Smjernice za knjižnične usluge za bolničke pacijente,

starije osobe i osobe s posebnim potrebama u

ustanovama za trajnu skrb i smještaj
Sastavila radna skupina pod predsjedavanjem Nancy Mary Panella
Zagreb : HKD, 2009.

Iz predgovora:
Pod pojmom «bolnička knjižnica» misli se na knjižnicu za pacijente koja u biti raspolaže
zbirkom za slobodno čitanje u slobodno vrijeme te često sadrži i građu sa zdravstvenim
informacijama.

Povijesni okvir

1.1 Razvoj knjižnica za bolničke pacijente

Knjižnice i knjižnične usluge za bolničke pacijente imaju dugu i uspješnu tradiciju na idejnoj i
stvarnoj razini. Njihov se uspjeh uvelike povezivao s trajnom spoznajom da čitanje može –
kroz odvlačenje pažnje, zabavu, nadahnuće, duhovnu podršku i uzdizanje – pomoći pri
rehabilitaciji zaposlenika. Omogućivanje pristupa knjigama datira u kasni srednji vijek
(Kairo). Psihijatrijske bolnice u 18 i 19. stoljeću u Engleskoj, Francuskoj, Njemačkoj i
Škotskoj, držale su knjižnice, a liječnici su propisivali čitanje kao terapiju.
Prvi svjetski rat pokazao se kao najveći pokazatelj njihova razvoja, zato što se kroz uspjehe
nacionalnih programa ratnih službi proširila spoznaja da knjiga i čitanje mogu doprinijeti i
oporavku pacijenata. Osnivaju se ratne knjižnice u Velikoj Britaniji i SAD-u.

1
1.2 IFLA i knjižnice za pacijente
Nadahnuće za prvi IFLA-in Odbor za bolničke knjižnice datira od 1930. godine, tj. od 53.
godišnje konferencije (Britanskoga) knjižničarskog društva, održane u Cambridgeu.
Od 1960.-1984. godine IFLA je izdala četiri dokumenta s preporukama za knjižnice za
pacijente. Uočivši da je nemoguće izraditi standarde za opću primjenu, dokument iz 1984.
trebao je umjesto toga poslužiti kao niz sugestivnih smjernica koje su se zasnivale na radu i
iskustvima knjižničara na terenu. Smjernice su uključivale sve vrste djelatnosti koje su
provodila nacionalna knjižničarska društva.

2. Polazišta smjernica

2.1 Svrha
Ove smjernice priznaju činjenicu da se zbog različitih potreba i izvora te zbog kulturnih,
društvenih i političkih razlika među pojedinim zemljama ni jedna metoda ili plan ne mogu
preporučiti na općoj razini. Stoga su one organizirane tako da se jednostavno mogu koristiti za
određivanje osnovnih značajki tih usluga.

2.2 Ciljevi
Promicanje uspostavljanja knjižnica/knjižničnih usluga za pacijente.
Podrška zamisli iznimnog značenja u već postojećim programima.
Poticaj vanjskim agencijama da prošire knjižnične usluge na osobe smještene u ustanovama
za trajnu skrb i smještaj.

2
2.3 Pretpostavke
Smjernice polaze od sljedećih pretpostavki:
 knjige i ostala knjižnična građa imaju temeljnu vrijednost za svakoga bez obzira na
životnu dob, razinu obrazovanja, društveni status te tjelesnu i duševnu sposobnost
 knjige i druga knjižnična građa na jedinstvenoj i sasvim osobnoj razini pružaju
mogućnosti za dobivanje informacija, za zabavu, nadahnuće, razmišljanje i učenje
 svi imaju pravo na pristup knjigama i knjižničnoj građi koje su prilagođene njihovim
osobnim potrebama i zanimanjima
 knjige, čitateljska i knjižnična građa mogu pozitivno utjecati na stanje i oporavak osoba
koje su tjelesno ili duševno oboljele.

Knjižnice za pacijente

Ciljevi
 podrška dobrobiti i oporavka pacijenata
 suradnje s drugim uslugama koje ustanova pruža pacijentima
 proširivanja razumijevanja
 podržavanja spoznaje da knjižnice i knjižnične usluge trebaju sadržavati osnovni dio
svake ustanove za kratkoročnu ili dugoročnu skrb.

Korisnici

U korisnike knjižnice ubrajamo pacijente na bolničkom liječenju i osobe koje žive u

ustanovama te njihove obitelji: u tu skupinu možemo uključiti i vanjske pacijente pije ili

3
nakon primanja u bolnicu; pacijente na kućnoj njezi ili pacijente na skrbi zajednice; bolničko
osoblje.

Organizacija

Knjižnična građa i usluge mogu se pacijentima ponuditi na različite načine, a najčešće

korišteni načini su samostalno uslužno središte smješteno unutar ustanove ili usluga koju
pruža vanjska ustanova.
Knjižnica unutar ustanove može se organizirat kao:
1. Knjižnica koju matična ustanova uzdržava u potpunosti.
2. Knjižnica koju zajednički uzdržavaju matična ustanova i vanjska agencija.
3. Knjižnica koja se smatra ogrankom mjesne narodne knjižnice
4. Knjižnica koju je zasnovala i koju održava volonterska skupina
Ako nije provodljivo održavanje knjižnice unutar ustanove, treba ići za dogovor s mjesnom
knjižnicom. U tom slučaju obje strane bi trebale potpisati ugovorni sporazum u kojem se
jasno opisuju ciljevi, zadaci i obveze obiju strana. Od ključne je važnosti da matična ustanova
odredi člana više uprava kao osobu koja će služiti kao veza s knjižničnom uslugom.

Prostor

Zbog svih svojih korisnika, knjižnica mora biti smještena u središnjem dijelu bolnice – u
prostoru na koji se može doći s bolničkih odjela ili na bolničke odjele i koji se nalazi na
mjestu gdje prolaze ambulantni pacijenti, osoblje i posjetitelji.
Ulazi u knjižnicu ne bi trebali imati povišene pragove ili stepenice te moraju biti dovoljno
široki da bi kroz njih mogla proći invalidska kolica. Vrata se moraju lagano otvarati.
Prostor knjižnice ne bi nikada trebalo dijeliti s nekim drugim odjelom ili službom. Pri
planiranju prostora (zapremnine) treba voditi računa o veličini bolnice i broju pacijenata i u

4
skladu s time osigurati potrebnu kvadraturu. Kod bolnica za kratkotrajni boravak broj mjesta
u knjižnici bi trebao biti 5-10% od ukupnog broja pacijenata, a u ustanovama za trajnu skrb
15-20%.

U knjižnici bi trebalo imati:

 prostor za čitanje/učenje
 prostor za slušanje i gledanje
 računalni odjel
 odjel za informacije/posudbu
 toalet za osobe s tjelesnim nedostatkom
 prostor za druženje
 odjel za djecu
 uredski prostor, prostor za obradu i skladišni prostor
 prostor za boravak.
Potrebno je imati i što više prirodnog svjetla. Sav namještaj mora biti u skladu sa
specifikacijama matične ustanove o sigurnosti, o pružanju usluga i lakom održavanju.
Ako je moguće, osnovnu zbirku treba smjestiti na zidnim policama budući da to omogućuje
najlakši pristup pacijentima u kolicima i nosilima te onima koji koriste hodalicu ili štap.
Što se tiče opreme trebalo bi imati: telefon, fotokopirni stroj, kolica za knjige, dovoljan broj
stolova i stolica, osobna i prijenosna računala, pomagala za osobe s potrebama, televizijski
uređaj te uređaje za korištenje audiovizualne građe.

Mjesne okolnosti koje će odrediti broj i sastav osoblja uključuju:

1. veličinu i vrstu matične ustanove
2. broj i vrste osoba koje bi trebale koristiti knjižnicu ili knjižničnu uslugu
3. raspoloživu građu, programe i usluge

5
 Zbirke

U zbirkama treba biti zastupljeno štivo za slobodno vrijeme i zdravstvene informacije u

tiskanom i netiskanom obliku.
Tiskana građa za čitanje u slobodno vrijeme: knjige, časopisi, novine, knjige na brajici,
građu laganu za čitanje, širok raspon knjiga prikladnih za djecu s obzirom na njihovu dob
(uključujući i slikovnice). Treba održavati ravnotežu između lijepe književnosti i ozbiljne
literature.
Zdravstvene informacije u tiskanom obliku: mogu pomoći pacijentima da razumiju svoju
bolesti ili poremećaj, ali ih i poučavati kako da se nose s kroničnim oboljenjima te kako da
postignu i zadrže dobro zdravlje.
Broj knjiga potrebnih za zbirku razlikovat će se u skladu s mjesnim uvjetima:
 za bolnicu do 300 ležajeva – 8 knjiga po ležaju,
 između 300 i 500 ležajeva – 7 knjiga po ležaju,
 500 i više ležajeva – 6 knjiga po ležaju
Za ustanove za trajnu skrb i smještaj – 8 knjiga po ležaju.

Osim posuđivanja potrebno je nuditi i razne programe i usluge, npr. redovito odvoženje knjiga
na odjele, program međuknjižnične posudbe, savjetovanje za čitatelje, obrazovne i
rehabilitacijske programe i slično.

Bitna je i suradnja s organizacijama koje mogu biti od pomoći pri prikupljanju najnovijih
informacija, građe i službi podrške.

Treba paziti da u izbor građe uđe i građa za starije osobe kao i osobe s posebnim potrebama.

6
7