DIDAKTIČKI PRINCIPI

Osnovni zahtjevi i smjernice u planiranju, pripremanju, orgnizaciji i realizaciji nastave. To su pravila

kojima se nastavnik rukovodi u radu da bi uspješno ostvario zadatke. Izvode se na temelju spoznaje
objektivne zakonitosti nastavnog procesa.

1. Princip zornosti i apstraktnosti

2. Princip aktivnosti i razvoja
3. Princip sistematičnosti i postupnosti
4. Princip diferencijacije i integracije
5. Princip primjerenosti dobi i spolu
6. Princip individualizacije i socijalizacije
7. Princip historičnosti i savremenosti
8. Princip racionalizacije i ekonomičnosti

Princip zornosti i apstraktnosti

Zornost znači usvajanje činjenica, a apstraktnost generalizacija. Zornost je cjelovito osjetno

doživljavanje i ako je utemenjeno na zornim sredstvima učenje će biti efikasnije, potpunije,
živopisnije i korisnije. Djeca tako imaju priliku da grade svoje mišljenje i predodžbe.

Princip aktivnosti i razvoja

Podrazumijeva aktivno uključivanje učenika u nastavni proces kroz kreiranje motivirajućeg okruženja.
Sama aktivnost dovodi do razvoja i lakšeg savladavanja određenih zadataka. Sve njegove aktivnosti
trebaju biti prisutne: senzorne, praktične, izražajne, intelektualne.

Princip sistematičnosti i postupnosti

Četiri pravila postupnosti: od lakšeg ka težem, od bližeg ka daljem, od jednostavnog dka složenom, od
konkretnog ka apstraktnom. Postepeno širenje znanja i stvaranje funkcionalnih sistema. Znanje
ovako postaje stabilno, efikasno i trajno. Suština sistematičnosti jeste da se iz velikog broja činjenica i
generalizacija izdvoje oni uporišni sadržajni elementi oko kojih će se koncentrisati ostali sadržaji.
Nivoi obrađenog sadržaja trebaju biti primjereni učenicima i njihovim mogućnostima.

Princip diferencijacije i integracije

Diferencijacija znači da imamo jasno različite cjeline – sadržaje, oblike rada, etape rada, aktivnosti i sl.
S druge strane integracija znači povezivanje dijelova u smislenu cjelinu. Ta dva procesa su suprotna,
ali trebaju funkcionirati zajedno i biti u ravnoteži. Integracijom se povezuju različiti predmeti
(korelacija) ili se okupljaju oko nečeg zajedničkog (koncentracija).

Princip primjerenosti dobi i spolu

Nastava treba biti organizirana tako da je primjerena dobi i spolu učenika i učenica, a da u isto
vrijeme cijeni njihovu želju za napredovanjem. Aktivnosti i sadržaji ne smiju biti ni prelagani ni prelaki
jer u oba slučaja dolazi do dosade ili demotivacije.

Princip individualizacije i socijalizacije

Idividualizacija se vodi time da su svi učenici individue za sebe, osobe sa svojim posebnim
mogućnostima, znanjima, sposobnostima, željama i potrebama. Ove se razlike trebaju zadovoljiti i
svima se pružiti prilika da se pokažu. S druge strane imamo socijalizaciju, a to je gledanje zajedničkog
interesa – interesa razreda, kolektiva, većine. Iako je učenje individualno, čovjek uvijek ima potrebu
za komuniciranjem s drugima.

Princip historičnosti i savremenosti

Učenici trebaju upoznati prošlost i sadašnjost da bi mogli sagledati budućnost. Bitno odrediti
optimalan omjer prošlosti i savremenosti u obrazovanju. Treba poštovati tradiciju, ali u isto vrijeme
živjeti u sadašnjosti i poštovati i novitete.

Princip racionalizacije i ekonomičnosti

Postići što bolji učinak sa što manjim utroškom snage, vremena, sredstava. Racionalizacija znači da se
nastava provede što smišljenije kako bi učinak bio kvalitetniji. Bitno je dobro rasporediti vrijeme,
smišljeno koristiti sredstva, pomagala i materijale. Ovdje je bitno i planiranje i dobra organizacija
časa.