedite te inspiracije. Što je snažnija ta pogreška u vama, to ste manje
svjesni njenog značaja i taj će specijalist biti bliže vama! Tako da je istovremeno i točno i pogrešno za
ljude koji znaju za postojanje duhovnih bića da kažu da zli duhovi utječu na njih. Kada to kažu, i kada pri
tome misle na ono što sam vam sada objasnio, preuzimanje potpune odgovornosti za njihovo napajanje je
ispravno, ali kada to kažu zato jer tako žele odriješiti sebe od osobne odgovornosti i krivnje, to je pogrešno.
Između tih niskih stvorenja i viših bića iz Božjeg svijeta postoje mnogi duhovi koji su po svojim
stavovima vrlo slični vama; oni mogu biti zavarani ljudi koji u osnovi misle dobro i koji nisu osobito loši ali
 3

koji još ne pripadaju božanskom redu, pa su zbog toga slijepi u mnogim pitanjima. Oni često traže
mogućnost da utječu na ljudska bića, zato jer im to pomaže na neki način, ili jednostavno samo zbog toga
što nemaju ništa bolje za raditi. Oni bi mogli učiti od vas, ako vi poduzmete duhovni put samorazvoja. Ali
ako niste jači od njih, oni će utjecati na vas, ponekad ne na loš način, ponekad misleći dobro, ali budući da
su slijepi, oni vas ne inspiriraju prema onom najboljem od vaše duhovne nadmoći. Ponekad njihovo
vodstvo može biti prema vašoj materijalnoj koristi, koja se može ali i ne mora ispriječiti vašoj duhovnoj
koristi, a ponekad njihov utjecaj može biti bezopasan ili po svemu sudeći bezopasan, ali na način koji u
potpunosti nije u vašu korist. Kada i do kojeg stupnja se to može dogoditi ponovo nije slučajnost. Vaši
vlastiti unutarnji stavovi neizbježno prizivaju njihov utjecaj.
Ako budete meditirali o tome, o sebi i o svojem životu i željama, moći ćete pronaći koji duhovi se
nalaze oko vas. I vjerujte mi, one od vas koji idu putem savršenstva – a to je jedina stvarna zaštita koju
imate – neće smetati i na njih neće utjecati duhovi koji ne ispunjavaju Božju volju u svim pitanjima. Ali
također postoje drugi načini zaštite, ali oni imaju samo privremeni učinak. Na primjer, kada se nalazite u
vrlo neskladnom raspoloženju, u bilo kojoj vrsti nesklada, tj. kada osjećate prepirku s vašim bližnjim
ljudskim bićima u zraku, ako imate takvo prisustvo uma da se možete dovesti do molitve i posegnuti za
Bogom unutar vas, ili zamoliti duhovno vodstvo; to će vam zasigurno pomoći i stoga vam to snažno
preporučam. Ali to će vam jedino pomoći u ovom prethodnom slučaju, jer nećete uvijek imati prisustvo
uma. Koji put ćete biti umorni i prepustit ćete se, pa ćete tako postati plijen za te utjecaje koji, kao što sam
rekao, jedino mogu imati učinak na vas zbog onoga što već postoji u vama. Stoga, jedini konačni i stalni
lijek i zaštita za vas je da iščupate korov u njegovom korijenju! To se događa na putu savršenstva,
samorazvoja i sreće. I ako ste spremni i voljni krenuti tim putem, bit ćete vođeni i dobit ćete pomoć. Ali
prvo morate jasno izraziti tu volju i odluku unutar vas, jer ćete ih jedino tada moći raspoznati. Tada će vaše
božansko vodstvo moći trenutno automatski doći blizu vas i, između drugih stvari, odvest će vas do
prikladne ljudske pomoći, koju također trebate da biste mogli krenuti ovim putem. Odvest će vas do mjesta
ili do osobe koja je najprikladnija za vaš temperament i karakter.
To je način na koji različite duhovne sfere sa svojim pojedinačnim bićima utječu na ljude, koji nisu
samo proizvoljan plijen za te utjecaje, već ih sami određuju. I odbacivanjem svakog utjecaja koji im dođe iz
božanskog svijeta, ne samo da dolaze do svog vlastitog života, već također oslabljuju sile tame, jer što one
manje toga imaju za napraviti u materijalnom svijetu, to na kraju moraju izgubiti više snage.
Također postoji i druga vrsta utjecaja koju ljudi imaju na duhovni svijet. Pokušat ću vam to opisati,
iako je to jedino moguće na vrlo ograničen način. Vi znate, kao što sam to mnogo puta rekao, da su vaše
misli i osjećaji duhovne tvorevine. One stvaraju sve vrste oblika u duhovnom svijetu. Ako je vaš život u
skladu s vašom sudbinom, ako ispunjavate maksimum od onoga što ste sposobni ispuniti u skladu s
vašim razvojem – a to je vrlo rijedak slučaj – stvarat ćete oblike koji će izgrađivati skladne sfere,
tvorevine i krajolike u duhovnom svijetu. To može zvučati nevjerojatno za neke od vas. Međutim, dragi
moji, uvjeravam vas da je to istina! Doći će dan za sve vas, kada ćete biti uvjereni u ovu istinu. U stvari,
kada ćete je vidjeti znat ćete da ste to u duhu znali sve vrijeme. To je znanje samo privremeno bilo izbrisano
iz vaše svjesnosti kada ste bili inkarnirani. Ljudi koji se predaju svojem Nižem ja stvaraju oblike koji su u
skladu s kvalitetom, snagom i tipom Nižeg ja. To ne isključuje mogućnost da oni istovremeno stvaraju
skladne i predivne oblike u mjeri u kojoj je njihovom Višem ja dozvoljeno da djeluje.
Probajmo teoretski pretpostaviti, kada bi cijelo čovječanstvo i svaki pojedinac, slijedili smjer i
najmanjeg otpora, kada bi se predali svojem Nižem ja, kada bi ga branili umjesto da se bore protiv njega -,
što bi se dogodilo s našeg gledišta? One sfere koje se preklapaju (koje sam ranije spomenuo) bi
promijenile svoje nazore. Čovječanstvo bi osnažilo i povećalo neskladne sfere koje bi u potpunosti prekrile
skladne sfere svjetla, istine, ljubavi i sreće, i gurnule ih u pozadinu, tako da bi sve manje i manje mogle
utjecati na čovječanstvo, i jedino bi utjecaj neskladnih sila mogao imati ikakav učinak. Čovječanstvo bi tako
stalno opskrbljivalo svijet tame, pa bi zauzvrat njegov utjecaj na vas bio toliko mnogo jači. S druge strane,
probajmo ponovo teoretski pretpostaviti kada bi se cijelo čovječanstvo i svaki pojedinac, kretali putem
savršenstva, čak i ako bi taj put bio drugačiji za svakog pojedinca, (zato jer ono što može biti neophodan
put za jednu osobu, može biti preteško za drugu, čiji opći razvoj nije dovoljno visok za takva nastojanja),
kada bi svako Božje dijete, koje je još uvijek manje ili više nerazvijeno, dalo ono najbolje od sebe,
 4

sfere tame i nesklada, zla i zavisti, mržnje i predrasuda, rata i pohlepe bile bi otjerane i morale bi se
postepeno razriješiti. Božansko stvaranje se nikada ne može razriješiti, ono jedino može biti gurnuto u
pozadinu tako da ne može utjecati na materijalni svijet, tako dugo dok ovakav negativni stav ostaje na vlasti.
Ali nesklad sa svim svojim licima može i mora biti konačno uništen i razriješen. Tako da vrlo dobro
možete vidjeti kako ne samo da duhovni svijet utječe na vas, već i kako vi utječete na duhovni svijet. Stalni
ciklus je tako pokrenut, bilo onaj opaki ili onaj dobroćudan. To se nikada neće promijeniti dok postoji
materijalni svijet. To mora tako biti.
Na primjer, ako se sakupi grupa ljudskih bića, čak i vrlo mala grupa, u čestitoj i iskrenoj želji
da služi Bogu i Njegovom velikom planu, da li znate koji oblik mi u duhovnom svijetu vidimo, ako ta
želja ne ostane tek puka želja, već ako bude izvršena? Mi vidimo predivan hram koji se gradi u
duhovnom svijetu. Ova grupa ovdje, kojoj se ja očitujem, gradi takav hram, kamen po kamen. Još nije do
kraja podignut, nedostaje mu krov, još uvijek nije namještenim, ali konstrukcija je dobro uznapredovala.
Nemojte misliti da sada govorim simbolički, jer govorim istinu. Taj hram već postoji u našoj odgovarajućoj
sferi. I vi moji prijatelji koji uistinu pripadate ovoj grupi, dok se vaša tijela odmaraju, tj. spavaju kako vi
kažete, vaši duhovi često bivaju vođeni do tog hrama i vi u tome uživate i svatko od vas se raduje. Zato jer
možete vidjeti kamo ste stavili svoj kamen. Svatko od vas tko uistinu iskreno i čestito pokušava, i tko radi
na ovome Putu, postavlja mnoge kamene; ne samo medij, već svi vi koji kročite ovim Putem uz moju
pomoć.
A sada, prije nego što se okrenem vašim pitanjima, želio bih spomenuti nešto drugo što dotiče
više psihološku značajku ljudskih bića. Ponovo će biti neophodno da novi prijatelji pročitaju ono što sam
ranije rekao, da bi uistinu mogli shvatili ono što sada namjeravam reći. Ljudska bića se često udovoljavaju
s onim što se naziva sanjarenje. Nitko ne misli da u tome ima išta loše i da to nije štetna razbibriga. Vi
mislite da tako nikome ne štetite. Ali ja kažem da štetite, i to sami sebi! I probat ću vam objasniti zašto.
Kada vrlo mladi ljudi sanjare, to je drugačije. Ali kada postanu uistinu zreli, oni će to prevazići. Ako netko
nastavi sanjariti kao odrasla osoba, to znači da na neki način ta osoba nije postala zrela, jer da je, ne bi
živjela u fantazijama već u stvarnosti. Ako se to sanjarenje zadrži, ono ima vrlo štetne učinke, jer ako to
radite, vi na neki način bježite od stvarnosti. Vaš je život naporan i težak i stvaranjem tih slika o tome kako
biste željeli da vaš život izgleda, vi bježite od vašeg stvarnog života i njegovih problema. To znači da ne
možete riješiti svoje stvarne probleme budući da niste voljni pogledati u njih i ići do njihovih korijena.
Kao što znate, ne postoji misao bez tvari i oblika. Tako da to vaše sanjarenje također stvara
svoje oblike i ti misaoni oblici stoje na putu svakom ispunjenju do kojeg ste sposobni doći. Vrlo je
zamamno i privlačno pobjeći u taj naizgled neštetan put, ali moj savjet je: ne dozvolite si da budete
namamljeni. Zato jer vam ti misaoni oblici sprječavaju istinsko ispunjenje. Kao dodatak tome, postoji i
element vremena: sve ono vrijeme koje ste uložili u tu razbibrigu, možete i trebali biste iskoristiti za pravu
meditaciju prema samoprepoznavanju i razvoju. Sanjarenje se može na neki način usporediti s
uzimanjem droge. Ako uzmete drogu jednom to neće naškoditi vašem tijelu ili vašem duhu. Ali jednom kad
s tim započnete, postoji opasnost od toga da postanete ovisnima. I postoje mnogi ljudi koji su ovisni o
sanjarenju. Oni koriste svoju energiju da bi izgradili te misaone oblike, i na taj se način povlače od životne
stvarnosti, od stvarnosti koju bi mogli ostvariti a da ne stvaraju te određene misaone oblike. Ima li kakvih
pitanja u vezi s ovim, moji prijatelji?
PITANJE: Kako se to može primijeniti na reklamiranje?
ODGOVOR: To se baš točno ne uklapa u temu o sanjarenju; no, međutim, ono što misliš je također
štetno, ali na drugačiji način. Ovdje to ponovo ovisi jedino o pojedincu. Ako pojedinac uzme ono što je
naučio iz određenih vrsta reklamiranja kao stvarnost, tada ono što se može dogoditi je to da ta osoba može
ohrabriti svoju masku, što nije u potpunosti isto. Svijet snova o kojem sam govorio, je nešto što je
postojalo puno prije reklamiranja, iako i on također može biti pod utjecajem reklamiranja. Drugim riječima,
reklamiranje nije uistinu razlog sanjarenja, ali ga može ohrabriti.
PITANJE: Gdje je linija razgraničenja između umjetničkog pristupa i sanjarenja?
 5

ODGOVOR: To je vrlo dobro pitanje. Odgovorit ću ti na ovaj način: kada umjetnik pretvori svoja
sanjarenja u stvarno stvaranje, tada ona prestaju biti sanjarenja. Kada se umjetnik igra s maštom u svrhu
stvaranja, ispunjenja i davanja nečega drugim ljudima, a ne zbog toga da se drogira jer se ne želi suočiti s
neugodnom stvarnošću, tada se on nalazi na ispravnom putu, i ne ide preko granice. I ponovo, kao i u
svim tim stvarima, jedino svaki pojedinac za sebe može ustvrditi gdje leže granice. Nitko drugi to ne
može napraviti za njega. I to se jedino može postići kroz vrlo strogo samotestiranje.
PITANJE: Jednom si spomenuo da je duhovnom svijetu teško usredotočiti svoj pogled na fizička
tijela, ukoliko za to ne postoji dobar razlog. Pitam se kako ste ti i drugi mogli čitati?
ODGOVOR: To je moguće zato što je misao sadržana u pisanoj riječi oblik. Svaka misao je oblik,
bilo da je napisana, izrečena, stvorena ili odsvirana, to ne čini nikakvu razliku. Mi vidimo misaone oblike.
PITANJE: Drugim riječima, vi ne vidite rukopis, već smisao iza njega?
ODGOVOR: Da, to je točno. Mi također vidimo i rukopis, isto kao što vidimo i ljudsko tijelo. Ali
ponovo, samo ako za to postoji osobiti razlog. Inače vidimo oblik.
PITANJE: Da li u rukopisu vidite boju i zračenje misaonog oblika bez obzira na vrstu osobe?
ODGOVOR: Ne, zbog toga je su boja, pulsiranje, frekvencija i sve što sam prošli put spomenuo
također određene od strane osobina te osobe, njezinim raspoloženjem, općenitim stavom, itd. Sve to se
uzima u razmatranje i čini cjelinu.
PITANJE: Znači da će nešto što je napisala jedna osoba biti potpuno drugačija stvar, nego što je
to isti tekst koji napiše neka druga osoba?
ODGOVOR: Da, poprilično različit.
PITANJE: Mogu li pitati u vezi s tim: da li je to na bilo koji način slično psihometrijskom čitanju
onih ljudi koji vjeruju da uistinu mogu odrediti auru nekom umjetničkom djelu ili objektu?
ODGOVOR: Da, to je točno.
PITANJE: Govoreći o sanjarenjima i fantazijama, napisao sam igrokaz o prošloj inkarnaciji u
Egiptu, i pitam se da li sam ja sam bio u prošloj inkarnaciji u Egiptu?
ODGOVOR: U ovoj prilici mogu dati kratko objašnjenje svim mojim novim prijateljima ovdje, da
duhovi koji pripadaju redu božanskog plana ne mogu, niti neće davati tu informaciju, ukoliko ona ne
služi vrlo dobroj svrsi, i ako nije važna za samorazvoj. Ako i kada ta informacija bude postala neophodna
za tebe, primit ćeš znanje o tome, bilo kroz mene ili kroz drugi duh, ili kroz prosvjetljenje koje će izravno
doći k tebi. Ali tako dugo dok je to tek zanimljivo nagađanje, mi ne dajemo takvu informaciju. Jer ako
bismo s tim olako postupali, ne bi bilo svrhe u tome da vam pamćenje bude oduzeto iz jednog života u
drugi. Znam da postoji mnogo duhova koji dolaze kroz moje medije koji su vrlo liberalni u pogledu tih
informacija. Ali oni nisu naši duhovi. Lako je dati tu informaciju, ona zadovoljava ljudsku znatiželju i nikada
ne može biti dokazana. Duh vam lako može reći „da‟ ili „ne‟, i vi nikada nećete znati što je istina. Ali ćete
biti zadovoljni. Ali mi ne radimo na taj način. Kada takvo znanje dođe, onda ono ima stvarno značenje. Ono
mora imati stvarno značenje. Ono mora biti ključ za vaše sadašnje živote. Ponekad vam dajemo
prosvjetljenje na temu prošlih života; u kojima zemlja često nije važna. I ona je stvarno poprilično nevažna,
ili je barem rijetko važna. Ali drugi događaji jesu. Kad god vas prožme istina o prošlim inkarnacijama – i
to se odnosi na sve vas – morate imati osjećaj pobjede ili oslobođenja. To je kao da ste stavili ključ u
bravu i otvorili vrata i samo najednom počeli shvaćati mnoge stvari u vašem sadašnjem životu, kao što
su poteškoće, nevolje, testovi, itd. Ako taj osjećaj ne prati tu informaciju, nemojte joj vjerovati. Ima li
pitanja u vezi toga?
PITANJE: Kada, po mišljenu duhovnog svijeta, osoba biva inicirana?
ODGOVOR: Budući da mi stalno iznova ponavljate ovo pitanje, pokušat ću vam ukratko odgovoriti
na ovaj način; međutim, prije nego što odgovorim na ovo pitanje, želim ovo reći: opasnost kod ljudskih bića
je ta da vrlo glatko i brzo koriste određene ključne riječi i oznake i da jedno ljudsko biće izjavljuje te riječi o
 6

drugima: inicijacija, ili ovo, ili ono. To je štetno. I ponekad bi čak i bilo bolje da niste znali za te riječi. S
našeg gledišta, rekao bih da inicijacija započinje kada je osoba uistinu, čitavim srcem, ne samo u
mislima i teoriji, već kroz praksu, predala svoj život Bogu. Kad sva ostala razmatranja više uopće ne
vrijede. Kada Bog uvijek dolazi prvi. To ne znači da biste trebali postati fanatici ili otići u samostan, upravo
suprotno. Bog ne voli fanatizam. Ono što se smatra potpunom predajom Bogu je da su materijalna
ugoda i želje ega postale sekundarne svim razmatranjima koja se odnose na Boga i Njegov veliki plan,
i ispunjenu ovog života u skladu s Božjom voljom. Kada to prepoznate i kada dosegnete određeni stupanj
na kojem je to svjesno stavljeno u praksu, tada možemo reći da vaša riječ „inicijacija‟ može biti
primijenjena.
PITANJE: Medij je želio postaviti pitanje: koji su duhovni razlozi ili zakoni u vezi s brakom između
braće i sestara, onih bioloških i onih koji se odnose na društvene zakone?
ODGOVOR: Kada se ljudi inkarniraju na Zemlji s drugim ljudima, bilo u istoj obitelji ili u istom
okruženju, uvijek za to postoje dobri razlozi. Razlozi ispunjenja. Braća i sestre su inkarnirani zato jer često
te duše moraju naučiti međusobnu ljubav, ali na određeni način. U drugim slučajevima ljudi bi se trebali
naći kao muževi i žene; i kada strast ili seks i eros igraju uloge, često je moguće naučiti voljeti tamo gdje je
postojala mržnja. Lakše je na taj način. Dok je između braće i sestara taj element izostavljen, zato jer na
tom stupnju trebate naučiti voljeti bez te pomoći. To samo može biti zadatak, ne kažem da je to uvijek
slučaj, ali se vrlo često odnosi na to da bi brak između inkarniranih duša koji su brat i sestra, trebao biti
zabranjen.
PITANJE: Možeš li mi objasniti kako se ispunjenje nečije vlastite želje uklapa s „bit će volja Tvoja‟?
ODGOVOR: U tom ne postoji problem, dragi moj. Zato jer kada osoba na Putu shvati da nešto želi,
ona bi prvo od svega trebala pitati Boga, „Da li je to Tvoja volja, Oče? Bit ću otvoren primiti tvoj odgovor.‟ I
ako jeste otvoreni, i ako ne ispuštate tu misao van iz svog uma, zato jer se nadate da bi to trebalo biti na
određen način, ako ste spremni prihvatiti Božji odgovor da bude suprotan od onoga što želite, tada ćete ga i
primiti. To je jedini ispravan način. Gdje je problem?
PITANJE: Zato jer ako dobijem odgovor od Boga koji je suprotan mojoj želji, kako se to onda
uklapa s učenjima „podupri svoj zahtjev‟, itd?
ODGOVOR: Ali tvoj zahtjev ne bi trebao biti ono što je protiv Božje volje. I prije svega ja vas učim
kako da sve vrijeme i u svim stvarima naučite biti otvoreni Božjoj volji. Jedino tako možete naučiti da stavite
svoju volju sa strane. Ako stavljate Božju volju prvu, ako ne volite sebe više nego što volite Boga, kada
to naučite, uvijek ćete biti sposobni primiti odgovor. I kada ga primite, tada možete, kako kažeš,
poduprijeti svoj zahtjev. Da li je to odgovorilo na tvoje pitanje?
PITANJE: To je odgovorilo na moju ideju i ja te razumijem i znam na što misliš, ali to još uvijek nije
odgovorilo na ono što mislim, zato jer drugo duhovno usmjerenje ide baš u tome smjeru „podupiranja svog
zahtjeva‟, za koji neka osoba misli da ga želi.
ODGOVOR: Ne, uvijek prvo trebate uspostaviti Božju volju. I smjer na koji misliš također ima taj
smisao. Ali možda, nije dovoljno naglašeno znati kako: kako prvo primiti Božju volju, i kako postići to da
stavite svoju vlastitu volju sa strane. Tada, bilo da je to u skladu s vašom voljom ili ne, možete poduprijeti
svoj zahtjev, u skladu s Njegovom voljom. Bilo je također rečeno i na ovaj način, u tom smjeru, ali možda
niste dovoljno naučili kako zaboraviti svoj vlastiti ego i njegove želje.
PITANJE: Zašto u ljudima postoji poriv da tragaju za duhovnim životom?
ODGOVOR: Zato jer se Više ja, ili božanska iskra nalazi u svima vama, i ta vas božanska iskra
potiče baš u tom smjeru. Što je niži vaš razvoj, veći broj slojeva Nižeg ja prekriva Više ja, i to je više taj
poriv prekriven i on prestaje postojati. Ali kada dosegnete određeni razvoj, želja Višeg ja vas tjera naprijed. I
opet vas neki glasovi vašeg Nižeg ja pokušavaju držati podalje od vašeg Višeg ja. To je borba koju svatko
od vas mora izvršiti unutar sebe. I što je viši vaš razvoj, to morate postajati nesretniji ako ne slijedite
glas vašeg Višeg ja, ili u tom slučaju, glasove božanske iskre koji vas inspiriraju.
 7

Ti viši duhovi mogu biti oko vas samo zbog toga što se vaše Više ja dovoljno oslobodilo, barem do
nekog stupnja. Ako ne marite za te glasove, ako dopustite drugim shvaćanjima, kakvi god oni mogli biti, da
stoje na vašem putu, morate postati nesretni. Osjećat ćete se frustrirano i nećete imati miran um. Ako
izaberete slijediti ove glasove, i ako ste odlučili kročiti ovim Putem i ostati na njemu bez obzira na bilo što, i
ako tako nastavite ići, sreća mora slijediti, korak po korak. U mjeri u kojoj se borite za vaš put prema gore,
u toj mjeri sreća mora biti vaša. Ali to je uvijek božanska iskra, vaše Više ja koje vas potiče, i nećete naći
mir prije nego što pronađete ono što ste vam je predodređeno da nađete. Onaj koji kuca će ući; onaj koji
traži će naći.
PITANJE: U pokušajima da razdvojimo Više ja od Nižeg ja da bismo uistinu upoznali sebe,
ponekad se dogodi da pobrkamo dio Višeg ja s Nižim ja i obrnuto. Postoji li ikakav znak koji nam može
pomoći da to shvatimo i da povučemo jasnu granicu između njih?
ODGOVOR: Da postoji, ali neću za to sada imati vremena. U stvari, to bi pokrilo cijelo jedno
predavanje. I jedan od sljedećih puta, imat ću predavanje o toj temi. I to će predavanje biti kompliment, da
tako kažem, onim prijašnjima o psihološkom ustrojstvu ljudske duše. Također će biti vrlo važno za vaše
psihologe, analitičare i psihijatre da to shvate. U mojem zadnjem predavanju sam govorio o Višem ja,
Nižem ja i maski, a možda ću u sljedećem predavanju govoriti kako strujanja Višeg ja izlaze na vidjelo,
prodiru kroz Niže ja i na nekim mjestima, ako mogu upotrijebiti tu riječ, prolaze kroz Niže ja čisti i
neoslabljeni; dok na drugim mjestima – ako to vizualizirate, kao što sam vas to zamolio – ta strujanja Višeg
ja mogu biti izmijenjena, stavljena u pogrešne kanale Nižeg ja kroz određene pogreške koje nastanjuju vaše
Niže ja. Opširnije ću govoriti o tome kako to djeluje, neki drugi put.
PITANJE: Postoji li veza između snova koje imamo dok spavamo i sanjarenja?
ODGOVOR: Može postojati u određenom smislu. Vaša sanjarenja mogu širiti svjetlo na određene
psihološke činjenice, koje su prisutne unutar pojedinaca. Ovo tvoje pitanje me dovodi do savjeta koji vam
želim dati; ovo je dobra prilika za to, u općem predavanju, kada ga svi moji prijatelji s kojima osobno radim,
kao i moji prijatelji van zemlje, mogu istovremeno čuti. Predložio bih svima vama, koji sa mnom osobno
rade, da zapišete svoje sanjarije i njihov sadržaj u svoje bilježnice. Donesite ih na svoje osobne seanse, ili
oni koji su izvan zemlje neka ih zapišu u svoj mjesečni protokol. Zato jer kao što si to ispravno rekao,
postoji veza. Snovi pokazuju vašu podsvijest, dok sanjarenje također širi svjetlo na vaše podsvjesne želje
na nešto drugačiji način, kao i na druge značajke vašeg unutarnjeg ustrojstva. Tako da može biti vrlo
korisno za vaš napredak da razmotrite svojstva i osobine vaših sanjarenja. Molim sve vas da uključite ovo
u različite zadatke koje sam vam dao.
PITANJE: Hoće li sljedeće predavanje biti na engleskom?
ODGOVOR: Da, sva će predavanja od sada biti na engleskom, osim nekih određenih privatnih
predavanja.
PITANJE: Imam pitanje koje vjerojatno zahtjeva vrlo dug odgovor. U vezi je s razdaljinama i
geografskim mjerenjem. Da li se duhovni svijet u kojem jesi i u kojem živiš, također pruža do vrlo dalekih
zvijezda, Mliječne Staze, itd?
ODGOVOR: Da, do svega. On je svemir.
PITANJE: Ti možeš s lakoćom putovati, drugim riječima, u bilo koji prostor u svemiru?
ODGOVOR: Prostor nije prepreka.
PITANJE: Ali, razdaljina mora postojati na neki način?
ODGOVOR: Razdaljina tamo postoji samo s ljudskog gledišta. Znam da vam je to nemoguće
zamisliti.
PITANJE: Znači da dva milijuna svjetlosnih godina za tebe ne predstavlja nikakvo mjerilo?
ODGOVOR: Ne. I po istom principu, pretpostavimo: ja sam sada ovdje i ako mislim da želim biti u
Švicarskoj, u istoj minuti sam tamo, ako to želim. U sljedećoj minuti, ili u pola minute, ili u djeliću minute –
 8

mi nemamo ta mjerila – ali mjereno na vaš način prostora i vremena, ja ću se vratiti nazad. Za mene ne
postoji razdaljina, ako nema duhovne razdaljine. Dok, odlazak odavde do vrata može biti nepremostiva
razdaljina za duha.
PITANJE: Zbog gustoće medija?
ODGOVOR: Duhovni stav, to je razdaljina.
PITANJE: Drugim riječima, za tebe je biti na Ras Algethu ili na bilo kojoj od velikih zvijezda isto kao
putovanje odavde do onoga što mi zovemo kratka razdaljina?
ODGOVOR: To nema veze. U duhovnom svijetu ne postoji mjerilo vremena i prostora, kao što
to vi imate na Zemlji. Mjerila koja mi imamo su čisto pojedinačna, duhovna i psihološka. Sada, nemojte
misliti kada kažem „psihološka‟ da je to tek puka ideja. To je činjenica. Recimo, da duh koji je dosegao
određeni razvoj, ima na raspolaganju cijeli svemir do one sfere do koje je došao. Više ne može doći prije
nego što dosegne određeni razvoj.
PITANJE: Drugim riječima, niže razvijeni duh to ne može napraviti?
ODGOVOR: O, ne, njemu je dostupno samo ono što se nalazi unutar sfere njegovog razvoja, ili
niže. Tamo je on slobodan.
PITANJE: Da li bi rekao da je to poput čitanja knjige koja nas vraća mnogo milijuna godina unazad,
baš kao što i misao nosi duh tamo gdje god on zamisli da želi biti?
ODGOVOR: Da. Ali to nije samo ideja, to je stvarno tako.
PITANJE: Ali ljudski um to ne može zamisliti.
ODGOVOR: Ne, shvaćam da je vama gotovo nemoguće išta zamisliti, ukoliko to ne možete osjetiti.
Ponekad to možete kroz meditaciju. Ali tada ćete shvatiti da ne možete izraziti vaše znanje drugima.
S tim ću se, moji prijatelji, vratiti u svoj svijet. I ostavit ću vam Božje blagoslove. Budite u miru.
Bog je s vama.
 1

Pathwork lecture broj 16

8. studenog 1957. godine

DUHOVNA HRANA, SNAGA VOLJE I BOŢJA VOLJA

Pozdravi u ime Gospodnje. Blagoslovljen je ovaj sat, blagoslovljeni ste svi vi, moji prijatelji. Ponovo
imam zadovoljstvo poželjeti dobrodošlicu nekim novim prijateljima ovdje večeras, a svima vama želim reći:
samo se prepustite. Nemojte za vrijeme ovog sata razmišljati niti o jednoj od vaših sumnji. Samo dopustite
vašoj duši da govori i da vam da odgovore. To se može dogoditi, ako ste otvoreni. Nije iznenađujuće da
osoba, koja se prvi put susrela s ovim fenomenom – da je duh uistinu sposoban govoriti kroz ljudsko biće
– nije to u mogućnosti spremno prihvatiti. Međutim, mnoge stvari su moguće o kojima vi još ništa ne
znate. Stoga, samo budite otvoreni i čekajte. I na kraju ćete vidjeti da to ne samo da i je tako, već da i
postoji toliko mnogo više toga o čemu trenutno niti ne bi mogli sanjati. Vi ne samo da ćete biti sposobni
sve to intelektualno prihvatiti, već ćete to stvarno i iskusiti! I to ne samo stvari koje nemaju ništa osobno
zajedničkog s vama, već će se vaši životi promijeniti, kada upoznate određene istine. To će vašim životima
dati smjer i svrhu, dok vi sada često ne znate o čemu se radi ovaj život i zašto morate prolaziti kroz toliko
mnogo poteškoća i toliko mnogo kušnji. Ali ipak u svemu tome postoji smisao. A također – i to je
usmjereno svim mojim novim prijateljima – opustite se, razmrsite svoje čvorove i budite otvoreni. I ponovo
ćete primiti odgovore, kao što ste ih primili toliko mnogo puta u prošlosti.
Ljudski problemi se toliko često bave s njihovim dnevnim kruhom i s materijalnim pitanjima. A
koliko god taj dnevni kruh moţe biti vaţan, to je tek od sekundarne vaţnosti u usporedbi s duhovnim
dnevnim kruhom koji ljudi trebaju. Uokolo se mnogo govori o važnosti pravilne prehrane, vitamina,
minerala, proteina i dijeta. O, uistinu je dobro da je čovječanstvo započelo otkrivati ponešto o tim
činjenicama. Ali mi duhovi, vidimo toliko ogromno nesuglasje između materijalne hrane i nedostatka one
duhovne. Ova zadnja je u svakom pogledu podjednako važna kao i ona prva. Mi vidimo duhovno
pothranjene, neishranjene ljude; toliki mnogi pate od pomanjkanja duhovnih vitamina. Duša, ili duh, toliko
silno trebaju hranu, često da osoba toga niti nije svjesna. I jedino ako nabavite, uzmete i probavite tu
hranu, automatski ste se pobrinuli i za sve vaše druge potrebe, uključujući tu i vaš materijalni dnevni
kruh. Kada je vaš duh izgladnjen to mora imati svoje posljedice.
Ista se stvar odnosi i na higijenu. Čovječanstvo je napravilo veliki napredak u smjeru fizičke
higijene. Danas se ljudi svakodnevno kupaju i tuširaju i odrţavaju svoja tijela čistima. Istovremeno,
toliko mnogo nehigijenskih duša šeće okolo. Sada se moţete pitati kako moţete postići to čišćenje duše
ili hranjenje duha. Što praktički morate napraviti? Duhovno hranjenje je pravilno unošenje duhovnih
istina; čak su i ponavljanja vaţna! A također i duhovnih zakona i životnih nazora s duhovnog gledišta, koji
su često oprečni vašem materijalnom gledištu, tako da će se jedan dan vaši nazori promijeniti u skladu s
tim. To duhovno hranjenje mora postati vaša stalna navika, jer nije moguće da ţivite bez toga neko
dugo vrijeme. Ali vi ste se toliko navikli na to, upravo poput osobe koja se navikla na jedenje pogrešne
vrste hrane, koja ju ne opskrbljuje s bitnim faktorima koje njeno tijelo treba da bi ostalo snažno i krepko. Vi
se možete poprilično dugo kretati u tom smjeru, bez da ikad povežete uzrok i posljedice. Fizički pothranjena
osoba će se žaliti zbog umora, slabosti ili drugih fizičkih simptoma, a bez da razmišlja o stvarnom razlogu.
A ista se stvar odnosi i na duhovno pothranjenu osobu; njeni emocionalni problemi, nedostatak
unutarnjeg mira i svi drugi simptomi tog pomanjkanja su rijetko svjesno povezani s uzrokom svega
toga.
Duhovna hrana vam ne dolazi sama od sebe. Vi morate izaći van i dohvatiti ju, na isti način na koji
morate doći i do svoje fizičke hrane. Vi morate zaraditi svoj kruh, vi se morate pomučiti da biste ga
osigurali, kupili, pripravili i pojeli. To je podjednako točno što se tiče vašeg duhovno kruha, isto kao i vašeg
fizičkog kruha. Vi zarađujete svoj duhovni kruh svojom iskrenom ţeljom da ga primite. Vi pripravljate
vašu duhovnu hranu tražeći pravilan izvor za vas, na način da prolazite kroz određenu količinu truda i muka
da biste ju dobili. I vi ju probavljate na način da do kraju promislite za sebe ono što ste pročitali ili čuli, da
 2

meditirate o tome i da to na neki način pokušate primijeniti na sebe, tako da se nešto unutar vas promijeni
na bolje. Stoga je duhovna hrana, djelomično slušanje predavanja, čitanje prikladne literature, a
također i razgovaranje o ovoj temi s ljudima koji o njoj znaju više od vas. A, s druge strane, duhovna
hrana je također molitva i meditacija na pravilan način. I ovdje je ponovo potrebna borba u vama da
biste prevladali otpor. Uvijek će postojati glas koji govori, “Ja sam preumoran. Ne da mi se; nije važno ako
ja to danas ne učinim. Kakve to ima veze? Zašto bi Bog mario za to ako Mu se danas molim?” Ne, Bog ne
mari za to, moji prijatelji. Ali vaša duša i duh će biti izgladnjeli. Jer otvarajući se svaki dan, vi primate
snagu i svjetlo koji vas odrţavaju i koji vas vode u pravilnom smjeru.
Čišćenje duše, koje je podjednako važno, ako na neki način nije čak i važnije, trebali biste raditi na
ovaj način: mnogo puta niste svjesni određenih mana, a također i stavova, mišljenja i emocionalnih
reakcija. Ljudi sa sobom nose mnoga od tih usmjerenja sve od ranih godina, zbog nekog utjecaja u njihovoj
okolini, a također i zbog određenih događaja u njihovim životima. Ti stavovi su mogli, ali i nisu morali biti
opravdani u tom prošlom vremenu. Ali oni su sada potpuno zastarjeli i poprilično su štetni. Ali ljudi, koji
nisu svjesni postojanja tih starih reakcija i njihove štetnosti, i dalje ih nesvjesno nose sa sobom i još uvijek
reagiraju zbog njih ne određeni način. Stoga, morate ispitati sami sebe što uistinu mislite, osjećate i
ţelite. Tako dobro uočavate vaša emocionalna usmjerenja i strujanja. Na taj način, ponovo ih ispitujući, vi
možete izgurati van ono za što više nema mjesta u vama i u skladu s tim promijeniti vaša strujanja. Tako vi
uvodite red u vašu dušu. Na taj ćete način biti sposobni promijeniti smjer vaše volje tamo gdje je to
potrebno. Vi čak možete i promijeniti svoje želje nakon što to napravite. Jedino kada to svjesno činite,
možete ustvrditi te različite osjećaje, želje, stavove, itd. Tada ćete biti sposobni, s duhovnom hranom koju
uzimate izvana, vidjeti da li su te sklonosti u skladu s duhovnim zakonima. Tako ćete vidjeti da li ste
prekršili neki duhovni zakon u prošlosti, potpuno nesvjesno svojim pogrešnim unutarnjim usmjerenjem.
Kada se te nesvjesne sklonosti nalaze u vama, one čine veliku količinu štete, stvaraju sukobe i nered u
vama. To predstavlja neočišćenu ili “nehigijensku” dušu. To je način na koji mi to vidimo. U duši postoji
toliko toga, čemu tamo nije mjesto, a što trebate isprati – ili izbaciti van. Stoga, očistite vaše duše, kao što
čistite i vaša tijela. I to trebate činiti svakodnevno. Svaki dan vi trebate procijeniti vaš dan i ispitati vaše
vlastite reakcije prema različitim događajima koji su se dogodili tokom dana. To je jedini način na koji
moţete pročistiti vaše duhove i duše. Jedino ćete na taj način biti otvoreni i prijemljivi za pravilnu hranu,
tako da možete svakodnevno duhovno rasti. S takvim stavom, što god da se dogodi, neće vas nikada
deprimirati. Ne, moji prijatelji, to je istina. Čak i neugodne stvari u ţivotu neće imati snagu da vas sruše.
Jer ćete vi tako biti sposobni naučiti više o sebi, o duhovnom zakonu, božanskoj istini, o tome što još imate
za postići, kao i o onome što ste već postigli. Vaši vlastiti neuspjesi, koji su neizbjeţni, dat će vam
snagu, umjesto slabosti, kada svakodnevno promatrate sebe na takav način i ako razmotrite vaše
neuspjehe sa stavom, “što mogu naučiti o njima? Što mi pokazuje to gdje se još uvijek moram truditi
raditi na samopročišćenju?” Sve što se događa u vašim životima nije samo po sebi dobro ili loše.
Nemojte vjerovati u taj krivi zaključak. Najbolje stvari koje vam se mogu dogoditi, vama mogu izgledati
poput katastrofe u tom trenutku. A one bi i bile katastrofa ako imate pogrešan stav. A događaj koji vam
izgleda vrlo sretan moţe ispasti vrlo nekoristan, ako ne naučite vašu duhovnu lekciju od njega. Tako da
sve što vam se događa moţe biti dobro, ako vi to učinite takvim i ako to upotrebljavate s duhovnog
gledišta. Ako vi učite iz toga, tako da možete nastaviti duhovno rasti – pa tako izrasti u sreću! To je jedini
način na koji moţete upravljati svojim ţivotima, umjesto da budete njegov rob i da on upravlja vama.
To je u vašoj moći. Ona je u vašim rukama, ako to iskoristite. Ali vi ju često ne želite upotrijebiti. Ne, vama
izgleda toliko mnogo lakše da se predate tom depresivnom ili beznadnom raspoloženju, jer vam ono
dozvoljava da budete pasivni i da – svjesno ili nesvjesno – okrivljujete neku sudbinu, prilike ili druge ljude
za ono što vam se dogodilo. Ne, moji prijatelji, na taj način vi uistinu iz sebe stvarate robove. Na taj
način činite sebe ovisnima o vanjskim događajima nad kojima uistinu nemate nikakvu kontrolu. Umjesto
toga kaţite sami sebi: “Ako mi se dogodi išta neugodno, odgovor za to mora biti u meni; korijeni i
uzroci, isto kao i rješenje.” U tom se slučaju molite Bogu da vam pomogne pronaći odgovor i imajte
apsolutnu volju pogledati sebe jasno u lice. Ako to napravite, ako prevladate prvi otpor prema tome – a
to i jest teško samo u prvom trenutku – neizbjeţno ćete dobit odgovor, kao što sunce slijedi nakon kiše,
kao što ţivot mora slijediti nakon smrti. I to će donijeti veliku sreću u vaše duše. Sreću koju nikada do
sada niste poznavali. Zato jer ne postoji niti jedna druga sreća koja se može uspoređivati s onom kada
 3

pokorite sami sebe i kada odlučite, “Ja više nisam rob. Od sada ja upravljam svojim životom. Da bi bio
sposoban to učiniti, prije svega se moram suočiti s onim u sebi što mi se ne mora sviđati ili s onim što mi
nije ugodno.” To je jednostavno i jedino je teško u prvom trenu odluke, sve dok ju ne izvršite do kraja.
Ljudi imaju puno veću moć nego što shvaćaju. Snaga volje koja leži obuhvaćena unutar vas je
nešto što vi ne shvaćate, moji prijatelji. Nitko od vas. Budući da snaga volje ima veliku važnost u vašim
životima, sada bih želio govoriti o toj temi: kao prvo želim reći: ne postoji niti jedna živa osoba koja nema
snagu volje. Takva ne postoji. I tko god kaţe, “Ja sam slab, ja nema snagu volje”, zavarava sam sebe,
zato jer mu izgleda mnogo lakše da se njime upravlja, umjesto da on upravlja svojim ţivotom i
preuzme odgovornost na svoja pleća u pogledu svega u vezi sa svojim ţivotom. To je samo pitanje
razvijanja snage volje. Sljedeće pitanje je u kojem smjeru bi se ta snaga volje trebala razviti. Jer svi vi koji
kažete da nemate nikakvu snagu volje, vi stalno koristite tu snagu volje bez da shvaćate da to činite. Vi to
činite podsvjesno i vi to često činite u pogrešnom smjeru, zbog toga što ju koristite nesvjesno umjesto
svjesno. Postoje mnogi ljudi koji ispravno govore da što god neka osoba uistinu ţeli postići, da ona to i
moţe postići. Manje više je to istina. Ali da li je ono što vi želite uistinu i najbolja stvar za vas, je drugo
pitanje. Stoga, vi sami morate ispitati moć upravljanja vašom voljom, ako iznad svega ţelite duhovno
rasti i doći bliţe Bogu. To ispitivanje morate provesti u svjetlu duhovnog zakona i istine. Prije nekog
vremena sam spomenuo da postoje strujanja koja dolaze iz višeg Ja koja su često iskrivljena od strane
nižeg Ja. Obećao sam vam da ću o tome izričitije govoriti. Sada ovdje imam dobar primjer, zato jer je
snaga volje sama po sebi najvrijednija imovina, jer bez nje uistinu nikada ne bi moglo doći do bilo
kakvog duhovnog napretka. Stoga, snaga volje dolazi iz višeg Ja i ona će ostati čisto strujanje svjetla i
čiste snage tako dugo dok ju koristite za duhovne svrhe, za duhovni razvoj, za Boga, s Bogom i u Bogu.
Onog trenutka kada ju svjesna volja upotrijebi u pogrešnom smjeru, ona biva iskrivljena od strane nižeg Ja i
postaje nečista sila. Uzmimo, na primjer, kriminalca. On upotrebljava svoju snagu volje vrlo očigledno i
uočljivo u pogrešnom smjeru. On ţeli da bude po njegovoj volji pod svaku cijenu. Za njega zadovoljenje
njegovih osobnih želja stoji toliko mnogo na najistaknutijem mjestu da je on čak voljan naštetiti drugim
ljudima da bi postigao svoj cilj – ego. Više razvijena osoba neće djelovati na taj način jer ona zna da je
zločin grijeh. Ali ipak i ona također može upotrijebiti svoju snagu volje u pogrešnom smjeru, iako
nesvjesno, i naravno, ne u djelima koja očigledno štete drugim ljudima, već u osjećajima i unutarnjim
reakcijama koji također stavljaju zadovoljenje ega na najistaknutije mjesto. To je kršenje zakona koje ima
svoje posljedice u unutarnjem neskladu i/ili vanjskim sukobima. Ta cijela procedura ostaje u podsvijesti,
zato jer ta osoba nekako zna da je ono što želi pogrešno, ali se ipak tog još nije spremna odreći i ona to
ipak želi. Stoga, snaga volje nastavlja teći u pogrešnom smjeru bez da je ta osoba svjesna toga. To je
često vrlo vaţan faktor emocionalno poremećene osobe. Sve to se ne tiče kriminala ili grijeha u njihovom
široko shvaćenom značenju. Jer postoji grijeh i grijeh. To je samo pitanje stupnja. Sve što se udaljava
od duhovnog zakona je grijeh – ili neznanje, ako tako ţelite. I jedno i drugo je isto. Sada, osoba često
nešto silno želi, a što nije u sukobu s priznatim grijehom i što čak niti ne mora kršiti priznate standarde etike
vašeg društva. Ali ipak, ono što ona ţeli moţe biti pogrešno za nju i za njen ţivot. To može biti ispravno
za neku drugu osobu. Zato jer grijeh, ili kršenje duhovnog zakona, nije samo nešto što je općenito jednako
uspostavljeno za sve ljude, već je to također i nešto vrlo osobno što se iskrivljava kod svakog pojedinca.
Jer za jednu osobu postati piscem može biti njena sudbina, jer na taj način ona može najbolje ispuniti
zadatke koje bi trebala ispuniti u ovom životu. A neka druga osoba, ako postane pisac, moţe zanemariti
zadatak koji je uistinu došla ispuniti. Ne možete reći da postati pisac predstavlja grijeh, ali ipak za neku
osobitu osobu, to može biti pogrešna stvar za napraviti. Ako ona slijepo koristi svoju snagu volje, ona će i
postati pisac, ali neće biti sretna, zato jer vi jedino moţete biti sretni ako ispunjavate u skladu sa
zadatkom koji ste prihvatili u ovoj inkarnaciji. A svatko ima svoj zadatak, moji prijatelji, svatko! Gdje
god stojite, imate zadatak. Bilo da li imate obitelj ili bilo da li živite potpuno sami. Ali nemojte gledati toliko
daleko u pronalaženju tog zadatka. Čak niti nemojte prvo misliti na druge ljude kojima možete željeti
pomoći. Vi ćete također biti sposobni i to učiniti, zasigurno, ali jedino nakon što prvo pronađete sami
sebe. Prije nego što moţete ispuniti zadatak s drugim ljudima, vi prvo morate ispuniti onaj unutar
sebe. To znači da morate steći duhovni razvoj, pročišćenje i potpuno samopoznavanje, koliko je god to
najviše moguće u skladu s vašom snagom i razvojem. Kada to činite, nalazite se na ispravnom putu i vi
već ispunjavate dio vašeg zadatka, bez obzira kakav moţe biti ostatak tog zadatka. Ali ako započnete
 4

sa sobom, ostatak će vam doći bez da ćete morati pomaći prstom. U to sam siguran. Ali započnite sa
sobom.
Vraćamo se nazad na pitanje snage volje: najvaţnija stvar pri korištenju snage volje u
ispravnom smjeru je da osoba prije svega kaţe: “Jednom i zauvijek, kakva god se volja nalazi u meni,
upotrebljavat ću ju u skladu s Boţjom voljom.” Kada to činite, moji prijatelji, snaga volje koja je već živa u
vama, često će uzeti promijenjeni smjer, i čak i ako vam se to na početku ne mora sviđati, vi ćete morati
postati sretni, zato jer Bog zna bolje od vas što je najbolje za vas i što vas najviše usrećuje. Samo
odjednom će svi vaši problemi nestati, to vam mogu obećati. A za one, čija je snaga volje još bila
umrtvljena u velikoj mjeri, iznenada će ona grunuti kroz vas s čistom snagom za koju nikada niste niti
pretpostavljali da postoji u vama. Sav umor, slabost i zasićenost – oni psihički, ili oni emocionalni – nestat
će, kao da ih nikada niti niste poznavali. Ako vi to uistinu mislite, tada to iskreno znači da ste stavili
Boţju volju iznad svega ostalog. Ako ste mu obećali i održali to obećanje. Ako kaţete i ţivite: “Kakvu god
snagu volje imam, upotrebljavam svoju volju u skladu s Tvojom voljom.” To je početak promjene na
bolje u vašim ţivotima. To je temelj. Kada to imate na umu i kada to činite usprkos činjenici da vam često
vaša volja izgleda toliko mnogo zamamnija; kada si želite reći: “zašto bi Bog imao išta protiv toga da ja
činim to i to? To je tako mala stvar, koja ne može napraviti nikakvu štetu i koja nikako ne može dovesti do
ikakve promjene”, a tada, naravno, vi čak niti ne želite čekati i otkriti odgovor, zbog toga što ste već
prihvatili odgovor koji vam se najviše sviđa. I tako ste stavili svoju volju iznad Boţje volje. Ne postoje
male i velike stvari, moji prijatelji. Jer ono što vama izgleda ogromno, može biti vrlo mala apsolutna
istina. I obrnuto. Najmanja stvar može biti sredstvo za postizanje cilja prema onoj najvećoj i najvažnijoj.
Najmanja stvar može biti vrlo značajan simptom, ključ za sve vaše probleme. Nemojte ju previdjeti. Nemojte
ju umanjivati. I imajte povjerenje da ono što Bog želi za vas mora biti bolje od vaše kratkovidnosti, pa čak i
ako to znači neku malu žrtvu na početku. Kada uistinu i istinski stavite svoj ţivot u Boţje ruke, ako Mu se
predate, vi morate postati sretni. Jednostavno ne postoji niti jedna druga mogućnost. To je jedina moguća
posljedica. Ali ona često vodi kroz vrata koja vam trenutno izgledaju kao vaša žrtva, kada je vaše
promatranje još uvijek pomućeno. Ali nakon toga vi nećete biti sposobni razumjeti sami sebe: ono što vam
je izgledalo toliko važno i toliko privlačno – ili toliko teško za napraviti, toliko teško za odreći se, kasnije će
vam izgledati kao teret koji uokolo nosite, a što uistinu i jest! Jer sve što vas razdvaja od Boga jest teret.
Sve, moji prijatelji.
I kada mobilizirate vašu snagu volje, da ju prije svega koristite u skladu s Boţjom voljom, imat
ćete pravilnu mješavinu aktivnosti i pasivnosti; inicijative i uzdrţanosti. Gdje god je ispravno da koristite
snagu, da se borite, prevladavate i budete aktivni, bit ćete dovoljno snažni da to i učinite; imat ćete potporu
Božjeg duhovnog svijeta i njihovu pomoć. I kad god će biti ispravno za vas da se prepustite toku i da ne
tečete protiv njega, pronaći ćete mir u tome. Jer će u tom trenutku i toj situaciji ispravna stvar biti da budete
pasivni.
I nemojte me pitati “kako bih ja trebao znati što Bog želi? Koja je Njegova volja? I kada da se borim
i budem aktivan, a kada pasivan?” Kada uistinu to ţelite znati, imat ćete odgovor. Ako uistinu ţelite
znati, uzet ćete si vremena da odete u meditaciju o toj određenoj temi i upitate Boga. I on će vam
pokazati odgovor; On to moţe učiniti na mnogo, mnogo načina. Mnogo puta sam vam govorio kako, pa
ne moram to ponavljati. Problem nije taj da vi ne znate koja je Božja volja. Problem samo ostaje da li vi
uistinu želite znati Njegovu volju; da li ste odlučili da ćete ispuniti Njegovu želju, čak i protiv svog
očiglednog interesa, kao što je to ovaj sadašnji mali trenutak! Ako ispunite te uvjete, morate dobiti
odgovor. A mi uvijek iznova uočavamo da vi sve vrijeme dobivate odgovore na vaše molitve i pitanja u
pogledu toga kakva može biti Božja volja, ali da ih vi često ne želite vidjeti. Vi namjerno drţite vaše oči
zatvorenima. Moji prijatelji, jedino je prvi put to toliko teško za napraviti; uistinu predati vaš život Bogu, sa
svim njegovim dubljim značenjem. Jednom kada to učinite i doţivite mir i radost, to vam više nikada
neće biti teško. Jer ćete tada uspostaviti svoje povjerenje. A zašto je toliko teško to napraviti prvi put?
Zato jer u vama još uvijek vreba sumnja: “možda me Božja volja čini nesretnim.” Ako iskreno iskušate sami
sebe, otkrit ćete da je to objašnjenje zašto oklijevate do kraja izvršiti ovu jednostavnu proceduru. Za sve
postoji ključ. A sada sam, moji dragi, spreman za vaša pitanja.
PITANJE: Pitao sam se da li bi nam rekao da li postoji ikakav svjesni život na drugim planetima?
 5

ODGOVOR: Da, uistinu postoji. Svaki planet, zvijezda, itd. je sfera gdje postoji duhovni ţivot. To
su mnoge sfere o kojima govorimo.
PITANJE: Ali mislio sam na organska svjesna bića?
ODGOVOR: Duhovno biće je također organsko, zato jer svi organi postoje u blještavoj tvari. A
zasigurno postoji i svjesnost! Ali ne postoji ţivot poput ovog vašeg materijalnog. Materija je upravo
različita, različite je gustoće. Ti se duhovi, naravno, mogu materijalizirati. Mi to možemo, a to smo i činili
pod određenim uvjetima. Ako se to dogodi, vi biste mislili da je takav materijalizirani duh od krvi i mesa. Ali
ţivot na drugim planetima nije točno u vašem materijalnom obliku. Ali se blještava materija uvelike
razlikuje. Ono što za vas moţe biti blještava materija koju ne moţete zapaziti vašim očima, je za nas
također gusta materija drugačijeg pulsiranja i tipa. S druge strane, sile tame: njihova materija je toliko
gruba, toliko mnogo grublja čak i od vaše materije, da ju vi također ne moţete vidjeti. Ona nije
blještava, već upravo suprotno, pregruba za vas da biste ju uočili. Vi mislite da je sav ţivot u onkraj
profinjena materija, ali to nije tako. Svaka razlika u stupnju gustoće je automatski nevidljiva za duhove
koji su naviknuti na drugo pulsiranje, osim ako duhovi nisu toliko visoko razvijeni da imaju moć
usredotočiti svoj pogled na različite stupnjeve gustoće. Ukoliko ne dođe do materijalizacije vi ne
moţete vidjeti teksturu materije koja postoji u drugim sferama.
PITANJE: Ako postoji nenadani osjećaj sreće u nama ili povremeni ugodan miris, da li to znači da
se uokolo nas nalaze skladni duhovi?
ODGOVOR: Točno. Kada ti skladni duhovi mogu doći toliko jako blizu vas, to mora značiti da za to
također postoji razlog. Na primjer, unutarnja pobjeda. Jer ništa se ne događa bez uzroka i posljedice.
Opaţanje mirisa predstavlja još više, to je duhovno iskustvo koje je znak. Taj vam je znak dan kao
ohrabrenje da nastavite tim putem; ili to može bito podsjetnik da krenete ovim putem. To je, u bilo kojem
slučaju, znak milosti. On znači pomoć i snagu, da bi vam olakšao sljedeću pobjedu.
PITANJE: Baš sam se pitao da li sam duhovno napredovao?
ODGOVOR: Treba mi malo vremena…Da, uistinu jesi, moj prijatelju. Ali u tebi postoje neki faktori
kojih još nisi svjestan i koji trebaju ponovno preispitivanje s tvoje strane. I kada to napraviš, otkrit ćeš
stupanj svog duhovnog razvoja toliko jasno da nikada to više nećeš morati pitati, zato jer ćeš riješiti sve
svoje probleme. A tamo gdje još nisi razriješio te probleme, to znači da postoje neki faktori, kao što sam
rekao, koje nisi prepoznao i ispitao u pravilnom svjetlu. Ali tvoja volja da se duhovno razviješ, tvoja potraga
za tim, je prekrasna stvar koja ti je omogućila da dođeš toliko daleko, tako da čak možeš biti u poziciji
slušati što ti imam reći. Da li razumiješ? (Da, puno ti hvala.)
PITANJE: Da li je zamislivo da ljudsko biće može napraviti iskrenu grešku prema Božjoj volji?
ODGOVOR: Da, ono to može, privremeno, ali ne i kada dođe u stanje koje sam spomenuo.
Zasigurno, ljudi koji ne dobivaju pravilnu duhovnu hranu, mogu ipak imati dobru volju da slijede Božju volju.
Ali oni ne znaju kako ju otkriti, ili nemaju strpljenja čekati Njegov odgovor. Ili ne shvaćaju da zapravo
postoji odgovor koji im predstoji. Tako da mogu napraviti pogrešku. Ali kada vi, moji prijatelji, koji slušate
ova predavanja (ili ih čitate), imate potrebne uvjete da na ispravan način otkrijete božju volju, vi tako imate
puno veću odgovornost i ne možete a da ne uspijete, ako ste uistinu otvoreni primiti Božju volju. Biti uistinu
otvoren, znači da ste unaprijed spremni čuti ono što vam se najmanje sviđa. Kada ste tako otvoreni i
tako stavljate vašu sudbinu i vaš život u Božje ruke, tada ćete dobiti odgovor. U to nema sumnje. Odgovor
ćete dobiti na mnoge načine. I tada više nikada nećete napraviti grešku. Zato jer možete pitati dva, tri, ili
četiri puta, ako niste sigurni da je prvi put to zapravo bio odgovor, a ne, možda, podudarnost. I odgovor će
vam uvijek iznova doći, ali možda na različite načine. Kroz drugu osobu, kroz znak, kroz nešto što se
događa, kroz glas u vama, ili moţda kroz san. Kroz vaš vlastiti osjećaj prosvjetljenja. To je duboko
znanje da vas ništa ne može potresti. Odgovor ćete dobiti na mnogo načina. Naravno da ćete napraviti
grešku, ako površno to napravite. Ako razmišljate o tome jako površno, i onda čak niti uistinu ne pričekate
odgovor. Ali ako to iskreno napravite i ako se otvorite i uvijek iznova upitate i pričekate odgovor,
nećete napraviti nikakvu grešku.
 6

PITANJE: Možemo li se sjećati našeg sadašnjeg identiteta u budućem životu i da li ćemo raditi na
našim starim problemima?
ODGOVOR: Da li ćete se sjećati vašeg sadašnjeg ţivota u onom sljedećem, jako ovisi o vama
samima. To je, uistinu, činjenica, da će se u vremenima koja dolaze, kada će se duhovna volja još mnogo
više razviti, mnogi ljudi biti sposobni sjećati svojih prošlih ţivota, a koji do tada nisu bili sposobni to
učiniti. Ali neće svi od njih biti sposobni to učiniti. Vidite, danas postoje ljudi koji mogu kroz svoj razvoj
pamtiti nešto od prošlog života. Oni će doći do tog sjećanja. I kako njihov razvoj napreduje, zavjesa će se
sve više povući. Tako da je to danas moguće, a bit će još više moguće u budućnosti. To jedino može
ustvrditi osoba u pitanju. Što je osoba više razvijena, ona više teži prema savršenstvu i duhovnom radu i
ona je sposobnija znati nešto o sebi u prošlim inkarnacijama. Tada će takvo znanje biti iskorišteno u dobru
svrhu. Što se tiče problema apsolutno si u pravu. Vi ćete se baviti upravo s onim istim problemima, ţivot
nakon ţivota, sve dok ih ne riješite. Tako dugo dok niste riješili neki problem u ovom životu, on će vam
ponovo doći u onom sljedećem, čak iako vaše prilike mogu biti drugačije; možete živjeti u drugoj zemlji,
imati drugačiji životni obrazac, ali će vam ipak dolaziti isti problemi tako dugo dok ih vi sami ne riješite. A
koji su ti problemi? Oni nisu ništa drugo već materijalizacija vaših mana. Kada pročistite vaše mane, vaši
problemi će nestati. A kada to ne učinite, vaši će se problemi ponovo pojaviti u drugim oblicima, ali će se
ipak ponovo pojaviti u vašem sljedećem životu.
PITANJE: U pisanju Johannesa Grebera, on piše o Starom Zavjetu, kada su veliki ljudi poput
Mojsija na primjer, odlazili duhovima i pitali ih o odlukama. Da li bi trebali započeti rat, da li će im on
donijeti pobjedu i takve stvari. Ali nas se uči da bismo mi sami trebali donositi naše vlastite odluke, a ti su
ljudi bili toliko mnogo duhovno napredniji od nas.
ODGOVOR: Ti su ljudi bili mnogo više zaokupljeni sa ispunjavanjem Božje želje, a što je također i
odluka, ponekad ona najteža. To što su oni pitali u takvim slučajevima, koji su se ticali dobrobiti cijelog
njihovog naroda, duhove, a nisu to činili kroz svoje vlastite i vrlo osobne kanale, ima dobar i vrlo vrijedan
razlog: drugi ljudi ne bi vjerovali svojem vođi, da im je on rekao da je osobno primio odgovor. Ti su ljudi
jako vjerovali u Božje duhove i prihvaćali su njihovo svjedočenje. Da su ih oni mogli osobno čuti, bili bi
zadovoljni, ali oni nisu mogli u pogledu toga vjerovati pojedinačnoj osobi. Stoga, su uvijek pitali duhove
pitanja koja su se ticala opće dobrobiti cijelog naroda.
PITANJE: Da li ikad ljudsko biće ima dva ili više duhovnih zaštitnika i da li nižim duhovima pomažu
viši duhovi?
ODGOVOR: Zasigurno i niţi duhovi imaju svoje zaštitnike. Ali, isto kao i ljudska bića, oni ih ne
mogu vidjeti. A ponekad se ti zaštitnici nalaze daleko od njih, zato jer im ne mogu prići bliže. To se događa
u skladu s njihovim vlastitim stavom. Ali svaki duh ima negdje i nekako zaštitnika. Tako daleko što se
tiče ljudskih bića, svatko uistinu ima zaštitnika. Neki imaju više od jednog, a neki imaju samo jednog.
To ovisi o slučaju, ali nikada ne postoji nepravda. Ponekad jedan duh zaštitnik može biti moćniji od njih
troje ili četvero. Osoba koja ima više za postići ima moćnije duhove zaštitnike, nego osoba koja samo
ţivi iz dana u dan, bez da ţeli ikakav duhovni napredak. Tako da je to sve vrlo pravedno utvrđeno. Ali svi
imaju duha zaštitnika, barem jednog.
PITANJE: Da li duhovni svijet vidi išta o svemirskim brodovima i letećim tanjurima, koji se sada
toliko često spominju i čini se da imaju nekakvu vrijednost u promatranju?
ODGOVOR: Nemam pravo dati vam informaciju o tome. Rekao sam to i prije, a reći ću i ponovo.
I za to postoji vrlo dobar razlog. Kroz nekoliko ćete godina shvatit zašto ne mogu o tome govoriti.
PITANJE: Pitao sam se u vezi s tvojim zadnjim predavanjem: govorio si o mnogim duhovima koji
se nalaze uokolo ljudskih bića; duhovima tame i višim duhovima. Kada ih mi prizivamo, da li to uglavnom
činimo svjesno?
ODGOVOR: Ne, vi to ne činite svjesno. Uistinu je to većinom nesvjesno. Vrlo rijetko se događa da
to svjesno činite, barem toliko daleko što se tiče duhova tame. Ako netko uistinu to čini, on sam mora biti
vrlo zao duh. Tako daleko što se tiče duhova istine i svjetla, vi biste ih trebali i mogli svjesno prizivati
 7

sebi. Ali čak i ako to ne činite, u onom trenutku kada prevladate neku manu, vi se borite protiv vašeg nižeg
Ja i kada iznad svega želite ispuniti Božju volju, vi živite u skladu s Božjim zakonom i zračite određenu bit
koja privlači te duhove svjetla prema vama. Po istom principu, ako se predate vašem niţem Ja i ako
kršite boţanski zakon, vi zračite kvalitetu koja privlači duhove tame prema vama, poput magneta. Na
primjer, kada zračite ljutnjom, vi privlačite duha ljutnje prema sebi. Kada zračite sebičnošću, vi prema sebi
privlačite takvog specijalista koji će vas dalje ohrabriti u toj mani. I tako dalje. Ono što izlazi van iz vas, je
ono što privlačite prema sebi. Slično se međusobno privlači.
PITANJE: Da li u toj privlačnosti postoji uzajamna aktivnost?
ODGOVOR: O, da.
PITANJE: S obje strane?
ODGOVOR: Točno, s obje strane. I ne postoji samo ta uzajamna aktivnost, već također i učenje.
Vidite, s duhovima tame se to događa ovako: oni ispunjavaju zadatak u svom svijetu tame kada pobjede
neku osobu, pogotovo kada se radi o ljudima koji vole Boga. Oni su vrlo oštroumni u odvlačenju tih ljudi
od Boga. Oni se ne moraju brinuti o ateistima i kriminalcima. Oni ih ovako i onako već imaju. Oni su
osobito strastveni da pokore ljude koji vole i traţe Boga, tako da se mogu predati svojim slabostima.
Oni dobivaju posebne nagrade u svom svijetu za takav rad. I oni jako dobro znaju da ne mogu ništa postići
s njima na način da ih nadahnu da naprave išta zločesto, jer je to strano njihovoj prirodi. Ali oni mogu
uspjeti s prividno bezopasnim manama, koje povlače takve ljude polako, ali sigurno, dalje u tamu,
depresiju, samoprezrena raspoloženja, pa tako i u odijeljenost od Boga. Tu nije toliko mnogo u pitanju
mana sama po sebi, već zato što se ti ljudi počinju gaditi sami sebi te se tako mogu skroz odreći
borbe. Toliko često vam govorim da posrtanje s istom manom u sebi nije loše, pod uvjetom da ste ju
prepoznali, da učite od nje i da ju prihvaćate s ispravnim i konstruktivnim stavom. Zapravo, nikakav
napredak nije moguć bez tog posrtanja. Sve što je duboko ukorijenjeno ne možete prevladati bez toga. Ali
kada se to posrtanje događa sa stavom beznadnosti i zgražanja, tada oblaci postaju sve veći i veći, tako da
osoba postaje sve više i više angažirana s odnosnim tamnim duhom i s cjelokupnim svijetom tame.
Postoje i druga pulsiranja koja mogu to postići. S jedne strane, ako niste oruđe tih snaga zla, ako se borite
– a vi to jedino možete činiti krajnje dobro poznavajući vaše vlastite mane, jer vas tamni duhovi jedino
mogu zavesti kroz vaše mane – da li znate što se događa s takvim tamnim duhom? On će se više razviti i
učiti. Ne izravno i ne trenutno, ne zbog toga što se još uvijek toliko mnogo nalazi u tami, da će prije svega
jedino znati za poraz. I taj će ga poraz koštati mjesta u svom svijetu. Ako doţivi poraz nakon poraza, on će
čak doći u poziciju u kojoj će patiti. I jedino će ga ta patnja odvesti bliţe Bogu. Jer će se on jedino tada
okrenuti Bogu, i to će mu biti neka vrsta posljednjeg utočišta u njegovom potpunom očaju. Tako dugo dok
on dolazi do pobjeda, snage i moći u svom svijetu tame, on se nikada neće okrenuti Bogu. Tako da
svaka pobjeda svakog ljudskog bića, čak i ona najmanja, ima silnu lančanu reakciju u svemiru s toliko
mnogo drugih bića kojih čak niti niste svjesni. Moji prijatelji, kada biste mogli znati koliko mnogo toga vi
postižete vašom pobjedom, i to ne samo toliko daleko što se tiče vas i vašeg trenutnog okruženja, već
također i mnogih drugih duhova, vi biste se uistinu više trudili. I nisu samo ti zli duhovi pod učinkom vaše
pojede, već su to također i zalutali duhovi, koji nikuda ne spadaju. Oni se često nalaze uokolo vas i uče iz
vaših pobjeda na mnogo izravniji način od tamnih duhova. Tako da kada pokorite sami sebe, vi ste u
stvari vitalni dio velikog plana spasenja. Vi ste tada aktivni vojnik u borbi. Vi ste vojnik na prvoj liniji. A
vojnik na prvoj liniji treba bolje oružje, više snage i bolju zaštitu od onih koji ne uzvraćaju borbu ili onih koji
se samo nalaze u pozadini. To oružje i snaga vam dolaze iz Božjeg duhovnog svijeta u obliku vodstva,
prosvjetljenja i spoznaje.
A sada ću se, moji dragi, povući u svoj svijet. Blagoslivljam svakoga od vas. Blagoslovljeni vaši
dragi i vi sami. Pustite u sebe snagu koja sada teče prema vama, tako da budete sposobni riješiti vaše
probleme s Bogom i u Bogu.
 1

Pathwork lecture broj 17

22. studenog 1957. godine

POZIV

Pozdravi u ime Gospodnje! Donosim vam Njegove blagoslove, moji prijatelji. Uistinu postoji jako
malo ljudi koji uopće ne vjeruju u Boga. Gotovi svi nekako imaju barem vrlo slabu vjeru u višu
inteligenciju i vrhovnu mudrost koja je stvorila ovaj svemir. Ali postoji svega nekoliko ljudi koji znaju kako
dosljedno nastaviti od ove misli. Oni ograničuju Boga sve vrijeme. Postoje mnogi od vas koji prihvaćaju da
Bog postoji, a Bog ili ta viša inteligencija – ili kako god to odabrali nazvati – je naravno jedno te isto. Ali vi
ipak ne vjerujete da bi u ovom prekrasnom stvaranju moglo biti moguće da se biće više inteligencije od
ljudskih bića, ako su za to pripremljeni i ispunjeni određeni uvjeti, moţe očitovati kroz ljudski instrument. Vi
vjerujete da to nije moguće. To je nešto u što vi ne moţete vjerovati. Ali zašto, moji prijatelji. Zašto vam je
toliko teško vjerovati u to? Zasigurno nije nevjerojatno da bi trebala postojati bića više inteligencije i
veće mudrosti, koja su obdarena s više ljubavi nego što su to ljudska bića! Stoga bi trebala postojati
mogućnost da možete komunicirati s njima. Prije sto godina činilo vam se nemogućim da mašina leti
zrakom; ili da moţete okrenuti gumb i slušati muziku koja se svira stotinama kilometara daleko; ili da
moţete okrenuti gumb i vidjeti slike, itd. Samo zbog toga što su neki drugi ljudi, kojima izgleda vjerujete,
proglasili da je to znanstveno moguće, vi ste to prihvatili čak i ako to niste nikada sami doţivjeli. Po istom
principu, ako doživite očitovanje komunikacije s Božjim duhovnim svijetom, vi još uvijek sumnjate u to,
samo zbog toga što znanost to još nije odobrila. Ako to nije trik, onda to mora biti obmana, podsvijest
medija, ili nešto takve vrste. Da li je to uistinu razumno, moji prijatelji? Ako su tolike mnoge začuđujuće
stvari moguće u ovom vašem svijetu, zašto ne bi bilo podjednako moguće da vam Bog šalje svoje
poslanike istine za vašu dobrobit? To, samo po sebi, nije ništa više začuđujuće nego što su to mnoge
druge stvari koje ste slobodno prihvatili.
Nadalje, postoji veliki broj ljudi koji znaju i priznaju da je komunikacija s Onkraj moguća. Oni su ju
doţivjeli i nije moguće da oni sumnjaju u nju. Ali oni ipak poriču takvu komunikaciju s višim bićima od
sebe. To je čak još nerazumnije! Iako je poprilično točno da je komunikacija s Boţjim stvorenjima
neizmjerno teţa za postići, a tako i treba biti, vrhunac nelogičkog razmišljanja je da ta komunikacija nije
moguća. Ako je Bog stvorio bilo kakvu mogućnost komunikacije s ljudima s druge strane, tada vam je
definitivno također morao dati načine i sredstva za komunikaciju s višim sferama iz kojih možete
dobivati učenja koja vas duhovno osnažuju i koja vas dovode bliže Bogu. Stoga je, moji prijatelji,
komunikacija s božanskim sferama moguća; ona je uvijek postojala, i uvijek će postojati. Koliko je ona
česta ovisi samo o vama, ili o tome da li vi ispunjavate potrebne uvjete. Koji su to uvjeti, već sam vam prije
povremeno spominjao, a moguće je da vam to opet spomenem u budućnosti, ali je to predugačko da sada
to spominjem. Međutim, za sve vas koji ste ozbiljno zainteresirani, moţete otkriti mehanizme toga, kao i
ono što je potrebno da dođete do komunikacije s boţanskim sferama, isto kao i koja je razlika i kako je
ustvrditi, između takve vrlo uputne komunikacije i one s prozaičnim i zalutalim duhovima. U stvari, svi vi koji
uistinu ţelite suditi, duţnost vam je to i napraviti; jer inače nemate prava reći, čak niti samima sebi, da to
nije moguće. Ne, moji prijatelji, vi nemate prava dalje širiti svoj sud.
Postoje mnogi ljudi koji su pozvani! Bog ih poziva. Da bi došlo do takvog poziva, to ovisi o
duhovnom razvoju neke osobe. Razumljivo, postoje mnogi ljudi koji ţive na zemlji, a koji nisu doţivjeli
takav poziv. Oni se još uvijek nalaze u duhovnom djetinjstvu i takav poziv bi za njih bio besmislen. Oni još
nisu stekli potrebnu snagu i razvoj koji iz nje slijedi, pa stoga Bog čeka dok ne dođu do potrebne zrelosti
tokom različitih inkarnacija, za vrijeme kojih stječu iskustvo, mudrost, i duhovni razvoj, korak po korak. Ali u
jednom trenutku mora doći do tog poziva, i usuđujem se reći da ste svi vi, moji prijatelji, koji sjedite u ovoj
sobi, pozvani. Kako vi osjećate taj poziv, mogli biste pitati. Kao što sam vam opetovano govorio, ljudi se
sastoje od dvije prirode: njihovog višeg i nižeg Ja, koji se međusobno bore. Njihovo više Ja biljeţi ovaj
poziv i gura ih u određenom smjeru, koji njihovo svjesno Ja ne moţe trenutno protumačiti. Njihovo svjesno
 2

Ja samo osjeća određenu čeţnju i nezadovoljstvo sa svojim sadašnjim ţivotom, čak i ako oni ispunjavaju
sve svoje zemaljske duţnosti najbolje što mogu. Usprkos tomu, u njima postoji određeni glas i pritisak
koji im se čini kao da ih se gura u nekom smjeru, a da oni još ne znaju u potpunosti kamo. Ali oni će to
otkriti, pod uvjetom da se ne bore protiv toga i da se ne predaju svojem niţem Ja. Kao prvo, oni ne znaju
kamo, zašto i što to sve znači. Da njihovo niţe Ja također nije ţivo unutar njih, bilo bi im razmjerno lagano
slijediti taj poziv. Ali njihovo niže Ja ne želi nikakav napor i trud; ono ne želi nikakve promjene; pa ih
zadržava i opskrbljuje ih s mnogim izgovorima da oni ne bi slijedili svoje više Ja. Ti izgovori su
mnogostruki: “Nemam vremena.” Ili se oni pojavljuju u obliku sumnji, itd. To su sve racionalizacije. I vi, koji
niste iskusni u razlikovanju i skidanju vaših maski, izlika i samozavaravanja, vjerujete glasu vašeg niţeg Ja,
zato jer ţelite vjerovati u te racionalizacije. To vam je toliko mnogo lakše, ali dok uspješno ne završite s
ovom borbom, jednom i zauvijek, nećete nikada imati mira, moji prijatelji! Zato jer će taj poziv
postajati sve snažniji, kako idete dalje, i što mu se više opirete, morat ćete biti sve nazadovoljniji s
vašim životima. Što Bog može očekivati više od vas, zbog vašeg osnovnog duhovnog razvoja, vi morate
biti sve nazadovoljniji, ako ne slijedite taj poziv.
Čovječanstvo je mnogo puta iznova postavljalo pitanje zašto postoji toliko mnogo ljudi koji su lošiji
od drugih, a koji su mnogo sretniji od njih. To izgleda kao nepravda. Zašto je to tako? To je istina, zato što
se manje moţe očekivati od djeteta u niţem razredu, nego od djeteta u višem razredu. Ako ne izvršavate u
skladu s vašim razvojem, vi morate biti nezadovoljni s vašim vanjskim životom, isto kao i s onim
unutarnjim.
Sad kada ste shvatili kako se taj poziv osjeća, objasnit ću vam što slijedi nakon njega i što se od
vas očekuje. Vaše niţe Ja ima neku ideju o tome. Ako je ipak nema, onda se niti neće boriti protiv toga.
Sada, što Bog želi od vas kada vas pozove? On ne očekuje od vas da budete mučenici ili da ispunjavate
ogromne i silne zadatke, iako od nekih od vas On moţe očekivati i ovo zadnje; On to ipak ne očekuje od
većine vas. Vi moţete ispuniti ono što On ţeli od vas između vaša četiri zida i nitko za to ne mora niti znati.
Tko moţe išta govoriti o tome što je veliki zadatak, a što onaj mali? Jednostavno zbog toga što ste slavni i
što se nalazite u središtu paţnje, ne mora nuţno značiti da je vaš zadatak veći, nego da duhovno radite u
samoći, i da nitko za to ne zna. Ono što Bog želi od svakog od vas, kao prvi korak i potreban uvod, prije
nego što možete nešto ispuniti i dati drugima, je samorazvoj, samopročišćenje i samopoznavanje. To
je skidanje vaših maski i svih vaših samozavaravanja u pogledu vas samih i vaših unutarnjih i vanjskih
motiva. Bog to očekuje od vas. Tko god nije potpuno sretan i skladan, može si odgovoriti na ovaj način:
“Nisam skroz slijedio Božji poziv.” Jedino ćete si vi sami biti tako sposobni odgovoriti na svako pitanje o
tome. Koliko ste sretni? Koliko ste dobro uravnoteţeni? Koliko ste skladni “iznutra”? To ne mora nuţno
značiti izvana, jer izvana vi moţete imati nevolja, ali ako se uistinu nalazite na ispravnom putu i ako
ispunjavate sve stvari koje Bog ţeli da ispunite, bez obzira koje vaše vanjske poteškoće mogu biti, vi
morate biti sretni. I to bi trebalo biti vaše mjerilo i potvrda toga gdje stojite i koliko mnogo ispunjavate, moji
prijatelji. Ţelim da svatko od vas, kada večeras odete kući, porazmisli o sljedećem: “Koliko sam sretan?
Koliko sam zadovoljan sa svojim ţivotom i samim sobom?"”Ako postoji ikakav nesklad ili bilo kakvo
nezadovoljstvo, tada ćete znati odgovor. Ako uistinu želite slijediti poziv, vi to možete! Nemojte reći, “Ne
znam kako ili gdje da se okrenem; ja to ne mogu sam.” Naravno, da to ne moţete sami napraviti. Međutim,
prvo vi to morate uistinu ţeljeti napraviti; prvo morate jasno i bezuvjetno odlučiti, tada će vas Bog voditi
gdje god to moglo biti i s kojim god sredstvima to moglo biti najbolje za vas, da biste dobili neophodnu
pomoć izvana, tako da se moţete iznutra razviti do najboljeg stupnja koji se moţe očekivati od vas. Nije
dovoljno da vodite doličan ţivot i da ste tzv. etičke osobe koje ne štete drugima i koje ne krše zemaljske
zakone. To može biti dovoljno za osobu koja je mlađa duša, ali ne niti za jednog od vas, moji prijatelji.
Stoga si večeras dajte odgovor i iskušajte sami sebe: “Koliko mnogo uistinu ţelim slijediti poziv, čak i ako
to znači da moram koristiti snagu volje, trud, strpljenje – a, moţda i nešto bola.” Samospoznaja i skidanje
maski je uvijek bolno za vrijeme tog procesa, iako je to onda veliko olakšanje kasnije. To je olakšanje
koje će vam donijeti skroz novi mir u vaše duše, jednom kada prevladate početni otpor. Tako da morate
shvatiti da se prvo morate boriti s vašim niţim Ja; vi morate dobrovoljno angaţirati vašu svjesnu snagu
volje da biste bili sposobni pokoriti vaše niţe Ja. U spoju s vašim višim Ja, vaša voljom usmjerena
svjesnost mora pobijediti. Ali nemojte biti površni u pogledu toga. Uvijek se ponovo ispitajte koliko je
iskrena i duboka vaša želja da činite ono što je Božja volja. Koliko ste se voljni žrtvovati? Ta žrtva može
 3

biti ugoda, samozavaravanje, sebičnost, ustrajavanje na vašim različitim manama i slabostima. Koliko
ste se voljni svega toga odreći? Spočetka će vam to izgledati poput silne ţrtve s vaše strane, ali samo dok
se još nalazite u borbi. Nakon toga će doći shvaćanje da ste se oslobodili tereta i okova koji su bili
izravno odgovorni za vašu nesreću. Kasnije ćete shvatiti bez sjenke sumnje da ono što je Boţja volja za
vas, uistinu nije ţrtva, jer vam to donosi sreću na svakoj razini postojanja: fizičkoj, mentalnoj, emocionalnoj
i duhovnoj. Ali tako dugo dok zapravo još niste izvojevali tu pobjedu, odluka i njene posljedice će vam
izgledati poput ţrtve – a to također Bog ţeli od vas. To je razlog zašto vam On prije ne daje shvaćanje o
svom tom mukotrpnom radu, već jedino kasnije! Drugim riječima, sve dok u potpunosti ne odlučite činiti
Boţju volju, što god to moglo značiti i sve dok niste pokorili svoje niţe Ja (a to moţete napraviti ako svojom
snagom volje prodrete u sve slojeve svjesnosti), vi čak niti ne biste trebali razmišljati o tome što biste
trebali napraviti, ili koje se praktične posljedice tiču te vaše odluke. S onim što sljedeće slijedi, bit ćete
upoznati kroz vodstvo i nadahnuće. O tome se ne morate brinuti. Prvo, vi morate pripraviti tlo, položiti
kamen temeljac kroz tu početnu borbu unutar sebe da biste bili sposobni donijeti veliku odluku. Jedino
tada možete prijeći prvi prag na Putu prema Bogu. Ali tu borbu ne moţete riješiti u jednom danu. To je
ponekad teška borba i kada krenete u nju, trebali biste znati u što se upuštate. Međutim, mogu vam
obećati, moji prijatelji, ako to napravite na ovakav način i dosegnete stanje kada moţete reći, “ja to ţelim
100 posto”, izvojevali ste najvažniju i najtežu od svih borbi i ništa što slijedi na ovome Putu ne moţe se s
njom usporediti. Vi ne samo da ćete se pobjedonosno razviti iz te borbe, već ćete postati i mnogo snaţniji
nego što ste bili prije, i nije potrebno reći, da ćete također postati i nekako sretnije osobe. Vi više nećete biti
potpuno iste osobe, kao što ste bili prije nego što ste kročili u ovu borbu. I tada će vam Bog pomoći duţ
sljedećeg koraka i u to moţete sa sigurnošću vjerovati. Zamolite Boga za snagu da dobijete tu bitku. Sve
što morate napraviti je razmisliti o tom da zamolite Boga za Njegovu pomoć. Mnogi ljudi sastavljaju
prekrasne molitve koristeći lijepe i poetične riječi, ali oni rijetko razmišljaju o svojim trenutnim duhovnim
problemima. A to je velika pogreška, jer također postoje određeni zakoni koji prekrivaju ovo pitanje. Ako
molite za pomoć, moţete ju dobiti, osobito takvu pomoć kakvu sam vam spomenuo. Od vas se očekuje da
se s tim poteškoćama okrenete Bogu, a ako vam ne pada na pamet da to i napravite, to je također previše
loše. Ako vi uistinu želite tu pomoć svim svojim srcem i zamolite Boga za nju, On će vam odgovoriti. To
vam mogu obećati. Jedino pitanje koje preostaje je koliko iskreno vi to uistinu ţelite? Koliko mnogo vašeg
niţeg Ja još uvijek postoji, koje je dovoljno snaţno da vas povuče u suprotnom smjeru? I tako dugo dok se
ne suočite s tim i dok ne ţelite shvatiti značenje svega toga, vi ne moţete pobijediti i vaša molitva neće
imati ţeljeni učinak, zato jer je malodušna i puna rezerviranosti. To je razlog zašto vam dajem ove riječi,
tako da ćete znati kako pobijediti u vašoj borbi i slijediti vaš poziv. Jedino ćete tada pronaći mir i sklad
zajedno s ispunjenjem za kojim svi vi još uvijek čeznete.
Svi znaju da je sebičnost pogrešna. Po istom principu, svi znaju da je davati svojoj braći i
sestrama ispravno. To je u skladu s boţanskim zakonom, i to vas čini sretnima. Sad, postoje mnoge
razlike u tom davanju. Jer je za mnoge ljude najlakši put van, ako to tako mogu reći, da daju materijalno.
To najmanje boli i to predstavlja najmanju ţrtvu. S druge strane, svi znaju da je davati ljubav najveći dar
od svih. I svatko od vas ne traţi ništa bolje, nego da bude sposoban davati ljubav. Ali koliko se mnogo vas
nalazi u poziciji da sami sebi kaţete: “Kada bih samo mogao, ali kako? Ne mogu, ali bih to volio raditi.
Nisam sposoban voljeti toliko koliko to ţelim.” O da, moji dragi, to znači da je na neki način vaša duša
bolesna i da ju morate izliječiti. Vi ne možete potpuno sami utjecati na taj lijek, ali Bog će vam pomoći.
Da su sva vaša strujanja bila u skladu s božanskim zakonom, vi biste zasigurno bili sposobni voljeti.
Svaka od vaših mana i nedostataka je izravna prepreka razvoju ljubavi. Kada kaţem razvoj, mislim da se ta
ljubav koju ţelite davati već nalazi unutar vas. Vi ju ne moţete dobiti izvana. Ona uistinu postoji u vama,
jedino što je prekrivena određenim slojevima koji sprječavaju vašoj ljubavi da sjaji kroz vas i da se
tako očituje. Ti slojevi su, kao što sam rekao, vaše mane, strahovi i vaše nepoznavanje duhovnog
zakona. Stoga, ti slojevi moraju nestati, a to jedino moţete postići svojim jako osobnim i ozbiljnim
nastojanjima. To je Put prema Bogu! On znači da slijedite poziv! Svaka od vaših mana je izravna ili
neizravna prepreka ljubavi. Vi nikada ne moţete naučiti voljeti na način da se izravno prisiljavate na to. Već
će ljubav rasti i razvijati se kao posljedica, kada se pročistite. Jedna od najboljih meditacija je da
razmišljate o ovom: “Koje su moje mane? I kako je moguće da te mane budu prepreka očitovanju ljubavi
 4

koja očigledno mora biti sakrivena u meni?” Izazivam sve vas da mi predstavite jedan primjer, jer u prvom
trenutku vi moţete misliti da veliki broja mana nema veze s razvojem ljubavi, ali je to ipak tako!
Istovremeno, postoji prekrasan i izravan put, koji je suprotan ovom neizravnom koji sam
upravo spomenuo. Oba biste trebali istovremeno koristiti da biste ojačali ovaj rast ljubavi u vama. Ako
se moţete dovesti do toga da naučite raditi ovo što ću vama sada reći, vi ćete upotrijebiti moćno oruţje da
se izliječite od mnogih bolesnih strujanja unutar vaše duše i tako ćete razviti ljubav koja postoji u vama!
Svaki ţivi pojedinac ima razumljivu sklonost da ţeli izgledati nadmoćniji kada se bavi sa sebi bliskim
ljudskim bićima. On sakriva svoje mane i nedostatke i želi pokazati samo svoju najbolju stranu. Zašto?
To je zbog toga što on čezne za divljenjem, prihvaćanjem i ljubavlju. On misli da će pokazujući svoju
najbolju stranu, on dobiti tu ljubav. Ali ipak svi vi znate da ako želite dobiti ljubav da ju prvo morate dati.
Da li uistinu dajete ljubav impresionirajući druge ljude? U stvari, to je zaista ono što činite, svjesno ili
podsvjesno. S druge strane, vi vrlo odlučno dajete ljubav u najdubljem smislu, ako se dajete i
pokazujete onakvima kakvi uistinu i jeste, bez ikakvih maski – čak i ako to znači neko malo poniženje.
Da, moji prijatelji, na taj način vi dajete najveći poklon. Zašto? To je zbog toga što se vama bliska bića
osjećaju podjednako nesigurno kao i vi. Ako vas oni vide toliko savršenima, kao što vi ţelite izgledati, njihov
će kompleks manje vrijednosti još više narasti. Oni će misliti ili osjećati, ponovo svjesno ili podsvjesno: “On
je toliko savršen, zašto i ja ne mogu biti takav?” I osjećat će se čak još usamljenijima i ispraznijima, pa će
čak i još više prezirati sami sebe. Stoga će oni u svojoj sljepoći i kao svoju jedinu obranu, staviti još
čvršći oklop oko sebe, koji će ih još više razdvojiti od njihovih braće i sestara, podjednako kao što i vi
činite pokušavajući toliko jako izgledati neovisni, teški i toliko savršeni! S druge strane, ako se pokaţete
onakvima kakvi uistinu jeste, sa svim svojim slabostima, bez ikakvih izlika, vi dajete veliki i velikodušni
poklon, zato jer će vaš brat ili sestra reći i osjećati, “On nije ništa bolji od mene”, i to će im dati poticaj. Oni
će se opustiti i osjećati se manje usamljenima. Da li znate što će se tada dogoditi? Vi ćete na taj način
dobiti točno ono čega ste se prvo odrekli. Vi poznajte duhovni zakon: prvo se morate odreći onoga što
želite dobiti! Vi ste se odrekli divljenja, što znači da ste se odrekli toga da ostavljate utisak na druge ljude.
Vi ste se odrekli toga da ţelite ljubav od drugih zbog toga što izgledate toliko prekrasno, i umjesto toga ste
drugima dali poklon na način da ste umanjili njihovu osamljenost u njihovoj navodnoj nesavršenosti. Svi vi
mislite da ste gotovo sami u svojoj nesavršenosti, čak i ako sve vrijeme moţete vidjeti i kritizirati
nesavršenost drugih ljudi. To je jedan od paradoksa slijepog i nerazvijenog Ja. Vi ste se odrekli svoje
taštine. Vi ste se odrekli nečeg od svog ega. I to je razlog zašto morate dobiti na ovaj način, i samo na ovaj
način, ono što nikada niste uspjeli dobiti na druge načine, jer je do sada tako odabiralo vaše niţe Ja u
svojoj sljepoći. Ako se predate na taj način, vi dajete najveći dar koji je moguće dati drugom ljudskom biću
– pa stoga zakon mora imati svoj učinak. To je tako jednostavan način, moji dragi, toliko jednostavan da
ga se nitko od vas ne bi nikada sjetio. Ali on ipak ne početku ne izgleda lagan. Izgleda vam teško sići s
visokog mjesta koje ste svjesno ili podsvjesno izgradili za sebe. Jednom kada ste napravili taj korak,
usprkos svom vašem otporu, vi morate vidjeti boţanski zakon koji djeluje unutar vas i svuda uokolo vas.
Taj ishod mora doći. I gdje god postoji problem koji ne možete riješiti, probajte to! Probajte! Vi ne
morate pretjerivati, ne morate otići niti do jednog stranca i sići dolje. To čak moţe biti neugodno za druge,
ako to ne napravite potpuno prirodno i nenametljivo. Samo skinite svoje maske i budite prirodni. Otkrijete
što i tko uistinu jeste i budite ta osoba! I ovdje ćete također dobiti pomoć, mogućnost i nadahnuće kada i
kako to moţete napraviti, ako jednom odlučite to napraviti i ako također zamolite Boga za Njegovu pomoć u
tom području. Samo odjednom, ako ostanete otvoreni, naći ćete se u poziciji – moţda s nekim članom
vaše obitelji ili nekim prijateljem – kada ćete po prvi put u svom ţivotu otkriti i postati svjesni toga, da ste
do sada glumili i da se niste predstavljali onakvima kakvi uistinu jeste. Jednom kada tog postanete svjesni,
bit ćete sposobni djelovati kao onakvi kakvi uistinu jeste bez ikakvih izlika, moji prijatelji.
Bez bolesnog pretjerivanja! Bez krajnosti! Jer kao i u svemu drugome i ovdje također postoje
dvije krajnosti. Također postoji i veliki broj ljudi koji se udovoljavaju u samoprijeziru i tako
omalovažavaju sebe u očima drugih ljudi. Oni kažu, “Ja sam toliko loš; ja sam takav grješnik, ja sam
ovo i ono.” To je podjednako neiskrena maska kao i ona druga krajnost. Takve osobe ţele na taj način
postići upravo istu stvar kao i druga grupa ljudi. To je poprilično pametno, iako se oni često nesvjesno
koriste takvim sredstvima. Optužujući sami sebe, vi oduzimate drugima oružje iz njihovih ruku. Na taj je
način njima skroz nemoguće da vas optuţe i oni su čak skloni proturječiti vašim samooptuţbama, pa je
 5

tako njihov ego potkrijepljen. Nadalje, vi često mislite da je optuţivanje samih sebe prilično dovoljno i da ne
morate činiti ništa dalje u pogledu prevladavanja vaših nedostataka. To također postoji i podjednako je loše
kao i druge krajnosti. Stoga, ako razmišljate o ovim riječima, razmišljajte o dvije krajnosti. Tko god je sklon
jednoj od njih neće mu biti toliko lagano da sklizne u suprotnu krajnost. Na početku je tako samo važno da
poznajete svoje slabosti i sklonosti, jer će samo ono što je uistinu nepatvoreno imati učinak i u to
možete biti skroz sigurni! To je također zakon.
A sada sam, moji prijatelji spreman za vaša pitanja.
PITANJE: Mogu li dobiti kakvu pomoć u pronalaţenju psihološkog problema koji je temelj mojeg
fizičkog stanja?
ODGOVOR: Da, moj dragi prijatelju. Odgovorit ću na tvoje pitanje na općeniti način, a koji će se
također djelomično odnositi i na tebe. Sada ti ne mogu u potpunosti odgovoriti na osobni način; to ne bi
bilo pravedno prema drugima, a niti prema tebi. Međutim, dat ću ti neka opća objašnjenja koja će ti pomoći
da traţiš u ispravnom smjeru i koja će istovremeno biti korisna i za sve ostale. Kad god postoji tzv.
psihosomatska bolest, uzrok ili korijen za nju morate pronaći u podsvijesti. To je vrlo teško napraviti
sam, ipak, postoje neke određene točke koje vam mogu dati da bi vam pomogao da dođete malo dalje na
ovome putu. Kao prvo, savjetovao bih vam da otkrijete sve vaše mane, jer jedva da postoji ljudsko
biće, ukoliko nije prošlo kroz ovakav proces pročišćenja uz vanjsku pomoć, koje je uistinu svjesno svih
svojih mana. A te mane moţete otkriti. To nije lagano, to moţda čak i znači neko malo poniţenje, a koje je
dobro i zdravo za vas, osobito u vezi s ovim što sam upravo spomenuo. Zapitajte vaše drage i one koji su
vam najbliţi, zajedno s ljudima koje najbolje poznajete: “Molim vas da mi kaţete koje su moje mane.
Moţete mi iskreno reći; neću se ljutiti na vas; paţljivo ću razmotriti ono što kaţete.” I nakon što oni to
učine, razmotrite svaku od vaših mana koje su bile spomenute, čak i ako ste uvjereni da nisu pravedne, jer
ćete ipak otkriti neko zrnce istine koje će vam dati daljini trag. To je vrlo važan i vrlo izravan put dolaženja
do korijena vaših mana. Za početak, što imate manje mana, imate više dokaza da ne poznajete sebe baš
jako dobro. Nakon toga bih vam savjetovao da je najbolji način da saznate o vašoj podsvijesti (a to je i
dio analize snova – ali ne znaju svi kako se to radi), ono što ja zovem dnevni pregled. Na taj način
moţete otkriti vaše istinske reakcije na određene stvari i moţete započeti skidati određene maske i
izgovore. Možete otkriti gdje su vaša djelovanja usmjerena protiv duhovnog zakona. To bi ste trebali
provesti na sljedeći način: Dopustite si da vam cijeli dan prođe ispred vaših očiju i u vašem pamćenju;
razmislite o svemu što se dogodilo i što vam je na neki način uzrokovalo neskladne osjećaje i reakcije. I bez
obzira koliko druga osoba moţe biti u krivu, u trenutku kada vas je to dotaklo, u vama mora postojati nešto
pogrešno. Ako to budete izvršavali kroz neko buduće vrijeme, a ne samo jednom ili dvaput, već iskreno,
nakon nekog vremena ćete vidjeti jasan obrazac koji je vidljiv u tome. Na početku će vam ti događaji
izgledati potpuno nepovezani i izolirani i bit će vam besmisleni. Kasnije ćete započeti osjećati, a onda s
vremenom i jasno shvaćati taj obrazac. Čak bih vam i predložio da zapišete u nekoliko riječi događaje,
vaše reakcije i ideje. To će vam puno pomoći. Trebali biste se moliti za prosvjetljenje i vodstvo svaki
put kad provodite taj dnevni pregled. Tada će ideje teći u vas i na kraju vas opskrbiti s daljnjim
naznakama, iako vam to na početku ne mora imati nikakvog smisla. Nemojte odbaciti te ideje i nemojte im
se opirati. Kasnije će sve to oformiti jasnu sliku. To je poput slagalice, kada započnete traţiti kamenčiće
iako još ne moţete vidjeti sliku, ali ako ste strpljivi, uspjet ćete. Tako ćete razotkriti vaše sakrivene
tjeskobe i komplekse, koji su, naravno, odgovorni za vašu bolest. Većinom je to tjeskoba ili strah. To je
točno za gotovo sve bolesti, u ovom ili onom obliku. Strah koji si ne dozvoljavate da ga svjesno shvatite i
koji ste gurnuli nazad u svoju podsvijest. Stoga, ga trebate izvaditi iz vaše podsvijesti, a za to vam treba
nešto malo vremena i truda, prije nego što ćete se s tim moći pravilno baviti u vašem svjesnom umu i sa
svjesnošću o određenim duhovnim zakonima od kojih ste se udaljili unutar vaše duše. Spoznaja vaših
mana je od najveće važnosti i stoji u izravnoj vezi s vašim sakrivenim tjeskobama. To je jedini način na
koji to možete riješiti. I kažem vam, moji prijatelji, da u vama postoji veliki strah, čiji dio vi ne želite
shvatiti. Strah koji stvara neku vrstu neprijateljstva u određenim značajkama vašeg ţivota, koje vi ponovo
ne ţelite shvatiti. Kada to otkrijete, doći ćete do korijena i sve ono što vam ostaje za postići je ponovo
obrazovanje određenih emocionalnih strujanja, Ako to ozbiljno napravite i ne očekujete ishode već sutra ili
 6

sljedeći tjedan, i nastavljate raditi, morate doći do korijena i tako razriješiti taj čvor u vašoj duši koji stvara
određene fizičke simptome. Da li je to jasno? (Da, hvala ti.)
PITANJE: Ţelio bih pitati da li nam moţeš objasniti čudo Therese V.
ODGOVOR: Što je to što ne razumiješ o tome? (Ona krvari svaki tjedan, ne jede i nije niti jela
mnoge godine, itd.) Pa, nije moguće da ti u ovako kratko vrijeme dam neku vrstu tehničkog objašnjenja
kako te stvari djeluju, ali postoje mnoge stvari koje su moguće na ovome svijetu. Ono što vi zovete
“čudima” su jednostavni zakoni koje vi ne razumijete, na sličan način kao što i mnogi ljudi ne poznaju
zakone koji upravljaju komunikacijom s Onkraj; da se duh moţe očitovati kroz medij. Ja to čak niti ne mogu
objasniti u ovako kratkom vremenu, jer bi mi za to trebala mnoga predavanja da vam to pokušam objasniti,
a i tada bi mi to bilo moguće samo do nekog stupnja. Međutim, postoje mnogi duhovni zakoni koji
upravljaju s tim da osoba postane gospodarom nad svojim fizičkim tijelom, a ova osoba nije jedina
koja je to napravila. Također postoje i drugi ljudi koji mogu u potpunosti kontrolirati svoje fizičke
funkcije. Kada se to dogodi, mogu se pojaviti određeni utjecaji iz duhovnog svijeta. To je sve jedno
poglavlje. (Da li to nuţno znači da je takva osoba duhovno vrlo visoko razvijena?) Obično da. Takvi ljudi
imaju zadatke koje moraju ispuniti. Oni donose nešto čovječanstvu što ga razbuđuje. Oni proizvode ono
što se naziva “čudom”. Ovdje ţelim naglasiti, iako svi vi to znate, da ne postoji takva stvar kao što je čudo
u smislu u kojem se ova riječ obično shvaća, osim ako ne smatrate cijeli svemir čudom, a što on, naravno,
i jest! Ali jedino postoje zakoni, od kojih neke razumijete, a mnoge ne razumijete. Čovječanstvo je
zapalo u naviku da naziva zakone i događaje koje ne razumije, “čudima”.
PITANJE: Ţelio bih pitati o razvoju ţivotinja. Kada najviša ţivotinja postaje ljudsko biće? Na primjer,
kada lijepi, njeţan konj postaje najniţi tip ljudskog bića, kao što je kriminalac? Ne mogu si to predočiti.
ODGOVOR: Ne, ne moţeš reći da se jedan konj pretvara u ljudsko biće. To nije točno. Postoje
mnogi dijelovi koji formiraju cjelinu. I to ne mora nuţno biti kriminalac. Ne, to nije tako. To je samo pitanje
da takva osoba zna vrlo malo, da je još uvijek slijepa, i ako ona postane kriminalac, to je samo zbog toga
što ju njena slobodna volja usmjerava prema tome da se preda niţem dijelu svoje prirode. Vidite, djelići
duše sadržani u životinjama su – ako to mogu na neki način vizualno objasniti – različite značajke
ljudskog unutarnjeg ustroja. Moţda bi jedan konj – ako to mogu objasniti na ovakav grub način –
predstavljao jednu značajku, itd. To je zbog toga što ţivotinjska duša nije cjelovita, ona je samo djelić. I
prije nego što dođe do inkarnacije, u duhovnom svijetu se sakupljaju grupne duše tih odnosnih ţivotinja, i
kroz dugi period vremena one prolaze kroz krajnje zamršen proces, koji bi bilo nemoguće objasniti. One
postaju nesvjesne, a njihove tekućine i istančana tijela bivaju otopljena i onda prolaze kroz proces u kojem
se nova istančana tijela mogu oblikovati uokolo originalne boţanske iskre, bliţe stanju u kakvom su već
jednom bile. Tada može započeti prva inkarnacija i to je onda čisto stanje. Što god to biće odluči, ono to
moţe napraviti. Da li je to nekako jasno? (Da.) Shvaćam da je to krajnje zamršeno za sve vas da shvatite.
(Na primjer, ţivotinje imaju iste bolesti kao i ljudska bića, ali ljudska bića uče od njihovih bolesti, a što
moţe ţivotinja naučiti od toga što ima te bolesti?) To nije bitno. Na tom stupnju, prije ljudske inkarnacije,
nema se što za naučiti, to je samo nešto kroz što se mora proći.
PITANJE: Da li se velike ideje pokreću u duhovnom svijetu, ili da li započinju ovdje, a onda se
vraćaju nazad u duhovni svijet?
ODGOVOR: O, ne. One, naravno, započinju u duhovnom svijetu. I to se odnosi na svaku
specijalnost, svaku umjetnost i svaku znanost – a to sam i ranije spomenuo – isto kao i na posebne sfere i
različita stvorenja koja ţive u tim odnosnim sferama, koja rade i stvaraju. Kada se ta bića inkarniraju ona
nešto od toga nose sa sobom. Naravno, radi se samo o nekom djelu. Ona se ne mogu svega sjećati, i
onda ona to ovdje razvijaju uz pomoć svojih prijatelja iz duhovnog svijeta koji ih vode u skladu s tim. Ali
ideje se stvaraju u duhovnom svijetu, zato jer cjelokupna zemlja nije ishodište ili uzrok, ona je samo učinak.
Tako da sve mora prvo biti stvoreno u duhovnom svijetu.
PITANJE: Da li su duhovi, doktori ili majstori u duhovnom svijetu ograničeni u količini svoje
sposobnosti da nas savjetuju u nekim materijalnim problemima?
 7

ODGOVOR: O, da, oni su uistinu ograničeni u mjeri u kojoj to mogu činiti. Oni to jedino mogu
činiti u skladu sa zakonom, koji je vrlo čvrsto i mudro određen. Ovdje se ponovo dotičemo pitanja koje je
vama nemoguće za shvatiti. Vi jedino moţete imati vrlo nejasnu ideju o njemu. Na primjer, duhovi se nikako
ne mogu upletati u vodstvo, ako bi to upletanje priječilo slobodnu volju, zato jer vi ţivite na ovoj zemlji s
vašom slobodnom voljom zbog vrlo određene svrhe. Nije toliko važno da li je sve ugodno i bezbolno.
Jedino vi ljudska bića mislite da je to od najveće važnosti. Kada ste bolesni, kada vas nešto boli i kada
imate problem ili se susrećete s nekom vrstom nesreće, vi mislite da je to kraj svijeta, a vaš cilj je da uvijek
budete sretni i da eliminirate vaše probleme na lagani način, ali u tome nije bit. Bitno je kako vi to možete
prevladati, kako možete riješiti vaše probleme i kako se s njima možete susresti s duhovnog gledišta.
Jedino na taj način moţete postati snaţni i uistinu neovisni. Ako bi došlo do nedopuštenog upletanja, vi ne
biste bili sposobni naučiti ono što morate naučiti. (Čak i ako traţimo određenu posebnu pomoć?) Naravno,
da možete dobiti pomoć i to je ponovo određeno u skladu sa zakonom. Čak i sama činjenica da tražite
pomoć je već znak da ste nešto naučili. Ali i ovdje ponovo, morate biti oprezni kako traţite pomoć.
Savjetovao bih vas da tražite na ovakav način: “Pokaži mi, Oče, stvaran razlog za moje poteškoće, tako
da ih mogu riješiti.” Nemojte traţiti da te vaše poteškoće jednostavno nestanu. To bi bio pogrešan i nezreo
način traţenja. Ali ako zatražite na ispravan način, bit će vam odgovoreno. Probajte učiti od vaših
poteškoća, i kada traţite na ovakav način, bit će vam odgovoreno. Ali će vam možda biti odgovoreno na
vrlo različit način nego što ste mislili, moji dragi!
PITANJE: Do koje mjere moţemo očekivati da će nam pri ozdravljenju prijatelja pomoći meditacija
i molitva?
ODGOVOR: Neću se posvetiti toj temi, jer uistinu postoji svega nekoliko ljudi koji imaju snagu
da liječe kroz molitvu. Međutim, vaša molitva i to što u meditaciji mislite na svoje prijatelje, ili u tom
slučaju na bilo koga drugog, je od silne pomoći za njih. Vi čak niti ne moţete početi prosuđivati koliko
mnogo vi pomaţete na taj način. Kao što znate, svaka misao i osjećaj je postojani oblik u duhovnom
svijetu, i niti jedna misao nikad ne biva izgubljena, pogotovo ne ona konstruktivna i dobra koja dolazi iz vas
kroz ljubav i dobru volju. Te se misli dodaju kozmičkom spremniku i teku u svemir, tako da sile dobra
postaju mnogo snažnije u usporedbi sa silama zla, jer se svaka zla misao dodaje tom spremniku i
opskrbljuje ga sa snagom. I ako, u skladu s mnogim faktorima, u koje sada ne mogu ići, vaš prijatelj moţe
dobiti izravnu pomoć – moţda u drugačijem obliku nego što vi ljudska bića trenutno moţete zamisliti – tada
će vaša molitva imati trenutni ishod. Ako, s druge strane, ta vama draga osoba mora proći kroz neke
poteškoće u ime svoje vlastite konačne i trajne sreće i oslobođenja od svojih vlastitih okova, tada ta molitva
također neće biti izgubljena. U to moţete biti potpuno sigurni. Taj oblik ostaje sačuvan, da tako kaţem, i
imat će svoj pravilni učinak u prikladno vrijeme. Tako da ništa takve vrste nije nikada izgubljeno. Ne mogu
vam dovoljno snažno preporučiti da nekoliko povlaštenih ljudi, koji su do neke mjere pronašli Boga u
svojim dušama, posvete više vremena molitvi, i to ne samo za sebe, već također i za druge ljude. Oni
bi trebali posvetiti svoje molitve za opći razvoj i za nesretne duše koje još nisu dosegle tračak svjetla.
Tako da vi trošite mnoge misli na neproduktivno, a čak i štetno prepuštanje mračnim mislima. Ako to
isto vrijeme možete produktivno iskoristiti – a ne postoji ništa produktivnije od molitve – tada ćete
dodati veliku silu ovom planu spasenja koji se odvija u cijelom svemiru.
PITANJE: Ţelio bih znati da li je sve očitovanje ljudskog vjerovanja?
ODGOVOR: Što točno misliš pod tim, moj dragi? Što misliš pod riječima, očitovanje ljudskog
vjerovanja? (Mislim na sve što znamo na zemlji. Da li je to ishod onoga što ljudi misle da to jest?) Na to je
vrlo teško odgovoriti s “da” ili s “ne”. Pokušao bih to reći na ovaj način: Zemaljska sfera, ili materijalni
svijet je bila stvorena za ljude zbog određene svrhe, a što sam spomenu već mnogo puta i ne osjećam
da sada moram ponovo ići u to. Glavna svrha je razvoj. Na ovoj zemaljskoj sferi, razvoj se nastavlja
neizmjerno brţe. Međutim, vaša zemaljska sfera sa svim stvarima koje su sadrţane u njoj – krajolicima,
planinama, morima, kućama, s bilo kojim predmetom koji postoji – postoji objektivno i ona ne mijenja svoj
oblik u skladu s ljudskim stavovima. Drugim riječima, vi vidite ovu sobu na isti način kao što ju vidi i osoba
mnogo višeg razvoja, ili osoba mnogo niţeg razvoja. Predmeti u ovoj sobi ostaju isti za bilo koje ljudsko
biće s normalnim osjećajem opaţanja, dok je duhovni svijet uistinu vanjsko oslikavanje duhovnih ideja,
stavova, misli i mentaliteta. Eto, sve je ishod misli, osjećaja i djela. Stoga se duhovi istog razvoja uvijek
 8

nalaze zajedno u jednoj sferi. Drugi duhovi, recimo, oni niţi, čak niti ne mogu vidjeti te krajolike, ili te
predmete koje vide viši duhovi i koji su proizvodi njihove osobnosti. Ali na zemlji to nije tako, a za to postoji
vrlo dobar razlog. Ali ipak, na drugi način, u ovom što si rekao postoji djelić istine, ali ne toliko daleko što
se tiče stvarnih predmeta. To se mnogo više odnosi na smisao što ljudi rade sa svojim životima. Oni
mogu voditi i odlučivati o svom životu do vrlo velikog stupnja, i u tom si pogledu u pravu. Svatko tko
ima dovoljno vjere će također automatski slijediti božanske zakone. I svatko tko ozbiljno pokušava učiti i
drţati se boţanskih zakona, steći će tu vjeru, koja mu još uvijek moţe nedostajati na početku ovog puta. I
ovdje također, nitko ne moţe doći do te vjere, na način da se na to prisili; ona jedino moţe organski rasti
kroz samorazvoj. Ona će rasti na način da vi ţivite po tim zakonima, čak i ako vam to moţe biti teško na
početku. A onda čovjek vodi svoj vlastiti život i proizvodi sve uvjete koji mu trebaju da bi pronašao
Boga. Dok ako ne slijedi ove božanske zakone, on proizvodi za sebe nepovoljne uvjete. U tom je slučaju
točno ovo što misliš. Da li shvaćaš razliku koju ti pokušavam objasniti? (Mogu li postaviti još jedno
pitanje?) Da. (Razlog zašto to pitam je zbog toga da kada čitamo Bibliju, ona kaže, “svojom vjerom
možete pomaknuti ono nepomično”). O, da, to je skroz točno. To su onda tzv. čuda, tzv. nadnaravni
događaji. Imate li još kakvih pitanja?
PITANJE: Da li bi nam u nekoliko riječi mogao objasniti razliku između misticizma, bijele i crne
magije?
ODGOVOR: To je predugačka tema za večeras. Predlaţem ti da zapamtiš to pitanja za sljedeći put,
pa ga moţda moţeš postaviti na početku perioda pitanja i odgovora, kad ću imati više vremena za njega.
Sada ću se povući i ostaviti vas s Gospodinovim blagoslovima. Primite Njegovu ljubav, jer u ovoj
sobi sada uistinu postoje snaţni blagoslovi. I ako ste otvoreni za njih, bez obzira što svi ne moţete vidjeti tu
svjetleću silu, moţete ju osjećati, primiti ju u sebe i upotrijebiti za Boga. Budite u miru!
 1

PATHWORK LECTURE BR. 18

6. prosinca, 1957.

SLOBODNA VOLJA

Pozdravljam vas u Ime Boga, prijatelji moji. Blagoslovljen je ovaj čas; blagoslovljeni ste svi vi. Nekim
ljudima koji su po prvi put pronašli svoj put do ovog mjesta nije lako shvatiti da kroz ovo ljudsko
biće, uistinu, progovara sasvim različita osobnost. Bit će potrebno proučavanje i otvorenost kako bi
se povjerovalo da je ovako nešto moguće. Budući svaki put na ovim predavanjima ima novih
prijatelja, isto mi je tako teško predavati na taj način da svi jasno razumiju ono što govorim. Kad bih
pazio samo na novodošle, ne bih bio pravedan prema svim onim mojim prijateljima koji redovito
pohađaju ova predavanja. S druge strane, ako bih se na ovim predavanjima obraćao samo svojim
redovnim prijateljima, novodošli ih uopće ne bi mogli slijediti. Stoga ovu poteškoću nije jednostavno
razriješiti, kao što ćete i sami uvidjeti. Međutim, ja ću pod ovim okolnostima dati sve od sebe. Sada
bih ponovo ţelio naglasiti (pa čak i za one koji su najredovitiji na ovim predavanjima) da su
ponavljanja određenih činjenica suštinska! Ne radi se samo o činjenici da ljudi zaboravljaju mnoge
stvari, a to je znanje vaţno za čovjekov duhovni napredak, nego isto tako vi intelektualno moţete biti
savršeno svjesni određenih nijansi, a da ih niste spoznali svojim srcem. Postoji ogromna razlika
između intelektualnog ili površnog znanja, i onoga što nazivamo PROSVJETLJENJEM. Sve dok ne
dosegnete ovo duboko i sveproţimajuće znanje, koje dolazi nakon što jednu te istu stvar čujete
dvadeset i pet puta, pa moţda čak i nakon što ste je promotrili sa svih strana, sve dok to isto ne
čujete i dvadeset i šesti put – tada ćete postići prosvjetljenje u ovom smislu.
Večeras ću govoriti o SLOBODNOJ VOLJI. Ljudska vrsta neprestano raspravlja o tom predmetu.
Neki tvrde kako uopće nema nikakve slobodne volje. Sve je udes ili sudbina. Drugi kaţu da je više ili
manje sve Slobodna Volja. Postoje i treći koji kaţu da neke stvari određuje čovjekova slobodna volja,
a neke druge ne. Što je zapravo istina? Istraţimo zajedno ovaj predmet s duhovnog stajališta i sa
stajališta Apsolutne Stvarnosti. Za osobu koja ne vjeruje u postojanje ţivota nakon ovog ţivota, koja
ne vjeruje ni u prethodne ţivote, za osobu koja ne vjeruje ili ne moţe vjerovati u Duhovni Svijet, u
Boţanski Zakon i Poredak, za osobu koja duboko u sebi vjeruje samo u ovaj sadašnji ţivot,
najlogičnija bi bila treća mogućnost; odnosno, da neke stvari određuje sudbina, a ne čovjekova
Slobodna Volja, dok druge stvari određuje Slobodna Volja. Na primjer, ne moţete sami odabrati gdje
ćete se roditi, kakvi ćete biti, gdje, kada i kako ćete umrijeti, pa čak ni neka određena razdoblja u
okviru ţivotnog vijeka. Međutim, za osobu koja osjeća i zna i koja je iskusila istinu zakona Uzroka i
Posljedice – reinkarnaciju – ovakvo gledište ni u kom slučaju ne moţe biti ispravno. Sagledano u
cjelini, svaki pojedinac ima potpuno Slobodnu Volju, iako se privremeno čini da se ta slobodna
volja ne moţe očitovati, jer ste one nijanse koje u ovom ţivotu ne moţete nadzirati zapravo odredili u
svojim prethodnim ţivotima. One su samo posljedice koje ste prizvali uzrocima, a uzroke ste
pokrenuli vi sami. Dopustite mi da vam dam primjer: pretpostavimo da će ubojica, koji je povrijedio
ne samo Boţanski Zakon, nego i vaš ljudski zakon, biti uhićen. Stavljen je u zatvor. Dalje
pretpostavimo da je izgubio pamćenje; otkad je počinio svoj čin doţivio je amneziju. Kad se osvijesti,
otkrije da je u zatvoru, a ne zna zašto, jer se ne sjeća što je uradio. Međutim, to ne mijenja činjenicu
da je on uistinu počinio taj zločin. Sjeća li se on toga ili ne, ne znači ništa. S obzirom na to što je
izgubio pamćenje i što ne vjeruje ono što mu govore, bit će uvjeren da je njegova sudbina uistinu
jako nepravedna, jer sagledava samo jedan dio – ovaj sadašnji dio – a ne sagledava povezanosti i
lančane reakcije. Prošlost koja ga je dovela u ovo sadašnje stanje skrivena je od njega, ali bez obzira
na to, postoji kao stvarnost. To je djelovanje Slobodne Volje. Gdje god je vaša Slobodna Volja
onemogućena i spriječena, kad ne djeluje u skladu s vašim očiglednim i trenutnim interesima, to se
događa zbog uzroka koje ste vi sami prizvali, čak iako se toga ne moţete prisjetiti. Po istoj logici, kad
god danas imate mogućnost izraziti svoju slobodnu volju i kad god imate nekakve pogodnosti –
 2

stvarne ili očigledne – vi ste sami pokrenuli određene uzroke u nekom trenutku prošlosti, bilo u ovom
istom ţivotu ili u nekom prethodnom. To ni najmanje ne mijenja činjenice ovoga zakona. Vaša
sadašnja sloboda ili nedostatak slobode u potpunosti ovise o vašim prošlim djelima, mislima i
unutarnjim reakcijama! Mnogi ljudi danas uviđaju da ovaj zakon uvelike djeluje u mnogim vidovima
ovog sadašnjeg ţivota. Mnogi bi se, mnogi uzroci mogli pratiti do nekog vašeg vanjskog ili
unutarnjeg čina u ovom sadašnjem postojanju. Još nedavno ljudska vrsta nije bila u stanju dovoljno
duboko zaroniti u ljudsku dušu kako bi pronašla ove skrivene uzroke – dobre ili loše, povoljne ili
nepovoljne. Kao što sam rekao, postoji povelik broj uzroka koji izrastaju iz ovog istog ţivota, a kojih
se vi ne sjećate; potrebno vam je mnogo vremena i truda da biste ih otkrili. A u ovom vam slučaju
neće pasti na pamet da niječete svoju odgovornost samo stoga što ste ih sada zaboravili. U jednom
ste trenutku slobodno odabrali djelovati i misliti na takav način da je iz toga proizašao određen ishod.
Nema niti jednog čina, djela, misli, pa čak ni osjećaja, za kojim ne slijedi njegova posljedica.
Neke se posljedice pojavljuju brţe, tako da se još mogu pronaći njihovi korijeni; drugima treba više
vremena, ali ostaje činjenica da se u vašem ţivotu ne događa ništa za što vi niste odgovorni ili za što
niste bili odgovorni u neko prošlo vrijeme. Svi vi to znate. Stoga, zamisao da Slobodna Volja postoji
samo djelomično, mora biti pogrešna, ili u najboljem slučaju, samo je djelomično istinita. Štogod vi
danas učinili ili pomislili; kako god sada u sebi reagirali, to mora imati svoju posljedicu sutra,
sljedećeg mjeseca, sljedeće godine, a isto tako, u mnogim slučajevima, u vašem sljedećem
ţivotu. Stoga vi, prijatelji moji, zapravo imate potpuno Slobodnu Volju! Gdje god ili kad god se čovjek
ne moţe prisjetiti ili prepoznati korijene koje je sam nekada u prošlosti posijao, on to smatra
Sudbinom.
Ima mnogo ljudi koji smatraju da Slobodna Volja znači da mogu učiniti ili pomisliti što im se sviđa, a
da time neće potaknuti nikakve posljedice. To je njihova zamisao Slobodne Volje, što je, naravno,
ogromna pogreška. Bog je stvorio ovaj Svemir koji se sastoji od beskonačnog broja zakona.
Stvorio je Svoju djecu i dao im Slobodnu Volju, tako da sami mogu odabrati hoće li ili neće
pridrţavati se tih zakona, i to sve mnogo prije nego je nastala ova Zemlja i ovaj materijalni svijet.
Pridrţavanje ovih zakona povlači za sobom sreću, ljubav, sklad, svjetlost i vrhovnu mudrost, jer
Bog, koji je savršen, ne moţe stvoriti ništa osim savršenosti. Pa ipak, kad bi se neku osobo
moralo prisiliti da ostane unutar okvira ovih zakona – drugim riječima, kao da nema Slobodne Volje –
zakoni ne bi bili ono što jesu, niti bi bili u skladu s prirodom Boţjom. U onome što je stvoreno
postojala bi nesuglasnost. Ljepota, sklad, mudrost, blaţenstvo i ljubav ne mogu postojati ako ih
pojedinac mora iskusiti silom, protiv svoje volje, ako sam pojedinac ne prepozna mudrost i
savršenost zakona. Tada Bog ne bi bio Bog Slobode, nego Bog ropstva, čak i ako bi Njegova
stvorenja i mogla biti sretna u jednom prisilnom sustavu. Tako svako stvorenje – čovjek ili duh –
prema svom vlastitom odabiru, ima mogućnost ţivjeti ili ne ţivjeti prema tim zakonima. Ovdje se
skriva ključ ovog pitanja; ne samo dodatnog razumijevanja predmeta Slobodne Volje, nego isto tako i
razumijevanja postanka zla, tmine i okrutnosti – ukratko, razumijevanje Pada Anđela. Mnogo se
ljudi pita kako je Bog Ljubavi mogao stvoriti Zlo. Ali Bog nije stvorio Zlo. Kao što moţda sada
razumijete, On je svakom stvorenju dao mogućnost da slobodno odabere ili ne odabere Njegove
zakone savršenstva.
Moţda ćete reći da je teško odrţavati ove Boţanske Zakone, a uistinu je to u nekim vidovima čovjeku
teško. Tko god je nekad napustio Boţanski Zakon, uistinu mu je teško ponovo ga prihvatiti. Ali onima
koji ga nikada nisu napustili – a ima veoma mnogo onih na koje se ovo odnosi – nije teško.
Poteškoća leţi isključivo u pročišćavanju samoga sebe, korak po korak, nazad prema stanju u
kojem ste se jednom nalazili, kad vam odrţavanje Zakona nije predstavljalo nikakvu poteškoću.
Ovdje bih ţelio naglasiti da niste odabrali napustiti Boţanski Zakon stoga što vam je bilo previše
teško drţati ga se. Smatrajte ovo samo usputnim, jer bi nas inače odvelo do sasvim drugog
predmeta. Ni u jednom onom vidu svoje osobnosti u kojem se niste odvojili od Boţanskog Zakona –
a od Zakona se niste morali odvojiti u svakom vašem vidu – ili u bilo kojem vidu kojeg ste u svojim
prethodnim utjelovljenjima uspjeli pročistiti sve do onog stanja u kojem ste jednom bili, nije nimalo
teško odrţavati te zakone. Tako se poteškoće razlikuju od pojedinca do pojedinca. Za jednog je
teško ne ukrasti. Za drugog to ne predstavlja nikakvu poteškoću, nego mu je teško ostati smiren. Za
 3

trećeg moţe biti teško obuzdavati svoju zavist – i tako dalje. Tako je vaš cilj, kroz razvoj i duhovni
napredak, dosegnuti stanje u kojem ćete biti u stanju ţivjeti unutar Boţanskoga Zakona u svakom
zamislivom vidu, tako da to za vas ne predstavlja uopće nikakvu poteškoću. Naravno, to moţete
postići samo svojim vlastitim odabirom i svojom vlastitom slobodnom voljom!
To će vam moţda razjasniti zamisao o »kazni«, a mnogo se vas njoj protivi. Ne postoji Bog Koji
svojevoljno odmjerava kazne. Bog je stvorio savršene zakone i savršene uvjete koje Njegova djeca
imaju mogućnost slobodno slijediti ili ne slijediti. Ako za to odaberete riječ »kazna«, to je vaša volja,
ali priznat ćete da to daje jedan sasvim pogrešan smisao s obzirom na stvarne činjenice. Boţje je
stvaranje toliko savršeno; Njegovi su zakon ispunjeni toliko nadmoćnom mudrošću i ljubavlju,
da što god pojedinci čine – čak i oni koji su se odmetnuli od Njegovih zakona – na kraju moraju
pronaći svoj put nazad do Njegovih zakona, a time i do stanja krajnjeg blaţenstva i savršenosti.
Jednadţba se mora riješiti! To se mora dogoditi na ovaj ili onaj način. Moţda je čovjeku jedna od
najvećih poteškoća ovo razumjeti. Kako god bilo, ja ću vam pokušati pruţiti maglovitu zamisao o
tome, iako mi je to teško učiniti pomoću ljudskog govora koji za nas duhove predstavlja veliku
poteškoću. Na prvi pogled se čini da što se više udaljavate od Boga i Njegovih Zakona Savršenstva,
to vam je teţe pronaći put nazad. Na neki način i jest tako, ali samo na neki način. Mogao bih reći,
»tehničke« poteškoće rastu u tom smislu što se trebate vratiti u stanje savršenstva koje ste jednom
posjedovali, u smislu kojeg sam prije spomenuo. S druge strane, što ste udaljeniji od Boga i što ste
nesretniji, mora da ste, upravo stoga što ste nesretni, bliţi konačnom povratku Bogu. Stoga u
samom kršenju Zakona i tuzi koja iz toga proizlazi leţi lijek i sredstva da konačno olakšate svoje
tegobno stanje. Naravno, to je ono što se uistinu računa. Ovo moţete shvatiti tek ako Ţivot i Svijet ne
sagledavate samo sa svog ljudskog i sadašnjeg stajališta, nego sa sveopćeg i sveukupnog stajališta
Stvaranja i Apsolutne Stvarnosti. Osim toga, ovo predstavlja jako dobar predmet meditacije. Kao
početnu točku u razumijevanju ove Istine moţete razmišljati o činjenici da se mnogi ljudi, koji ţive u
nekoj vrsti srednjeg stanja zadovoljstva (moţda nemaju nikakvih osobitih problema i sukoba, a ipak
im nedostaje prava radost), nikada ne trgnu i ne krenu u potragu za dubljom mudrošću, istinom i
radošću. Oni ne rade na svom duhovnom razvoju. Pa ipak, kad doţive krizu ili nesreću, to za njih
predstavlja početnu točku od koje kreću da bi dosegli viši stupanj svijesti, a time i radost. Ovaj bi
vam primjer mogao olakšati način na koji ćete dosegnuti razumijevanje ovog vrlo značajnog
čimbenika kojeg ljudska vrsta nije prepoznala u cjelini, osim moţda nekoliko velikih pojedinaca.
Sve dok ovisite o vanjskim događanjima nad kojima nemate nikakvoga nadzora, nikada nećete
biti sretni. Moţete doţivjeti privremeno zadovoljstvo, ali neprestano ćete se plašiti gubitka, jer ne
moţete upravljati drugim ljudima i njihovom moći koju imaju nad vama ili nad vašim okolnostima.
Jedina radost koja je trajna i koju vam nitko ne moţe oduzeti, jedino sigurno uporište koje uopće
moţete imati, je razvoj samoga sebe, pročišćavanje i liječenje vaše duše od svih bolesnih i
pogrešnih strujanja koje se udaljavaju od Boţanskog Zakona. Kad otkrijete unutarnje uzroke koji
su odgovorni za vaše tegobe i nevolje, tada ćete isto tako pronaći i radost. Na nesreću, to nećete
činiti najveći dio vremena, osim ako se u vašem ţivotu ne pojave nekakvi neugodni događaji. Bog te
neugodne događaje ne »šalje« po svojoj volji. Zbog vašeg odvajanja od Zakona u nekom prošlom
trenutku – bilo da se to dogodilo u ovom istom ţivotu ili u nekom prethodnom – vi ste pripremili
uvjete koji se pojavljuju u ovom sadašnjem trenutku. Ni u kom slučaju nije vaţno da spoznate gdje i
kako ste ţivjeli u svom prethodnom ţivotu kako biste otkrili korijene koji su odgovorni za vaše
sadašnje nevolje, jer sve dok se ta sklonost ne pročisti, ona jednostavno postoji u vama i tako je
dostupna vašoj spoznaji, ako vi to uistinu ţelite. Ako razotkrijete svoje pogreške i slabosti, vi ćete
izravno ili neizravno dospjeti do korijena odgovornih za sve što vam se ne sviđa u vašem sadašnjem
ţivotu. Tako, ako tragate za tim gdje ste se i u kojem smislu odmetnuli od Boţanskog Zakona, vi ćete
uistinu pronaći odgovor. Ako doista krenete ovim dugačkim i zavojitim putem, bit ćete u stanju
početi proces pročišćavanja kojim ćete izaći iz sveukupne one Tmine u koju ste sami sebe sasvim
neovisno doveli; nitko vas drugi onamo nije stavio!
To me dovodi do predmeta usmjerenja volje i moći volje. Često se postavlja pitanje gdje upotrijebiti
moć volje, a gdje to ne učiniti. Očigledan je i samorazumljiv preduvjet – ne samo nakon ovoga što
 4

sam ja dosad u ovom predavanju rekao – da ćete nadasve ţeljeti ispuniti Volju Boţju. Nadugačko
sam govorio o tome kako bilo koje ţivo biće moţe otkriti što bi mogla biti Volja Boţja u bilo kakvim
okolnostima i kako se je moţe otkriti, stoga sada ne bih ponovo zalazio u taj predmet. Međutim,
odvojeno od jednostavnih odluka i smjerova koje čovjek u ţivotu treba odabrati, postoji mnogo
tananih osobina u čovjeku za koje bi trebao postati svjestan kada i kako koristiti unutarnja strujanja
volje. Istina je, kao što tvrde mnogi ljudi, da snagom volje moţete postići gotovo sve. Unutarnje
psihološke snage čovjekove, jednom upotrijebljene, mnogo su snaţnije nego što to bilo tko od vas
sada shvaća, ali kada i kako i u kojem smjeru ih je preporučljivo upotrijebiti, sasvim je drugo pitanje.
Kad biste trebali prihvatiti Boţju Volju, a ne joj se suprotstavljati? Kad je pravilno upotrijebiti svoje
usnule moći? To zbunjuje mnoge ljude, a da toga nisu ni svjesni. Stoga je prvi korak saznati postoji li
ta zbunjenost. Ako postoji, svoje misli oblikujte jasno i saţeto. Postanite svjesni onoga što ţelite, pa
ako se pojavi pitanje je li ili nije ta ţelja u skladu s Voljom Boţjom, pokušajte to otkriti na onaj način
koji ja uvijek predlaţem. Kad to pitanje jednom u sebi razriješite, postići ćete dublje unutarnje
spokojstvo. Bilo koji čovjek koji je nešto postigao u ovom ţivotu – što god to moglo biti – ovako je
postupao. Ljudi koji Boga ne stavljaju iznad svega ostaloga, na taj način mogu postići ono što nije u
skladu s Njegovom voljom. Na ovaj ste način zauvijek dobili mogućnost da to pitanje razriješite na
samom početku.
Bilo da se vaše ţelje odnose na ovozemaljske stvari koje su u skladu s Boţanskim Zakonom, bilo da
se vaše ţelje odnose na vaš duhovni razvoj i samopročišćenje, postoji mnogo slučajeva u kojima
moţete koristiti snagu volje i u kojima to ne činite dovoljno često, ili dovoljno snaţno. Ima mnogo
mojih prijatelja koji u cjelini ţele slijediti ovaj put, ali još nisu koristili ovu unutarnju moć u svim
brojnim slučajevima na koje nailaze na ovom putu. Svakako postoji mnogo poteškoća u samoj vašoj
osobnosti, koje morate nadrasti, pogrešaka kojih morate postati svjesni i odbaciti ih, kao i mnogo
onoga što treba naučiti. Sve biste to jednostavnije postigli kad biste koristili vlastite snage na pravilan
način. Ponajprije, ţelio bih vam reći da htjeti i ţeljeti moţete iz svoga razuma i iz svoje duše.
Razumska snaga volje moţe isto biti snaţna sila, ali nikada neće postići učinke koje postiţe duševna
snaga volje. Svoju snagu volje moţete koristiti na dva vrlo različita načina: jedno je pritiskom i
napetošću koji će vam oduzeti smirenost. Odvest će vas iz stanja odvojenosti koje je toliko nuţno
postići za duhovnu i osjećajnu zrelost. Druga vrsta volje teče slobodno, snaţno i ţivotno, i nikada
neće smetati vašoj vedrini. Ona djeluje duboko unutra, pa ipak, sasvim svjesno; ona se provodi
snaţno, pa ipak strpljivo. Ostavlja vam slobodu i odvojenost, ali vas nikada ne prepušta pasivnosti i
pomirenosti sa sudbinom. Jedna struja volje izvire iz vašeg Višeg Ja; druga iz vašeg Niţeg Ja. Ako
ţelite nešto što je protiv Boţanskog Zakona i Volje, to vam nikada neće dati spokoja. Međutim, isto je
tako moguće da ţelite nešto što je za vas sasvim pravilno, ali to činite na krivi način – krive su se
struje pomiješale ili krivi porivi.
Na primjer, pretpostavimo da vi u svome poslu ţelite biti najbolji. To je svakako prihvatljiva ţelja.
Nemati ţelja u tom smislu bilo bi pogrešno, jer bi vam nedostajale iskra i ţivotnost. Postoji opasnost
od stanja bez ţelja i stanja odvojenosti utoliko što se čovjek ponajprije polako i neprimjetno
prepušta pomirenosti sa sudbinom, nemarnosti ili beţivotnosti. I ovdje, kao i u svemu drugome,
teško je dosegnuti pravilan, srednji put i odrţati se na njemu, nikada ne prelazeći granicu niti u jednu
od dvije krajnosti. Ovaj srednji, pravilan put moţete pronaći i odrţati samo ako o tome svakoga
dana meditirate i potpuno iskreno ispitujete svoje unutarnje porive. Ţelite li biti najbolji zbog toga
što priţeljkujete nagradu svojoj taštini? Je li vaša ţelja da budete najbolji potpuno neokaljana
sebičnim i ispraznim razlozima? Kad jednom sebi odgovorite na ovo pitanje, moţete početi
preusmjerivati svoje porive u svijesti, a nakon toga unutarnja snaga volje moţe slobodno poteći. Kad
jednom vaši porivi postanu čisti, u vama više neće biti nikakvih nesvjesnih ili podsvjesnih prepreka
koji bi sprečavale slobodan tijek vaše snage volje. Što ste razvijeniji, podsvjesno to snaţnije
ugroţava vas i vašu snagu volje, ako ţelja nije čista i pravilna. Stoga ponavljam, prvi je korak
osvijestiti ono što je do sada u vama bilo nesvjesno. Samo na taj način moţete odrediti gdje biste
trebali otpustiti i odreći se svoje snage volje, a gdje biste, s druge strane, mogli i trebali je koristiti
mnogo više nego što ste to činili u prošlosti. Kad se susretnete sa snaţnim pritiskom svoga Ega,
trebali biste naučiti ovo odvajanje od samoga sebe. Samo ponovljenim proučavanjem ovog poriva
 5

vašega Ega moţete postepeno naučiti kako ga otpustiti. Tek kad jednom u sebi odvojite ove dvije
sklonosti– onu sebičnu ili ispraznu i onaj dio vas koji ţeli u svome zanimanju, kakvo god ono bilo,
sluţiti drugima – snagu volje moţete razvijati u pravome smjeru, jer ste tada očišćeni od svih maski i
pogrešnih poriva. Tada svoju snagu volje moţete izvjeţbati da teče iz vašeg sunčanog spleta
(pleksus solaris), a ne iz mozga. U tome postoji jedna vrlo istančana i vaţna razlika. Znam da sve
dok na neki način ne iskusite ovu razliku, ove će vam riječi biti samo puke riječi, pa moţda čak i
besmislene. Kako god bilo, to moţete iskusiti ako pokušate, a kad je jednom iskusite, spoznat ćete i
vrlo dobro razumjeti u čemu se sastoji razlika između volje koja izvire iz vašeg mozga i volje koja
izvire iz vaše duše. Razdvojite ta dva tijeka u vama koji se tako često miješaju; čisti je tijek okaljan i
zagađen nečistim. A zbrka se u duši pojavljuje jer vama samima nije do kraja jasno koja je koja, pa
čak ni da ta dva vrlo različita i odvojena tijeka uopće i postoje u vama. Nakon odvajanja, otpustite
snagu volje koja djeluje suprotno Boţanskom Zakonu. Ona vam moţe donijeti samo nesklad.
Duboko u sebi oţivite iskru i snagu volje za onaj čisti tijek koji neće staviti vaš Ego u središte svijeta.
Dragi moji prijatelji, znam da je to uistinu teško. Za neke od vas ovo zvuči kao grčki jezik, ali moţda
su neki od vas shvatili jedan dio onoga što sam rekao, dok neki od vas moţda to duboko razumiju.
Ali za stvarno i duboko razumijevanje morate se truditi. Do njega ne moţete doći samo time što
ćete predavanje jednom poslušati. To nikada nije dovoljno. Ono što sam vam ovdje govorio, jedan je
od mnogih ključeva vašega oslobođenja z zatvora u koji ste se sami doveli, otpuštanja okova koje
ste si sami stavili, jer sve dok se ne počnete oslobađati od ovih okova, osjećat ćete razočarenje i
tugu i nezadovoljstvo svojim ţivotom. Sada se počnite tako ponašati da sa svakim unutarnjim
tijekom tečete u skladu s Boţanskim Zakonom, umjesto protiv njega. Boţanski Zakon ne
obuhvaća samo tvrdnju da ne smijete ubijati, krasti i činiti očigledne zločine ili grijehe. To su širi
i ekstremniji slučajevi. Ali oni među vama na koje se ti prošireni zakoni ne mogu više
primjenjivati, jer ste ovakve sklonosti prevladali tijekom svojih prethodnih utjelovljenja, moraju
početi Boţanski Zakon primjenjivati iznutra, u svojim sklonostima, strujanjima, u svojim
osjećajnim reakcijama, a ne samo u svojim vanjskim djelima; čak nije dovoljno Zakon
primjenjivati ni samo na svoje misli. I osjećaji se moraju izmijeniti, a to ne moţete postići ako
sebe ne sagledate onakvima kakvi uistinu jeste.
A sada, dragi moji prijatelji, spreman sam za vaša pitanja. Prije nego se pozabavimo planiranim
pitanjima, ima li moţda pitanja koja se odnose na ovaj predmet?
PITANJE: Iako sam siguran da ste već odgovorili na ovo moje pitanje, ipak ću ga postaviti u slučaju
da moţda nešto moţete dodati: je li svako ljudsko biće gospodar svoje vlastite sudbine ili u ljudskom
ţivotu postoje događaji koje je viši poredak predodredio?

ODGOVOR: Pa, mislim da sam na ovo pitanje sasvim potanko odgovorio.

PITANJE: Mislim na sve one ljude koji su sagradili velike karijere, na primjer u kazalištu ili u nekom
poslu. Oni nemaju nikakve druge zamisli osim svog vlastitog ega, a neki čak nisu ni nadareni, pa
ipak se uspnu na vrh. Što je to?

ODGOVOR: Na što se odnosi vaše pitanje, »što je to?« Što u tome ne razumijete? (Jer oni grade
karijeru, a ne razvijaju svoj vlastiti duhovni…) Naravno da ne, jer nitko tko ţivi samo za svoj ego u
ovom se smislu neće razvijati. Međutim, mogu reći jedno: čak i čovjek koji njeguje pogrešnu,
bolesnu struju ili struju neznanja, pa čak i onaj koji ne ispunjava svoju sudbinu, razlog svoga
sadašnjeg utjelovljenja, ipak moţe duhovno napredovati u drugim vidovima svoje osobnosti, iako
moţda u sasvim odvojenom odjeljku svoje duše. Moţda će takva osoba nadrasti neku drugu
pogrešku, čak i ako nije svoj ţivot ţivjela u skladu s naumom, čak i ako u jednom smislu i dalje
potiče pogrešan tijek. Taj ţivot s duhovne točke gledišta moţda ipak neće biti u potpunosti uzaludan.
 6

PITANJE: Što mislite pod suprotstavljanjem Sunčanog Spleta i mozga?

ODGOVOR: Ţelja se moţe pojaviti iz razuma ili iz mozga, ili iz onoga o čemu se katkad govori
kao o duši. U području Sunčanog Spleta nalazi se – kao tvar koja zrači, pa tako nije vidljiva
ljudskome oku – Duhovno ili Magnetsko Polje, u kojem ne samo da se nalaze svi osjećaji, nego
gdje se nalaze i označeni i duboko utisnuti svi čimbenici koji se odnose na cjelokupan krug
postojanja jednog pojedinca. U tom su polju sadrţana sva značenja prethodnih ţivota, zasluge,
takozvani grijesi, kao i sve ostalo – to je cjelovita Knjiga Ţivota. Ne moraju svi osjećaji ili ţelje ili
misli izvirati samo iz područja mozga, nego isto tako iz ovog dijela. To mnogi ljudi još nisu iskusili.
Kad nešto ţele, kad nešto razmišljaju ili stvaraju ideje, to se događa ovdje u mozgu. Ali kad jednom
dosegnu određen stupanj duhovnoga razvoja, osjećat ćete da moţete nešto poţeljeti, pa čak i
razmišljati u području vašeg Duhovnog Polja. Kad misli izviru iz ovog dijela, imat će sasvim drukčije
osobine, sasvim različit karakter od misli koje izviru iz mozga. To se isto odnosi i na snagu volje.
Volja koja proizlazi iz područja mozga vodit će u napetost, ako je ne zamijeni volja koja izvire iz
Duhovnog ili Magnetskog Polja. Naravno, čak i ono što je ispravno moţe se ponajprije roditi u
mozgu, ali sve dok ostaje samo u tom području, nikada neće biti snaţnog karaktera i nikada neće
prodrijeti u cjelinu ljudske osobnosti. Ţelja ili razmišljanje iz Duhovnog Polja za sobom povlači i Više
Ja ili Boţansku Iskru. Svaki čovjek koji je ovo iskusio, to će i potvrditi. Tko god posjeduje misao,
zamisao ili ţelju koja se razvila iz njegovog Duhovnog Polja, bit će u potpunosti ispunjen
radošću i sigurnošću. Bez i tračka sumnje znat će da se javila istinska misao i da ta Istina u tom
trenutku ţivi u njemu. A vjera, ili takozvana vjera, nikada ne moţe izvirati iz mozga. Ako je to pitanje
pukog razumskog uvjerenja, tada je ta vjera slaba. Ali vjera koja izvire odavde, koja dolazi iz
Duhovnog Polja i Boţanske Iskre, ta je vjera uvjerenje i ISKUSTVO Istine. Stoga, ljudi koji nemaju
vjere nisu u pravu kad misle da je Vjerovanje pitanje »moglo bi biti ovako, ili bi moglo biti onako«.
Vjera, u svom istinskom značenju, uvijek je sigurnost koja je osobno doţivljena, iako se to
iskustvo ne moţe prenijeti drugima koji ga sami još nisu doţivjeli. Činjenica da mnogi ljudi
posjeduju pogrešnu vrstu vjere, ne znači da vjera u svom istinskom značenju ne postoji. Po istoj
logici, osjećajno nepostojana i nezrela osoba moţe imati snaţne unutarnje ţelje, pa čak i prinudne,
tako da se one većim dijelom ili u potpunosti mogu nalaziti u podsvijesti. Te ţelje ne proizlaze iz
mozga, ali isto tako ni u kom slučaju ne izviru ni iz Duhovnog Polja. U procesu razotkrivanja
čovjekove podsvijesti, očigledne postaju ne samo bolesne, pogrešne i iskrivljene struje, ne samo
neznanje i kratkovidnost, i ne samo pogreške i slabosti (ukratko, ono što označavam čovjekovim
Niţim Ja), nego isto tako i čovjekovo Više Ja. Katkad je daleko, duboko skriveno, ponajprije ispod
zaštitnih i laţnih maski koje uistinu ni na koji način nisu povezane s čovjekovom istinskom prirodom;
zatim ispod Niţega Ja; a tek tada dolazi čovjekovo Više Ja kojemu do tada nije bilo dopušteno
djelovati. U tom Višem Ja ili Boţanskoj Iskri – koji su, naravno, do određenog stupnja u svakom
čovjeku slobodni – skrivaju se u jako velikom stupnju mudrost, istina i ljubav. Tako postoji jako
vaţna razlika u mislima i ţeljama mozga, i mislima i ţeljama Duhovnoga Polja. Duhovno se Polje
treba njegovati, naravno, i ono ne moţe djelovati ako se čovjek ne podvrgne strogom razvoju i
samopročišćenju.

PITANJE: Rado bih postavio pitanje: moţe li se postići nekakva suradnja između vaše metode i
našeg postupka psihoterapije?

ODGOVOR: Naravno da se moţe postići! Svaki čovjek koji je uistinu zainteresiran i otvoren to moţe
postići. Bit ću jako sretan da vam prenesem zamisli i sustav kojeg ja koristim. A mogu reći da će to
biti korisno ne samo vama, nego isto tako i bilo kojem drugom čovjeku koga to zanima. Moţda će se
u budućnosti doći vrijeme kad ću imati priliku za rad sa skupinom takvih osoba: psihijatara,
 7

psihologa i terapeuta. U budućnosti moţemo organizirati takav tečaj. Vaše pitanje vjerojatno isto tako
obuhvaća i zamisao bi li ljudskom liječniku, koji ne moţe zaviriti u dušu kao što to moţe duh, uopće
koristio taj sustav. Svakako, činjenica da mi moţemo sagledati osobu, jako mnogo pomaţe i
skraćuje put do uspjeha. Ali ipak, taj sustav isto tako mogu koristiti ljudska bića, pa nema sumnje da
bi ljudski liječnici, koristeći ga, imali zamjetno više uspjeha i postizali bolje rezultate.

PITANJE: Prošli sam put postavio pitanje o razlici između mističnog i okultnog, i između Crne i Bijele
Magije.

ODGOVOR: Pa, siguran sam da Crnu i Bijelu Magiju, kao i razliku između njih, svi vi jako dobro
znate. Stoga ću na ovo pitanje odgovoriti s obzirom na razliku između Misticizma i Magije. Vidite, mi
nemamo upravo takve riječi ili pojmove, ali ja razumijem ono što vi pod tim podrazumijevate. Čak i
među ljudskim bićima postoji zbrka kad se radi o tim pojmovima. Jedan čovjek moţe sasvim
različito zamišljati takvu jednu riječ od drugog čovjeka. Stoga upotreba tih riječi moţe dovesti do
nesporazuma. Istinsko značenje misticizma je dosegnuti i iskusiti Boga do onog stupnja koji je
utjelovljenim bićima moguć. Stoga, mistični put predstavlja potpuno pročišćenje, a cilj ostaje
isključivo i samo Bog, ispunjenje Njegove volje, i iskustvo Boga. Ali istinski mistik, u krajnjem
slučaju, čak neće ţeljeti da mu krajnji cilj bude to najuzvišenije od svih iskustava, jer bi to opet bio
sebičan cilj, a sebičnost je potpuno oprečna misticizmu. Stoga je u našim očima cilj istinskog
mistika sluţenje! Njegov je cilj dosegnuti savršenstvo i ono stanje radosti u kojem moţete najbolje
sluţiti svojim bliţnjima. A samo jako zdrava, jako cjelovita i jako skladna osoba, samo jako sretna
osoba moţe uistinu pruţati, voljeti i pomagati. Tako je cilj Mistika Bog, ali ne stoga što to
Sjedinjenje s Bogom znači neizrecivu radost i nezamislivo blaţenstvo – iako je to prekrasna popratna
pojava, da tako kaţem – nego Sluţenje Bogu kroz Sluţenje čovjekovim bliţnjima, putem krajnjeg
ispunjavanja Boţje Volje u svakoj čestici ţivota. Magija istraţuje samo psihičke sile. Cilj je
magičara, čak i Bijelog Magičara istraţivanje i korištenje određenih psihičkih sila. Istina je da će Bijeli
čarobnjak te sile koristiti u svrhe Dobra. Ali Magija ne ide dalje od nadziranja tih psihičkih sila, dok će
se Mistik na svome putu prema svome krajnjem cilju isto tako susresti s nekima od ovih psihičkih
sila, pa ih čak povremeno moţe i koristiti. Ali njegov će cilj uvijek u njegovim mislima ostati čist, i
njega nikada s njegovog puta neće skrenuti očaranost koja predstavlja velik izazov i veliku opasnost
da bi mističar mogao izgubiti svoj put ili moći koje je naučio koristiti. Njega neće privući ova često
zapanjujuća i revolucionarna iskustva. Mnogi su ljudi krenuli putem misticizma, ali su ga i prekinuli,
jer su ih se previše dojmile čarobne sile koje se pojavljuju u određenom trenutku putovanja.

PITANJE: A što je s okultizmom?

ODGOVOR: Okultizam ni na koji način s tim nije povezan. Okultno označava jednostavno stvari koje
još ne poznate, ili stvari koje još znanstveno niste dokazali. To je cjelokupno značenje okultnog. Sve
je okultno što nije znanstveno dokazano ili gdje je između vašeg i našeg svijeta još uvijek navučena
zavjesa. (Ne psihičke pojave?) Ne samo psihičke pojave, nego bilo što. Prije dvadeset godina
atomska je energija bila okultna.

PITANJE: Što je stanje zanosa?

ODGOVOR: Stanje se zanosa javlja kad čovjek iskusi Boţanske Sile, Boţanska Bića ili čak samoga
Boga. To se ne moţe jednostavno dogoditi. Ali kad ljudi ozbiljno rade na tom mističnom putu, doći
će vrijeme kad će se i to morati dogoditi. (Moţe li se takvo stanje izazvati drogama? Ne na taj način;
to je laţan zanos.)Vi u vašem svijetu posjedujete određene sitne i beznačajne zanose. Zanosom
moţete nazvati dobar obrok, ili gutljaj dobrog vina, ili uţivanje u nečemu. To je samo pitanje stupnja.
 8

Zanos u tom smislu nikada ne moţete izazvati umjetnim sredstvima. A samo čovjek koji je doţivio
zanos moţe vam potvrditi koliko ogromna i nevjerojatna razlika postoji između zanosa
doţivljavanjem Boga i bilo čega drugog na ovoj Zemlji ili na nebu. Ovaj zanos ni na koji način nije
povezan s maštom ili podsviješću, niti ga se moţe izazvati umjetnim sredstvima. To bi bilo potpuno
besmisleno, nelogično, i protivno bilo kojem zakonu Svemira. Moţete doţivjeti samo vrlo slabe
zamjene, samo vrlo slabe. Samo putem osobnog napora, razvoja i pročišćenja moţe se dogoditi
ovaj zanos. Kad se vaše Više Ja oslobodi od slojeva vašega Niţega Ja, ono će zasjati tako snaţno
da se moţe usporediti s Boţanskim Silama; tako se priprema, u svojoj kvaliteti, za dotok Boţanskih
struja. Tada moţe doći do ovog istinskog zanosa, a ne drugačije.

PITANJE: Nije li dokaz stvarnog zanosa postojan i trajan napredak u ţivotu?

ODGOVOR: Naravno da jest! Ali ovaj trajni napredak često i uglavnom započne mnogo prije nego što
čovjek doţivi zanos. Bilo koji čovjek koji uistinu i ozbiljno kroči ovim putem pročišćenja i
usavršavanja mora nakon relativno kratkog vremena, kratkog čak i prema vašem ljudskom
shvaćanju, doći do točke na kojoj osjeća napredak. Ponajprije jednostavno u stanju uma, a zatim i u
svim vanjskim zbivanjima, a vrlo trajno i određeno se to događa usprkos određenih povremenih
poteškoća i iskušenja koje su na početku neizbjeţne. Ali to nije značajno. U cjelini, taj vrlo postojan,
trajan i vrlo stvaran napredak mora se zamijetiti mnogo prije zanosa, pa čak, u mnogim slučajevima,
i prije istraţivanja psihičkih sila.

PITANJE: Ţelio bih znati osjećaju li ljudi koji su otišli S onu stranu još uvijek ljubav prema svojoj djeci
ili rođacima.

ODGOVOR: To nije pitanje na koje mogu odgovoriti ni »da« ni »ne«. To je uvelike različito;
umnogome ovisi o pojedincu. To pitanje ne moţete poopćavati, kao što ne moţete poopćavati niti
isto pitanje o ljudskom biću. Ima nekih duhova koji su još uvijek vezani za svoje rođake, pod
uvjetom, naravno, da je ta ljubav trajala za vrijeme njihovog ţivota. Ali to samo po sebi nije jako
povoljno stanje. Što dalje napreduje duhovni razvoj, to će biće više učiti da se odvoji od svojih
vlastitih rođaka i svojih starih povezanosti. To ne znači da se njegova ljubav smanjuje, ali duhovni
razvoj znači da je u ljubav jednog bića uključeno sve više i više stvorenja, a ne samo oni njemu bliski
i dragi. Duhovno se dijete najprije uči ljubavi. Što taj rast više napreduje, to se više bića moţe
uključiti u njegovu ljubav. Kad netko voli više ljudi na pravi način, to ne smanjuje ljubav koju
osjeća za onih nekoliko. A zatim, morate još nešto razmotriti: kad se vratite u Duhovni Svijet,
najprije ćete susresti sve vaše drage iz ovoga ţivota. I prema vašoj vlastitoj volji i ţelji, ostat ćete
u stanju u kojem ste bili u vrijeme vaše takozvane smrti. Ali kad se počnete dalje razvijati, susrest
ćete se s mnogim drugim duhovima; shvatit ćete da su vam neki od njih bili jako bliski u prethodnim
ţivotima, ili u ţivotima na različitim razinama, ne samo na ovoj Zemaljskoj. Ondje ćete ponovo otkriti
poznanike, voljene, stare prijatelje. A kad vam reinkarnacija više ne bude potrebna, ljubav koju ste
sada u stanju proširiti samo na neke ljude, tada ćete imati za sva stvorenja. Tako, neki su od
preminulih još uvijek snaţno povezani sa svojim starim srodnicima iz prethodnoga ţivota. I drugi
posjeduju tu ljubav, ali ih ona više ne veţe. Oni su se uputili prema drugim stvarima i drugim
zadacima. A to je stanje u svakom slučaju bolje.

PITANJE: Ţelio bih saznati jesu li duhovi u Duhovnom Svijetu još uvijek vezani za svoju zemlju i
svoja imena?
 9

ODGOVOR: Ovdje vrijedi isti odgovor kao i za prethodno pitanje. To uvelike ovisi o pojedincu.
Naravno, duhovi koji su vezani za Zemlju ili duhovi koji se još nisu jako razvili, često se drţe
svojih prošlih zemaljskih povezanosti, bilo da se radi o fanatičnom domoljublju, obiteljskom
ponosu, poslu ili bilo čemu drugome. Ne smijete zamišljati da će, kad umrete, vaše stanje biti u
potpunosti drukčije samo stoga što ste svoju školjku ostavili iza sebe. Cjelokupna vaša osobnost,
vaše razmišljanje, osjećaji i mišljenja, ako su duboko ukorijenjena, vaše sklonosti i određenja, sve to
nije dio vašega tijela; dio je vaših tananih tijela koja i dalje ţive. I kakva god bila vaša osobnost
sada, takva će biti i nakon smrti. Stoga, kad čovjek umre s vrlo snaţnim ili fanatičnim osjećajem
domoljublja, nakon smrti neće se osjećati nimalo drukčije. I dalje moţe uz to biti vezan. Ali ako se
čovjek počeo odvajati od takvih stvari i ako ima širi pogled na stvari, kad jednom dospije u Onkraj,
bit će u stanju mnogo bolje duhovno napredovati. Lakše ga je voditi i tako ţivi ugodnijim ţivotom.
Ako, na primjer, umrete u stanju straha, i kasnije ćete osjećati taj strah. Ako umrete u stanju vedrine,
i kasnije ćete biti vedri. Kakvi god bili u trenutku smrti, i kasnije ćete to osjećati, doţivljavati i ţivjeti, i
to će biti vaš svijet, jer vaše misli, vaša mišljenja, osjećaji i stavovi stvaraju svijet oko vas. Mogao
bih reći da je to psihološki svijet, što ne znači da je izmišljen. On je stvaran. Za vas su apstraktne
zamisli bezoblične. U Duhovnom Svijetu sve apstraktne zamisli posjeduju oblik i stvarnost. Na taj
način svaki pojedinac gradi svoj svijet putem svoje osobnosti.

PITANJE: Ţelio bih znati odnosi li se to i na osobu koja je genij, ali koja je rođena… recimo, na
primjer, čovjek koji je izumio Sputnjik. Mislim, nešto što moţda nije dobro.

ODGOVOR: Dragi moj, to se odnosi na svakoga. Ako genij izumi nešto veliko i koristi to u pogrešne
svrhe, to je jedno. Sve će se to u određeno vrijeme uzeti u obzir. Njegovi stvarni i najskriveniji porivi
bit će izloţeni; tada neće biti nikakvih izgovora i nikakvih laţnih opravdanja. Prosudit će ga se na
mnogo točniji i dublji način nego što ste vi, ljudska bića, to ikada učinila. Ali ono što sada
razmatramo je stanje postojanja nakon smrti. Ono što smo rekli odnosi se i na ovaj slučaj, naravno,
kao što se odnosi na svakog čovjeka. U takvom slučaju, čovjek je moţda uvjerio samoga sebe da
posjeduje drukčije porive, nego što su oni koji su ga uistinu vodili. Takva će laţnost isto tako
stvoriti oblik koji joj odgovara. Ali ljudskim je bićima sasvim nemoguće odrediti što i kada i kako će
neka osoba biti prosuđivana u Onkraju. Katkad moţete imati nejasnu zamisao, ali čak ni tada ne
moţete ni na koji način znati što se sve uzima u obzir. Vi ne moţete zapravo zaviriti u dušu neke
osobe. Vi ne poznajete njezin sveukupni razvoj, njezine prošle ţivote, njezine sadašnje unutarnje i
vanjske prepreke, zasluge, itd. Vi vidite samo mali, mali dio, a sav ostali dio priče neke osobe mora
od vas biti skriven.

PITANJE: Hoće li se čovjek koji je moţda vezan za ovu zemlju ponovo ovamo vratiti?

ODGOVOR: Kao duh, ili mislite na sljedeće utjelovljenje? (Oboje.) To ovisi. Kao duh se moţda vrati.
Ako je vezan za Zemlju ili ako je, da tako kaţemo, neorganiziran duh, ako ne pripada Boţanskome
Svijetu, moţe do određenog stupnja imati slobodu kretanja gdje ţeli, i tada svakako moţe odabrati
mjesto za koje je vezan. Drugim riječima, ono što je u njemu najsnaţnije, odredit će njegovu sudbinu
u Onkraju. Ako je njegova ljubav prema Bogu snaţnija od svega drugoga, putem te ljubavi moţe
nadvladati svoju vezanost za svoju zemlju. Ali ako je njegova ljubav prema domovini najjača, to će
odrediti njegovu sudbinu. Ali moţe biti i takvih slučajeva u kojima, zbog nekih razloga, ne moţe
dobiti slobodu kretanja. To je previše sloţeno da bismo sada u to zalazili. Ako se duh ponovo nađe u
svojoj staroj zemlji, ponovo će ovisiti o njegovom vlastitom stavu koliko će dugo ondje ostati. Kad
god promijeni svoj stav, moţe prijeći na nešto bolje. Naravno, drugačije je ako duh koji pripada Redu
Boţanskih Sila ima neki zadatak kojeg treba ispuniti, a koji je povezan s ljudima ili nekom zemljom.
Ali ako je duh tako vezan, a ode onamo po svojoj vlastitoj volji, neće biti jako radostan. Koliko je do
 10

reinkarnacije, vrlo je malo vjerojatno da će se duh utjeloviti u istoj zemlji. To se moţe dogoditi
povremeno, ako za to postoje neki dobri razlozi. Ali upravo u ovakvom slučaju logičnije je da će
takva osoba ţivjeti negdje drugdje. Moţda čak i u zemlji koju je tijekom svog posljednjeg ţivota
ponajviše mrzio. To je stoga jer je smisao ciklusa reinkarnacije duhovni razvoj i usavršavanje, a
ako to još uvijek nedostaje, mora se postići usklađivanje putem različitih iskustava.
 1
Pathwork lecture broj 19.
20. prosinac 1957

ISUS KRIST

Pozdravljam vas u ime Boga i Isusa Krista. Blagoslovljeni ste, prijatelji moji; blagoslovljen je ova čas.
Dragi moji prijatelji, velikom dijelu vas obraćam se već više mjeseci, ali do sada još nisam spomenuo
Isusa Krista; tko je On i što je učinio. U ovo doba godine, kad slavite rođenje Kristovo, osjećam da je
moj odabir ove teme prikladan.
Svjetlo Kristovo širi se ne samo ovom Zemaljskom kuglom, nego isto tako i duhovnim svjetovima.
Možete reći, »Ali u Duhovnome Svijetu vrijeme ne postoji«, i to je istina. Pa ipak, koliko god bilo teško
vama objasniti ovo razdoblje — koje svake godine, prema vašoj ljudskoj godini, traje mnogo duže
nego na Zemlji, recimo, u određenim redovitim razdobljima — ovo se Svjetlo Kristovo vraća
obnovljenom snagom u spomen na najuzvišeniji čin koji je ikada postignut. Ovo je Svjetlo toliko
snažno i prodorno i veličanstveno, da je to nezamislivo. Od tog Svjetla širi se takvo blaženstvo, takva
radost, sreća i mudrost! Jer su mudrost i svjetlo jedno. Vi u svom ljudskom jeziku o tome mislite kao
o Prosvjetljenju! U duhovnom su Svijetu svjetlost i znanje, svjetlost i ljubav jedno te isto. U ovom
razdoblju Ovo Svjetlo, barem u nekom malom stupnju, prodire sve do najnižih područja tame, u svijet
Tmine. Možda se pojavi samo tračak, mali sjaj, ili tek bljesak svjetlosti. Pa ipak, taj je dotok svjetla
nazočan, i u ovom razdoblju, kad se bića koja žive u svijetu Tmine susretnu sa Svjetlom, njihove su
reakcije različite. Oni koji su spremni duhovno napredovati, pozdravit će ovo Svjetlo dobrodošlicom, i
slijedit će ga. Drugi, koji još nisu toliko napredni, ustuknut će od njega, jer u njima izaziva bol. To je
snažna bol koju ne mogu podnijeti. Stoga, ljudsko biće koje je ovu svjetlost uspjelo iz svoje
unutrašnjosti iznijeti van — jer to je jedno i isto svjetlo — bit će zaštićeno od stvorova Svijeta Tmine.
A sada, tko je Krist? Ima nekih kršćanskih religija koje tvrde da je On Bog. To nije istina, jer je On Sam
rekao, kao što možete pročitati u Svetim spisima, da nije Bog. On nije Otac, Stvoritelj. Ima ih koji
govore da Isus bijaše mudar čovjek, od kojih je povijest upoznala samo nekoliko njemu sličnih;
mudrac, veliki učitelj uzvišene mudrosti, ali sličan nekolicini drugih koji su u različitim razdobljima
živjeli u drugim zemljama. Ni to nije točno. Istina je, prijatelji moji, vjerovali vi to ili ne, da je Isus,
čovjek, bio utjelovljenje Krista. A taj je Duh najuzvišenije, najplemenitije od sviju stvorenih Bića. On je
prvo, izravno i urođeno stvaranje Božje. Njegova je suština jednaka suštini Boga. Svi vi posjedujete
jedan dio ove suštine — to je ono što ja nazivam Višim Ja ili Božanskom Iskrom, ono što kroz
duhovni razvoj mora postepeno izroniti. Ali niti jedno drugo stvoreno biće nema ovu suštinu u potpuno
istom stupnju kao Krist. I u tome je razlika.
Uvijek iznova vidim kako ljudska bića misle ili osjećaju: »Zašto On? Ako je On Sin Božji, tada smo i mi
sinovi Božji. Zašto bi On bio bolji, uzvišeniji ili veći? Zašto? To nije pravedno.« Te misli i osjećaji često
vrebaju u dušama ljudi, čak ako se i ne usuđuju te misli osvijestiti. Upravo u toj misli skriva se klica
koja je dovela do Pada Anđela. Ta se ista misao, taj isti stav začeo davno prije nego je postojala
materijalna Zemlja, i uzrokovao rađanje nesklada i zla. Naravno, nitko tko je ikada pomislio ovu misao
nije u to vrijeme shvatio opasnost takvog jednog stava, niti je shvatio kakve bi posljedice mogao imati.
Nitko nije shvatio da se zapravo u tom osjećaju — nazovimo ga ljubomorom — skriva nedostatak
vjere u Boga i Njegovu sposobnost ljubavi. Jer iako je Bog u Svom prvom Sinu stvorio Najuzvišenije
od sviju bića i dao Mu najveći dio Svoje suštine, ako imate povjerenja i vjere koje Stvoritelj zaslužuje,
nećete pomisliti da je to nepravedno, ili da će vama bilo što nedostajati. Iako u ovom razdoblju ljudi ne
idu tako daleko u svojim mislima, ipak, taj jedva zamjetan osjećaj otpora prema Kristu koji se javlja u
brojnim ljudima, predstavlja klicu Pada i klicu zla. Na takav je način Pad i počeo.
Na koji je način Isus Krist spasio čovječanstvo? Na koji je način Njegov čin bio najuzvišeniji? Koja
bijaše svrha Njegovoga života na Zemlji, Njegovog jednokratnog utjelovljenja? Svrha Njegova života
nije bila samo širenje Njegovoga učenja, jer koliko god istinita i prekrasna bila ta učenja, njih se može
i drugdje pronaći — možda u drugom obliku, ali ipak su u osnovi ista. Tako da to ni u kom slučaju
 2
nije bila jedina svrha. Druga svrha Njegova života, iako još uvijek ne glavna i najvažnija, bila je ta da je
On kroz Svoj život i smrt simbolički pokazao kakav bi tijek razvoja, ili stupnjevi razvoja, trebao
postojati u ljudskom životu za svakog onog koji želi ponovo osvojiti Kraljevstvo Nebesko. Tijelo je
Isusovo simboliziralo ispite, iskušenja, ostajanje vjernim Bogu u razdobljima nesreće, raspinjanje ega,
osobnog ega sa svom njegovom taštinom i samovoljom. Uskrsnuće Njegovoga duha označava Vječni
Život blaženstva i radosti duhovnoga bića svakog pojedinca, nakon raspeća ega. Do toga se ne može
doći nego kroz patnju. Ali čak niti ovaj dio Njegovoga zadatka nije, kao što rekoh, glavni i najvažniji.
Ove dvije svrhe mogu se smatrati usputnim ili popratnim svrhama u odnosu na glavnu svrhu koju je
On trebao ispuniti. Kasnije ću jednom potanje objasniti na koji je način Njegov glavni zadatak bio
spasenje, jer On doista bijaše Pomazanik!
Sada vam ovo želim reći: da je On doživio neuspjeh, neki bi drugi duh to pokušao, jer prije početka
nije bilo apsolutno sigurno da će On izvršiti Zadatak, iako je predstavljao prirodan izbor i logičan
zaključak. Netko je morao doći na Zemlju i potpuno sam proći sve ove patnje, katkad odbijajući
sveukupnu božansku zaštitu i Svojom se vlastitom slobodnom voljom odupirući svem zlu i svim
iskušenjima. Samo su na taj način duhovni zakoni mogli i dalje ostati čvrsti, tako da je u pravednosti,
pruženoj čak i samim silama zla, svaki pojedinac mogao pronaći svoj put nazad Bogu. Bog je moć, i s
tom je moći On svakako mogao učiniti što god je htio, uključujući i kršenje Svojih vlastitih zakona. Ali
to bi značilo da bi u trenutku kad bi Bog donio takvu odluku, ogroman broj stvorenja koja još nisu bili
spremna pronaći svoj put nazad, trajno bio odvojen od Boga i vječnog života u blaženstvu. To bi se
moglo odnositi na bilo koga od vas. Samo je putem obuhvatnog i savršenog Nauma Spasenja bilo
moguće da svi, do posljednjeg palog stvora, u jedno doba pronađu svoj put nazad Bogu. To je sada
teško razumjeti, ali u budućnosti ću vam to potanje objasniti. Za sada bi ovo trebalo biti dovoljno da
vam pruži uvid u to kako je izuzetno ozbiljan i težak bio Njegov Zadatak. Jer samo na ovaj način ljudi
nikada neće moći reći da je Bog nepravedan, ili da je Bog iskoristio svoju vlastitu moć kako bi
prekršio Svoje vlastite zakone. Prirodno, Njegova moć mora biti najveća. Nitko neće moći reći kako je
Bog iskoristio svoju moć da bi nanio zlo Svome daru slobodne volje kojeg je poklonio svakom
pojedinom čovjeku. Sve se to moglo dogoditi samo kroz ispunjenje ovakvog Zadatka. Tako nije
slomljena slobodna volja i nikakva moć nije neopravdano korištena. Isus Krist je to u potpunosti
dokazao.
Prirodno, može se pojaviti pitanje: »Možemo li pronaći i doseći Boga, možemo li savršenstvo doseći
samo kroz Isusa Krista?« Odgovor glasi i da i ne, prijatelji moji. To je jedan od očigledno protuslovnih
slučajeva, u kojima su oba odgovora točna. A ja ću vam pokušati objasniti zašto je tako. Vi možete
dosegnuti stupanj razvoja putem svake od velikih religija, kao i putem nekršćanskih, u kojima možete
iskusiti Apsolutnu Istinu. I niti jedan vam duh Božjega Svijeta nikada neće reći da napustite svoju
crkvu ili svoj hram ili svoju vjeru. Jer ako ste pronašli ono za čim ste tragali i ono što vam je potrebno,
u smislu radosti i duhovne hrane, i to u vjeri na koju ste navikli, ostanite ondje. Dovoljno je temeljnih,
osnovnih istina i dovoljno onog što vam je potrebno za vaš duhovni razvoj sadržano, kao što rekoh, u
svim velikim religijama. Samo je na vama da otkrijete koje su to istine koje su vam potrebne za vaš
osobni razvoj i da ih počnete provoditi. Kad govorim o tome da vas vaša vjera zadovoljava, ne mislim
da ona zadovoljava vašu površnu svijest. To nije dovoljno. Ali ako slijedite učenja vaše religije u kojoj
učite i činite ono jedino što je doista važno — samospoznaju, samopročišćenje i krajnju iskrenost
prema samome sebi — tada će religija kojoj pripadate ili koju ste odabrali zadovoljiti vaš duh. Ovo
pročišćenje i razapinjanje vašeg Nižeg Ja jedino je i najvažnije i doista važno. Nije toliko važno gdje
ćete pronaći neophodnu pomoć, vodstvo i nadahnuće da to postignete, čak i ako zbog mnogih
razloga ne možete prepoznati Krista u religioznom združenju. Samim samopročišćenjem uzdići ćete
svoju svijest na takav stupanj da ćete biti otvoreni istini koja se odnosi na ulogu koju je Krist odigrao u
povijesti Stvaranja, ili na bilo što drugo, u svim njezinim vidovima. Tako da je u ovom smislu odgovor
na pitanje je li uvjet da odmah sada prepoznate Isusa Krista i možete li Boga doseći samo kroz Njega
negativan. Drugim riječima, zamjećivanje Apsolutne Istine u odnosu na bilo koje pitanje može se
dogoditi samo kroz proces samopročišćenja, bez obzira dolazi li prepoznavanje nekih čimbenika
tijekom ovog života ili kasnije. (Na nesreću, samo nekoliko ljudi tako čini.)
Svatko tko prolazi kroz ovaj proces samopročišćenja, koliko god on bio težak, pripremit će se kako bi
bio sposoban prihvatiti i iskusiti Apsolutnu Istinu u svim njezinim vidovima, bez obzira hoće li do toga
 3
doći tijekom ovog utjelovljenja ili, zbog određenih okolnosti, kasnije. Ali tlo se mora pripremiti — a to
znači savršenstvo putem pročišćenja. Na primjer, sve dok u duši postoji određena tvrdoglavost u
odnosu na bilo što, nemoguća je Apsolutna Istina ili njezino iskustvo i zamjećivanje. Jer ta su
tvrdoglavost i samovolja upravo ono što vam priječi da uzdignete svoju svijest, budući je svako
nesavršenstvo prepreka. Ne mogu dovoljno naglasiti da je samo onaj koji razapne svoje Niže Ja
spreman za Čistu Istinu u pogledu bilo čega u vezi sa Stvaranjem i Božanskim. Činjenica da Krist jest
Pomazanik i da je Krist najuzvišeniji od sviju Stvorenih Bića, jako je važan dio Uzvišene Istine i
Povijesti Stvaranja. To jeste li vi već sposobni i voljni to spoznati, ne protuslovi Uzvišenoj Istini. To ne
znači, prijatelji moji, da biste se trebali moliti Kristu. Samo bi Bog Stvoritelj trebao primati naše
molitve. Ono što Bog od vas očekuje i što je dio savršenosti i razvoja, barem u određenom stupnju, je
ZAHVALNOST osobi bez koje se nitko ne bi mogao vratiti u Božansku Svjetlost, bez koje bi put nazad
Bogu bio izgubljen za sva stvorenja koja u doba kad je Bog donosio takvu odluku nisu bila spremna.
Kad jednom dođe vrijeme, čak iako neki od vas za to još neće biti spremni, čak iako će biti još i
drugih stvari koje će trebati obaviti, prožet će vas zahvalnost prema Najuzvišenijem Djelu bez kojeg
biste bili izgubljeni, i bit ćete u stanju podariti je Onome kome i pripada. To je Božja volja. Ne biste
tako jednostavno trebali odbaciti Krista. Trebali biste razmisliti o svemu ovome, čak i ako »službeno«
ne pripadate kršćanskoj religiji. Isto kao što sve religije sadrže dovoljno istine koja može omogućiti
vaše pročišćenje, isto tako sve religije sadrže i pogrešne stvari. Stoga je za vas važno da slijedite
samo ono što od vas zahtijeva vaš Duh, za kojim čezne vaše Više Ja. Ostalo će doći samo po sebi.
Ali to ne mijenja činjenicu da biste trebali otvoriti svoja srca i ne odbaciti u potpunosti osobu kojoj,
osim Boga, ponajviše dugujete. Nadam se da ste me razumjeli, i nadam se da nećete pogrešno
protumačiti ove riječi.
Nikada nije trebalo doći do raskola između židovstva i kršćanstva. Bog, kao ni Svjetski Duh, nikada
nisu namjeravali da se to dogodi. A što se to dogodilo, bijaše pogreška čovjeka. Vi ste donijeli ta
imena i oznake uz koje povezujete određena značenja. Nama židovstvo i kršćanstvo, ovo i ono, ništa
ne znače. Kad se u to određeno vrijeme i među tim određenim ljudima Krist rodio kao Isus, bilo je za
to dobrih razloga i trebalo se dogoditi da se jedna ista istina širi i raste, a nikada nije trebalo doći do
tog raskola. Raskol je kaos; raskol je priroda Pada Anđela, ili njegova posljedica, sa svim njezinim
tegobama i mržnjom. Raskol je odvajanje od Boga, i ova se prvobitna tragedija, koja se dogodila
mnogo prije nego je stvorena Zemlja, ponavlja uvijek iznova tijekom vremena, sve dok u jednom
vremenu ta bolest ne bude zauvijek iscijeljena. Sjedinjenje s Bogom, svrha i cilj, suprotni su raskolu i
odvajanju. Da se ovaj raskol između židovstva i kršćanstva dogodio nakon Isusova Života, to bi opet
bila pogreška izrasla iz istog lošeg korijena iz koje je izraslo prvobitno razdvajanje čovjeka. Između
židovstva i kršćanstva trebala je postojati jednota, cjelina, potpunost. Stoga, budući Krist predstavlja
tako važan dio vašeg povratka Bogu i tako zaslužuje vašu osobnu zahvalnost i nekakav vaš dodir s
Njim, vi, na kraju krajeva, bez Njega nećete moći doseći Boga. Doista, On je najbolji prijatelj kojega
ikada možete imati, i On je vaš najsnažniji pomoćnik. U tom je smislu, s obzirom na pitanje možete li
doseći Boga samo kroz Njega, odgovor pozitivan. Jer bi neprestano nijekanje ovih činjenica ukazivalo
na tvrdoglavost vašeg srca koja je pokazatelj nesavršenstva; a sve dok u vama živi bilo kakva
nesavršenost, ne možete se sjediniti s Bogom.
A sada, prijatelji moji, želim svakome od vas reći: pokušajte, bez obzira kojoj religiji pripadate, otvoriti
svoja srca i svoj um. Budite širokih nazora! Ne ostavljajte vjeru na koju ste navikli, jer to nije
neophodno, osim ako vi tako želite. Ali razmotrite da je ovo što vam govorim istina, čak iako ne
vjerujete da vam govori duh; Duh Svijeta koji zna i ima uvida da su ovo činjenice, a ne puka mišljenja
koja vi na Zemlji možete imati o ovim stvarima. Čak i ako sumnjate — a vjerojatno najveći dio vas još
uvijek sumnja — razmotrite da bi ovo moglo, na kraju krajeva, biti istinito. Ono što su vam govorili
vaši oci i preci ili ljudi kojima vjerujete i koji su utjecali na vaš život možda nije u potpunosti točno.
Svakako da su vam govorili dio istine, jer istina posvuda postoji, ali niti jedna skupina ljudi ne
posjeduje cjelovitu istinu. A vi biste trebali, kao osoba koja traga za duhovnim, otvoriti vrata istini, bez
obzira kojim vam se svojim dijelom pokazuje. Ne budite tvrdoglavi. Prijatelji moji, nemojte vjerovati da
ovo znači »predati se« ili da bi moglo značiti »da nemate karaktera«. Kakva je to nezrela pomisao.
Ovdje se uopće ne radi o tome! Uvijek ostaje isto pitanje: Što je Istina? Bog je istina, kao i mudrost i
ljubav. Ako istinu niječete zbog bilo kakve šašave, tvrdoglave, djetinjaste pomisli, vi time niječete
Boga, barem jednim vidom svoje osobnosti. To je jedino pitanje koje je važno; ništa drugo nikada nije
 4
važno, jer sve drugo može biti dio čovjekovog Nižeg Ja, čak ako je zaodjenuto očigledno uzvišenim i
zdravim porivima i maskama.
 1
PATHWORK LECTURE BR. 20
1. siječnja 1958.

BOG – STVARANJE

Pozdravljam vas u ime Boga! Blagoslovljeni svi vi; blagoslovljen je ovaj trenutak. Dragi moji
prijatelji, najveći dio vas vjeruje da ja, kad vam odrţavam predavanja, slobodno i po svojoj volji, sam
odabirem predmet po svom vlastitom nahođenju. To nije sasvim tako. Mislim da će vas zanimati da
ukratko čujete kako se predmet odabire, i što se u Duhovnome Svijetu radi glede vaše male zajednice.
Ponajprije, morate razumjeti da kao dopuna vašoj zajednici na Zemlji, koja malo po malo postaje sve
veća, u Duhovnome Svijetu postoji znatno veća zajednica koja upravlja svime što se odnosi na vašu
zajednicu. Ta organizacija u Duhovnome Svijetu pomaţe, vodi i odlučuje o mnogim čimbenicima o
kojima vi ništa ne znate; iako je svejednako povezana sa svima vama i to u mnogo širem smislu nego
što bilo tko od vas to moţe shvatiti. Ne postoji niti najmanja slučajnost, čak ni u svezi s ljudima koji
ovamo dođu samo jednom, i više ne ostaju, jer im nedostaje duhovne zrelosti kako bi razumjeli ono
što se događa, jer se duhovno ne ţele razvijati, niti ţele kročiti ovim Putem Savršenstva, za koji je
neophodna neprestana zaliha duhovne hrane.

Na početku više ljudi koji pripadaju u ovu kategoriju dolazi ovamo; ali, kao što rekoh, to nije
puka slučajnost. To ima svoju svrhu i razlog. Ukratko ću vam sada objasniti te razloge. Sve dok se
prijatelji koji pripadaju unutarnjem krugu, i koji aktivno pomaţu izgradnji ove zajednice nisu dovoljno
dokazali glede mnogih svojih slabosti, nazočnost ljudi koji još ne mogu u potpunosti cijeniti ovo
općenje s Boţjim Svijetom za njih je iskušenje. Svaki ispit i iskušenje proizlaze izravno ili neizravno iz
čovjekovog vlastitog nesavršenstva, a njegova svrha neminovno mora biti da iz toga uči i tako ojačava
slabosti pojedinca. Vi koji pripadate unutarnjem krugu imate velike odgovornosti, i stoga morate
postati snaţni. To se moţe postići samo putem svih vrsta zbivanja, čak i naizgled nevaţnih i očigledno
slučajnih. Onaj koji uistinu kroči Putem djelatno i otvorenih očiju, promatrat će i ispitivati sve što mu
se tijekom dana događa, tako da još više moţe povećati svoje znanje o samome sebi. Koliko vi
duhovno i osjećajno jačate, ne samo da će nestati vaši osobni sukobi, nego će se isto tako promijeniti
i karakter i duhovni razvoj većine ljudi koji se pridruţuju vašoj skupini. Tako vidite, to nije puka
slučajnost da na početku većina ljudi koji vam dolaze nisu onakvi kakve biste vi mogli poţeljeti.
Vjerojatno ste primijetili da se to već počelo mijenjati, a mijenjat će se još više kako vrijeme bude
prolazilo. Istovremeno, ljudi koji pripadaju u tu kategoriju i pristupe vam na početku osnivanja ovakve
zajednice, isto tako nisu ovamo dovedeni nasumce. Moţda imaju nekakvih zasluga iz prethodnih
ţivota – ili iz ovoga ţivota, uostalom – zbog kojih zasluţuju posebnu pomoć i vodstvo koje će im
omogućiti da duhovno sve više i brţe napreduju. Međutim, njima se mora ostaviti, prema zakonu i
njihovoj osobnoj slobodnoj volji, hoće li ili neće prihvatiti takvu pomoć. Usprkos tim zaslugama, njima
često nedostaje inače neophodna duhovna zrelost za prihvaćanje ove pomoći. Bez obzira na to, treba
im pruţiti priliku. Ako je prihvate, to za njih znači veliku pobjedu, a isto tako i za Boţji Svijet. Ako
odbiju, njihovo će odbijanje posluţiti u dobre svrhe – u svrhu neophodnog iskušavanja i učenja, za
one ljude koji imaju snaţne ruke i ramena, duhovno govoreći, da bi bili vrijedni velikog ispunjenja koje
ih očekuje.
Stoga ne postoje nikakve slučajnosti! Nitko od vas ovamo nije došao slučajno, čak i ako vi
sami mislite suprotno. Slučajno ste čuli za ovo i ovamo ste došli moţda da steknete novo iskustvo, ili
čak i iz znatiţelje. Pa ipak, u tome se skriva mnogo više nego što se čini. Drugi, koji su ovamo došli
zbog istih razloga kakvi su i vaši, moţda uopće nikada nisu čuli za ovo i moţda nikada nisu imali
priliku. Ali to određuje Organizacija u Duhovnome Svijetu koja upravlja vama i određuje tko bi trebao
biti odabran i koga bi trebalo propustiti da bude ovdje nazočan, makar samo jednom. Određeni
duhovi, čiji je to zadatak i koji su za to izvjeţbani, šalju se u svijet da izviđaju i razmatraju sve vaţne
 2
čimbenike u svezi s određenim pojedincima. Ako se u nekom slučaju pokaţe da bi vam se osoba
trebala pridruţiti, ili da bi joj se barem trebala pruţiti prilika, tada ti duhovi stupaju u dodir s njezinim
duhovima čuvarima koji dovodu svoje štićenike do nekoga u vašem krugu; taj će moţda odabranu
osobu nadahnuti da predloţi da se pridruţi vašoj skupini. Ovo će vam dati djelomičnu zamisao o tome
koliko je tu ima posla i brige, pa čak i zbog najmanjih sitnica.

Isto tako, odabir predmeta predavanja zahtijeva znatan rad u Duhovnome Svijetu, jer nije uvijek
lako odrediti prikladan predmet u prikladno vrijeme, a ja to osobno nikako ne bih mogao činiti sam. Vi
nemate ni najnejasniju ideju o tome koliko je Boţji Duhovni Svijet svijet reda i organizacije!
Djelotvornost duhova, stručno izvjeţbanih za određene zadatke i osobit timski rad koji je ovdje
prisutan, prelaze vaše razumijevanje. Na primjer, ima mnogo uzdignutijih duhova na ljestvici iznad
mene, s kojima se moram posavjetovati oko odabira predmeta predavanja i oko savjeta koje dajem
određenim pojedincima, kao i oko različitih drugih odluka. S druge strane, ti duhovi isto tako
razmatraju moja mišljenja, moja iskustva i moje savjete. Imam velik broj pomagača koje šaljem po
zadatku, ili koji pomaţu pri različitim zadacima oko izgradnje vaše zajednice. Na temelju svih tih
izvješća koja stiţu od duhova koji su uključeni u ovaj rad ili koji su uključeni u ovaj, recimo tako,
Odbor, odlučuje se o svakom predmetu, što obuhvaća i odluke o tome kako daleko mogu ići u
odgovaranju na određena pitanja koja nenadano mogu iskrsnuti. Te se odluke donose na temelju
velikog broja čimbenika, a moraju se u obzir uzeti svi zakoni koji se odnose na to područje. To je neka
vrsta »knjigovodstva«, ako mogu tako reći u nedostatku boljeg izraza, gdje se u obzir mora uzeti i
odvagnuti jako puno potankosti. Vi nemate pojma koliko je rada u našem svijetu potrebno obaviti, kad
se radi o vašoj zajednici; koliko toga treba razmotriti u pogledu budućnosti. Koliko je teško odlučiti bi li
određene obavijesti mogle biti štetne nekim slušateljima i čitateljima, dok bi te iste obavijesti mogle
biti korisne drugima. To ovisi o stupnju razvoja i duţini trajanja procesa napretka. Drugim riječima,
teško je pronaći načine i sredstva poticanja napretka svakog pojedinca koji pripada vašoj skupini
pruţajući točno pravu količinu duhovne hrane u pravo vrijeme; a istovremeno mudro planirati,
unaprijed, budućnost skupine kao cjeline. Vi, u vašem svijetu, vi ste tako slijepi. Vi vidite samo ono
što vam je točno pred očima. Vi ne shvaćate da je često štetnije čuti istinu prerano, nego je čuti
prekasno. Da, moji prijatelji, tako je to! S druge strane, za neke bi ljude moglo biti od presudne
vaţnosti čuti određenu istinu ili duhovni zakon u određeno vrijeme. U takvim slučajevima, to znanje
treba prenijeti na takav način da ga oni koji nisu spremni i koji još nisu dovoljno zreli neće razumjeti.
To vam moţe pruţiti nejasnu zamisao o organizaciji u Duhovnome Svijetu koja se bavi s vama. Ta se
organizacija dubinski bavi mnogim potankostima na koje se vi uopće ne obazirete, radi s ljubavlju,
briţno i mudro kako bi sve napravila na najbolji način za sve koji su u pitanju, kao i za one za koje vi
još ne znate, ali koji će vam se pridruţiti u budućnosti. Da bi se proračunali svi ti podaci, potrebni su
izučeni stručnjaci, koji rade bez prestanka, koji imaju uvida u budućnost i dubinsko znanje o
Boţanskom Zakonu u svim njegovim primjenama, kao i veliku odanost Bogu i Njegovom uzvišenom
Naumu Spasenja. Rast vaše zajednice, pravilan rast, od najveće je vaţnosti u tom Naumu, i mnogo
značajniji nego što najveći dio vas osjeća. Zbog ovih mojih objašnjenja moţda ćete malo bolje
razumjeti ono što vam na prvi pogled nalikuje na lančanu reakciju slučajnosti, ali to zapravo nije ništa
drugo nego uzvišeno vodstvo na djelu. Tako isto moţete shvatiti i činjenicu da je za svaku osobu koja
ovamo dolazi uzeta u obzir unutarnja slika, sve do najsitnijih potankosti, tako da se na osnovi svega
toga ne odlučuje samo o općenitim predmetima predavanja, nego isto tako i o tome »kako« će se
predavač odnositi prema određenim objašnjenjima i kako će pristupati određenom predmetu.
Razumjet ćete da se ne radi o tome da ja ovamo dolazim i slobodno biram predmet. Kad god čovjeku
uspije općiti s Boţjim Svijetom, to se nikada ne događa na ovaj način, jer se previše toga uzima u
obzir i previše je toga na kocki o čemu vi ništa ne znate.

Prošli sam put rekao da bih rado govorio o Padu Anđela. Da to učinim djelotvorno, tako da
moţete razumjeti koliko god je ljudskom biću to moguće razumjeti, o tome moram govoriti ovim
redom: Bog, Stvaranje; Pad Anđela i Naum Spasenja. Iako se tih predmeta mogu dotaknuti samo na
najkraći i saţet način, shvatit ćete da ni na koji način ne mogu sve to saţeti u jedno predavanje. Bit će
potrebna dva, tri, pa čak i četiri predavanja. U mom posljednjem predavanju počeo sam s
 3
objašnjenjem o Duhu Isusu Kristu, što je neodvojivo od ostalih predmeta. Vidjet ćemo koliko će
predavanja biti potrebno da obuhvatimo ove spomenute predmete. Ponajprije, sve ću jako ukratko
saţeti, a kasnije ću moţda dodati određene nadopune. Naravno, morat ću spomenuti neke stvari o
kojima smo već prije raspravljali, stvari koje znaju moji stariji prijatelji. To se ne moţe izbjeći, ne samo
zbog onih prijatelja za koje će to biti novo, nego isto tako stoga što ćete tako dobiti opću sliku slijeda.
Štoviše, posebno ţelim naglasiti da se ovdje radi o najuzvišenijim pitanjima postojanja, i stoga je to
teško predstaviti na takav način da se moţe shvatiti, čak i kad se radi o duhovno najnaprednijima.
Stoga ono što čujete ne biste trebali pokušavati shvatiti samo svojim ograničenim razumom; to vas
nikamo neće odvesti. Međutim, trebali biste pokušati slušati srcem, dušom i vašim najskrivenijim
osjetilima, tako da istinu više osjetite, nego što je razumski shvatite. Samo će vam to pruţiti pravo
razumijevanje, a na neki način ovo moţe biti materijal koji će posijati sjeme prosvjetljenja. Štoviše,
prijatelji moji, ţelio bih zamoliti da ne postavljate nikakva pitanja koja se odnose na ovaj predmet prije
nego što obuhvatimo cijeli ovaj niz. Na mnoga pitanja koja ćete poţeljeti postaviti u vezi s ovim,
odgovor ćete automatski dobiti kad dovršim s ovim nizom predavanja. Međutim, rado bih vam
predloţio da svoja pitanja zabiljeţite, štogod se u međuvremenu pojavilo, a kad dovršimo, ponovo ih
pročitajte. Na sve ono na što niste dobili zadovoljavajući odgovor, sve ono što vam nije sasvim jasno,
moţete pitati kasnije.

Za početak, što vam uopće mogu reći o Bogu, prijatelji moji? On je toliko uzvišen da je to nešto
što se nikada ne moţe izraziti riječima. Osobito za ljudsko biće nemoguće je osjetiti, zamijetiti, a
kamoli spoznati što Bog jest. O Stvoritelju ţelim reći samo ovo: Bog je osobnost, kao i načelo.
Ljudske religije i ljudske filozofije uvijek su bile uzrok raspravljanja o ovom pitanju. Jedno mišljenje
tvrdi da je Bog osoba. Drugo, da Bog nije načinjen od tvari, nego je samo načelo i sila. Kao što sam
već rekao: oboje je istinito. Bog je u svom muškom vidu stvoritelj i, stoga, Osoba. Muški je vid
stvaralački, ne samo u Bogu, nego izvire iz Njega, kao načelo Svemira i sviju bića. U tom se smislu
mogu donijeti odluke, razrješenja i rješenja. U tom smislu je Bog, kao Stvoritelj, kao Osobnost, stvorio
Svemir sa svim njegovim zakonima, i stvorio je druga bića, iako je ta bića stvorio u suradnji s
Boţanskim Ţenskim vidom. Kad se kaţe da je Bog Svoju djecu stvorio na Svoju sliku i priliku, to
znači da se svi boţanski vidovi u manjem opsegu ponovo pojavljuju u svakome biću. Tako
stvaralačka sposobnost do određenog stupnja postoji u svakom biću. Ta boţanska tvar koju Bog
posjeduje u najvišem stupnju i koju Krist posjeduje u manjem opsegu, najbolje se moţe opisati kao
tekuća, izuzetno blistava tvar. To jest ţivotna sila. Bog, kao i sva stvorenja u svom najvišem obliku
razvoja mogu, da tako kaţem, rastvoriti tu tvar, te tekućine, tako da čvrsta osobnost postane tijek,
načelo ili Boţanska Struja. To ne znači utrnuće pojedinačnosti kao misaonog bića koje je sposobno
donositi odluke. U tom stanju prevladava Vid Boţanske Ţenstvenosti. To je Stanje Postojanja i stanje
polaganog rasta i organskog izgrađivanja. Kad god Bog to poţeli, moţe povući tekućine, tako da
Njegov Muški Vid ponovo postane onaj koji prevladava. Isto je i za sva stvorena bića u njihovom
najuzvišenijem stanju razvoja. Ako prevladava njihov ţenski vid, one se s Bogom stapaju u stanje
postojanja. Kad prevladava njihov muški vid, oni pripomaţu u Stvaranju, u skladu s Boţjom Voljom i u
skladu s Boţanskim Zakonom. Meni je jasno da je vama sve ovo nemoguće u potpunosti shvatiti. Ovo
moţe biti tek početak dubljeg uvida koji vam se treba dogoditi. Čak ni najveći duhovi ne mogu u
potpunosti shvatiti Ljubav, Mudrost i Savršenstvo Boţje i beskrajnu raznolikost Njegovog stvaranja.
Moţemo samo biti prepuni strahopoštovanja i radovati se i slaviti Ga!

Kao što sam rekao u prethodnom predavanju, Bog je kao Svoje prvo stvaranje postavio Duh
Isusa Krista. Kao što sam malo prije rekao, najveći dio Njegove Boţanske Tvari je u Kristu. Stoga
neke religije govore o Bogu Ocu i Bogu Sinu. Vidite da u tome ima istine, iako je pogrešno smatrati ih
jednom te istom osobom. Napokon, stvoreno je mnogo drugih stvorova; toliko mnogo da ih ne biste
mogli izbrojiti brojevima koji postoje u vašem svijetu. Jednom me netko upitao: »Zašto je Bog stvorio
sva ova bića? On, budući sveznajući, morao je shvatiti bijedu koja se iz toga mogla izroditi.« To je
uistinu vaţno pitanje, i zbog toga bih se na njega ţelio ukratko osvrnuti.
 4
Bog je Ljubav, a Ljubav mora dijeliti. To je priroda ljubavi. Naravno da je Bog shvatio da,
stvarajući bića koja posjeduju slobodnu volju, ta bića mogu odlučiti upotrijebiti tu slobodnu volju tako
da to dovede do stvaranja bijede, trajne ili privremene. Bez obzira na to, kao pokazatelj Boţje
uzvišenosti, On je stvorio bića koja su snagom koju im je dao mogla slobodno odabirati. Ili će biti
dovoljno mudra da ne zlouporabe svoju moć i da tako ţive unutar savršenstva Boţanskoga Zakona, u
stanju vječnoga blaţenstva. Ili, ako odluče drukčije, konačno će shvatiti savršenstvo Boţanskoga
Zakona, nakon što su prošla dolinu Smrti. Tako će biti više Bogu nalik nego ikada prije. Privremena
bijeda onih koji bi mogli donijeti krivu odluku nije ništa u usporedbi s blaţenstvom i radošću vječnosti
nakon samonametnute bijede koju je osoba proţivjela. Jasno se pokazuje da duh čak ne mora biti
jako visoko razvijen da bi to shvatio. Tako je Bog stvorio mnoga bića i mnoge svjetove, davno prije
nego je nastao ovaj tvarni svijet. Svjetovi sklada, radosti, beskonačne ljepote i beskonačnih
mogućnosti pokazivali su stvaralačke boţanske vidove svim bićima. Ovdje je Boţanska Tvar svakog
stvorenog bića bila slobodno djelatna, nezastrta stranim i neboţanskim materijalom. Često sam
govorio da je vaš zadatak otkriti Boţansku Tvar i osloboditi je ovih Bogu suprotstavljenih naslaga koje
vam oduzimaju vaše jedinstvo sa samima sobom i s Bogom. O ovoj se Boţanskoj Tvari govori i kao o
čovjekovom Višem Ja ili kao o Boţanskoj iskri. Ona je u svakom smislu boţanska i posjeduje nešto
od te Boţanstvenosti. O njoj se isto tako katkad govori i kao o Svetom Duhu. Sveti Duh nije
pojedinačno biće, niti je dio Boţjeg trojstva u onom smislu u kojem se često tumači. Sveti je Duh
jednostavno Boţanska Tvar koju do određenog stupnja posjeduje svako ţivo biće, do određenog
stupnja oslobođeno drugih tvari ili još njima prekriveno. Tako moţete vidjeti da je zamisao Trojstva
često bila pogrešno shvaćena, pa ipak, ispod tog nerazumijevanja krije se isto tako i velik dio istine.

Sada ćete ţeljeti saznati kako se dogodilo da su ovu Boţansku Tvar, koja je u početku činila
svako biće, prekrile te strane naslage. To je predmet Pada Anđela. (Drugo ime za ova čista, bogolika
bića, ili Svete Duhove, je Anđeli.) Prije nego se upustim u to, rado bih spomenuo da je velika pogreška
pretpostaviti da je ova Boţanska Tvar, koja postoji u svakome, Bog, ili da je istovjetna s Bogom
Stvoriteljem. Bog je Biće, a ono što vi u sebi posjedujete dio je Boţanske Tvari i ima mnoge boţanske
osobine, iako ne u tolikom opsegu kao Sam Bog. To je Bogu nalik. Samo je ta pročišćena i
oslobođena tvar u vama sposobna za sjedinjavanje s Bogom i za to da bude jedno s Bogom. Nikakva
se Bogu neslična tvar ne moţe sjediniti s Njim. Podjednako je pogrešno ono što su ljudi prije tvrdili da
je bogolika tvar u svakom stvorenom biću istovjetna s onom u Samom Tvorcu.

Čovjek često izraţava misao da Bog nije trebao obdariti Svoje stvorove slobodnom voljom, jer
tada nikada ne bi došlo do Pada. Ili se Bog barem trebao uplesti kad je to sve započelo. Međutim, to
je vrlo kratkovidno i zasljepljeno stajalište. Za bilo koje stvoreno biće radost moţe postojati samo
putem jedinstva s Bogom. A da biste bili sjedinjeni s Bogom, morate biti načinjeni od iste tvari i
obdareni istim vidovima i osobinama. Inače ne biste bili slični Bogu, i time biste bili nesposobni za
stanje jedinstva s Njime. Ta sloboda, ili slobodna volja, slobodan odabir povlači za sobom mogućnost
da se slobodna volja usmjeri u suprotnosti s Boţanskim Zakonom. U pravilnom slobodnom odabiru i
u suzdrţavanju od zloupotrebe moći skriva se Boţanstvo, skrivaju se ljubav i mudrost i brojna
boţanska obiljeţja. Za sve je vas od najveće vaţnosti da shvatite ovu misao, jer tada ćete biti u stanju
odgovoriti na mnoga pitanja koja dosad niste razumjeli.

Bog je isto tako stvorio beskonačan broj zakona. Pruţio nam je unaprijed te zakone zbog
mogućnosti da Mu se vratimo, ako i kada bilo koje od stvorenih bića zloupotrijebi svoju moć i
slobodu. Ti zakoni djeluju u krugovima koji se moraju zatvoriti; što god se dogodi, ti krugovi slijede
svoje struje, a zakoni djeluju na takav način da će se na kraju sve ono što je nekada okrenulo leđa
Bogu i Boţanskome Zakonu vratiti nazad. Što je veća udaljenost od Boga, to je veća bijeda, jer je
sreća samo u Bogu i s Bogom. Iz takve bijede izranja snaţniji poticaj za povratkom Bogu. Ta je misao
jako dobra za duboku meditaciju. Shvaćajući ove istine, moţete početi razumijevati mnogo toga što je
dosad od vas bilo skriveno. Ako se vaše oči i vaša unutarnja osjetila dovoljno pročiste, prepoznat ćete
ovaj zakon čak i u vašem svakodnevnom ţivotu, čak i u sitnijim događanjima.
 5

Tako je duhovni svijet jako dugo vremena postojao, i u njemu su sva stvorena bića ţivjela u
nezamislivom stanju blaţenstva. Za sva je bića, od samog njihovog postanka, postojala mogućnost
da slobodno odaberu hoće li ţivjeti u skladu s Boţanskim Zakonom ili će djelovati protiv njega. U
jednom je razdoblju jedan duh pao u iskušenje. To objašnjenje simbolički moţete pronaći u priči o
Adamu i Evi u Raju. To se zapravo dogodilo na sasvim različit način, iako je osnovna zamisao bila
ista. Moţda ćete biti u stanju nešto od toga shvatiti kad zamislite da posjedujete ogromnu moć.
Spoznat ćete da bi se, ako tu moć upotrijebite na određen način, to za vas moglo pokazati opasnim.
Pa ipak, sve dok ne počnete koristiti ovu moć moţda ćete osjećati znatiţelju svezi s tim što će se
zapravo dogoditi ako je uporabite. To iskušenje postaje sve snaţnije i snaţnije. Što snaţnijim postaje,
to manje moţete razmišljati o sredstvima kojima se moţete oduprijeti tom iskušenju. Čak nećete imati
namjeru tu moć trajno koristiti. Poţeljet ćete je samo malo iskušati, tek da se upoznate s njom. I
sveukupno teoretsko znanje koje moţda posjedujete, znanje da kad je jednom iskušate moţda
vam više neće biti moguće oprijeti joj se, raspršit će se pod sve većim teretom iskušenja. Kad je
jednom taj prvi duh podlegao iskušenju, pokrenuo je nešto što više nije mogao promijeniti. Nekada je
znao da će se tako i dogoditi, ali kad je podlegao, više se nije ţelio prisjećati toga. Posljedica nije bila
nikakva trenutna promjena, nego postepena. Promjena od sklada u nesklad dogodila se upravo tako
postepeno kao što se vi postepeno mijenjate od neskladnosti u sklad. Ovo drugo je evolucija; ono
prvo mogla bi se nazvati evolucija koja nazaduje – a niti jedna se ne moţe dogoditi iznenada. Ovdje
bih vam ţelio dati još jedan primjer koji će vam pomoći da to razumijete pokušavajući osjetiti.
Razmislite o ovom primjeru: pretpostavimo da je neki čovjek u iskušenju da uzme drogu. On nema
namjeru da se u potpunosti prepusti drogi. On isto tako zna, kao i svi ostali, da bi to značilo njegovu
propast na svim razinama. Ali on misli da je moţe iskušati samo jednom, tek da bi vidio kako to
izgleda. Nakon nekog vremena više se tome ne moţe oduprijeti, jer je uhvaćen. Isto načelo vrijedi za
sve što je suprotstavljeno Boţanskom Zakonu. Ovaj duh koji je prvi podlegao stvorio je moć koja je
tekla u smjeru suprotnom od smjera Boţanskoga Zakona, ali to je još uvijek bila ista moć, samo
drukčije korištena. S tom je moći malo po malo mogao djelovati i utjecati na mnoge druge duhove. Ali
to ne vrijedi za sve duhove. Postojala je razlika između onih koji su podlegli i onih koji nisu. S onim je
prvima počeo takozvani Pad Anđela. U tom je procesu svaki boţanski vid preokrenut u svoju
suprotnost: sklad je postao nesklad; ljepota- ruţnoća; svjetlost - tmina: mudrost - sljepilo; ljubav-
mrţnja, i strah ili egoizam; a jedinstvo je postalo razdvojenost. Kako se cjelina sve više i više
razdvajala, ovaj je proces sve više napredovao. Tako je nastalo zlo.
Jednom sam objasnio da su duhovni svjetovi psihološki svjetovi. To ne znači da su netvarni i
bezoblični. Samo su u vašem materijalnom svijetu misli i osjećaji apstraktni. Drugim riječima, duh,
prema svome stanju uma, stvara svijet u kojem ţivi. To stanje uma automatski, kao reakciju, stvara
sferu koja se sastoji od krajolika, kuća, predmeta, itd. Tako samo duhovi koji su na istom stupnju
razvoja mogu nastanjivati isti svijet, koji, u određenim stupnjevima razvoja olakšava ţivot, ali isto tako
i usporava razvoj. Kad shvatite da vaši stavovi, vaše misli, osjećaji, mišljenja i vaši ciljevi oblikuju vaš
svijet, razumjet ćete da je svijet najviših duhova prekrasan i svijetao, dok je svijet palih duhova postao
mračan i ruţan. Otkad je pokrenut Veliki Naum, mnogi svjetovi postoje u različitim stupnjevima sklada
i nesklada, prema stanju razvoja koje su dosegli nekoć pali duhovi. Vaš je materijalni svijet jedan od
njih.

Najveći dio vas zna da duh u svom najvišem stupnju razvoja obuhvaća i muški i ţenski vid.
Nema nikakve podjele niti različitosti. To sam isto tako spomenuo na početku ovog predavanja. To što
muškarac i ţena na Zemlji postoje kao odvojena bića je, kao što ste sada spremni shvatiti, posljedica
razdvajanja. Stoga, svako biće ima svoju drugu polovicu. Muškarčev poriv da pronađe pravog
partnera nije ništa drugo nego duboko čeznuće za ponovnim sjedinjenjem sa svojim razdvojenim
drugim dijelom. Svako biće prolazi određene inkarnacije sa svojim istinskim dvojnikom, ili
drugom polovicom, jer u radosti koja iz toga proizlazi krije se duţnost da se nešto ispuni. A neke
druge inkarnacije mora proći bez svoje druge polovice. I u tome isto tako leţi ispunjenje, ali druge
vrste. Međutim, ovaj drugi slučaj ne znači da čovjek neminovno mora voditi ţivot suzdrţavanja.
Postoje i drugi partneri s kojima ne samo da moţe dosegnuti veliku radost, nego i s kojima moţe
 6
ispuniti neke druge duţnosti, otplatiti karmičke dugove i slično. Stoga, ako neku inkarnaciju
proţivljavate bez svoje prave polovice, nego umjesto toga imate drugog partnera s kojim trebate
nešto drugo ispuniti, nemojte misliti da će vaša polovica u duhovnom svijetu biti povrijeđena ili
ljubomorna zbog ljubavi koju pruţate svom sadašnjem partneru. To nije tako. U Apsolutnoj se
Stvarnosti stvari ne odvijaju na taj način. Ako učite pruţati ljubav, vi se za korak pribliţavate Bogu,
svome ispunjenju i svome oslobođenju – a time i svojoj drugoj polovici, bez obzira kako to učili. Seks,
poriv prema ovoj vrsti ljubavi, ukratko, čeţnja je za sjedinjenjem sa svojom drugom polovicom,
tako da ponovo postanete cjeloviti. To ovisi samo o tome kako ćete usmjeriti ovu silu.

Niţe razvijena bića, kao što su ţivotinje i biljke i minerali još su uvijek u stanju razdvajanja ili
podjele. Čovjekovo je stanje, ta rascijepljenost na pola, da tako kaţem, posljednji oblik koji prethodi
ponovnom sjedinjenju, u stanje kakvo je nekoć bilo. Neskladni svjetovi koji nastaju putem tog
razdvajanja od Boga i putem takozvanog Pada, nazivaju se i Pakao. Te riječi na jednostavan način
odraţavaju stanje uma onih stvorenja koja u njemu ţive; odnosno, te sfere nastaju kao izravna
posljedica određenog stanja uma tih bića. Ali Pakao nije tek jedna sfera, ondje ima mnogo sfera, baš
kao što ih mnogo ima u i Boţanskom Svijetu, ili u takozvanom Raju. Kad se dogodio Pad, nisu svi koji
su sudjelovali u njemu zapali u isto stanje nesklada i zla. Stupnjevi su bili vrlo individualni i različiti.
Tako su, opet kao automatska posljedica, u Svijetu Tmine nastale različite sfere, koje su uvijek
odgovarale stanju uma određenog pojedinca. Međutim, u cjelini, moţe se reći da se svaki boţanski
vid, više ili manje, obratio u svoju suprotnost.

Sve dok se ne provede potpuno pročišćenje, neke osobine ovog Pada još uvijek, u određenom
stupnju, postoje u osobi. A za svakoga bi od vas bilo izuzetno korisno kad biste zaronili u svoju dušu i
jasno osjetili te osobine, tako ih dovodeći do svijesti. Kad razmišljate o svojim pojedinačnim manama,
pokušajte otkriti izvorni boţanski vid svake od njih. Jer niti jedna mana nije mogla nastati sama od
sebe. Ona je samo iskrivljenje nečega što je nekoć bilo boţansko. Vi moţete otkriti ovaj boţanski vid
svojih mana. Tako će ih biti mnogo jednostavnije pročistiti, a vi istovremeno više nećete osjećati
bespomoćnost u odnosu prema samima sebi. Oslobodit ćete se svog kompleksa manje vrijednosti.
Da biste to učinili, ponajprije morate otkriti svoje mane i hrabro se s njima suočiti.

Kad su ovi svjetovi nevolje postepeno nastali, kad su se mnoga bića odvojila od Boga,
Boţanski je Zakon osigurao mogućnost da se ponovo dosegne ono sretno stanje postojanja u kojem
su sva ova bića nekada ţivjela. Ali morale su biti donesene određene odluke i promjene, uvijek prema
slobodnoj volji palih duhova, bilo pojedinačnoj ili skupnoj. To je Bog isto tako predvidio i pobrinuo se
za to i ostavio otvorenom mogućnost koja se mogla ostvariti u pravo vrijeme. Sve je ovo dio Nauma
Spasenja, za kojeg je Bog prihvatio pomoć svih duhova koji su Mu ostali vjerni, kao i onih koji su
nakon svoga Pada dosegli i još uvijek doseţu dovoljan razvoj da bi mogli pomoći. Sljedeći ću put o
tome više govoriti. O svemu što sam rekao paţljivo razmišljajte, iako vam još uvijek nedostaje
podataka, onih koji će vam stvoriti cjelovitu osnovnu sliku. Čak i u ovakvoj djelomičnoj slici, ako se
potrudite dublje razmišljati, meditirati, i zamoliti Boga da vam pomogne poboljšati vašu sposobnost
razumijevanja, otkrit ćete odgovore na brojna pitanja. Kad dosegnete to razumijevanje, bit ćete u
poloţaju da shvatite što ţivot uistinu znači, kao i razloge svoga postojanja na ovome mjestu, a i
da shvatite koji je vaš osobni zadatak u ovome ţivotu. Nema čovjeka koji ne bi imao zadatak!
Svatko tko posjeduje smiren um pronaći će svoj zadatak. Tko god nije pronašao svoj mir, još nije
otkrio svoje mjesto, jer vaše će vam skriveno ja, prenoseći vam radost ili uznemirenost, predati
poruku jeste li ga pronašli ili niste. Sve što trebate učiniti je da zapitate sami sebe. Ako još uvijek
pronalazite uznemirenost, ţurbu, ţivčanost i nedostatak spokojstva, tada zamolite Boga da vam
pomogne pronaći mir, zamolite Ga da budete otvoreni prema Njemu, tako da moţete razumjeti
Njegovo vodstvo. Ono što bi još uvijek moglo stajati na putu između vas i potpunog ispunjenja vašeg
ţivotnog zadatka je vaš osobni razvoj. Moţda ste slijepi u pogledu nekih vidova svoje vlastite
osobnosti i moţda to stoji na putu vašem ispunjenju. Stoga odgovore ne traţite negdje daleko. Svi
 7
odgovori koji su vam potrebni da biste vodili svoj ţivot tako da bi Bog s vama bio zadovoljan
nalaze se upravo u vama samima.

Sljedeći put potanje ću govoriti o ovom Naumu Spasenja u kojem je Isus Krist odigrao glavnu
ulogu. Bez Njega se niti jedan pali anđeo ne bi mogao vratiti. U određenom je trenutku razvoja
izuzetno vaţno to razumjeti.
 1
Pathwork lecture br. 21
17. siječnja, 1958.

PAD

Pozdravljam vas u ime Gospodinovo. Blagoslovljeni bili. Dragi moji prijatelji, prethodni sam put govorio o
tome kako je nastalo zlo. Ovo pitanje muči mnoge ljude koji ne mogu zamisliti kako je Bog ljubavi mogao
dopustiti postojanje zla. Onim prijateljima koji su noćas ovdje prvi put, preporučujem da pročitaju prethodna
dva predavanja, kako bi razumjeli ovo, jer se nastavlja na njih.
Da ukratko ponovim, objasnio sam kako su prije postojanja materijalnoga svijeta neka od stvorenih bića,
koja bijahu obdarena ne samo slobodnom voljom, nego i određenim moćima, tu moć zlouporabila. Objasnio
sam da se taj pad anđela, kako se naziva, događao postepeno, kao polagani proces slabljenja – sve ono
božansko vrlo se polako i postepeno pretvaralo u svoju suprotnost. Na taj je način došlo do razdvajanja
između onih koji su zlouporabili svoju moć i onih koji to nisu učinili. Često govorim – a to se odnosi na sva
bića, bila ona od duhovnog ili ljudskog kraljevstva – da vaši stavovi, mišljenja, osjećaji i misli stvaraju
duhovne svjetove, iako vi još uvijek živite na Zemlji. Tako svatko od vas stvara svijet koji će biti vaš. Na
isti način, duhovi koji su sudjelovali u Padu stvorili su nove svjetove prema svojim promijenjenim stavovima.
Mračni su svjetovi oni o kojima se često govori kao o Paklu. Stavovi nesklada i mržnje stvorili su takve
oblike. U ovom smislu ne postoji samo jedna mogućnost. Pretpostavimo, na primjer, da je neko biće u
svome savršenome stanju posjedovalo veliku sposobnost ljubavi, vatru božanske ljubavi. Ta se snaga ljubavi
preobratila u svoju suprotnost i stvorila vatru mržnje i zla; na taj način nastaje jako neskladan, užaren svijet.
Vidite, nisu sve legende tako nestvarne kako se vama mogu učiniti. Pretpostavimo da je jedan drugi
pojedinac u svome savršenom stanju razvoja posjedovao mudru prosudbu, smirenost i sposobnost
nepristranog razmišljanja. Te bi osobine omogućile toj osobi da unaprijedi božansko stvaranje na određeni
način, putem polaganog razvijanja ove osobite stvaralačke moći. Usmjerena prema svojoj suprotnosti, ova bi
moć stvorila svijet ledene hladnoće, ledene tmine i osamljenosti. Ima još mnogo načina na koje se
beskonačna raznolikost božanskih osobina može promijeniti u svoju suprotnost i stvoriti odgovarajuće
svjetove u svijetu tmine; ti su svjetovi podjednako beskonačno raznoliki kao i božanski. Ova su područja
vatre ili ledene hladnoće – naravno, u duhovnom smislu – samo dva primjera. Postoje područja gliba i
prljavštine, područja velike patnje zbog pretrpanosti ili osamljenosti, kao i još mnogo drugih mogućnosti.
Budući je jedan od najvažnijih božanskih vidova slobodna volja ili sloboda izbora, i to se, isto tako, moralo
preobraziti u svoju suprotnost. Duh koji je prvi podlegao izazovu zlouporabe ove moći, duh o kojem se
katkad govori kao o Luciferu, Sotoni ili Vragu, koji je utjecao na druge da ga slijede, prirodno je bio prvi koji
se nastanio u ovom novom svijetu. Taj je duh u potpunosti vladao svim duhovima koji su ga slijedili i, za
razliku od Boga, on je tu moć iskoristio. Bog daje slobodu izbora, a to ima dublje značenje nego što
većina vas shvaća. S tom slobodom neminovno dolazi mogućnost zlouporabe te poklonjene moći i
mogućnost njezinoga korištenja za narušavanje božanskih zakona. Da nema nikakvih mogućnosti izbora, ne
bi bilo ni slobode, ni moći. Zapravo, ne bi bilo ni božanske radosti niti božanstvenosti uopće, kad je se ne bi
moglo dosegnuti ili održati slobodnim odabirom. Po istoj logici, suprotnost Bogu i Njegovim zakonima je
zabranjivanje tog slobodnog odabira i vladavina snažnijeg nad slabijima.
Glede spasenja ovih palih bića, ovo bi se stanje stvari moglo držati nerješivim; jer čak i kad bi oni poželjeli
vratiti se nazad Bogu, ne bi imali moć da to učine, budući su pod vlašću onoga koji vlada tim svijetom tmine.
S druge strane, kako bi Bog mogao, a da ne prekrši svoje vlastite zakone, ipak spasiti ona bića koja za Njim
čeznu? Kad bi On iskoristio svoju beskrajnu moć odbacivši slobodnu volju i mogućnost odabira onih bića
koja su odlučila dobivenu moć iskoristiti na svoj vlastiti način, On bi zapravo djelovao po onom istom načelu
po kojem je djelovao i Lucifer. Ovdje je, više nego u bilo čemu drugome, održavanje božanskog načela bilo
od najveće važnosti, jer samo ako Bog ostane vjeran samome sebi i svojim zakonima, postojat će temeljna
razlika između Božjih i Luciferovih postupaka. Budući je Božji naum da Ga prepozna svako biće i da se
jednom Njemu vrati po svom slobodnom izboru, i da ponovo zadobije božanstvenost, bilo je nadasve važno
da On ne upotrijebi ista sredstva sile koja je koristio Njegov suparnik, iako bi Božja svrha čak i mogla biti
pozitivna. Cilj ne opravdava sredstva! Ostajući vjerni tim načelima, najtvrdoglavija od palih bića jednoga će
 2
dana shvatiti ogromnu razliku između ta dva načina postupanja i razumjet će dostojanstvo koje se skriva u
božanskim načelima, makar to za one, koji se žele izbaviti iz bijednih okolnosti koje su si sami stvorili, znači
put patnje.
Budući je život u duhu u izravnom odnosu prema unutarnjem skladu, prosvjetljenju i općem stavu, duhove
koji su postali neusklađeni ne može se jednostavno premjestiti u svijet sklada, kao što vi možete otputovati u
neku prekrasnu zemlju. U svijetu duha takva ste zemlja i vi i ono što ste stvorili. Stoga, nekoć pali duhovi su
morali i još uvijek moraju dosegnuti stanje u kojem će opet moći prirodno stvarati skladne svjetove. Prirodno
je da se to može postići samo onim istim sporim procesom razvoja kakav je doveo do Pada i izopačavanja
koje ga je pratilo. Sada ćete uistinu razumjeti da se i to mora odvijati u skladu sa slobodnom mogućnošću
izbora, tako da se pitanja kao što je, »Zašto Bog nije uništio zlo?« više neće morati pojavljivati u vašim
razmišljanjima. S druge strane, morala su se pronaći sredstva kojima bi ona bića koja se žele vratiti Bogu i
slijediti Njegove zakone umjesto Luciferovih, to mogla učiniti u okviru Božjih zakona. Tako neće biti
prekršena ničija slobodna volja, pa čak ni samoga Lucifera. To je veliki naum spasenja u kojem je Krist
odigrao glavnu ulogu. O tome ću potanje govoriti sljedeći put.
Te sfere tmine nastaju najprije ondje gdje duhovi žive pod Luciferovom vlašću. U početku nije bilo čežnje za
svjetlošću koju su nekoć posjedovali, kao ni pomisli o toj svjetlosti. Tek nakon znatnog iskušavanja tog lijeka
kojeg su sami odabrali, sa svom osamljenošću koju im je donio, neke od tih bića obuzela je čežnja za nečim
drugim što im bijaše nepoznato. Podrazumijeva se da je sjećanje na Boga i Njegove svjetove bilo ugušeno
do onog stupnja do kojeg je vladao nesklad, ali je to sjećanje ponovo oživjelo kad su se promijenili stavovi.
Duhovna tmina poništava znanje, koje je duhovna svjetlost. Upravo kao i kod ljudskih bića, ako nemate
duhovnog prosvjetljenja, morate raditi na duhovnom području kako biste ponovo dosegli određene uvide o
toj svjetlosti. Nejasna čežnja, koju je u početku osjećalo nekoliko tih bića, a kasnije i više njih, bijaše dovoljna
da u njihov svijet donese tračak svjetlosti, kao da je neko udaljeno svanuće malo promijenilo obrise njihova
svijeta. Hladnoća više nije bila toliko hladna; vatra više nije bila toliko vruća; prljavština više nije bila toliko
prljava; a osamljenost ne više toliko nepodnošljiva i beznadna.
Kad je dovoljno duhova dospjelo u ovo stanje čeznuća, i kad se to čeznuće pojačalo, došao je trenutak
da nastane materijalni svijet kakvog ga vi poznajete. Možete reći da je Bog stvorio ovaj materijalni svijet; i
to je istina, jer ništa ne može biti stvoreno bez stvaralačke božanske sile. Međutim, jednako je točno reći da
je materijalni svijet stvoren ovim daljnjim čeznućem dovoljnog broja duhova za nečim uzvišenijim. Ovaj svijet
u kojem sada živite proizvod je te čežnje za uzvišenim. Ovdje postoje određeni uvjeti pod kojima se duhovni
razvoj može nastaviti i pod kojim se slobodno možete odlučiti za Boga, što je u svjetovima tmine nemoguće.
Drugim riječima, ova zemaljska sfera proizvod je čežnje palih duhova. Ali isto je toliko i proizvod čežnje sviju
onih bića koja su ostala s Bogom i čija je najdublja težnja uvijek bila i uvijek jest dovesti svoju braću i sestre
nazad Bogu. Stoga, i božanski su svjetovi i svjetovi tmine pripomogli u stvaranju ove zemaljske sfere. Tako
postoji utjecaj obaju svjetova i očitovat će se prema stavu svakog pojedinačnog bića na ovoj zemaljskoj
razini, na kojoj postoji moć slobodnog izbora. Naravno, uvjeti i okolnosti ove zemaljske sfere su različiti,
zahvaljujući ovom novom obliku materije; ali, okolnosti su različite u svim sferama.
Davno prije nego su se ovi pali duhovi dovoljno razvili da se rode kao muškarci i žene, duhovna je
životna sila djelovala na stvaranju drugih oblika života. Izvorna životna sila koja radi i očituje se u svakom
stvorenom biću ne samo da je stvorila životinje, biljke i minerale, nego isto tako i ostale tvari koje u početku
bijahu bez samospoznaje. Upravo kao što biljka ne posjeduje samospoznaju, tako je nisu posjedovale ni te
tvari. Kako je vrijeme prolazilo, sve je više i više bića dolazilo u stanje u kojem su čeznuli za svjetlom. To su
vjerojatno bili jedini osjećaji koje su ta bića u tom razdoblju imala. Jako su postepeno ljudska bića prešla u
postojanje u materijalnom obliku, putem različitih međustanja. Kad se to dogodilo, glavna je faza razvoja
bila obavljena. To bijaše vrijeme kad se prvi tračak samospoznaje rodio, ili ponovo rodio, ili ponovo
probudio. Sve je više i više ljudi dolazilo živjeti na Zemlji. Razvoj se može odvijati samo praćen
samospoznajom, koja uključuje razmišljanje i odlučivanje. Svi oblici života koji su postojali prije ljudskih bića
vodili su do ove točke.
Sada svi vi znate da ljudska bića proizvode svoj duhovni svijet. A na Zemlji, gdje je isto tako postojao utjecaj
Božjeg svijeta, prvi put nakon Pada, ljudska su bića imala priliku za učenje, promjenu, da se okrenu Bogu i
tako za sebe stvore bolji svijet. Ljudska bića bijahu sposobna stvoriti bolji svijet, i u materiji i u duhu. Onamo
će otići nakon smrti tijela, a onamo odlaze i tijekom sna, dok se tijelo odmara. Od ovog svijeta primaju
 3
nadahnuće i utjecaje svih vrsti. Zbog toga razvoj ne može teći brže; jer sva utjelovljena bića u početku bijahu
na toliko niskom stupnju svoga razvoja, da je na njih neprestano utjecala njihova vlastita sfera. Da Božji
svijet nema utjecaja i na ovu Zemlju, ne bi bilo nikakve razlike između zemaljske sfere i sfere koja
obuhvaća svijet tmine.
Prijatelji moji, svi vi morate shvatiti da vam ja mogu dati samo vrlo grub obris svega ovoga. Ovaj predmet
dodiruje najuzvišenija pitanja koja niti jedno ljudsko biće ne može u potpunosti razumjeti, jer je, ponajprije,
ljudski jezik previše ograničen, a isto tako i ljudsko razumijevanje. Stoga, po pravilu ja čak ne volim mnogo ni
govoriti o svemu tome, jer je za vas najvažnije da naučite spoznavati svoju vlastitu dušu i da je duhovno
razvijate. Međutim, ljudska bića često postavljaju pitanja o ovim temeljnim stvarima, ne samo u duhu
površne znatiželje, nego uistinu. A neznanje i pogrešne pretpostavke mogu ozbiljno ometati vaš razvoj. Zbog
toga sam određen da vam održim ovaj niz predavanja, iako neki od vas još ne posjeduju dovoljno snažnu
unutarnju zamjedbu da bi osjetili istinu i duboko značenje koje sveukupno ovo znanje ima općenito, a isto
tako i za svaki vaš pojedinačni život.
Kako se očitovao utjecaj Božjega svijeta? Jesu li božji anđeli mogli voditi i nadahnjivati ta ljudska bića koja
su se utjelovljivala iz sfera tmine? To bi bilo nemoguće, budući prema sveopćem zakonu pojedinačno
ljudsko biće mora učiniti prvi korak kako bi primilo pomoć iz Božjega svijeta. Kako bi se takav korak mogao
napraviti, ako je cijelo čovjekovo biće i dalje tako grubo da ni pojma o Bogu, o Njegovom svijetu, a ne zna ni
što bi trebalo učiniti? S druge strane, Božji svijet je sudjelovao u stvaranju ove materijalne Zemlje i tako je,
prema zakonu o slobodnoj volji, imao pravo na Zemlji očitovati svoj utjecaj. Odgovor glasi da su čisti
duhovi, koji su ostali u božanskim svjetovima, bili utjelovljeni u svim razdobljima. Svakako, vrlo ih je
malo bilo utjelovljeno u isto vrijeme, ali utjecaj takvog jednog bića daleko nadmašuje snagu i utjecaj stotinu
bića iz svijeta tmine. Ti duhovi koji bijahu utjelovljeni iz Božjega svijeta sa sobom su donijeli svjetlost, ljubav i
mudrost. Svojim su utjelovljenjem ovdje na Zemlji ispunili veliko poslanstvo, a njihov utjecaj bijaše
dalekosežniji nego što bi se na prvi pogled moglo učiniti. Dok je taj utjecaj tijekom razdoblja postojano
rastao, pali su duhovi tijekom svoga utjelovljenja na Zemlji slobodno mogli odabrati kojoj će se strani
prikloniti: onoj koja se obraća njihovoj nižoj prirodi, ili onoj za koju se činilo da ih usmjerava uvijek prema
gore, bez obzira koliko težak takav put mogao biti. Takvim slobodnim izborom nije bio narušen Božji zakon
koji se odnosi na taj vid života.
Komunikacija s onim svijetom odvijala se ne samo putem vodstva i nadahnuća, nego je uvijek postojao i
uvijek će postojati izravniji oblik komunikacije, ono što vi nazivate medijima u različitim oblicima.
Komunikacija sa sferama onoga svijeta u potpunosti ovisi o stavu, cilju i općem razvoju medija, kao i o
ljudima koji koriste taj kanal. Ne treba ni reći kako je činjenica da ljudska bića koja bijahu pali duhovi tijekom
tih ranih razdoblja nisu mogli održavati nikakvu drugu komunikaciju, osim sa svijetom tmine. Ali su čisti
utjelovljeni duhovi održavali komunikaciju sa Božjim svijetom. A ta je komunikacija toliko snažno
nadmašivala opasnost i štetu izazvanu komunikacijom s luciferskim svjetovima, da je uistinu bila vrijedna.
Ako je mogla postojati komunikacija s jednim svijetom, povezanost s drugim bijaše u okviru božanskog
zakona. Ako je jedna moguća, tada je i druga morala biti jednako moguća. Slučajno je ovdje neka ljudska
bića rade veliku pogrešku u svome razmišljanju, tvrdeći da je bilo kakva komunikacija s drugim svijetom
sotonska i opasna, kao i da je takva jedina moguća. U tim ranim razdobljima ljudski razvoj ne bi se uopće
mogao odvijati da čisti duhovi, koji su se povremeno utjelovljivali, nisu mogli uspostaviti vrlo izravnu vezu s
Božjim svijetom, i na taj je način čovječanstvo moglo doći do istine.
Da bi osjetili ovu korist i ostali u okviru božanskoga zakona, kao što je objašnjeno na početku ovog
predavanja, morala je postojati određena jednakost, tako da svaki pojedinac može imati slobodu odabira. S
obje je strane morao stizati jednak utjecaj. Jednak utjecaj je značio da je na Zemlji živjelo manje bića
božanskoga svijeta, jer njihova snaga uvijek nadmašuje utjecaj zla, i trajnija je. Međutim, osobito tijekom tih
ranih razdoblja, postojala je velika razmjena između materijalnog i luciferskog svijeta. Mračni su duhovi tvrdili
da su bogovi i da će ljudskim bićima ispuniti sve vrste želja ako ona, zauzvrat, slijede upute tih duhova.
Usprkos toj šteti i opasnosti, ono nekoliko komunikacija koje bijahu uspostavljene s Božjim svijetom,
stotinama su puta nadoknadile štetu. Utjelovljeni su čisti duhovi u sebi nosili dovoljno prosvijetljenosti da bi
mogli širiti božansku istinu, a ujedno su ispunjavali nužne zahtjeve kako bi, kao instrumenti, mogli biti u
komunikaciji s Božjim svijetom. Jer bez te druge sposobnosti čovječanstvo ne bi moglo dovoljno dobiti. Čak
iako ti čisti duhovi u sebi nisu imali nikakvoga zla, materijalna školjka tijela toliko mnogo oduzima, da od njih
samih ne bi moglo proizaći dovoljno znanja. Tako se istina širila na taj način da je čovječanstvo u svakom
 4
određenom razdoblju dobivalo onoliko koliko je bilo spremno prihvatiti. To se dugo vremena nastavljalo.
Postepeno je sve više nekoć palih duhova dolazilo u stanje u kojem su mogli prepoznati Boga. Tako je
njihova čežnja postajala svjesnom i značajnom. Mogla se razviti volja koja bi nadrasla zle porive niže
prirode. Ta promjena koja se počela odvijati imala je mnogo veći učinak nego što se to u tom trenutku moglo
shvatiti. Nitko od vas u potpunosti ne razumije da ako se jedna jedina osoba uistinu dobro razvija, dajući
sve od sebe, koliko je u njezinoj moći, ne samo da se može osloniti na svoje vlastite snage, nego ujedno
pridodaje najdragocjeniju kozmičku moć velikom sabiralištu koje će na kraju imati odlučan utjecaj; taj će se
utjecaj znatno proširiti, iako ta osoba možda neće vidjeti ni dio njegovog učinka. Ljudi mogu uočiti dio učinka
svoga razvoja u svojoj neposrednoj okolini, primjećujući kako se, zahvaljujući njihovoj promjeni, njihovi
bližnji nenadano počinju pomalo mijenjati. Ali čovjek ne zna, sve dok je na Zemlji, koliko je dalekosežan
učinak i najmanjeg njegovog napora u ovome smjeru. Niti jedan napor, stoga, nikada nije uzaludan,
prijatelji moji! Kao da bacite kamen u tiho jezero. Pojavljuje se mnoštvo kolobara, koji se pružaju tako daleko
da ih vaš pogled na vanjskome rubu više ne može pratiti, ali oni su i dalje ondje. Ako jedna osoba preraste
jednu jedinu slabost, to pruža najbolju pomoć u ovom velikom Naumu Spasenja.
Sljedeći ću put nastaviti odavde i potanko ćemo razgovarati o ulozi koju je Isus Krist odigrao u Naumu
Spasenja.
A sada sam spreman za vaša pitanja, prijatelji moji; nekim bih pitanjima rado posvetio više vremena.
PITANJE: Mogu li postaviti sljedeće pitanje: seciranje Einsteinovoga mozga nije pokazalo nikakve anatomske
razlike u odnosu na druga ljudska bića. Što je, u metafizičkom smislu, fiziološko-psihološka posuda u kojoj
se čuvaju inteligencija i razum?
ODGOVOR: Ovaj je pokus najbolji primjer koji pokazuje da se inteligencija ne nalazi u fizičkome tijelu.
Sposobnost mišljenja, stvaranja i tako dalje, nema ničeg zajedničkog s fizičkim organima, osim, naravno,
kad su fizički organi oštećeni, što bi opet imalo utjecaja samo na odgovarajuće tanano tijelo. Mislim da
većina vas zna da se sveukupno mišljenje odvija u tananom tijelu, u jednom od tananih tijela, upravo kao što
svi osjećaji pripadaju drugom tananom tijelu. Ta će se tanana tijela, kako razvoj napreduje, integrirati i na
kraju postati samo jedno tijelo; nazovimo ga duhovnim tijelom, u kojem će se sve pročišćeno i savršeno
razmišljanje i osjećaji integrirati u ovo posljednje, krajnje i vječno tanano tijelo. Bez obzira koliko mnogo
slojeva još uvijek postoji, osim fizičkog sloja, svi će se oni na kraju raspasti i doseći vrhunac u duhovnom
tijelu, u pročišćenom obliku. Dok se to ne postigne, postoji podjela, jer svaka funkcija pripada osobitom sloju
ili tananom tijelu. Fizički sloj, kao svoju jedinu funkciju, posjeduje fizički život u svojim različitim vidovima. Ali
razmišljanje i osjećanje pripadaju različitim carstvima i stoga zauzimaju svoje mjesto u različitim slojevima ili
tijelima. (Pripada li razmišljanje mentalnom tijelu? Da, mentalnom tijelu.)
PITANJE: Bih li mogao čuti nekoliko riječi o bodhisatvama u odnosu prema Isusu Kristu, postoji li ikakva
povezanost?
ODGOVOR: Nema nikakve izravne povezanosti. Riječ koju koristite – mi imamo različite pojmove – označava
osobitu vrstu bića u Božjem Svijetu. Izvorno, sva su stvorena bića imala posebno razvijen osobit božanski
vid, a svrha stvaranja bijaše da nadopunjuje stvaranje razvijanjem drugih vidova, tako da se
savršenstvo postigne ne samo u jednom vidu, nego u svima. Na ovaj su način ovu moć stvaranja mogla
koristiti sva bića, ali su je koristila samo ona bića koja je nisu zlouporabila. Stoga, apsolutno savršenstvo
postoji samo u Bogu i Kristu, koji posjeduje ponajviše od Božanske Tvari. Savršenstvo sviju ostalih bića je
relativno, ali moglo bi postati savršeno putem su-stvaranja. Ovi takozvani bodhisatve, bića su obdarena
određenim, osobitim vidovima Božanstva, od kojeg svaki bodhisatva predstavlja jedan vid. Taj je vid njihova
osobita snaga kojom pripomažu u ovom velikom Naumu Spasenja na sasvim različite načine, različitim i
osobitim sredstvima. Ali dok ovaj Naum ne dosegne svoj završetak, čista bića svoje napore koriste
pomažući svojim osobitim snagama, a tek će kasnije Naum Spasenja doseći svoje potpuno ispunjenje, tako
što će se svako biće usavršiti u potpunosti. Za sada postoji samo Krist, osim Boga, naravno, koji je savršen
u potpunosti. Sve su Njegove nadarenosti u potpunosti razvijene. Sva ostala bića posjeduju svoje osobine u
kojima bijahu stvorena; Bog ih je svima njima, svima nama, ostavio da nastavimo Njegovo stvaranje nas
samih, razvijajući sve ostale osobine, vidove, nadarenosti, itd. na savršen način. Stoga nije sasvim istinito
reći da su sva stvorena bića nekoć bila u potpunosti savršena, kao što je to Apsolut. Bili smo savršeni na
svoj vlastiti način koje je, naravno, bio relativan. Možete biti savršeni u okviru vašeg sadašnjeg razvoja, ali to
ne znači da ste apsolutno savršeni. Netko tko je na nižem stupnju razvoja od bilo koga od vas, može biti
 5
relativno savršeniji od nekih od vas, od kojih se može više očekivati. Tako savršenstvo ostaje relativno sve
dok se Naum Spasenja ne ispuni, s izuzetkom Boga i Krista. A to bi trebalo odgovoriti na vaše pitanje, jer su
ona bića koja ste vi spomenuli savršena samo djelomično, dok je Krist savršen u potpunosti.
PITANJE: Prethodni ste put odgovorili na pitanje o snazi volje i o samosvladavanju. Ali ja mislim da je važno
da čovjek sagleda sebe onakvog kakav jest. Stoga bi bilo nužno doći do te samospoznaje kako bi čovjek
mogao napredovati. Kako postići tu samospoznaju?
ODGOVOR: Ovo je, uistinu, vrlo dobro i vrlo važno pitanje. Naravno, o ovom predmetu često govorim onim
mojim prijateljima s kojima odvojeno radim, a govorio sam o tome povremeno i prije, u općim predavanjima,
ali to je pitanje toliko temeljno i značajno, da ga se ne može dovoljno naglasiti i vrijedno je uzeti vremena
kako bi se o tome uvijek iznova govorilo. Kao što sasvim pravilno kažete, prije nego snaga volje i
samonadzor mogu ojačati, morate posjedovati određenu količinu znanja o samome sebi, kako biste imali
jasnu zamisao zašto želite razvijati ove osobine, koji je vaš cilj i u kojem biste smjeru ovu snagu volje i
samonadzor trebali koristiti. S jedne strane, da biste imali snagu volje, morate imati jasan razlog za to; s
druge strane, kako biste otkrili svoje istinske ciljeve i želje i, najvažnije od svega, da biste postigli
samospoznaju, svakako već u početku morate imati određenu snagu volje. To je dvosmjerno. Ali u svakom
slučaju, prvi bi korak bio ustanoviti koja su sporna pitanja; zašto je nužno posjedovati samospoznaju? Koje
su njezine prednosti? Kolika je cijena njezinog postizanja? Koji su nedostaci ako je ne posjedujete? Kad to
jednom jasno shvatite, tada možete donijeti pravilne odluke. Ovo jasno razumijevanje morate imati ako ste se
uistinu odlučili objektivno o tome razmišljati, odbacujući otpor svoje niže prirode. Ne smijete izbjegavati
određena pitanja, i morate biti temeljiti. To nije tako teško, jednostavno zahtijeva malo hrabrosti i mudrosti.
Svatko posjeduje tu unutrašnju hrabrost i mudrost, samo se radi o tome da je treba dovesti na površinu.
Tako, kao i sa snagom volje, i ovdje se najprije postavlja pitanje pravilne odluke, kad se treba odlučiti jednom
i zauvijek. Sve se to može učiniti kad su u obzir uzeti svi čimbenici. Nevolja s ljudima nije u tome da oni to ne
mogu učiniti, nego je u tome što izbjegavaju takve odluke koje se odnose na unutarnji život. Ljudi bježe od
njih, jer na neki način osjećaju da bi mogle biti neugodne; stoga radije potiskuju ta pitanja, umjesto da ih
jasno sagledaju otvorenim, objektivnim umom, ne udovoljavajući lijenome ja koje se voli valjati u močvari
prepuštanja vlastitim užicima. Stoga se mora odrediti razlog zbog kojeg se treba upustiti u tegobe i nelagodu
samospoznaje. A taj razlog nije tako teško pronaći, osobito osobi koja zna da Bog postoji, iako možda i dalje
zanemaruje određene vidove i Njega samog i Njegovog stvaranja. Ako postoji samo slab osjećaj i ako tu
misao ili spoznaju slijedite do kraja, mora doći do razumijevanja koje je nužno za vlastiti razvoj. A taj vlastiti
razvoj ne može postojati bez samospoznaje. Samospoznaja je jedino što je uistinu važno, jedino, prijatelji
moji! Ništa drugo nimalo ne vrijedi, ništa vam drugo nikada neće omogućiti vaš razvoj, neće vam omogućiti
da posjedujete stvarnu vjeru i stvarnu ljubav, prema Bogu nadasve i prema vašim bližnjima kao prema
samima sebi. Morate početi od sebe, prije nego sve ovo možete dosegnuti, prije nego možete dosegnuti
slobodu i sklad za kojima svi vi u svom najdubljem biću čeznete. Bez obzira koji put odaberete, ako ne
obuhvaća ovu potpunu samospoznaju, ili ako samospoznaja nije njegov najznačajniji zahtjev, ništa nećete
postići! Bez obzira koliko učili i čitali razne stvari. Sve to ništa ne vrijedi, ako znanje koje usvajate ne
koristite da biste slijedili ovaj put samospoznaje duše.
A sada, kako to postići! Naravno, nije lako. Ali nagrade su ovdje najbogatije, jer je ovaj put jedini koji će vam
donijeti oslobođenje. Stoga je logično da ne može biti lako. Ponajprije, to znači da ste u stanju sebe poniziti.
Da, prijatelji moji. To nitko ne voli čuti. Jer samovolja i ego i taština postoje u svakom ljudskom biću i
najsnažnija su prepreka usavršavanju, vjeri, skladu i ljubavi. Kakve god različite pojedinačne pogreške
bile, ovo se odnosi na svako pojedino biće koje prolazi ciklus utjelovljenja; drugim riječima, na svakoga tko
nije čisti duh. Stoga, ako želite dosegnuti samospoznaju, ponajprije se morate pomirit s idejom: »Moram
učiniti ono što je za mene najteže!« Jer u tome leži ključ. Ako je za vas najteže pokazati slabost, tada je to
upravo ono što je vašoj duši potrebno kako bi se otrgla iz svojih lanaca. Ili, ako vam je teško odreći se svoje
taštine, ili svoje sebičnosti, tada je to upravo ono u što biste se trebali upustiti; slobodno, jer ste to odabrali,
a ne zbog toga što vas život prisiljava da to ionako učinite. Vidite, prijatelji moji, božanski su zakoni tako
napravljeni da vam ono što vam je potrebno ionako dolazi. Ali bit će toliko mnogo jednostavnije ako im
izađete ususret. Od svoje vlastite volje odlučite »ja to želim, jer je to ono što je meni očigledno potrebno«, i
tada se upustite u to! Ako vas život prisiljava ili gura u tom smjeru, na neki način protiv vaše volje, tada ne
samo da će biti mnogo teže, nego će vam se uvijek iznova vraćati, sve dok putem samospoznaje ne naučite
da vam je potrebno ono što vam život daje i dok mu slobodno ne izađete ususret. Tad će pouka biti
 6
usvojena, a život će vam ponuditi druge stvari. Što se ovim procesom više pročišćavate, sve će vam manje
biti potrebne ove neugodne stvari. Ili, bolje rečeno, ono što je u početku izgledalo neugodno, više neće biti
takvo. Znači, ne možete izbjeći ono što vam je potrebno, u to vas mogu uvjeriti. Ali dok tome sami ne izađete
ususret, sa spoznajom i razumijevanjem da je to nužno za vaš vlastiti karakter, neće prestati. Neće, molim
vas da svi to zapamtite.
Kako biste dosegnuli samospoznaju, možete sjesti i razmišljati: »Što mi je najteže učiniti?« U svakodnevnom
životu. Nekima je možda najteže reći istinu, iz kojeg god razloga. Drugima to može biti neka vrsta
ponižavanja, pokazati se bez svih maski, bez sveukupne nadmoći kojom pokušavate ostaviti dojam na druge
ljude. Nekom će čovjeku najteže biti da postane skroman, da ostane u pozadini; drugom može biti teško
nešto dati, ili materijalno, ili duhovno. Tako da svi imate različite poteškoće. I svi ih možete relativno lako
upoznati, ako uistinu pokušate. Ne morate misliti o dalekim stvarima; razmišljajte neposredno, o svom
sadašnjem životu. S ovog stajališta promatrajte svaki dan koji prolazi. Nakon određenih pokušaja i vježbanja,
naravno, doći ćete do točke kad ćete svoje reakcije prepoznati i promatrati ih sasvim drukčije, uvjeravam
vas. Naučit ćete prepoznavati svoje vlastite osjećajne reakcije na određene stvari koje vam se događaju u
životu kojih dosad uopće niste bili svjesni. Navikli ste promatrati samo svoje neposredne, vanjske probleme,
ne shvaćajući da su oni samo posljedica određenih uzroka koji uopće nisu skriveni od vas, i koje lako
možete prepoznati samo ako se jednom odlučite i držite se toga što vam ja ovdje govorim. Tada će vam se
sve povezanosti jasno pokazati pred očima, tako da ćete biti duboko potreseni kako ste ih mogli zanemariti i
to će u vama izazvati blaženstvo. Postat ćete radosni kako vas samo Istina može uzradovati. Oslobodit
ćete usnule moći i iscjeliteljske sile u vašem tijelu i duši. Ako to redovito doživljavate, tada možete biti
sasvim sigurni da ste na pravom putu. Ali uvijek postoji veliko iskušenje da sve to odbacite, stoga biste se
trebali unaprijed čuvati tog iskušenja i uvijek se s njim iznova boriti. Nakon što to djelotvorno činite neko
vrijeme, čak će se i to iskušenje smanjiti; kad vam sve ovo postane druga priroda, više neće zahtijevati
napore. Ali, u početku će zahtijevati znatan napor i trajno bdijenje nad vašim vlastitim Nižim Ja, da ne uguši
vaš duh koji jako želi uspjeti, ali koji može i izgubiti ako vaše vanjsko Ja dopusti sve one »izgovore« kojima
ga snabdijeva vaša niža priroda. Naravno, sada govorim sasvim općenito, a ne osobno nekome od vas, jer
se to odnosi na sve.
Napravite popis svojih mana. A ako se možete sjetiti samo dvije ili tri, tada imate dokaz da ne poznajete
sebe. Tada si možete pomoći da dobijete priliku za samopročišćenje i samospoznaju, napravivši ono što se
na prvi pogled čini toliko teško. Zapitajte ljude oko sebe da vam kažu vaše mane. To će vam dati znanje o
vama samima; i to će vas podučiti poniznosti koja vam je potrebna. Jer sve dok vam je to teško, to je jasan
znak da vam je to jako potrebno. Ako vam je to lako, ako ne osjećate negodovanje, otpor ili bilo kakvu
težinu, tada to više nije važno. Ali nije važno što pokušavate reći drugima, važno je kako se osjećate kad
vam netko govori o vašim nedostacima. Ako sebe objektivno promatrate, tada ćete osjetiti što se događa;
ako se ne želite zavaravati, znat ćete gdje se duhovno nalazite; jer to je jedini način da postanete uistinu
neovisni, prijatelji moji. Kad vaši vlastiti nedostaci u očima drugih više nisu važni. Kad vam više nije važno
vaše poniženje. Tada ste neovisni! Ne kad izbjegavate ono što vas muči. A to je teško, barem na početku, i
možda svi nisu ni spremni za to. Nekima je možda potrebno više vremena, više znanja, više zastajanja na
rubovima prije nego se uistinu mogu otputiti Putem; ali tko god to učini zaista će postati slobodan. A Bog će
vam pomoći na svim daljnjim koracima samoostvarenja ako poduzmete početne korake. Stoga, evo
moga savjeta: ponajprije razmislite što vam se u odnosu prema drugim ljudima čini najtežim. Kad ste to
otkrili, razmotrite s kojom bi vašom sklonošću to moglo biti povezano. A tada odlučite jeste li uistinu spremni
na ovaj način prerasti svoje okove, ne samo u korist svoje vlastite slobode, ne samo zbog Boga, nego zbog
vašeg vlastitog duha, vašeg vlastitog Višeg Ja; zbog vašeg razvoja. Zbog ljubavi koju ćete tek tada moći
pružati i primati; zbog vašeg potpunog ispunjenja. Jeste li to spremni učiniti? Koliko je mojih prijatelja ovdje
to spremno učiniti? A tada će vam, dragi moji, trebati vaša volja, ako to odlučite velikim DA iz srca. Bit će
vam potrebna snaga volje i samodisciplina da biste se borili protiv svih svojih mana, što se nikada ne može
dogoditi ako ih odgurnete u nesvjesno, ako ih jednostavno potisnete tako da se nikada ne pojave na površini.
Jer, nikada nemojte vjerovati da ono čega niste svjesni ne postoji. Proces uništavanja vaših pogreški, što je
sljedeći korak nakon samospoznaje, vrlo je različit. Kratko govoreći, proces se sastoji u ovome: ponajprije se
promatrajte onakvi kakvi uistinu jeste. Bez taštine, bez želje da budete bolji ili da ste nešto više nego što
jeste na ovoj točki. Jednostavno pažljivo promotrite sami sebe i, za sada, naviknite vidjeti sebe kakvi uistinu
jeste, a ne kakvi bi željeli biti. Prihvatite ovu privremenu stvarnost iz dva razloga: 1) prije nego se možete
promijeniti morate biti objektivni i neuznemireni u odnosu prema sebi; a za to je potrebna nova navika jasnog
 7
promatranja samoga sebe, bez ikakvih lažnih poriva i izgovora i slijepila, kroz neko vrijeme; 2) to će vas isto
tako podučiti neophodnom poniženju koje je najvažniji zahtjev duhovnog razvoja i prava neovisnost. To
prihvaćanje ne znači da biste takvi trebali ostati. Krajnji vam cilj mora biti promijeniti ove osobine, ali to ne
možete učiniti prije nego u potpunosti savladate ovaj stupanj. Tako se iz dana u dan promatrajte, kada i kako
se očituju vaše pogreške, ne samo izvana, nego i u vašim osjećajima. Promatrajte svoje reakcije. Kroz te
ćete reakcije naučiti prosuđivati koliko ste daleko otišli u prihvaćanju samih sebe bez uljepšavanja. Kad to
svladate, tada će početi sljedeći stupanj, a to je meditacija o suprotnosti neke određene pogreške; kako
biste mogli reagirati i osjećati da ste već usvojili tu suprotnost. Ako to činite s pomoću Božjom, moleći za
nadahnuće, pomoć i snagu, nakon što ste to odano činili neko vrijeme počet ćete se drukčije osjećati, pojavit
će se nove unutarnje reakcije koje će vam ostaviti osjećaj slobode, tako prekrasan osjećaj! Isto tako možete
meditirati o tome kako je svaka od vaših mana izravna smetnja razvijanju ljubavi. Jer svaka je mana upravo
to. Ona zamagljuje ljubavnu silu duše. Ako nastavite ovim putem, Bog će vas nadahnjivati i voditi, u to
možete biti sigurni.
Ali, kao što rekoh, to je težak put. Ali blagoslovljeni su oni koji njime krenu; oni koji imaju hrabrosti i mudrosti
to učiniti.
Znam, prijatelji moji, snažan sam vam lijek dao. Nitko ne voli ovako nešto slušati. Bilo bi mnogo ugodnije čuti
ono što je lako ili neosobno. Ali, na nesreću, to ne bi odgovaralo Istini. A budući sam ja duh Istine, duh
Svijeta Božjega, moram vam pružiti Istinu, bila ona ugodna ili ne bila. Ali ipak, koliko god ovo bio gorak lijek,
mislim da ćete, ako otvorite svoje srce, osjetiti ljubav koju osjećam za svakoga od vas. A Ljubav ne može
doći ni s koje druge strane, osim iz Božjega Svijeta. I nikada nikome ne biste trebali biti zahvalni, nego
samo Bogu! Bez obzira jesam li to ja ili neki drugi duh Svijeta Božjega! Bez obzira koliko dobijete pomoći od
nekog drugog, niti jedno stvoreno biće nije ništa bez Boga. I što je biće razvijenije, to će manje težiti za
čašću i divljenjem, koji pripadaju samo Stvoritelju, bez kojega smo ništa. To vrijedi i za nas, duhove, upravo
kao i za vas, ljude. I kad nešto radite, kad nešto postignete, štogod to bilo, shvatite da to možete učiniti samo
Milošću Božjom! Ne sami po sebi. Sami po sebi ste ništa. To je uvijek iznova ponavljalo i najuzvišenije Biće
koje postoji, Sam Krist.
PITANJE: Razumijem da, budući utjelovljeni u ovome svijetu, imamo određena ograničenja s obzirom na naš
duhovni razvoj. Je li moguće za bilo koga od nas da probije te granice, da ode dalje od granica koje su nam
postavljene?
ODGOVOR: O, da. Međutim, reći ću i ovo. Svakako da u jednom utjelovljenju ne možete sve postići. To bi
bilo nemoguće. Ali svakako možete probiti te granice. To se prilično često događa. Može se dogoditi samo u
vezi s odgovorom na prethodno pitanje, o ovom putu, najplemenitijem od sviju putova. Ako čovjek doista
ima volju, i ako tu volju počne provoditi u djelo, tada će se granice povući i u ovom će jednom životu biti
moguće mnogo više postići… Da vam dam jedan primjer: za ono što možete postići u jednom
utjelovljenju, ako krenete ovim putem, bilo bi vam potrebno dvadeset utjelovljenja ako ne krenete njime.
To je razlika. I to će vam pokazati koliko je u vašoj moći da probijete ograničenja.
PITANJE: Ali nisu svi dovedeni do ovog puta. Postoje milijuni ljudi koji…
ODGOVOR: Ponajprije, nije ovo jedina mogućnost da dođete do ovog puta, dragi moji. To uopće nije tako.
Svakako, pomoć koju može pružiti izravna komunikacija sa Duhovnim Božjim Svijetom vrlo je dragocjena. Ali
svi koji imaju makar i najmanju mogućnost da krenu ovim putem na neki će način negdje biti dovedeni na
pravo mjesto i na pravi način, tako da mogu krenuti ovim putem; bilo čovjeku ili duhu, tako da mogu primiti
neophodan materijal s kojim će raditi. Možda putem crkve ili putem osobitog učitelja ili duha ili vrlo snažne
izravne komunikacije u vidu nadahnuća. Duhovi otkrivaju gdje postoji mogućnost; oni otkrivaju gdje postoji
želja ili gdje bi se ona mogla potaknuti. I djelovat će prema tome. Svi će dobiti upravo ono što im je
potrebno, u to možete biti sigurni. Nikada se ne događa da netko tko je spreman za put nema prilike njime
i krenuti. To ne postoji, prijatelji moji. Zakoni su Božanskoga Svijeta previše točni za tako nešto. Prije je
nevolja u tome što veliki postotak ljudi koji bi mogli krenuti ovim putem i koji su dovedeni na mjesto, da tako
kažem, odakle bi mogli krenuti, na kraju ne krenu njime. Često Božji Svijet pokušava iznova i iznova, s
različitim mogućnostima, ali ako ljudi ne razumiju suštinu, to je stoga što je ne žele razumjeti. Samo
pogledajte svoj vlastiti krug – a posvuda je slično: dolazi mnogo više ljudi nego što ih zbilja krene putem. Sa
sigurnošću se može vjerovati da se to ne događa nauštrb onih koji možda nemaju takvu priliku. Za sve
postoje jako dobri razlozi. Bilo ovdje ili negdje drugdje: između stotinu ljudi, šačica će ih uistinu krenuti
 8
ovim Putem. Svaka velika osoba, ili učitelj ili svećenik ili komunikacija sa Svijetom Božjim reći će vam isto:
mnogi, mnogi su ljudi dovedeni u priliku, a samo će vrlo malen dio doista ispuniti smisao vodstva. Velika
većina čovječanstva, međutim, još nije spremna krenuti ovim teškim Putem Savršenstva. Ako u ovom životu
nauče samo mali dio kojim mogu postati bolje osobe, da možda prihvate kako Bog, na kraju krajeva, ipak
postoji, to bi ih moglo pripremiti za Put u njihovom sljedećem utjelovljenju. Vidite, dakle, Duhovni Svijet
zapravo daje prilike većem broju ljudi, na osnovu tek slabih mogućnosti, nego što ima ljudi koji će tu
priliku prihvatiti. Oni koji nisu vođeni sigurno nemaju želju za tim, niti stvarnog razumijevanja, pa ni
najslabiju mogućnost da se u ovom životu promijene u ovom smislu. Ili, to su ljudi koji su već pronašli što
im je potrebno i što je za njih u ovom utjelovljenju najbolje.
PITANJE: Možete li, molim vas, razjasniti razliku između duše i duha?
ODGOVOR: Duh je prvobitno biće, neuništivo biće koje vječno živi, kao što sam već u ovom predavanju
rekao. Duša je jedno od tananih tijela koje će se na kraju raspasti. To je jasno; razumijete li?
(Razumijem…) Mislim da vi želite znati kako se to dvoje očituje u čovjeku, da biste znali što je što. Jeste li to
mislili? (Jesam.) Naravno, nije lako navesti duh da se svjesno očituje. To se može dogoditi tek kad je
duhovni razvoj dosegao određenu točku; kad je postignut proboj u čovjekovo Više Ja. Tada i tek tada ćete
osjetiti da unutar vas nešto razmišlja, upravlja s vama, šalje vam poruke, pruža vam duboko i neupitno
znanje – a ništa od toga ne dolazi iz mozga gdje se odvija redovno razmišljanje, nego dolazi iz područja
vašeg Sunčanog Spleta. Međutim, očitovanje svoje duše možete odrediti prema svome osjećajnom životu,
prema svojim osjećajima i svome nesvjesnom. Čak je i za to nužna samospoznaja, jer je većina ljudi
nesvjesna najvećeg dijela svojih stvarnih osjećaja i osjećajnih reakcija, pa im je tako podložna; osjećaji
vladaju ljudima, umjesto da ljudi nadziru i upravljaju osjećajima. Da biste to postigli, suštinski su
promatranje samoga sebe, objektivnost i kritičnost prema sebi. Ako slijedite moj savjet koji sam vam dao u
odgovoru na drugo večerašnje pitanje, posljedica mora biti ponajprije svjesnost duše, a tada, svjesnost
duha.
Na ostala ću pitanja odgovoriti sljedeći put, prijatelji moji, jer nam je vrijeme isteklo. Molim sve vas, osobito
one koji su ovamo došli prvi put: kad odete odavde, nemojte se prenagliti u svojim zaključcima. To je tako
opsežan predmet, nov vam je u mnogim pitanjima, čak i nekima od mojih redovitijih prijatelja – i možda će
vam trebati malo vremena da se prilagodite novim vidicima. Nemojte svoju viziju ograditi prenagljenim
zaključcima; razmišljajte ozbiljno i pažljivo – i nemojte dopustiti da vas vaši nesvjesni osjećaji zavaraju time
što će vam zamagliti prosudbu. Čuvajte se toga, jer biste time sebi mogli nanijeti veliko zlo.
Božji blagoslovi svima vama. Budite svjesni tog blagoslova, tako da vam može pomoći u vašim odlukama,
da vas može ojačati kako biste prepoznali volju Božju i prema njoj djelovali. Budite s mirom, budite u Bogu!
 1

Pathwork lecture br. 22

31. siječnja 1958.

SPAS

Pozdravljam vas u ime Boga. Donosim vam blagoslove, prijatelji moji. Blagoslovljen je ovaj čas.
Anđeli Gospodnji oduvijek su imali priliku govoriti ljudskim bićima i očitovati im se. Mnogo je onih koji ne
niječu mogućnost da se nerazvijeni duhovi tako očituju, ali, nelogično, niječu da je moguća komunikacija s
razvijenijim bićima – kako god ih ţelite nazvati. To je vrlo ograničen stav, jer zakoni prirode i svemir moraju
skladno djelovati, na dobro ili na zlo, i u svim onim stupnjevima između. Pitanje je samo koji su uvjeti
pripremljeni i ispunjeni. Ako čovjek niječe bilo kakvu komunikaciju s bilo kakvim neutjelovljenim bićima, to
uvjerenje moţe biti i pogrešno, ali u njemu postoji barem nekakva logika. Ali nerazumno je priznati
mogućnost jednog, a isključiti mogućnost drugog. Uistinu, mnogo je načina na koje možete ispitati s
kakvim duhovima komunicirate. Svatko tko ţeli prosuđivati mora se, pod bilo kakvim okolnostima, pomučiti
i početi proučavati ovaj ogroman predmet o tome kako iskušati duhove, i tek će tada biti u poloţaju da
odluči odakle dolaze. Povremeno sam o tome govorio, pa ću to ponovo činiti i u budućnosti. Međutim, za
sada ţelim reći samo ovo: ako vam još uvijek nedostaje nuţno znanje kojim biste mogli odrediti s kojim
duhovima komunicirate; koji su zakoni uključeni; kako to moţete odrediti, itd., upravo sada moţete zapitati
svoje vlastito srce. Ovdje ćete, do određenog stupnja, dobiti odgovor, ako ne dopustite da vam sumnje
zasjene osjećaje. Ako su vam osjećaji prijemljivi i otvoreni, bit ćete u stanju pronaći i osjetiti sklad ili nesklad,
kao i ljubav, strpljivost, mudrost i poniznost – ili oprečno od svega ovoga. Ali vaše će srce biti u stanju
obraćati vam se i potvrđivati ono što ţelite znati ako ste prijemljivi; ako ste otvoreni, i ako sve predrasude na
trenutak otklonite.
A sada, prijatelji moji, nastavit ću niz predavanja kojeg sam nedavno započeo. Prethodni sam put
govorio o stvaranju ove Zemlje; kako je nastala i kako se čovječanstvo postepeno razvijalo. Rekao sam vam
da je ova Zemlja proizvod ili slika, da tako kaţemo, čeţnje duhova koji su pali i koji su dugo vremena ţivjeli u
tmini. Isto sam tako rekao da je ova Zemlja podjednako proizvod čeţnje duhova koji su ostali u Boţjem
Svijetu, čeţnje da se pala braća i sestre vrate natrag Boţanskom Svjetlu. Tako ovdje na Zemlji postoji ljepota,
ljubav i sklad; isto tako postoji i njihova suprotnost, zajedno s međustupnjevima. To je dokaz da je ova
zemaljska sfera proizvod Boţjeg Svijeta i čeznuća palih duhova da se ponovo sjedine s Bogom. U ovoj
zemaljskoj sferi čovjek ima mogućnosti razvijati se svojom slobodnom voljom i odlučivati koji će put slijediti.
U njegovoj vlastitoj prirodi prisutne su, naravno, obje struje: dobra struja koja je jednom došla od Boga
u svom Njegovom savršenstvu; i zla struja koja se skupljala, da tako kažemo, tijekom pada i nakon
njega. Između tih dviju struja stoji svjesno Ja, koje ima mogućnost odlučiti hoće li krenuti putem manjeg
otpora, što je čovjekova niţa priroda, ili će slijediti Svoje Više Ja, što je teţak i uzak put. Isto sam tako
spomenuo da je oduvijek, od početka vremena, kad je ova zemaljska sfera bila relativno nova, postojala
komunikacija sa Svijetom Duhova. Tada čovjeku nije bilo moguće komunicirati s Boţjim Svijetom, jer je još
uvijek bilo previše nečistih i nepročišćenih struja i stavova u duši, previše negativnih ţelja, previše sljepila, a
da bi se mogli ispuniti neophodni uvjeti. Zbog toga je Bog na ovu Zemlju uvijek slao bića koja nisu bila
pali duhovi. Neki od velikih proroka i neki od takozvanih svetaca pripadali su ovoj kategoriji. Oni ne
samo da su donijeli mudrost, ljubav i čistoću, kako bi ostavili svoj trag na ovoj zemaljskoj sferi, nego su,
zahvaljujući tim uvjetima, imali mogućnost komuniciranja s Boţjim anđelima. To je, ukratko, ono što sam
govorio u svom posljednjem predavanju. To je suština onoga što će vas pripremiti za ono što vam večeras
ţelim reći.
Sada bih vam ţelio govoriti o Spasenju Isusa Krista i što to točno znači. Uistinu, ima samo nekoliko
ljudi koji shvaćaju puno značenje ovog Spasenja, a najmanje to shvaćaju organizirane crkve koje su gotovo
u potpunosti pogrešno shvatile što je to Spasenje. Mnogo je ljudi koji vjeruju da je Krist umro na kriţu zbog
grijeha drugih ljudi i da je posljedica njegove smrti da nitko nije odgovoran za svoje grijehe, pogreške i
slabosti; jer ga je Krist iskupio Svojom smrću. Naravno, prijatelji moji, to ne moţe biti istina. To bi bilo
 2

potpuno besmisleno. Kad vam objasnim pravu priču Spasenja, ne samo da ćete uvidjeti kako je to za neke
vrlo ugodna pogreška, nego ćete isto tako jasno shvatiti kako se moglo dogoditi da dođe do takve pogreške.
Isto sam tako spomenuo da Spasenje nije učinjeno samo u ovoj zemaljskoj sferi, nego u svim
postojećim sferama. Mnogo prije nego je postojala ova zemaljska sfera, a nakon takozvanog Pada Anđela,
kojeg sam prije nekog vremena potanje opisao, Boţji je naum bio da svako pojedino od tih palih bića dobije
mogućnost vratiti se Njemu; vratiti se svjetlosti i skladu. Ali to se moglo dogoditi samo ako Boţji zakoni
nikada ne budu prekršeni, čak niti u svrhu vraćanja tih palih stvorenja. Uistinu, to bijaše jako teţak zadatak.
Isto sam tako objasnio da svako biće koje je Bog stvorio bijaše u jednom vidu stvoreno savršenim. Svako je
biće predstavljalo jedan božanski vid. A svrha bijaše da ti duhovi, pomoću moći kojom bijahu obdareni,
sami proširuju to savršenstvo u druga kraljevstva. Recimo, na primjer, da je neko biće bilo savršeno u
ljubavi; drugo u mudrosti; i tako dalje i tako dalje. Sada, cilj je bio da s tom božanskom moći, kojom smo
svi nekoć bili obdareni, svatko sebe usavršuje u svim drugim vidovima, i da tako, jednoga dana, postane
nalik Bogu. Čineći tako, nastajali bi novi svjetovi ljepote – duhovni svjetovi – jer, kao što znate, svaka misao,
svaki osjećaj, svaka ambicija i svaki čin oblikovani su u duhu i takvi stvaraju svijet. Vi isto tako znate da je
određen broj duhova koristio ovu boţansku moć u ovu svrhu, a određen broj drugih duhova koristio je
boţansku moć u suprotne svrhe. Tako je došlo do pada. Nakon pada je Krist, koji je, naravno, u
Duhovnom svijetu postojao mnogo prije nego se rodio kao čovjek, organizirao sve duhove u Božjem
Svijetu da koriste svu svoju snagu i svoje savršenstvo na točno određenom području – kako bi
pripomogli njegovom Naumu Spasenja. Drugim riječima, čisti su duhovi, umjesto da nastave i prošire
svoje vlastito usavršavanje, odgodili ovaj krajnji cilj, kako bi svoje moći koristili pri organizaciji ovog
Nauma i njegovom provođenju. A to djelovanje postoji na svakoj razini. Sada, naravno, ja još uvijek govorim
o boţanskim sferama.
U sferama tmine, moralo je proteći određeno vrijeme prije nego se bilo što moglo učiniti. Određena
čeţnja za Svjetlošću morala se pojaviti kod dovoljno velikog broja duhova, prije nego bi nastali svjetliji
svjetovi koji bi se još uvijek ipak nalazili u Luciferovom kraljevstvu. Bez te čeţnje, koliko god ona na početku
bila nesvjesna i slijepa, ništa se nije moglo promijeniti, bez obzira na ono što su mogli učiniti pripadnici
Boţjega svijeta. Vašim jezikom rečeno, protekli su milijuni i milijuni godina prije nego je, zahvaljujući toj
čežnji, postepeno nastala ova zemaljska sfera. Još je više duša došlo ţivjeti na Zemlju jer su bile spremne
za to, koliko god njihov razvoj još uvijek bio nizak; jačao je i opći i pojedinačni razvoj. Jer su duše već i
samim tim što su ţivjele u ovoj zemaljskoj sferi, po prvi put nakon pada, došle u dodir s nečim Boţanskim,
iako je to očitovanje boţanskog najvećim dijelom bilo prigušeno. U međuvremenu, Krist bijaše zaposlen
pripremajući se i radeći u Duhovnom svijetu Boga, planirajući unaprijed, šaljući različite čiste duhove
da žive na Zemlji, organizirajući učenja koja je trebalo prenijeti čovječanstvu kroz te čiste, sada
utjelovljene duhove, bilo putem nadahnuća i vodstva, bilo putem komunikacije s Božjim svijetom. Vama
je nemoguće zamisliti kako je sve to moralo biti precizno organizirano; koliko je taj rad zahtijevao briţljivosti,
tako da sve bude u skladu s Boţanskim Zakonima pravde.
U to vrijeme, bez obzira koliko se neko ljudsko biće duhovno razvilo, kad bi se vratilo u Onkraj, i dalje je
bilo pod vlašću Lucifera. Jer, kao što sam potanko objasnio prethodni put, svaki se boţanski vid preokretao
u svoju suprotnost. Stoga se slobodna volja, koja je božanska, preokrenula u vladanje. I, naravno, Lucifer
se nije ţelio odreći te vlasti koju je imao nad svojim sljedbenicima. Kad bi, na primjer, ljudsko biće
zahvaljujući svome promijenjenom stavu i sve većem skladu s Bogom, počelo zračiti svjetlošću i stvarati
prekrasne sfere u Duhovnom Svijetu, čak bi i te sfere još uvijek pripadale Luciferovom kraljevstvu, jer se on
nije ţelio odreći svoje moći nad tom osobom. Štoviše, u to doba nitko nije bio toliko razvijen da bi stvarao
samo sfere svjetlosti. Bića su stvarala i posjedovala nekoliko sfera, da tako kažemo; i skladnih i
neskladnih. A to se događa sa svakim od vas i sa svakim ljudskim bićem. Gdje god postoje pogreške,
slabosti i sljepilo, nastaju i takve sfere. Gdje god ste čisti i pročišćeni, stvarate prekrasne sfere. A nećete
posjedovati samo najbolje, nego isto tako i najgore sfere koje ste stvorili. Bilo koje relativno visoko razvijeno
ljudsko biće moglo je tako imati određen broj svjetlosnih sfera, ali su čak i te sfere još uvijek bile pod
Luciferovom vlašću, sve dok rad na Spasenju, u tom smislu, nije bio dovršen. Usput, takozvani pakao ne
sastoji se od samo jedne sfere tegobne tmine i bijede, nego, kao što u božanskim sferama ima mnogo
stupnjeva, isto ih tako ima i u sotonskim sferama.
 3

Kad je dovoljno bića bilo spremno i uistinu svjesno poznavalo Boga i ţeljelo postići potpuno sjedinjenje
s Bogom, kucnuo je pravi čas za najuzvišeniji dio Nauma Spasenja, kojeg je Krist preuzeo na Sebe. Razlog
tome nije bila samo Njegova beskonačna ljubav i samilost prema svim Njegovim paloj braći i sestrama, nego
isto tako i ovo: tijekom procesa pada, taj prvi duh koji je pao, nazvan Lucifer, razvio je snažnu ljubomoru
prema Kristu. Tako bijaše logično da Sam Krist dokaţe Svoju ljubav Svojom uzvišenom ţrtvom i djelom, ne
samo zbog drugih palih stvorenja, nego i zbog samog Lucifera, koji će putem ovog jednog jedinog djela
jednoga dana u dalekoj budućnosti otkriti da mu je moguće vratiti se Bogu i tako dosegnuti krajnju radost.
Bog je Krista učinio Kraljem Svemira i kao takav, On bijaše spreman posjedovati ne samo najuzvišenije
prednosti, nego isto tako i najteţe odgovornosti. Noseći najteţi teret, zajedno sa Svojim uzdignutim
poloţajem, On je dao još jedan primjer Svijeta koji će doći.
Tako, kad je sazrelo vrijeme, On se suočio s Luciferom. Sada, prijatelji moji, moram vas zamoliti da
ne pomislite kako se sve ovo nije moglo dogoditi na ovakav način, jer zvuči previše ljudski. Sve što imate i
znate kao ljudska bića, ne samo u odnosu na predmete u apstraktnim i stvarnim idejama i u jeziku, nego isto
tako i u odnosu na bilo koju vrstu oblika, znate da je samo ograničena imitacija onoga što je postojalo
prije ovog materijalnog svijeta, u duhu, i u još mnogo većoj raznolikosti. Kad spominjemo da duhovi
govore ili imaju određene predmete, ljudska bića često misle da je to previše ljudski ili previše konkretno.
Ipak, u duhu je, kao što opetovano govorim, sve konkretno; sve je oblik. U vašem svijetu samo materijalni
predmeti imaju oblik, a takozvane apstraktne stvari ga nemaju, jer su vam nevidljive. U Duhovnom svijetu nije
tako. Ljubav je oblik. Kad pomislite prekrasnu misao, ona će stvoriti jedan oblik. Kad pomislite zločestu
misao, ona će stvoriti drugi oblik; za nas je to konkretan oblik. Stoga vas molim da to imate na umu i da ne
pomislite kako je to djetinjasto zato što Lucifer i Krist razgovaraju kao dva ljudska bića. Moţda to i nije točno
na isti način kao kad razgovaraju dva ljudska bića; postupak je moţda različit. To je duhovni postupak. Njega
je, naravno, nemoguće prevesti na ljudski jezik. Stoga jezik kojeg ja moram koristiti mora biti ograničen
prema vašem razumijevanju. Dakle, da nastavimo: Krist se suočava s Luciferom i kaţe mu: »Sada ima toliko
i toliko duhova koji ti ne ţele ostati vjerni. Ţele se vratiti nazad Bogu. Stoga bi ih ti trebao osloboditi«. Lucifer
se s tim neće sloţiti. On tvrdi da ne priznaje Boţanski Zakon i da će svoju moć koristiti kako mu se svidi.
Stoga mu Krist kaţe: »U tom slučaju između nas mora doći do rata, između tvojih sila i sila Boţanskoga
Svijeta«. Ali izgledi trebaju biti podjednaki, a to znači, kao što je već rečeno, da Božanske Sile moraju
brojčano biti manje, zbog jednostavnog razloga što su sile Dobra beskonačno snažnije od sila Zla,
možda u odnosu dvadeset prema jedan. Ako imate jedno apsolutno čisto biće protiv dvadeset vrlo nečistih
bića, snaga ovog jednog čistog bića bit će veća od snage ovih dvadeset nečistih. Međutim, Lucifer kaţe:
»Čak i ako dođe do takvoga rata, čak i ako Boţanske Sile pobijede i oduzmu mi moju moć, ja neću priznati
Boţanski Zakon kao pravedan«. Kao što znate iz mojih prethodnih predavanja, to je bio suštinski dio ili
glavna uloga u Naumu Spasenja, budući nitko neće biti vječno proklet, pa čak niti sam Lucifer. A da
nikakvo vječno prokletstvo ne bi bilo moguće, i sam bi Lucifer morao priznati apsolutnu pravednost
Boţanskog Zakona kroz sva razdoblja. Stoga ga je Krist upitao: »Na koji bi ti način smatrao da su Boţanske
Moći pravedne?« A Lucifer odgovori: »Kad bi do takvog rata došlo nakon što bi samo jedno biće iz Boţjega
Svijeta, ako tako ţeliš, ţivjelo na Zemlji kao čovjek, u ključnim trenucima bez ikakve zaštite i vodstva iz
Boţjega Svijeta; i ako bi, kao čovjek čiji je najveći dio znanja izbrisan i kojemu materija stoji na putu, taj
čovjek ostao vjeran Bogu usprkos mojim iskušenjima i usprkos najvećim tegobama i bijedi. To moraju biti
najteţi mogući uvjeti. Tom ću čovjeku ponuditi svaku postojeću svjetovnu moć i oslobođenje od sviju
tegoba, ako se odrekne Boga«.
»Ako pod takvim uvjetima bilo tko ostane vjeran Bogu (u što jako sumnjam, zapravo, tvrdim da je
nemoguće), tada ću se boriti s tobom i priznat ću Boţje zakone kao u potpunosti pravedne«. Prijatelji moji,
morate znati da svako ljudsko biće u svakom trenutku ima vodstvo duhova iz Božjega Svijeta. Oni nekim
ljudima ne mogu doći blizu, zbog stava tih ljudi; ali ipak, oni su ondje, čak i ako su u pozadini, i paze da
njihovog štićenika ne zadesi ništa što ne bi bilo u skladu s Boţjim zakonima pravde ili da ga ne zadesi ono
što nije sposoban podnijeti. Ostati sam, bez podrške Boţjega Duhovnog Svijeta u ovoj zemaljskoj sferi, a uz
to se morati odupirati svim napadima, izazovima, tegobama i iskušenjima koja bi mogle smisliti Snage
Tmine, uistinu se činilo neizvedivim zadatkom. Niti jedno ljudsko biće nikada nije moralo proći kroz nešto
takvo, niti u najmanjem stupnju. Stoga se Krist ne može usporediti niti s jednom osobom koja je ikada
živjela, koliko god bila čista ili kako god prekrasna bila njezina učenja. Krist je na djelu i u stvarnosti
 4

pokazao ono što su drugi podučavali, a to je učinio pod beskonačno teţim okolnostima nego što ih je itko
morao podnijeti!
To bijahu uvjeti koje je postavio Lucifer da bi priznao Boţje zakone kao pravedne. Ako netko uistinu
ispuni taj naizgled neizvediv zadatak, tada će doći do borbe; a ako izgubi tu borbu, tada će Krist postaviti
Svoje uvjete, a on, Lucifer, više neće sumnjati niti u jedan vid Boţje pravednosti.
Takav bijaše naum. A Krist ga je uzeo na Sebe, iako Lucifer nije izričito odredio da to mora biti On, iz
gore navedenih razloga. Prijatelji moji, ako s ovog stajališta proučavate sva Evanđelja, doći ćete do
sasvim drukčijeg shvaćanja. Sasvim sam siguran da će vam svrha Kristova ţivota i smrti na ovaj način
postati smislena, jer inače ne bi bilo nikakvog smisla da On umre na kriţu za grijehe koje su počinili drugi.
Ako ste vi počinili grijeh, vi ga sami morate ispraviti, i to umjesto vas ne moţe i ne smije učiniti nitko drugi!
Kad bi to učinio netko drugi umjesto vas, vi ne biste doţivjeli nikakvo pročišćenje. Ne biste dobili snagu kroz
proces samopročišćenja, koja vas jedina moţe zaštititi da opet ne počinite grijeh, jer dok korijen zla nije
istrgnut, on ponovo stvara nečiste plodove. Samo vi moţete iščupati korijenje zla. Stoga, nije to bio razlog
Kristovoj patnji i smrti. Isto ćete tako razumjeti zašto je dugo vremena bio ostavljen da bude sam; a,
prirodno, kao čovjek, nije imao isto znanje koje je imao kao duh. Da je imao isto znanje, zadatak ne bi bio
tako teţak. Naravno, posjedovao je određeno znanje, jer bijaše najuzvišenije Biće stvaranja. K tome,
posjedovao je velik dio duhovne snage i mudrosti. Međutim, ne bi bilo nikakve svrhe u zemaljskom životu
– a to se odnosi na svakoga – da je isto duhovno znanje dostupno i utjelovljenom biću. Stoga, Krist dok
je živio na Zemlji nije točno znao o čemu se radi. Tijekom godina, primio je određena znanja, i imao je
nejasnu zamisao – upravo kao što bi netko od vas mogao imati nejasnu zamisao – o zadatku kojeg mora
izvršiti. O čemu se tu radi, kako će završiti, kakvo mu je točno značenje, vi to ne biste znali – a ni On to nije
znao. Dok je bio utjelovljen, nije to ni trebao znati. Nakon određenog vremena, morali su Ga napustiti svi
Boţji Anđeli. Oni su s Njim bili neko vrijeme Njegova ţivota, ali nisu bili prisutni kad je započeo uistinu teţak
zadatak. A kao što sam vam već objasnio, učenja koja je On donio bijahu vaţna i prekrasna, ali to je bio
usputni vid Njegova života; popratna pojava, da tako kaţem. Kad god se nešto dogodi u strogom skladu s
Boţjom voljom, ne postoji samo jedan dobar razlog i svrha, jer mnogi čimbenici igraju određenu ulogu i
samo jednim boţanskim djelom dovršavaju se mnogi dobri ciljevi. Opet, to se odnosi na svakoga. Međutim,
učenja nisu u potpunosti obuhvaćala svrhu Njegovoga ţivota kao čovjeka. Koliko god ta učenja bila
prekrasna, ona nisu ništa novo. Drugi su ljudi prije Njega donijeli suštinu tih istih učenja. On ih je prilagodio
u skladu s tim vremenom i s obzirom na trajni razvoj čovječanstva – ali to je bilo sve. Kao što sam objasnio,
zadatak se sastojao u tome da se On potpuno sam i odsječen od Boţjega Svijeta odupre Luciferovim
iskušenjima, koji je uloţio najveći napor kojeg je moguće zamisliti u svoj cilj – Kristov pad. Koristio je svako
moguće sredstvo, i čineći tako, postavio je i svoje pomoćnike. (Vjerujte mi, prijatelji moji, Lucifer ni u kom
slučaju nije glup, iako mu, svakako, nedostaju mudrost i uvid; on nije glup, a njegove vlastite mračne moći
imaju velike izvore.) S jedne strane, Krist nije vidio ništa osim patnje – tjelesne i duševne patnje, kao i
poniţenja koje vi ne moţete ni zamisliti. A to poniţenje i duševna patnja bijahu mnogo teţi od tjelesne patnje
– kako god ona bila teška! S druge strane, bio je izvrgnut svim iskušenjima Svijeta Tmine. Naravno, Krist je
bio, kako biste vi to rekli, vidovit, i to u najvišem stupnju. Njegove sposobnosti medija bile su snaţno
razvijene, i to ne samo djelomično, nego potpuno, veće nego bilo čije prije ili poslije Njega. To je bila
prednost sve dok Mu je Boţji Svijet bio blizu, ali kad se našao odsječen od tog svijeta, to se pretvorilo u
dodatnu nevolju, jer su sva očitovanja koja su dolazila do Njega potjecala od Svijeta Tmine. Vidovitošću je
ponajprije došao u dodir s visokim poslanicima sotonskog svijeta, a kasnije i sa samim Luciferom, koji se
Kristu prikazao kao prekrasno biće koje mu je nudilo sve svjetovne prednosti koje je mogao poţeljeti, kao i
trenutno oslobođenje sviju patnji, samo ako prihvati Lucifera i odrekne se Svoje zamisli o Bogu. Lucifer ga
je iskušavao u najteţim trenucima Njegovih patnji: »Gdje je tvoj Bog ljubavi i pravde? Da postoji, bi li
dopustio da Njegov voljeni sin prolazi kroz sve ovo? Ako ti tvoj Bog ne moţe ponuditi više od ovoga, nije li ti
bolje sa mnom? Pogledaj što ti ja mogu ponuditi. Tvoj ti Bog moţe ponuditi samo tešku patnju i nevolje svih
vrsti«. Moţete li zamisliti što je to značilo? Da je Isus bio svjestan pravog značaja Svoga zadatka, ne bi Mu
se bilo ni upola tako teško oduprijeti. A upravo tako nije smjelo biti. S druge strane, bilo je neminovno da se
u tim ključnim trenucima pojavi sumnja, sumnje u sve, u svoj vlastiti pravi identitet, u ideju da postoji
mudar i dobar cilj svih Njegovih tegoba koje u to doba nije mogao razumjeti, ukratko, sumnja u sve ono
što je prethodnih godina učio. Često se pitao nije li pod utjecajem nekakve varke i nije li sveukupno Njegovo
 5

prethodno znanje proizvod mašte, itd. Istoga bi se trenutka, tijekom takvih razdoblja, Lucifer našao pored
Njega i davao snagu takvim mislima. Budući je bio muškarac, s preprekom u obliku materije između samoga
Sebe i Apsolutne Istine, lako je zamisliti koliko Mu je izuzetno teško bilo da ostane vjeran Bogu i da ne
popusti izazovima i nevoljama. Da uvjeti Njegova zadatka nisu bili takvi da je čak i Krist povremeno morao
sumnjati, Njegov zadatak ne bi bio toliko beskonačno veličanstven! Stoga, Krist je morao imati iste
prepreke u obliku materije kakve ima i bilo koje drugo ljudsko biće, samo što Njegove bijahu do
krajnosti pojačane! Materijalna tvar je zavjesa, a čovjek mora rastvoriti tu zavjesu. Isus Krist morao je
učiniti to isto, samo u uvjetima koje vi, čak i uz sva ova objašnjenja, ne moţete ni naslutiti koliko izuzetno
teški bijahu. Pod takvim okolnostima ostati na pravom putu, a ni ne razumijevajući to u potpunosti, prijatelji
moji, vi ne moţete zapravo ni shvatiti što to znači. Imati poniznosti staviti Boga, usprkos svim ovim
prolaznim mislima sumnje, iznad svega, čak i iznad Svoje patnje, i iznad Svoga nerazumijevanja, bijaše
zadatak. Uistinu se činilo gotovo nemogućim da bi netko to mogao učiniti. Ali je Isus Krist uspio!
Time je Krist ne samo ispunio uvjete pod kojima Svijet Tmine nikada, ni u kojem trenutku neće moći
tvrditi da su Boţji Zakoni nepravedni, nego je isto tako postavio primjer za sve one koji su se rodili nakon
Njega, prijatelji moji. Stoga, kad patite, a ne razumijete zašto, mislite na Isusa Krista i na istinitu priču o
Njegovom spasenju, a zatim zamislite Njegove patnje kao nešto stvarno, a ne kao neku izmišljenu legendu,
stvarno kao vaše vlastite patnje, samo još mnogo teţe. Tada će vam biti mnogo lakše slijediti Njegove stope
i slijediti Njegov put i ostati ponizan, prepuštajući Bogu da preuzme glavnu riječ kad god se radi o vašem
ţivotu.
Nakon što je Krist uspješno dovršio Svoj zadatak u ovoj zemaljskoj sferi, odmah nakon Njegove smrti,
na Zemlji se dogodilo dosta toga, dosta onoga što nazivate »čudima«, a što je čovječanstvu pokazalo da je
glavni dio povijesti stvaranja završio, a da je započelo novo, vaţno razdoblje. (Satima bih mogao govoriti o
Njegovom ţivotu na Zemlji, prijatelji moji, o Njegovim patnjama i Njegovoj smrti. Ali ako sada pročitate
Bibliju, vaša vam vlastita mašta moţe pruţiti bolju zamisao o dubokom značenju i stvarnosti svih tih
događaja.) Nakon Kristove tjelesne smrti, On se vratio u Svijet Duha. Ispunivši uvjete, s relativno malim
brojem specijaliziranih duhova poveo je duhovnu bitku u Svijetu Tmine. Prijatelji moji, sada vam ovo
ponovo moţe zvučati previše ljudski, činjenica da bi duhovi međusobno ratovali. A što mislite, odakle su
stigli ratovi? Oni su, ponovo, samo preslika duhovnoga rata. Iako se, naravno, duhovni rat ne odvija na
upravo isti način kao materijalni na Zemlji, duhovna je suština ipak nazočna. Nemoguće je opisati kako se
to odvija, jer vama nedostaje zamjedba i razumijevanje, a meni mogućnost da se izrazim ljudskim jezikom.
Stoga vam to mogu opisati samo na neki saţet način koji će vam zvučati simbolički, pa i moţe biti simbolički
do određenog stupnja; ali ipak, između Krista i Lucifera vodio se rat. Morate upotrijebiti svoju unutarnju
viziju i zamisliti kao da se odvijao rat s puškama ili kopljima, na upravo taj način, kakve imate vi na Zemlji.
Naravno, nije bilo upravo tako. Međutim, bio je to duhovni rat. Ponovo je Lucifer morao priznati pravednost
Boţjega Svijeta, jer, kako je prije spomenuto, Krist se došao boriti pod jednakim uvjetima. Recimo da je u
Njegovoj moći bilo da se ogradi od svakog rizika, koristeći veću snagu i više pomagača. Međutim, On to nije
učinio i to iz istog razloga zbog kojeg je prihvatio onaj ţivot na Zemlji, da bi se očuvala Boţja pravda – čak i u
Luciferovim očima. Šanse bijahu jednake, a to je bilo toliko očito da to nije mogao zanijekati čak ni
Lucifer. To je bilo vaţno, jer naum se sastoji u tome da će i sam Lucifer morati na kraju doći do točke kad
će se i on vratiti Bogu, kao posljednje od svih palih stvorova, budući je on bio prvi koji se odmetnuo od
Boţjih Zakona.
Tako, vidite da je Isus Krist ispunio Naum Spasenja u svakoj sferi. U svakoj je sferi zadatak bio različit.
Razlikovao se u brojnim sferama Boţjega Svijeta, gdje je obavljeno mnoštvo priprema; na ovoj, zemaljskoj,
sferi i u Svijetu Tmine. Kad je ta borba završila, postavljeni su novi uvjeti, koji vrijede od tog trenutka, nakon
Kristovog ţivota i smrti na Zemlji, i nakon Njegove bitke s Luciferom. U svojoj ćete povijesti čitati da je
trećega dana Krist uzašao na Nebo, nakon što je bio sišao u Pakao. Ti različiti pojedinačni detalji koji su
sačuvani vama na neki način sluţe kao potvrda, iako vremenski čimbenik nije sasvim točan. Vrijeme se
uvijek »prevodi«, da tako kažem, jer je vrijeme duha – ako postoji nešto takvo – pojedinačno, psihološko
i vrlo različito vrijeme. Ali to nije vaţno, jer su ova tri dana postala simbolom čovječanstva. Ti novi uvjeti
bijahu da svako ljudsko biće tijekom svoga razvoja na Zemlji ima priliku okrenuti se Bogu, i to kako se
kreće iz jednog u drugi život. Lucifer je imao sva prava iskušavati čovjeka da mu se podvrgne,
 6

podvrgavajući se svojoj vlastitoj niţoj prirodi. Ako bi se čovjek odupro, više ne bi bio podloţan sotonskom
svijetu, jer je bila otvorena mogućnost za sjedinjenje s vlastitim Stvoriteljem, za ponovnim prebivanjem u
Boţanskim Svjetovima. Čak su i zamke i iskušenja koja je Lucifer mogao koristiti od tog vremena ograničena
tako da ostanu u skladu s Boţanskim Zakonom. Sada je Boţji Duhovni Svijet imao pravo umiješati se, tako
da se ti Boţanski Zakoni provode u potpunosti, tako da su djelatnosti Moći Tmine ograničene i potpuno u
Boţjoj nadleţnosti. To što Lucifer još uvijek posjeduje određenu količinu slobode nuţno je ne samo zbog već
toliko puta objašnjenog razloga da i on uvijek mora priznavati Boţansku pravednost, nego isto tako i kao
nužno sredstvo razvoja. Zlo se mora u mnogim slučajevima iskušati do dna prije nego ga se može
prerasti pomoću slobodne volje i pomoću čovjekovog vlastitog poticaja. Ta ţelja za prerastanjem mora
rasti kroz sve prisutnije prosvjetljenje u duši svakog pojedinca, a to je često moguće tek kad čovjek prođe
kroz tminu. Da se takvo prosvjetljenje ne moţe doţivjeti tijekom jednog ţivotnog vijeka samo se po sebi
razumije! Dosegnuti savršenstvo koje je potrebno kako bi se zakoračilo u Boţje Kraljevstvo, to savršenstvo
koje bijaše izgubljeno tijekom Pada, i raspršiti sveukupnu tminu koja je obuzela dušu, nikada se ne moţe
tijekom jednog ţivotnog vijeka. Uistinu je nužno mnogo, mnogo života ili utjelovljenja. Ovaj ţivot na Zemlji
nalikuje školi u kojoj se razvijate iz jednog u drugi razred; katkad u jednom razredu ostanete neko vrijeme, a
tada vam se moţe dogoditi niz od nekoliko utjelovljenja u kojima ćete mnogo postići. Ljudska bića, koja se
utjelovljuju iz Svijeta Tmine, ponajprije dolaze s vrlo niskim i grubim instinktima. Tek nakon mnogih
utjelovljenja, nakon mnogo odrađene karme, često i nakon određene količine patnje i brojnih boţanskih
utjecaja, stav će se početi mijenjati – polako, ali sigurno. Kad se osjetila počnu pomalo pročišćavati, tada
počinje stvaran rad na pronalaženju samoga sebe i samopročišćenju, a za taj su razvojni stupanj
potrebna mnoga utjelovljenja, praćena mijenjanjem uvjeta i okolnosti. Čak i na ovom drugom stupnju mnoga
bića još nemaju snage da u stvarnosti pronađu Boga. U njima je prisutno još uvijek previše Niţega Ja, a da
ne bi podlegli utjecajima sotonskoga svijeta, bilo da se on pojavljuje u obliku izravnog nadahnuća ili putem
ljudskih nesvjesnih instrumenata. Tako će ponovo biti potreban određen broj ţivota kako bi se čovjek
probudio dovoljno da ojača svoju vlastitu snagu volje u svrhu sveobuhvatnog cilja samopročišćenja. Tek
tada nastupa daljnji stupanj u kojem počinje ovaj proces vrlo postepenog pročišćavanja. U svakom su životu
pripremljeni uvjeti, tako da se određena strana Nižega Ja ima priliku usavršavati. Vidite, ne moţe se to
događati ni na koji drugi način, jer je nemoguće tijekom jednog ţivotnog vijeka dosegnuti nuţno savršenstvo
potrebno za ulazak u Kraljevstvo Boţje zauvijek. Svakim se životom, čak i u najgorim slučajevima, nešto
postiže, čak i ako se to u potpunosti moţe iskoristiti tek kasnijem razdoblju. To razdoblje počinje kad biće
objavi: »Moj put vodi Bogu. Neću slušati svoje Niže Ja«, ono Ja koje je neprestano i magnetski u dodiru sa
Svijetom Tmine; u usporedbi s Višim Ja, koje je mnogo dalje u pozadini i kojeg je mnogo teţe dosegnuti ili
mu prići kroz sve te naslage nesavršenosti, a koje je u neprestanom dodiru s Boţanskim Svijetom. Vanjska
osobnost, sa svojom snagom volje i sposobnošću odlučivanja, posjeduje sredstva da jednoga dana učini
odlučan korak: »Ja se izjašnjavam za Boga, za svoje Više Ja sa svim onim što uz njega pripada«, odbacujući
lijenost, ugodu i put manjeg otpora na kojem bi se prepuštao svojim pogreškama. Načelno nema razlike
radi li se o pogreškama kao što su ubojstvo, krađa, pokvarenost, ili samo sebičnost, ljubomora, zavist,
mržnja, lijenost ili nešto drugo. Svatko tko uistinu izjavi i odluči i ostane vjeran odluči da će slijediti ovaj put
prema Bogu – a tako i prema Kristovom Spasenju – ne može više biti podvrgnut sotonskom svijetu. Lucifer
više neće imati moći nad takvim bićem, bilo ono na Zemlji ili u Duhovnom Svijetu. Na taj je način Krist
otvorio vrata, i na taj način vi isto tako možete razumjeti zašto se kaže da vas je Krist spasio od vaših
grijeha. To je pravilno samo ako moţete shvatiti da vaš veliki grijeh pada, odricanja vjernosti Bogu,
postajanja dijelom ovoga Svijeta Tmine, nema za posljedicu vječno isključenje iz Boţanskih Svjetova. Od
toga vas je Krist uistinu spasio, i zbog toga svakako imate sve razloge svijeta da Mu budete zahvalni.
Kroz Njega sada imate mogućnost, svojim vlastitim naporima i razvojem, prekoračiti prag. U tom smislu,
točno je da vas je Krist spasio. Međutim, ako se ovo tumači tako da je Krist umro za sve vaše grijehe i sve
vaše pogreške, tada je to tumačenje sasvim netočno.
Ovo je, dakle, vrlo ukratko, priča, povijest Stvaranja Svemira, Pad, Stvaranje ove zemaljske sfere, i
Spasenje kroz Isusa Krista. Na početku ovog niza zamolio sam vas, prijatelji moji, da mi postavite sva
pitanja koja se odnose na ovaj predmet i ona na koja sadrţaj ovih predavanja nije odgovorio. Ţelio bih vam
predloţiti da razmišljate o ovome; ponovo pročitajte moje riječi koje su toliko vaţne, budući vam toliko toga
 7

promakne kad ih prvi put čujete. Za sljedeći put pripremite svoja pitanja i ja ću vam tada rado odgovoriti na
njih, kao i na sva druga pitanja s kojima se večeras nemamo priliku pozabaviti.
 1

Pathwork lecture broj 23

14. veljača 1958. godine

PITANJA I ODGOVORI

Pozdrav u ime Boga i Isusa Krista! Svima vam donosim blagoslove, moji prijatelji.
Kao što sam obećao, od ovog ćemo predavanja napraviti večer pitanja i ja ću biti spreman
odgovoriti na sva vaša pitanja u ovom trenutku. Ono što želim prvo reći je sljedeće: Kao što sam naznačio
prošli put, od sada pa nadalje bit ću spreman odgovarati na vaša osobna pitanja u ovim općim
predavanjima, moji prijatelji. Svakako da će samo oni ljudi koji ne dolaze na privatne sastanke imati za to
priliku. To nije nametanje za druge slušače, upravo suprotno, ako ste spremi upitati bilo što osobno – a da
se to odnosi na vaš duhovni razvoj ili na vaše psihološke poteškoće – to će puno više pomoći drugima
nego što vi to možete zamisliti. I nikako nemojte misliti da ćete tako drugima oduzimati vrijeme, već ćete im
dati poklon postavljanjem takvih pitanja, dok ćete i sami od toga imati korist. Tako, tko god da je spreman
postaviti pitanje, bit će dobrodošao. I sada sam, moji prijatelji, spreman za vaša pitanja.
PITANJE: Želio bih pitati, razumijem kako su pali duhovi kroz svoju čežnju stvorili zemlju za sebe.
Ali ne razumijem zašto je bilo potrebno da se premjeste na fizički planet i da imaju toliko fizički i materijalni
život, da bi to dosegli.
ODGOVOR: Prvo, “fizičko” je tek puka naznaka stupnja gustoće. Ljudska bića često rade
pogrešku u razmišljanju, da, na primjer, svijet tame nije fizički ili da je duhovna tvar koja se tamo nalazi
isijavajuće prirode. U stvari ta je tvar mnogo gušća od vaše fizičke tvari. Ona je toliko gusta, da i ona
također postaje nevidljiva i nedodirljiva za vaš stupanj gustoće. Cijela ljestvica tvari koje postoje u
svemiru, je u različitim stupnjevima gusta ili profinjena. Najniža je ona najdebljeg ili najtežeg ili
najgušćeg stupnja; a što je viši razvoj, stupanj postaje više isijavajući i finiji. I dok više razvijena bića mogu
vidjeti i osjećati ne samo svoju tvar, koja je u skladu s njihovim razvojem, već oni također mogu vidjeti i
dodirivati tvar nižih razina. Ali niži duhovi to ne mogu. Oni su, u svakom pogledu, jedino prijemljivi za tvar
koja odgovara njihovoj vlastitoj razini razvoja. Isto se odnosi na ljude ili na fizičku tvar. Što je razvoj niži,
biće mora biti sljepije. Stoga je zemaljska sfera tek samo stupanj između. To je pitanje ovog određenog
sveobuhvatnog i općenitog razvoja zemaljske sfere da ljudi ne mogu vidjeti niti jednu drugu tvar, već samo
svoju vlastitu. Ali u principu se to isto odnosi i na sve ostale sfere. Jedina razlika na ovoj zemaljskoj sferi je
ta da odavde vi ne možete vidjeti niti više, niti niže tvari, a što se ne odnosi na više razvijene sfere, već
samo na sve sfere koje su niže od zemaljske sfere.
Jedan od razloga ili osobitih svrha ovog svijeta materije je sljedeći: činjenica da ste na ovoj
zemlji otvoreni za utjecaje viših, isto kao i nižih sfera, i da stojite, da tako kažem, u sredini i možete
izabrati, daje vam mnogo veću priliku za brži razvoj. Istovremeno, vi živite okruženi ljudima različitih
razina razvoja, koji stvaraju razdor. Mnogo je lakše živjeti s ljudima istih duhovnih sfera, zato jer razlika u
razvoju između različitih ljudi stvara pogrešna shvaćanja, sljepoću, itd. I upravo ta poteškoća može biti ključ
za brži razvoj, zato jer zasigurno možete brže savladati svoje slabosti, ako su one izazvane. Vaše slabosti,
zbog tog neslaganja i sukoba, proizlaze iz različitosti nazora i razvoja. Tako da su uvjeti na ovoj
zemaljskoj sferi, s njenim stupnjem gustoće i događaji koji iz toga proizlaze, zasigurno puno teži; ali unutar
njih leži mogućnost neizmjerno bržeg razvoja. Da li je to jasno?
PITANJE: Da, hvala ti; ali sada imam dva pitanja. Prvo je: da li ispravno shvaćam, da zbog
njegovog određenog stupnja gustoće, mi ne možemo vidjeti niti dotaknuti svijet tame?
ODGOVOR: To je točno. On ima potpuno drugačiji karakter, i sastoji se od vrlo različite tvari, ali ne
finije od vaše, već deblje i gušće, barem kad su u pitanju niže sfere. Ta tvar je toliko gusta da je više niti ne
biste zvali fizičkom.
 2

PITANJE: Drugo je pitanje: Vjerujem da si jednom u nekom predavanju rekao da duhovi koji se
nalaze u tami, zapravo prezaju, ustiću i osjećaju fizičku bol kada dođu u kontakt sa svjetlom viših duhova.
Ne razumijem to u vezi s onim što si rekao da niži duhovi ne vide one više.
ODGOVOR: To izgleda ovako: kao pravilo, oni ne mogu vidjeti. Kao očitovanje viših svjetova,
recimo, kao osobite iznimke, viši duhovi se mogu očitovati, ili u obliku svjetla ili u svojem stvarnom
obliku. Ako ti viši duhovi ne poduzmu određene mjere da bi se očitovali, niži duhovi ih obično neće
moći vidjeti. Ali ako oni poduzmu takve mjere, niži duhovi će ih vidjeti, osjećati ili zapažati na neki način.
Isto se odnosi i na vaš svijet. Vi možete vidjeti materijalizaciju ili druge oblike, ako duhovni svijet ispuni
zahtjeve i ako vam želi dati takve znakove. Ali obično ih vi nećete vidjeti. Stoga, ako se to svjetlo onda
očituje duhovima koji se nalaze u tami, to im onda uzrokuje bol ili neku vrstu neugode, u skladu s njihovim
razvojem ili njegovim pomanjkanjem. Da li je to jasno? (Da, hvala ti.)
PITANJE: Zadnji put si rekao. “da je zbog čežnje palih duhova, postepeno nastala ova zemaljska
sfera.” Sada ne znam, uvijek sam mislio da je Bog stvorio svijet, a ne niži duhovi.
ODGOVOR: Prvo, namjerno sam rekao da ova zemlja nije nastala samo zbog čežnje palih duhova,
već također i zbog čežnje visokih duhova koji su ostali vjerni Bogu i čija je čežnja bila usmjerena na spas
njihovih palih braće i sestara. Ta je čežnja također pomogla stvoriti ovaj svijet. Ali to još uvijek neće
odgovoriti na tvoje pitanje na zadovoljavajući način. Bilo da je Bog stvorio ovaj svijet ili je to bila čežnja
duhova – onih palih, isto kao i onih čistih – je jedna te ista stvar, dragi moj. Zato jer Bog često stvara kroz
svoju djecu, svoje duhove i kroz svoje zakone. Ti duhovi ne bi mogli ništa stvoriti, da nisu dobili tu moć o
kojoj sam govorio u zadnje vrijeme. Moć koju mogu upotrijebiti za Dobro ili za Zlo. Ta stvaralačka snaga i
životna sila mogu biti usmjerene u bilo koje kanale, pa stoga mogu stvarati svjetove ljepote i sklada ili
svjetove ružnoće i bola. Vi cijelo vrijeme stvarate, svaki dan i svaki sat, svjetove, kao što to već znate i
kao što vam to opetovano govorim. Vi stvarate duhovne svjetove. Vi to radite automatski, zato jer zakon
djeluje na taj način. Stoga, Bog stvara kroz svoju moć, koju je dao svojoj djeci da je koriste široko, i kroz
njegov zakon koji im to omogućuje. Ovaj materijalni svijet je bio, i još uvijek je, stvoren na isti način, na koji
su mnogi duhovni svjetovi bili stvoreni. Nastanak ove zemlje je bio izraz stava čežnje, i svega što je bilo
i još uvijek je dio uključene osobnosti, kako onih viših, tako i onih nižih. Po istom principu, nastaju i
duhovni svjetovi. Oni nisu ništa drugo doli izraz stavova, mentalnosti, čežnje, ciljeva, osjećaja, djela,
misli i tako dalje, i tako dalje. Da li je to jasno?
PITANJE: To je, da tako kažem, su-stvaranje?
ODGOVOR: Ne, ne bih to nazvao su-stvaranjem. Ti to možeš tako zvati, ali to nije potpuno točno, i
to će ti dati pogrešnu ideju. Su-stvaranje bi značilo da je Bog stvarno krenuo naprijed i stvorio sebe i ovaj
svijet, dok su drugi duhovi pomagali i sudjelovali u tom stvaranju. No, to nije bilo tako. Bog je stvorio svoje
zakone svemira; On je stvorio svoju djecu; i On je stvorio različite moći, snage i sile i On ih je razdijelio
na takav način, da svi živi duhovi mogu upotrijebiti tu moć po svojem slobodnom izboru. Dio izraza te
moći su različiti svjetovi ili sfere koje nastaju.
PITANJE: Da, to shvaćam. Ali uz to postoji još nešto drugo; rekao si “u to vrijeme, oni nisu bili
toliko daleko razvijeni da bi proizvodili samo sfere svjetla”. Kada to čitam, mislim da li je itko sada
sposoban proizvoditi samo sfere svjetla?
ODGOVOR: Pa, sada postoje ljudi na ovoj zemlji koji su jednom pripadali svjetlu i djelomično,
kažimo, srednjim sferama, ali ne više onim tamnim. U ono vrijeme, to nije postojalo, ukoliko se to nije
odnosilo isključivo na čiste inkarnirane duhove. I upravo su zbog tog razloga čisti duhovi bili povremeno
inkarnirani, tako da je komunikacija s Božjim duhovnim svijetom mogla biti uspostavljena, a za što je
neophodno da bića o kojima govorimo više ne proizvode sfere ružnoće i tame, već da barem do nekog
stupnja sfere svjetla i sklada smatraju svojim vlastitima. U to je vrijeme postojala tek nekolicina palih
duhova koja je imala ikakve sfere svjetla. Najbolje što su mogli napraviti je da su imali – ponovo koristim tu
riječ – srednje sfere. Svakako, da je sve to vrlo relativno. Ako to razmatrate s ovog gledišta, bolje ćete to
shvatiti, i zbog toga sam i spomenuo ovaj predmet s tim u vezi. (Da, hvala ti.)
 3

PITANJE: Kako je došlo do toga da sotonska moć dobije ime Lucifer, što znači donositelj svjetla, i
gdje se to može naći u ishodištima Biblije?
ODGOVOR: Ime Lucifer nije bilo dano tom duhu nakon što je on postao ono što vi zovete
Sotona. To je bilo njegovo ime kad je on bio stvoren kao duh svjetla. I kao što znate, on je bio sljedeći
koji je došao nakon Krista. I on je bio čudesan i predivan duh – Donositelj Svjetla. Iz tog vremena
potječe njegovo ime, a gdje to možete naći u Bibliji, to je pitanje na koje vam nisam ovlašten odgovoriti, jer
kao što znate, duh nema pravo odgovoriti na pitanja čije odgovore možete pronaći kroz svoja
nastojanja. Ali dopustite mi da vam kažem sljedeće: činjenica da Lucifer nije određeno spomenut svojim
imenom u Bibliji ili u nekoj od tzv. gnostičke literature, je ista stvar zašto se i mnoge religije ne odnose
prema Padu, Stvaranju i Planu Spasenja kao što to čini kršćanstvo. I kad sam već ušao u to, ako želite,
mogu vam ponovo na to odgovoriti, ili večeras, ako bude vremena, ili neki drugi put. I možda ćete tada to
bolje razumjeti. Ali također postoji veliki broj proroka, koji su donijeli ovo znanje u knjige i literaturu.
Drugim riječima, oni ljudi koju su otvoreni za ovakvu vrstu znanja, za ovakvu sliku stvaranja i duhovnih
činjenica, sposobni su prihvatiti ovakvo prosvjetljenje. A drugi, čija osobna kretanja idu u suprotnom
smjeru prema drugoj strani, da tako kažemo, mogu dobiti veliko i predivno prosvjetljenje na druge načine,
koji se odnose na drugačiju stranu duhovne istine, ali ne i u ovom osobitom području.
PITANJE: Da li su božice Šiva i Kali na ikoji način povezane s Luciferom?
ODGOVOR: Mogao bih reći da su one različite varijacije. One zasigurno predstavljaju Zlo. One
ne moraju predstavljati samog Lucifera, već zle sile. Tako da one jesu dio toga.
PITANJE: Da li je Lucifer bio inkarniran kao što je to bio Krist?
ODGOVOR: Ne, moji prijatelji, kako bi mogao biti! Prije nego što možete biti inkarnirani,
morate doseći određeni razvoj. Postoje, mnogi, mnogi, mnogi drugi duhovi, koji nisu toliko duboko pali
kao Lucifer, koji još također nisu spremni za inkarnaciju. I mnogo će vremena morati proći prije nego što
će moći biti inkarnirani. Najgori kriminalac kojeg imate na ovoj zemlji, već mora imati neki osjećaj za dobro
negdje u sebi. Jer inače ne bi mogao biti čovjek. Ne bi bio spreman za inkarnaciju. U teoriji, Lucifer mora
biti posljednji koji će se moći inkarnirati. U praksi, budući da će on biti posljednji, njegov će se razvoj
nastaviti na drugačiji način od drugih i neće proći kroz ovakav oblik ljudskih inkarnacija. Ako bi on bio
jedini čovjek koji bi živio na zemlji, to ne bi imalo nikakvog smisla. A on bezuvjetno mora biti posljednji. Prvi
će biti zadnji! Budući da je on bio prvi koji je pao, stoga se mora posljednji vratiti. A on će i biti posljednji
koji će se vratiti, zato jer je najudaljeniji od Boga u svom stavu. Stoga, ako bi i bilo logično da on uopće i
bude inkarniran, on će biti posljednji. Ali budući da takva inkarnacija ne bi imala nikakvu svrhu, njegov će se
razvoj drugačije nastaviti.
PITANJE: Da li je točno da je za vrijeme 2. svjetskog rata također postojala opasna točka u borbi
na nebu, koja je bila paralelna s Hitlerovim vrhuncem moći prije Ruskog debakla?
ODGOVOR: O, ne, moji prijatelji! O, ne! Vidite, da je još uvijek tada postojala opasna točka,
Kristovo spasenje bi bilo besmisleno. Od Spasa i od onog rata između Krista i Lucifera, sve je
uspostavljeno i odvija se po planu. Slobodna pojedinačna volja u tome igra ulogu, ali vam uvijek
ostavljamo dovoljno odmaka, da se predate ili da krenete u oba smjera. Ipak, do određene točke razvoja,
ljudi će voditi ratove na zemlji, sve dok kolektivno ne pronađu određeno duhovno svjetlo u sveukupnom
razvoju. U principu, posljednji ratovi nisu, s duhovnog gledišta, bili ništa gori od ratova koje ste vodili
stotine tisuća godina ranije. Zato jer to nije pitanje toga koliko mnogo ljudi je bilo ubijeno. Pitanje je motiv. I
motivi se zasigurno jesu pročistili u posljednjim ratovima, a ne samo u ona dva posljednja. Pod tim ne
mislim reći da je jedna strana uvijek potpuno u pravu, a da je druga potpuno u krivu. Svakako, da uvijek
postoji nešto pogrešno na obje strane. Ali još uvijek, u posljednje vrijeme, kada ljudi vode ratove, griješe
u svojim ideologijama. Ali barem uvijek postoji neka ideologija iza rata. Čak i ako postoje neki bezobzirni
ljudi koji su potpuno sebični. Sada većina ima neku ideologiju iza sebe, dok je u prošlim vremenima većina
morala ići u rat zato jer su bili poput ovca i njihovi su ih vladari prisiljavali da idu u rat, a oni nisu imali
apsolutno nikakve ideje o ratu. To je tek bila jedna stvar koju su morali napraviti. I što ste više ubijali, to
ste bili veći heroj. A vladari su jednostavno gledali samo na vlastitu korist, da steknu više zemlje i više
 4

moći. I što god da ste rekli, to nije ništa napravilo, iako se činilo da neki ljudi tako osjećaju, ali čak su i oni
imali duboka uvjerenja u svoje pogrešne vlastite ideje i ideale. I da su oni danas potpuno bezobzirni, oni
se više s tim ne bi mogli izvući i nikada ne bi mogli pokrenuti cijele nacije da se međusobno ubijaju za
njihove sebične interese. Duboko u sebi oni to znaju i osjećaju. Postoje neki ljudi koji tvrde da je to još
uvijek sada slučaj, ali oni u potpunosti griješe. Tako da nije pitanje, s duhovnog gledišta, koliko je rat krvav i
koliko su učinkovita vaša oružja. Iz našeg kuta, ono što je važno je motiv. Čak i ako griješite; ako vaši
motivi imaju neki trag čestitosti, to je daleko bolje od onog što se događalo u prošlim vremenima. Istina je
da vas iskreni, ali pogrešni motivi da se ide u rat, neće spasiti od rata, zato jer neznanje ne mijenja zakon
uzroka i posljedica. Ali ono što je apsolutno istinito je to da iskreni, iako pogrešan motiv, ne biste trebali
procjenjivati na isti način kao i onaj čisto sebičan i zao – i stoga to također na kraju mora imati svoj učinak.
To bi samo po sebi trebalo biti odgovor ljudima koji tvrde da nema napretka u duhovnom razvoju. Zato
jer ga ima! I ovo je jedan od mnogih dokaza. Ali ljudi će na kraju doseći – i nadamo se da će se to dogoditi
u ne tako dalekoj budućnosti – razumijevanje da rat nikada ne može biti rješenje. Puka činjenica da se
tehnički i materijalni napredak odvija tako brzo u odnosu na duhovni napredak – čak i ako je postojao i još
uvijek postoji duhovni napredak, ali ne u takvoj mjeri kao tehnički napredak, samom će tom činjenicom,
ljudi biti prisiljeni doći do tog zaključka i tog prosvjetljenja. I tako dugo dok se ljudi ne bore protiv svog
Nižeg ja i postaju njegovi robovi, a tako i robovi Sila Tame, vanjski izražaj tog stanja će, između ostalih
stvari, biti i rat. Ali kada ta bitka u pojedinačnom i osobnom razvoju dosegne određeni stupanj, kada ljudi
naprave korak bliže Bogu na određeni konačni način, ratovi više neće biti mogući. Ako samo određeni
postotak ljudskih bića – nikako ne mislim čak niti na polovicu populacije, već samo na njen mali dio,
na jednu desetinu, a možda čak niti toliko – bude uistinu slijedio duhovni razvoj i pročišćenje kakvo
vam predlažem, savladalo svoja vlastita niža kretanja, samoiskreno prepoznalo svoju vlastitu nižu
prirodu, i tako završilo rat koji bijesni u gotovo svakoj ljudskoj duši, isticanje tih osjećaja u obliku rata
će prestati postojati. Teško da postoji i jedna osoba, čak i u ovoj sobi, unutar koje se ne odvija rat. Rat
koji još nije raspoznat; gdje jedan tok svjesnosti hoće ići ovim smjerom, a drugi onim suprotnim. A
vaša svjesnost to ne zna. To je ono što stvara ratove na ovoj zemlji. Vaša neraspoznata mržnja, sebičnost,
nedostatak ljubavi, i tako dalje, i tako dalje! Jednom kada postanete sposobni to kontrolirati – što ne znači
da morate biti potpuno pročišćeni; ali da to kontrolirate i da ste toga svjesni – čak i ako manje od desetine
cjelokupne ljudske populacije bude doseglo takvo stanje, uvjeravam vas da rat neće biti moguć. Ali tvrdnja
da je posljednji rat bio stvoren zbog rata duhova nikako ne može biti točna.
PITANJE: Da li bismo trebali shvatiti da nije toliko važno koliko je ljudi ubijeno i da to nije vrijedno
osude?
ODGOVOR: Moj dragi, to u potpunosti ovisi o načinu na koji gledaš na to i s kojeg gledišta. Tako
dugo dok se to odnosi na ljudska bića, trebali biste biti vrlo odgovorni, ne samo o životima vama bliskih
ljudi, već i o njihovoj dobrobiti. To je vaša osobna odgovornost. Tako da zasigurno nikad ne biste trebali
usvojiti takvo gledište, da ne marite za druge. To može služiti kao njihovi najniži instinkti. To je vaša sveta
dužnost, s vašeg vlastitog gledišta, baš kao što činite ono najbolje za vaš vlastiti razvoj, za vaš vlastiti
život, isto tako biste se trebali brinuti za život svake druge osobe. Nekako ste vezani za sve druge ljude,
čak i za vašeg najgoreg neprijatelja. On je vi, a vi ste on. Ali s duhovnog gledišta, pitanje koliko je ljudi bilo
ubijeno u ratu nije važna stvar. Važno pitanje je: koji je motiv i kako duhovni stavovi svih uključenih nama
izgledaju. I također ne smijete zaboraviti da je mehanizam zakona toliko savršen da ništa nepravedno ne
može doći niti jednom jedinom pojedincu. Ali to ne znači da ste slobodni počiniti grijeh i ne mariti za
živote drugih ljudi, na način da se snažno oslanjate na činjenicu da se ovako i onako nikakva nepravda ne
može dogoditi drugima. Ne možete biti nepravedni prema drugima, a da sebi ne naštetite kršeći zakone
ljubavi.
PITANJE: Da li su neka od okultnih učenja istinita kada kažu da je anti-Krist sada inkarniran?
ODGOVOR: O ne, o ne! Definitivno ne; ako se pod tim misli jedan određeni anti-Krist. Svakako da
su svi duhovi koji dolaze iz svijeta tame i koji su još uvijek ogrnuti tom tamom anti-Kristi. Svatko tko ne
vidi Božju i Kristovu svjetlost, kao i svjetlo dobrote, ljubavi i istine, je anti-Krist. U tom smislu, da. On je to
još uvijek, ali to neće biti zauvijek. On, svjesno ili nesvjesno, može biti instrument svijeta tame. Ali ne
postoji određena, pojedinačna inkarnacija koja predstavlja anti-Krista.
 5

PITANJE: Znači da je i ideja, koja je neko vrijeme postojala, da je Hitler bio anti-Krist pogrešna?
ODGOVOR: Da! To je potpuno pogrešno. Hitler je došao iz svijeta tame. To je skroz točno. Ali,
osobito u Hitlerovom slučaju, postojale su šanse da on napravi nešto dobro u ovom životu. Prije nego što
je bio inkarniran, on je bio u određenoj školi u duhovnom svijetu. On je kroz prijašnje inkarnacije zaslužio
određene prednosti, ali i bez obzira na to on je još uvije bio vrlo snažno povezan sa svijetom tame, dok su
mu te zasluge jamčile da će dobiti određene upute. Prije nego što je došao na zemlju, bilo mu je rečeno da
će u šarolikoj masi mnogih događaja, koji svi igraju ulogu u božanskim zakonima, dobiti veliku moć i da
će samo o njegovoj slobodnoj volji ovisiti kako će on upotrijebiti tu moć. On je čak imao i veliku
količinu psihičkih moći. Do određene točke postojale su šanse da je on mogao upotrijebiti te moći na
dobar način. To vas može iznenaditi. Ne želim pod tim reći da je on mogao postati spasitelj, ili svetac, ili
išta takvo. Svakako da ne. On je bio previše povezan sa svijetom tame i nije bio dovoljno razvijen. Ali
mogao je napraviti neki napredak u svom duhovnom razvoju; mogao je savladati nešto od te tame koja je
još uvijek bila prisutna u njegovoj duši. I mogao je napraviti barem neko dobro. Ali, on je bio slab i nije
iskoristio svoju priliku. On je spočetka tek malo koristio svoju moć, potpuno nehotice, a onda sve više i
više za sile zla. Ali to nije tako bilo najavljeno od početka. Postojao je određeni period u njegovoj mladosti –
i sada možemo vidjeti tu sliku – kad se gotovo našao na točki da prijeđe granicu. Ali jednostavno nije
uspio. I jednom kad se iole malo našao zapetljan u tamne sile, nikada više nije mogao sakupiti dovoljno
snage da se ispetlja iz njih. Tako da on nikako nije bio Lucifer. Kao prvo, on ne bi mogao živjeti na zemlji,
da je bio išta takvo. I osobito u njegovom slučaju, puno više nego kod mnogih drugih koji su ga okruživali, i
koji su bili puno tamniji duhovi, postojala je sklonost – relativno govoreći – da teži prema gore i da
posegne za Božjim svijetom. Ako budete temeljito proučavali njegov život, pronaći ćete mnoge naznake
koje će potvrditi moje riječi.
PITANJE: Drugim riječima, on je bio tragičan lik?
ODGOVOR: Da, mnogo tragičniji nego neki drugi.
PITANJE: A što je s Mussolinijem?
ODGOVOR: Mussolini nije bio potpuno isti slučaj. Njegov je slučaj bio drugačiji jer on nije
došao iz toliko tamne sfere kao Hitler. Ali s druge strane, on nije imao toliko mogućnosti za svjetlo kao
što je imao Hitler. Njegova osobnost je bila jednoličnija, ako mogu upotrijebiti taj izraz. Postoje ljudi, koje
možete susresti svaki dan, a možda i neki od vas spadaju u istu kategoriji, koji imaju vrlo snažnu sklonost
prema dobru, ali je nesuglasje između Dobra i Zla u njima mnogo snažnije nego kod drugih. Oni su mnogo
bolji od nekih drugih ljudi, ali su istovremeno također i mnogo lošiji. U skladu s tim, jedan tip osobe će
imati vrlo tamne sfere, ali nekoliko će sfera istih tipova, s malo međusobnih razlika, pripadati svijetu srednje
sivog. Grubo govoreći, to je razlika između Hitlera i Mussolinija.
PITANJE: Mogu li u vezi s tim pitati o problemu Nostradamusa koji je prorekao neke od ovih
događaja. Da li je to moguće napraviti? Predvidjeti 400 do 500 godina unaprijed?
ODGOVOR: Da, to je moguće, zato jer svakom velikom proroku – a oni nikada nisu potpuno u
pravu; a shvatit ćete i zašto – može povremeno biti dozvoljeno da vidi plan koji postoji u duhovnom svijetu.
Ili, možda, zbog nekog određenog talenta i osobne vibracije, on može biti usklađen, da tako kažem, da vidi
dio takvog plan. Bog izrađuje taj plan u skladu s danim prilikama, uvijek unutar okvira zakona. Ali uvijek
se izrađuje nekoliko planova, koji se susreću sa svim mogućnostima koje proizlaze iz slobodne volje.
Bilo da će jedna ispasti točna ili ona druga, ili neka treća, razlikujući se tek neznatno u elementu vremena u
određenim uvjetima. Ali planovi moraju biti izrađeni i pripremljeni za sve moguće odluke koje proizlaze iz
slobodne volje. To je važan dio Plana Spasenja. Mi znamo da je otvoren određeni broj mogućnosti; mi
ostavljamo odmak za sve te mogućnosti kada dođe vrijeme, da ih proradimo s našeg kraja. Tako se
ponekad događa da prorok vidi samo jedan plan, i ako nekad kasnije slobodna volja uključenog
pojedinca dovede do ispunjenja ovog plana, prorok će biti u pravu. Inače, će se to pripisati njegovim
pogreškama, iako i drugi događaji mogu igrati ulogu u tome, kao što je pogrešna interpretacija onoga što je
vidio, itd.
PITANJE: Znači da se Nostradamusova predviđanja za kraj ovog stoljeća ne moraju obistiniti?
 6

ODGOVOR: Ne, nužno.

PITANJE: To je razlog zašto sam postavio ovo pitanje, jer me zanima da li se to može izbjeći?
ODGOVOR: Svakako. On je vidio jedan plan, koji bi se ostvario da je slobodna volja ljudi djelovala
u tom određenom smjeru. Tada bi to bila nužna sredstva za dobar kraj. Ali ako slobodna volja djeluje u bilo
kojem drugom smjeru, taj plan se modificira u skladu s tim, tako da se točno prilagođuje događajima i
prilikama. Sve alternative se unaprijed pripremaju. Nostradamus je vidio tek jednu alternativu, a ne mnoge
druge mogućnosti u skladu sa slobodnom voljom.
PITANJE: Znači, da proroci, kao što je Nostradamus, imaju uvide u te zapise?
ODGOVOR: Neki od njih, i to samo do nekog malog stupnja. Kao što sam rekao, oni mogu imati
letimične poglede na jedan plan za jednu alternativu, ali ne i na mnoge druge mogućnosti koje proizlaze iz
slobodne volje. To je razlog zašto su takvi proroci ponekad u pravu, a ponekad u krivu. I nemojte zamišljati
da je taj uvid uvijek svrhoviti čin od strane duhovnog svijeta; mi možemo povremeno dati uvide, ali to se
općenito događa kao popratni proizvod određenog talenta vidovitosti kada se susretnu određene valne
dužine i kao ishod toga se dogodi usklađenje.
PITANJE: Mogu li duboko ukorijenjeni psihološki problemi, koji se tiču prijašnjih života, biti riješeni
samo uz pomoć ljudske metode hipnoze, ili je za to potrebna regresija?
ODGOVOR: Misliš da li se određeni problemi, koji proizlaze iz prijašnjih života, mogu riješiti bez
toga da ih postanete svjesni? (Da) To jako puno ovisi o slučaju. Postoje mnogi slučajevi u kojima
psihološki problemi mogu biti riješeni bez regresije i bez znanja o određenoj uključenoj inkarnaciji. Ali
postoje slučajevi gdje je to znanje apsolutno nužan faktor; gdje se problem jedino može temeljito
riješiti ako to znanje postane dostupno. Ali ti su slučajevi u manjini. Međutim, želio bih dodati sljedeće:
jedino ako neka osoba prođe kroz strogi proces samorazvoja i pročišćenja i jedino ako prođe
najstrmijim i najizravnijim putem, tada ona može dobiti takvo znanje bez straha da će joj ono naštetiti.
Tada će se Božji duhovni svijet uključiti, usmjeravati i pomagati pri odabiru faktora vremena i pravilnog i
nužnog vodstva i pobrinut će se za to da se ne dobije više od određenih dijelova znanja od onog što je
trenutno potrebno. Jer inače, ne bi imalo nikakvog smisla da vam se prvo oduzme sjećanje kada se rodite
na ovom planetu. Moji prijatelji, ne biste trebali vjerovati u sve ono što čujete o prijašnjim inkarnacijama i o
znanju koje bi vam trebalo biti lako dostupno. To je jedna od najtežih i najkompliciranijh stvari koju
uopće možete postići. Božji svijet vrlo oprezno upravlja tim znanjem. To vam znanje nikada na može
doći, bilo kroz hipnozu, ili kroz medije, bez Božjeg duhovnog svijeta. A on vam neće pružiti ruku pomoći,
ako za to ne postoji vrlo dobar duhovni razlog. Ako to znanje služi za daljnje pročišćenje, tada bez tog
znanja, nećete moći uspješno doći do daljnjeg najvećeg pročišćenja. Ono ne bi trebalo biti smatrano tek
pukim lijekom – da bi samo zadovoljilo nečiju znatiželju. Na njega morate gledati kao na težak komad
odgovornosti! Trebali biste razmišljati i osjećati nekako ovako: “Ako naučim određene činjenice o
prijašnjim životima, tada će moja dužnost biti da ispunim svoj vlastiti razvoj i ono što moram dati
Bogu.” To znanje mora biti materijal za daljnje samopročišćenje, a ne nešto manje! I prije nego što vam to
znanje postane dostupno, takav će vaš stav već morati biti dokazan, barem do nekog stupnja. Znanje
vam neće biti dano ukoliko se ne dokaže da kročite ovim Putem.
A sada se osvrnimo na tehničku i praktičnu proceduru regresije u hipnozi: moj je krajnje strogi
i konačni savjet da to nikada ne biste trebali poduzeti bez Boga i Krista. Ne samo pacijent, već i
hipnotizer, bi se trebao osjećati kao instrumenti i trebao bi se predati Bogu i zamoliti za vodstvo i
nadahnuće. Inače, sve to može biti lažno ( i tako nemati nikakav smisao za život pacijenta) ili čak i opasno.
Ali ako se poduzme u ovom ispravnom stavu, tada će vam Božji duhovni svijet pomoći i, između drugih
stvari, pokazati hipnotizeru kako da to napravi. Ne postoje konačna pravila koja mogu biti primijenjena
na sve ljude na isti način. Sve jako puno ovisi o slučaju i o pojedincu. Stoga, sa svakom pojedinom
osobom to mora biti napravljeno na drugačiji način. I jedino su duhovi Božjeg svijeta u položaju da mogu
vidjeti u duši, koliku količinu znanja određena osoba može probaviti bez šoka, i kako bi se vremenski tok i
procedura trebali odvijati. Može biti od pomoći ako je hipnotizer otvoren za vodstvo i nadahnuće. Takav
hipnotizer će također morati proći kroz određeni trening ovakve vrste. Takva se vrsta hipnoze mora
 7

provoditi potpuno drugačije od ostalih hipnoza. I apsolutno nikada ne biste trebali s tim početi. Jedino
nakon što napravite veliki napredak u drugim stvarima, u psihološkim problemima koji se mogu riješiti bez
ovakve regresije, u pročišćenju, u razotkrivanju nesvjesnih kretanja u svrhu postizanja sklada u duši, jedino
nakon nekog zamjetnog napretka u duhovnom razvoju, emocionalne zrelosti i stabilnosti, jedino biste tada
trebali započeti s ovakvim tretmanom, i tada će vam uvijek Bog dati odgovore, u ovoj stvari, kao i u
drugima. Bit ću vrlo sretan da vam povremeno dam savjete u određenijem obliku. (Hvala ti.)
PITANJE: Rekao si nam koliko je duhovnom svijetu teško pripremiti duh za inkarnaciju u našem
svijetu. Tekućine moraju biti promijenjene, itd., kao i u slučaju novorođenog djeteta koje umre nakon dva
dana. Čemu sav taj posao ni za što?
ODGOVOR: O, posao nije bio ni za što. Majka mora proći kroz svoju Karmu, a to će malo dijete
biti dano drugoj majci. (Odmah?) Svakako. Ono se neće vratiti u duhovni svijet, već će trenutno biti
odnešeno majci, koja je i početno bila za njega odabrana, jer je duhovnom svijetu bilo poznato da je prva
majka morala proći kroz svoju Karmu. Ta nesreća je u njenom planu, i ona ju je zapravo prije zasijala i sada
ju mora požeti. To je dobro za njen razvoj i ona tako otplaćuje svoj dug. Svi vi znate koji je dublji smisao
testova i nesretnih događaja. Ali posao nije ni za što, jer sve je to unaprijed zamišljeno i isplanirano, a
pripreme su bile napravljene prije prvog rođenja. I to je dijete predano majci koja mu je spočetka bila
predodređena.
PITANJE: Da li je to također istina i za dijete (fetus) koje se još nije razvilo? Za pobačaj?
ODGOVOR: U takvom slučaju u fetusu još uvijek ne postoji duh. Duh zaposjeda tijelo u trenutku
prvog plača.
PITANJE: Ti kažeš – a također sam čuo i od drugih – da duh zaposjeda tijelo tek nakon prvog
plača. Ali s druge strane, u nekoliko liječničkih slučajeva je poznato da je osoba bila sposobna proći kroz
jedan život izravno u sljedeći; ona je mogla gledati u drugi život dok je još uvijek bila ovdje. Ona može i
gledati nazad, točno kroz ovaj život.
ODGOVOR: Ne razumijem baš u potpunosti tvoje pitanje, moj prijatelju. (Dijete može čuti roditelje
kako razgovaraju dok je još u maternici, a kad se rodi ono zadržava sjećanje o tome.) Sada shvaćam što
misliš. Ali to ne mora značiti da je dijete u maternici. Dijete nije u maternici u to vrijeme. Duh je vani. No,
između ljudskih bića uvijek postoje rasprave o različitim stvarima, gdje jedna škola misli tvrdi jednu stvar, a
druga onu suprotnu, i tako se nikada nećete složiti. Ali ja ću vam reći kako to uistinu jest. A vi možete
vjerovati u to ili ne. Nije točno da duh dolazi za vrijeme začeća. Pokreti u maternici su automatski, kao što
sam to već ranije objasnio. Oni su uzrokovani majčinim krvotokom, da udovi ne bi atrofirali. To je nužno, ali
to je tek samo tehnička procedura, da tako kažem. Ako se takva sjećanja pojave, u rijetkim slučajevima
može biti da je duh, pripremljen za rođenje, budan u kratkim periodima i zbog toga zadržava takva sjećanja.
On se u tom periodu može nalaziti blizu roditelja. Ali vjerojatnije je takvo dijete vrlo duševno ili
vidovito. Nakon rođenja ono može zapažati – i pamtiti – određene oblike; vi znate da misli stvaraju oblike u
duhovnom svijetu i dijete ih kasnije zapaža. Također može biti da drugi duhovi ponavljaju iste riječi nakon
rođenja i da ih dijete može čuti i zapamtiti. Takvi se događaji mogu dogoditi i dozvoljeno im je da se
povremeno događaju da bi ljudima pokazali da život ne potiče iz ove zemaljske razine. Ali tada, ljudi to
često pogrešno interpretiraju na još jedan drugi način, naime, kao i u ovom primjeru, da je to sjećanje iz
vremena kada je dijete bilo u maternici. Čovječanstvo zanemaruje mnoge komplicirane i uključene
mogućnosti u vezi takvih stvari.
PITANJE: Želio bih pitati nešto o ideji o Ahrimanu?
ODGOVOR: Na to sam već odgovorio prije nekog vremena. Sve što trebaš napraviti je potražiti taj
odgovor. Ukratko, samo ću ponoviti da je on također duh koji je jednom stajao vrlo visoko u Božjem svijetu
i koji je također sudjelovao u Padu. Lucifer je tom duhu dao ovlast za ovo zemaljsku sferu, točnije za svijet
materije, za ovu određenu tvar. Bez obzira na moć koju taj duh ima, on je još uvijek dio Luciferskog svijeta.
Poricanje toga je velika greška.
 8

PITANJE: Mogu li pitati, u vezi s raspravom o “Pistis Sophiji”, bilo kroz izvatke ili kroz ono što su
pokrila 5 ili 6 sastanka, možemo li te onda na sljedećem susretu pitati o tim pitanjima?
ODGOVOR: Čak bih vam i sugerirao sljedeće: savršeno je u redu da nakon svakog predavanja, u
svojoj grupi za razgovor, ako se pojave neka pitanja na koja ne možete odgovoriti, i za koja nitko od vas ne
može naći zadovoljavajući odgovor, ne čekate do kraja, već da pitate za vrijeme sljedećeg susreta sa
mnom. To će biti bolje, jer će vam to možda omogućiti da steknete dublje razumijevanje onoga što slijedi,
sljedeći put kada budete čitali ili razgovarali.
PITANJE: Možeš li objasniti što je Isus mislio kada je rekao Petru, “Ti si Petar, i na ovoj ću
stijeni izgraditi svoju Crkvu, i vrata Pakla neće prodrijeti u nju; i dat ću ti ključeve Kraljevstva
Nebeskog, i što god odriješiš na zemlji bit će obavezano Nebu.” (Matej, poglavlje 16, stih 18-20)
ODGOVOR: Značenje je ovo: Isus je Petru povjerio svoja učenja da organizira njihovo širenje.
Dobro znana činjenica je da se katolička crkva gradila na uvjerenju da je od tog vremena pa nadalje, sve
tako postavljeno, da sve što ta crkva kaže ne može biti pogrešno – a sve se baziralo na ovoj izjavi koju
si citirao. I sada bih vam želio objasniti sljedeće: ono što je Isus mislio bilo je da je Petar trebao širiti
učenja točno u onom obliku kako ih je Isus izrekao. Ali to je svakako uključivalo i komunikaciju s Božjim
duhovnim svijetom. I to je vrlo aktivno postojalo u to vrijeme, u vrijeme prvih kršćana. Isus je bio previše
mudar da bi sugerirao da bilo koja istina može ostati neiskrivljena kada se širi s jednog ljudskog bića na
drugo, i s jedne generacije na drugu. On je znao da su ljudske mana i slabosti još uvijek prevelike, a da ne
bi činili pogreške, da im se ne bi prikralo lažno tumačenje, a da ne govorimo o opasnosti izvrtanja istine,
što je uvijek bio cilj svijeta tame i u čemu će oni uspijevati tako dugo dok postoje nepročišćena bića na
zemlji. Stoga, izravna komunikacija s Božjim svijetom je jedini mogući način. Na žalost, ljudska su bića,
ponekad iz neznanja, a ponekad namjerno, pogrešno tumačila ove riječi (isto kao i mnoge druge, što se
toga tiče). Da su te riječi bile shvaćene u svom istinskom značenju, točno onako kako je Isus mislio, i kako
ih je Petar onda shvatio, a što uključuje takvu komunikaciju s Božjim svijetom, mnoge bi stvari bile vrlo
različite u vašoj ljudskoj povijesti. Znam da će to zaprepastiti neke prijatelje, ali ja vam tu ne mogu pomoći.
To je istina. I ako budete čitate Bibliju s istinskim razumijevanjem i otvorenošću, pronaći ćete mnoge
primjere kada Isusove riječi ne mogu biti interpretirane ni na jedan drugi način. U stvari, u
predavanjima koja će moj prijatelj započeti, određeno ćete vidjeti da je to tako. U njima imate jedan
pokazatelj da je Isus uvijek mislio da trebate kontaktirati Njegove duhove istine. To je bio dio Isusovih
učenja koja je Petar trebao proširiti. I također – ono što nije bilo objavljeno, ili je kasnije bilo
izostavljeno – je ono kako to učiniti, kakvi su zakoni o komunikaciji s duhovima svjetla i istine. I kada je
bilo rečeno da se Isus pojavio svojim učenicima nakon svoje smrti, to je također bio oblik komunikacije.
Postoje mnogi različiti oblici; kasnije se Isus nije više pojavljivao, već je slao svoje emisare. I kada je prije
svoje smrti rekao “postoje mnoge stvari koje vam još ne mogu reći, ali ću vam ih reći kasnije”, kako
zamišljate da bi on to mogao reći, ako ne kroz takvu komunikaciju, za koju određeni zakoni moraju biti
udovoljeni i uvjeti pripremljeni? To je bio sastavni dio njegovih učenja, koji, na žalost, iz različitih razloga
nije bio sačuvan ili je čak i bio iskrivljen. Nadalje, ovaj citat znači da svatko – onda ili sada – tko se
poveže s Bogom kroz držanje za Isusova učenja, koja je Petar trebao održati, proširiti i organizirati, bit
će obavezan Ocu u Kraljevstvu Nebeskom i nikada više neće biti izgubljen. Ali svatko tko odbije ta
učenja i tako se još više udalji od Boga, bit će također izgubljen nakon smrti – iako ne zauvijek, ali tako
dugo dok taj stav bude prevladavao. Unutarnja izjava da stavljate Boga iznad svega ostalog i da
slijedite Njegovu volju u svakom pogledu, označava odlučan korak u razvoju duše – a što se također
ponekad naziva inicijacija. To je u biti smisao Isusovih riječi, a zasigurno to nije ono da će se Bog i
Krist očitovati samo kroz jednu ljudsku crkvenu organizaciju koja bi sama trebala biti imuna za ljudske
mane i slabosti, pa tako i na utjecaj sila tame. To ne bi imalo nikakvog smisla. Tko god slijedi stvarna
Kristova učenja i traži razvoj i pročišćenje kroz koja se moguće držati Božjih zakona, uistinu je imun na sve
Zlo – “Pakao neće prevladati” – i tako će doći do Kraljevstva Nebeskog. Ali to je jedini način na koji se to
može dogoditi, jedini način, moji prijatelji! I vjerujem da to za vas mora imati smisla.
A sada ću se, moji prijatelji, povući u moj svijet. Ostavljam vas s određenim blagoslovom za
svakog od vas. Neka vam on da snagu da istinski pronađete sami sebe i tako živite u blaženstvu i radosti!
 9

Budite radosni, jer tko god traži Boga, kroz Njegovu vlastitu dobru i iskrenu volju, ima sve razloge na svijetu
za radost u svom srcu. Budite u miru! Budite u Bogu!
 1

Pathwork lecture broj 24

28. veljača 1958. godine

PITANJA I ODGOVORI

Pozdravi u ime Gospodnje. Donosim vam blagoslove, moji prijatelji. Ponovno ću večeras
odgovarati na vaša pitanja, umjesto da držim predavanje. Nastavit ću s normalnim predavanjima nakon što
odgovorim na većinu vaših pitanja. To je vrlo dobar znak da moja mala grupa ima pitanja, jer je to dokaz da
je vaš um aktivan, da on proizvodi i traži. I to je uvijek prvi korak prema duhovnom razvoju i unutarnjem
buđenju. I zbog toga mi smatramo da je vrlo važno da zadovoljimo, koliko je to moguće vaša pitanja i
odgodimo normalna predavanja. Međutim, naglasit ću ovo: postoje neka pitanja u koja se neću temeljito
zadubiti kao što bi to neki od vas željeli, zato jer mi možemo vidjeti da korištenje vremena za ta pitanja neće
biti od stvarne važnosti za vaš razvoj, barem ne u sadašnjem trenutku, iako ćemo kasnije moći ići temeljitije
u ta pitanja. Na drugim pitanjima ćemo provesti neko duže vrijeme, zato jer ona imaju stvarno značenje i
važnost.
Također vas želim obavijestiti da planiram novu seriju predavanja nakon što ova pitanja – ili neka
nova koja se mogu pojaviti – budu odrađena, da tako kažem. Ta serija će predstavljati razvojnu putanju.
Zato jer ovdje postoji mnogo prijatelja koji iskreno žele duhovno napredovati, ali još uvijek poprilično ne
znaju kako započeti, ili što činiti; a to se odnosi na sve one prijatelje koji ne dolaze na privatne sastanke.
Važno je da oni dobiju konačnu ideju kako slijediti ovaj Put u stvarnoj praksi. I tako ćemo onda zajedno
raditi u tom smjeru. Tako, će se serija koja slijedi – vidjet ćemo da li ću s njom započeti sljedeći put, ili onaj
nakon njega – baviti sistematskim razvojem duha i duše; ona će vam pomoći riješiti vaše psihološke
probleme, u onoj mjeri koliko je to moguće bez osobnog učitelja; ona će vam točno pokazati što morate
raditi. U međuvremenu, ja ću vam moći dati pojedinačno predavanje o određenoj temi, kao što sam to i
prije radio; i koje, na prvi pogled, može izgledati kao da nema ništa s tim izvorom razvoja; ali ćete uvijek
pronaći da je ono u tijesnoj vezi s njim.
Prije nego što se okrenem vašim pitanjima, želio bih reći da u ovoj sobi raspoznajem tužno srce.
O, ima nekoliko ljudi ovdje koji imaju probleme. Osjećam tugu ovdje, vrlo određenu tugu. Svaka vrsta tuge
ili žalosti jedino može postojati zato jer vi ljudska bića nemate znanje o savršenstvu stvaranja i
savršenstvu Božjeg zakona. I što god da se dogodi mora biti za dobru svrhu; ono mora proizići kao sretno
rješenje dugoročno gledano. Jer to je način na koji je Božji zakon stvoren. Tako, da gdje god postoji tuga,
žalost ili nesklad, oni jedino mogu postojati zbog vašeg neznanja. I što ćete više dolaziti ovdje, to ćete više
učiti i postajati osobito bolje osobe. Što se više duhovno razvijete, to će više ova zavjesa spasti, i vi ćete
shvatiti da nikada ne postoji niti jedan povod za tugu; da ne postoji ništa što bi vas ikad moglo odsjeći od
Boga i od svih onih koje volite, bez obzira na ono što se sada može dogoditi. Stvarna i apsolutna istina
vam jedino može dati razlog za radost! Znam da vam je to teško shvatiti. I ako to uopće možete shvatiti,
to je samo kroz vaš intelekt, gdje možda možete prihvatiti ovu istinu. Ali morat ćete daleko doći da spoznate
tu istinu u vašem najdubljem biću; da ju osjećate i proživljavate bez ikakvih pitanja u vašem umu, i bez
ikakve sumnje. I ako još uvijek niste dostigli taj cilj, znate što vam preostaje za napraviti. I ako vam tuga,
razočarenje ili nedostatak razumijevanja na bilo koji način stanu na put, razlog za to je taj da bi ste trebali
iskoristiti te događaje da vas pomaknu malo dalje na ovoj ljestvici. A sada sam, moji prijatelji, spreman za
vaša pitanja.
PITANJE: Da li je u redu da prvo pitamo pitanja o “Pistis Sophiji?”
ODGOVOR: Da, sugerirao bih vam da prvo postavite pitanje o”Pistis Sophiji”, i o svemu ostalom
što može imati veze s općim pitanjima koja imate, u onoj mjeri koliko je to večeras moguće.
PITANJE: Da li je shema ili kostur “Pistis Sophije” o sferama činjenični ili gnostički pristup –
podjela različitih svjetova – od Neopisivog do Vanjske Tame? Ako nije, onda nema smisla da idemo
preduboko u to u našem razgovoru.
 2

ODGOVOR: Reći ću to na ovaj način: grubo govoreći, shema je točna, s nekim manjim
udaljavanjima, sa sporednim greškama i propustima. Postoji nešto malo više o tome i nešto od toga je
malo drugačije, ali u cjelini je poprilično točno. Ali imena, nisu nužno ona koja i mi koristimo. Zato jer mi, u
duhovnom svijetu, imamo jezik slika, kao što znate. Mi ne obraćamo previše pažnje na stvarna imena, ali
u biti i značenju, shema je manje više ispravna. Ipak, želio bih reći, da u današnje vrijeme, nije važno da
idemo preduboko u to; možda kada završite sa svojim predavanjima o “Pistis Sophiji”, tada ću vam u neko
vrijeme dati malo više informacija o toj temi.
PITANJE: Kako je došlo do toga da je Isus trebao ponovno uspostavljanje časti svojih halja slave –
postoje njih tri – prije nego što je bio sposoban otvoreno, licem u lice, razgovarati sa svojim učenicima?
ODGOVOR: Svi vi znate, moji prijatelji, da su duhovni objekti, bilo da su to krajolici, odjeća ili bilo
što drugo – ljudskim bićima se uvijek čini nevjerojatnim da bi sve to trebalo postojati u duhu ili u profinjenoj
tvari – samo izraz stanja uma ili stanja stvari. To nije, kao što biste vi mogli misliti, tek puki simbol koji
izražava smisao za vas ljudska bića, već je to upravo suprotno; vaši objekti, što god imate na svojoj
zemaljskoj sferi, nisu ništa drugo doli simboli onog što postoji u duhovnom svijetu. Drugim riječima, sve
se to zbiva na obrnut način od onog kako vi mislite. Na osnovi predavanja koja sam vam dao o Padu i
Spasu, shvatit ćete da je Isus, kada je došao na zemaljsku sferu, a poslije toga i u sfere tame, na jedan
način morao postati Čovjek. Morao je za sobom, da tako kažem, ostaviti mnogo svog znanja. Usprkos
tome, On je bio toliko velik da je zamjetno više znanja ostalo s njim, nego s bilo kojim drugim bićem. Ali
ipak, najveće i posljednje svoje znanje i svjetlo on nije mogao uzeti sa sobom. Te halje su izraz – mogli
biste reći i simbol – njegovog znanja. Njegova slava i oduševljenje, koje nikako nije mogao ponijeti sa
sobom dok se bavio, u vezi sa svojim zadatkom, sa zemaljskom i nižim sferama. Jer tada, kao što ćete
spremno to sada shvatiti, njegov Spas ne bi imao nikakvog smisla. Jedino nakon što je završio svoj
zadatak, On se mogao vratiti i poprimiti svoje prijašnje stanje krajnje savršenosti, ili uzeti nazad ono
što je ostavio za sobom. I samo je tada potpuno znanje došlo nazad k njemu. Isti princip vlada kada viša
bića iz Božjeg svijeta povremeno posjećuju bića koja prebivaju u sferama manjeg svjetla i razvoja, sa
svrhom da im pomognu. Kada im se ona očituju, ona ne izgledaju kao Božji anđeli, već imaju sličnu
vanjsku pojavu kao i bića kojima se očituju. Oni se neće, sa rijetkim iznimkama – a te iznimke također
postoje – očitovati u svoj svojoj slavi, svjetlu i ljepoti, što također predstavlja ljepotu duhovne odjeće.
U onom trenutku kada se viša bića spuste u tamnije svjetove, njihov se izgled automatski, u skladu sa
zakonom – ukoliko određene mjere ne bivaju upotrijebljene u određene svrhe – izmjenjuju i stapaju s
izgledom okoline. Kroz taj proces, neka količina znanja ostaje za njima, ne sva znanje, ali neko da. To
mora biti na taj način, iz jednostavnog razlog, jer kada bi niže razvijena bića vidjela očigledno višeg duha,
anđela na primjer, ona bi mu se nesumnjivo, bez pitanja, pridružila i slijedila ga. Ta bića očito nisu sretna i
ona traže spasenje. I kao što se vi ljudi također stalno nadate, to čine i oni; oni se nadaju spasu uz pomoć
vanjskih sredstava. Oni bi rekli: “Ah, to je Božji anđeo. I stoga, on je dobar.” Ali stvarno spasenje jedino
može ležati u samoraspoznavanju i samopročišćenju, bez obzira u kojem svijetu živite! Stoga, bića
moraju prvo naučiti neovisno razlikovati; slobodno razmišljati i odabirati, u skladu sa svojom vlastitom
privolom. To ne mogu učiniti, ako postoji utjecaj veličanstvene prikaze. I to je razlog zašto, na primjer,
također i na ovoj zemaljskoj sferi, zajedno žive ljudi višeg i nižeg razvoja, sa svim stupnjevima između,
i bez vanjske oznake koja bi ukazivala na njihov duhovni položaj. Drugi ljudi moraju naučiti donositi
svoje vlastite odluke o tome čiji su utjecaj voljni prihvatiti, na način da važu značenje i smisao tih
različitih utjecaja. Ta odluka mora doći slobodno, prikladnim i neovisnim razlučivanjem. Kao što sam
rekao, postoje slučajevi kada se Božji anđeli mogu očitovati u vašem svijetu, isto kao i Onkraj, ali to su
određeni događaji koji jamče takve mjere. Ali kao pravilo, kad god se viša bića očituju bićima nižeg
razvoja, ona se pokazuju u vanjskom obliku kakav imaju i ta bića zbog ovih vrlo dobrih razloga. A to je
bio i isti princip s Isusom prije nego što je završio svoj zadatak. Da li je to jasno? (Da)
PITANJE: Da li su učenici moć koja se ne mora ponovo reinkarnirati i da li oni u simboličkom
obliku predstavljaju psihološke značajke ljudskih tipova?
ODGOVOR: To su dva pitanja. Odgovor na prvo pitanje je: Postoje neki među učenicima koji se
više ne moraju vraćati; i neki koji to moraju, ali oni su sada vrlo visoko razvijeni i imaju velike zadatke
koje moraju ispuniti na ovoj zemlji. Isključivo vas molim, moji prijatelji, da me ne pitate koji se od učenika
 3

više ne moraju inkarnirati, i koji bi od njih sada mogli biti živi. Imam vrlo dobre, određene razloge, zašto o
tome ne želim govoriti. A niti nije važno za vaš razvoj da to znate. A što se tiče psiholoških značajki, želio
bih reći sljedeće: cijela Biblija, Stari, isto kao i novi Zavjet, mogu biti tumačeni na mnogim razinama.
Kažimo, najniža razina bi bila povijesna. Svakako da postoje mnoge povijesne greške i propusti, jer
drugačije se ne bi ni moglo očekivati. Tada dolazi duhovna i simbolička razina – razina koju možete zvati
metafizičkom. A onda dolazi, a to je možda i najkorisnija razina za ljudska bića u vašem trenutnom
stanju razvoja – psihološka razina. Jer sve što je bilo spomenuto u svetim spisima također ima tu razinu,
kao dodatak svim ostalima. Jedna razina ne isključuje vjerodostojnost onih drugih. Pa čak i ako su mnoge
od osobnosti u spisima bile stvarne činjenice – ne sve, ali mnoge od njih – one istovremeno predstavljaju
psihološke značajke. Zbog istovremenog postojanja tih različitih razina, sveti spisi su toliko
veličanstven, izvanredan i jedinstven dokument. Na svakoj razini, postoji značenje koje morate
pronaći. Bilo je nezamislivo - mogao bih upotrijebiti riječ “lukavo” – sastaviti Bibliju na takav način;
nikada nećete moći znati koliko je snažno i domišljato duhovni svijet aktivno pomogao u stvaranju tog
čuda, već tada predviđajući mnoge ljudske greške koje su se neizbježno morale prikrasti tokom
vremena. Usprkos tim greškama, Biblija je nešto što nikad nije bilo umnoženo, ali postoji krajnje malo
ljudi, koji uistinu razumiju Bibliju s ovog gledišta. Mnogi zapažaju jednu razinu, možda tek nekolicina,
dvije razine, ali teško da itko može prihvatiti sve razine sadržane u Bibliji.
PITANJE: Imena – mislim da si na to već odgovorio – I.A.O., Sebauth, Barbelo, itd. “Pistis
Sophije” – da li su od ikakve važnosti za ovaj naš razgovor?
ODGOVOR: Ne, trenutno. Možda jednom kasnije. Fizičko postojanje na ovoj zemaljskoj sferi za
pale duhove, nije bilo izabrano u proizvoljnom obliku, već je to zapravo ishod gustoće koju su u to
vrijeme imali.
PITANJE: Da li je postojao obrnuti slijed toga kada se zbio Pad? Ili se to zbilo iznenada?
ODGOVOR: Ne, nije se zbilo iznenada. Ne može se zbiti odjednom. Čak sam i spomenuo da je
Pad također bio vrlo postepeni proces. Ali zemaljska sfera nije nastala u procesu Pada; njen nastanak
je ishod ponovnog razvoja, kada su se različiti stupnjevi Pada očitovali u drugim oblicima. Pri
pojašnjavanju dijela toga, uzet ću u obzir i jedno drugo vaše pitanje, neki od vas su se pitali da li duh, prije
nego što postane spreman za inkarnaciju, mora proći kroz te različite stupnjeve. Ovo su činjenice, najbolje
što vam ih ja mogu prenijeti, barem u sažetom obliku: spomenuo sam da je u Padu, iz jedinstvenosti
nastala mnogost i da se dogodio rascjep. Nije bio slučaj da se samo jedno biće, rascijepalo na pola i
postalo dvojno biće, već kako se Pad nastavljao, dijeljenje se nastavljalo i umnožavalo. I neki od tih
djelića duše su postali izrazi minerala, biljaka i životinjskog svijeta. Prije nego što je nastala zemaljska
sfera, ti su izražaji postojali u drugim svjetovima ili u drugim oblicima, i kada je nastao svijet materije, ti su
se djelići duše inkarnirali u tim različitim oblicima. Drugim riječima, minerali, biljke i životinjski svijet na
zemlji su barem do nekog stupnja izrazi očitovanja u silaznoj krivulji. Ali ciklus se ponovo mora
završiti, pa stoga oni moraju proći kroz te oblike postojanja ponovo u uzlaznoj krivulji, sve dok ne
dosegnu stupanj kada će postati spremni za ljudsku inkarnaciju, s kraćim ili dužim periodima između –
a što ovisi o pojedincima – postojanja u nižim svjetovima od zemaljske sfere. Što ta krivulje ide više na
gore, ti se djelići duše ponovo sve više ujedinjuju. Na primjer, rascjep je snažniji u mineralnom nego u
biljnom kraljevstvu, a koji je opet veći rascjep od životinjskog kraljevstva. To nije uvijek isti oblik postojanja
kroz koji djelić duše mora proći na silaznoj krivulji, kao onaj kroz koji mora proći na uzlaznoj, ali ponekad
moraju proći kroz iste tipove inkarnacija. To varira i događa se savršeno i u minutu u skladu sa zakonom.
Sada se možete pitati o tome da budući da imate predivne minerale, biljke i životinjski svijet, da zašto ti
oblici postojanja moraju još uvijek u mnogim slučajevima biti na silaznoj krivulji i tako biti zaostaliji u
razvoju od nekih duša koje su očigledno u manje harmoničnom stanju. Moj odgovor na to je sljedeći: sva
bića nisu podjednako kriva za Pad. I uz to, nikada nije bila cijela osobnost ujedinjenog bića odgovorna
za Pad, već samo određena kretanja osobnosti, koja su se prepustila udaljavanju od Božanskog
zakona. Ipak, cijelo je biće palo. Predivna i skladna očitovanja u narodima – bilo na silaznoj ili uzlaznoj
krivulji – su izrazi dijelova duha koji nije bio do niskog stupnja uključen u udaljavanje od Božjeg zakona. Svi
vi znate da su određene životinje, na primjer, izumirale i još uvijek izumiru, a da drugi oblici životinjskog
života (isto se odnosi i na biljni i mineralni život) nastaju. Razlog za to je činjenica da na izraz očitovanja
 4

također utječu druga bića, koja su, kao što znate, sposobna stvarati svjetove i vrste očitovanja životne
sile. Što su vaše želje i ciljevi pročišćeniji, to vi više istovremeno automatski doprinosite stvaranju, i
tako ste ga sposobni promijeniti na bolje, čak i tako daleko dok su u pitanju djelići duše na silaznoj
krivulji. Možete li uopće prihvatiti ovo o čemu govorim? (Da)
PITANJE: Strašno mi je teško razumjeti, ali nekako mogu prihvatiti da se oni kasnije moraju
sakupiti da bi se inkarnirali kao ljudi?
ODGOVOR: Da. Tekućine nekoliko djelića će se spojiti, kada dosegnu viši oblik postojanja, isto
kao što će i dvojna bića, jednom kada dosegnu stanje savršenstva, teći zajedno i postati jedno. To je u
principu isti proces.
PITANJE: Da. A moje pitanje je bilo: duhovi u tami, da li oni trebaju ići zajedno kroz sve to i tada…
ODGOVOR: Oni ne trebaju proći ponovo kroz sve ove stupnjeve, već samo kroz neke. To se opet
odvija u skladu sa pojedinačnim osobinama i pojedinačnim razmišljanjima. Nikako ne mogu ići u sve te
detalje; što se sve razmatra, kako to djeluje, itd. To nikada ne biste mogli razumjeti.
PITANJE: Da li je gustoća između inkarnacija značajna za razvoj? Može li netko odjednom postati
jako visok ili jako nizak da ga više ne možemo vidjeti?
ODGOVOR: Pod običnim okolnostima, ukoliko nisu poduzete određene mjere, kao što sam rekao,
jedino možete vidjeti one koji su od vaše vrste – u duhu također. Ukoliko dosegnete određeni stupanj
razvoja, tada možete vidjeti one koji su niže razvijeni. (Da li to znači da postoji istovrijedna duhovna gustoća
za inkarniranu gustoću?) Svakako. Kao što sam prošli put objasnio, vaša fizička tvar ovakve vrste gustoće
je jedan tip. A duhovna tvar, u skladu s različitim sferama, je drugi tip. To je sve materija u različitim
stupnjevima gustoće. Jedino u ljudskom shvaćanju postoji misao da ako je ovo fizičko, da tada možete
zamisliti samo jednu drugačiju kategoriju – onu duhovnu. Ali to je pogrešno. Postoje mnogi različiti
stupnjevi. Da li je to odgovorilo na tvoje pitanje? (Da. Hvala ti.)
PITANJE: Kako može umrtvljena moć koncentracije biti oživljena?
ODGOVOR: To je vrlo individualno, ali u tvom slučaju želio bih ti dati određeni savjet i za to ću
trebati malo vremena, samo trenutak. Ovo je što imam za reći: u tebi postoji velika, i recimo malo napeta
snaga. I tako dugo dok ne olakšaš tu napetost, bit će ti teško probuditi tu snagu. A da bi to postigao, trebat
ćeš – neću reći vježbati – određene mjere koje ćeš ti sam morati poduzeti. I kada to napraviš, zapravo ćeš
početi osjećati u sebi tu napetost i kada je osjetiš, tada ćeš biti korak bliže tome da oslobodiš tu grudu koju
imaš u svojoj duši. Tako dugo dok to ne možeš jasno osjetiti, nećeš ju biti sposoban izbaciti, jer se ne
možeš baviti s nečim čega nisi svjestan. Sada možeš biti svjestan njenog postojanja kroz njene simptome,
ali još uvijek ne shvaćaš od čega se ona sastoji. I to je razlog zbog čega to moraš pronaći. Tvoja su se
prošla nastojanja da se koncentriraš kretala u pogrešnom smjeru, moj prijatelju. Morat ćeš promijeniti
smjer svoje potrage, što znači da ćeš morati temeljito istražiti svoju vlastitu dušu, i u potpunosti upoznati
sam sebe. Za sada probaj u potpunosti zaboraviti na svoju nesposobnost da se općenito koncentriraš i
počni tražiti svoju vlastitu dušu i svoje najdublje osjećaje i motive. To je jedini način na koji možeš
razriješiti taj čvor u sebi. To je jedini način na koji ćeš započeti osjećati gotovo fizičku prisutnost grude u
sebi. I tada je nemoj gurnuti nazad i misliti da ćeš je se na taj način moći riješiti. Upravo suprotno, pozdravi
je kao davno izgubljenog prijatelja i izvuci ju van u svjesnost. Možeš pitati: kako da to napravim? To ti
nikako ne bih mogao pokazati, čak niti u cijelom predavanju, ali ti ćeš pronaći odgovor, moj prijatelju,
slijedeći moje upute kroz seriju predavanja koja ću uskoro započeti. Ranije sam spomenuo da ću započeti
taj slijed kroz koji će svi moji prijatelji, koji ne prisustvuju privatnim predavanjima, biti sposobni nastaviti,
korak po korak, u pravilnom smjeru svoj unutarnji samorazvoj, učiniti svoje skrivene emocije, strahove
i probleme svjesnima i pravilno se baviti s njima. Tako da tvoje pitanje dodiruje tek puki simptom
cjelokupne psihološke blokade i to nikako ne može biti riješeno jednim odgovorom ili jednostavnim
savjetom koji bi ti sada mogao dati. To moraš razumjeti. Jedina stvar koju ti sada mogu reći je to da si
tražio u pogrešnom smjeru. Moraš tražiti puno bliže, u sebi. Moraš započeti s putem samoraspoznavanja
na temeljitiji način; to je novi način života s kojim ćeš uistinu biti sposoban započeti kada započnemo s
tim slijedom predavanja. To usmjerenje će puno značiti čak i onim prijateljima koji dolaze privatno i osobno
 5

raditi sa mnom; to neće biti gubitak vremena za njih, već dodatna pomoć, iako im nešto od onoga što ću
reći neće biti potpuno novo. Tada ćeš naučiti, moj prijatelju, točno kako razriješiti tu grudu ili blokadu, korak
po korak. To ne možeš napraviti jednom jedinom mjerom, ili nekom propisanom formulom, već je to novi
način života, kao što ćeš to sam također vidjeti. Tvoj duhovni temelj je dobar i to će puno pomoći. Ali nešto
psihološko ti stoji na putu. I na to se namjeravam usredotočiti u ovom slijedu predavanja koje ćemo
započeti. Tako dugo dok psihološke blokade nisu razriješene, duhovni razvoj ne može ići dalje; ili ako
se na neki način kreće, to nije temeljit i učinkovit način. Tada uvijek postoji nesuglasje koje mora biti
izglađeno prije ili kasnije. Ako se to ne dogodi, tada se ono na kraju samo odbija nazad. Tako, da također
mora postojati sklad između duhovnih i emocionalnih razina. Za sada je vrlo važno da shvatiš da takva
psihološka blokada ne može biti razriješena niti na jedan drugi način, od onoga kroz koji ću te ja voditi u
ovoj grupi, i da si do sada tražio u pogrešnom smjeru, i da ćeš morati izmijeniti taj smjer na način da sam
sebe pitaš o sebi i da si daješ krajnje iskrene odgovore i da meditiraš o tome. Pronađi koji su tvoji
strahovi i što uistinu želiš! Tko si ti uistinu! To će te pokrenuti na ovom Putu. Ako u međuvremenu
uspiješ pronaći nešto o sebi, i ako si možeš odgovoriti na pitanja na koja si do sada nisi mogao odgovoriti i
tako započneš stjecati veće znanje o sebi, povremeno ćeš moći vrlo jasno osjetiti tu blokadu i njeno
stvarno značenje. Ta blokada se ne sastoji tek samo od jedne stvari, već od velikog broja međusobnih
podsvjesnih sklonosti, strahova i otpora. Sve to iskorištava tvoju unutarnju snagu i to te, između ostalih
stvari, sprječava da se budeš sposoban koncentrirati onoliko koliko ti želiš. Znam da nisi zadovoljan mojim
odgovorom, moj prijatelju. To nije ono što bi ti želio čuti. Ti bi želio dobiti jedan gotov recept, koji bi trebao
razriješiti sve tvoje poteškoće jednim potezom. Ali, na žalost, to nikada ne možeš napraviti na taj način.
Samo će kroz dugi put upoznavanja sebe i samoraspoznavanja odgovori postepeno početi stvarati
cjelinu, oni odgovori koje ti sam moraš pronaći. Sve ostalo nije istina i stoga ti ja to niti ne mogu reći. Ali
tamo gdje ti trebaš pomoć, je da ti se kaže kako ćeš to napraviti i da ćeš to postupno naučiti ako budeš
slijedio ovo usmjerenje. U tebi postoji velika mogućnost, duhovno govoreći, ali ona je blokirana
psihološkim podsvjesnim kretanjima, koja jedino mogu biti razriješeni na gore spomenuti način. Za to ne
postoji gotova formula. To je istina, moj prijatelju, i znam da ti nije drago to čuti. Mogu ti napraviti više
dobra govoreći ti istinu, nego da ti govorim nešto u skladu s tvojim očekivanjima. A ti imaš sva dostupna
sredstva da pronađeš da je to istina.
PITANJE: Prvo bih te želio upitati da li možeš vidjeti moje misli?
ODGOVOR: Ne, dok sam u mediju. Jer dok se očitujem kroz ljudsko biće, ista tvar mi stoji na
putu, koju i vi imate dok ste u tijelu. Ali kada se nalazim van tijela, tada mogu vidjeti misli. Ali
uglavnom neću davati naznake o tome. Postoji vrijeme, ponovo u skladu sa zakonom, kada vam mogu dati
migove – za koje će jedino znati svaka pojedina osoba. Ali uglavnom ja to neću napraviti, jer, vidite, mi
moramo biti diskretni u vezi toga. Mi ne možemo kršiti vašu slobodnu volju. Ako izaberete nešto spomenuti,
tada je to drugačija priča. Ali tako dugo dok izabirete nešto držati u tajnosti, ja nemam pravo prekršiti vašu
slobodnu volju.
PITANJE: Pitao sam se što se događa van Plana Spasenja. Da li se stvaraju neki novi duhovi i da li
čisti duhovi još uvijek padaju, ili da li pročišćeni duhovi padaju iznova?
ODGOVOR: Ponovo pročišćeni duh ne može pasti. To nije moguće. A da li će duhovi koji još
nisu pali, ili da li će oni, koji će tek kasnije biti stvoreni, pasti u budućnosti, to ja ne znam, moji
prijatelji. I nitko to ne zna. Ali ako padnu, ovaj Plan spasenja je ovdje, i oni neće ponovo morati ići kroz
određene stupnjeve, koji su već bili dostignuti jednom i za svih. Za sada se ne stvaraju novi duhovi, i
niti neće ubuduće, tako dugo dok ovaj Plan Spasenja ne bude završen.
PITANJE: I tko je u većini u ovom trenutku? Čisti ili pali duhovi?
ODGOVOR: To uistinu nije važno da znate.
PITANJE: U Izlasku je ljudima bilo rečeno da sakupljaju Mannu (duševnu hranu) jedan dan, a na
Sabbath dva dana. Ako bi sakupljali dva dana, u bilo koja dva dana, a ne na Sabbath, hrana bi trulila, ali na
Sabbath ne bi. Kakvo je značenje toga?
 6

ODGOVOR: Simbol za Mannu je duhovna snaga, istina, božanski blagoslov, i sve materijalno
što ljudi trebaju da bi duhovno napredovali i da bi pronašli sebe i Boga. Kod ljudi s najboljim
namjerama, najmarljivijih radnika u Božjem vinogradu, često je pitanje vremena ono što je važno. Pravilna
razdioba, na primjer, aktivnih i pasivnih sila. U stvari, dat ću vam predavanje o toj temi, o aktivnim i
pasivnim silama. Obje morate skladno koristiti u ljudskoj duši tako da svaka pravilno ispunjava svoju
funkciju. Ljudi su često skloni prekomjernoj aktivnosti na jednoj strani svoje prirode na pogrešan način, i
prekomjernoj pasivnosti, ponovo na pogrešan način. Ljudi su skloni, kada su duhovno aktivni, tajno
gomilati snagu ili znanje koje bi mogli trebati u skoroj budućnosti. Ali, to ne mogu napraviti. Izreka koju si
citirao kaže, zapravo ovim riječima, da morate živjeti u ovom trenutku, ili u onom što zovete vječno
sada. Svaki trenutak ima svoje vlastite zahtjeve, i susretanje s njima možete jedino postići ako u potpunosti
živite u ovom trenutku. Ona također kaže: ne biste trebali uzeti više od onoga što možete prožvakati u tom
trenutku. Međutim, vi trebate malu rezervu u određenim vremenima za periode kada ne možete sakupiti
snagu za unutarnje (ili vanjske) aktivnosti. Sabbath, kao što znate, označava, između ostalih stvari, dan
neaktivnosti, dan za odmor. Svatko mora u svom životu proći kroz periode, kada ne može sakupiti snagu
da bude aktivan. On je umoran i mora se odmarati. A to također može biti i duhovno dobro. Sve što ste
upili u aktivnom periodu, mora biti pretopljeno u period pasivnosti. I za to vrijeme vam je potrebna mala
rezerva, ali obično, ako se osjećate u punoj snazi aktivnog života, duhovno i emocionalno, na svim
razinama, vi nikako ne možete tajno gomilati. A ljudska bića to često čine, ponovo na svim razinama. Ona
su toliko tjeskobna, nestrpljiva, i toliko puna strahova tako da ne vjeruju Bogu, već vjeruju u sklad svojeg
najdubljeg ja, koji će se uklopiti u shemu Božjeg zakona i kretati se zajedno sa strujanjem. Oni misle da
moraju gledati naprijed za budućnost. S tim ne mislim reći da biste trebali biti neoprezni. Niti jedna
krajnost nikada nije ispravna. Ali živite sada i napravite ono najbolje od svakog trenutka. Tada će
vaša Manna uvijek biti svježa i svaki dan ćete je iznova dobiti. I jednostavno samo zbog toga što živite na
taj način, kada sljedeći pasivni period dođe u vaš život, period kada si trebate dopustiti da se brinete o
predivnom rastu koji ste prije aktivno hranili, automatski ćete imati dovoljno. Ali to će se jedino dogoditi
ako živite u skladu sa strujanjima koja prožimaju vaše osobne živote. Jedino kada toliko profinite svoje
unutarnje osjećaje, da jasno možete osjećati što svaki takav period označava: onaj aktivan, ili onaj
pasivan; dani u tjednu, ili Sabbath. A isti je slučaj i s vezom udaljenosti i raspodjele vremena: aktivni
periodi moraju biti duži od onih pasivnih, iako se oni pasivni moraju regularno ponavljati.
PITANJE: Zakon kaže da se trebamo odreći onoga što želimo steći. Kako možemo biti sigurni da
se toliko potpuno predajemo da ideja stjecanja nije negdje sakrivena kao podsvjesni motiv?
ODGOVOR: Činjenica da možeš postaviti i razmišljati o takvom pitanju, već je prvi korak prema
tome da se uvjeriš da si na dobrom putu. Uvijek moraš biti budan za te skrivene motive. Testiraj sam
sebe, provjeravaj se svaki dan u svom satu molitve, meditacije i dnevnog pregleda, i kad se nešto takvo
pojavi, i kada si u položaju pronaći: “O, ponovo je moj ego došao u prvi plan. Moram se, na primjer, odreći
priznanja od strane drugih ljudi”, ili što god to bilo, a da se ovo može primijeniti. Tada se upitaj ovo pitanje:
“Da li sam se uistinu voljan odreći, ili želim li to napraviti zato jer se nadam da ću nešto dobiti” – drugim
riječima, nisi se uopće sposoban odreći. Ako uistinu želiš znati istinu o sebi, uvijek je možeš pronaći.
To je tek puko pitanje da li uistinu želiš istinu o sebi. Ako se nisi u istini voljan suočiti sa sobom, već radije
vjerovati da živiš, osjećaš i misliš, u vezi ovog ili onog pitanja, u skladu sa zakonom, tada nećeš pronaći tu
istinu. Ali ako ti shvatiš, to je već mnogo bolje, to je uistinu jedini način za prepoznavanje tvoje trenutne
nesposobnosti da se odrekneš, na primjer, da ponizno prihvatiš svoju nesavršenost u tom pogledu, ali s
iskrenom željom da ju postaneš sposoban promijeniti, shvaćajući da ti je potrebna tvoja vlastita dobra volja
da bi to napravio, kao i tvoja stalna samoiskrenost, i koliko si još uvijek udaljen u istini od ispravnog
kretanja. Istovremeno probaj shvatiti, da ne možeš to napraviti bez pomoći Boga, za koju bi određeno
trebao moliti svaki put kada prepoznaš svoju nesposobnost u ovoj ili bilo kojoj drugoj stvari. Znanje da
se još uvijek ne možeš odreći, iako to jedan tvoj dio želi, je najbolji lijek. Ako to možeš uvijek iznova
napraviti i tada zamoliti Boga za prosvjetljenje, snagu i bolje razumijevanje, sa svakim djelićem svog bića,
tada ćeš, malo po malo, na kraju i uspjeti. Ne jednim potezom, prvo tek povremeno i u maloj mjeri, a kako
će vrijeme odmicati, a ti nećeš smanjivati svoje napore – koji nikada ne bi smjeli biti napeti – bit će ti sve
lakše i na kraju će to postati tvoja prirodna reakcija. U smjeru ovog puta, bit ćeš vođen do određenih
događaja, kada ćeš imati priliku to napraviti, i kada ćeš to moći dokazati svojim djelom. To ne mora biti
 7

nešto veliko i važno. Što je čin manji, a češći, to je bolje za tebe. Što je manje ljudi toga svjesno, to onda
bolje služi svojoj svrsi. Nitko, osim tebe i tvog duhovnog učitelja, ne mora za to znati. A nitko drugi ne bi ni
trebao znati. I ako se uistinu možeš odreći, a bez da druga uključena osoba zna za to, tada, nakon što si
jednom isprobao, sljedeći put će ti biti mnogo lakše. To ja način na koji ćeš postepeno naći zakon. Ništa
takvo se ne može steći samo odjednom, ili jednim jedinim djelom. To jedino može rasti kroz stalna
nastojanja i kroz stalne napore i trud. Ništa ne može biti dosegnuto ni na koji drugi način, ništa što je
postojano i uistinu čvrsto, a najmanje od svega duhovna sigurnost, sklad i čvrsti oslonac.
PITANJE: Kako bismo se trebali osjećati ili reagirati prema povredama, kao što su, na primjer,
klevete, ogovaranja, zlobni razgovori, u duhovnom smislu?
ODGOVOR: Svi vi znate da je odgovor da oprostite. Ali to napraviti, i biti uistinu sposoban to
napraviti, je potpuno drugačija stvar. Uvijek postoji opasnost da se u svojim dobrim namjerama, i u želji da
ih ostvarite, nagovorite da oprostite, dok u stvarnosti ne radite ništa slično. A to je, svakako, puno štetnije
od znanja da još uvijek ne možete oprostiti, i da ste svjesni te vaše nesavršenosti. Tako da je ponovo prvi
korak sljedeći: samoiskrenost. Usporedite svoje stvarne osjećaje s ispravnim kretanjem za koje znate da
je točno. U svim stvarima, to uvijek ostaje osnova pročišćenja, prvi korak bez kojeg ne može doći do
sljedećih koraka. Tada zamolite Boga da vam ponovo pomogne da biste imali dovoljnu viziju da biste to
mogli napraviti cijelim srcem. I probajte se moliti za tu osobu. To može spočetka uzrokovati unutarnji
otpor u vama, ali ako to ponovo probate, konačno ćete postati sposobni to učiniti bez unutarnjeg
zamjeranja. Nadalje se upitajte: "Da li uistinu želim oprostiti?” Tada ćete vidjeti da jedan vaš dio želi
oprostiti, ali da drugi dio uživa u tome da ne oprosti. Ako to prepoznate, imat ćete daljnju naznaku
istine o vašoj nižoj prirodi – a to je neprocjenjivo znanje sa strane pročišćenja. Idite s tim otporom do
Oca, i zamolite ga da vam pomogne. Shvatite da ne možete doseći ni najmanju stvar bez Njegove
pomoći. S vaše strane uvijek mora postojati dobra volja, marljivost i krajnja samoiskrenost. Druga
stvar koja je podjednako važna, ne samo da biste oprostili, već i za vaš cjelokupni razvoj, je shvaćanje da
se ništa ne može ikad dogoditi ako nije zasnovano na zakonu uzroka i posljedica. Pod tim ne mislim da je
druga uključena osoba opravdana ili u pravu. Njezina pogrešnost može biti prisutna, i možda čak može biti i
mnogo veća od vaše vlastite. I vaša pogrešnost uopće ne mora biti u očiglednoj vezi sa slučajem koji se
upravo dogodio i s ishodom u sadašnjem vremenu. Vezu će možda biti puno teže naći i to na puno
zaobilazniji način. Ali ako shvatite da nešto mora postojati u vama što je, u ovo ili ono vrijeme, uzrokovalo
taj događaj, neko pogrešno strujanje ili stav, neka nesavršenost u vašoj duši koja je odgovorna za ovaj
događaj – i neizravno, kao što to može biti slučaj, još se uvijek događa u skladu sa zakonom uzroka i
posljedica. I ako uistinu i iskreno želite pronaći, bez da ustičete pred istinom i zamolite Boga svim
svojim srcem da vam pomogne, dobit ćete odgovor. Znajte da mora postojati nešto za naučiti i što ćete
na kraju i naučiti. Ne mogu dovoljno snažno naglasiti da želja mora poticati iz cijelog srca, a ne da samo
jednom površno zamolite Boga. Morate biti ispunjeni željom da pronađete uzrok u vama; ako savladate
otpor protiv pronalaženja, ako danima ostanete budnima za odgovor, bez napetosti, već samo da
budete svjesni, odgovor može doći kroz druge ljude ili kroz nešto što ćete pročitati ili kroz nešto što
izgleda potpuno nepovezano s odgovorom. Samo ćete odjednom osjetiti unutarnju jeku i znat ćete: to je
Božji odgovor. I koliko god vam on mogao izgledati neugodan, kasnije će to za vas biti veliko oslobođenje i
veliki korak naprijed – i to će vam samo po sebi jako olakšati da iskreno oprostite. Tada ćete biti sposobni
prigrliti taj događaj, znajući da vam je pomogao u kretanju prema gore, bliže Bogu, savršenstvu i sreći koje
vam nikada neće moći biti oduzete. Bez tog događaja, ne biste otkrili svoju nesavršenost i tako biste
ostali u mnogo nižem stanju svjesnosti, razvoja, a stoga, također i osobne sreće. Sve se ovo ne odnosi
samo na slučajeve koje si spomenuo, već također i na sve nezgode. Kada dođete do točke da možete
prigrliti do tada neugodne događaje, zato jer ste shvatili njihovu iscjeljujuću prirodu za vaš um, tijelo,
dušu i duh, tada ste mnogo postigli.
PITANJE: Između kojih veza postoje karmičke situacije, kao na primjer, roditelji, djeca, muževi,
žene, sestre i braća? Da li to ide i dalje od toga?
ODGOVOR: O, nikako ne možeš napraviti pravilo za to. U mnogim slučajevima, čak i u većini, u
izravnoj i trenutnoj obitelji, postoje karmičke veze. Ali ne uvijek. Također može biti slučaj da ne postoji
karmička veza između nekih članova obitelji. To može biti nova veza koja vam je dana, zato jer ona najbolje
 8

ispunjava svrhu života svih uključenih. A također, može postojati veliki broj karmičkih veza koje ne
pripadaju u obitelj. One mogu postojati među ljudima koji se susreću tokom života, ponekad čak i
prilično kasno. Za sve to postoji dobar razlog i svrha. Nemoguće je iz toga napraviti neko pravilo.
PITANJE: Smisao pitanje je bio ovakav – nisam ga dobro postavio – da li postoji karmička
obaveza izvan roditeljske veze ili između bračnih partnera?
ODGOVOR: Ne postoji takva stvar kao što je “karmička obaveza”. Obaveza je zakon ljubavi i to se
odnosi na sve. Ne postoji razlika u tvom stavu – ili je barem ne bi trebalo biti – bila ona karmička ili ne. Ti
čak niti ne trebaš znati za nju. Ti trebaš djelovati u skladu s Božjim zakonima, jednako prema svima. U
tome ne postoji razlika.
S tim ću vas, moji prijatelji, ponovo napustiti. I možda sljedeći put, neće biti toliko mnogo pitanja,
tako da ću vam barem biti u mogućnosti dati kratko predavanje koje ću izabrati, i koje će služiti kao početak
slijeda. I, moji prijatelji, želim reći svima vama, pogotovo onima koje se nalaze u nevoljama; razmišljajte o
činjenici da je ono što sada vidite tek jako zamagljen vidik, i da se nalazite u teškom i gustom oblaku.
Zamolite Boga da vam da snagu da prodrete kroz taj oblak, i da vam barem da mali pogled na istinu. Ali
poteškoća je, da kada se nalazite u tom oblaku, on umrtvljuje vaše razmišljanje i vaša nastojanja u tom
smjeru. Često vam je čak i teško sakupiti snagu i voljnost da mislite te misli tako da možete prodrijeti, uz
Božju pomoć, kroz te oblake u kojima se povremeno nalazite. Ali znajte da se nemate čega bojati i da se
o tome nema što za reći. Božji anđeli se uvijek nalaze u blizini Božje djece koja teže prema gore sa
stvarno iskrenom željom. Stoga se radujte u tom znanju, radujte se da je Bog toliko bliže vama; i da vam
sreća može biti bliže nego što mislite; ako se jednostavno okrenete i počnete tražiti u drugom smjeru, ako
tražite u sebi umjesto izvan sebe. Budite u miru, moji dragi, budite blagoslovljeni, budite u Bogu!
 1

Pathwork lecture broj 25

14. oţujka 1958. godine

TEMELJI PATHWORKA –
PROŠIŠĆENJE KROZ SAMOPOZNAVANJE

Pozdravi u ime Boga i Isusa Krista. Svima vam donosim blagoslove, moji prijatelji. Kroz sva moja
prethodna predavanja vi ste morali jasno shvatiti jednu stvar: nuţnost samorazvoja na ovoj zemaljskoj
razini; da je ovaj zemaljski ţivot uistinu njegov razlog i svrha. I jedino oni koji ispunjavaju tu svrhu
mogu pronaći mir u duši, bez obzira koliko njihovo ţivot moţe biti teţak u nekim periodima. Obećao
sam vam, moji prijatelji, da ću započeti s ovim usmjerenjem razvoja, tako da svatko od vas, čak i oni koji
ne mogu pohađati privatna predavanja, mogu pronaći svoj način kako to napraviti, gdje započeti, što raditi i
o čemu se tu radi. I prije nego što započnem, ţelim vam reći, da će mnoge od riječi koje ću vam dati u
ovom osobitom predavanju moći biti tretirane kao meditacija. Vi biste trebali uzeti te riječi i ne ih samo još
jednom ponovo pročitati, jer to neće biti dovoljno! Već biste trebali meditirati o nekima od mojih učenja,
tako da iz površnog i intelektualnog znanja, to znanje moţe konačno doseći dublja područja vaših bića. Zato
jer će ono jedino tada uistinu biti korisno za vas.
Svatko zna da je vaţno biti dolična osoba, ne počinjavati tzv. grijehove i pruţati ljubav, imati
vjeru i biti ljubazan prema drugima. Ali to, moji prijatelji, nije dovoljno. Prvo, vi moţete biti sve to
sposobni znati, ali je još uvijek drugačija priča biti sposoban to i napraviti. O, vi moţete biti sposobni,
dobrovoljnim se djelom uzdrţavati od počinjavanja zločina, ne krasti, ne ubijati, itd. Ali se nikako ne moţete
prisiliti da prijazno i blago osjećate. Vi moţete djelovati prijazno prema drugima, ali se ne moţete prisiliti
da se tako i osjećate. Niti se moţete prisiliti da imate ljubav u svojim srcima, ili da imate istinsku vjeru
u Boga. Sve što pripada emocijama i osjećajima ne ovisi o izravnoj akciji vaših djela ili čak i vaših misli. I
da biste promijenili osjećaje, za to je potreban polagani proces samorazvoja i samospoznaje. Jer se inače
vaši osjećaji ne mogu promijeniti.
Vi moţete shvatiti da moţda nemate dovoljno vjere, ali to shvaćanje i pokušavanje da se prisilite da
ju imate na način da sami sebi govorite “ja moram imati vjeru”, neće vas dovesti niti jedan korak bliţe
prema njoj, upravo suprotno. Površno moţete sami sebe nagovoriti na to, ali to ne znači da su vaša vjera i
sposobnost da volite stvarne – i to je ono od čega se sastoji ovaj put: promjena osjećaja.
Za ljude koji su niţe duhovno razvijeni je već velika stvar, ako su došli do stupnja da ne počinjavaju
pogrešna djela, ali to zasigurno nije dovoljno za bilo koga od vas ovdje. Od vas se više očekuje!
Sada, kako započeti s promjenom vaših najdubljih osjećaja – to je pitanje! I to je ono gdje moramo
započeti i gdje vam moram pokazati način kako da to napravite. Prvo, moji prijatelji, vi ne moţete išta
promijeniti tako dugo dok ne znate što se uistinu nalazi u vama! Sada ne govorim samo o podsvjesnom
umu, za koji svi znate da postoji. Ali čak neću ići niti toliko daleko, zato jer između svjesnog i podsvjesnog
uma postoji jedan drugi sloj koji je bliţe povezan sa svjesnim umom, ali kojeg još uvijek niste svjesni, zato
jer ga ne ţelite biti svjesni. Vi ga se klonite i bjeţite od njega, iako njegovi simptomi i znakovi mogu biti
točno ispred vašeg nosa. I ljudi bjeţe od njega zato jer pogrešno misle da “ono što ne poznajem, ne
postoji”. Oni ne moraju to misliti točno ovim riječima, ali u njima se kreću osjećaji ovakve vrste, a bez
da su ih oni u potpunosti svjesni. Međutim, on postoji, čak i ako se okrećete od svoje vlastite unutarnje
stvarnosti, koja je privremena stvarnost sadašnjeg vremena, ali je ona još uvijek i dio stvarnosti vaših ţivota
i vašeg sadašnjeg stupnja razvoja.
Svi se moţete sjetiti da sam vam prije nekog vremena dao predavanje o višem Ja, niţem Ja i
maski. Ovo o čemu sam upravo govorio je dio maske, ali to nije samo maska, u stvari, to mogu nazvati
vanjsko Ja koje nije uvijek u skladu s unutarnjom osobom. Svi vi sada znate da je pogrešno činiti, misliti
ili osjećati određene stvari. Sada, ako ti osjećaji još uvijek postoje u vašem niţem Ja, vi se okrećete od njih,
 2

i tako mislite da ste eliminirali ono što ste prepoznali kao pogrešno. A to je najveća greška koju ljudsko
biće moţe napraviti i koja uzrokuje neizmjerno više muka, nevolja, problema i unutarnjih i vanjskih
sukoba od bilo čega drugog što poznajete u vašem svjesnom umu.
Ĉesto sam spominjao različite duhovne zakone koje ljudska bića stalno krše. Ovaj proces koji
sam upravo opisao krši jedan od tih zakona. To je zakon suočavanja sa ţivotom. Suočavanje sa ţivotnom
stvarnošću znači da ste se sposobni suočiti sami sa sobom kakvi jeste, sa svim svojim
nesavršenostima. Bez da to prvo napravite, vi se nikada ne moţete razviti. I svi postojeći sustavi koji
pokušavaju naučiti ljude kako da preskoče preko te prepreke, nikada ne mogu uistinu biti uspješni,
zato jer to znači kršenje zakona.
Svi vi, moji prijatelji, svi koji se nalaze u ovoj sobi i oni koji čitaju ove riječi, sve vrijeme čine
nesvjesno taj štetan proces, čak i ako su neki od vas u nekom području mogli steći određenu količinu
znanja o sebi. Ali ne postoji niti jedna osoba, koja ne posjeduje barem jedno usmjerenje za koje uistinu nije
svjesna što znači: kojeg ne izbjegava shvatiti u svjesnom umu. Vi čak moţete i znati svoje nedostatke, ali
vi zasigurno ne znate sve svoje stvarne motive. Vi ne shvaćate zašto imate određena mišljenja, ukuse ili
osebujnosti; čak i dobre kvalitete mogu biti pod djelomičnim utjecajem nesvjesnih mana ili pogrešnog
unutarnjeg strujanja. I trebali biste shvatiti od kuda dolaze ta usmjerenja i sklonosti u pogledu kojih ste
se do sada zavaravali, što na njih utječe ili što je s njima povezano. U ljudskoj duši ne postoji išta što
dolazi tek samo od višeg ili niţeg Ja, zato jer se oni stalno miješaju. Pročišćenje znači da razdvojite,
shvatite i preuredite u svom svjesnom razumijevanju sva ta različita usmjerenja i tako onda pročistite
osnovna dobra usmjerenja od svih maski samoobmane i utjecaja karakternih slabosti. Usmjerenje višeg Ja
u vama kaţe: “Ja ţelim biti savršen. Znam da je to Boţja volja”, ali neznanje niţeg Ja je ono što misli da se
savršenstvo moţe dostići okretanjem od vaših nesavršenosti na način da ih zanemarite. A niţe Ja je
također ono koje uvijek ţeli da mu sve bude ugodno, i koje također ţeli biti u visokoj poziciji, ali ne kao
što to više Ja čini za Boţju ljubav. Kroz spoznaju i prosvjetljenje, jedino shvaćajući kada ste savršeni, bit
ćete uistinu sposobni voljeti sebi bliska ljudska bića. Ali vaše niţe Ja ţeli biti savršeno da bi došlo do
većeg zadovoljenja ega, da bi bilo uobraţeno i da bi mu se divilo. Svi vi, moji prijatelji, bez iznimke,
također osjećate na taj način. Tako da ovdje moţete vidjeti primjer gdje i više i niţe Ja ţele istu stvar, ali su
njihovi motivi u potpunosti drugačiji i od krajnje je vaţnosti za pročišćenje vaše osobnosti, u ime zdrave i
skladne duše, da odvojite te motive i da prepoznate njihove “glasove”. Vi se ne bi trebali osjećati
prekorenima, ili kriviti sami sebe kada započnete prepoznavati ta usmjerenja u vama. To je stanje stvari
i jedan od osnovnih zahtjeva za vaš Put je taj da moţete prihvatiti to u vama. Jedino moţete krenuti od te
polazne pretpostavke i promijeniti nečistoću vaših motiva.
Također morate raspoznati razlog zašto se niţe Ja okreće od suočavanja s vama. Jedan razlog
je, kao što sam rekao, da vam nije ugodno spoznati sebe kao toliko nesavršene; drugi je taj da je niţe
Ja lijeno, ono nikada ne ţeli raditi. A to podrazumijeva rad da se suoči s onim što je u vama, tj. s
neugodnim stvarima. Tako da prvi korak, moji prijatelji, u vašoj odluci da kročite putem samorazvoja i
pročišćenja je taj da vam to postane jasno. To je najveća odluka koju ljudi ikad mogu donijeti! To je
najplemenitija od svih borbi u koje ljudi ikad mogu krenuti! Ali vi to morate napraviti s otvorenim očima,
pa bi ste stoga trebali spoznati što morate očekivati i za čim krećete u potragu. Nemojte odmah početi
traţiti savršenstvo. To bi ponovo bilo nestvarno, zato jer ne moţete doći do savršenstva toliko brzo i bez
da ste prvo proveli mnogo vremena i uloţili mnogo truda u potragu za svim nečistoćama koje su u vama.
To sačinjava osnovni i apsolutno temeljni zahtjev, prije nego što moţe nastupiti stvarno pročišćenje.
Drugim riječima, potraga je prva i najvaţnija polovica Puta. Ako dobro nastavite na ovom dijelu Puta,
već ste izvojevali pola bitke, ili čak i više, moji prijatelji. Ako to shvatite, nećete biti obeshrabreni kada
budete zaposleni na toj prvoj polovici nuţnog rada, već upravo suprotno! Vi moţete doseći savršenstvo
jedino da prođete kroz svoje nesavršenosti, a ne da ih zaobilazite. I o tome biste svakodnevno trebali
meditirati sve dok to znanje ne postane dio vas i sve dok ne budete indoktrinirani tom istinom.
Nadalje, morate se pripremiti da kretanje ovim Putem ne znači stalno i glatko poboljšanje vas
samih i vaših ţivotnih uvjeta. To je ponovo potpuno nestvarno. Nuţno je za vas da se suočite s tim
činjenicama, i to ne samo s tim da je Put dug, već također i da reperkusije i vrijeme kušnja neće
prestati toliko brzo kao što biste vi ţeljeli vjerovati. O, ne! I mogao bih na ovoj točki reći, počinjava se
 3

mnogo štete kada se uči ljude ili ih se vodi prema razumijevanju, da će ako slijede određena pravila
metafizičkih učenja, svi njihovi problemi nestati i da ako se to na neko vrijeme i dogodi, da je to znak
uspjeha. Postoje mnogi ljudi koji izgledaju kao da uopće nemaju vanjskih problema. Ljudi koji zasigurno
nisu na Putu. Oni mogu biti bića niţeg razvoja od kojih se manje očekuje u ovoj inkarnaciji i dana im je
šansa da dokaţu što mogu napraviti s laganim ţivotom. I ako oni ne učine ono najbolje, u budućoj
inkarnaciji će imati mnogo teţi ţivot da se onda moţda tada dokaţu. Ali zamišljati da će tek samim
zapućivanjem na ovaj Put pročišćenja sve vaše nevolje i problemi trenutno nestati, je vrlo nezrelo i
djetinjasto. Zasigurno da će se vaši vanjski i unutarnji problemi smanjiti i konačno prestati, ali samo
nakon dugog vremena, tek nakon što prvo temeljito shvatite vaš unutarnji ustroj i preuredite vaša
unutarnja strujanja i tako razriješite unutarnje pogrešne slike koje su izravno odgovorne za vaše
sukobe. Jedino nakon što dođete do pobjede nad sobom u punom shvaćanju toga o čemu se tu radi. I to
mora dugo trajati, za to su potrebne godine rada u ovom području. Tada će se vrlo postupno vrijeme
kušnji smanjiti u svom utjecaju i učestalosti, kako će sklad rasti u vašim dušama, kako ćete vi uistinu
kontrolirati sami sebe i postajati svjesni sami sebe. I kako ćete biti svjesni sebe, pod time mislim da ćete
bez ograničenja i u potpunosti poznavati svoje niţe Ja, a što ne treba značiti da ste ga u potpunosti
prevladali.
Sada, kada započnete s ovim Putem, moji prijatelji, prije nego što učinite išta dalje, o tome
morate meditirati svaki dan, da očekujete da ćete u sebi pronaći strane zbog kojih moţete biti šokirani.
Očekujte to i susretnite se s tim na pola puta umjesto da to sakrivate i bjeţite od toga. I očekujte da će
kušnje, na isti način na koji ste ih imali i prije nego što ste krenuli na ovaj izravni Put, također dolaziti na vaš
put još neko vrijeme. Moţda ne ništa više, ali nuţno niti manje. Jedina razlika je da će osoba koja je na
Putu, u bilo kojem slučaju nakon uspješnog rada, shvatiti da svaki ispit, svaki period bola i nesreće,
znači nešto vrlo osobito. Ja vam izraţavam osobitu poruku, da postoji nešto prilično specijalno za naučiti o
vama samima kroz svaki teški period i kroz svaku poteškoću kroz koju prolazite. Jedino nakon zamjetnog
vremena će vaš um biti toliko izvjeţban u tom smjeru da ćete sve brţe i brţe otkrivati što je ono od čega
morate nešto naučiti. I u onom trenutku kada ćete shvatiti značaj, ta osobita kušnja će prestati. Tako
dugo dok to ne shvatite, ona će biti tamo, i nakon nekog vremena će se moći izgubiti iz vida, ali će se vratiti
u istom ili sličnom obliku sve dok vi ne naučite lekciju. I to je veliki blagoslov: jedino će onaj tko je
iskusio što znači shvatiti poruku određene poteškoće i koji ju uistinu shvaća do njene srţi, shvatiti
kakav je to blagoslov! I ovo što sada govorim vam tada neće biti tek samo puke riječi, već će to biti vaše
duboko iskustvo. Dok će osoba koja nije na Putu, ili koja još čak niti nije potpuno uključena na Put, koja se
još uvijek nalazi na njegovom početku, biti na gubitku. Ona neće znati zašto mora prolaziti kroz sve to. A to,
naravno, čini to sve neizmjerno teţim za podnositi.
Prije nego što moţete doći do točke u vašem razvoju kada će periodi kušnja i vrijeme nevolja
prestati, prvo morate proći kroz period krajnjeg shvaćanja perioda poteškoća i susresti se s njima u
duhu hrabrosti i mudrosti. Kada ćete moći sve to napraviti, prelazni period će biti taj da vas vanjski sukobi
i problemi više neće doticati. Vi ćete iznutra ostati prilično smireni i mirni za vrijeme vanjskih
poteškoća. I jedino nakon što to postignete, poteškoće mogu postupno prestati. To vrijeme i ti koraci vam
moraju biti jasni. Tako da se morate pripremiti da kušnje neće prestati. Vaš ţivot će se prema van neko
vrijeme nastaviti kao i ranije, sve dok od njega ne naučite ono što je nuţno za vas. Sada, ako očekujete na
taj način, ako krenete u to sve na taj način, nećete biti razočarani. Ako krenete u to kao obmanuto i
samozavarano dijete, tada ćete biti razočarani; i to ne razočarani samo u Boga i u ono što ste nekako
nesvjesno očekivali od Njega kada slijedite ovaj Put, već također razočarani u sebe i u svoja nastojanja.
Ovaj Put nije bajka, on je stvarnost najkrajnijeg oblika, moji prijatelji! On je krajnja stvarnost. Ali
stvarnost ne samo da je teška, zamorna i tamna, ali također ne postoji ništa toliko lijepo kao što je
stvarnost! Ljepota stvarnosti se ne moţe usporediti sa slabašnom “ljepotom” mašte, koja je zasnovana na
tome da prvo bjeţite od neugodne stvarnosti. Zapamtite to!
Još jedna misao za meditaciju: kada krenete na ovaj Put vi se također morate pripremiti na to da se
drţite još jednog od duhovnih zakona. Za sve morate platiti cijenu. Onaj tko to pokušava izbjeći, na kraju
će platiti mnogo skuplje. I svaka pojedina osoba to stalno čini; jedna na jedan način, druga na drugi; jedna
očiglednije, druga mnogo profinjenije i tajnije. Mnogi ljudi to ne čine otvoreno, ali psihološki svi vi to činite,
 4

a pogotovo kada ovom Putu pristupite s napola otvorenim očima. Shvatite da uvijek postoji cijena! Ali ta
cijena je toga jako vrijedna! Kada kupujete kuću, kao što to povremeno govorim, i ţelite lijepu veliku kuću,
vi ste se pomirili i spremili platiti primjerenu cijenu. Vi nećete očekivati veliku kuću ili palaču za cijenu
brvnare. Na materijalnoj razini, vi se ne svađate s tim, ali na emocionalnoj, psihološkoj ili duhovnoj razini vi
stalno ţelite palaču za cijenu kolibe – a ponekad čak uopće niti za bilo kakvu cijenu! To je dio vaše bolesne
duše! Cijena koju plaćate kretanjem po ovom Putu razvoja je zasigurno visoka, ali ne postoje apsolutno
nikakvi drugi načini na zemlji ili na nebu da biste stekli sklad, ljubav, sreću i potpunu unutarnju sigurnost,
gdje vas ništa zlo ne moţe dotaći ili vas izbaciti iz ravnoteţe. Cijena je: odbacivanje smosaţaljenja,
samoobmane, krajnja strogost sa samima sobom, vrijeme, trud, strpljenje, ustrajnost i hrabrost. A ono
što ćete dobiti za tu cijenu je uistinu stostruko toga vrijedno. Ali nemojte očekivati da ćete vidjeti tu
vrijednost ubrzo nakon što započnete s Putem. Pod početkom, mislim najmanje, na period od otprilike
dvogodišnjeg rada na ovakav način, pod uvjetom da ne radite malodušno. Drugim riječima, simbolički
govoreći, vi morate prvo u potpunosti platiti svojim novcem!
Znam, moji prijatelji, da moje riječi nisu ono što bi osoba koja ugađa i popušta svojim sklonostima
ţeljela čuti. Ne postoji lagana metoda, niti ikakva čudesna formula putem kojih moţete dobiti ono što
svi traţite: sreću! Ne mogu vam obećati neizvjestan dar s neba (niti na zemlji, kao ni u duhovnom svijetu),
ako samo radite neke određene vjeţbe moljenja. Kada bih vam rekao takve stvari, vi biste bili dobro
opravdani da budete sumnjičavi i dvojbeni, čak iako biste nesumnjivo radije ovo čuli. Ali ovo što vam
nudim je stvarno i istinito. I svatko od vas ima priliku to sam za sebe otkriti, tako da pokušava i slijedi
moje savjete. A moj prvi savjet je: meditirajte o mojim riječima koje sam vam ovdje dao. O tome koja
cijena mora biti i o tome što morate očekivati. A to onda donosi odluku. Da li ste voljni to napraviti? O, vi
moţete reći “za to mi moţe trebati nekoliko sljedećih ţivota. Ja sam preumoran.” Na to mogu odgovoriti
samo jednu stvar: to je ponovo vrlo kratkovidno. Zato jer ako ste umorni ili slabi, uzrok tome je to što
vaše unutarnje sile iscrpljuju same sebe u pogrešnim kanalima, tako da vaša snaga ne moţe organski
sama sebe obnavljati, kao što to čini u duši koja dobro djeluje. I ako biste samo započeli i ako ne biste
postali potišteni prvim bitkama, vi ćete konačno uspjeti pravilno usmjeriti ta unutarnja strujanja, i čineći to,
u sebi ćete osloboditi prekrasnu ţivotnu silu, iskru koja će krajnje promijeniti vaš ţivot. Kao što sam rekao,
ne mogu vam obećati da će svi vaši problemi prestati, jer su oni nuţni na početku vašeg Puta, tako da se
naučite pravilno i zrelo susretati s tim problemima. Ali mogu vam obećati da nakon što ispunite određene
temeljne uvjete, više nećete biti deprimirani vašim ţivotom i vašim poteškoćama. Mogu vam obećati da će
vaš umor prestati, da ćete imati snagu ići kroz vaše ţivotne teškoće, da ćete nositi svoj kriţ na
ispravan način, znajući zašto i o čemu se tu sve radi. Zato jer najteţa stvar za vas je, tj. najoslabljujuća
značajka vašeg ţivota je ta da vi ne znate zašto, vi ne moţete vidjeti razlog. Ali samo na ovom Putu u vas
same ćete otkriti razlog. I to samo će vam dati snagu koju trebate. A mogu vam i dalje obećati, također
nakon nekoga vremena na Putu, da ćete uţivati u ţivotu usprkos vašim teškoćama i prije nego što one
zapravo započnu prestajati, kao što nikada do sada niste bili sposobni uţivati. Mogu vam obećati da ćete
biti pulsirajuće ţivi, prvo tek u intervalima, a kasnije sve više i više. U mjeri u kojoj razumijete sebe i u
kojoj započinjete dovoditi red u vašu dušu, ta pulsirajuća ţivotna sila će vas ispuniti i ţivot će vam biti
prekrasan u svojoj stvarnosti! Tako da vam istinski govorim: nemojte odgoditi ovaj rad za drugi ţivot.
Neće vam tada biti lakše i vi nikada ne moţete izbjeći taj posao. On mora biti napravljen. Bez obzira koliko
vi mislili da je kasno, nikada nije prekasno! Što god postignete na ovoj zemlji, imat će vječnu vrijednost. I
kada govorim o postignućima, naravno da mislim na pokoravanje vašeg niţeg Ja.
Sljedeća misao, moji prijatelji, za ovu početnu odluku u koju morate krenuti otvorenih očiju: vi
morate razlikovati da postoje tri potrebna tipa rada u postupanju sa samima sobom na ovome Putu.
Jedan je vaše vanjsko ponašanje. Spoznaja vaših očiglednih mana i kvaliteta, svega što se nalazi na
površini. Postoji jedan osobiti način kako to napraviti, o kojem ću vam govoriti sljedeći put. Tada dolazi
sljedeća faza – a one često međusobno djeluju – izlječenja onog vašeg sloja koji izravno ne pripada
vašoj podsvijesti, ali kojeg niste svjesni, zato jer bjeţite od njega. Taj sloj morate izliječiti na drugačiji
način, a ja ću vam također pokazati kako. A onda postoji treći sloj, vaš podsvjesni um, koji je podjednako
vaţan. Zato jer nemojte misliti da je ono što se nalazi u podsvijesti nešto toliko udaljeno da nema veze s
vama. Nad vama stalno dominira vaša podsvijest, a da vi to ne znate. I uistinu je moguće, polako ali
sigurno, otkriti što se u njoj nalazi, barem do neke mjere. Tako da morate razlučiti da ćete otkriti usmjerenja
 5

u vama koja ne spadaju u ovu kategoriju, usmjerenja koja su povezana s vašim emocijama i koja ne mogu
izravno biti prisiljena da odgovaraju na vaše ţelje. Svijet emocija se jedino moţe promijeniti organskim
rastom, a ne pritiskom ili dobrovoljnim djelovanjem. Da, dobrovoljnim djelovanje, ali na zaobilazan način,
neizravno! Drugim riječima, pretpostavimo da otkrijete da vam duboko u vama nedostaje vjere ili ljubavi. Vi
se ne moţete prisiliti da imate vjeru ili ljubav, bez obzira koliko snaţno to pokušavate izravno postići. Ali
ono na što se moţete prisiliti je da kročite ovim Putem u cjelini, da slijedite različite korake, da moţda
prevladate manjak discipline koja vam toliko oteţava da marljivo radite na ovome Putu, ili bilo što drugo što
poprilično izravno stoji na vašem putu, da biste svakodnevno izvršili vašu kvotu. I čineći to, vi ne samo da
ćete izravno raditi na vašem nedostatku ljubavi ili vjere, već ćete jednostavno upoznavati sebe i otkriti
zašto vam nedostaju te osobine. I postupno to shvaćajući, bez da izravno prisiljavate ljubav ili vjeru,
stalnim procesom samopromatranja i učenja da to činite na nepristrani način, na kraju će vas ta ţivotna sila
koju sam ranije spomenuo ispuniti i automatski će promijeniti te osjećaje bez vašeg izravnog nastojanja u
tom smjeru. Ako se nakon nekoliko godina vaše emocije počnu mijenjati, to se moţe smatrati
prekrasnim uspjehom. To će se dogoditi toliko prirodno da toga na početku nećete u potpunosti niti morati
biti svjesni. Sve to bi vam za početak trebalo biti jasno. Sljedeći put ću nastaviti odavde. A vi sada samo
proučite ove riječi, duboko razmislite o njima, odnesite ih Bogu i upitajte Njega, ako imate ikakvih sumnji. I
ako je vaše srce uistinu otvoreno, On će vam odgovoriti, pod uvjetom da je vaše srce otvoreno. Vjerujte
mi, moji prijatelji, sve to nije toliko teško kao što vam sada moţe izgledati, niti je Put čudo koje vam moţe
priskrbiti sreću bez da od vas zahtijeva sve ono što posjedujete u iskrenosti, snazi volje i trudu.
I da, još vam nešto drugo ţelim reći što još uvijek pripada u ovu fazu priprema i odluka: očekujte
da ćete imati borbu sa samima sobom. Borbu između niţeg i višeg Ja. A vaše svjesno Ja će odlučiti koja
strana će pobijediti. Ona ne moţe pobijediti bez takve borbe. To mora biti dugačka borba; prvo će se
borba očitovati u tome da vas spriječi da uopće slijedite ovaj Put. Niţe ja moţe slati svoje poruke “ja u to ne
vjerujem”, ili “nakon svega to uopće ne mora biti nuţno”, ili “ja sam preumoran”, ili “nemam vremena.” I
ovo i ono, kao i mnoge druge stvari. Nuţno je da prepoznate te “poruke”, kao ono što jesu i od kuda
dolaze i upotrijebite ih kao početnu točku da dublje zakopate u vašu dušu. Probajte jasno vidjeti što je to
točno u vama kada dobivate te sakrivene izgovore i izlike. Ako to unaprijed očekujete, bit ćete sposobni to
učiniti, i čineći to, doći ćete do prve pobjede. A također ćete do nekog stupnja naučiti kako to ostvariti,
razotkrivajući svoje maske i pogrešne motive. Zato jer će kasnije, vaše niţe Ja pokušati zapriječiti vaš
Put drugim sredstvima. Ono će jednostavno pokušati ustrajati na pojedinačnim strujanjima, ali tada ćete vi
već znati kako se malo bolje nositi s njim. Nemojte stavljati površinske izgovore na stranu. Ispitajte ih,
bavite se s njima i istraţite ih!
Mnogi od vas su prestrašeni “što se moţe izroditi iz mojeg niţeg Ja?” Vi se ne morate toga
svjesno bojati u jasno saţetim mislima, ali je vaţno da na ovome Putu naučite kako protumačiti i
prevesti vaše osjećaje u jasno saţete misli. Ovdje moţete s tim početi. Taj strah sačinjava vrlo vaţan
razlog zašto se osoba plaši suočavanja sa svojim Ja.
Svakako da je djetinjasto zamišljati, da ono što u sebi ne volite, ne postoji zato što vi pokušavate
izbjeći suočiti se s tim. Ali niţe Ja je nezrelo i neuko, bez obzira na svoje različite mane. Tako da vam
kaţem: nemojte se plašiti onoga što je u vama! Mnogi ljudi odlaze psihijatrima i oni ponekad doţive slom
kada se nađu licem u lice sa svojim niţim Ja na putu svog izlječenja. Sada u ovom slučaju, to nije
moguće zato jer vi znate da vaše niţe Ja nije vaše konačno biće – a ta pogrešna ideja vodi ljude u
njihovim analizama često do takvog samoprezira i samozgraţanja da dolazi do slomova. Ali svi vi znate
da je niţe Ja tek sloj, nešto privremeno, i da ono ne sačinjava vašu cjelokupnu osobnost. Ono se sada
nalazi ovdje i vi se morate s njim baviti, ali ono je ipak privremeno i ono nije vaše stvarno Ja, barem ne u
potpunosti. Postoji vaše više Ja, koje je već djelomično slobodno i koje se očituje kroz vaše dobre
kvalitete, vašu velikodušnost, ljubaznost ili bilo što drugo što postoji u vama i pripada vašem višem Ja.
Ali čak i tamo gdje se ono još ne moţe očitovati, gdje je duboko sakriveno iza tog niţeg Ja s kojim ste se
isprva šokirani susresti i tamo gdje to još niste napravili, to je još uvijek također vaše više Ja u svom
svojem blistavom savršenstvu. Kako moţete to doseći ukoliko ne prodrete u svoje niţe Ja? Tako da
nemojte biti prestrašeni i šokirani kada prvo susretnete vaše niţe Ja gdje do sada niste niti imali ideju
o njemu. To je nuţna procedura i to nikada ne predstavlja konačne vas. U stvari, kada dođete do tog
 6

stupnja da budete šokirani zbog nekih njegovih strana koje niste očekivali, to sačinjava znak napretka. To je
snaţni dublji smisao vašeg dobrog napretka za koji bez prolaţenja kroz te stupnjeve, koliko god mogu
biti neko vrijeme bolni, ne moţe postojati daljnja pobjeda i uspjeh. To je dio Puta, moji prijatelji. Ako
budete meditirali o tim riječima i istovremeno probate biti svjesni svog straha od vašeg niţeg Ja, kao i
srama zbog njega, tada ćete pobijediti. Ako se indoktrinirate s tom istinom i znanjem, tada ćete se realno
susresti sa svojim strahom, umjesto da se sakrivate od njega, kao što se sakrivate i od nekoliko drugih
stvari u vama. Tako da je to ono što sam vam večeras imao za reći. A sada sam, moji dragi prijatelji,
pripravan za vaša pitanja.
PITANJE: Da li bi nam htio reći što duhovi rade za razonodu?
ODGOVOR: Pa, moji dragi prijatelji, ljudima je krajnje teško zamisliti da duhovi ţive, da se smiju i
uţivaju – i rade. Duhovi u višim sferama čine sve to, naravno u savršenom skladu. I on što je njihova
razonoda u potpunosti ovisi o njihovoj osobnosti, o njihovim osobnim ukusima, talentima i sklonostima.
Postoje oni koji se intenzivno zanimaju za muziku i oni mogu ţivjeti, barem povremeno, u sferi u kojoj mogu
uţivati u ovoj osobitoj zabavi. Drugi mogu biti privučeni umjetnosti, a oni treći znanosti. A neki uţivaju
samo u ljepoti stvaranja. Neki drugi će se izraziti moţda u plesu. A ostali u kreiranju svjetova ili dijelova
svjetova, ili sfera, ili određenih oblika u skladu sa svojom vlastitom osobitom pojedinačnošću. Tako da
postoje sve vrste razonode u duhovnom svijetu. Postoji umjetnost međusobne razmjene konverzacije ili
igre. Sve ono što imate ovdje je samo vrlo nedotjerana kopija onoga što postoji u duhu. To sam mnogo
puta rekao. I to se također odnosi i na ovo. Ali kao pravilo, ne volim o tome previše govoriti, zato jer osobito
intelektualni tipovi ljudskih bića neće to lako prihvatiti. Oni će reći “o, to je tako djetinjasto i primitivno.” Oni
ne shvaćaju da primitivne ideje koje neki ljudi imaju, mogu također biti pogrešne zato što ih oni vide ili
zamišljaju previše humanima ili nestvarnima na način koji je meni teško odrediti. Ali, na duhovni način sve
se to nalazi tamo; niti primitivna osoba koja je sklona praznovjerju nije ispravna. Niti je to intelektualna
osoba, koja poriče u duhu sve ono što smatra “konkretno” i samo prihvaća ono što smatra “apstraktnim”,
zaboravljajući da su i “konkretno” i apstraktno jedno u duhu, kao što je i sve jedno u duhu, barem u
najvišim sferama. Tako da ne ţelim o tome previše govoriti, a kao prvo ne postoje riječi koje bi objasnile te
stvari i koje bi ih izrazile u sjeni stvarnosti. I to moţe biti opasno. Ali samo za vašu informaciju, mogu reći
da postoji takva stvar, ugrubo na način kao što sam upravo rekao. Ali shvaćam da vam to uistinu neće dati
primjerenu ideju. (Hvala ti.)
PITANJE: Ţelio bih pitati da li je duh Krist sveproţimajući duh poput Boga, ili je on pojedinačni
duh?
ODGOVOR: On je upravo isti kao i Bog. On to mora biti, zato jer, kao što sam već objasnio,
Kristova bit je ista kao i bit Boga, a sve je to boţanska bit. To je ista bit koju imate u sebi. Bilo da li ju
zovete boţanska bit, Boţja bit ili Kristova bit to uopće nije vaţno. Većinu te biti Bog je dao svojoj prvoj
tvorevini, duhu Isusa Krista. Sva ostala bića su dobila nešto te biti i na njima je da ju razviju i povećaju
s moćima koje su im dane. Da li to shvaćaš? Pa, što onda ne razumiješ? (Pa, mislim na prisustvo…)
Prisustvo na koje misliš: ako se razvijaš, ti oslobađaš svoje više Ja od sjena i slojeva niţeg Ja. To je
prisustvo koje stalno imaš u sebi ako ga moţeš razviti. I ta boţanska iskra ili više Ja je bit o kojoj
govorimo. Prisustvo Boga ili Isusa Krista kao osobe – to je ponovo nešto drugo. Krista moţete osjetiti u
osobi kao prisustvo – u Njegovoj personifikaciji. Ali to je nešto u potpunosti drugačije od boţanske biti
koja je u vama. Da biste imali to prisustvo vaše vlastite boţanske biti u vama, to jedino moţete postići
upravo na ovome Putu po kojem vas ja sada vodim. Ali osjećati prisutnost Boga u Njegovoj personifikaciji –
a, što gotovo nikada nije slučaj kod ljudskih bića, već kaţimo za duhove – ili osjećati prisutnost Krista kao
osobe, to je povremena milost koja nekoj osobi moţe neočekivano doći, a bez da ona zna, niti shvaća
zašto. To su dvije potpuno različite stvari. Da li je to sada jasnije? (Da.)
PITANJE: Ţelio bih pitati nešto u vezi s padom anđela: U Izaji se kaţe da je Bog stvorio dobro i
zlo…? Znači, da je Bog također stvorio zle sile i luciferske moći?
ODGOVOR: To je velika pogreška. I vi ćete to spremno sada shvatiti, kada vas podsjetim na jedno
od zadnjih predavanja, kako se takva pogreška mogla dogoditi. Sjetit ćete se da sam vam objasnio da je
Bog stvorio tu moć koju je dao svim svojim stvorenim duhovima. Ta moć je mogla biti upotrijebljena na
 7

oba načina i na bilo koji način, slobodnom voljom. Sada to objašnjava zašto ili kako se ta pogreška
mogla dogoditi. Tehnički nije ispravno reći da je Bog stvorio zlo. Ispravnije bi bilo reći da je Bog stvorio
mogućnost za zlo, ako u slobodnoj volji Njegova moć bude upotrijebljena protiv boţanskog zakona. Da
li je to jasno? (Da, ali uvijek postoji suprotnost između dvije krajnosti…) Svakako da postoji suprotnost
boţanskog zakona, ali to ne znači da je Bog stvorio zlo. Postoji velika razlika između stvaranja zla i davanje
slobodne volje i moći Boţjim stvorenjima koje mogu upotrijebiti u skladu s boţanskim zakonom, ili ne. Vrlo
temeljito sam vam objasnio zašto je Bog svim svojim bićima dao mogućnost da slobodno izaberu kako će
upotrijebiti tu silu s kojom su bili obdareni. To logično uključuje da postoji mogućnost da ju se pogrešno
upotrijebi. Da ta mogućnost nije postojala, ne bi bilo slobode. I ako bi Boţja stvorenja trebala postati nalik
Bogu, ona moraju biti slobodna, zato jer je sloboda jedna boţanska značajka. Pogrešna upotreba moći
konačno vodi prema zlu u sporom procesu, čak i ako moć nije postala zla u prvom iskrivljenju. Sve sam
vam to vrlo temeljito objasnio. Ako to ponovo pročitaš, moj dragi, ili bolje da kaţem, pročitaš, shvatit ćeš.
Nema smisla da u to sada idemo, zato jer mislim da je to jasno većini mojih prijatelja ovdje – i ako ti to
paţljivo pročitaš, zasigurno ćeš shvatiti. Ili, da li je to nejasno i nekima drugima? (Ne, vjerujem da odlomak
u Izaji moţe biti pogrešan prijevod. Da je Gospodin stvorio zlo. Drugim riječima, On je pruţio mogućnost za
njega, ali ga on nije stvorio.) Točno, vidite, izostanak jedne riječi vrlo često čini veliku razliku u značenju
rečenice. Da je bilo rečeno, umjesto, “…Bog je stvorio zlo…”, “Bog je stvorio mogućnost za zlo…” to bi
promijenilo smisao.
PITANJE: Kako je moguće da osoba na ovome Putu moţe biti pod toliko snaţnim učinkom
utjecaja okoliša? Moţeš li mi pomoći u tom području?
ODGOVOR: Pa, ja ti jedino mogu pokazati da pravilno kročiš Putem, a to i radim. Ali razlog za to
moţe biti mnogostruk; različiti razlozi za različite ljude. Taj razlog je prije svega psihološki. Tako dugo dok
je duša pod snaţnim utjecajem vanjskih događaja, što god oni bili, to je znak da se duša još nije
oslobodila svojih vlastitih zapetljaja. Ako ne upotrebljavate unutarnje sile u skladu s boţanskim zakonom,
kod jedne osobe to će se očitovati na način na koji utječe na tebe, a kod neke druge na drugačiji način. Kad
god duša nije zdrava i zrela, određeni događaji će to iznijeti na vidjelo i duša će proizvesti konačne
simptome. (Ali zašto se ti simptomi pojavljuju, kao u mojem slučaju, ako je prisutna velika vlaga u zraku?)
Zato što svatko ima drugačije odičke sile, koje se različito slaţu za svakog pojedinca, pa tako onda
odgovaraju na različite vanjske izazove. Kod jedne osobe kozmički utjecaji snaţnije djeluju na dušu, kod
druge ljudski utjecaji, i tako dalje. Ako posjeduješ tu osobitu osjetljivost, to je zbog toga što na svoj
vlastiti način postoji nešto pogrešno u tvojoj duši što je, moţda, sklono lijenosti i što uzima prvu priliku da
reagira na taj način. Duša je toliko komplicirani mehanizam, tako da ne postoje dvije slične duše.
Određeni osnovni problemi su slični, ali kako sve te različite osobine djeluju i što utječe na niţe Ja, ili ono
što niţe Ja pokupi da bi to iskoristilo kao izgovor, da tako kaţem, ili tamo gdje je više Ja oslabljeno
strujanjima niţeg Ja i što je maska ili izlika, to se razlikuje kod svake osobe. Mogućnosti su neizmjerne.
Tako da niti jedan par ljudi ne reagira na isti način. Ali preostaje činjenica da je to znak uznemirenosti
duše. Jedini lijek je da nastaviš s ovim Putom savršenstva do samoga kraja. Da slijediš ovaj smjer koji sam
sada započeo. Jer da si potpuno pročišćen i zdrav, ne bi bio osjetljiv na vrijeme ili na bilo što drugo što ti
se izvana moţe naći na putu! (Pretpostavljam da onda niti ne bih bio ovdje…) To je točno.
PITANJE: Moţeš li mi reći da li postoji ikakvo duhovno značenje ili razlog za različite rase?
ODGOVOR: Svakako da postoji. Ne postoji takva stvar kao što je slučajnost. I mogao bih ovdje
reći, onoliko saţeto koliko mi je to sada moguće – moţda ću u neko drugo vrijeme ići temeljitije u to – da je
to ovako: svi vi znate da ljudska bića moraju ići kroz karme. I ako je, na primjer, osoba rođena u
određenoj rasi u kojoj se pojavljuju određene patnje, naravno da se to događa zbog određene karme
koju ta osoba zasluţuje. I ne samo da pojedinci imaju kramu, već ju imaju i grupe. Što čovječanstvo
postaje ujedinjenije, kroz svoj duhovni razvoj, to će se smanjivati razlike između rasa. Moţete započeti
zapaţati, čak već i sada, spor, ali siguran razvoj u tom smjeru, da razlike počinju biti eliminirane. Nacije,
religije, rase u nekoliko sljedećih tisuća godina – moţda čak i kroz 1500 godina učinak će biti vrlo
uočljiv – preostat će vrlo malo od ovih razlika. I to će biti znak ujedinjenja i duhovnog napretka. Ali do tog
vremena, razlike moraju postojati, jer kao što znate, vi moţete rasti samo savladavanjem prepreka. To se
odnosi na pojedinačne ţivote, a također se moţe primijeniti i na razvoj grupa. Moţete se pitati o činjenici da
 8

određene rase ne pate samo zbog toga što su različite od drugih, pa se moţete pitati što one mogu naučiti
iz toga? Kao prvo, one također imaju nešto za naučiti iz toga. Moţda odgovornost koja proizlazi iz toga da
su pošteđene patnje koju drugi ljudi mogu imati. Uz to, taj kut gledanja nije jedini koji morate razmotriti:
duh biva rođen u rasu ili naciju zato jer duhovno, emocionalno, karakterno i psihološki on pripada u tu
grupu i zbog toga što u njoj ima najbolje mogućnosti za svoj razvoj. Razlike će postojati tako dugo dok
postoji razjedinjenost na zemlji, sve dok čovječanstvo ne nauči kako to prevladati. Kako svaka poteškoća ili
očiti nedostatak mogu biti lijek – one moraju biti lijek ako se osoba uistinu nalazi na ispravnom Putu – pa
tako je slučaj i s tim. I čovječanstvo, kroz različitosti rasa, religija, nacija ili različitih drugih grupa moţe
postati snaţnije i brţe napredovati u svom duhovnom razvoju, zato jer postoje ti razdori. Bez tih razdora
razvoj se nikada ne bi mogao nastaviti. Da li je to jasno? (Da, hvala ti.)
PITANJE: Ali da li nije dio ljepote ţivota raznolikost različitih rasa i njihovih usmjerenja?
ODGOVOR: Da, raznolikost je dobra. Ali raznolikost na vašoj zemlji znači razdor i neprijateljstvo.
U duhu postoji neizmjerna raznolikost u svemu, ali to nije kao na vašoj zemlji, gdje vi imate “bolje rase” i
“manje vrijedne rase”. A i to je, također, karmičko. Zato jer obje, i to ne samo ponekad, proganjaju jedna
drugu. I to je također misao o kojoj moţete meditirati.
PITANJE: Duţ ovog Puta razvoja, ako znaš da postoji jedna osobita mana koju imaš i ako ju
pokušavaš prevladati kroz meditaciju i molitvu, ali izgleda kao da nikuda ne napreduješ, da li tu nešto ne
valja?
ODGOVOR: Ne bih rekao da tu nešto nije u redu, ali bih rekao da postoji neka metoda ili neki ključ
koji nedostaju, a koji su ti potrebni. Ti uvijek iznova uporno pokušavaš u jednom osobitom smjeru i to
snaţno, moţda previše snaţno. I tvoje niţe Ja se tome opire. Moţda ću ti moći pomoći ako ti kaţem
sljedeće: moj dragi prijatelju, moraš shvatiti jednu stvar. Upravo malo prije sam govorio o borbi, i kada sam
rekao borba, mislio sam upravo na to. Niţe Ja se dugo vrijeme nije bilo spremno odreći svojih mana,
zamjeranja, svojih vlastitih lijenih načina, itd. Jako dugo vrijeme. Moraš to shvatiti. Moraš shvatiti da to
niţe Ja snaţno ţivi u tebi, iako ti toga nisi svjesno svjestan u svem značenju, zato jer ti svjesno jedino
poznaješ svoju dobru volju u ispravnom smjeru. To shvaćanje je prvi i suštinski korak! Bez tog shvaćanja
ti uistinu ne moţeš ikamo doći, bez obzira koliko je dobra volja tvojeg svjesnog bića. Ono što većina ljudi
ne shvaća, barem ne dok ne dosegnu prilično udaljenu točku na ovome Putu, je nesuglasje u njima kako
jedan dio ţeli jednu stvar, a drugi dio točno onu suprotnu. Tu oprečnu ţelju, koja je uvijek podsvjesna,
prvo morate iznijeti na vidjelo i osvijestiti ju. To je suštinski korak bez kojeg ne moţe biti daljnjeg
napretka. Stoga, moj savjet je sljedeći: neko vrijeme se nemoj pokušavati prisiljavati da osjećaš ono što
još nisi sposoban osjećati. Umjesto toga, upotrijebi svoj trud u smjeru da učiniš onaj dio sebe, koji je
odgovoran za tvoj dosadašnji nedostatak uspjeha, svjesnim. Potpuno se opusti, ne samo fizički, već
također i emocionalno. I tada pokušaj dozvoliti svom niţem Ja da dođe na površinu, tako da ga uistinu
postaneš svjestan. Tada, kada tvoj neprijatelj postane vidljiv, ti se uspješno moţeš boriti. Tako dugo
dok je tvoj neprijatelj nevidljiv, ti ne moţeš uspjeti. Stoga, nemoj se bojati izvesti na vidjelo ono što se
nalazi u tebi. Vrlo tiho kaţi sam sebi i u svojim meditacijama Bogu: “To ja ono kakav trenutno jesam. Barem
dio mene je takav, kakav mi se ne sviđa i kakvog ne volim. Ţelim to prihvatiti kao dio mog bića, znajući da
ne mogu ništa promijeniti, bez da to slobodno napravim. Shvaćam da ono što će izaći nije moje cjelokupno
biće. Ali u meni postoje dvije poduzetne sile i moram ih obje postati svjestan, također i one koju sam do
sada zanemarivao. Da bih postao onakav kakvim bih ţelio biti, prvo se moram bez straha od srama i taštine
suočiti s onim što je u meni.” Zamoli Boga da ti pomogne da dođeš do tog cilja. I tada dozvoli tome da
izađe. Slušaj svoje osjećaje u vezi sa slučajevima i osjećajima koji su uvijek dovodili do tog usmjerenja
u tebi. Tada pokušaj prevesti te osjećaje u riječi. U jasno saţete misli. Čini to stalno i bit ćeš uspješan u
tom području. Tada ćeš doći do točke kada ćeš moći tiho shvatiti ta dva proturječna strujanja u sebi; ono u
kojem vidiš svoju nesavršenost i ono suprotno u tom području, u kojem teoretski znaš kako bi se ţelio
osjećati i reagirati, ali to još ne moţeš učiniti. Usporedi ta dva strujanja i prije svega nauči sada prihvatiti
svoje sadašnje nesavršenosti u usporedbi sa savršenošću za koju znaš da je ispravna. Ponizno prihvati
tu nesavršenost. Ako to budeš stalno činio, tada će se tvoji osjećaji promijeniti. To stalno
samopromatranje i samoiskrenost će imati iznenađujući učinak na tebe. Prvo ćeš, po ovoj proceduri,
naučiti kako slijediti zakon stvarnosti, prihvaćajući sebe takvim kakav jesi i tako učeći istinsku poniznost. To
 9

će obnoviti novu snagu u tebi, čak i prije nego što dosegneš savršenstvo u tom području. I vrlo postupno
će se tvoji osjećaji započeti mijenjati nakon perioda ove vrste vjeţbanja. To je jedini način, moj dragi. U
stvari, mislio sam o tome govoriti u jednom od sljedećih predavanja, ali budući da se pojavilo tvoje pitanje,
ovo je dobra prilika da sada o tome govorim. Ali vratit ću se na to, zato jer to sačinjava metodu pročišćenja
emocija koje nisu pod utjecajem izravnog čina snage volje. To ne mogu dovoljno naglasiti. Često je
potrebno neko vrijeme prije nego što jasno shvatite tu metodu, ali jednom kada ju shvatite, ona ne moţe ne
donijeti rezultate. Nekima od vas moţe biti dosadno slušati sve ovo ponovo, pogotovo onim mojim
prijateljima koji su o ovome čuli na mojim privatnim sastancima, ali ne mogu dovoljno često o tome
govoriti, zato jer su mnogi od vas to shvatili, ali samo u vašem umu, dok vaše unutarnje ja nije to zapazilo
ili u potpunosti shvatilo ovaj proces. Da li shvaćaš? (Da, kako ostvariti to da moje unutarnje Ja shvati moje
emocionalno Ja?) Za početak nemoj pokušavati siliti ga da shvati. Prvo ga iznesi na vidjelo. To je prva
polovica. Ti ga ne moţeš obrazovati ili preobrazovati prije nego što se u potpunosti ne nađe na površini.
Ţurnu promjenu tih osjećaja nije moguće postići, pa je stoga ţurba jalova i nestvarna, ali taj period
stalne samospoznaje i usporedbe između tvojih proturječnih osjećaja s onim što si prepoznao kao
ispravno, uči te poniznosti; upravo nuţnoj poniznosti prihvaćanja samoga sebe kao nesavršenog bića i
stoga prihvaćanja sebe na ispravan način. To je nešto što moraš naučiti samo po sebi. Ne s osjećajima
krivnje i samozloupotrebe. To je nezdravo i neproduktivno. Ti moraš naučiti realistično gledati na sebe,
“U toliko mnogo područja sam još uvijek nesavršen, dok sam u toliko mnogo drugih dosegao savršenstvo,
i ako duţ ovog Puta otkrijem da sam manje savršen nego što sam mislio, prihvatit ću to da bih bio
sposoban to i promijeniti.” Shvati to prije nego što će se tvoje nesavršenosti moći promijeniti, jer ti
imaš toliko mnogo drugih stvari za naučiti iz samih tih nesavršenosti u sebi. Moraš naučiti prikladni stav
za suočavanje sa svojim niţim Ja. Tvoja nesposobnost da nešto promijeniš samim trudom i voljom, kao i
velik broj drugih stvari. Sve to je potrebno na tvom Putu, pa stoga još uvijek postojeće nesavršenosti mogu
ispuniti konačni cilj. To ne znači da bi ih trebao njegovati ili opravdavati njihovo postojanje, ili još gore,
postati lijen i ne učini ništa u vezi s njima. To bi bila pogrešna suprotna krajnost. Pronalaţenje ispravnog
srednjeg puta u svemu, pa tako i u ovome, je dio Puta. Moraš naučiti prihvatiti sebe bez straha, srama
i bez ponosa. I gdje još uvijek otkrivaš ta usmjerenja, moraš ispitati što se nalazi iza njih i tako steći daljnje
shvaćanje o sebi. Ako budeš neko vrijeme slijedio ovaj sustav i istovremeno molio Boţju milost da ti
pomogne, doći ćeš sve dalje i dalje. Ne trenutno u mijenjanju tih strujanja, već u samospoznaji i
samorazumijevanju, a to je ono temeljno. Pravilan duh prihvaćanja niţeg Ja je od mnogo veće vaţnosti
nego što itko od vas još moţe shvatiti. Vi pogrešno ţelite skroz preskočiti tu fazu i čineći to, vi ćete na
kraju postati obeshrabreni zato jer će vaša nastojanja završiti u slijepoj ulici.
Sada ću se povući, moji dragi prijatelji. Boţji blagoslovi odlaze svim mojim dragim prijateljima koji
su daleko i svim mojim dragim prijateljima u ovoj sobi, isto kao i onima ovdje prisutnima, koji su večeras
pronašli svoj put dovde prvi puta. Neka ovo bude prekretna točka u njihovim ţivotima. Mir s vama, budite u
Bogu!