Fizička terapija (PT), poznatija i kao fizioterapija, jedna je od srodnih zdravstvenih profesija.

[1][2][3]
[4]
Pružaju je fizioterapeuti koji promoviraju, održavaju ili obnavljaju zdravlje putem fizičkog
pregleda, dijagnoze, upravljanja, prognoze, edukacije pacijenata, fizičke intervencije,
rehabilitacije, prevencije bolesti i promocija zdravlja. Fizički terapeuti su u mnogim zemljama
poznati kao fizioterapeuti.
Pored kliničke prakse, drugi aspekti fizioterapeutske prakse uključuju istraživanje, obrazovanje,
konsultacije i zdravstvenu administraciju. Fizička terapija se pruža kao primarna zaštita tretman ili
uz, ili u kombinaciji sa drugim medicinskim uslugama. U nekim jurisdikcijama, kao što je Ujedinjeno
Kraljevstvo, fizioterapeuti imaju ovlaštenje da propisuju lijekove.[5]

Pregled[uredi | uredi izvor]

Fizioterapija se bavi bolestima ili povredama koje ograničavaju sposobnost osobe da se kreće i
obavlja funkcionalne aktivnosti u svakodnevnom životu.[6] PT koriste historiju i fizički
pregled pojedinca da bi došli do dijagnoze i uspostavili plan upravljanja i, kada je potrebno, uključuju
rezultate laboratorijskih i slikovnih studija kao što su rendgen, CT ili MRI nalazi. Elektrodijagnostičko
testiranje (npr. elektromiogrami i ispitivanje brzine nervnog provođenja) također se može koristiti.[7]
PT upravljanje obično uključuje propisivanje ili pomoć pri određenim vježbama, manualnoj terapiji i
manipulaciji, mehaničkim uređajima kao što su vuča, edukacija, elektrofizički modaliteti koji uključuju
toplotu, hladnoću, struju, zvučne valove, zračenje, pomoćne uređaje, proteze, ortoze i druge
intervencije. Osim toga, PT rade s pojedincima kako bi spriječili gubitak mobilnosti prije nego što se
dogodi razvojem programa usmjerenih na fitnes i wellness za zdravije i aktivnije stilove života,
pružajući usluge pojedincima i populaciji za razvoj, održavanje i vraćanje maksimalne pokretljivosti i
funkcionalne sposobnosti tokom cijelog života. Ovo uključuje pružanje liječenja u okolnostima u
kojima su kretanje i funkcija ugroženi starenjem, ozljedama, bolestima ili faktorima okoline.
Funkcionalno kretanje je centralno za ono što znači biti zdrav.
Fizička terapija je profesionalna karijera koja ima mnogo specijalnosti uključujući mišićno-
koštanu, ortopediju, kardioplućnu, neurologiju, ndokrinologiju, sportsku
medicinu, gerijatriju, pedijatriju, zdravlje žena, njegu rana i elektromiografiju. Neurološka
rehabilitacija je, posebno, oblast koja se brzo pojavljuje. PT praktikuju u mnogim okruženjima, kao
što su privatne klinike za fizičku terapiju, ambulantne klinike ili ordinacije, zdravstvene i wellness
klinike, bolnice za rehabilitaciju ustanove, ustanove za kvalifikovanu njegu, ustanove za produženu
njegu, privatne kuće, edukativni i istraživački centri, škole, hospicija, industrijska i ova radna mjesta
ili druga profesionalna okruženja, fitnes centri i sportski trenažni objekti.[8]
Fizioterapeuti također prakticiraju uloge nepacijenata kao što je zdravstvena politika,[9][10] zdravstveno
osiguranje, administraciju zdravstvene zaštite i kao rukovodioci zdravstvene zaštite. Fizioterapeuti
su uključeni u medicinsko-pravnu oblast i služe kao stručnjaci, vrše recenzije i nezavisne medicinske
preglede.
Obrazovanje se jako razlikuje od zemlje do zemlje. Raspon obrazovanja kreće se od nekih zemalja
koje imaju malo formalnog obrazovanja do drugih koje imaju ljekarske diplome i postdoktorske
studije i stipendije. U Bosni i Hercegovini obrazovanje u oblasti fizioterapije stiče se u srednjim
medicinskim školama (fizioterapeutski tehničar) i fakultetima zdravstvenih studija (fizioterapeuti).[11][12]

Zaposlenje