SOCIJALNI OBLICI RADA

Frontalni, timski, grupni, u paru, individualizirani, individualni

FRONTALNI – javlja se u vrijeme industrijske revolucije kada je bilo potrebno osposobiti veliki broj
učenika u jako kratkom vremenu. Ovdje jedan nastavnik podučava veću grupu učenika. Ono što je
negativno za učenika je pozitivno za nastavnika i obratno. Najbolje se predaje drugoj grupi po redu.

Prednosti: Ekonomično, štedi prostor. Svi dobijaju istu informaciju, nastavnik formira slijed nastave.

Nedostaci: Svi dobijaju istu informaciju, ali je svako prerađuje u odnosu na svoja iskustva. Učenik se
gubi u masi, a to dozvoljava „spavanje“, pasivnost učenika, pad koncentracije, nezainteresiranost i
mentalni zamor. Radna atmosfera zna biti jako loša, manjak interakcije, te je raspored klupa
nezadovoljavajući. Nastavnici ne poznaju svoje učenike dovoljno jer ih ima mnogo. Učenikova
individualnost ne dolazi do izražaja. Gausova krivulja (sve se prilagođava prosjeku, pa su lošiji učenici i
oni nadareni zapostavljeni).

GRUPNI – broji 3-6 članova koji zajedno rade na nekom zadatku ili projektu, a kasnije upoznavaju
ostatak kolektiva sa rezultatima.

Prednosti: Uče se socijalizaciji i rješavanju konflikta. Razmjenjuju informacije, znanja, uče se traženju i
selekciji najbitnijih informacija. Stalno i direktno surađuju. Prilika za iznošenje svog mišljenja u vezi s
finalnim radom koji će prikazati ostatku razreda. Učenici su nosioci glavnog nastavnog rada.

Nedostaci: Potrebno obezbijediti formacije gdje se nesputano može komunicirati. Potrebno jako
dobro poznavati učenike. Neravnopravna raspodjela rada i ne zna se čije je znanje čije. Nije svaka
nastavna jedinica adekvatna za grupni rad. Ne može se pratiti dinamika svake grupe stalno. Određeni
članovi se mogu osjećati inferiorno. Odabir vođe. Stiču nepotpuno znanje jer se fokusiraju samo na
ono što oni izlažu. Iskazuju nesnalažljivost, te znaju isticati nebitno ispred bitnog. Gubi se fokus i
može doći do konflikta.

TIMSKI – broji od 7-15 članova.

Prednosti: Veća produktivnost, bolja organizacija. U timu se tačno zna koja je uloga čija, te se zna ko
mijenja koga u tim ulogama. Struktura je jasna i aktivnosti se provode zajednički.

Nedostaci: Stres i frustracija. Svako ima svoju ulogu većinski su fokusirani na svoj dio, pa se nekada ne
može doći do rješenja. Loša saradnja i dogovor zbog broja članova. Iznošenje previše informacija.

U PARU – rad dva učenika gdje zajednički rješavaju neki problem i nadopunjuju znanja.

Prednosti: Djeca razmjenjuju svoja znanja i nadopunjuju se međusobno. Socijalizacija, interakcija,

razmjenjivanje mišljenja. Saradnja. Bolja koncentracija nego u grupi.

Nedostaci: traži više prostora za nesmetanu komunikaciju. Teže je pripremiti materijale jer ih treba
više. Nekad se ne mogu dogovoriti, nisu kompatabilni partneri za rad, ne poštuju mišljenje partnera.
INDIVIDUALIZIRANI – rad gdje se sadržaji prilagođavaju učenikovim sposobnostima i mogućnostima.

Prednosti: Poštuju se razlike među učenicima, zadovoljavaju njihove potrebe i smanjuje njihov stres.
Učenici se grade kao ličnosti, nastava je kreativna, zanimljivija i motivacija je veća zbpog razvijanja
sposobnosti koje su učenicima bliske. Nastavnik ima slobodu u kreiranju sadržaja, bolje upoznaje
učenike, usavršava sebe i stvara pozitivnu razrednu klimu. Prilagođen tempo i fleksibilnost.

Nedostaci: Može doći do pogrešnih procjena ako jako dobro ne poznajemo učenike. Vremenski je
zahtjevno. Razdvajanje učenika unutar klase. Pad samopouzdanja jer ne mogu učiniti ono što čine
ostali. Fokus na individualnom radu, gubljenje osjećaja za grupni rad, minimalna socijalizacija. Ne žele
izaći iz zone komfora.

INDIVIDUALNI – rad gdje učenik samostalno obavlja zadatke

Prednosti: Djeca upoznaju sebe i svoje mogućnosti. Imaju priliku da sami ostvare nešto. U direktnom
su odnosu prema radu i pokazuju isključivo svoje znanje. Razvija pozitivne osobine ličnosti (istrajnost,
radne navike, upornost, daje maksimum, formira mišljenje, radi svojim tempom).

Nedostaci: Neekonomičan zbog pripreme materijala. Monotono, pad koncentracije, gubitak interesa,
te gubitak osjećaja za grupni rad. Nema dovoljno verbalnog izražavanja. Ako nastavnik dobro ne
objasni učenik neće znati šta da uradi. Pad samopouzdanja ako ne može nešto riješiti a drugi riješe.
Tempo rada među učenicima može biti veoma različit.