Posljednji Stipančići

IV. Winter nestao iz sela (otjerao ga je Juraj Domazetović) te nije došlo do sukoba sa Stipančićem. No o
tome su postojali neki spisi za koje Valpurga niej znala.jednom je došal do njih. Jure je imao već 9
godina, a Lucija 3. Stipančić je tada otputovao u Trst, a Valpurgi nije rekao zašto. Znao je zapovijedati i
kad ništa ne govori. Ostavio je ključ od ladice gdje drži spise i Valprga je čitala (inače nitko to nije smio).
Bilo je spisa na njem i tal jeziku koje nije razumjela. Optužba Domazetovića da ne služi dobro, nije odan
francuskoj vladi. to je završilo zaključkom da u Senju ima ljudi koji su bolji i odaniji vladi od Jurja
Domazetoviča (načelnik). Stipančić se natjecao i za mjesto gradskog suca, napisao je da je odan
austrijskoj vladi, da je za vrijeme franc vladavine sve prisluškivao i govorio u zagrebu. Valpurga to nista
nije znala. muškarci nisu bolji od žena, one samo tračaju, a oni o tome i pišu. Zatim naiđe na spis od dana
kad je bilo krštenje njihova sina. Čitala je. Zaplakala je Lucija, morala je sići, bilo j uje strah posluge. U
uvodu je pisalo da je Juraj jedini Stipančić i da će ga on odgojiti i naučiti svemu (taj spis je upićen Jurju),
Stipn su bolji od drugih. Spominje Wintera i njegovu uzjavu ljubavi. Povod, tijek i završetak parnice je
detaljno opisao. Govori da mržnja mora živjeti i nakon njega i to u njegovu sinu. Opis parnice : još od
marije terezije nisu se smjeli nositi plemićka odijela ni mačevi, a Stipančić je to oboje prekršio n dan
krštenja. Piše da je major digao parnicu.Stipančić je to shvatio kao zavist sugrađana. Nije mario da li ga
građani vole, kad je išao cestom nije nikoga pozdravio. Napisao je sinu da vragu može biti prijatelj, ali
ovme bradu nikada. Kraj parnice : morao predati mač i nije smio nositi plemićko odijelo, trebap platiti
stotinu carskih forinta u zlatu. Noću je vratila sve spise kako ih je našla. Nije shvaćala Stipančićevu
mržnju.

V. Opis kuće i vanjskog prostora. Puno pokućstva, svete slike (sv,nikola, majka božja trsatska), imali su
neku prostoriju u koju su samo ukućani šsli, a kad bi netko drugi došao, ne bi mogli vjerovati
(?????????????????????????).Na svetke su pekli meso, cijelo dvorište je mirisalo. Valpurga se brinula o
Luciji, otac je strogo zahtijevao da ne izađe na ulicu i da ne dođe u kontakt s drugom dječurlijom. Bila je
živahna, a pa je Valpurga esto slušala Stipan prigovaranja. Gledala je van djecu i smiala se njigovoj igri, i
sama je plesala i viskala, tad bi došla Veronika i prekorila je. Stpančić se brinuo o Juri od kad je počeo
učiti čitati. Imao j emnoge planove za njegovu budućnost. Kad bi išao u šetnju vodio je Juru sa sobom za
ruku i kuća bi tada oživjela, Luvija bi skakala, Veronika razgovaraal sa služavkom, s mlađa služavka pjevala
ljubavnu pesmu, Valpurga ni tda nije izlazla, krpala je dječju odjeću, ili gledaa Luciju ili čitala roman. Dio iz
bilj (odnos muškarava i žena u kući ). Stipančić istivao duševne darova svoga sina koje je nasijeido od
njega, a Valpurga mu nije mogla ne vjerovati. ali smetalo ju je to što pred Stipančićem sina nije smijela
ni pomilovati niti poljubiti jer se na taj način djete omekšava i prima se na mekanu žensku ćud. Kad je
imao 6 godina poljubila ga je, a on se otresao na nju. Juraj je bio talentiran. do deset godine je znao
njem, tal, lat, čitao i pisao je sa 5. Nakon svakog ispita otac bi priredio gozbu. Dolazli su ljudi visokog
položaja. Valpurga je iza vratiju slušala kako plješću. Lucija nije ni jela s njima za stolom. Kod dtola se nije
razgovaralo. Samo bi Stipančić ispitivao dječaka povijest, geografiju, matematiku i sve ostalo. Kad je ima o
9 gosina dao mu je mat zadatak za stolom. Riješio ga je točno. Stipančić m uje rekao da gdje bue mora
biti prvi jer on je Stipančić. Kad je Lucija imala 6 godina smjela je sjediti za stolom. Valpurga je rekla
Veronika da ta sirotica kao da i nije njihova kći, potpuno ju se zanemarujue. Cielo jutro je učila kako se
ponašati za stolom i dotjerivala se. Lucija je jedva čekala taj dan. Otac nije nije ni obratio pažnju na nju,
koliko god je Valpurga pokušavala skrenuti pažnju na nju. Sljedeći dan Lucija nije željala ići za stol, bilo joj
je ljepše s Veronikom u kuhinji. Došla je ipak i plakala, otac je pitao da šo to vodi k stolu. I okrenuo se
Juraju. Tri mjeseca nije trebala za sto. Kad je otac bio bolestan jeo je s Jurahem u sobi, a Lucia s majkom
za stolom i tad je priviknula biti za stolom. Došao je kraj gimnazije i priprema za završni ispit. Otac i sin
nisu dolazili na vrijeme na ručak, Valprga ih je čekala po 2 sata i slala Veroniku po njih, ali otac bi se
istresao na njih. Nisu znali rijšiti jedan zadatak koji je dao patar Bonaventuri (učitelj) i za ručkom ga je
Juraj riješio. Otac se odmah razveselio. Reao je Valpurgi da ako se njemu nešto dogodi neka proda sve da
školu sina. Položio završni ispit s odličnim. Studij prava u Beču. Otac mu je govorio d se čuva, da ne štedi,
ali ni da novac ne trošu ulodo, prijatelje treba birati, ne se družiti sa svima, došao je dan odlaska.
Valpurga je željela se oprostiti sa sinom. Povukla ga je u sobu i plakala, rekla mu da se čuva i da piše. dala
mu je i zlatan križić i poljubila ga, blagoslova je križić i neka ga ne skida. Kada mu stavlja križić oko vrata
dođe Stipančić i pota je šro radi. Nije mu smjela to staviti oko vrata. Otišli su.

VI. Nakon sinova odlaska bio je Stipančić esto sam u svojom sobi. Nije izlazio. Kad bi došlo pismo
Valpurga ga nije videla, Stipanlić je govorio kod ručka što je napisao. Govorio je da on rkovodi njegovom
naobrazbom, ali vidi da to sam on može sam. Juraj upoznao neke aristokrate i ušao u salone umjetnosti.
Tad je rekao Stipa Valpurgi da se odlično snalazi, da nije kao njezin bratić Domazetović koji je bio na
izložbi i vidio nekog psa. Jure j pisao o fakultetu, profesorima, izložbama. Otac je bio pnosan. Za Luciju
nije mario, bilo mu je teško dati novac za odjeću njoj, a poznavala je neke vršnjakinje iz bogatih obitelji.
Govorio je da ih sin pozdravlja i da vidi da se polako odvaja od doma. Kad je bila bolesna Lucija, došao ju
je posjetiti i pitao je na tal da li je bolje, a ona se zacrvenila jer nie znala tal. Tada je rekao da mora znati
tal i njem da im ne bude na sramotu. Učila je njem i tal, čitale povijesne i geo knjige, knjige o kućanstvu ,
a nije smijela čitati romane. Ali ona je čitala ipak. Juraj pod praznicima nije dolazio doma, otac se tome
protivio, što će on tu raditi, s kim će razgovarati. Valpurga je strahovala da joj se sinu što ne dogodi. Jutaj
bi trebao biti gotov ove godien ,ai učio je franc i eng pa bi želio ići u London i Pariz, ne mož mu to
uskratiti. u Lon ima Valpurga rodbinu Karla Evansa i jure se već dopisuje s njim. Valpurga moli da Lucija sa
prjateljivom Emom ide u veliki ženski zavod u Gradec. A otac veli da je to utrošak. Bit će kućanica, ne
može sad trošiti novac na nju kad je Juri potreban, već je prodao brod,ali to je dobro jer je bro bio star i
ništa koristi. Valpurga je bila tužna jer se na sina sve troši, to je bio posljednji brod, Lucija nema ništa od
toga. Taj joj je bio najdraži jer joj je Stip na dan vjenčanja nazvao ga Valpurga. Prije tri godine skoro su
ljudi poginuli, zadesela brod oluja i da nije došao Bukovčić i spasio ga, ljudi bi poginuli, Stip se obećao
odužiti. Lucija ima 16, Jure nema već 5 god. Prerasla je majku, bila je vitka, Lucija htjela na ples, Valpurga
joj pomagala, ali se Lucija bojala šo će reći otac. Nešto o politici i trgovini. Car je odredio da Senj može
poslati 2 izabranika u sabor, ali o vlastitu trošku. Svi sretni. Stipančić ih je ledao kako se veseli što će sad
grad procvjetati. Trebali su birati gradskog suca. i Stip je želio to mjesto. A trebao ga je dobiti Josip Ćolić.
Stipa se družio s Benetijem, on mu povjerio kga ne žele (Bukovčića - starac, nizak, obrijana lica). Došao
Bukovčić do Stip. Znao je da sigurno traži da mu dade glas za suca (da se oduži). Došao ga je moliti
upravo to. Govorio da stalno boravi u domovini i vjerno joj služi, da je pošten, dobrostojeći, brodovlasnik.
i drugi su uz njega. Stipančić je obećao. Valpurga i Lucija smišljale kako nagovoriti oca da Lucija ide na
ples. Lucija sjeti da bi mogli pisati Juri. Pisale su mu. bile su uvjere da otac neće moći odbiti sinovu
molbu. Otac kaže da su ga Zenkerovi tražili da Lucija dođe na ples. Pristao je. Lucija je bila presreta. Dan
prije plesa, otac se nije osječao dobro, rekao da nejdu na ples. Dobi oje pismo od Jure koje ga je
pogodilo. Neće polagati ispit jer će se uvesti mađarski i mora učiti i taj jezik. Išli na ples. Ostali do 3.
Valpurga i Stip su otišli u neku sobu gdje su bila ospoda, dobili su odlična mjetsa za sjedenje, ljudi govorili
da im je kćer veoma lijepa. O toj noći majka i kćer su razgovarale mjesec dana, bilo je odlično, Lucija se
zabavila,željela j biti voljena, upamtila je sve riječi koje su joj mušarci govorili. Od toga dana Stip se
nekako postarao, nije više bio isti, nije imao energije, nije dao glas Bukovčući, a on ipak nije bio sudac
nego Ćolić, bilo mu teško zbog pogažene riječi. Sve je više trošio na sina, potajice. Luciji su od tada rasla
krila, nije se više obazirala na oca, Stip je prigovarao ali Valpurgi, a ona je podržavala Luciju, čula je V da
se za uciju zanima bogati Friedman.

VII. Sin još nije položio ispite, stalno je govorio da hoće, ali uvijek je bio spriječen. Stalno je zamišljao
kako će se njegovu sinu svi klanjati, on će proslaviti ime Stipa kako je to i prije bilo, oženit će se bogatom
kćeri jedinicom i vratiti kući svu imovinu koja se na njega trošila. Bio ponosan što či mađarski, jer će biti
službeni, u hrv se tome nema tko oduprijeti. Vukasovič je zahtijecao da se Senj pripoji građanskoj
Hrvatskoj. Sip ga je podupirao. Valpurga je trpjela zbog Lucije. Ona se bila jako sretna, željla je uživati, sve
više muškaraca se okretalo za njom i bila je toga svjesna, svaki tjedan dobivala je neki petrarkin sonet, a
ispod probode srce i potpis M.T. Nije znala tko je to, a onda joj je postalo i svejedno. Otac je stalno nešto
smislio da joj ne dade novac, ona bi trebali s njim učiti, a ne ludovati. Ne želi čak i k ocu u sobu, nema o
čemu s njim razgovarati. otac govorio da Valp nije dobro odgojila kćer. U gradu počele pripreme za odabir
zastupnika za savor. Brzo je shvatio pkret što su ga u gradu vodili Gaj i Drašković. Vođa u Senju bio je
Vukasovič. Bodrio je narod, želio da se brobude. Smatrao je da je Senj grad u kojem bi mogle odjeknuti
ideje iz Zagreba. Senj je ranjen,ali živ. Nije znao tko bi mogao sabor, nitko nije bio previše sposoban,
jedino Ćolić je bio čovjke koji vrijedi za sve druge, ali nije znao da li će Ćolić htjeti u saaor. On je
umirovljeni major, gradski sudac, nije se previše miješao u javne poslove. Ali tko će biti drugi. Pomisli na
mladog Marka Dragančića, ali on nije razumio hrv, odgojen na vani, zainteresirao se za ideje ilirizma.
Vukasovič je zaključio da nema ljudi koji bi se borili za opstanak. Ćolća nije uspio nagovoriti. Odlučio
pisati Draškoviću da im preporuči svoga čovjeka koji će uz Vukasoviča biti u saboru. Bilo je pismo
spremno, ali tada se nešto dogodilo. Došla je odredba iz Zg da se izbori za patricij koji su provedi u
vrijeme francuza ponište jer nije nešto platili na vrijeme. Treba se provesti novi izbor. Tada se ljudi
pobunili protiv Vukasoviča, nisu željeli da ih on vodi. Tda dođe Vukasoviču u posjet Ante Stipančić, rođak,
nisu baš puno razgoavrali. Vukasovič pomisli da je došao da mu posudi novce i pripremio je odgovor da
nema (znao da ima novaca i da je puno trošio i sin je sve potrošio). Stipančić mu došao ponuditi pomoć.
Vukasović je iznenađen, iako govori da se ne čudi jer je to i očekivao (u sebi misli da je možda stupica).
Stip je žao što Bukovčiću nije dao svoj glas i sad daje glas da Bukovčić ima patricijsku čast. Vukasovič mu
predlaže da idu skupa u sabor. Stipan ne zna da li ga građani žele, ali V govori da je to njegova briga. Stipa
misli da će se od Požuna opet početi uzdizati njihovo ime, piše Juri da položi ispite i predstavit će ga
Mađarima. Vukasovič je na veliko Valpurgino zadovoljstvo posjećivao često Stipančića. Vukasovič govori
da ima predivnu kćer i pota koliko ima godina, otac nije znao, pita za Juru, govori da ove godine završava i
da mu je mnogo vremena oduzelo učenje mađarskog. Vukasovič se zamisli i sjeti se pjemse koju mu je
Štoss poslao (Hrvati žele zaboraviti svoj jezik i drugi narod postati). Ljudi čuli svaakve glasine o Vukasoviču
i ne vole ga, goovre da se klone popa jer će im cijeli grad upropastiti. Sve je to pokrenuo Benetti. Čak ga i
prate neki ljudi. Jednog i pozna. Uzme program koji je napisao s Ćolićem da ga poprave ili nadopune. U
spisu govori o tome da se treba obnoviti ugled Senja. Mole da Senj ima povlašten položaj, da se povrati
gradska blagajna te da se imenuju povjerenici, da grad ima pravo birati svoje poglavarstvo, patricije.
Potpisali su to. Doći će neki ljudi to pogledati da ne bi bilo da je zloupotrijebio njihovo povjerenje. Stip
treba sastaviti govor u kojem će govoriti o šteti koju grad trpi, slavi grada, vjernosti caru, stare povlastice.
Borit će s čovjekom koj ije potekao od njih (Benetti). Sve koristi protiv njih. Ima doušnike i sve zna. Ima
jedan dječak Martin Tintor koji Senjanima čita slavnu prošlost, govori o starim vremenima i to su mu
zabranili, on je i dalje čitao i onda su ga izbacili iz magistrata, u tom govoru neka kaže da je Tintor žrtva
bezdušne gospode). Rastali se.

VIII.sastanak kod Vukasovića. Kad su ga slušali pitali su se smijeli li se uopće to. Obrazlaže da moraju to
učiniti jer se bore za hrv narod. Govorio je hrvatskim, što je sve začudilo. Spomenuo i to što u sabor idu o
vlastitom trošku, te da ga mnogi smatraju buntovnikom. Govori da je hrv bila pod vlašću mnogih naroda,
da smo rajeni ali živi, blizu groba, treba se boriti, trebaju se probuditi. Nitko ga nije razumio. Došao jedan
čocjke, Grk Korais koji je rekao da je uz njega i da ga podupire iako nije sin ove zemlje (izgubio je svu
imovinu i jednu nogu u Grčkoj). Jedan e rekao da slušaju što će reć icar jer žele ostati u njegovoj milosti
(Blatazar). Svi su odobravali to što je on rekao i složili se da u sabor idu Vukasovič i Stipančić. Razgovor uz
jelo i piće. Vukasovič shvaća da oni zapravo ništa ne razumiju. Vrativši se kući Stipančić je bio uvjeren da
će Vukasoviča mađarski velikaši ismijati u saboru. A o n je sve radio za Juru. Velikom dijelu ljudi nije bilo
jasno što se uopće dešava. Martin Tintor j često u krčmi Luke Polonijinog (nazvan po ženi jer je ona nosila
hlače) govorio svoje priče o ratovima s Turcima, Mlečanima, Grobničkom polju, Klisu. Na kraju bi netko
rekao da su to bili stari Senjani, a gdje su sad. Bukovi čje često branio Vukasoviča i njegovi govori bili su
ispunjeni vatrom i nitko mu se nije mogao usprotivit. Tko veli da je V izdajica treba mu zakrenuti vratom.
Fabijan Martinčić - pijanica, uhodi za Benetti, znao pročitati ljude i probijao se kroz život. Njegova glava je
puna paučine i ne žele s njim razgovarati. Govori da je Vukasovič potkupljen ravno iz Pešte. Govori da su
se mađari digli na nas. Žele da govorimo mađarski. U Mađarskoj nema hrane, nema zlata. Jedan se tome
usprotivi, ali svi žele slušati Martinčića. Reče da Mađari nemaju mora, a mi imamo. I time je rekao da
sada vide za koga radi pop Vukasović. Vukasovii su na glasu kao neprijatelji ovoga grada. Pita tko je sve uz
Vukasoviča. Rekli da Stipančić. Veli da je to zato jer nema para i misli da će tako sina zaposliti u
Mađarskoj. Ako će ih oni voditi neće nikamo doći. Vukasoviča ne vole i zato što je javno priznao da žali
što su otjerali francuze. Jedni su za Vuksavoća, a drugi protiv. Stipančić je učio govor. Bio je potišten.
Jednom m je Vla rekla da ne brine toliko, a on joj reče da nije to zbog posla nego zato što ga Lucija ne želi
ni pogledati, a Jure nikako da položi ispite, a traži novac, sve nade polaže u taj sabor da mu osigura neko
mjesto. Vukasovič govori da im je Benetti preoteo puno ljudi. Čak i Dominika Jelovčića koji je govorio da
sve koji nisu uz njih treba objesiti. Benetti ih je sve dobio na lukav način. Jednom našli mali šumske građe
i Benetti rekao da će ga tužiti ako ne stane na njegovu stranu. Jedan misli da će mu Friedman uzeti kćer i
zato je trebao pomoć (Martinčić mu je rekao da mu Friedman želi kćer). Posramljeni su, svi koji su ih
napustili. Vukasoviča tješi da ako i ne uspiju možda će budući naraštaji nešto učiniti. Stipančić se složi ,ali
je u sebi mislio posve suprotno.

IX. Valpurga je trpjela zbog Lucije i Stipančića jer nisu razgovarali. Ante je shvaćao da je Luciji učinio
nepravdu. Govorio je Valpurgi da se na njoj ne pozna da je rođena i odgojena u patricijskoj obitelji. Ante
je za to krivio V jer ju nije dobro odgojila, a Kucija je govorila da je sam kriv, jer ona živi kao sluškinja, nije
odrasla u patricijskoj kući. Stip nije bio dobro, bio je u krevetu, zatražio da dođe Lucija, došla, pita je što
čita, ona kaže povijest Francuske revolucije, traži d mu pokaže, bile su to njemačke novele, jako se
rasrdio. Potjerao ju je van. Kasnije došla Valpurga do nje sva u suzama, otac je bio jako ljut. Uspjela ju je
nagovoriti da mu se ispriča, iako je to bilo protiv njezine volje. Ispričala se, ali otac je i dalje bio zloban.
Smatra da od nje jednoga dana mogu oekivati veliku sramotu, varat će ih, ona je žensko. Lucija skoči i
kaže da ga može biti sram kad tako govori o svojoj kćeri i nestane iz kuće. Ante se smijao i rekao Valpurgi
da sad i ona vidi što se od nje jednoga dana može očekivati. Ante veli Valpurgi da ode, ona mu ne može
pomoći oko razmišljanja što da napravi, pozvonit će ako će nešto trebati. Došla je do Lucije, ona je
plakala. Majka joj je govorila da se smiri. Sada ju je smatrala odraslom, činilo joj se da je otac Luciji nanio
veliku nepravdu. Valpurga joj govori da od Jure ne dobiva dobre vijesti i još je bolestan, moli ju da mu
oprosti, ali ona to ne može. Valpurga je također od stipan doživjela razne neugodne situacije i sve ih
preživjela, tako će i njezina kćer. Išla pogledati muža. Nije spavao, rekao da ne može jer misli. Privukao ju
je k sebi i milovao joj ruku. Razočaran je svojom djecom, smtra da im je sve pružio, ulagao je u
obrazovanje. Vlpurga kaže da je rekao malo previše a Lucija više nije dijete i sve je shvatila. Kod nje ima
njegove ćudi, govorio joj da mu to ne govori jer ga to vrijeđa. Trebali su se odseliti, ćim je došao tu znao
je da je taj grad premalen za njega i njegove mogućnosti. A sad je kasno. Jure se kod kuće nije mogao
naučiti nikakvoga zla, a sad je propao. Plakao je. Valpurga je pročitala pismo. Piše da pošto njegov otac
nije mogao slati novac bacio je knjige u kut i sad radi kao konobar, ako ga tješi sad je barem
najinteligentniji konobar u cijeloj Europi, može zaboraviti n sve snove o njemu. Vlpurgi je pao kamen sa
srca, mislila je da je umro ili je bolestan. Propao je i upropastio ih, sramota za obitelj. Zaspala je kod muža
u krevetu, stavio je ruku oko njezina vrata. Rekao joj da ima plan za Juru. Ona će napisati pismo da se
otac zbog njega razbolio, da nema novaca, da mu ona šalje svoju ušteđevinu, da se pročulo za sramotu i
nešto takvo, možda se opameti. Moli ga da oprosti Luciji, barem ne još 3 dana. Došli k Luciji rekla da joj je
oprostio, nije bila vesela, rekla što se događa s Jurom. Lucija veli da ako je njezinoj kćeri povoda morao
reći da će biti gora od konobarice , zašto je poludio ako mu je sin konobar. Valpurga ne shvaća kako mo že
biti takva. Lucija je rekla da ona nema ni brata ni oca. Kada je brat pitao za nju, druge braća miluju, još
ima samo majku i ako nju izgubi više je ništa ne vezuje za ovaj svijet. Valpurga govori da ju neće izgubiti.

X.Anti je bilo žao što je Valpurgi otkrio sramotu svoga sina. Ali barem će mu pomoći. Tješio se da je nešto
drugo posrijedi toga što mu je sin rekao. Nije znao gdje nabaviti novac. Odlučio se zadužiti kod lihvara
Marka. Ima novaca i posuđuje ga uz dobre kamate. Ante je došao k njemu kad je znao da ljudi jedu, nije
želio da itko zna da je tu i da je siromašan. Tada mu se učinilo da je vidio Martinčića i sjetio se ono o
uhođenju. Ali ušao je u kuću. Želio je ući u sobu, ali je čuo da Marko kuca unutra i pomislio da nije sam.
Ipak je ušao. Bila je to skromna sobica, blato, jede grah jer je to najzdravije. Ante kaže da treb apet
stotina na mjesec dana. Marko kaže da on nema novaca, ante želi otići ,ali tada kaže da ima od jedne
žene mirovinu i da možda mogao to dati, ali ne zna da li bi smio (zavlači). Ate kaže da neka brzo odluči,
bez rasprave. Dat će mu.Ali treba dva svjedoka, Valpurga će potpisati, ali ona mu je žena, a to je kao
jedno tako da ne može ona. Ne želi svjedoke i jamči mu svojom kućom. Ali nije to dovoljno. Nije mu jasno
zašto ne želi svjedoke. ANte ode, a Marko zaključi d nije bio čist posao kad nije mogao naći svjedoke. Kad
je izašao opet je vidio Martinčevića. Bilo ga stid i otišao je kući. Odnijet će govor Vukasoviću i moliti ga da
mu posudi posao. Došlo pismo od Benettija. Želi doći k njemu, trebaju razgovarati. Zamolio Valpurgu da
pripremi nešto za doček.
XI. Major Benetti je bio Tršćanin, 45 god, nizal, tužbe grada je prihvaćao s podsmijehom, rado se kartao,
neženja, imao je mnogo doušnika, najvažniji Martinčić (ako ga neće slušati objesit će ga), do Stipančića
nije puno držao, žao mu što je dao razglasiti rezervat gospićkog generala jer je sada samo probudio
Vukasovića kojemu su se pridružili Ćolić i Stipančić i oni mu predstavljaju prijetnju. Martinčević javio
Benettiju da je Stipančić bio kod Marka. Odlučio pozvati Marko. Bilo ga strah, misli da ga je Stip uvalio,
nije znao kuda da sakrije obveznice, ako će mu kuću pretraživati sigurno će ih naći, bile su u cipelama,
sakrio ih ispod kreveta, ali tu svi gledaju, odlučio ih sakriti u drvarnicu, ali što ako dođu miševi, zatim ih
odlučio staviti u lonac i prekriti pepelom, ali nema pepela, zatim odlučio da će ih imati sa sobom, ali
kaput mu je pretanak, pa je stavio zimski, došao do majora, rekao da je Stip došao posudi novce i vratio
se kući okupan u znoju, Martinčić ga pitao zašto ima zimki kaput, a ovaj kaže da mu je zima. Benetti
došao do Stipančića. Benetti govori da je Vukasović nemirna duha, udara glavom o zid, sam se nudi
građanima da ga pošalju u sabor, govori protiv Vukasoviča. Vukasovićevoj glavi se kriju sasvim neke druge
misli. Želi istrgnuti grad ispod vojničke oblasti, te ga dovesti u sastav civilne hrvatske koja je glasala protiv
mađarskog. Odbil su mađarski da bi zadržali mrtvi latinski. To je ludo. Vukasovič želi da se govori hrvatski
kojeg govore obični seljaci. to je sve ludo. Ali on ga razumije. Benetti je želio da sudac bude Stipančić, a
ne Ćolić, smatrao ga je jako inteligentnim i pouzdanim, svi su govorili da je dobar i sad će mu ponudi
mjesto gradskog suca, ali Stipančić odbija. Kad su izabrali Ćolića svi su bili protiv Stipančića, osim
Benettija (to on laže), čak i Vukasović. Stipančić je odbio sve što mu je nudio. Benetti odlazi i reče da je
bilo jako uodno razgovarati s njim, on je pametan. Kad je odlazio reče da baš štet što nije prihvatio
ponudu jer da je imao bi još jeda posao. Stigla je dozvola da se obnovi magistratska zgrada, mislio je da
će on to raditi. Stipančić je i to odbio. Sljdećeg dana razmišljao je o sinu, o govoru i razgovoru. Govoru u
saboru donio bi njegovu sinu veću dobit nego Benettijeva ponuda. Stipančić je vidio Luciju kako se
pozdravlja sa drugaricom i Friedmanom i rekao da joj brzo rastu krila. Žalio se što u govor mora umetnui
Štossove stihove jer je tako rekao Vukasovič. On odlučio da će pisati po svome. Poslao to Vukasoviču i
napisao dal mu može posuditi novce. Ba u to vrijeme dobio je Vukasovič poruku da Stipančić traži novce
bio je kod lihvara i rad s Benettijem. Provjerio je to kod Marka i odlučio mu ne poslati novce. Stipančić je
pobjesnio. Propali su mu planovi. Otišao Benettiju i rekao da se predomislio. zaključio je da je Vukasovič
buntovnik i lud i da ne može biti uz njega. Vukasovič mu je i poslao ispravljen govor, a on je to samo
poderao. Velpurda je poslala novce, a kasnije je Ante poslao pismo da se može i ubiti, mogao mu je
osigurati dobar glas u Požunu, ali sada ništa od toga.

XII. Stipančić razgledavao magistratsku zgradu koja je bila izgorjela. Zatim su bili kod Benettija,ali Stip se
nije osjećao dobro i morao je otići. Kad je došao kući dočekalo ga je Jurino pismo. Jura žali što je
ražalostio oca i ispričao se. Obećaje da će do kraja jeseni biti gotov te ako je njegova sestra bila oštećena
da će joj dvostruko vratiti. Valpurga je bila prestrena. Ante je odlučio iznenada posjetiti sina u Beču, al u
tome ga je sprječavala bolest. Lucija nije pkazivala sreću, i dalje je nastavila čitati. Ante piše sinu da je star
i bolestan i da se boji za sestru i majku njegovu. Ne želi da moraju prositi. Pala mu je suza na pismo.
Njegoov školovanje trajalo je predugo i zahtjevi su bili sve veći, ali pomogao mu je. Sad se uzda na
njegovo poštenje da će se vratiti do jeseni i da će se brinuti za majku i sestru. Priznaje da je zbog njega
zanemario majku i sestru. Kasno u noć čulo se zvonce iz Antine sobe. Valpurge ide u sobu i njemu je jako
zlo, poslala je Luciju k njemu, a sluškinje po doktora, rekao je Luciji da umire, bilo jo jje žao što mu je u
posljednje vrijeme zadavala muke. Plakala je na njegovoj ruci, polubio ju je, došli su doktori, ona je
molila, kaje se i moli da ga spasi. Nakon sedam dana javi liječnik da je dobro. One se nisu micale od
njegova kreveta. Kad bi vidio da Lucije nema odmah bi je zvao, ona mu je čitala Stari zavjet. Došao ga je
vidjeti Vukasovič ,ali je rekao da ga ne može primiti. Mučila ga je pomissao da mjesec dana ne smije iz
kreveta, a treba doći odluka o početku gradnje zgrade. Na svu sreću nije još dolazila. Održali su se izbori
za sabor. Bilo je i tučnjave. Izbori su bili u Domazetobičevoj kući. Tintor je podražo Vukasoviča i okupio je
ljudi koji nisu smjeli dopustiti da netko kaže nešto loše o njemu. Martinčić je ismijavao Tintora. Ti su
vjerovali da je Vukasovičev zadatak da grad proda Mađarima. Vukasovič kasni. Došla je vijest da ga je
Ćolić napustio. Martinčić je rekao da bi Tintoru Lucija mogla uskratiti ljubav. Tintor može sve podnijeti, ali
ne i kada nju spominju. Dolazi Vukasovič. Dolazi i Ćolić i neki se pitali što će on tu. Zar nije napustio
Vukasoviča? Vukasovič objašnjava program. Vukasovič i Ćolić će zastupati program. oni će se boriti za
njihova prava. Turci su nam nametnuli sve svoje. Prije su Slaveni bili jedana naros, a od onada žive svaki
za sebe. Cenković je prekinuo govor, nije želio da se dovrši. Počela je tučnjava. Vukasović molio svoje da
se raziđu. Martinčić javio Benettiju što se događa, a ovaj dao pripremi vojnike, smiju pucati na svjetinu.
Ali svjetina nije odustajala. Pucali su u stranu. Svjetina se opet nije željela razići. Vojnici su ih uspjeli
rastjerati. Za tjedan dan u sabor su izabrani Vukasović i Ćolić. Stipančić nije mogao spavati jer je vani bilo
slavlje. Stipančić se čudio što je on pobijedio. Zatim se u dvorištu čulo propast izdajici Stipančiću. Nisu
mogli spavati, bilo je preglasno. Valpurga je prvi put dobila onaj napadaj, mislila da će se ugušiti.
Stipančić pisao pritužbu zbog nereda, ali nije bilo odgovora. Beneti je dobio drugo radno mjesto, u
Gospiću, nije bilo toliko dobro, a na njegovo mjesto je doašo Winter. Ante je govorio Valpurgi kako je
dobra ta njihova kćer, tako pamtna, ona je velika sreća u njegovu životu. No on je tjelesno propadao.
Obolio je od upale pluća. Od sina dobio vijest da je s odličnim uspjehom položio ispit. Umro je na
Lucijinim rukama, Valpurga je bila otišla na misu da moli za njegovo zdravlje.

XIII. u siječnju se vratio Jure. Nakon očeve smrti tražio je mnoge novce da isplati dugove, a majka je sve
prepustila Vukasoviču, a on mu je rekao da nemaju ništa. Valpurga je jedva znala da za život trebaju
novci, kroz njezine ruke nisu prolazili. Otpustile su služavke, a poslužila ih je Getruda koja je umjesto
plaće nastanila u njihovoj kući s troje djece. Bile su na prvom katu i nisu odlazile na drugi. Došao je.
Dobio je neki posao u Zagrebu kod banske oblasti. Smirio je Valpurgu što se tiče oca i pitao tko je to (misli
na Luciju), a majka mu kaže da mu je to sestra, on je mislio da je neko družinće. Doveo je prijatelja sa
sobom (Alfred pl. Ručić). Poklonio se, bio je viši od jurja, suh, crn, crne oči. Sam je Jure zaboravio kakva je
bura kod njih. Pitali za večeru, spavat će na katu, ulovili ih nespremne, na večer, traže crno vino i da
zapale u peći. Alferd i Jure su dugo spvali, samo su ručali, i kasno se vraćali kući, ali Alfred je razgovarao s
V i L. Lucija i on su se zbližili, ona mu je čitala sonete koje je dobivala i prevađala mu ih na njem jer nije
razumio tal, on joj je dirao ruke i ljubio je. Njoj nije smetalo. Valpurga je govorila Luciji da je Algred dobar,
nježan, rado s njima razgovara za razliku od sina, iz bogate obitelji. Lucija kaže da joj je rekao da je Jure
dobar drug, darovit da ga čeka lijepa budućnost. alpurgu zanima što oni međusobno razgovaraju.
Valpurga kaže da je Alfred govorio o njoj, da je lijepa, Lucija je bila rumena. Kaže da joj je govorio da ima
dvije sestre, jedna udata, ugledni su, otac se bavi gospodarstvom, pripovijeda joj stravri za koje misli kada
bi ih ona prijepovijedala nitko j unebi slušao. Čitala je sonet koji je taj dan dobila. Nije znala tko joj to
šalje, onaj znak joj je govorio da taj netko čezne za njom. M.T. (Tintar je to bio), osjećao se ranjen od
Amorove strijele. Sada više nije razmišljala tko je to. LČitala je sonet i zamišljala Alfreda, rekao je da bi
želio biti pjesnik ne zbog slave nego zbog nje, Laura nije bila ljepša od nje. Ona je zamišljla da je Alfred
voli. Juraj je napisao neko pismo svom prijatelju Mukiju. Piše da nije od majke uspio dobiti ni novčića, 15
dana je prošlo uzalud, ali nagovit će ju da proda jednu kuću, ai dopust mu prije ističe i morat će slušati
predavanja magnificusa Majerhoffera. Govori da ne vjeruje da nema novaca, otac mu nije bio bogataš
kako se prikazivao, ali nije bio n isironah, a izdaci za kuću su bili mali. Ne razgovara s njom već 3 dana,
osim za ručkom kad mora zbog ALfreda ionda ga ona pita mnogo pitanja. Spominje Fedicu, njemu nije tu
tako lijepo, ljudi mu se ne sviđaju, vino mu je prejako, govori o slabosti prema ženama. Našao si je Lauru,
a ta njegova Laura je Lucija. Njoj šalju sonete i ako se sazna da ALfred iona to skupa čitaju jao onome tko
ih šalje. Pita Mukija da li može zamisliti Fedicu kako satima sjedi i sluša ženska naklapanja. Njegova
bešćutna mati vjruje da se Fedica zaljubio. A to će završiti tako da će Fedica zaluditi glavu Luciji i ona će
se ostaviti krunice. Sluša majku kako lijepo gvori o Alfredu, a on si misli ćemu da ih razočara i otkrije
kakav je zapravo (imao mnogo djevojaka). Potpisao se sa tvoj Gyorgy. Piše mu opet pismo. Vani je loše
vrijeme, dosadno mu je. Oni dva čitaju Petrarku. Sjetio se oca. Sada je on šetao po kući kao njegov otac.
Zaključio je da se njegov otac nikad nije iskreno nasmijao, sjetio se kda su učili, sjetio se da ga nije puštao
k majci da ga ne zarmazi i poljubi, bio je strog i to mu je ostalo vjerojatno iz vojske, ali on je ispao
suprotan očevim očekivanjima. Bilo bi mu draž da može voljeti majku i sestru. Prisjerio se kako su on o
otac bili glave obitelji, a majka i sestra stvari. Sami su išli u šetnju, kad bi imali goste one nisu bile kod
stola, kad su jeli oni su prvi stavljali jelo, jeli su bolje stvari od njih, kad je otišao o njima nije ništa čuo,
osim da ga pozdravljaju, Lucija mu jednom pisala da piše ocu da je pusti na ples, pogledom na Lucijino
boležjivo, a lijepo lice nine osjećao sućiti (boluje od sušice). Govori o očevim spisima. Htio je privati na
površini, a stalno je tonuo. Htio je vani biti ono to je bio u kući ,ali mu nije išlo jer tražio uporište na
raznim mjestima, a nije iamo vlastitog. Nije bio ni političar. Bio je Austijanac, Francuz, Talijan, Mađar, a
nije bio ništa. Otac i majka su mu bili krčmari. Smatrao se plemićem. Znao je od svega nešto, a zapravo
ništa. Išao je ravno, bio je nesiguran, bio je nezadovoljan, život mu je bio razočaranje jer se svijet nije
kretao kako je on htio. Majku je uzeo iz ljubavi. Sprijateljio se s winterom, veseljak. Sljedeće pismo. Sutra
će dobiti novce. Majak je došla do njega i govorila mu da se oni vole, a sin joj je govorio diplomatski, a
ona je govorila da ga ruzumije, a on sam nije razumio. Želi da oni dva porazgovaraju, a on ne zna što bi
oni razgovarali. Pitao je majku za novce, a ona nema, govorio je da mu malo treba da uspije, ali ona nije
imala, uzeo je pištolj i rekao da ako mu neda da e se ubiti, već sljedeće jutro mu je dala nvce, prodala je
kuću, ali nije mu jasno kako je uspjela tako brzo prodati kuću. Bio je lijep dan i Winter je organizirao
streljački dan. Bio je tamo neki Mađar, Horvat koji se jako razveselio što netko zna mađarski, pa je mogao
pričati na materinjem. Govorio je o velikoj mađarskoj i srećom pa ga nitk osim njih nije razumio. imali
većeru kod toga Horvata, sve je bilo jako sređeno. Došlo do neke svađe. Karta se. Fedica je pobrao neke
novce od Horvata.

XIV. Za 15 dana otputovali su Alfred i Jure, Lucija je plakala. Morale su s preseliti u neku manju kuću jer su
tu prodali Tlaijanu Pietru i njegov ženi i dijeci. Ta kućica je bila skromna, mala, tu su proživjele svoje
posljednje dane. Lucija je staln plakala i obje su molile. U Juru nisu polagale nikakve nade, vidjele su
kakav je. Ali Valpurga se uzdala u Alfreda i brinula kako će opremiti kćer kad dođe do udaje, ali Lucija je
stalno plakala i venula jer joj nije pisao. Lucija je sve više obolijevala, imala je podočnjake, nije jela, žalila
se na boli, soneti su stizali, ali već su ju ljutili i ona ih je potrgala. Došlo je jedno pismo. Da poštar nije
rekao da je iz Zagreba, Lucija bi ga bila poderala. Kasnije je Lucij opet bila potištena, majka je na krevetu
vidjela krv. Lucij je plakala. Valpurga je saznala da je pošiljka bila od Alfreda i da su u njoj bile ljekarije
koje joj je poslao. Valpurga je bila uvjerena da ta sramota ne može ostati na Luciji, željela je pozvati
Lafreda da odmah oženi Luciju. Uzdala se u Juru. Vidjela je u mislila kako je zaskočio Alfreda i rekao mu
da neka vrati njegovoj sestri čat ili će ga zadaviti. Ali ne bi se usudila odati Juri ovu tajnu. Z amjesec dana
mogla je L ustati iz kreveta, bil je slaba, blijeda. Moila je majku da ne plače pred njom jer ju to više boli
od prave boli. Valpurga je pisala pismo Alfredu, ali nije bilo odgovora. Tda je pisala sinu da se treba
savjetovati s njim. Stigao je odogovor da je pismo otvoreno, poštambiljano, ali pošiljatelj je nepoznat.
Kasnije je saznala da je sin promjenio ime. Pisla je pismo Horvatu koji joj je to i potvrdio, sada je bio u
Mađarskoj. Lucija je bila sve lošije, vrućice, promjene raspoloženja. Valpurga nije znala što joj je i mislila
je pozvat liječnika, ali tada bi on sve doznao, sjetila je razloga, može reći djevojački stid i pozove ga.
Liječnik je rekao da treba jesti, mit i zrak. A Valpurga je zaključila da liječnici ne znaju ništa. Došla je vijest
da mora platiti neki dug Stipančićev. Platila je, ona je jela samo kruh i kavu, a Lucij ije pripremala nešto
bolje. Lucija je pisala Alfredu, govorila da se muči, molila ga da je spasi, 15 dana će čekati, a tada će
skončati. Valpurga je vidjela pismo, na sreću. Svaki dan je pratila Luciju, bilo j uje strah. Valpurga se molila
da Alfrd dođe, nema drugog lijeka za Lucijinu bolest. Lucija je bivala sve sretnija, govorila je o smrti, a
Valpurga joj je poželjela reć da je pročitala pismo i da ne čini to. Jedan dan je došla jedna gospođa. Rekla
je da ima sina, imao je teško djetinjstvo, sanjala ga je mrtvog, sjtla se Valpurga da joj je Getruda rekla za
Tintora koji Luciji piše svaki tjedan pjesme. Jedan dan došao je on majci i rekao da ne želi biti svećenik,
majku je presjeklo. Zaljubio se u Luciju. Došal je moliti da se ona zamjeri njegovu sinu i da ga to pusti.
Valpurga će ići do sina. Getruda je ostala s Lucijom. Valpurga je nešto naumila, ali nij mislila da će uspjeti.
Valpurga zamolila njgovu majku da izađe, ona rekla da će izaći jer zna da će mu govoriti za njegovo dobro
i nikad nije kasno da se opameti. Kad je čuo da sve više bolesna, ekao da će joj pomoći. Došla je na ideju
da joj on napiše pismo u ime Alfreda, tako bi ju mogao spasiti. Pristao. kad se vratila rekla je Luciji da joj
je Markorekao da ima pismo za nju iz Zagreba. Lucija se razveselila, misli da je ALfred.

XV. Dopisisvanje je trajalo nekoliko mjeseci. Tintor je pisao pod drugim imenom ,ali je pisao o sebi. Prvi
puta je ljubio. U sjemeništu je molio, ispovijedo svoju kušnju, zazivao Božju pomoć, ali sve je bilo uzalud.
Mislio je samo na nnju, samo o njoj, majci rekao da neće biti pop. Nije htio misliti da njezina ljubav ide
drugome, plakao je i bio sretan. Mati se molila za nezino zdravlje, ali ida ne otkrije tu varku. ČAk ni
Getruda nije znala za ta pisma. Lucija je počela sumnjati, gledala je pisma i rekla da sumnja, u njemu ne
vidi čovjeka kojemu bi mogla biti žena, on nju tako n gleda, ali V ju je i dalje uvjeravala da se ne greba
zamarati. Prije joj je napisao da ju neće zaboraviti, a ova pisma sliče jedno drugom kao jaje jajetu. Misli
da ju vara i čeka njezinu smrt, neka joj napiše kad će doći po nju, pa će čekati. Govori majci da bi ju ona
trebala povestik njemu i staviti mu pištolj na glavu da gleda što joj je učinio. Idu odmah sutra, li V kaže da
je preslaba za put. Lucija kaže da je i njemu i njoj izgovor njezina bolest. Vikala je Lucija na majku, a zatim
joj rekla da joj ne treba oprostti, nije ona vrijedna majčina oprosta. Sljedećeg dana Lucija je proučavala
žigove, ni na jednom nije bio jasan, nije se dalo razabrati što piše. Pročitala je dva slova, ta slova našla je
na pismima koja su poslana iz Senja. Lucija je pitala majku otkuda dolaze ta pisma, vara ju. Lucija pitala i
Getrudu kamo nosi njezina pisma. Rekla je na poštu jer joj je tako rela V. Pitala Marka zašto se na pošti ne
vidi žig i zašto piše gg, a u riječim Agram toga nigdje nema. A marko je rekao da je Zagreb velik i da
ponekad uzmu neki drugi žig. Lucija je uspoređivala Petrarkine sonete i ova pisma. Tada je V odlučila reći
istinu. Ali ipak nije rekla. Tintoru je rekla da napiše da mu je otac odobrio vjenčanje i da će za 3 mjeseca
doći po nju. Tintoru je rekla da joj piše o pripremama, a Lucija je pitala zašto nema zaručničkog prtena, a
V reče da možda to kod njih nije običaj. Kad je došao i taj 3. mjesec, Alfred je napisao da mora odgoditi
vjenčanje jer mu je umrla tetka, Lucija je rekla da mu nije stalo do nje, Lucija željela ići k njemu. Ljeti j
eponekad V otvorila prozor. V je u svibnju hodala na misu, a tad je s njom bila Getruda koja je pazila nas
vaki njezin korak. Jednog dana gledala je kroz prozor i vidjela momka koji joj se naklonio. Getruda joj je
rekla da je to Martin Tintor i da joj je on slao pjesmice. Lucija se sjetila inicijala (M.T.). Lucija je rekla
Getrudi da ne kaže majci da je vidjela Tintora,, ne želi da ona zna tko joj je slao pjesmice. Lucija je
uspoređivala sonete i pisma. Odlučila pisati Alfredu. Ima jedan momak koji joj se sviđa i pota da li je ona
s njegovo strane slobodna i da li može odlučiti o svojoj sudbini. Pismo nije dala majc, ni Getrudi. Jednog
dana vijela je vani da prodaju jagode i poslala Getrudu po jagode, a maloj djevojčici je dala pismo da ga
odnese na poštu. Došao je Marko i rekao Luciji da se sada vidi da piše Agram. V problijedi. Došlo je pismo
od pravog Alfreda u kojem piše da što se nejga tiče može se udati, on je već godinu dana u braku. Luciji
nije bilo dobro. Valpurga joj je sve morala reći, a Lucija je pitala da li jo je Tintor stvarno tako radosno
pisao pisma. Getruda je znala da je s Lucijom gotovo, ali V je govorila da je bolje. Zbog Getrude svi su
znali da neće dugo, ona je to zaključila jer se Lucija odlučila umiti i preodijenuti. Lucij je željela vidjeti
Tintora. On je dolazio, a ene su vikale da umire. Tintor joj je privio ruku na usne. Lucija je umrla, svi su
rekli da je ljepša nego kad je bila živa, kao da se smije. Tintr se ponovo javio u sjemenište, želi da ga
prime, više nema zapreke koja bi ga sprečavala da do kraja života bude sluga Božji.

XVI. Valpurga je živjela još 2 godine. Svi koji su bili bogati, tada više nisu bili, bili su potisnuti, a sada su
gospodarili većinom stranci. Naravno bivše gospođe su i u tim dnima nosile svoje haljine, a ne zna se od
čega su živjele. V je pisala sinu, ali nije bilo odgovora. Više ju je boljela neimaštna nego što je izgubila
sina. Z a nju je živio do odlaska u Beču, tada se pojavio kao stranac. V j išla prositi na Veliki petak,
zamotala se u bijelu plahtu, kad su svi ostali ona je ostala, kansije je netko primjetio da je umrla. Njezinu
malu kućicu, kućicu Domazetovića kupio je Gašpar koji je i dalje šivao obuću i fućkao ali n više tal opere,
nego pjesmu još hrvatska ni propala.