Uvod U Vakufsko Pravo

Husein Kavazović
UVOD U VAKUFSKO PRAVO
Prve strane Uvod u vakufsko pravo A5 FINAL.indd 1 16/07/2021 12:20

Husein Kavazović
UVOD U VAKUFSKO PRAVO
2021 © Husein Kavazović i Rijaset Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Sva izdavačka i autorska prava zadržana! Nijedan dio
ove knjige ne može biti iznova objavljen, u bilo kojem obliku i na bilo koji način, uključujući fotokopiranje, bez prethodnog pisme-
nog odobrenja izdavača, osim u svrhe kritičkih članaka i stručnih prikaza u kojima je dozvoljeno navoditi kraće odlomke. Također
nije dozvoljeno pohranjivanje u elektronske baze podataka i objavljivanje djela na internetu od strane trećih lica bez odobrenja.
Izdavač
EL-KALEM – izdavački centar Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini
Gazi Husrev-begova 56a, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovina
Tel.: 033/532-255 • Fax: 441-800
E-mail: info@elkalem.ba • www.elkalem.ba
Za izdavača
Mesud Smajić
Urednica
Aida Mujezin-Čolo
Recenzent
Doc. dr. Senad Ćeman
Lektura i korektura:
Amina Uzunalić
Sevret Mehmedćehajić
Tehničko uređenje
Aida Mujezin-Čolo
Dizajn korice
Tarik Jesenković
Štampa
Dobra knjiga, Sarajevo
Za štampariju
Izedin Šikalo
CIP - Katalogizacija u publikaciji

Nacionalna i univerzitetska biblioteka
Bosne i Hercegovine, Sarajevo
28-742-463
061.27:28-74
KAVAZOVIĆ, Husein
Uvod u vakufsko pravo / Husein Kavazović. - Sarajevo : El-Kalem, 2021. - 86 str. ; 21 cm
Bibliografija: str. 85-86 ; bibliografske i druge bilješke uz tekst.
ISBN 978-9958-23-559-7
COBISS.BH-ID 44802822

Husein Kavazović
UVOD
U VAKUFSKO
PRAVO
Sarajevo, 2021.

SADRŽAJ
Uvod........................................................................................................9
Prvo poglavlje
O PRAVNOJ OSNOVI VAKUFA....................................................... 15
Način uspostave vakufa.....................................................................17
Uvjeti punovažnosti vakufa ........................................................... 21
a) Vakif ili dobrotvor...................................................................22
b) Predmet vakufa.......................................................................25
c) Svrha u koju će se predmet vakufa koristiti.....................27
d) Forma ugovora o vakufu.......................................................28
Pravne posljedice ugovora o vakufu............................................ 29
O upotrebi i iskorištavanju vakufske imovine............................ 31
a) O upotrebi vakufske imovine............................................... 31
b) O načinu iskorištavanja vakufske imovine......................33
O uvjetima koje vakifi mogu postavljati .....................................34
a) Uvjetovanje povećanja i umanjenja
korisnicima vakufa od strane vakifa.......................................35
b) Uvjetovanje uvođenja korisnika u pravo
i izvođenja iz prava u vakufu od strane vakifa.................... 36
c) Uvjetovanje davanja prava i zabrane
korisnicima vakufa od strane vakifa...................................... 36
d) Uvjetovanje zamjene jednog vakufskog dobra
drugim od strane vakifa.............................................................37
Kavazovi _Uvod u vakufsko pravo.indd 5 15.7.2021 19:51:57

6 UVOD U VAKUFSKO PRAVO
e) Uvjetovanje promjene uvjeta i načina

korištenja vakufa od strane vakifa...........................................37
O prihvatanju prihoda vakufa
i njihovom odbijanju od strane korisnika vakufa.....................38
Drugo poglavlje
O UPRAVLJANJU VAKUFSKOM IMOVINOM............................. 41
O upravi vakufa................................................................................. 42
O upravniku vakufa, muteveliji......................................................43
a) O davanju ovlaštenja za zastupanje mutevelije
pred trećim licima u stvarima vakufa.................................... 45
b) O naknadi mutevelije za obavljanje
poslova u vakufu.......................................................................... 46
O raspolaganjima u vakufu koja su
muteveliji dozvoljena i onim koja nisu........................................47
a) O dozvoljenim raspolaganjima mutevelije......................47
b) O zabranjenim raspolaganjima mutevelije.................... 49
c) O gradnji zgrada i podizanju zasada
od strane vakifa i mutevelije na vakufskom zemljištu...... 50
O tome kada je dozvoljeno postupiti
suprotno uvjetima koje je postavio vakif.................................... 51
O polaganju računa od strane mutevelije
za upravljanje prihodima od vakufa.............................................53
O garanciji za nadoknadu vakufske imovine
od strane mutevelije u slučaju njene propasti.......................... 54
O opozivu mutevelije........................................................................57
Treće poglavlje
O EKONOMSKOM ISKORIŠTAVANJU,
ZAKUPU VAKUFSKOG DOBRA.................................................... 59
O zakupu vakufskog dobra............................................................. 60
a) Ko može zaključiti ugovor o zakupu
vakufske imovine........................................................................ 60

Sadržaj 7
b) Period zakupa vakufskog dobra.......................................... 61

c) O visini zakupnine..................................................................62
d) O isteku ugovora o zakupu.................................................. 64
O koncesiji na vakufskom dobru (al-ḥikr)................................. 66
O održavanju vakufskih poslovnih prostora i stanova.............67
O stjecanju prava korisnika na prihod od vakufa .................... 69
O uzurpaciji vakufskog dobra.........................................................70
O vakufima čija namjena nije poznata ili nije jasna................73
O prometovanju vakufskom imovinom.......................................74
Četvrto poglavlje
O ŠERIJATSKIM PROCESNIM PITANJIMA
KOJA SE ODNOSE NA VAKUF........................................................77
Priznanje na sudu u korist vakufske imovine............................77
O podnošenju i prihvatanju tužbe
u vezi predmeta vakufa....................................................................79
O svjedočenju u predmetu vakufa............................................... 80
O zastari tužbe u vakufskom pravu............................................... 81
Zaključak..............................................................................................83
Literatura..............................................................................................85

UVOD
Vakufsko pravo predstavlja zasebnu granu šerijatskog prava,

koja se unutar ovog pravnog sistema počela razvijati veoma
rano. U okviru hanefijske pravne škole ono se pojavljuje kao
zasebna grana već u trećoj generaciji pravnika ove škole. Ra-
dove posvećene ovom pravu, kao samostalnoj grani šerijat-
skog prava, pisali su učenici imama Abū Yūsufa i Zufara. Među
prvima koji je objavio svoj rad na ovu temu bio je Hilāl bin
Yaḥyā bin Salamah ar-Ra’y al-Baṣrī, poznat kao Hilāl ar-Ra’y
(u. 245. god. po H.). On je napisao poznato djelo Kitāb Aḥkām
al-Waqf. Djelo sadrži mišljenja osnivača mezheba koja se od-
nose na vakufsko pravo, a preuzimao ih je od svojih učitelja.
Pisano je u formi dijaloga učenika i učitelja u kojem učenik
postavlja pitanja, a učitelj odgovara i pojašnjava pravne propi-
se vezane za vakufsko pravo. Djelo je pisano dijaloškim stilom,
sistematično je i lahko razumljivo. Autor ga počinje izjavom
koju veže za osnivača mezheba: “Rekao je Abū Ḥanīfah, Allah
mu se smilovao – ako izjavi čovjek, ovo moje zemljište je va-
kuf pa naznači njegovo mjesto i granice a ne doda u izjavi ni-
šta više od toga, dužan ga je uvakufiti u korist siromaha, ili ga
prodati i podijeliti dobiveni iznos siromasima kada neće biti
vakuf, to je naš stav.” Rekao sam (Upitao sam)…1
1 Vidi: Hilāl bin Yaḥyā bin Salamah al-Baṣrī, Kitāb Aḥkām al-Waqf (Ḥaydarābād:
Dā’irah al-Ma‘ārif al-‘Uṯmāniyyah, 1355. AH), str. 2.

Odmah nakon njega pojavilo se i djelo Abū Bakra bin

‘Amra aš-Šaybānīja, poznatog kao Al-Ḫaṣāf (u. 261. god. po
H.). On ga je nazvao Kitāb Aḥkām al-Awqāf. Počinje ga pre-
dajama koje sežu do Poslanika, a.s., ashaba i tabiina, a koje
se odnose na vakuf. I ono je pisano u formi pitanja i odgovo-
ra. Autor ga započinje na sličan način kao i Hilāl bin Yaḥyā
bin Salamah al-Baṣrī, ali ne spominje osnivača mezheba Abū
Ḥanīfu. Vjerovatno zbog vremenske blizine u kojoj su se ova
dva djela pojavila, pa samim time i utjecaja koji je jedan autor
ostvario na drugoga, pisana su u istoj formi dijaloga. Potonje
je bilo veoma cijenjeno među hanefijskim pravnicima i često
citirano.2
Od kasnijih autora klasičnog perioda posebno je cijenje-
no djelo Burhānuddīna Ibrāhīma bin Mūsāa bin Abū Bakra
ibn aš-Šayḫa ‘Alīja aṭ-Ṭarābulusīja (u. 922. god. po H./1517). On
ga je naslovio: Kitāb al-Is‘āf fī Aḥkām al-Awqāf. Za razliku od
prethodna dva, pisano je tematski. U njemu autor izlaže stavo-
ve hanefijskih pravnika, vezane za pojedina vakufska pitanja.
On to čini na sistematičan način. Djelo je veoma pregledno,
pisano pravničkim stilom klasičnog perioda, sistematično je i
lahko razumljivo.3
Kada se pojavila pravna literatura u formi sažetaka (al-
muḫtaṣarāt) propisi vakufskog prava su izlagani u konciznoj
formi, što je vidljivo kod Abū al-Ḥasana al-Qudūrīja (u. 428.
god. po H.)4 i drugih. Također, ono je bilo zastupljeno i u lite-
raturi pravnih komentara (aš-šurūḥ), glosa (al-ḥāšiyāt) i zbirki
2 Vidi: Abū Bakr bin ‘Amr Aš-Šaybānī, Kitāb Aḥkām al-Awqāf (Al-Qāhirah:
Maktabah aṯ-Ṯaqāfah ad-Dīniyyah, 1904).
3 Vidi: Burhānuddīn Ibrāhīm bin Mūsā bin Abū Bakr bin aš-Šayḫ ‘Alī aṭ-
Ṭarābulusī (Al-Qāhirah: Maṭba‘ah Hindiyyah, 1902), II izdanje.
4 Vidi: Abū al-Ḥasan al-Qudūrī, Muḫtaṣar al-Qudūrī (Bayrūt: Dār al-Kutub al-
‘Ilmiyyah, 1997).

Uvod 11
fetvi (mağmū‘ah al-fatāwā), o čemu svjedoči obimna literatu-

ra hanefijskog mezheba.5
Krajem XIX stoljeća pojavljuje se i nova forma pravne
literature u obliku kodifikacije (at-taqnīn) vakufskog prava.
Hanefijski pravnik Muḥammad Qadrī-paša (u. 1886) izvršio je
kodifikaciju vakufskog prava na temeljima hanefijske pravne
doktrine pod naslovom: Qānūn al-‘Adl wa al-Inṣāf li al-Qaḍā’i
‘alā Muškilāti al-Awqāf. Djelo je pisano u obliku savremenih
zakona u kojima su pravne norme sadržane u paragrafima.
Podijeljeno je u knjige, poglavlja i odjeljke, što mu daje veliku
preglednost, a pravnicima i čitaocima lahkoću u pronalaženju
pravnih odredbi za kojima tragaju.
Tokom XX stoljeća mnoge muslimanske zemlje donijet će
savremene vakufske zakonike, poput Egipatskog zakonika iz
1946. godine. Također, muslimanski pravnici će nastaviti pisa-
ti svoja teorijska djela na ovu temu tokom XX stoljeća. Neka
od njih su posebno cijenjena, poput djela Muḥammada Za-
yda al-Ibyānīja, Mabāḥiṯ al-Waqf; Muḥammada Abū Zahrah,
Muḥāḍarāt fī al-Waqf; Muṣṭafā Aḥmada az-Zarqāa, Aḥkām al-
Awqāf; ‘Abdulwahhāba Ḫallāfa Aḥkām al-Waqf i druga.
U Bosni i Hercegovini vakufsko pravo se nastavilo primje-
njivati i nakon pada Osmanlijskog hilafeta. Austro-Ugarska
monarhija priznala je pravo Islamskoj zajednici na upravlja-
nje vakufima, te je Štatut za autonomnu upravu islamskih
vjerskih i vakufsko-mearifskih poslova u Bosni i Hercegovini
iz 1909. godine predvidio fomiranje Centralne vakufsko-me-
arifske zaklade, Vakufsko-mearifskog saborskog odbora i Va-
kufsko-mearifskog sabora. Isto je prihvatila i Kraljevina Srba
5 Vidi djela: Ibn Nuğaym, Šarḥ al-Baḥr ar-Rā’iq; Muḥammad Amīn ibn ‘Ābidīn,
Ḥāšiyah Radd al-Muḥtār; Muḥammad Amīn ibn ‘Ābidīn, Al-‘Uqūd ad-Du-
riyyah fī Tanqīḥ al-Fatāwā al-Ḥāmidiyyah ili Aš-Šayḫ Niẓām, Al-Fatāwā
al-Hindiyyah i dr.

Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevina Jugoslavija, Ugovorom o

miru između Austrije i Države Srba, Hrvata i Slovenaca zaklju-
čenim 10.9.1919. u Sen Žermenu.6
Priznato pravo Islamskoj (vjerskoj) zajednici na samostal-
no upravljanje vakufima potaknulo je i naše šerijatske pravni-
ke da na ovu temu napišu svoje radove. Hafiz Mahmud Tra-
ljić u svom radu “Osvrt na dosadašnju literaturu o vakufima”
(Anali GHB, 1983) navodi veliki broj bosanskohercegovačkih i
autora s prostora bivše Jugoslavije, koji su objavili svoje radove
u različitim glasilima Islamske zajednice, poput Glasnika IVZ-
a, ali i Gajreta, Hikjmeta, pa i SANU-a. Među ovim radovima
svakako su s pravnog aspekta najznačajniji oni M. A. Ćerimo-
vića, A. L. Čokića i M. Begovića.
Mehmed-Ali Ćerimović je u svom radu “O vakufu: Rađe-
no po djelima islamskih naučnika” (Glasnik IVZ, III/1935, br.
1-6) ovu temu obradio s vjerskog i šerijatskopravnog aspekta.
On je pretresao skoro sva važna pitanja vezana za vakufsko
pravo, osim pitanja porodičnih vakufa koje je obradio kasnije
u Gajretu iz 1939. godine, str. 71-81. Također, on je svojim kom-
parativnim radom u Glasniku IVZ-a iz 1941. godine, uporedio
propise evladijet (porodičnog) vakufa s odredbama fideikomi-
sa u rimskom pravu.7
6 Ugovor o miru između Austrije i Države Srba, Hrvata i Slovenaca iz Sen Žer-
mena (1919) obavezivao je članom 51. Državu Srba, Hrvata i Slovenaca da
prihvati sve propise koje velike sile budu smatrale za potrebnim radi zaštite
manjina. Te obaveze su bile precizirane u posebnom aktu, koji je pridodat
spomenutom članu. Pored opće garancije vjerskih sloboda, ovaj ugovor sa-
drži poseban član (čl. 10) posvećen muslimanima. Ovim članom posebno se
obavezala da će dati i posebne olakšice postojećim vakufima i zadužbinama,
ali i novim koje se budu osnivale. Vidi: Fikret Karčić, “Međunarodnopravno
regulisanje vakufskih pitanaj u jugoslovenskim zemljama“, Anali GHB, Sara-
jevo, 1983, Vol. 6, str. 150, www.anali-ghb.com, pregledana 17.5.2021.
7 Vidi: Mahmud Traljić, “Osvrt na dosadašnju literaturu o vakufima“, Anali
GHB, Sarajevo, 1983, Vol. 6, str. 172.

Uvod 13
Ahmed Lutfi Čokić objavio je rad o vakufskom pravu pod

naslovom: “O vakufu i upravi sa njim”. Objavio ga je u Hikjme-
tu I/1929-1930, br. 1-6. Prema ocjeni hafiza Mahmuda Tralji-
ća, rad nije sistematičan, a fokus mu je na ulozi mutevelije u
upravljanja vakufom (at-tawliyat).8
Mehmed Begović napisao je svoj rad Vakufi u Jugoslaviji.
Objavila ga je Srpska akademija nauka i umjetnosti, u ediciji
Posebna izdanja, Knjiga CCCLXI, Odjeljenje društvenih nau-
ka, Knjiga 44, 1963. godine. Rad je veoma sistematičan i pre-
gledan. Pored izlaganja materije koja se tiče šerijatskopravnog
aspekta vakufa, autor ga je obogatio i drugim društvenim as-
pektima, koje vakuf sadrži. Hafiz Mahmud Traljić smatra da je
ovo najpotpuniji rad o vakufu objavljen kod nas.
Među novijim radovima treba istaknuti rad dr. Senada
Ćemana, pod naslovom Vakufi i fondacije, u izdanju El-Kale-
ma 2011. godine. Rad ima komparativni pristup i vrijedan je
po tome što je autor pristupio poređenju šerijatskih propisa
o vakufskom pravu s propisima države Bosne i Hercegovine,
kojima se regulira rad fondacija.9
Ovdje predstavljamo samo one radove koji na temeljitiji
način obrađuju šerijatskopravne propise o vakufskom pravu.
Za podrobnije informacije o objavljenim radovima o vakufu
preporučujemo rad hafiza Mahmuda Traljića “Osvrt na dosa-
dašnju literaturu o vakufima” iz 1983. godine, objavljen u Ana-
lima Gazi Husrev-begove biblioteke.
Uvod u vakufsko pravo namijenio sam kao kratko teorijsko
izlaganje koje treba poslužiti kao uvod u kodifikaciju vakuf-
skog prava pod naslovom: Qānūn al-‘Adl wa al-Inṣāf li al-Qaḍā’i
‘alā Muškilāti al-Awqāf autora Muḥammada Qadrī-paše. Ovo
8 Isto.
9 Senad Ćeman, Vakufi i fondacije (Sarajevo: El-Kalem, 2011).

djelo je njegov posljednji kodifikatorski rad, koji je napisao za

svog života, uz kodifikaciju šerijatskog porodičnog prava pod
naslovom: Al-Aḥkām aš-Šar‘iyyah fī al-Aḥwāl aš-Šaḫṣiyyah
i kodifikaciju šerijatskog imovinskog prava pod naslovom:
Murshid al-Ḥayrān. Ovim radom je kompletiran kodifikator-
ski opus ovog hanefijskog pravnika na bosanskom jeziku.
Molim Dragog Boga da autora Muḥammada Qadrī-pašu
obilato nagradi za njegov predan rad i doprinos šerijatsko-
pravnoj nauci. Njegov rad je obogatio i naše bosanskohercego-
vačko pravno naslijeđe.
Dr. Husein Kavazović

Sarajevo, 19.5.2021. godine

Prvo poglavlje
O PRAVNOJ OSNOVI VAKUFA
Pitanje osnove zavještavanja imovine (legat) u korist trajnog

dobra, za potrebe zajednice, pojavilo se veoma rano u prav-
noj doktrini šerijatskog prava. Neka teoretska pitanja koja se
vežu za ovo pitanje odnose se na rani period muslimanske
zajednice i dosežu do samog perioda vjerovjesničke misije
Muḥammada, a.s., i prve generacije muslimana. Rane običaj-
nopravne zbirke, poput Al-Muwaṭṭa’, u kojima su sakupljeni
tradicija i običaji rane muslimanske zajednice, bilježe usme-
ne predaje koje govore o pojmu aṣ-ṣadaqah ili aṣ-ṣadaqah
al-ğāriyah.1
Prva pravila trajnog zavještavanja imovine u korist
zajednice, po svemu sudeći, postavio je još vjerovjesnik
Muḥammad, a.s., u Medini. Običajnopravne zbirke bilježe
predaju od h. Omera, r.a., da je njegovu namjeru da zavješta
svoju imovinu Vjerovjesnik komentirao riječima: “Ako želiš
uvakufi njenu osnovu (imovinu) i učini je sadakom.” Svoju
namjeru h. Omer je realizirao na način da je zavještao da se
njena osnova ne može prodati, pokloniti, niti naslijediti. On je
to učinio za potrebe siromaha, oslobađanja robova, putnika
1 Mālik bin Anas, Al-Muwaṭṭa’ (Bayrūt: Al-Maktabah aṯ-Ṯaqāfyyah, 1988), Vol.

II, str. 995.
15

namjernika, slabih i iznemoglih, za pristojnu naknadu nad-

zorniku nad vakufom i za siromašne prijatelje.2
Klasični hanefijski pravnici su pojam vakufa (legat) defi-
nirali kao: Zavještanje imovine od strane osobe, i njeno izuzima-
nje iz vlasništva te osobe, tako da prihodi od predmeta izuzete
imovine pripadnu siromasima, u cijelosti ili u korist neke dobro-
tvorne ustanove.3
Šerijatskopravna doktrina poznaje dvije vrste zavještanja
imovine: za potrebe društvene zajednice (ḫayrī), općekorisni
vakufi, i za lične i porodične potrebe u početku, a potom za
društvene potrebe na kraju (ahlī), porodični vakufi.
Pravnici su iz osnovnih principa o vakufu, koje je posta-
vila rana zajednica muslimana, izveli pravne norme kojima
su regulirali to pitanje. Kao i kod većine drugih područja še-
rijatskog prava, i u području humanitarnog prava do izražaja
je došao idžtihad pravnika, njihov trud koji su uložili u razu-
mijevanju intencije tekstova, tradicije i običaja u suočenju sa
stvarnošću koju je zajednica muslimana živjela u određenom
vremenskom periodu. U odredbama vakufskog prava nailazi-
mo na čitav niz pitanja vezanih za imovinu, ugovore, radno-
pravni status zaposlenika u vakufu i pitanja procesnog prava.
Također, odredbama vakufskog prava (porodični vakuf) mogli
su se putem pravnih doskočica mijenjati i propisi o sukcesiji,
bez obzira na pol nasljednika, s namjerom da se oni izjednače
u pripadajućim dijelovima vakufskog dobra.
Bez poznavanja klasičnog vakufskog prava nije moguće
razumjeti ni savremene teme koje se nameću u vezi s vakufom
2 Muḥammad Abū Zahrah, Muḥāḍarāt fī al-Waqf (Al-Qāhirah: Dār al-Fikr al-
‘Arabī, 2005), str. 11. Vidi također: Mehmed Begović, Vakufi u Jugoslaviji (Beo-
grad: Izdavačka ustanova naučno delo, 1963), str. 12.
3 Muḥammad Zayd al-Ibyānī, Kitāb Mabāḥiṯ al-Waqf (Al-Qāhirah: Maktabah
‘Alī Sukz Aḥmad, 1912), II izdanje, str. 1-2.

O pravnoj osnovi vakufa 17
i fondacijom. Svakako, potrebno je znati da je klasično vakuf-

sko pravo uglavnom bilo odraz imovinskih odnosa u vrijeme
svog nastanka i da se razvijalo u okviru kasnijeg društvenog
uređenja. Držeći se osnovnih principa na kojima je ustanov-
ljeno vakufsko pravo, a uvažavajući razvoj ekonomskih od-
nosa i postignuća savremene komparativne pravne tradicije,
moguće je doći do novih pravnih rješenja u oblasti vakufskog
prava. Mnoge muslimanske zemlje donijele su nove zakonike
u oblasti vakufskog prava, te je na taj način moguće pratiti ra-
zvoj ovog pravnog područja.
NAČIN USPOSTAVE VAKUFA

Prema propisima šerijatskog prava, raspolaganje imovinom,
ukoliko se vrši putem obligacionog ugovora, sadrži dva os-
novna elementa: ponudu (īğāb) promjene vlasništva nad
imovinom od jedne ugovorne strane i njeno prihvatanje
(qabūl) od druge ugovorne strane, uz nadoknadu. Izuzetak
od ovog pravila jesu darovni ugovori, koji ne zahtijevaju na-
doknadu za prijenos vlasništva s jednog na drugo lice, jer se
radi o odricanju od naknade (isqāṭ). Ukoliko se radi o ugovoru
kod kojeg se lice odriče nadoknade, dovoljna je samo izjava
u značenju ponude za promjenu vlasništva nad imovinom u
korist nekog lica. Tako, ako dođe do izjave volje o promjeni
vlasništva nad predmetom imovine od strane lica koje ima
sposobnost raspolaganja imovinom i koje ispunjava sve tra-
žene uvjete za sklapanje darovnih ugovora (‘aqd at-tabarru‘),
a i sam predmet je pogodan za promet i prijenos vlasništva,
pravni posao, zaključenje ugovora o darivanju (tabarru‘) jed-
nostranom izjavom volje, bit će okončan i pravno valjan.4 To
4 Muḥammad Zayd al-Ibyānī, Kitāb Mabāḥiṯ al-Waqf, II izdanje, str. 2. Tako,

ukoliko bi osoba izjavila da je određeni predmet (zemljište ili zgradu)
→

se prije svega odnosi na vakuf i oslobađanje od ropstva, dok

je kod poklona i sadake potrebno prihvatanje predmeta od
druge ugovorne strane.
Pravne posljedice ugovora o darivanju, u konkretnom slu-
čaju ugovora o vakufu, ogledaju se u tome da, ukoliko se ispu-
ne uvjeti i uspostavi se vakuf slobodnom izjavom volje vakifa
o promjeni vlasništva nad predmetom imovine u korist neke
od strana, to za posljedicu ima prestanak vlasništva vakifa nad
predmetom imovine koji je bio u njegovom vlasništvu do tada.
U ovom slučaju, predmet prelazi u vlasništvo pravnog lica,
tako da ga ne može posjedovati u vlasništvu niti jedno fizičko
lice, pa ni ona osoba koja stječe pravo na korist od vakufa. U
isto vrijeme, ni vakif više ne polaže pravo na vlasništvo nad
uvakufljenom imovinom, niti može zahtijevati njen povrat.
Također, neko treće lice, pored vakifa i korisnika vakufa, ne
može ostvariti pravo vlasništva nad predmetom vakufa, koji
se ne može prodati, založiti, pokloniti ili naslijediti. Međutim,
predmet vakufa se može izdati pod zakup po tržišnoj cijeni ili
većoj od nje. Također, vakufsko dobro se može zamijeniti za
drugu imovinu (putem prodaje ili zamjene) koja će postati va-
kufom ukoliko to zahtijevaju posebne okolnosti i u posebnim
prilikama.5
S obzirom na to da se kod sklapanja ugovora o vakufu radi
o jednostranom obaveznom ugovoru (osim ako se radi o va-
kufu prema tačno određenom fizičkom licu, gdje je potrebno
izjašnjenje o ponudi), koji ne zahtijeva prihvatanje ponude
od strane onoga kome se dobro daruje, nameće se pitanje
uvakufila u korist osoba u stanju socijalne potrebe ili neke od ustanova, a

ispunjava sve potrebne uvjete za darivanje, neće biti potrebno izjašnjavanje
druge strane i imovina će se smatrati vakufom. Vidi kod: Muḥammad Zayd
al-Ibyānī, Kitāb Mabāḥiṯ al-Waqf, str. 2.
5 Isto, str. 3.

trajnosti vakufa, odnosno da li vakif može opozvati svoju volju

o darivanju predmeta vakufa. U šerijatskom pravu, opoziv vo-
lje kod obaveznih ugovora ovisi o prirodi ugovora kojim se vrši
prijenos vlasništva nad imovinom ili prava uživanja plodova
od predmeta imovine.
Ovdje treba ukazati na to da neka raspolaganja imovinom
ne zahtijevaju prijenos vlasništva nad predmetom obaveznog
odnosa, odnosno obaveznog ugovora. To znači da ovakav oba-
vezni odnos nije neopoziv i da je njegova izvršnost uvjetna,
odnosno da jedna od ugovornih strana može odustati od oba-
veze bez ikakvih posljedica. Takvo odustajanje može biti i prije
predaje predmeta ugovora drugoj ugovornoj strani ili čak po-
slije predaje predmeta, poput ugovora o posudbi ili ostavi (ču-
vanju predmeta). S druge strane, postoje obavezni ugovori koji
nisu izvršni, odnosno mogu biti opozivi bez ikakvih posljedi-
ca, ukoliko opoziv jedne ugovorne strane uslijedi prije predaje
predmeta ugovora drugoj strani, poput ugovora o zalogu. Tre-
ću vrstu ugovora čine ona raspolaganja koja su izvršna samim
sklapanjem ugovora, tj. ponudom i prihvatanjem ponude od
ugovornih strana, tako da datu volju nije moguće opozvati bez
posljedica, svejedno da li predmet obaveznog ugovora prešao
u posjed druge stane ili ne, poput kupoprodaje i zakupa.
Kada neki ugovor o raspolaganju imovinom nije izvršan,
to znači da jedna ugovorna strana ima pravo njegova raskida
i bez saglasnosti druge ugovorne strane u svim ili određenim
prilikama, kao što je slučaj s ugovorom o posudbi i ostavi ili
pak o zalogu. S druge strane, kada je ugovor izvršan, to znači
da ga nije moguće raskinuti jednostrano, bez saglasnosti obiju
ugovornih strana, a da to prođe bez posljedica po njih, kao što
je slučaj s ugovorom o kupoprodaji i zakupu.
O pitanju izvršnosti ugovora o vakufu, odnosno njegove
opozivosti ili neopozivosti od strane vakifa, postoje različita

viđenja među hanefijskim pravnicima. Ona ishode iz razli-

čitog gledanja na ugovor o vakufu, odnosno njegovoj upore-
divosti s drugim obligacionim ugovorima u teoriji obligacio-
nog (ugovornog) prava. Abū Ḥanīfah je smatrao da je ugovor
o vakufu vrsta dvostranog ugovora, čiji predmet je korist od
predmeta vakufa, a ne vlasništvo nad predmetom, pa je po
tome ugovor o vakufu sličan ugovoru o posudbi ili ostavi, koji
su opozivi od strane lica koja posudbu ili ostavu daje u svako
doba, te ih je moguće jednostrano raskinuti bez posljedica.
Dakle, Abū Ḥanīfah je ugovor o vakufu izjednačio s ugovorom
o posudbi ili ostavi, smatrajući da oni proizvode iste pravne
posljedice po ugovorne strane na predmetu ugovora.6 U našim
prilikama vakuf ne bi bilo moguće opozvati ukoliko je nakon
zaključenog ugovora to registrirano u vlasničkim knjigama,
gruntovnici ili katastru.
Imam Muḥammad aš-Šaybānī je smatrao da je vakuf iz-
vršan ukoliko se njegov predmet preda muteveliji, smatrajući
da je ugovor o vakufu po svojoj prirodi sličan ugovoru o po-
klonu, koji osoba može opozvati sve dok se predmet vakufa ili
poklona ne preda drugoj ugovornoj strani. Vidljivo je da je i kod
Abū Ḥanīfah i kod Muḥammada vakuf u značenju ugovora o
6 Abū Ḥanīfah je ipak napravio neke izuzetke po pitanju ugovora o vakufu te

je njegovu izvršnost i neopozivost priznao u slučaju sudske presude u ko-
rist vakufa ili kod ustanovljenja vakufa putem oporuke. Međutim, u slučaju
oporuke njegova izvršnost je moguća tek nakon smrti oporučitelja, pa se ne
bi baš moglo govoriti o njegovoj izvršnosti s obzirom na to da je oporuku
moguće opozvati za života. Također, egipatski pravnik Muḥammad Abū Za-
hrah je smatrao da vakuf može biti uspostavljen na jedan od tri načina: is-
ključivo kao trajno dobro, kao što je vakuf u korist džamije; privremeno, kao
što je porodični vakuf; i trajno i privremeno, kao što je vakuf u dobrotvorne
svrhe. Čini mi se da je ovakvo gledanje prihvatljivo i da bi ga trebalo unijeti
u našu praksu, pogotovo što je to i jedno od kasnijih mišljenja imama Abū
Yūsufa, prema predaji koja se prenosi od njega. Vidi: Muḥammad Abū Za-
hrah, Muḥāḍarāt fī al-Waqf, str. 69-73.

darivanju, te je neophodno da njegov predmet bude prihvaćen

od druge ugovorne strane, a imam Muḥammad je smatrao da
nije moguće da lice uvakufi imovinu za svoje potrebe tokom
svog života. Prema mišljenju Abū Yūsufa, vakuf je izvršan sa-
mom izjavom volje od strane vakifa da želi određeni predmet
uvakufiti. Kod ugovora o vakufu, radi se o jednostranom odri-
canju od vlasništva (isqāṭ) u korist neke strane. On je ugovor o
vakufu uporedio s ugovorom o oslobađanju robova. Prema nje-
govom mišljenju, to je takva vrsta ugovora kod kojeg bilo kakva
izjava volje o odricanju od vlasništva postaje obavezujuća i ne-
opoziva. Hanefijski pravnici iz perioda taqlīda opredijelili su se
za stav Abū Yūsufa, po kojem su se i izdavale fetve u mezhebu.7
UVJETI PUNOVAŽNOSTI VAKUFA

Šerijatski pravnici općenito, a hanefijski posebno, pitanje uvje-
ta za punovažnost vakufa smatrali su posebno važnim i značaj-
nim pitanjem u teoriji vakufskog prava. Ova tema je važna i u
teoriji obligacionog prava, jer se za nju veže pravo raspolaganja
imovinom. Za punovažnost i ispravnost vakufa, prema hanefij-
skim pravnicima, potrebno je da se ispune sljedeći uvjeti:
• da dobrotvor (vakif) bude lice koje je sposobno raspola-
gati svojom imovinom;
• da predmet vakufa bude u njegovom vlasništvu i da je
dozvoljen za promet;
7 Muḥammad Zayd al-Ibyānī, Kitāb Mabāḥiṯ al-Waqf, str. 5; Muṣṭafā az-Zarqā,

Aḥkām al-Awqāf (‘Ammān: Dār ‘Ammār, 1997), str. 29-30. Ovu, inače nešto
dužu raspravu, hanefijskih pravnika sažeo je Mehmed Begović riječima: “Na-
učnici (hanefijskog mezheba) se također razilaze i po pitanju načina osniva-
nja vakufa: jedni stoje na stanovištu da je dovoljna izjava dobrotvora (Abū
Yūsuf), drugi traže izjavu i predaju imovine (Muḥammad aš-Šaybānī), a treći
smatraju da je potrebno učiniti izjavu pred kadijom i potvrditi je odlukom.”
Vidi: Mehmed Begović, Vakufi u Jugoslaviji, str. 14.

• da se predmetu vakufa odredi svrha u koju će se koristiti;

• da ugovor o vakufu zadovoljava propisanu formu.8
a) Vakif ili dobrotvor

Šerijatsko pravo općenito kod raspolaganja imovinom (ugo-
vor) zahtijeva ispunjenje jednog kumulativnog uvjeta, a to je
sposobnost raspolaganja vlastitom imovinom od strane nekog
lica ili ugovorne strane. Vakif mora biti svojevlastan, tojest
sposoban da vrši pravne radnje (zaključuje pravno-obligaci-
one poslove) koji dovode do prijenosa vlasništva nad imovi-
nom s jednog na drugo lice, putem punovažnih ugovora. Da
bi lice to bilo, ono mora biti sposobno da razumski rasuđuje i
upravlja svojom imovinom u vlastitom interesu. Iz tih razloga
šerijatski pravnici smatraju da se ova sposobnost raspolaganja
zasniva na ispunjavanju pet pojedinačnih uvjeta kod vakifa: o
slobodi izbora lica, razumnom rasuđivanju lica, fizičkom pu-
noljetstvu lica, nepostojanju ograničenja nad licem zbog rasi-
pništva i nepostojanju ograničenja nad licem zbog dugova.9
Lice čija je sloboda raspolaganja ograničena na bilo koji
način ne može raspolagati svojom imovinom na svojevlastan
način, osim kada mu se to dozvoli od strane lica koje vrši
nadzor nad njegovim raspolaganjem. Razumsko rasuđivanje
je uvjet kod svih raspolaganja imovinom darovnog karaktera
(darovni ugovori), jer su oni štetni po osobu i ne idu u njenu
korist. Maloljetnikovo raspolaganje imovinom nije valjano,
svejedno da li on dorastao za to ili ne, svejedno da li za to imao
dopuštenje ili ne, a ni staratelju nije dozvoljeno da raspolaže
njegovom imovinom u dobrotvorne svrhe, iz razloga štetnosti
8 Vidi kod: Muḥammad Zayd al-Ibyānī, Kitāb Mabāḥiṯ al-Waqf, str. 7; Mehmed
Begović, Vakufi u Jugoslaviji, str. 20; Muṣṭafā Zarqā, Aḥkām al-Awqāf, str. 44.
Begović, Vakufi u Jugoslaviji, str. 20.

takvih ugovora po imovinu maloljetnika. Maloljetništvo tra-

je dok maloljetnik ne dostigne umnu zrelost, kada postaje
sposoban da upravlja svojom imovinom u vlastitom interesu
(rušd). Prema hanefijskim pravnicima, ova zrelost se postiže
u periodu 15-25 godina, nakon čega se osobi prepušta njena
imovina na raspolaganje. U tom periodu procjenu sposobno-
sti može dati šerijatski sudija ukoliko lice zahtijeva pravo ras-
polaganja svojom imovinom.
Rasipnici i prezadužena lica ne mogu slobodno raspola-
gati svojom imovinom sve dok postoje razlozi zbog kojih su
stavljeni pod nadzor, starateljstvo. Njihova poslovna sposob-
nost je ograničena ili zbog lošeg upravljanja imovinom, preko-
mjernog trošenja, kako bi se zaštitila od propadanja, ili zbog
stečaja i prezaduženosti, kako bi se pokušali zaštititi interesi
povjerilaca dugova. Ipak, ova dva posljednja ograničenja nisu
apsolutne naravi. Rasipniku se može dozvoliti ograničeno
uvakufljenje imovine u visini 1/3, a prezaduženom10, ukoliko
njegovi dugovi ne obuhvataju svu njegovu imovinu, uz dozvo-
lu sudije.11 Sposobnost vakifa se ustanovljava od strane sudije,
pa ako bi osoba i uvakufila predmet, a nije sposobna da to uči-
ni iz nekog od navedenih razloga njene nesposobnosti, sudija
će vakuf poništiti, djelimično ili u potpunosti.12
10 Abū Hanīfah nije smatrao opravdanim ograničavati pravo raspolaganja nad

imovinom punoljetnog lica. Vidi kod: Muḥammad Abū Zahrah, Muḥāḍarāt
fī al-Waqf, str. 124; Burhānuddīn Ibrāhīm ibn aš-Šayḫ ‘Alī aṭ-Ṭarāblusī, Kitāb
al-Is‘āf fī Aḥkām al-Awqāf (Miṣr/Al-Qāhirah: Maṭba‘ah Hindiyyah, 1902), II
izdanje, str. 10.
11 Vidi kod: Mehmed Begović, Vakufi u Jugoslaviji, str. 20-22; Muḥammad Zayd
al-Ibyānī, Kitāb Mabāḥiṯ al-Waqf, str. 7-9. Vidi o tome širu raspravu kod:
Muḥammad Abū Zahrah, Muḥāḍarāt fī al-Waqf, str. 118-127.

Pored ovih stanja, postoji još jedno ograničenje koje su

šerijatski pravnici uvjetovali, a radi se o vakufu bolesne osobe.
Ovo ograničenje uvedeno je u svrhu zaštite nasljednih dije-
lova zakonitih nasljednika. Pod bolesnom osobom podrazu-
mijeva se lice kod kojeg je bolest takva da ga drži prikovanog
za postelju u periodu do godinu dana prije nastupanja smrti,
tako da ga sprečava da se bavi svojim uobičajenim poslovima.
Ako bi se to dogodilo, takvom licu se ograničava pravo raspo-
laganja imovinom do 1/3 i stavlja ga se u status oporučitelja.
Teško bolesno lice će moći dati u vakuf više od jedne treći-
ne samo ako se oko toga slože njegovi nasljednici. Kod po-
znavanja stanja bolesnika i izvršnosti njegova vakufa važno
je poznavati njegovo stanje prije bolesti: da li je bio zadužen
ili nije, da li je budući korisnik vakufa nasljednik ili nije, da
li masa koja se ostavlja u vakuf prelazi jednu trećinu ili je u
okviru jedne trećine ili manje od toga, te da li dug vakifa obu-
hvata svu njegovu imovinu ili samo dio. Svako od ovih stanja
ima posebnu odredbu i propis kojim se razrješava. Ako dug
obuhvata svu imovinu bolesnika, bez obzira na to koliki je
iznos vakufa i da li je korisnik vakufa nasljednik ili ne, vakuf
će zavisiti od povjerilaca duga. Ako bolesni vakif ne bude za-
dužen, a vakuf bude do jedne trećine u korist nekog stran-
ca, on će biti izvršan bez zadrške. A ako bude vakuf u korist
nekog od nasljednika, porodični vakuf, to će ovisiti od volje
ostalih nasljednika.13
13 Vidi o tome više kod: Muḥammad Zayd al-Ibyānī, Kitāb Mabāḥiṯ al-Waqf, str.
16-20; Mehmed Begović, Vakufi u Jugoslaviji, str. 21.

b) Predmet vakufa
Hanefijski pravnici su zauzeli stav da predmet vakufa može
biti samo ona imovina koja je u šerijatskom pravu dozvoljena
za promet, koja je određena i poznata, te koja je u vlasništvu
lica koje njome samovlasno raspolaže putem zaključenja ugo-
vora o vakufu. Sama, pak, imovina za promet može biti po-
kretna ili nepokretna, potrošna ili nepotrošna. Nepokretna,
kao i pokretna imovina koja je prati i pripada joj, apsolutno
je pogodna za zaključenje ugovora o vakufu. O dozvoljeno-
sti uvakufljenja pokretne imovine odlučuje se prema običaju
mjesta, po hanefijskom mezhebu.14
Predmetom vakufa mogu biti samo one stvari koje su
dozvoljene u prometu među muslimanima. Tako, Šerijatom
zabranjene stvari za upotrebu, poput alkohola i proizvoda od
svinje ili uginule životinje, ne mogu biti predmetom vakufa.
Također, ni imovina koja nije stečena na legalan način (uzur-
pirana, ukradena, stečena na prevaru, putem kocke ili na bilo
koji drugi nelegalan način) ne može biti predmetom vakufa.15
Predmet vakufa mora biti određena, poznata imovina
u vrijeme zaključenja ugovora o vakufu. Ukoliko bi bila ne-
poznata količina imovine koja se daje u vakuf, on ne bi bio
valjan.16
Također, imovina mora biti u potpunom vlasništvu lica
koje je daje u vakuf u vrijeme sklapanja ugovora. Ne mogu se
uvakufiti tuđe stvari ili predmet zaloga. Predmeti koji su u vla-
sništvu više lica mogu postati predmetom vakufa samo ukoliko
15 Isto.
16 Vidi kod: Muḥammad Zayd al-Ibyānī, Kitāb Mabāḥiṯ al-Waqf, str. 13-14;
Mehmed Begović, Vakufi u Jugoslaviji, str. 22; Burhānuddīn Ibrāhīm ibn aš-
Šayḫ ‘Alī aṭ-Ṭarāblusī, Kitāb al-Is‘āf fī Aḥkām al-Awqāf, str. 27.

se oko toga slože svi njihovi vlasnici. Kod nepokretne imovine

zahtijeva se idealna dioba na predmetu, kako bi se utvrdio dio
koji pripada vakifu, koji ga želi učiniti predmetom vakufa. Uko-
liko bi lice zaključilo ugovor o vakufu nad predmetom koji u tre-
nutku sklapanja ugovora nije bio u njegovom vlasništvu, pa to
naknadno postao, vakuf neće biti valjan.17
U nepokretnu imovinu spadaju zemljišta i zgrade poput:
oranica, livada, šuma, voćnjaka, građevinskog zemljišta i slič-
no, a pod zgrade spadaju: kuće i stanovi za stanovanje, poslov-
ni prostori, dućani, magacini, radionice, fabrike i sl. Nepokret-
nu imovinu prate i dijelovi koji su neodvojivi od nje, a mogu
biti i pokretne stvari poput: alata, stoke, mašina i sl.
Hanefijski pravnici su pod određenim uvjetima dozvolili
da i pokretna imovina može biti predmetom vakufa, kao što
su: novac, knjige, oruđe i oružje, namještaj i sl. Ako su pokret-
ne stvari uvakufljene kao poseban predmet vakufa, obično bi
se muteveliji davao nalog da, primjerice, ako se radi o većoj
sumi novca kupi nekretninu koja bi se izdavala pod zakup a
dobiveni prihod od zakupa dijelio korisnicima vakufa. No,
dozvoljeno je pokretnu stvar prodati i za dobiveni iznos ku-
piti neku nekretninu. Uglavnom, kod uvakufljenja pokretnih
stvari hanefijski pravnici su postupanje s ovom vrstom vakufa
prepuštali lokalnim običajima da reguliraju način iskorištava-
nja predmeta. Ako bi se radilo o novcu, on se mogao dati i na
zajam za obrt kod trgovaca ili proizvođača (muḍārabah) uz
ugovoren iznos dobiti koji bi se dijelio korisnicima vakufa i
slično.18
Mehmed Begović, Vakufi u Jugoslaviji, str. 23-25.
18 Vidi kod: Burhānuddīn Ibrāhīm ibn aš-Šayḫ ‘Alī aṭ-Ṭarāblusī, Kitāb al-Is‘āf fī
Aḥkām al-Awqāf, str. 19-20; Mehmed Begović, Vakufi u Jugoslaviji, str. 22-23;
Muḥammad Zayd al-Ibyānī, Kitāb Mabāḥiṯ al-Waqf, str. 20-21.

c) Svrha u koju će se predmet vakufa koristiti

Svrha vakufa leži u namjeri vakifa da čini dobro u korist za-
jednice. U temelju vakufa nalazi se vjerski motiv kojim se želi
postići Božija blizina (qurbah) i Njegovo zadovoljstvo (riḍā).
Dobročinstvo se može usmjeravati u različite svrhe da koristi
ljudima. Na razne strane se dobročinstvo može upućivati. One
se mogu razvrstati na vjerske, edukativne, socijalne, humani-
tarne i privredne.
Osnivanje vakufa u vjerske svrhe veže se za džamije,
mesdžide i tekije. Njihova svrha jeste da se osigura održava-
nje ovih objekata i osiguranje službe u njima, poput imameta,
hatabeta i mujezinluka, kao i finansiranje drugih službi neop-
hodnih za njihovo održavanje. Osnivanje vakufa u edukativne
svrhe veže se za osnivanje mekteba, medresa i hanikaha, bi-
blioteka, kasnije fakulteta i instituta i drugih naučnih centa-
ra. Svrha vakufa jeste da se osigura normalno funkcioniranje
tih obrazovnih ustanova, plaće nastavnom osoblju, kupovina
knjiga i drugog što je potrebno. Vakufi koji se ustanovljavaju
za socijalne i humanitarne svrhe jesu vodovodi, hamami, siro-
tišta, bolnice, domovi za stare i iznemogle, narodne kuhinje,
imareti i sl. Njihov cilj jeste pomaganje ugroženim kategorija-
ma društva, poput siromaha, bolesnih, studenata, jetima i sl.
Vakufi mogu biti osnivani i u privredne svrhe, kako bi se po-
većalo zapošljavanje, proizvodnja i trgovina, poput zanatskih
radnji, proizvodnih pogona, trgovačkih centara, hotela i sl.
Prema šerijatskom pravu, dozvoljen je vakuf od strane musli-
mana u korist siromašnih muslimana i nemuslimana (jevreja
i kršćana) i obratno.19
19 Vidi o tome opširno kod: Mehmed Begović, Vakufi u Jugoslaviji, str. 25-44;
Muḥammad Abū Zahrah, Muḥāḍarāt fī al-Waqf, str. 81-85; Burhānuddīn
Ibrāhīm ibn aš-Šayḫ ‘Alī aṭ-Ṭarāblusī, Kitāb al-Is‘āf fī Aḥkām al-Awqāf, str.
72-73.

d) Forma ugovora o vakufu

Ugovor o vakufu je ugovor kojim se prenosi vlasništvo s fizič-
kog na pravno lice, odnosno ustanovu, pa je neophodno po-
znavati šta ovakva vrsta ugovora u svojoj formi podrazumije-
va, a šta ne. Prema hanefijskoj pravnoj školi, ugovor o vakufu s
formalne strane mora sadržavati sljedeće:
Prvo, mora izraziti odlučnu volju za uvakufljenjem od
strane vakifa u samom ugovoru, a ne da volja bude data u vidu
obećanja da će se to dogoditi. Formulacija ugovora o vakufu
ne smije sadržavati uvjetovanje prava na izbor od strane va-
kifa, kao što je to slučaj s kupoprodajom. Izuzetak od ovoga
jeste ukoliko bi to uvjetovao na nekretnini u korist džamije,
vakuf će biti valjan, a uvjet poništen. U drugim prilikama nije
dozvoljen, prema mišljenju Muḥammada aš-Šaybānīja, što je
odabrano mišljenje u hanefijskom mezhebu.20
Drugo, ugovor mora biti zaključen u izvršnoj formi. On se
ne može temeljiti na nepostojećem uvjetu, niti se odnositi na
neko buduće vrijeme. Razlog je taj što ugovor o vakufu u sebi
sadrži značenje obaveznog prijenosa vlasništva. Ugovori kod
kojih se vrši prijenos vlasništva s jednog lica na drugo ne trpe
nikakva uvjetovanja ili odgađanja.
Treće, da ugovorom o vakufu sami čin uvakufljavanja ne
bude odgođen nakon smrti vakifa. Ako bi se to desilo, radilo bi
se o oporuci, a ne o vakufu. Oporuka je takva vrsta obligacio-
nog ugovora koji trpi odustajanje od oporuke sve dok je daro-
vatelj predmeta oporuke živ, dok vakuf ne trpi opoziv nakon
što je donijeta odluka o zaključenju ugovora.
Četvrto, izjava volje vakifa o ustanovljenju vakufa po ugo-
voru ne smije biti vremenski ograničena. Vakuf ne može biti
privremenog karaktera, osim po mišljenju Abū Ḥanīfah ali
20 Vidi kod: Muṣṭafā az-Zarqā, Aḥkām al-Awqāf, str. 45.

njegovo mišljenje o ovom pitanju nije ono koje je referentno

u mezhebu.
Peto, da ugovor o vakufu ne sadrži uvjet koji bi utjecao na
osnovu vakufa u smislu promjene statusa predmeta vakufa i
poništenja vakufa. Ako bi vakif postavio uvjet da može prodati
predmet vakufa i dobivena sredstva upotrijebiti za lične po-
trebe, vakuf ne bi bio valjan. Međutim, ukoliko bi uvjet utje-
cao na raspodjelu koristi od vakufa, on bi bio poništen, a vakuf
bi bio valjan, kao u slučaju da mutevelija uvjetuje podjelu pri-
hoda korisnicima, a vakufsko dobro treba renovirati.
Šesto, da forma ugovora o vakufu ne sadrži iskazanu na-
mjeru za vremensko ograničenje trajanja vakufa od strane
vakifa, odnosno da je krajnja svrha uspostave vakufa trajno
dobro, bez prava na opoziv ili raspolaganja na vakufskom do-
bru od strane vakifa.21 Ovaj stav se temelji na mišljenju Abū
Yūsufa, dok je Muḥammad aš-Šaybānī zahtijevao da se to u
tekstu ugovora izričito naglasi.22
PRAVNE POSLJEDICE UGOVORA O VAKUFU

Prema hanefijskim pravnicima, ukoliko se ispune svi traže-
ni uvjeti kod sklapanja ugovora o vakufu u odnosu na vaki-
fa, predmet imovine vakufa, strana kojoj se vakuf zavještava,
a sadržaj ugovora zadovoljava propisanu formu, nastupit će
posljedice koje ugovor o vakufu proizvodi. Ovako zaključen
ugovor o vakufu zaštićen je načelima koja mu daju trajnost i
obaveznost, kao što su:
• Načelo prijenosa vlasništva s vakifa na vakuf, odnosno
sa fizičkog na pravno lice: od časa prijenosa vlasništva
21 Vidi o formalnoj strani vakufskog ugovora više kod: Muṣṭafā az-Zarqā, Aḥkām
al-Awqāf, str. 44.
22 Muṣṭafā az-Zarqā, Aḥkām al-Awqāf, str. 51-52.

na ustanovu vakufa, vakif i formalno prestaje biti vla-

snikom imovine. Ona se izuzima iz njegove vlasničke
mase, kao i pravo raspolaganja njome, trajno.
• Načelo neopozivosti vakufa jedno je od osnovnih načela
na kojima počiva ugovor o vakufu. Vakif ne može opo-
zvati vakuf, pa čak i ako bi uvjetovao to pravo za sebe u
ugovoru. Takav uvjet je ništavan i ne obavezuje ustano-
vu vakufa.23
• Načelo nenasljedivosti vakufa također je jedno od te-
meljnih načela ugovora o vakufu. Hanefijski pravnici su
zauzeli stav da se uvakufljeni predmet, nakon što posta-
ne punovažan, ne može vratiti vakifu, a, samim time,
ni njegovim nasljednicima, jer je trajno promijenio vla-
snika i on je u odnosu na vakifa i njegove nasljednike
postao imovina koja pripada drugome.24
• Načelo o neotuđivosti vakufske imovine je načelo koje je
pretvara u imobilnu imovinu, kojom se ne može prome-
tovati putem prodaje, poklona ili zaloga. Ipak, ovo nače-
lo je ublaženo dozvolom zamjene (istibdāl) vakufskog
dobra pod određenim uvjetima i u posebnim okolno-
stima. Ova zamjena se može ostvariti putem razmjene,
tako što bi se vakufskim predmetom moglo raspolagati
po odobrenju sudije (prodaja), s tim da se na njegovo
mjesto kupi drugi predmet koji će postati vakufom.25
• Načelo neopterećivanja vakufske imovine putem založ-
nog prava: vakufsko dobro se ne može dati u zalog, jer
povjerilac zaloga ima pravo prodati predmet zaloga
23 Burhānuddīn Ibrāhīm ibn aš-Šayḫ ‘Alī aṭ-Ṭarāblusī, Kitāb al-Is‘āf fī Aḥkām al-
Awqāf, str. 3.
24 Isto.
Aḥkām al-Awqāf, str. 31.

ukoliko zalogodavac ne ispuni svoju obavezu prema

njemu. Doduše, hanefijski pravnici su dozvolili da se
vakuf može zadužiti, ali to zaduženje ne može biti na
predmetu vakufa, već samo na njegovu prihodu. Ovo
načelo hanefijski pravnici su uspostavili kako se vakuf
ne bi mogao prodati od strane povjerioca zaloga.26
• Načelo zastarjelosti tužbe protiv drugog lica u trajanju
od 36 godina: vakufskim pravom data je povlastica mu-
teveliji vakufa za podnošenje tužbe protiv neovlašte-
nog držaoca vakufskog dobra u trajanju od 36 godina. U
svim drugim slučajevima, načelo zastarjelosti tužbe je
ograničeno na 15 godina, prema propisima hanefijske
pravne škole.
O UPOTREBI I ISKORIŠTAVANJU VAKUFSKE IMOVINE

a) O upotrebi vakufske imovine
Prema hanefijskoj pravnoj doktrini, o upotrebi vakufske imo-
vine u prvom redu odlučuje sam dobrotvor, vakif. On svoju od-
luku o upotrebi i načinu korištenja vakufske imovine unosi u
ugovor o vakufu (vakufnama), tako što postavi uvjet o načinu
upotrebe vakufskog dobra, o korisnicima koji će prihode od
vakufskog dobra koristiti i o načinu raspodjele prihoda među
korisnicima. Ovaj uvjet je ustvari volja vakifova (šarṭ-i vākif).
Prema hanefijskoj pravnoj doktrini, volja vakifa je nepriko-
snovena. Da bi je osigurali, hanefijski pravnici su uspostavili
poznato fikhsko pravilo: “Volja vakifa je zakon.” Ovo pravno
pravilo smatra se jednim od glavnih načela na kojem se teme-
lji vakufsko pravo. Prihvatajući ga kao načelo općeg važenja,
26 Vidi kod: Abū Bakr Aḥmad bin ‘Amr aš-Šaybānī al-Ḥaṣṣāf, Aḥkām al-Awqāf
(Al-Qāhirah: Maktabah aṯ-Ṯaqāfah ad-Dīniyyah, 1904), str. 290-291; Mehmed

šerijatsko pravo je dalo sigurnost vakifu da će njegova volja

biti poštovana i zaštićena od strane države. Rezultat koji je
ovim pravilom postignut jeste uspostavljanje velikog broja va-
kufskih legata u muslimanskim zemljama, od najstarijih vre-
mena pa sve do danas.27
Ipak, treba znati da ovo pravilo, kojim se štiti volja vakifa,
nije bilo apsolutne naravi. Događalo se da postavljeni uvjet o
upotrebi vakufske imovine nije bilo moguće uvijek doslovno
ispuniti. Razlozi koji su do toga dovodili bili su različite na-
ravi. Događalo se da vakufsko dobro u cijelosti ili djelimično
propadne, usljed požara ili zemljotresa, ili da se pak obradivo
zemljište pretvori u pustinju. Također, događalo se da, usljed
iseljavanja stanovništva s određenog mjesta, vakufsko dobro
bude napušteno i sl. Usljed svih ovih okolnosti na koje se nije
moglo utjecati, pravnici su dozvoljavali da mutevelija ili sudi-
ja, ukoliko sam vakif to nije uvjetovao u vakufnami, promijeni
svrhu upotrebe vakufske imovine, njene korisnike ili pak dru-
gačiju podjelu od prihoda imovine među korisnicima. Pravni-
ci su ipak odredili pravilo da se sredstva od ovih vakufa mogu
trošiti za srodne ciljeve i namjene koje je i vakif postavio, ili za
dodjelu siromasima općenito.28
Vakufska imovina se mogla upotrebljavati za opće korisne
svrhe i ova vrsta vakufa se nazivala čisti vakuf (al-waqf al-ḫayrī
ili ṣrf waqf). On se osnivao uglavnom za potrebe džamija, te-
kija, medresa, bolnica i sl. Također, vakuf se mogao osnovati
i za potrebu izdržavanja porodice i srodnika (al-waqf al-ahlī
ili evladijet vakuf). Postojala je razlika između ova dva oblika
vakufa. Kod vakufa koji se ostavljao u opće korisne svrhe, i vla-
sništvo nad njegovim predmetom, i pravo uživanja njegovih
27 Ibn ‘Ābidīn, Ḥāšiyah Radd al-Muḥtār (Al-Qāhirah: Dār al-Ḥadīṯ, 2016), Vol.
VI, str. 643; Mehmed Begović, Vakufi u Jugoslaviji, str. 53.
28 Vidi kod: Mehmed Begović, Vakufi u Jugoslaviji, str. 54.

plodova prelazili su na ustanovu vakufa. Međutim, kod poro-

dičnog vakufa, vlasništvo nad njegovim predmetom i pravo
uživanja njegovih plodova bilo je podijeljeno između vakufa
i korisnika. Vlasništvo nad predmetom pripadalo je vakufu, a
pravo na uživanje plodova njegova predmeta vakifovim srod-
nicima sve dok oni postoje. U slučaju da srodnici vremenom
iščeznu, i pravo uživanja bi prešlo na vakuf.29
b) O načinu iskorištavanja vakufske imovine

Prema hanefijskoj pravnoj školi, uvakufljena imovina se mo-
gla iskorištavati na nekoliko načina. U prilog tome su pravnici
uspostavili nekoliko pravila kojima su uredili ovo područje.
Način na koji se imovina mogla ekonomski iskorištavati ovisio
je o njenoj vrsti koja je ostavljena u vakuf, odnosno da li se ra-
dilo o nepokretnoj ili pokretnoj imovini. Nepokretna vakufska
imovina se uglavnom davala u zakup, dok se pokretna mogla
davati na poslugu ili iskorištavati putem ugovora o muḍārebi,
udruživanju rada i kapitala, ako se radilo o novcu. Ukoliko se
radilo o obradivom (ziratnom) zemljištu, ono se moglo dati
pod zakup putem napoličarskog ugovora o sjetvi ili održava-
nju voćnjaka. No, ukoliko se radilo o zgradama za stanovanje
ili poslovnim prostorima, one su se mogle izdavati pod zakup
po tržišnoj cijeni (al-istiġlāl). Treći oblik iskorištavanja odno-
sio se na uspostavu stanarskog prava (as-suknā) određenom
licu, uz obavezu održavanja stambenog prostora od strane no-
sioca stanarskog prava.30 Prema hanefijskoj školi, onaj kome
je dodijeljeno stanarsko pravo na vakufskoj zgradi nije mogao
29 Vidi kod: Muḥammad Muṣṭafā Šalabī, Aḥkām al-Waṣāyā wa al-Awqāf

(Bayrūt: Ad-Dār al-Ğāmi‘iyyah, 1982), IV izdanje, str. 31-319; Muḥammad
Abū Zahrah, Muḥāḍarāt fī al-Waqf, str. 183, 194; Mehmed Begović, Vakufi u
Jugoslaviji, str. 54.
30 Vidi kod: Muḥammad Zayd al-Ibyānī, Kitāb Mabāḥiṯ al-Waqf, str. 29-30.

polagati pravo na iskorištavanje stambenog prostora putem

zakupa, a onaj ko je stekao pravo da stambeni prostor iskori-
štava putem zakupa mogao je u njemu i stanovati. Hanefijska
škola zauzela je stav da je stanarsko pravo užeg karaktera od
prava na ekonomsko iskorištavanje stambenog prostora, te ga
nosilac nije imao pravo izdati drugom licu pod zakup.31
Tokom vremena, pravila o zakupu su se mijenjala. U po-
četku je važilo pravilo o zakupu na jednu godinu, odnosno tri,
ako ga vakif nije ograničio na jednu.32 Kasnije se ovo pravilo
mijenjalo u korist dugoročnog zakupa, izdavanja vakufskog
zemljišta pod koncesiju (ḥikr) ili u nasljedni zakup (ḫuluww ili
muqaṭa‘). Ipak, prema hanefijskoj pravnoj školi, za dugoročni-
ji zakup trebalo je odobrenje šerijatskog sudije.33
O UVJETIMA KOJE VAKIFI MOGU POSTAVLJATI

Svaki vakif ima svoje želje i ciljeve koje želi ostvariti ustanov-
ljavanjem vakufskog dobra. Ti ciljevi mogu biti različiti i mno-
gobrojni, tako da ih nije moguće sve navesti. Isto je i s uvjetima
koje vakif postavlja u odnosu na predmet vakufa, korisnike va-
kufa i podjelu prihoda od vakufa. Hanefijski pravnici postavili
su tri opća principa kojih se svaki vakif ima pridržavati kod
navođenja uvjeta, kako bi vakuf bio punovažan.
Prvi princip je da svaki uvjet koji vakif postavi, a odnosi
se na vakuf, ne može dovoditi u pitanje postojanje vakufa.
Tako, ako bi vakif uvjetovao za sebe da može prodati predmet
32 Ovo je mišljenje hanefijskog pravnika Abū al-Layṯa. Vidi kod: Burhānuddīn
Ibrāhīm ibn aš-Šayḫ ‘Alī aṭ-Ṭarāblusī, Kitāb al-Is‘āf fī Aḥkām al-Awqāf, str. 64.
Aḥkām al-Awqāf, str. 63-64. Vidi o tome opširnije kod: Mehmed Begović, Va-
kufi u Jugoslaviji, str. 62-74.

vakufa i to upotrijebiti za svoje potrebe ili potrebe svojih srod-

nika ili za nešto treće, vakuf ne bi bio važeći.
Drugi princip je da svaki uvjet koji vakif postavi, a kojim
se dovodi u pitanje interes vakufa ili korisnika vakufa, bit će
nevažeći. U ovom slučaju, vakuf će biti pravno valjan, a uvjet
ništavan. Ako bi vakif uvjetovao da se neko dobro ne može ni
pod kakvim uvjetima zamijeniti, a za tim postoji objektivna
potreba; ili da se mutevelija ne može ni pod kakvim uvjetima
opozvati, a pokaže se da nije pouzdan; ili da se vakuf ne može
izdati pod zakup na period duži od godinu dana, a ne bude in-
teresa za takvim zakupom; šerijatski sudija može u svim ovim
prilikama postupiti suprotno od uvjeta vakifa.
Treći princip je da svaki uvjet koji je vakif postavio, a ne
utječe na osnovu vakufa, ne dovodeći je u pitanje ili ne dovo-
deći u pitanje interes vakufa ili korisnika vakufa, uvažit će se i
smatrat će se dopuštenim. Ako bi vakif uvjetovao da će on va-
kuf koristiti za svoje potrebe dok je živ, a poslije njega njegovi
bliski srodnici dok ih bude, a nakon toga da predmet vakufa
pripadne nekoj od strana, medresi ili džamiji ili siromasima
općenito, uvjet je valjan, a vakuf je dozvoljen.34
Mada, kako smo naveli, ovi uvjeti mogu biti raznovrsni i
mnogobrojni, pravnici su uočili da postoji nekoliko njih koji su
najzastupljeniji.
a) Uvjetovanje povećanja i umanjenja

korisnicima vakufa od strane vakifa
Kada vakif odluči da ustanovi vakuf u korist određene grupe,
a nakon što oni umru u korist vakufa za opće dobro, te svakom
od njih odredi iznos koji mu pripada, mjesečno ili godišnje,
taj uvjet će se poštovati. Vakif može i uvjetovati da za sebe

zadržava pravo da povećava ili umanjuje iznos plaće pojedi-

nim korisnicima za svog života, jednom ili više puta. Pa ako
uvjetuje to pravo jednom, ne bi mogao mijenjati svoju odluku,
a ako bi postavio uvjet da to može činiti više puta, to će mu biti
dozvoljeno sve dok je živ.35
b) Uvjetovanje uvođenja korisnika u pravo

i izvođenja iz prava u vakufu od strane vakifa
Dozvoljeno je da vakif sebi postavi uvjet da može uvoditi i
izvoditi iz prava u vakufu nekog od korisnika onda kada to on
poželi. Ukoliko bi postavio kao uvjet da može nekoga izvesti iz
prava jednom, ne bi ga mogao ponovo uvesti u pravo. Među-
tim, ukoliko bi postavio uvjet da to može činiti više puta, izvo-
diti i uvoditi u pravo, on bi to mogao ponavljati sve dok je živ.36
c) Uvjetovanje davanja prava i zabrane

korisnicima vakufa od strane vakifa
Dozvoljeno je da vakif prilikom ustanovljenja vakufa to učini
u korist neke grupe, a nakon njih za opće dobro, pa uvjetuje
da može prihod od vakufa dati kome on hoće a uskratiti ga
kome hoće, bilo da su davanje ili zabrana trajni ili privremeni.
Ono što je ustanovio jednom neće moći mijenjati, osim uko-
liko to pravo nije sebi ostavio za života. A ako bi vakif umro
prije nego što se poslužio ovim pravom, prihod od vakufa će
pripasti svima.37
35 Vidi kod: Burhānuddīn Ibrāhīm ibn aš-Šayḫ ‘Alī aṭ-Ṭarāblusī, Kitāb al-Is‘āf
fī Aḥkām al-Awqāf, str. 34-35; Muḥammad Abū az-Zahrah, Muḥāḍarāt fī al-
Waqf, str. 148; Muḥammad Zayd al-Ibyānī, Kitāb Mabāḥiṯ al-Waqf, str. 37-38.
Aḥkām al-Awqāf, str. 127; Muḥammad Abū Zahrah, Muḥāḍarāt fī al-Waqf, str.
148-149; Muḥammad Zayd al-Ibyānī, Kitāb Mabāḥiṯ al-Waqf, str. 38-39.
fī Aḥkām al-Awqāf, str. 127-128; Muḥammad Abū az-Zahrah, Muḥāḍarāt fī
→

d) Uvjetovanje zamjene jednog vakufskog dobra

drugim od strane vakifa
Ukoliko bi vakif postavio kao uvjet da može, ako poželi, proda-
ti predmet vakufa i na njegovo mjesto kupiti drugi predmet za
dobijeni novac, taj uvjet je dozvoljen. U ovom slučaju, hane-
fijski pravnici ne zahtijevaju osnivanje drugog, novog vakufa,
već se tu radi o jednom istom vakufu. Ukoliko to vakif sebi jed-
nom uvjetuje, on će to moći učiniti samo jednom; no, ukoliko
bi to sebi uvjetovao više puta, to je dozvoljeno.38
e) Uvjetovanje promjene uvjeta i načina

korištenja vakufa od strane vakifa
Dozvoljeno je da vakif postavi kao uvjet da može vršiti pro-
mjene uvjeta pod kojima će se vakuf koristiti ili promjenu na-
čina iskorištavanja njegova predmeta.39
Neki smatraju da uvjetovanje promjene uvjeta i načina is-
korištavanja vakufa može zamijeniti svako drugo uvjetovanje,
jer se ovim promjenama omogućava vakifu da vrši i poveća-
nja i umanjenja u plaćama i pravo da uvodi nove korisnike a
izvodi stare, te da daje prava jednima a oduzima ih drugima
i da može prodati predmet vakufa i na njegovo mjesto kupiti
drugi. Pravo uvjetovanja ima samo vakif. On ovo pravo može
uvjetovati za sebe i za drugog u isto vrijeme ili samo za dru-
gog.40 Neki hanefijski pravnici, poput Burhānuddīna Ibrāhīma
al-Waqf, str. 149; Muḥammad Zayd al-Ibyānī, Kitāb Mabāḥiṯ al-Waqf, str.
39-40.
fī Aḥkām al-Awqāf, str. 31; Aḥmad Ibrāhīm, Al-Mu‘āmalāt aš-Šar‘iyyah al-
Māliyyah (Al-Qāhirah: Maṭba‘ah al-Faniyyah, 1936), str. 325; Muḥammad
Abū az-Zahrah, Muḥāḍarāt fī al-Waqf, str. 150.
39 Vidi kod: Muḥammad Abū az-Zahrah, Muḥāḍarāt fī al-Waqf, str. 151.
40 Vidi kod: Burhānuddīn Ibrāhīm ibn aš-Šayḫ ‘Alī aṭ-Ṭarāblusī, Kitāb al-
Is‘āf fī Aḥkām al-Awqāf, str. 129; ‘Abd al-Wahhāb al-Ḫallāf, Aḥkām al-Waqf
→

ibn aš-Šayḫa ‘Alī aṭ-Ṭarāblusīja, dodaju na ovih deset uvjeta još

i davanje prednosti jednim korisnicima u odnosu na druge ili
izdvajanja i protekciju jednih u odnosu na druge.41
O PRIHVATANJU PRIHODA VAKUFA

I NJIHOVOM ODBIJANJU OD STRANE KORISNIKA VAKUFA
Hanefijska pravna škola smatra da prihvatanje prihoda od va-
kufa od strane njegovih nepoznatih korisnika, poput siromaha
općenito, nije uvjet za njegovu valjanost. Međutim, ukoliko bi
ti prihodi bili namijenjeni nekoj određenoj osobi u početku, a
nakon njene smrti siromasima, uvjet je da ih ta osoba prihvati.
Ukoliko bi ih odbila, svi prihodi bi odmah pripali siromasima,
a ta osoba bi imala status umrlog. Međutim, ukoliko bi osoba
prihvatila korist od vakufa, ne bi to mogla kasnije odbiti, kao
ni kasnije potraživati ako prvotno odbije.
Ukoliko bi se dogodilo da jedna osoba ostavi vakuf u ko-
rist više njih, pa dio prihvati tu korist a dio odbije, sav pri-
hod će pripasti onima koji su ga prihvatili. Ako bi svi odbili,
prihod će pripasti siromasima. Međutim, ukoliko bi svi pri-
hvatili jedan dio koji im pripada, a jedan dio odbili, odbijeni
dio bi pripao siromasima. Isto tako, ukoliko bi vakif ostavio
prihod dvojici za njihova života a poslije njih siromasima, pa
jedan od njih umre ili odbije prihvatiti prihod, njegov dio će
pripasti siromasima. Također, ako bi vakif ostavio prihod ne-
kom od roditelja i svojoj maloljetnoj djeci, a roditelji odbiju
i u svoje i u ime maloljetnika, to odbijanje će važiti samo za
njih, a ne i za djecu. U slučaju kada bi vakif ostavio prihod za
(Al-Qāhirah: Maṭba‘ah an-Naṣr, 1951), III izdanje, str. 98-99; Aḥmad Ibrāhīm,
Al-Mu‘āmalāt aš-Šar‘iyyah al-Māliyyah, str. 324; Muḥammad Abū az-Zahrah,
Muḥāḍarāt fī al-Waqf, str. 151.

dvije ili više osoba, poslije kojih će prihod pripasti siroma-

sima, pa jedna od tih osoba umre ili odbije, u potpunosti ili
djelimično, prihvatiti prihod, druga osoba može odlučivati
samo u svoje, ali ne i u ime druge osobe. Tada će njen dio
pripasti siromasima.42
42 Isto, str. 17-18.

Drugo poglavlje
O UPRAVLJANJU
VAKUFSKOM IMOVINOM
Prema islamskom učenju, vakuf predstavlja dobro. Jedna od

njegovih najznačajnijih karakteristika jeste da se ustanovljava
s namjerom da traje i nakon smrti vakifa. S obzirom na to da
ugovor o vakufu predviđa prijenos vlasništva s darovatelja na
novo (pravno) lice, postavilo se pitanje načina putem kojeg
će se upravljati vakufskim dobrom: zaštitom imovine, njenim
ekonomskim iskorištavanjem, podjelom prihoda od vakufa i
predstavljanjem interesa vakufa u odnosu na treća lica. Kla-
sični hanefijski pravnici su ovaj problem riješili uspostavom
pravnog instituta upravljanja vakufom (at-tawliyyah). Na čelu
upravne strukture nalazi se mutevelija, lice postavljeno od
strane vakifa, a u izuzetnim prilikama mogao ga je postaviti i
šerijatski sudija. Neki od velikih vakufa su uz muteveliju imali
i postavljenu osobu koja je nadgledala rad mutevelije. Ta oso-
ba je bila postavljena najčešće od samog vakifa ili od strane še-
rijatskog suda u liku nadglednika (mušrifa). Krajnja instanca
upravljanja vakufima bio je šerijatski sudija, odnosno državna
vlast (al-qaḍā’). U klasičnoj hanefijskoj pravnoj literaturi često
susrećemo različite termine: mutevelija, nāẓir ili qayyim. Pre-
ma mišljenju Ibn ‘Ābidīna (poznati hanefijski pravnik iz XIX
stoljeća), radi se o sinonimnim značenjima. U našim krajevi-
ma ustaljen je termin mutevelija. Mutevelija je imao ključnu
41

ulogu u upravljanju vakufom, njegove odluke su bile izvršne,

ukoliko su bile u skladu s uvjetima koje je postavio vakif. Me-
đutim, ukoliko bi se utvrdilo da je mutevelija odstupio od volje
vakifa bez opravdana razloga, načinio pronevjeru sredstava ili
nanio veliku štetu vakufu svojim ponašanjem, mogao je biti
opozvan i odgovoran za nastalu štetu.
O UPRAVI VAKUFA
Vakufsko pravo je uspostavilo poseban pravni institut kojim
se propisuje način upravljanja vakufom po nekoliko osnova.
Prije svega, ovim institutom se propisuje način na koji se štiti
interes vakufa: od zaštite vakufske imovine i njenog ekonom-
skog iskorištavanja, davanja u zakup pa do ubiranja prihoda,
obnove vakufskog dobra i podjele ostatka prihoda korisnici-
ma kojima je on namijenjen, uz poštivanje šerijatskih propisa
i uvjeta koji je vakif postavio u vakufnami ugovoru o vakufu.
Pravo upravljanja vakufom u prvom redu pripada samom
vakifu za njegova života. To mu pravo apsolutno pripada, sve-
jedno da li ga je postavio kao uvjet u svom ugovoru o vakufu ili
ne. Međutim, vakif može svoj vakuf povjeriti na upravljanje i
muteveliji za svog života, s tim da on zadržava apsolutno pra-
vo opoziva mutevelije, bez obzira na to da li je to pravo na-
značio u ugovoru o vakufu ili ne, pa čak i onda ako bi postavio
uvjet da ni on sam ne može opozvati muteveliju.1
Vakif svoje pravo upravljanja vakufom može i staviti u
oporuku nakon svoje smrti jednom ili više lica. Onaj kome
se to pravo ostavlja putem oporuke može biti ili sposoban za
obavljanje posla mutevelije ili ne. Ako je lice kome je oporu-
kom ostavljeno da upravlja vakufom sposobno za obavljanje
tog posla, to mu pravo ne može niko osporiti, čak ni šerijatski
1 Vidi kod: Muḥammad Zayd al-Ibyānī, Kitāb Mabāḥiṯ al-Waqf, str. 49.

O UPRAVLJANJU VAKUFSKOM IMOVINOM 43
sudija, jer se kod mutevelije radi o užem pravu upravljanja

vakufom, u odnosu na šire ovlasti koje ima šerijatski sudija
(uže pravo uvijek ima prednost u odnosu na šira ovlaštenja).
U ovom slučaju, mutevelija će sam donositi odluke u korist
vakufa.2
Ukoliko predloženo lice od strane vakifa nije sposobno
obavljati poslove upravljanja vakufom, potrebno je utvrditi
da je nesposobnost trajna ili privremena. Ako se radi o traj-
noj nesposobnosti, šerijatski sudija će imenovati drugo lice da
upravlja vakufom, a ako se radi o privremenoj smetnji, šerijat-
ski sudija će privremeno imenovati još jedno sposobno lice
dok predloženo lice od strane vakifa ne postane sposobno za
samostalno upravljanje vakufom.3
Također, vakif može predložiti više lica za upravljanje va-
kufom. Ukoliko bi svi oni prihvatili dužnost upravljanja vaku-
fom, niko od njih ne bi mogao samostalno donositi odluke.
Međutim, ako bi jedan od njih prihvatio, a drugi odbili, šeri-
jatski sudija će provjeriti da li je onaj koji se prihvatio uloge
mutevelije sposoban za obavljanje te dužnosti ili ne. Ukoliko
lice bude sposobno, dat će mu se taj položaj, a ako ne bi bilo
sposobno, šerijatski sudija će imenovati drugo lice.4
O UPRAVNIKU VAKUFA, MUTEVELIJI

Prethodno smo istaknuli da vakif može sam, za svog života,
upravljati vakufom koji je zavještao u određene svrhe, kao
što to može učiniti i putem mutevelije, bilo da ga je on sam
imenovao ili je to učinio šerijatski sudija, iz razloga koje smo
naveli. Ono što se zahtijeva od lica koje se imenuje na položaj
2 Isto.
3 Isto.
4 Isto, str. 50.

mutevelije u vakufu jeste da bude sposobno za upravljanje va-

kufom. Ta sposobnost podrazumijeva:
• da je osoba pri zdravoj pameti, sposobna da rasuđuje;
• da je osoba punoljetna;
• da je osoba kojoj se vjeruje na riječ (ima povjerenje);
• da je osoba sposobna sama ili preko svog zastupnika
upravljati vakufom.5
Ukoliko se radi o osobi s umnim poremećajem ili o ma-
loljetnoj osobi, takve osobe u šerijatskom pravu ne mogu ras-
polagati imovinom koja je u njihovom vlasništvu. Naročito to
ne mogu činiti s tuđom imovinom. Isto tako, povjerenje i spo-
sobnost upravljanja su uvjeti koji daju prednost jednoj osobi
nad drugom ukoliko se radi o konkurenciji više osoba na tu
poziciju od strane srodnika vakifa.6
Tako, ukoliko bi vakif ostavio u oporuku upravljanja va-
kufom osobi s umnim poremećajem ili osobi koja je malo-
ljetna, ona nije valjana. Sudija će u ovom slučaju postaviti za
muteveliju sposobnu osobu, sve dok maloljetna osoba ne po-
stane punoljetna ili umno poremećena osoba dođe do umne
sposobnosti. Također, ukoliko bi vakif postavio uvjet da na
položaj mutevelije dođe najčestitija osoba iz njegove poro-
dice, pa neko od njih ispuni taj uvjet, bio muškarac ili žena,
njima bi pripalo pravo upravljanja vakufom, a ostali srodnici
to ne bi mogli osporiti. Isti je slučaj ukoliko bi ostavio pravo na
upravljanje vakufom za dvoje od svoje djece, muškarcu i ženi:
oni će biti ortaci u upravljanju vakufom. Također, ukoliko bi
ostavio upravljanje vakufom najsposobnijem od svoje djece, a
takvo se nađe, njemu pripada to pravo. A ako se nađe više njih
6 Isto.

koji su podjednako sposobni upravljati vakufom, to pravo će

pripasti najstarijem među njima, bilo da je muško ili žensko.7
a) O davanju ovlaštenja za zastupanje mutevelije

pred trećim licima u stvarima vakufa
S ovim pitanjem povezana su i pitanja zastupanja kod uprav-
ljanja vakufom (at-tawkīl), ustupanja prava na upravljanje va-
kufom (at-tafwīḍ) i priznanja prava drugome na zajedničko
upravljanje vakufom (al-muṣādaqah ‘alā an-naẓar).
Mutevelija može svoje pravo upravljanja prenijeti na svog
zastupnika. Ovaj prijenos ovlaštenja o zastupanju zasniva se
na šerijatskom pravilu da svaka osoba koja ima pravo da zastu-
pa svoje interese može to pravo prenijeti i na drugu osobu da
to čini u njeno ime. Također, onaj ko bi to pravo prenio na dru-
gu osobu, mogao bi ga potraživati nazad, opozivom, u svakom
trenutku, uz obavezu da o tome obavijesti svog zastupnika.
Ovo zastupanje može biti uz naknadu ili bez nje, volonterski.
Ustupanje prava na upravljanje vakufom može biti apsolutne
ili ograničene naravi. U slučaju da se radi o apsolutnom ustu-
panju prava, kao u slučaju vakifa u odnosu na muteveliju, nije
neophodna potvrda od strane šerijatskog sudije. No, ukoliko
se radi o ograničenom ustupanju prava na upravljanje, poput
prijenosa ovog prava na smrtnoj postelji, ono će biti valjano.
Međutim, ako bi se to pravo o ustupanju ograničilo, dok je
osoba u zdravom stanju, ono ne bi bilo valjano. Ovo pitanje o
ustupanju ograničenog prava kod vakufa potpuno je suprotno
u svim drugim pravnim ugovorima kod kojih je ono na smrt-
noj postelji nevažeće.
Treće pitanje odnosi se na priznanje prava od strane
mutevelije drugome da zajedno vrše tu ulogu nad vakufskim
7 Isto, str. 51.

dobrom. U ovom slučaju priznanje je ograničeno samo na

onoga ko je priznanje dao i ono ne prelazi na druga lica, kao
što je to i pravilo u vezi s priznanjem osobe u šerijatskom
pravu.8
b) O naknadi mutevelije za obavljanje poslova u vakufu

Prema odredbama hanefijske pravne škole, mutevelija polaže
pravo na naknadu za svoj rad u poslovima upravljanja vaku-
fom. On troši svoje vrijeme radeći u korist vakufa, na njego-
vom održavanju, unapređenju putem davanja u zakup ili na
ekonomskom iskorištavanju, te na skupljanju i podjeli priho-
da korisnicima vakufa i sl.9
Visina plaće koju mutevelija zaslužuje ovisi o tome ko ga
je postavio na položaj upravitelja vakufa. Ukoliko je to učinio
sam vakif, koji mu je odredio nadoknadu za obavljanje tih po-
slova, ona može biti u visini uobičajene nadoknade za te po-
slove, ili veća od toga. Međutim, ukoliko ga je postavio šerijat-
ski sudija, njegova plaća ne može prelaziti uobičajenu plaću
koja se daje za te ili slične poslove. Eventualno, sudija može
povećati plaću muteveliji ukoliko je ona manja od uobičajene
za obavljanje sličnih poslova.10
U slučaju da mutevelija ne bude u stanju obavljati poslove
upravljanja vakufom zbog fizičkih ili mentalnih smetnji, izgu-
bit će pravo na naknadu, osim ukoliko vakif nije postavio uvjet
da mu naknada pripada doživotno. Isti je slučaj i kad muteve-
lija umre. Međutim, ukoliko bi vakif odredio da i njegovi na-
sljednici mogu primati naknadu nakon smrti mutevelije, oni
Aḥkām al-Awqāf, str. 53-54.
10 Isto, str. 55.

će to pravo moći ostvariti, makar i ne obavljali posao upravlja-

nja vakufom.11
Šerijatski sudija može da opozove muteveliju kojeg je posta-
vio u bilo koje vrijeme. Međutim, ukoliko je mutevelija postav-
ljen od strane vakifa, sudija ga neće moći opozvati izuzev uko-
liko je prekršio neki od šerijatskih propisa ili namjerno nanio
štetu vakufu. Šerijatski sudija eventualno može, uz već posto-
jećeg muteveliju, odrediti još jedno lice za upravljanje vakufom
i odrediti tom licu plaću iz vakufa ukoliko je plaća mutevelije
mala. A ako je plaća mutevelije velika, sudija može dio njegove
plaće dodijeliti novom licu koje je postavio uz muteveliju.12
O RASPOLAGANJIMA U VAKUFU KOJA SU

MUTEVELIJI DOZVOLJENA I ONIM KOJA NISU
Prema hanefijskoj školi, za raspolaganje vakufskom imovi-
nom od strane mutevelije važi opće pravilo da je dozvoljeno
svako raspolaganje koje je korisno za vakuf i korisnike vakufa.
S obzirom na to da je uloga mutevelije da brine o pitanjima
vakufa, poput njegovog održavanja, ekonomskog iskorištava-
nja, ubiranja i podjele prihoda korisnicima, sve što mutevelija
bude poduzimao u duhu onoga što mu je povjereno na uprav-
ljanje i u skladu s uvjetima koje je postavio vakif, smatra se da
je poduzeo u skladu s ovlastima i u skladu s interesom vakufa
i njegovih korisnika.
a) O dozvoljenim raspolaganjima mutevelije

• Dozvoljeno je muteveliji da raspolaže svim postupanji-
ma koja je vakif naveo u ugovoru o vakufu, ukoliko je
to u skladu sa šerijatskim propisima. Ukoliko bi vakif
11 Isto.
12 Vidi kod: Muḥammad Zayd al-Ibyānī, Mabāḥiṯ al-Waqf, str. 60-61.

postavio kao uvjet da mutevelija može vršiti zamjenu

vakufskog dobra, zaduživati se na račun prihoda va-
kufa, ili pak nekoga uvoditi u pravo ili izvoditi iz prava
i slično, raspolaganje mutevelije u tim stvarima će biti
valjano.
• Dozvoljeno je muteveliji da poduzima one aktivnosti
koje su neophodne za održavanje vakufa, poput renovi-
ranja zgrada ili kultiviranja zemljišta. Ovo je prva zada-
ća koju će mutevelija poduzeti, svejedno da li je to vakif
postavio kao uvjet ili ne. Održavanje vakufskog dobra,
popravka, temeljito renoviranje ili kultivacija zemljišta
imaju prednost nad pravom korisnika na prihode od
vakufa.
• Dozvoljeno je muteveliji da isplati plaće radnicima u
vakufu, makar to i ne bilo naznačeno u vakufnami.
• Dozvoljeno mu je da vrati dug koji je uzeo za obnovu
vakufa na račun prihoda, uz dozvolu šerijatskog sudije,
ukoliko se kod njega nije našlo dovoljno prihoda za nuž-
nu popravku ili obnovu vakufskog dobra.
• Dozvoljeno je muteveliji, a ne i korisnicima prihoda od
vakufa, da izda vakufsko zemljište pod zakup ili poslov-
ne prostore pod zakup ili da ih sam stavi u funkciju za
potrebe vakufa putem sjetve ili organiziranjem neke
proizvodnje u vakufskim prostorima. Dozvoljeno mu je
i da zaključi cesiju u korist vakufa s trećim licem.
• Dozvoljeno je muteveliji da promijeni namjenu korište-
nja vakufskog zemljišta, iz poljoprivrednog u građevin-
sko ukoliko će to donositi veći prihod vakufu i njegovim
korisnicima.
• Dozvoljeno je muteveliji da raskine ugovor o zakupu uz
uvjet da u tome bude korist za vakuf, svejedno da li je
on sklopio ugovor o zakupu ili mutevelija prije njega, i

svejedno da li je to bilo za unaprijed plaćenu zakupninu

ili ne.13
b) O zabranjenim raspolaganjima mutevelije

Svako raspolaganje imovinom koje nije u korist vakufa i nje-
govih korisnika, a kojim se krše uvjeti koje je postavio vakif
i koje je u suprotnosti sa šerijatskim propisima, pravno je ni-
štavno i zabranjeno. Među zabranjenim raspolaganjima mu-
teveliji su:
• Nije dozvoljeno da zamijeni vakufsko dobro, da nekome
od korisnika uskrati njegovo pravo ili da mu poveća pra-
vo, ako mu to nije vakif odobrio.
• Nije dozvoljeno da sklopi ugovor o zakupu s vakufom u
svoju korist iz razloga što nije dozvoljeno da jedna oso-
ba zastupa obje strane u kompenzacionim ugovorima.
Međutim, dozvoljeno je da šerijatski sudija izda vakuf
pod zakup njegovom muteveliji.
• Nije dozvoljeno da prilikom obnove vakufa proširuje
osnovu vakufa u odnosu na onu kakva je bila u vrijeme
vakifa bez dozvole korisnika vakufa, ukoliko to zadire u
njihova prava u odnosu na prihode koji im pripadaju.
• Nije mu dozvoljeno da založi vakufsko dobro u zamjenu
za dug koji vakuf ima ili neki od korisnika vakufa kod
zalogoprimca.
• Nije dozvoljeno da višak prihoda jednog vakufa troši za
održavanje drugog vakufa, ukoliko su im osnivači i svr-
he različiti.
fī Aḥkām al-Awqāf, str. 56-58; Muḥammad Zayd al-Ibyānī, Kitāb Mabāḥiṯ
al-Waqf, str. 61-63.

• Nije dozvoljeno da se zaduži na račun prihoda vakufa,

osim ukoliko mu to vakif nije odobrio ili uz dozvolu su-
dije u slučaju prijeke nužde.
• Nije dozvoljeno da se zaduži na račun prihoda vakufa
kako bi isplatio korisnicima vakufa njihova primanja
bez dozvole vakifa. Ukoliko bi se to i dogodilo, vraćanje
duga nije obaveza vakufa, makar zaduženje bilo i uz do-
zvolu šerijatskog sudije.
• Nije dozvoljeno da deponuje prihode vakufa kod osobe
koja nije pouzdana i sigurna za čuvanje prihoda i ko-
joj ne bi povjerio ni svoju imovinu. Ukoliko to učini, pa
imovina propadne, bit će dužan da je namiri.
• Nije mu dozvoljeno pomiješati svoju imovinu s vakuf-
skom imovinom i trošiti je za svoje potrebe i potrebe
vakufa. Ukoliko bi to učinio, bio bi dužan namiriti va-
kufsku imovinu.14
c) O gradnji zgrada i podizanju zasada od strane vakifa

i mutevelije na vakufskom zemljištu
Dozvoljeno je vakifu ili muteveliji da podižu građevine ili za-
sade na vakufskom zemljištu. To može biti u korist vakufa iz
vakufskih sredstava, ili u korist vakufa iz sredstava vakifa ili
mutevelije, ili da ih podignu u svoje ime iz svojih sredstava.
Ako bi ih podigao vakif iz vakufskih sredstava, to će pripasti
vakufu; a ako bi bilo iz sredstava vakifa, pa on izjavio da je to
izgradio ili zasadio u korist vakufa, to će također pripasti vaku-
fu; a ako bi bilo iz sredstava vakifa, a on se nije izjasnio o tome
u čije ime je to učinio, to će biti u njegovom vlasništvu.
fī Aḥkām al-Awqāf, str. 58-59; Muḥammad Zayd al-Ibyānī, Kitāb Mabāḥiṯ
al-Waqf, str. 64-68.

Međutim, ukoliko onaj ko je podigao građevine ili zasade

bude mutevelija, pa to učini iz sredstava vakufa, to će također
biti vakuf; a ako bi to učinio u svoje ime iz svojih sredstava,
pa to još i potvrdio svjedocima, to će biti njegovo vlasništvo.
Smatrat će se da je izvršio atak na vakuf, pa će se od njega
zatražiti da ih ukloni ukoliko to ne bi štetilo zemljištu. Me-
đutim, ukoliko bi se to pokazalo štetnim za zemljište, on to
ne bi mogao ukloniti niti se time koristiti, a smatralo bi se da
je potrošio svoju imovinu uzalud. U ovom slučaju, odgodili bi
uklanjanje zgrada ili zasada sa zemljišta do momenta kada bi
se one same srušile, ili zasadi osušili, pa bi mutevelija mogao
pokupiti njihove ostatke. Ovakvom samovoljom mutevelija bi
počinio grešku i zaslužio opoziv.15
O TOME KADA JE DOZVOLJENO POSTUPITI

SUPROTNO UVJETIMA KOJE JE POSTAVIO VAKIF
Volja vakifa je neprikosnovena u onome što je u skladu sa šeri-
jatskim propisima i ne utječe negativno na opstojnost vakufa
ili njegovih prihoda. Međutim, ukoliko bi vakif postavio takav
uvjet koji je suprotan šerijatskom pravu, ili dovodio u pitanje
opstojnost vakufa, šerijatski sudija se ne bi obazirao na po-
stavljeni uvjet, već bi dozvolio muteveliji da postupi suprotno,
u interesu vakufa. Hanefijski pravnici su dozvolili muteveliji
da uz saglasnost šerijatskog sudije postupi suprotno volji vaki-
fa u sljedećim uvjetima:
• Ako bi vakif postavio uvjet da se vakufsko dobro ne
može zamijeniti, šerijatski sudija može dozvoliti da se
postupi suprotno ukoliko u tome vidi korist za vakuf.
Burhānuddīn Ibrāhīm ibn aš-Šayḫ ‘Alī aṭ-Ṭarāblusī, Kitāb al-Is‘āf fī Aḥkām
al-Awqāf, str. 56-58.

• Ako bi vakif uvjetovao da se vakuf ne obnavlja ili da se

zemljište ne kultivira, već da se prihod isključivo troši
na korisnike vakufa. Ovaj uvjet je nevažeći. Mutevelija
će od prihoda vakufa, ukoliko to bude neophodno, prije
svega finansirati održavanje vakufskog dobra, a potom,
ukoliko pretekne prihoda, podijeliti ih korisnicima va-
kufa.
• Ako vakif uvjetuje da se vakuf ne izdaje pod zakup na
period duži od godine dana, a nema zainteresiranih za
tako kratak period zakupa, sudija može dati dozvolu na
duži period zakupa.
• Ako bi vakif postavio uvjet da se ne može izuzeti vakuf
iz njegovog upravljanja ili onoga koga je on postavio za
muteveliju, bez obzira na to da li se radilo o sudiji ili
vladaru i bez obzira na okolnosti, dozvoljeno je sudiji da
ga smijeni, ako se ukaže da je nepouzdan u upravljanju
vakufom.
• Ako bi vakif postavio uvjet da niko osim njega ne može
upravljati vakufom, dozvoljeno je šerijatskom sudiji da
postavi još nekoga, ukoliko vidi da je u tome korist za
vakuf.
• Ako bi vakif postavio uvjet da se prihodi od vakufa dije-
le siromasima u jednom kraju, dozvoljeno je muteveliji,
uz dozvolu sudije, da prihod vakufa dijeli i u drugom
kraju ili siromasima općenito.
• Ako bi vakif postavio uvjet da se korisnicima dijeli hljeb
ili žitarice svakog dana, a oni traže da to bude u nov-
čanoj protuvrijednosti, dozvoljeno je muteveliji, uz do-
zvolu sudije, udovoljiti njihovom zahtjevu.16

O POLAGANJU RAČUNA OD STRANE MUTEVELIJE

ZA UPRAVLJANJE PRIHODIMA OD VAKUFA
Prema šerijatskom pravu, lice koje je sposobno da raspolaže
svojom imovinom nije dužno nikome polagati račun kako i
na koji način to čini. Takvo lice može slobodno prometovati
svojom imovinom putem različitih vrsta ugovora, poput ku-
poprodaje, poklona, oporuke ili ugovora o vakufu, bez pola-
ganja računa. Međutim, kada je riječ o upravljanju vakufskom
imovinom i njenim prihodima od strane mutevelije, propisi
su drukčiji. Mutevelija upravlja tuđom imovinom i prihodima
koji pripadaju drugima, a ne njemu.
Mutevelija se smatra povjerenikom, licem kome je vakuf
povjeren na upravljanje od strane vakifa ili šerijatskog sudije.
S obzirom na to da se radi o imovini koja pripada drugima, za
koju je mutevelija odgovoran, on je, prema hanefijskoj školi,
dužan periodično (godišnje ili češće) podnositi izvještaj o sta-
nju imovine i prihodima, koji su ostvareni i podijeljeni kori-
snicima vakufa. Mutevelija izvještaj podnosi vakifu, ukoliko je
živ, ili šerijatskom sudiji, ukoliko ga je on postavio.17
Hanefijski pravnici razlikuju dvije vrste izvještaja: redov-
ni i vanredni. Redovni izvještaj je onaj koji mutevelija podnosi
uobičajeno, za prethodnu godinu, kada nema nikakvih prituž-
bi na njegov rad. On će u ovom slučaju podnijeti zbirni izvje-
štaj, bez detaljnog obrazlaganja svake stavke u šta su sredstva
potrošena.18
Drugu vrstu predstavlja vanredni izvještaj. On se uglav-
nom podnosi ukoliko postoji neka ozbiljna pritužba na rad
mutevelije od korisnika vakufa, ili se uoči neka pronevjera
vakufske imovine. U ovom slučaju izvještaj će biti detaljan, s
17 Isto, str. 71.

18 Isto.

obrazloženjima svake pojedinačne stavke o utrošku sredstava

vakufa. Ukoliko se utvrdi da je postojala povreda propisa ili
imovine od strane mutevelije, vakif ili sudija će ga opozvati.19
Ukoliko korisnici vakufa prihvate izvještaj mutevelije o
utrošku sredstava i podjelu prihoda među njima, oni to neće
moći poslije osporavati. Također, ukoliko bi mutevelija podnio
izvještaj šerijatskom sudiji i on ga prihvati i potvrdi, to postaje
trajni dokument koji se kasnije ne može osporavati od drugih
lica, bilo da se radi o korisnicima ili sudiji koji je poslije došao
na tu dužnost.20
O GARANCIJI ZA NADOKNADU VAKUFSKE IMOVINE

OD STRANE MUTEVELIJE U SLUČAJU NJENE PROPASTI
U šerijatskom pravu važi opće pravilo da ono lice koje se sma-
tra pouzdanim i povjerljivim po pitanju raspolaganja tuđom
imovinom neće se držati odgovornim za štetu ili propast koja
bi nastala na imovini bez njegove krivice. Mutevelija koji
upravlja imovinom vakufa, ubire njegove prihode i vrši njiho-
vu raspodjelu korisnicima ubraja se u tu kategoriju. Međutim,
ukoliko on pokaže neku vrstu nemara prema imovini vakufa,
pa ona propadne u njegovoj ruci njegovom krivicom, smatrat
će se odgovornim za njenu propast i bit će dužan da pruži ga-
ranciju (ḍamān) za njenu nadoknadu.
Prema hanefijskim pravnicima, mutevelija ne snosi odgo-
vornost za propast vakufske imovine u sljedećim slučajevima:
• ukoliko bi prihod propao nakon ubiranja, bez krivice mu-
tevelije (nemara ili prekoračenja ovlaštenja u raspolaga-
nju imovinom), tada neće biti dužan da je nadoknadi;
20 Isto, str. 73.

• ukoliko bi vakufska imovina propala u njegovoj ruci

zbog vremenske nepogode (požara ili poplave), na koju
nije mogao utjecati, neće je morati namiriti iz svojih
sredstava;
• ako proda vakufsko dobro u namjeri da kupi drugo
(zbog postavljenog uvjeta vakifa da to učini) u zamjenu
za prethodno, a sredstva propadnu u njegovoj ruci bez
njegove krivice, neće biti dužan da ih namiri;
• ako ubrani prihod vakufa ne uspije podijeliti korisnici-
ma prije nego što umre, a ne mogne se ustanoviti gdje
ga je pohranio, neće se namiriti iz njegove ostavine.21
Međutim, ukoliko bi vakufska imovina, kojom raspolaže
mutevelija, propala njegovom krivicom, zbog nemara u njenoj
zaštiti ili pak zbog ataka na nju, on će biti dužan da je nado-
knadi, kao što se to vidi iz sljedećih primjera:
• ukoliko bi mutevelija pokazao nemar u zaštiti vakufske
imovine tako što bi je ostavio na mjesto koje nije sigur-
no, pa ona propadne, namirit će je;
• ukoliko bi korisnici vakufa zatražili od mutevelije da im
podijeli prihod, a on im to uskrati bez opravdanog ra-
zloga, te imovina propadne, namirit će je;
• ukoliko bi korisnici vakufa zatražili da im se prihod od
vakufa podijeli pa to mutevelija odbije, a nakon toga
umre i ne zna se šta se dogodilo s prihodom vakufa, na-
mirit će se iz njegove ostavine kao dug;
• ukoliko bi mutevelija prihod od vakufa potrošio za svoje
potrebe ili za potrebe nekog drugog lica koje nije njegov
korisnik, namirit će ga iz svoje imovine;
21 Isto, str. 74-76.

• ukoliko bi mutevelija, uz dozvolu vakifa, prodao vakuf-

sko dobro s namjerom da za dobiveni iznos kupi novo
dobro na mjesto starog, pa dobiveni iznos propadne u
njegovoj ruci njegovom krivicom, namirit će ga;
• ukoliko bi mutevelija prodao neki od vakufskih prostora
s namjerom da za dobijeni iznos kupi drugi prostor, pa
umre, a ne zna se za sudbinu iznosa dobivenog proda-
jom, namirit će se iz njegove ostavine;
• ukoliko bi se mutevelija zadužio za potrebe vakufa bez
dozvole vakifa ili šerijatskog sudije, a mogao je zatraži-
ti dozvolu od njih, dug koji je uzeo namirit će iz svojih
sredstava; a ako nije mogao od njih zatražiti dozvolu,
a sredstva su bila nužno neophodna, namirit će dug iz
prihoda vakufa;
• ukoliko bi vakuf zahtijevao nužnu obnovu, a mutevelija
prihod od njega podijelio korisnicima vakufa, namirit će
ga iz svojih sredstava;
• ukoliko bi mutevelija u obnovu vakufa uložio više i
povećao njegovu vrijednost bez saglasnosti korisnika
vakufa i uz njihovo protivljenje, on će višak utrošenih
sredstava namiriti iz svoje imovine;
• ukoliko bi vakuf imao na sebi dug, koji je muteveli-
ja uzeo uz dozvolu šerijatskog sudije da ga obnovi, pa
umjesto izmirenja duga iz prihoda vakufa, prihod od
vakufa podijeli korisnicima, u tom slučaju namirit će
nedostajuća sredstva iz svojih sredstava.22

O OPOZIVU MUTEVELIJE
Prema šerijatskom pravu, mandat mutevelije nije ograničen.
Na poziciji upravnika vakufa on može ostati sve dok je umno
i fizički sposoban da upravlja njime. Međutim, može se dogo-
diti da mutevelija počini krivično djelo u predmetu vakufa ili
prekrši šerijatske propise općenito, zbog čega može zaslužiti
opoziv od strane vakifa ili šerijatskog sudije. U slučaju da ga
treba opozvati, gleda se koja strana ga je postavila na tu pozi-
ciju: vakif ili šerijatski sudija, kao i to da li protiv njega postoji
optužba ili ne.23
Prema hanefijskoj pravnoj školi, vakif zadržava apsolut-
no pravo na opoziv mutevelije, svejedno da li za to postojao
opravdan razlog ili ne. Prema mišljenju imama i pravnika Abū
Yūsufa, mutevelija je zastupnik vakifa na koga je on prenio
ovlasti i pravo da ga zastupa, te on ima apsolutno pravo da te
ovlasti i svoje pravo potražuje nazad, u bilo koje vrijeme.24 Isti
slučaj je i sa šerijatskim sudijom. Ukoliko bi on postavio mute-
veliju, ima pravo da ga opozove u svako doba, jer se mutevelija
smatra njegovim zastupnikom.25
Prema mišljenju hanefijske pravne škole, ovlasti šerijat-
skog sudije za opoziv mutevelije imaju primat u odnosu na
ovlasti vakifa. Ako bi mutevelija bio postavljen od strane šeri-
jatskog sudije, vakif ga ne bi mogao opozvati. Međutim, uko-
liko bi mutevelija bio postavljen od strane vakifa, makar on i
uvjetovao da se mutevelija ne može opozvati, sudija ga može
opozvati ukoliko za to postoje opravdani šerijatski razlozi: ako
je nesposoban za obavljanje poslova upravljanja vakufom,
23 Isto, str. 78.
24 Imam Muḥammad aš-Šaybānī je smatrao da je mutevelija zastupnik korisni-
ka vakufa te ga vakif ne može opozvati, to može učiniti samo šerijatski sudija.
Vidi kod: Muḥammad Zayd al-Ibyānī, Kitāb Mabāḥiṯ al-Waqf, str. 79.
25 Isto, str. 78-79.

fizički ili mentalno, ili je počinio neko krivično djelo prema

vakufu (založio vakufsko dobro za vlastite potrebe, prodao
vakufsko dobro bez saglasnosti šerijatskog sudije, prisvojio va-
kufsko dobro, odbio izvršiti neophodno renoviranje vakufskog
dobra, pokazao nemar prema prihodima vakufa, uskratio ko-
risnicima njihova prava prilikom izdavanja pod zakup vakuf-
skog dobra za zakupninu manju od uobičajene i slično) ili je
kršio šerijatske norme općenito.26

Treće poglavlje
O EKONOMSKOM ISKORIŠTAVANJU,
ZAKUPU VAKUFSKOG DOBRA
Prema šerijatskom pravu, vakuf je ugovor o darivanju imovi-

ne u kojem vakif određuje njenu namjenu. Vakufska imovina
služi onima kojima ju je vakif namijenio svojom darovnicom
(vakufnamom). U nekim slučajevima korisnici vakufa koriste
vakufsku imovinu direktno, bez posrednika. To je uglavnom
slučaj sa onim vakufima koji su namijenjeni svima u opće
svrhe, bez razlike među korisnicima, npr.: džamije, mektebi,
medrese, hamami, hajr česme, vakufske zgrade za stanovanje
i sl. Međutim, postoje vakufi čiji se korisnici ne mogu direktno
koristiti imovinom vakufa, koji su namijenjeni za ekonomsko
iskorištavanje, poput poslovnih prostora. U ovom slučaju ko-
risnicima vakufa pripada prihod od vakufa, a oni se nazivaju
korisnicima prihoda vakufa, poput siromaha, putnika namjer-
nika, potomaka i rodbine vakifa, ukoliko se radi o porodičnom
vakufu, službenika vakufa, kao što je imam, mujezin, muderis,
ljekar i sl.
U ovom poglavlju bit će riječi o načinu ekonomskog is-
korištavanja vakufske nepokretne imovine putem ugovora o
zakupu, ugovora o koncesiji na vakufskom dobru, o trajanju
ugovora i njihovom okončavanju, o korisnicima vakufa i po-
vredi vakufske imovine i drugim pitanjima.
59

O ZAKUPU VAKUFSKOG DOBRA

Ugovor o zakupu u šerijatskom pravu spada u red dvostranih
kompenzacionih ugovora, u kojima jedna ugovorna strana
(zakupodavac) nudi drugoj ugovornoj stani (zakupcu) svoju
imovinu na iskorištavanje, a zauzvrat očekuje određeni iznos
zakupnine za ugovoreni period zakupa od druge strane. Kada
se radi o zakupnom ugovoru na imovini koja je u vlasništvu
privatnog lica, ono je slobodno da ugovara uvjete zakupa, bez
ograničenja, bilo da se radi o trajanju zakupnog roka ili pak
visini zakupnine, poštujući načelo slobode ugovaranja. Me-
đutim, kada je posrijedi zakupni ugovor koji se zaključuje na
vakufskoj imovini, pravnici hanefijske škole su odredili uvje-
te kojima se načelo slobode ugovaranja ograničava. Oni su to
učinili iz razloga što se radi o posebnoj vrsti imovine koja je
izuzeta iz raspolaganja putem kupoprodaje. Oni su dozvolili
da se putem ugovora o zakupu predmet vakufa stavi u pose-
ban režim prometa, putem zakupnog ugovora, kojim se pro-
daje pravo na korištenje predmeta. Ova ograničenja se prije
svega odnose na period trajanja zakupa, na visinu zakupnine i
na lice koje može zaključiti ugovor u ime vakufa.
a) Ko može zaključiti ugovor o zakupu vakufske imovine

Prema hanefijskoj pravnoj školi, mutevelija ima ovlaštenje da
zaključuje ugovor o zakupu vakufskog dobra u ime vakufa. To
pravo nema korisnik vakufa, osim kada bi ga vakif postavio
za muteveliju ili mu bilo dopušteno da to učini od strane mu-
tevelije ili šerijatskog sudije. Ukoliko bi mutevelija dopustio
korisniku vakufa da zaključi ugovor o zakupu, on bi bio njegov
zastupnik, a ukoliko bi to šerijatski sudija dopustio on bi to
učinio u svojstvu mutevelije. U oba slučaja lica imaju validna
ovlaštenja da to učine u ime vakufa. S obzirom na to da mute-
veliji pripada pravo za zaključenje ugovora o zakupu, njemu

O EKONOMSKOM ISKORIŠTAVANJU, ZAKUPU VAKUFSKOG DOBRA 61
pripada i ovlaštenje s pravom da ubire prihode u ime vakufa,

a ne korisniku vakufa. Korisnik vakufa ima to pravo samo ako
mu mutevelija dozvoli.1
b) Period zakupa vakufskog dobra

Ugovor o zakupu vakufskog dobra je ugovor na određeni vre-
menski period u kome zakupac stječe pravo iskorištavanja
vakufskog dobra, nakon kojeg to pravo prestaje. On bi mogao
u svom posjedu zadržati vakufsko dobro samo ukoliko obno-
vi ugovor o zakupu. Pravnici hanefijske škole donijeli su ne-
koliko propisa kojima reguliraju trajanje takvog zakupa. Oni
smatraju da je pravo vakifa da u svojoj darovnici (vakufnami)
odredi period trajanja zakupa na vakufskom dobru koje je
ostavio u vakuf. On taj period može navesti u svojoj darovni-
ci, ali i ne mora.
Međutim, ukoliko bi to vakif učinio i naveo period traja-
nja zakupa, što odgovara zakupcima i oni pokažu interes za
uzimanje vakufskog dobra pod zakup, mutevelija će biti oba-
vezan da, prilikom sklapanja ugovora o zakupu, poštuje pe-
riod zakupa koji je vakif odredio. Vakif može također navesti
određeni period zakupa, ali i da ostavi mogućnost muteveliji
da taj period poveća, ukoliko to bude u interesu vakufa i nje-
govih korisnika. U ovom slučaju mutevelija ne mora tražiti sa-
glasnost od šerijatskog sudije za produženje perioda zakupa.2
Ali, ukoliko vakif u svojoj vakufnami ne spomene nikakav
period zakupa vakufskog dobra koje je ostavio u vakuf, mu-
tevelija može dati pod zakup u trajanju od jedne godine, ako
je u pitanju poslovni prostor, ili na tri godine, ako je u pitanju

vakufsko zemljište. Za duži period zakupa u ovom slučaju on

bi morao tražiti saglasnost šerijatskog sudije.3
Šerijatski sudija ima ovlaštenje da predmet vakufa može
dati u dugoročni zakup, ukoliko je u takvom stanju da zahtije-
va nužnu obnovu, a u vakufu nema dovoljno prihoda iz kojih
bi se finansirala ta obnova. U ovom slučaju, vakuf bi se izdao
u dugoročni zakup, kako bi ga zakupac obnovio iz svojih sred-
stava, te na osnovu toga koristio duži period.4
c) O visini zakupnine
Zakupnina je protuvrijednost koju zakupac daje zakupodav-
cu u zamjenu za korištenje vakufskog ili drugog dobra tokom
perioda zakupa, na koju su se obavezali zaključenjem ugovo-
ra o zakupu. Ugovaranje iznosa zakupnine među ugovornim
stranama je stvar slobode ugovaranja. Prihvatljiva je svaka za-
kupnina oko koje su se ugovorne strane dogovorile prilikom
zaključenja ugovora o zakupu na vakufskom dobru, osim one
koja je manja od tržišne cijene.
Ukoliko bi ugovorne strane zaključile ugovor, po kome je
zakupnina mnogo manja od tržišne zakupnine (manja razlika
se tolerira), ugovor o zakupu nije valjan. U tom slučaju bi za-
kupac morao povećati iznos do vrijednosti tržišne cijene, uko-
liko želi produžiti ugovor. Ukoliko to ne bi prihvatio, ugovor o
fī Aḥkām al-Awqāf, str. 63-64. Neki hanefijski pravnici, poput Abū al-Layṯa,
smatrali su da period zakupa i kod poslovnih prostora i kod zemljišta može
biti do tri godine, bez traženja saglasnosti šerijatskog sudije. Vjerujem da
ovaj stav više doprinosi sigurnosti zakupca, a samim time otvara se i moguć-
nost većeg interesiranja za zakup vakufskog dobra, pa bi ga valjalo uvažiti.
Vidi kod: Burhānuddīn Ibrāhīm ibn aš-Šayḫ ‘Alī aṭ-Ṭarāblusī, Kitāb al-Is‘āf fī
4 Isto, str. 64.

zakupu bi se raskinuo, bez obzira na to ko ga je zaključio u ime

vakufa: mutevelija, njegov zastupnik ili šerijatski sudija.5
No, ukoliko bi mutevelija potpisao ugovor o zakupu s tr-
žišnom cijenom, ugovor je valjan. U ovoj prilici hanefijski prav-
nici predviđaju tri moguća scenarija. Prvi je da tokom perioda
zakupa ne dođe do povećanja tržišne zakupnine; drugi scena-
rij je da tržišna cijena opadne zbog slabe potražnje, a treći je
da tržišna cijena enormno poraste, zbog velike potražnje na
tržištu za zakupom, bilo zemljišta, bilo poslovnih i stambenih
prostora. Ukoliko se dogodi prva mogućnost u kojoj ne dolazi
do promjene tržišne cijene zakupa, zakupac će plaćati dogovo-
renu cijenu zakupa, a ugovor će se realizirati prema uvjetima
koji su dogovoreni do isteka roka zakupa.
Ali, ako se dogodi da tržišna cijena padne zbog male po-
tražnje na tržištu za zakupom, pa zakupac poželi da ugovor
raskine u želji da postigne povoljniju zakupninu za sebe, to
se neće dozvoliti. Ugovor se neće raskinuti, a on će nastaviti
plaćati zakupninu kako je i dogovoreno, jer bi to bilo na štetu
vakufa, a mutevelija ne može pristati ni na šta što je na štetu
vakufa.6
Međutim, ako se dogodi da tržišna cijena poraste zbog
velike potražnje na tržištu za poslovnim prostorima i ze-
mljištem, gledat će se da li je do povećanja došlo u manjem
ili većem obimu. Ukoliko se radi o manjem povećanju, na to
se neće obraćati pažnja i ugovor se neće prekidati. Hanefijski
pravnici smatraju manjim povećanjem do 20% od ugovorene
tržišne cijene. Međutim, ukoliko bi se radilo o velikom poveća-
nju, koje prelazi 20% od ugovorene tržišne cijene, prihvaćeno
je mišljenje u hanefijskoj pravnoj školi da se zakupcu ponudi
5 Isto, str. 65.

6 Isto.

mogućnost da poveća cijenu zakupnine do onog iznosa koji

vrijedi na tržištu i tako produži ugovor. Ako on to ne bude rad
učiniti, doći će do raskida ugovora. Ukoliko bi predmet zaku-
pa bio opterećen usjevima, sačekat će se da sazriju i da se po-
beru, uz plaćanja dodatne vrijednosti zakupnine.7
Međutim, ukoliko bi do povećanja zakupnine došlo zbog
nelojalne konkurencije, a ne zbog stvarnih prilika na tržištu,
to se ne bi prihvatilo kao valjan razlog za povećanje cijene.
Ugovor o zakupu se ne bi mogao raskinuti pod tim okolnosti-
ma. Zakupac će nastaviti plaćati tržišnu zakupninu do isteka
ugovora o zakupu.8
d) O isteku ugovora o zakupu

Ugovor o zakupu vakufskog dobra, kao i svaki drugi ugovor o
zakupu, ima svoj rok trajanja oko kojeg su se dogovorili mu-
tevelija i zakupac. Kada istekne period zakupa, zakupac je
dužan predmet zakupa vratiti muteveliji (zakupodavcu) u
predviđenom roku bez oštećenja. Ugovor o zakupu vakufskog
dobra može prestati ili istekom predviđenog perioda zakupa
ili smrću zakupca, a ne i smrću mutevelije. Razlog je taj što je
zakupac ugovor sklopio u svoje ime, a mutevelija u ime va-
kufa, s tim da se ugovor o zakupu može produžiti i s nasljedni-
cima zakupca, ukoliko se strane slože.
Ukoliko bi zakupac zadržao predmet vakufa u svojim ru-
kama bez valjanog razloga, pa propadne, namirit će ga iz svo-
jih sredstava, jer se smatra odgovornim za njegovu propast.
Također, upotrebom predmeta tokom perioda zaku-
pa može doći do umanjenja njegove vrijednosti ili uvećanja

vrijednosti predmeta zbog činjenja zakupca. U ovom slučaju,

gledat će se da li je zakupac postupao s predmetom uz odo-
brenje mutevelije ili ne.
Ukoliko je zakupac vratio muteveliji predmet zakupa u
izvornom obliku, onako kako ga je i zaprimio po sklapanju
ugovora o zakupu, neće imati nikakvih dodatnih izdataka. Isti
je slučaj i ako bi na predmetu nastalo oštećenje bez krivice
zakupca, kada neće nadoknaditi oštećenje, jer se zakupac po
šerijatskom pravu smatra licem koje uživa stepen povjerenja
(amānah). Međutim, ukoliko se na predmetu vakufa dogodi
promjena u vidu njegova uvećanja ili umanjenja, bilo da to
uvećanje ima kraći rok trajanja (poput usjeva na zemljištu),
ostavit će se da sjetva sazri i da se ubere, uz dodanu vrijednost
za produženje perioda zakupa. U ovom slučaju gleda se da ni
zakupac, a ni vakuf ne budu oštećeni.
Ali, ukoliko bi se radilo o izgradnji objekta na vakufskom
zemljištu, koji je trajnijeg karaktera, vodit će se računa o tome
da li je izgrađen uz dozvolu mutevelije ili nije i da li je izgra-
đen od materijala s vakufskog dobra ili od materijala zakupca.
Ukoliko je izgrađen od materijala s vakufskog dobra, pripast će
vakufu. Ukoliko je zakupac izgradio objekat bez dozvole mute-
velije od svog materijala, naredit će mu se da ga ukloni. Ako to
ne bi bilo moguće bez pričinjene štete zemljištu, ostavit će se
objekat da se sam uruši, te da zakupac pokupi svoj materijal.
Također, ukoliko predmet vakufa bude oštećen, a to ošte-
ćenje bude prouzrokovano krivicom zakupca toliko da ga nije
moguće vratiti u prijašnje stanje, zakupac će namiriti cijenu
koštanja predmeta. Međutim, ukoliko bi ga bilo moguće po-
praviti, učinit će to i vratiti ga u prijašnje stanje iz svojih sred-
stava i tako popravljenog vratiti muteveliji.9

O KONCESIJI NA VAKUFSKOM DOBRU

(AL-ḤIKR)
Koncesija je vrsta ugovora o dugoročnom zakupu, kojim se
namjerava uspostaviti trajnije držanje vakufskog dobra u
posjedu neke osobe, putem gradnje, nadogradnje ili zasada
voćnjaka, uz redovno plaćanje tržišne zakupnine. Hanefijski
pravnici su dozvolili koncesiju u nuždi, u izuzetnim prilikama
na vakufskom dobru, kada vakufu nisu na raspolaganju sred-
stva od prihoda za obnovu. U ovom slučaju pravnici su stava
da je dozvoljeno izdati privatnoj osobi koncesiono pravo za
gradnju ili podizanje zasada, uz određenu zakupninu koju će
koncesionar plaćati na mjesečnom ili godišnjem nivou.
Da bi se dozvolila koncesija na vakufskom dobru, zgradi
ili zemljištu, neophodno je da se ispune sljedeći uvjeti:
• da u vakufu nema sredstava iz njegova prihoda iz kojih
bi se on obnovio;
• da nema nikoga ko bi želio vakufsko dobro iznajmiti i
unaprijed platiti zakup, kojim bi se finansirala obnova;
• da vakufsko dobro nije moguće zamijeniti za drugo koje
bi došlo na njegovo mjesto ili za novac od kojeg bi se
kupilo novo vakufsko dobro umjesto starog.
Ukoliko se predmet vakufa izda pod koncesiju, zakupni-
na ne može biti niža od tržišne zakupnine. Kada koncesionar
izgradi nešto na vakufskom zemljištu ili zasadi dugotrajni
zasad, priznat će mu se pravo posjeda na zgradi ili voćnjaku
(ne i vlasništvu nad zemljom), sve dok uredno plaća tržišnu
zakupninu. To pravo će imati i njegovi nasljednici. No, ukoli-
ko bi se tržišna cijena zakupa značajno povećala, zbog objek-
tivnih prilika na tržištu, a ne zbog gradnje na objektu, nelo-
jalne konkurencije ili zbog malog povećanja, koncesionar će
biti stavljen pred izbor: ili da zaključi ugovor po većoj tržišnoj

zakupnini i nastavi s koncesijom ili da to odbije i da se ugovor

o koncesiji raskine.10
O ODRŽAVANJU VAKUFSKIH
POSLOVNIH PROSTORA I STANOVA
S obzirom na to da uspostava vakufa ima za cilj da on kori-
sti ljudima i da traje, njegovo trajanje nije moguće postići bez
stalnog održavanja, obnove i temeljite rekonstrukcije, za šta
su potrebna sredstva. Hanefijski pravnici smatraju da je prva
obaveza mutevelije, nakon što ubere prihod od vakufa, razmo-
triti u kakvom se stanju nalazi vakufsko dobro i osigurati sred-
stva za njegovo održavanje i obnovu. Ovu obavezu pravnici
stavljaju u dužnost muteveliji, svejedno da li to vakif naznačio
u svom ugovoru o vakufu ili ne. Utrošak sredstava od prihoda
vakufa ovisit će o tome da li je vakufsko dobro trenutno u sta-
nju potrebe za nužnom obnovom ili nije.
Ukoliko vakufsko dobro bude u takvom stanju da mu je
potrebna neodloživa popravka i obnova, mutevelija će dati
prednost njegovoj obnovi u odnosu na korisnike vakufa, služ-
benike i uposlenike. Ukoliko nešto od sredstava nakon obnove
pretekne, to će se podijeliti korisnicima, službenicima i upo-
slenicima vakufa. No, ukoliko vakufsko dobro ne zahtijeva tre-
nutno nužnu popravku, a vakif je postavio uvjet da se pred-
nost da popravci u odnosu na korisnike vakufa, mutevelija će
odvojiti dio prihoda svake godine u fond za obnovu vakufa
prema vlastitoj procjeni, a ostatak će podijeliti korisnicima,
službenicima i uposlenima na održavanju.
Ako bi se dogodilo da vakif prešuti spomenutu prednost u
trošenju prihoda od vakufa na njegovu obnovu, mutevelija će
moći podijeliti prihod korisnicima. Ali, ukoliko se dogodi da

u međuvremenu vakufsko dobro zahtijeva nužnu obnovu, a

prihod još nije prispio s vakufskog dobra, mutevelija može, uz
dozvolu sudije, uzeti na zajam nešto sredstava za popravku va-
kufskog dobra, koja će vratiti iz prihoda vakufa kada prispiju.
Obnova vakufskog dobra treba biti prema karakteristika-
ma koje je ono imalo u vrijeme dok ga je vakif darovao kao va-
kuf. Nije dozvoljeno mijenjati njegove karakteristike osim uz
dozvolu vakifa ili samih korisnika vakufa. U istom su statusu i
zemljišta i građevine. Ukoliko bi zemljište zahtijevalo ulaganja
da se dovede do stepena obradivosti, mutevelija može utrošiti
prihod za tu namjenu, a ono što pretekne podijelit će korisni-
cima. Na isti način će postupiti i s javnim objektima, poput
džamije, medrese, bolnice i sl. Ono što pretekne od prihoda
nakon njihove obnove podijelit će korisnicima i službenicima,
vodeći računa o njihovoj važnosti za funkcioniranje vakufa.
Dakle, opće je pravilo da se prednost da obnovi predmeta
vakufa (zgrada i zemljišta) u odnosu na korisnike. Ako tako
mutevelija postupi, postupio je ispravno. Međutim, ako bi od-
godio obnovu vakufskog dobra, a obnova je bila nužna, te po-
dijelio prihod od vakufa korisnicima ili službenicima vakufa,
mutevelija će nadoknaditi prihod iz svojih sredstava, s pravom
da ga potražuje od korisnika ili službenika kojima ga je podije-
lio, jer su oni uzeli ono što im ne pripada po prvenstvu podjele
vakufskih prihoda.
A što se tiče obnove vakufskih stanova na kojima korisnici
imaju stanarsko pravo, njihovo održavanje pada na trošak ko-
risnika, a ne na prihod od vakufa. Ukoliko je vakif ostavio stan
da u njemu stanuje više osoba po utvrđenom redu, popravak
je na onom prvom koji je stanovao, a ako budu svi imali pra-
vo stanovati u stanu u isto vrijeme, oni će solidarno snositi
troškove njegova održavanja, stanovali u njemu ili ne. Sudija
ima pravo narediti onima koji stanuju u vakufskom stanu da

ga obnove, pa ako to učine, izvršili su svoju obavezu, a ako bi

odbili, sudija ima pravo stan izdati drugima u zakup, te da se iz
dobivene zakupnine on obnovi. Nakon isteka perioda zakupa,
sudija bi korisnicima vratio vakufski stan na uživanje stanar-
skog prava koje im pripada.11
O STJECANJU PRAVA KORISNIKA

NA PRIHOD OD VAKUFA
Prema hanefijskoj pravnoj školi, postoje dvije vrste korisni-
ka vakufa: oni korisnici koji su poznati po imenu i oni koji se
poznaju po karakteristikama. Ovo poznavanje osoba veže se
za njihov status u odnosu na ustanovljenje vakufa ili priho-
da od njega. Što se tiče korisnika koji se poznaju po imenu,
neophodno je da takve osobe budu prisutne (žive) u vrijeme
ustanovljenja vakufa, odnosno sastavljanja njegova ugovora
(vakufname).
Korisnika koje poznajemo po karakteristikama ima dvije
kategorije: oni kod kojih se karakteristike ne mijenjaju, stalne
su: poput lica koja su slijepa, gluhonijema, s dječijom parali-
zom i sl.; i oni kod kojih se karakteristike mijenjaju, nisu stalno
prisutne kod osobe, poput: maloljetnika i siromaha. Obje ka-
tegorije lica s karakteristikama (koje su stalne i maloljetnika
kod kojeg karakteristika maloljetstva nije stalna, nego privre-
mena, koja se ne ponavlja) moraju biti prisutne (žive) u vrije-
me ustanovljenja vakufa i spomenute u vakufnami. Korisnici
s promjenjivom karakteristikom, poput siromaha, moraju biti
u stanju potrebe za pomoći u vrijeme ubiranja prihoda od va-
kufa, a ne u vrijeme ustanovljenja vakufa. Njihovo spominja-
nje u vakufnami je općeg karaktera.

Od trenutka kada mutevelija ubere prihod od vakufa on

pripada korisnicima vakufa i oni postaju njegovi vlasnici, a
ne činom podjele prihoda među korisnicima. Svi oni koji su
na dan ubiranja prihoda polagali pravo na prihod moći će ga
ostvariti, pa makar prilikom podjele prihoda više i ne spadali
u tu kategoriju. Ovo pravo se može tražiti od mutevelije u roku
od petnaest godina. Kada god bi osoba u ovom roku zatražila
svoje pravo, moći će ga ostvariti. Međutim, ukoliko bi osoba
propustila da svoje pravo potražuje u periodu od petnaest go-
dina bez opravdana razloga, izgubila bi pravo na podnošenje
tužbe, zbog zastare.12
O UZURPACIJI VAKUFSKOG DOBRA

U jeziku uzurpacija znači: uzeti nešto od nekoga nasilnim pu-
tem, bez polaganja prava na dotični predmet. Hanefijski prav-
nici definiraju ovaj akt kao: bespravno prisvajanje imovine,
dozvoljene za promet, od osobe koja na predmet polaže zako-
nito pravo i njegovo bespravno držanje od strane osobe koja
na imovinu ne polaže zakonito pravo. Uzurpacija proizvodi
pravnu posljedicu kojom se zahtijeva vraćanje predmeta u
posjed vlasniku, ukoliko uzurpirani predmet postoji. A ako bi
predmet bio uništen, uzurpator će namiriti predmet uzurpa-
cije u njegovoj novčanoj vrijednosti ili sličan predmet, po kva-
litetu i karakteristikama, ukoliko takav postoji.
U osnovi, uzurpacija predstavlja neprijateljski čin prema
tuđoj imovini, u konkretnom slučaju prema vakufskoj imovi-
ni, u pokušaju da se zakonito pravo vlasništva nad predmetom
vakufa prisvoji od strane nekog lica na nelegalan način, kako
bi takvo lice nad predmetom uspostavilo posjed ili vlasniš-
tvo u svoju korist. Uzurpatoru vakufskog predmeta se činom

uzurpacije ne može priznati validna osnova za stjecanje pra-

va na posjed ili vlasništvo nad predmetom. Činom uzurpacije
uzurpator je povrijedio tuđi posjed ili vlasništvo nad predme-
tom i od njega se zahtijeva da predmet odmah vrati zakoni-
tom vlasniku ili posjedniku ili da predmet nadoknadi ukoliko
iz nekih razloga više ne postoji. Ta nadoknada može biti u vidu
novčane vrijednosti predmeta ili kupovine sličnog predmeta
po kvaliteti i vrijednosti, ukoliko takav postoji.
Prema hanefijskim pravnicima kod povrata uzurpiranog
predmeta vakufa vodit će se računa o sljedećem:
• da li je uzurpirani vakufski predmet još uvijek u istom
stanju kao i u vrijeme njegove uzurpacije, bez dodataka
ili umanjenja u količini i vrijednosti;
• da li je na uzurpiranom predmetu vakufa nastala neka
šteta u vidu umanjenja količine ili vrijednosti predmeta;
• da li je na uzurpiranom predmetu vakufa došlo do ka-
kvih dodavanja u smislu povećanja količine ili obima ili
vrijednosti predmeta.
Ukoliko je predmet ostao u istom stanju, bez promjene u
količini, vrijednosti i karakteristikama kakav je bio u vrijeme
uzurpacije, vratit će se u stanju u kojem se zatekao, s tim da će
se platiti naknada za bespravno držanje predmeta, u vidu tržiš-
ne zakupnine, iz razloga što je vlasnik ili posjednik trpio štetu
zbog nemogućnosti korištenja predmeta tokom uzurpacije.13
Međutim, ukoliko je na predmetu uzurpacije nastala
određena šteta, tako što je došlo do umanjenja njegove koli-
čine ili vrijednosti, gledat će se da li se ta šteta može sanirati.
13 Klasični hanefijski pravnici smatrali su da se korist od predmeta uzurpacije

ne namiruje, ali su napravili izuzetak kada je u pitanju vakufska imovina i
imovina jetima. Savremeni hanefijski pravnici prihvatili su teoriju nadoknade
štete na uzurpiranoj imovini, svejedno da li ona spadala u spomenute ili ne.

Ukoliko se može sanirati, naredit će se uzurpatoru da to učini,

a ukoliko se ne bi mogla sanirati, isplatit će se vrijednost uzur-
piranog predmeta vakufa u novcu.
A ako se dogodi da je došlo do povećanja u količini ili vri-
jednosti uzurpiranog predmeta vakufa, dodavanjem od strane
uzurpatora u količini, obimu ili vrijednosti predmeta, moguće
su sljedeće opcije:
• da je došlo do povećanja na uzurpiranom predmetu va-
kufa koje je moguće ukloniti, a da uklonjeni dodati dio
zadrži vrijednost i nakon odvajanja;
• da se dogodilo povećanje na uzurpiranom predmetu va-
kufa dodavanjem koje je moguće ukloniti, ali taj dodatak
nakon uklanjanja ne bi imao neku vrijednost, nakon što
se se odvojio od predmeta vakufa;
• da se dogodilo povećanje na uzurpiranom predmetu
vakufa putem dodavanja na predmetu vakufa koje nije
moguće ukloniti, a da se ne nanese šteta vakufu.
Ako se bude radilo o tome da je došlo do povećanja na
predmetu vakufa koje je moguće ukloniti, a uklonjeni predmet
i dalje ima vrijednost, vodit će se računa da li je dodatak nastao
ulaganjem iz imovine vakufa ili iz lične imovine uzurpatora.
Ako je ulaganje poteklo iz vakufa, dodatak će pripasti vakufu,
bez ikakve obaveze prema uzurpatoru. A ako je bilo iz imovine
uzurpatora, gledat će se što je korisnije za vakuf: njegovo ukla-
njanje ili ostanak na predmetu vakufa, uz plaćanje nadoknade
uzurpatoru od strane vakufa. Međutim, ako dodatak bude takav
da ga nije moguće odvojiti od predmeta vakufa bez nanošenja
štete, neće se uzurpatoru ništa nadoknaditi, jer je on taj koji je
skrivio uzurpaciju, te će trpjeti štetu zbog svojih postupaka.14
14 Vidi o uzurpaciji vakufskog dobra više kod: Burhānuddīn Ibrāhīm ibn aš-
Šayḫ ‘Alī aṭ-Ṭarāblusī, Kitāb al-Is‘āf fī Aḥkām al-Awqāf, str. 60-63; Muḥammad
→

O VAKUFIMA ČIJA NAMJENA NIJE POZNATA

ILI NIJE JASNA
Prema hanefijskim pravnicima, volja vakifa je sadržana u
njegovoj darovnici (vakufnami), koja sadrži osnovne podatke
o predmetu vakufa (imovini), načinu upravljanja vakufskom
imovinom, o korisnicima vakufa, podjeli prihoda od vakufa,
te kontroli rada mutevelije. Vakufnama je dokument kojim se
dokazuje postojanje vakufa, njegova namjena i svrha. Praksa
je bila da se vakufname bilježe u sudski registar, kako bi se
moglo dokazivati postojanje vakufa ukoliko dođe do sporova
na sudovima. Danas se uvakufljena imovina registrira u ze-
mljišnim knjigama pri sudovima u Bosni i Hercegovini i vodi
kao imovina Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini. Me-
đutim, iako je imovina registrirana u zemljišnim knjigama,
njena namjena i svrha nisu registrirane, pa Islamska zajed-
nica u BiH vodi registar vakufnama, iz kojeg se vidi namjena
i svrha postojanja vakufa. Ipak, primjetno je da kod jednog
dijela vakufske imovine namjena prihoda od vakufa nije ja-
sno naznačena ili je to postalo nejasno iz nekih razloga. Uko-
liko je imovina ostavljena u korist neke džamije, mezarja ili
medrese, mekteba i sl., onda je svrha jasnija i sredstva će se
trošiti za održavanje ovih ustanova ili za ukop muslimana u
mezarju. Međutim, ukoliko se radi o vakufu koji je darovan,
a ne zna se njegova svrha ili se ona vremenom zaboravila, a
ne postoji vakufnama iz koje bi se to moglo saznati, šerijatski
sudija (u našem slučaju Vijeće muftija) odredit će namjenu
vakufa, s tim da ta namjena mora biti u općekorisne svrhe: za
potrebe obrazovnih institucija ili za potrebe socijalnih kate-
gorija, siromaha i sl.
Zayd al-Ibyānī, Kitāb Mabāḥiṯ al-Waqf, str. 117-119; Aḥmad Ibrāhīm beg, Al-
Mu‘āmalāt aš-Šar‘iyyah al-Māliyyah, str. 228-231.

O PROMETOVANJU VAKUFSKOM IMOVINOM

Jedno od najkontroverznijih pitanja o vakufskoj imovini jeste
pitanje njenog slobodnog prometa putem obligacionih ugo-
vora. Pada u oči da je ona usporena u prometu, ali se ne bi
moglo kazati, kako to neki tvrde, da je u potpunosti izuzeta iz
prometa, iz transakcijskog saobraćaja. Vidimo to sasvim jasno
kada je u pitanju njeno ekonomsko iskorištavanje putem obli-
gacionog ugovora o zakupu, kratkoročnom ili dugoročnom,
ugovora o uspostavi koncesionog prava na vakufskom zemlji-
štu, ugovora o sjetvi na poljoprivrednom vakufskom zemljištu,
ugovora o zajedničkom ulaganju rada i kapitala (muḍārabah)
i sl. Sve su ovo oblici obligacionih ugovora kojima se vakuf-
ska imovina pušta u promet, ali se njima ne dovodi u pitanje
promjena vlasničkih odnosa nad predmetom, već na koristi
od predmeta. Na ovaj način poštuje se to staro načelo, koje je
prihvaćeno, da se vakufska imovina ne može prodati, pokloni-
ti ili naslijediti.
Međutim, tokom vremena uvidjelo se da se ovo pravilo ne
može uvijek poštivati, jer ono ne odgovara u potpunosti pri-
rodi same imovine i njenoj unutarnjoj logici. Imovina u sebi
nosi element dinamičnog kretanja, težnju da prelazi iz ruke u
ruku, iz jednog oblika u drugi; to je dio njene prirode. Hanefij-
ski pravnici su uočili da bi potpuno onemogućavanje prometa
vakufskom imovinom bilo štetno po vakuf, jer bi tako krut stav
ugrozio i sam opstanak predmeta u nekim slučajevima i same
ciljeve zbog kojih je vakuf uspostavljen. Hanefijski pravnici
su dozvolili promet nad predmetom vakufske imovine onda
kada je to u interesu samog vakufa, ne dovodeći u pitanje svr-
hu postojanja i ciljeve koje treba da ispunjava vakufsko dobro.
Na prvom mjestu, hanefijski pravnici su dozvolili zamje-
nu vakufskog dobra za drugo dobro koje će doći na njegovo
mjesto, ako je to u interesu vakufa. Kako vidimo, zamjenom

dolazi do promjene vlasničkih odnosa nad predmetima za-
mjene, ali se čuva svrha i cilj vakufa. Također, oni su dozvolili
i prodaju vakufskog dobra za novac, s namjerom da se kupi
novo dobro koje će zauzeti mjesto onoga koje se prodalo i po-
stati vakufom. I ovdje se radi o promjeni vlasničkog odnosa
nad predmetom vakufa, ali se kupovinom novog dobra, koje
postaje vakufom, čuvaju njegovi svrha i cilj.15
Također, hanefijski pravnici su dozvolili i stanovite pro-
mjene na vakufskom dobru ukoliko to ide u njegov i prilog
samih korisnika vakufa. Jedno od tih pitanja jeste pitanje pro-
mjene načina korištenja vakufskog dobra, kao što je promjena
poslovnog prostora u stambeni i obratno ili promjena zirat-
nog zemljišta u građevinsko zemljište.16
Također, ovdje spada i dozvola nadogradnje na vakufskim
zgradama, u smislu prodaje tog prava putem zakupa. Pojedini
hanefijski pravnici (‘Ālim bin ‘Ala’ al-Ḥanafī, autor djela Al-
Fatāwā at-Tātārḫaniyyah) dozvolili su prodaju dobra koje je
kupljeno iz vakufskih prihoda, jer ga nisu brojali u vakuf, već u
imovinu koja je dozvoljena za promet bez ograničenja.17
Jedno od pitanja jeste i objedinjavanje i zaokruživanje
manjih vakufskih parcela u veću parcelu, ukoliko je njihov
korisnik ista strana, putem instituta komasacije i arondacije
poljoprivrednog zemljišta, radi njegovog boljeg iskorištavanja.
Svi ovi oblici prometa, koje su dozvolili hanefijski pravni-
ci, govore nam da se vakufskom imovinom može prometovati
pod određenim uvjetima, odnosno da je taj promet ograničen
Aḥkām al-Awqāf, str. 31-34.
16 Isto, str. 58.
17 Vidi kod: Ibn ‘Ābidīn, Ḥāšiyah Radd al-Muḥtār, Vol. VII, str. 29.
75

i usporen, što je donekle i razumljivo. Kod prometa ovom imo-

vinom mora se:
• voditi računa o svrsi zbog koje je vakuf ustanovljen, kao
dobro koje treba da traje;
• voditi računa o ciljevima koje je vakif postavio, da vakuf
služi zajednici;
• voditi računa da se vakufsko dobro unaprijedi putem
zamjene, prodaje ili transformacije.
Iz svega ovoga se vidi da su hanefijski pravnici vodili raču-
na o tome šta je svrha vakufa i koji su njegovi društveni ciljevi,
kada su dozvolili ograničeni promet te imovine kada je u ko-
rist vakufa. Prema tome, svaka promjena na vakufskom dobru,
koja je u korist vakufa, dozvoljena je, a svaka promjena koja je
na štetu vakufskog dobra zabranjena je.

Četvrto poglavlje
O ŠERIJATSKIM PROCESNIM PITANJIMA

KOJA SE ODNOSE NA VAKUF
U ovom poglavlju ćemo u kratkim crtama naznačiti ona pita-

nja koja su najkarakterističnija u procesnom pravu, a u vezi su
s vakufom. Vakufska imovina, kao i svaka druga imovina, može
biti predmetom spora među stranama po pitanju vlasništva,
podjele prihoda među korisnicima, priznanja na sudu, svjedo-
čenja u pitanjima vakufa, pokretanja tužbi i pitanja zastarije-
vanja kod pokretanja tužbe i sl. Šerijatsko pravo je ustanovilo
jedan broj procesnih pravila koja se odnose na vakufsko pravo.
PRIZNANJE NA SUDU U KORIST VAKUFSKE IMOVINE

U šerijatskom pravu priznanje osobe, dato bez prisile, o posto-
janju nekog prava obavezuje samu osobu, a ne druge osobe.
Drugim riječima, ne može se uvažiti dato priznanje osobe o
postojanju nekog prava u ime druge osobe. S obzirom na to da
je to tako, u slučaju da je priznanje dato o postojanju vakufa
na imovini koja je u posjedu onoga koji priznaje pravo o njego-
vom postojanju, ono će postati validno u sljedećim prilikama:
• Ako bi osoba u svom posjedu držala predmet, pa pri-
znala da se radi o vakufu, a ne postoji druga osoba koja
vodi spor oko vlasništva nad predmetom, nije navela ko
je vakif tog predmeta vakufa, niti ko su njegovi korisnici,
77

to priznanje će se uzeti kao valjano, a vakufu će se odre-

diti svrha postojanja u korist siromaha. Ostaje sporno
među pravnicima da li se osoba koja je priznala postoja-
nje vakufa pod ovim okolnostima smatra vakifom ili ne.
• Ukoliko bi osoba priznala da je neki predmet vakuf, a
ne bi ga pripisala određenom vakifu, ali bi navela nje-
gove korisnike koji nisu u rodu s njom i niko se tome ne
usprotivi i ne potražuje vlasništvo nad predmetom, to
priznanje će biti validno, predmet će postati vakufom u
korist osoba koje su navedene kao korisnici.
• Ako bi osoba priznala da je predmet uvakufljen u njenu
korist i korist njenih potomaka dok ih bude među živi-
ma, a poslije njih siromasima i ne spomene ko je vakif i
niko se tome ne usprotivi, njeno priznanje će biti valja-
no. No, ukoliko bi neko nakon toga potraživao svoje pra-
vo, pa ga onaj ko je dao priznanje o postojanju vakufa
potvrdio, to bi priznanje bilo samo u njegovo ime, a ne
i u ime drugih, te će se osobi koja je potraživala svoje
pravo dati iz dijela prihoda vakufa osobe koja mu je to
pravo priznala.
• Ako bi osoba priznala da je neki predmet vakuf, pa na-
vede ime poznatog vakifa koji ga je navodno uvakufio,
pa ukoliko je vakif živ, zatražit će se njegovo priznanje,
a ako nije onda priznanje njegovih potomaka. Ukoliko
to potvrde, priznanje će biti validno, a ukoliko negiraju,
neće biti.
• Ako bi osoba tvrdila da postoji vakuf nad predmetom
čiji vakif nije njen otac, pitat će ga se, ako je živ. A uko-
liko je mrtav, a njegova ostavina nije opterećena dugo-
vima, priznanje će biti valjano. No, ukoliko bi ostavina
bila opterećena dugom ili oporukom, pa ako ima i druge
imovine u ostavini, priznanje će biti valjano. No, ukoliko

O ŠERIJATSKIM PROCESNIM PITANJIMA KOJA SE ODNOSE NA VAKUF 79
bi dugovi obuhvatili cijelu ostavinu, priznanje ne bi bilo

valjano.
• Ako bi osoba priznala da se radi o vakufu koji je osta-
vio njen otac u korist nje i njene braće, a nema drugih
nasljednika, pa ako bi oni potvrdili, njeno priznanje će
biti validno. Ako bi porekli, uvažit će se samo priznanje
osobe u dijelu koji joj pripada kao vakuf, a ostalima bi se
priznalo pravo vlasništva.
• Ako bi osoba uvakufila objekat iz svog vlasništva, pa na-
kon njene smrti druga osoba tvrdi da je to njeno vlasniš-
tvo, te joj to pravo priznaju nasljednici vakifa, vakuf je
valjan, a nasljednici koji su priznali pravo drugoj osobi
namirit će vrijednost predmeta iz imovine koja im pri-
pada, jer su oni odgovorni za svoje priznanje.1
O PODNOŠENJU I PRIHVATANJU TUŽBE

U VEZI PREDMETA VAKUFA
Prema šerijatskim pravnicima, tužba je tvrdnja, u vidu zahtje-
va, jedne strane u sporu da joj pripada neko pravo u odnosu na
drugu stranu u sporu, po nekom pitanju pred sudijom. S obzi-
rom na to da je u pitanju vakuf, važno je utvrditi ko ima pravo
na podnošenje tužbe u ime vakufa i na koga se ona adresira,
ukoliko je upućena protiv vakufa.
Prema šerijatskim pravnicima, osoba koja može podnijeti
tužbu u ima vakufa ili na koju se upućuje tužba kod potraživa-
nja prava u vakufu jeste mutevelija. Korisnici vakufa ne mogu
podnijeti tužbu u ime vakufa, niti je mogu prihvatiti protiv va-
kufa pred sudom. Postoje dva izuzetka u tome: jedan je kada
Burhānuddīn Ibrāhīm ibn aš-Šayḫ ‘Alī aṭ-Ṭarāblusī, Kitāb al-Is‘āf fī Aḥkām al-
Awqāf, str. 44-48.

je korisnik i sam mutevelija: on ipak nastupa kao mutevelija, a

ne kao korisnik vakufa, i drugi je kada mu šerijatski sudija do-
zvoli da bude strana u sporu, kada se smatra nekim ko zastupa
spor, a ne kao korisnik vakufa.
Kada je u pitanju mutevelija koji zastupa vakuf u sporu u
tužbi protiv vakufa, dozvoljeno mu je da iznese dokaz protiv
tužbe tužitelja vakufa i ništa više od toga. Od mutevelije u ovom
slučaju se ne može zahtijevati prisega niti priznanje koje bi bilo
protiv vakufa, jer on takvu vrstu prava nema. On može dati pri-
segu samo u svoje ime, kao i priznanje u svoje ime po pitanju
lične imovine, a ne u ime vakufa. Ukoliko bi mutevelija nešto
priznao što je protiv vakufa, to se ne bi prihvatilo i on bi zaslu-
žio da bude opozvan.2
O SVJEDOČENJU U PREDMETU VAKUFA

Svjedočenje u šerijatskom pravu znači istinito obavještenje da
nekoj osobi pripada neko pravo kod druge osobe pred sudom.
Povod za pojavu svjedoka pred sudom jeste zahtjev stranke
u parnici, koja potražuje svoje pravo, kako ono ne bi propalo.
Prema šerijatskom pravu, svjedok može svjedočiti u pitanjima
koja se smatraju javnim pravima, bez poziva suda i u pitanji-
ma koja se smatraju privatnim pravima na poziv suda nakon
podnošenja tužbe od stranke u parnici.
Po pitanju prisustva broja svjedoka nekoj raspravi na
sudu, šerijatsko pravo ima različite odredbe za različita djela.
Kod povrede prava vakufa može se raditi o povredama i jav-
nog i privatnog, građanskog prava. Ako se radi o povredi jav-
nog prava, kao što je svjedočenje o osnovi postojanja vakufa,
svjedočenje je dozvoljeno i bez podnesene tužbe, dok, ukoliko

O ŠERIJATSKIM PROCESNIM PITANJIMA KOJA SE ODNOSE NA VAKUF 81
se radi o povredi prava korisnika, ono se ne dozvoljava bez

prethodno podnesene tužbe, jer se radi o privatnom pravu.
Prema šerijatskom pravu, osnova kod svjedočenja je pri-
sustvo svjedoka na mjestu događaja, očevid. No, kada je u pi-
tanju utvrđivanje osnove vakufa šerijatsko pravo je dozvolilo
svjedočenje po čuvenju, osim ukoliko je u pitanju svjedočenje
o uvjetima spomenutim u vakufnami, gdje se to ne dozvoljava.
Predmet vakufa spada u ono područje za koje važe pravila gra-
đanske parnice, te je dozvoljeno da svjedoci budu i muškar-
ci i žene. Kod prihvatanja izjave svjedoka zahtijeva se da one
budu saglasne. Ukoliko bi se znatno razlikovale u predmetu o
kojem svjedoče, ne bi bile prihvaćene. Podudarnost ne znači
da su istovjetne. Tako, ako bi osoba svjedočila da se radi o va-
kufu u dobrotvorne svrhe, a druga da se radi o vakufu u korist
siromaha, izjave su saglasne i bit će prihvaćene. Također, ako
bi neki svjedok tvrdio da osobi pripada 100 dirhema, a drugi
150 dirhema, sud će dosuditi 100 dirhema, jer se svjedoci oko
ovog iznosa slažu.3
O ZASTARI TUŽBE U VAKUFSKOM PRAVU

Šerijatsko pravo poznaje institut zastare tužbe, a ne institut
zastare prava. Prema tom pravu, jednom utvrđeno pravo ne
može zastarjeti, bez obzira na to koliki vremenski period od
dana utvrđivanja tog prava protekao. Međutim, prema hane-
fijskim pravnicima, može doći do zastare prava na podizanje
tužbe pred sudom u građanskim sporovima nakon isteka 15
godina, ukoliko nije bilo opravdanog razloga za njeno nepod-
nošenje. Izuzetak od ovog pravila su sporovi u vakufskom
pravu, gdje je taj period ostavljen duže od 33, odnosno 36
3 Burhānuddīn Ibrāhīm ibn aš-Šayḫ ‘Alī aṭ-Ṭarāblusī, Kitab al Is ‘āf fī Aḥkām al-
Awqaf, str. 81-86.

godina. Ukoliko mutevelija u ovom roku propusti da podnese

tužbu za utvrđivanje prava vakufa pred sudom, bez oprav-
danog razloga, nastupit će zastara. I kod podnošenja tužbe
korisnika vakufa protiv vakufa po pitanju utvrđivanja njego-
vog prava na prihod rok je 15 godina. Ukoliko bi ga korisnik
propustio bez valjanog razloga, izgubio bi pravo na podizanje
tužbe zbog zastare.4

ZAKLJUČAK
Vakufsko pravo predstavlja posebno područje šerijatskog pra-

va, koje je opravdanje za svoje postojanje našlo u tekstovima
Kur’ana i suneta, ali je pravila i propise uglavnom crpilo iz obi-
čaja rane zajednice muslimana i lokalnih praksi koje su mu-
slimanski pravnici ugradili u odredbe koje uređuju ovu oblast
prava. Odredbe klasičnog vakufskog prava, ako ih se bolje sa-
gleda, u velikoj mjeri prate ekonomski sistem u kojem su se
razvijale, pogotovo kada je u pitanju upravljanje i ekonomsko
iskorištavanje vakufskog dobra. Vakufsko pravo predstavlja
onaj dio šerijatskog prava koje je i danas u najvećem broju
muslimanskih država u primjeni. To je živo područje prava,
koje se razvija sada u potpuno novim uvjetima tržišne privre-
de. Veliki broj muslimanskih zemalja donio je nove zakone
o vakufu, kojima je kroz određen stepen kodifikacije učinilo
ovo pravo dostupno građanima svojih država. Također, mnoge
vlade kroz zakon o vladi uspostavile su ministarstva vakufa i
vakufske direkcije, koji se brinu o upravljanju i ekonomskom
iskorištavanju vakufa. Važno je napomenuti da su i sekularne
države (kakva je Turska) imale ministarstvo vakufa i direkciju
vakufa, što govori o tome da ozbiljne države ozbiljno računa-
ju na potencijal vakufa i njegovu historijsku ulogu u razvoju
društva. I u našoj zemlji nalazi se značajan broj vakufa, koji
su u posjedu Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini a koji
služe u socijalne svrhe.
83

Proučavanju vakufskog prava treba dati više prostora na

našim obrazovnim ustanovama kroz komparativne studije,
što se donekle i čini, bar na osnovnom studiju. Proučavanje
donesenih zakona u muslimanskim zemljama omogućilo
bi nam priključak i da sagledamo kako se ovo pravo razvija
u novim ekonomskim okolnostima tržišne privrede i koji su
se iskoraci dogodili na teorijskoj ravni u razumijevanju vakuf-
skog prava. Za proučavanje savremenog vakufskog prava va-
žan je uvid u njegovo klasično razdoblje. Iz tih razloga sam se
prihvatio posla da prevedem jedan kodificiran tekst klasičnog
vakufskog prava, nastalog na temeljima hanefijske pravne ško-
le, koji se može smatrati posljednjom kodifikacijom ovog pod-
ručja klasičnog šerijatskog prava u hanefijskoj školi. Djelo egi-
patskog pravnika Muḥammada Qadrī-paše Qānūn al-‘adl wa
al-inṣāf fī al-qaḍā’i ‘alā muškilāti al-awqāf, uz ranije prevede-
na djela Muršid al-ḥayrān i Al-Aḥkām aš-šar‘iyyah fī al-aḥwāl
aš-šaḫṣiyyah, kojim je on zaokružio svoj kodifikatorski opus,
porodičnog, testamentalnog i nasljednog prava, te privatnog
prava i vakufskog prava, od sada je dostupan i na našem jezi-
ku. Ovaj kratki uvod treba da olakša njegovo razumijevanje.

LITERATURA
Ibn Anas, Mālik. Al-Muwaṭṭa’. Bayrūt: Al-Maktabah aṯ-

Ṯaqāfiyyah, 1988.
Abū Zahrah, Muḥammad. Muḥāḍarāt fī al-Waqf. Al-Qāhirah:
Dār al-Fikr al-‘Arabī, 2005.
Al-Ibyānī, Muḥammad Zayd. Kitāb Mabāḥiṯ al-Awqāf. Al-
Qāhirah: Maṭba‘ah ‘Alī Sakẓ Aḥmad, 1912.
Az-Zarqā, Muṣṭafā. Aḥkām al-Awqāf. ‘Amman: Dār ‘Ammar,
1997.
Aṭ-Ṭarāblusī, Burhānuddīn Ibrāhīm ibn Šayḫ. Kitāb al-Is‘āf fī
Aḥkām al-Awqāf. Al-Qāhirah: Maṭba‘ah Hindiyah, 1902.
Al-Ḫaṣāf, Aḥmad bin ‘Amr. Kitāb Aḥkām al-Awqāf. Al-Qāhirah:
Maktabah aṯ-Ṯaqāfiyyah ad-Dīniyyah, 1904.
Ibn Yaḥya bin Muslim, Hilāl. Kitāb Aḥkām al-Waqf. Ḥaydarābād:
Dā’irah al-Ma‘ārif al-‘Uṯmāniyyah, 1355 AH.
Ibn ‘Ābidīn. Ḥāšiyah Radd al-Muḥtār. Al-Qāhirah: Dār al-
Ḥadīṯ, 2016.
Muṣṭafā Šalabī, Muḥammad. Aḥkām al-Waṣāyā wa al-Awqāf.
Bayrūt: Ad-Dār al-Ğāmi‘iyyah, 1982.
Al-Ḫallāf, ‘Abd al-Wahhāb, Aḥkām al-Waqf. Al-Qāhirah:
Maṭba‘ah an-Naṣr, 1951.
85

Ibrāhīm, Aḥmad. Mu‘āmalāt aš-Šar‘iyyah al-Māliyyah. Al-

Qāhirah: Maṭba‘ah al-Fāniyyah, 1936.
Begović, Mehmed. Vakufi u Jugoslaviji. Beograd: Izdavačka
ustanova naučno delo, 1963.

Uvod U Vakufsko Pravo

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Uvod U Vakufsko Pravo

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Husein Kavazović

UVOD U VAKUFSKO PRAVO

Prve strane Uvod u vakufsko pravo A5 FINAL.indd 1 16/07/2021 12:20

CIP - Katalogizacija u publikaciji

Prve strane Uvod u vakufsko pravo A5 FINAL.indd 2 16/07/2021 12:20

Prve strane Uvod u vakufsko pravo A5 FINAL.indd 3 16/07/2021 12:20

Kavazovi _Uvod u vakufsko pravo.indd 5 15.7.2021 19:51:57

e) Uvjetovanje promjene uvjeta i načina

Kavazovi _Uvod u vakufsko pravo.indd 6 15.7.2021 19:51:57

b) Period zakupa vakufskog dobra.......................................... 61

Kavazovi _Uvod u vakufsko pravo.indd 7 15.7.2021 19:51:57

Vakufsko pravo predstavlja zasebnu granu šerijatskog prava,

Kavazovi _Uvod u vakufsko pravo.indd 9 15.7.2021 19:51:57

Odmah nakon njega pojavilo se i djelo Abū Bakra bin

Kavazovi _Uvod u vakufsko pravo.indd 10 15.7.2021 19:51:57

fetvi (mağmū‘ah al-fatāwā), o čemu svjedoči obimna literatu-

Kavazovi _Uvod u vakufsko pravo.indd 11 15.7.2021 19:51:57

Hrvata i Slovenaca, kasnije Kraljevina Jugoslavija, Ugovorom o

Kavazovi _Uvod u vakufsko pravo.indd 12 15.7.2021 19:51:57

Ahmed Lutfi Čokić objavio je rad o vakufskom pravu pod

Kavazovi _Uvod u vakufsko pravo.indd 13 15.7.2021 19:51:58

djelo je njegov posljednji kodifikatorski rad, koji je napisao za

Dr. Husein Kavazović

Kavazovi _Uvod u vakufsko pravo.indd 14 15.7.2021 19:51:58

O PRAVNOJ OSNOVI VAKUFA

Pitanje osnove zavještavanja imovine (legat) u korist trajnog

1 Mālik bin Anas, Al-Muwaṭṭa’ (Bayrūt: Al-Maktabah aṯ-Ṯaqāfyyah, 1988), Vol.

Kavazovi _Uvod u vakufsko pravo.indd 15 15.7.2021 19:51:58

namjernika, slabih i iznemoglih, za pristojnu naknadu nad-

Kavazovi _Uvod u vakufsko pravo.indd 16 15.7.2021 19:51:58

i fondacijom. Svakako, potrebno je znati da je klasično vakuf-

NAČIN USPOSTAVE VAKUFA

4 Muḥammad Zayd al-Ibyānī, Kitāb Mabāḥiṯ al-Waqf, II izdanje, str. 2. Tako,

Kavazovi _Uvod u vakufsko pravo.indd 17 15.7.2021 19:51:58

se prije svega odnosi na vakuf i oslobađanje od ropstva, dok

uvakufila u korist osoba u stanju socijalne potrebe ili neke od ustanova, a

Kavazovi _Uvod u vakufsko pravo.indd 18 15.7.2021 19:51:58

trajnosti vakufa, odnosno da li vakif može opozvati svoju volju

Kavazovi _Uvod u vakufsko pravo.indd 19 15.7.2021 19:51:58

viđenja među hanefijskim pravnicima. Ona ishode iz razli-

6 Abū Ḥanīfah je ipak napravio neke izuzetke po pitanju ugovora o vakufu te

Kavazovi _Uvod u vakufsko pravo.indd 20 15.7.2021 19:51:58

darivanju, te je neophodno da njegov predmet bude prihvaćen

UVJETI PUNOVAŽNOSTI VAKUFA

7 Muḥammad Zayd al-Ibyānī, Kitāb Mabāḥiṯ al-Waqf, str. 5; Muṣṭafā az-Zarqā,

Kavazovi _Uvod u vakufsko pravo.indd 21 15.7.2021 19:51:58

• da se predmetu vakufa odredi svrha u koju će se koristiti;

a) Vakif ili dobrotvor

Kavazovi _Uvod u vakufsko pravo.indd 22 15.7.2021 19:51:58

takvih ugovora po imovinu maloljetnika. Maloljetništvo tra-

10 Abū Hanīfah nije smatrao opravdanim ograničavati pravo raspolaganja nad

Kavazovi _Uvod u vakufsko pravo.indd 23 15.7.2021 19:51:58

Pored ovih stanja, postoji još jedno ograničenje koje su

Kavazovi _Uvod u vakufsko pravo.indd 24 15.7.2021 19:51:58

Kavazovi _Uvod u vakufsko pravo.indd 25 15.7.2021 19:51:58

se oko toga slože svi njihovi vlasnici. Kod nepokretne imovine

Kavazovi _Uvod u vakufsko pravo.indd 26 15.7.2021 19:51:59

c) Svrha u koju će se predmet vakufa koristiti

Kavazovi _Uvod u vakufsko pravo.indd 27 15.7.2021 19:51:59

d) Forma ugovora o vakufu

Kavazovi _Uvod u vakufsko pravo.indd 28 15.7.2021 19:51:59

njegovo mišljenje o ovom pitanju nije ono koje je referentno

PRAVNE POSLJEDICE UGOVORA O VAKUFU