MARTINUS

Treći Zavjet
VJEČNA SLIKA SVIJETA I

TELEdisk, 2006
 SADRŽAJ

PREDGOVOR 1
UVOD 3
SIMBOLI 1

Simbol br. 1 Duh Božji koji lebdi nad vodama 9

Objašnjenje simbola 10

Simbol br. 2 Princip spasenja svijeta 11

Objašnjenje simbola 13

Simbol br. 3 Netrpeljivost 14

Objašnjenje simbola 15
Simbol br. 4 Put ka svjetlosti 17
Objašnjenje simbola 20

Simbol br. 5 Kozmička nesvjesnost 23

Objašnjenje simbola 25

Simbol br. 6 Živo biće I 27

Objašnjenje simbola 32

Simbol br. 7 Princip životnih jedinica ili prvi bljesak spoznaje

o postojanju Boga 34
Objašnjenje simbola 37

Simbol br. 8,9,10 Tri analize principa trojstva 39

Objašnjenje simbola 8 41
Objašnjenje simbola 9 41
Objašnjenje simbola 10 42

Simbol br. 11 Vječna slika svijeta - Živo biće II -

Vječni Bog i vječni sino/i Božji 44
Objašnjenje simbola 63

Simbol br. 12 Kombinacija osnovnih energija 70

Objašnjenje simbola 71
Simbol br. 13 Vječni plan svijeta 73
Objašnjenje simbola 78
Simbol br. 14 Kozmički spiralni ciklus 99 PREDGOVOR
Objašnjenje simbola 113

Simbol br. 15 Zakon kretanja 118

Objašnjenje simbola 123
Ova "Knjiga simbola" dodatak je knjizi "Livets bog"
Simbol br. 16 Tijelo vječnosti 125 (Knjiga života), koja je moje temeljno djelo o kozmičkoj
Objašnjenje simbola 130 strukturi života, o kozmičkim principima i zakonima. Ona
O Martinusu 134 u sažetom obliku sadrži bit kozmičkih analiza iz knjige
"Livets bog" koje su dopunjene kozmičkim simbolima.
Obzirom da su sve analize podrobno objašnjene u mojem
glavnom djelu, ovdje ih nećemo ponavljati u detalje. Zato
čitatelja koji želi steći bolju predodžbu o analizama slike
svijeta želim uputiti na proučavanje mojeg temeljnog djela.
Namjera je ove knjige zainteresiranim čitateljima pružiti
jasan i lako razumljiv pregled mojih analiza o kozmičkoj
slici svijeta.
Osim što "Knjiga simbola"predstavlja dodatak knjizi "Li­
vets bog", zahvaljujući svojoj pojednostavljenoj formi ona
može biti od koristi i onima koji nemaju ambiciju baviti
se znanstvenim istraživanjem, ali žele upoznati kozmičku
sliku svijeta, koja će, zahvaljujući svojoj vrhunskoj logi­
ci, predstavljati temelj svakodnevnog života ili načina
ponašanja ljudi u budućnosti. Upravo takav način života
dovest će ljude u dodir s "ljubavlju", ključnom notom
svemira, a time i u dodir sa samim životom. Takvim se
kontaktom čovjek oslobađa primitivnog stanja mržnje i
mračne svijesti, i uzdiže se do ispunjenja Božjeg plana za
živo biće koji predstavlja stvaranje "Čovjeka poput Boga i
njemu nalik".
 UVOD

l. Najveća religiozna 1. Zašto bi netko proučavao kozmičke analize svemira

zapovijed na svijetu
kada su one nekim ljudima teško razumljive? Ljudima je
putem religija i spasitelja svijeta već pokazan put ka Bogu!
Postoji li bolji i savršeniji put do Boga ili prave kulture od
onog na koji je već ukazao Isus u svojem "Govoru na gori" i
drugim svetim zapovijedima? Može li se na putu ka svjetlo­
sti primiti bolju uputu od ove: "Ljubi Boga više od svega, a
bližnjeg svog kao samoga sebe"? Odgovor na to neizbježno
glasi da je nemoguće ukazati na put do Boga, put ka svjet­
losti ili apsolutno savršenom kulturnom stvaranju, a da taj
put ne podrazumijeva istu nepobitnu Božju zapovijed koja
je temelj života. Drugim riječima, namjera kozmičkih ana­
liza i simbola koji opisuju strukturu života nije odvraćati
ljude od svetih Kristovih zapovijedi ili od drugih velikih
svjetskih religija i njihovih manje ili više svetih zapovijedi,
kao i uputa o moralu i načinu življenja, već je njihova nam­
jera pokazati da je srž velikih kozmičkih objava ili religioz­
nih dogmi apsolutna istina.

Situacija u svijetu 2. Današnja situacija u svijetu najbolji je pokazatelj da na to

ili pretkazani treba ukazivati. Svijet se nalazi u stanju koje je potrebno de­
„Sudnji dan"
finirati kao Armagedon ili Sudnji dan koji će, prema Kristu,
zadesiti ljude u "posljednjim danima". Zar se u toj poznatoj
biblijskoj priči o budućnosti ne spominje da će "đavao bje­
snjeti svom svojom snagom"? Što smo to vidjeli u obliku dva
svjetska rata koji su bjesnjeli zemaljskim čovječanstvom u
ovom stoljeću? Nismo li bili svjedoci pokušaju da se unište
naseljeni gradovi s cjelokupnim stanovništvom i svim kul­
turnim dobrima? Nisu li ljudi pokušali uništiti čak čitav je­
dan narod? Zar nismo vidjeli kako se ubijaju milijuni ljudi,
ne samo na bojišnici, u obrani svoje zemlje ili u napadu na
životni prostor drugih naroda, nego i civili koje se odvodilo
u plinske komore i ubijalo bez ikakve pravne ili zakonske
osnove, i, dakako, bez ikakvog obzira prema životno važnim
 zapovijedima: "Ne ubij" "Oprosti svojem bližnjem", "Vrati
mač u korice, jer tko se mača lača, od mača će i poginuti"?
Zar sav Zakon i Proroci nisu sadržani u zapovijedi: "Lju­
bi Boga više od svega, a bližnjeg svog kao samoga sebe"?
Gdje je vjera u Ijubećeg Boga i praktična kršćanska kultu­
ra u današnjoj stvarnosti "Sudnjega dana" kada ogromne
mase ljudi, kako odraslih tako i djece, stari i mladi bivaju
izmrcvareni sve do smrti, u užasnim koncentracijskim lo­
gorima i logorima smrti, koji bacaju sjenu demonske svi­
jesti preko cijele Zemlje?
3. Zašto vjerski ideali, o kojima se ljudima propovijeda
Razvoj sve više tisućama godina, nisu uspjeli spriječiti ove demonske ma­
udaljava ljude od
nifestacije koje uzrokuju smrt, invalidnost, bolesti, nevolje
vjerskih dogmi
i nemoral? Nije li očigledno da tradicionalni vjerski ideali
ili dogme, koliko god bili božanski, nisu mogli čovječan­
stvo poštedjeti epohe užasa Sudnjeg dana? Zar ne primje­
ćujemo da ljudi nadilaze te ideale, kao što i djeca prerastaju
svoju odjeću i obuću? Više je nego prirodno da zbog toga
oni dalje ne mogu vjerovati u njih. Nisu li se milijuni ljudi
pretvorili u materijaliste i ateiste? Nije li nepobitna činje­
nica da njihov broj neprestano raste? Zar nema sve više
praznih sjedala u crkvama i u hramovima Božjim tijekom
misa? Nije li to potvrda činjenice da su najviše kozmičke
istine, vjerske zapovijedi ili dogme postale misterij, da su
postale nešto za što se smatra da nije dostojno inteligen­
tnog čovjeka da bi se time bavio ili u to vjerovao? Znači li
to da nešto nije u redu s ljudima ili pak nešto nije u redu s
njihovim vjerskim idealima?
4. U apsolutnom smislu, sve je u redu i s ljudima i s nji­
Ljudi koji prihvaćaju hovim vjerskim idealima. Ovi su religiozni ideali bili savr­
tradicionalne vjerske šeno prilagođeni stupnju razvoja ljudi kojima su bili dani.
ideale ili dogme bez
Tim su ljudima oni predstavljali temelj života. Međutim,
da traže njihovo
logično objašnjenje velik dio čovječanstva je nadišao taj stupanj razvoja; ljudi
su u većoj ili manjoj mjeri napredovali do višeg stupnja
razvoja. Žive u posve drukčijoj mentalnoj sferi od ljudi ko­
jima su tradicionalna religiozna vjerovanja ili dogme bili
prilagođeni, kojima su se dotična bića mogla u potpunosti
predati zahvaljujući svojem i dalje razvijenom instinktu.
Njihova se inteligencija još uvijek nije toliko razvila da bi
zahtijevali intelektualnu potvrdu ili razumno objašnjenje
svojih vjerskih ideala odnosno dogmi. Bilo im je dovoljno
da su dolazili od autoriteta.
5. No, danas nije tako. Danas su brojni ljudi izgubili spo­
Ljudi kojima sobnost vjerovanja zato što im je instinkt manje ili više
je namijenjeno
degenerirao u korist razvoja njihove inteligencije. Tako su
"temeljno djelo" i
dodatak u obliku
stekli sposobnost analiziranja, istraživanja i promatranja.
ovih simbola. I što više taj razvoj napreduje, oni osjećaju veću potrebu
za logičnim argumentima ili znanstvenom osnovom da
bi neki misaoni sustav ili shvaćanje mogli prihvatiti kao
istinu. Potpuno je besmisleno kriviti te ljude zbog njiho­
vog stanja zato što ne uspijevaju vjerovati u te religiozne
dogme samo zato što su one dane kao gotovi rezultati ili
pretpostavke, bez ikakvog logičnog ili znanstvenog teme­
lja. Upravo je iz tog razloga nastalo "glavno djelo" i "knjiga
simbola" čiji je ona dodatak. Dakle, ova knjiga je nastala
kako bi pomogla onim ljudima koji više ne mogu vjero­
vati u puke izjave ili pretpostavke bez ikakve intelektualne
ili logične osnove, a koji ipak, svojim srcem i razumom,
traže objašnjenje za ovo stanje Sudnjeg dana; oni, naime,
počinju naslućivati da iza sve primitivnosti i gluposti sva­
kodnevnog života takvo objašnjenje mora postojati. Upra­
vo ovdje se za kozmičko proučavanje tih ljudi otvara put
ka razumijevanju opravdanosti sveg mraka na svijetu kao
veze u stvaranju i vječnom održavanju ključne note sve­
mira: ljubavi.
 SIMBOLI

Svrha simbola 1. Pomoću simbola čitatelju možemo pružiti lako razu­

mljivi pregled kozmičke strukture samog svemira. Svrha
je ovih simbola označiti glavne, osnovne principe i zako­
nitosti u strukturi i manifestaciji života svemira. Oni pred­
stavljaju vidljive oznake nevidljivih područja kozmičkih
analiza koje su same po sebi vječne, pa se zbog toga nala­
ze izvan prostora i vremena. Ta područja, dakle, nemaju
nikakav vremensko-prostorni oblik. No, to ipak nije pre­
preka da postoje kao "nešto što jest". Budući da to "nešto"
predstavlja nepobitni realitet na kojem se temelji sav život,
moramo se upoznati s vječnim realitetima koji čine to "ne­
što" želimo li u potpunosti doživjeti i razumjeti rješenje
misterija života. Ove pojave izvan prostora i vremena vrlo
su opširno opisane u knjizi "Livets bog" (Knjiga života).
Zato ćemo ovdje objasniti samo simbole koji, u odnosu na
kozmičke analize spomenute knjige, predstavljaju isto što
i karte u zemljopisu.

Simboli su fizičke 2. Obzirom da upravo spomenute analize ne obraduju opi­

oznake ili znakovi
pljive ili fizičkim osjetilima dostupne pojave, nastojali smo
za nevidljive
glavne kozmičke u obliku simbola stvoriti vidljive slike tih pojava u naj­
principe i zakone važnijim kozmičkim analizama. Međutim, nešto što nije
svemira
fizičko i nema fizički oblik ne može se kopirati ili nacrtati
u obliku neke slike, kao što se ne može doživjeti nižim psi­
hičkim opažanjem ili vidovitošću, već naprotiv, isključivo
višim psihičkim doživljavanjem. Riječ je o nečemu što se
može predstaviti samo simbolima. Prikazati simbolima
nešto nevidljivo znači obilježiti svaku njegovu posebnu
karakteristiku ili učinak određenom fizičkom oznakom.
Sve slike u ovoj knjizi predstavljaju upravo takve duhovne
tj. nevidljive pojave koje su označene fizičkim figurama,
bojama i linijama. Te figure, boje, linije itd. predstavljaju,
svaka za sebe, neku oznaku posljedica ili rezultata koje za­
jedno uzrokuju ti nevidljivi realiteti i manifestiraju se u
 našem svakodnevnom životu. Označavajući nevidljive du­
hovne ili kozmičke realitete fizičkim oznakama i stavljajući
ih u međusoban odnos koji odgovara njihovom međusob­
nom odnosu na duhovnoj ili kozmičkoj razini, dobivamo
fizičku sliku odgovarajućeg duhovnog ili kozmičkog po­
dručja. Takva slika nije prava slika te pojave, naprotiv, ona
predstavlja sliku fizičkih oznaka pomoću kojih možemo
fizički vidjeti detalje tih nevidljivih kozmičkih pojava radi
lakše koncentracije i procesa mišljenja. Stvorivši simbole
tih kozmičkih realiteta koji predstavljaju svijet nevidljiv za
fizička i niska psihička osjetila ljudi, omogućili smo istra­
živaču - jednom kada je upoznao te fizičke oznake nevid­
ljivih realiteta u obliku simbola - da s njima može raditi
kao što je navikao raditi s fizičkim predmetima ili pojava­
ma koje su dostupne njegovim fizičkim osjetilima.
Pomoću simbola 3. Dakle, detalji duhovnog ili kozmičkog svijeta pomoću
lakše dolazimo do simbola postaju fizički dostupni jer su presvučeni umjet­
uvida u kozmičku
nom fizičkom vidljivošću. Ta fizička vidljivost olakšava
strukturu svemira
ili života istraživaču ili tražitelju istine razumijevanje kozmičkih
analiza u knjizi "Livets bog", i time mu olakšava put do
stupnja razvoja na kojem će, pomoću svoje vlastite koz­
mičke sposobnosti opažanja, moći izravno doživjeti velike
analize života. Kozmičke analize, koje ovi simboli izra­
žavaju, za zrelog istraživača predstavljaju ucrtani put do
iskustva kozmičke svijesti, a time i do iskustva rješenja mi­
sterija života, besmrtnosti živih bića, iskustva "jedinstva s
Bogom", pa tako i iskustva "jedinstva s putem, istinom i
životom".
Simbol broj 1
Duh božji koji lebdi nad vodama
Iza svih stvaralačkih 1.1 Kada kršćanstvo naučava da je Duh Božji lebdio nad
procesa u prirodi ili
vodama i da je Bog stvorio svijet pomoću svojeg Duha, to
svemiru nalazi se
svijest je iskaz stvarne kozmičke istine. Budući je duh isto što i
svijest, to znači da se iza stvaranja prirode i iza ogromnog
broja stvaralačkih procesa cijelog svemira nalazi svijest. Da
je to doista tako svakom naprednom tražitelju istine dokaz
je činjenica da su svi ti procesi logični. Oni se odvijaju u
skladu s planom i predviđeni su da bi ispunili određenu
svrhu. Promatramo li stvaralačke procese prirode vidjet
ćemo da svi, bez iznimke, u svojem krajnjem rezultatu, na
ovaj ili onaj način služe na radost i blagoslov živih bića.
Dovoljno je samo pogledati vlastiti organizam te organiz­
me životinja i biljaka. Zar nisu svi savršeno građeni i geni­
jalno prilagođeni privremenom postojanju i doživljavanju
života svojih vlasnika? Kako bi svi ti organizmi, kao i sve
druge stvorene stvari u svemiru, mogli nastati na tako ge­
nijalan način ako iza tog stvaranja ne bi postojalo "nešto
živo" koje posjeduje mudrost, ljubav i svemoć pomoću ko­
jih te stvaralačke procese može dovesti do tako savršenog
rezultata?
7b "nešto" koje 1.2 Postoji, dakle, živo, stvarajuće "nešto", nešto što posto­
smo naučili
ji iza svih takozvanih "mrtvih" kao i živih pojava. Može­
nazivati "Bogom"
mo to prihvatiti kao činjenicu zato što su svi stvaralački
procesi u prirodi logični, a logični stvaralački procesi ne
mogu se odvijati bez nekog stvoritelja. Svijest, volja i snaga
tog stvoritelja ili stvarajućeg "nešto" stvara i održava vječ­
no postojanje svemira. To sveobuhvatno stvaranje odvija
se pomoću posebnih kozmičkih impulsa svijeta koji odvo­
jeno stvaraju različite razine postojanja i uvjete doživlja­
vanja živih bića. Upravo smo tog moćnog stvoritelja ili to
 božansko "nešto" naučili nazivati "Bogom". Svijest toga "ne­
što" nazivamo Duhom Božjim. Biblija je, dakle, potpuno u
pravu kada kaže da taj duh "lebdi nad vodama", što zapra­
vo znači da se iza svakog kretanja, iza svakog preobražaja,
a time i iza svih stvaralačkih procesa, nalazi svijest.

Objašnjenje 1.3 Gornji centar svjetlosti od kojeg proizlaze zrake simbo­

simbola broj 1
lično prikazuje stvarajuće "nešto" ili Boga.
Plameni križ simbolizira Božju, apsolutno savršenu mani­
festaciju ili stvaranje.
More svjetlosti simbolizira Božji sveprožimajući stvaralač­
ki duh, svijest, volju i svemoć.
U moru ili oceanu svjetlosti vide se označena područja
ili valovi različite jačine svjetlosti. Ta područja predstavljaju
kozmičke impulse svijeta koji stvaraju i održavaju uvjete do­
življavanja i razine postojanja živih bića.
Brojni krugovi simbolično prikazuju sunca i planete u sve­
miru te svjesni mentalni život živih bića kojim oni obiluju.
Krugs dvostrukom kružnicom simbolizira planet Zemlju i
njeno čovječanstvo. Vidimo da je ona u dodiru s tri impulsa
svijeta: donjim, koji polako nestaje iz njenog područja, dru­
gim, koji gotovo posve prevladava ili ispunjava područje Ze­
mlje, a gore vidimo impuls koji tek nastupa na zemaljskom
području. Od ta tri impulsa, prvi predstavlja svijest ili du­
hovni život primitivnih ljudi, dok sljedeći predstavlja impuls
svijeta od kojeg su potekli budizam, kršćanstvo i islam. U
knjizi "Livets bog" taj impuls je nazvan "stari impuls svijeta",
dok se treći impuls svijeta u istoj knjizi naziva "novi impuls
svijeta". Ovaj će impuls religije i današnje oblike vjerovanja
postupno učiniti suvišnima jer će od religiozne ili stvarne
strane života napraviti apsolutnu znanost. On će zemalj­
skom čovječanstvu otkriti rješenje misterija života kao činje­
nicu, te će pokazati daje "Duh Božji koji lebdi nad vodama"
sveobuhvatni blagoslov Boga u kojem svi mi živimo, krećemo
se i postojimo. (Daljnje objašnjenje ovog simbola nalazi se u
prvom tomu knjige "Livets bog").

© Martinus Idealfond 1 9 6 3 kqz. I

Simbol br. 1
Duh božji koji lebdi nad vodama
 Simbol broj 2

Princip spasenja svijeta

Roditeljski 2.1 Objašnjavajući simbol broj 1 ustvrdili smo da su stva­

princip
ralački procesi prirode logični, zbog čega mora postojati
neki živi izvor tih stvaralačkih procesa. Ovdje ćemo po­
moću simbola broj 2 ukazati na područje tih stvaralačkih
procesa, koji ne izražavaju samo logiku, nego i ljubav. Sve
visoko razvijene životinje, kao i ljudi, podređeni su prin­
cipu koji nazivamo "roditeljski princip". Zahvaljujući tom
principu nitko se ne može roditi u životnoj sferi ovih bića
bez jednog roditeljskog para. Kod tih roditelja postoji, da­
kako, određena ljubav prema porodu. Ova se ljubav oči­
tuje na način da se roditelji brinu za svoje potomstvo sve
dok ovo dovoljno ne odraste da se može brinuti o sebi.
Roditelji, dakle, štite, brinu se i njeguju svoj porod sve dok
je bespomoćan. Bez takve ljubavi viši oblici života ne bi se
mogli inkarnirati u fizičkom svijetu. Samo neprirodni ro­
ditelji pokazuju ravnodušnost ili nedostatak ljubavi prema
svojem potomstvu. To što se razmnožavanje i održavanje
nižih oblika života odvija na način gdje ova ljubav nije
nužna, pomoću drugih načina zaštite ili pomoći u razvoju
poroda, ne mijenja identitet ljubavi tog roditeljskog prin­
cipa.

Spasitelji svijeta i 2.2 Ovaj kozmički princip nije prisutan samo kod zaštite
duhovno vodstvo
poroda. To je ujedno osnovni princip u razvoju i duhov­
čovječanstva
nom vodstvu čovječanstva od primitivnosti ka intelek-
tualnosti, od nehumanosti ka humanosti. Pomoću ovog
principa stvorene su svjetske religije. Princip je to koji je
nadahnuo osnivače religija, odnosno takozvane "spasitelje
svijeta". Oni su imali takav autoritet kod naroda ili skupina
čiji su oni bili spasitelji, kao što roditelji imaju autoritet
 kod svoje djece. I kao što su roditelji prirodni učitelji svo­
je djece, tako su i spasitelji svijeta učitelji ljudima kojima
su postali duhovni vođe. Spasitelji svijeta su bića koja se
u razvoju duha i kulture nalaze, u većoj ili manjoj mjeri,
ispred običnog čovječanstva. Oni su u prethodnim životi­
ma stigli do stupnja razvoja kulture do kojeg sada treba­
ju dovesti zemaljsko čovječanstvo, i to je razlog zašto su
se rodili na Zemlji. Bit će nam ovo jasnije kada budemo
objašnjavali analize o reinkarnaciji i evoluciji. Zahvaljuju­
ći ovom božanskom kozmičkom roditeljskom principu ili
principu spasenja svijeta, tijekom povijesti razni su narodi
stalno imali svoje spasitelje svijeta ili religije koje su ovi
osnivali. Ta božanska bića predstavljala su, dakle, pionire
mentalnog i moralnog usavršavanja svojih sljedbenika.

Kozmički roditeljski 2.3 Kako se čovječanstvo postupno razvijalo od stanja pri­

princip nedovršenog
mitivnog čovjeka prema humanijem i kulturnijem načinu
zemaljskog čovjeka
života, razumije se da su ljudi morali imati spasitelje svije­
ta ili kozmičke vođe s odgovarajuće višim humanim i kul­
turnim kvalifikacijama. Velike svjetske religije koje danas
postoje također pokazuju da su njihovi utemeljitelji bili u
stanju ljudima pružiti velike, nepobitne kozmičke istine iz
rješenja misterija života, ali samo u obliku tvrdnji ili do­
gmi bez neke intelektualne potpore ili potvrde. To ne ovisi
o spasiteljima svijeta, već o okolnosti da u to vrijeme ljudi
još nisu bili dovoljno zreli u intelektualnom i humanom
pogledu da bi mogli razumjeti logično i znanstveno objaš­
njenje ovih istina. Vidimo kako su ljudi slabo razumjeli
velika učenja Isusa Krista. On je još tada bio toga potpuno
svjestan i znao je da sljedeći korak spasenja svijeta i pomo­
ći ljudima mora pričekati sve dok ljudi ne prođu kroz pat­
nje Sudnjeg dana koje će doprinijeti razvoju njihove svi­
jesti, kao i njihovih intelektualnih i humanih sposobnosti.
Spasenje svijeta tada će predstavljati ne tvrdnje ili dogme,
već naprotiv, čistu kozmičku znanost, dakle intelektualno
objašnjenje kozmičkih istina u obliku međusobno pove­
zanih misli, koje se mogu provjeravati humanim i inte­
lektualnim načinom razmišljanja. Upravo takvu znanost
on naziva "Tješitelj, Sveti Duh". Ovo prenošenje kozmičke
ili duhovne znanosti predstavlja posljednju veliku pomoć
čovječanstvu od strane spasenja svijeta. Pomoću ove zna-
 nosti zemaljsko čovječanstvo postaje dovršeno u svojem
stvaranju, a zemaljski čovjek postupno postaje "čovjek po­
put Boga i njemu nalik". Time je završeno Božje stvaranje
čovjeka. Čovjek je postao "put, istina i život". Drugim ri­
ječima, princip spasenja svijeta temeljni je princip ljubavi
kojim Bog postaje Providnost i Otac svih živih bića.

Objašnjenje 2.4 Stepenice na sredini simbola predstavljaju stupnjeve ra­

simbola broj 2
zvoja zemaljskih ljudi od "životinje" do "čovjeka".
Polje narančaste boje simbolizira "životinjsko carstvo". Ne­
dovršeni zemaljski čovjek ne može se osloboditi tog carstva
sve dok ne prevlada svoje životinjske sklonosti.
Žuto polje simbolizira potpuno savršeno "carstvo pravog
čovjeka" u kojem svatko voli svakoga, gdje nema rata, nesreće
niti patnje. Ovdje je cijelo čovječanstvo postalo jedan narod,
jedno stado i jedan pastir.
Sjajno polje sa zvijezdom na vrhu simbolizira Boga koji je
Providnost i Otac svih živih bića.
Zrake koje polaze od zvijezde i spuštaju se preko stepenica
simbolično prikazuju Duh Božji u obliku svjetskih religija, a
time i princip spasenja svijeta. To što su na simbolu samo tri
zrake ne znači da postoje samo tri svjetske religije. Naprotiv,
to samo znači da postoje mnoge religije.
Donji dio zraka obojan je narančastom bojom, što znači
da na ovom stupnju religije potiču životinjske ili ubilačke
principe kod ljudi. Zato će štovanje Boga ovdje biti manje
ili više nehumano ili "pogansko". Žuti dio zraka simbolično
prikazuje da su na tom stupnju razvoja ljudi napredovali do
humanih religija kojima pripada i kršćanstvo.
Kada sve zrake na vrhu postaju bijele i ujedinjuju se sa
svijetlom figurom ili zvijezdom, koja, kao što smo rekli, sim­
bolizira Boga, to znači da će ovdje sve religije svijeta biti za­
mijenjene kozmičkom znanošću. Kozmička znanost može
predstavljati isključivo apsolutnu istinu koja je sama po sebi
rješenje misterija života, a ta istina mora biti za sve jednaka.
Na najvišoj stepenici čovjekova sposobnost da ljubi bli­
žnjega toliko se razvila, a time i njegova sposobnost intuicije,
da on zahvaljujući tome postaje dio Božje svijesti ili tako­
zvanog 'Svetog Duha". Ovdje on postaje "čovjek poput Boga
i njemu nalik", što, u stvari, znači dokraja savršeni čovjek.
Ovdje on postaje "put, istina i život".

Simbol broj 3
Netrpeljivost
Sabotaža 3.1 Netrpeljivost je uzrok plamena rata. Kada su dva bića
normalnog
zahvaćena tim plamenom i međusobno zarate, bilo da su
stanja
to dvije životinje, dva čovjeka ili pak dvije ili više naci­
ja, oni sabotiraju osnovnu notu svemira - "ljubav" koja je
istovjetna apsolutnom miru, radosti i blagoslovu. Jednom
kada se sabotiraju mentalni temelji samog života, zar se
mogu u misaonom ili mentalnom svijetu zaraćenih strana
očekivati mir, radost i dobrobit? Kako mogu biti sretna
bića čije su misli obuzete planiranjem napada i borbom
protiv svojih neprijatelja? Ne stvara li upravo takva situa­
cija strah od osvete, i time još više pojačava nastojanje da
se ojača njihova obrambena sposobnost još ubitačnijim
i sofisticiranijim oružjem? I zar oni ne moraju nastaviti
s razvojem ubilačkog oružja sve do »"demonskih" razm­
jera, sve dok na ovaj ili onaj način ne dođe do pomirenja
između zaraćenih strana? Trajno imati neprijatelje i zbog
toga trajno biti u pripravnosti za obranu mora dovesti
do sabotaže normalnog stanja, kako kod napadača tako i
kod onoga koji se brani. Sabotaža normalnog stanja isto je
što i čovjekov način života koji nije u skladu s osnovnom
notom svemira - ljubavlju, koja predstavlja Duh Božji, u
Bibliji nazvan "Sveti Duh". A kako je duh isto što i svi­
jest, misli i znanje, Duh Božji predstavlja normalnu svijest
svemira. Biti u neskladu s tim duhom znači rat, nesreću i
patnju, odnosno sve što se podrazumijeva pod "zlom sud­
binom".
Može li mrav 3.2 Netrpeljivost, ratničke misli i ponašanje mogu stvoriti
zaustaviti
samo nesklad između njihovih pokretača i osnovne note
uragan?
svemira, koja je, kao što je već spomenuto, Božja svijest ili
snaga koja donosi savršenstvo, sreću i radost, i koju nazi­
vamo apsolutna ljubav. Nesklad između svijesti živog bića
i snage božanske svijesti koja upravlja svemirom stvara
destruktivne manifestacije rata i mržnje čije su posljedice
žalost, brige, patnje i depresija. Kako se ljudi toga mogu
osloboditi ukoliko svojim načinom života neprestano po­
tiču netrpeljivost, povode se za mržnjom i osvetoljubivo-
šću, uvjereni da apsolutna pravda može biti isključivo 'oko
za oko' i 'zub za zub'? Kako Providnost ili Bog može stvoriti
savršenstvo u svijetu u kojem ljudi svojim načinom života
sabotiraju božju primarnu svijest, djeluju protiv osnovne
note svemira, djeluju protiv apsolutno jedine snage koja
može stvoriti mir, svjetlost, radost i dobrobit u njihovom
doživljavanju života? Može li takvo, veće ili manje, suprot­
stavljanje sveobuhvatnom stvaralačkom procesu svemira,
Božjoj ogromnoj volji i snazi, izbjeći stvaranje patnje ili, u
najgorem slučaju, uništenje fizičkog organizma tog bića,
dakle - i njegovog sadašnjeg fizičkog života? Može li mrav
zaustaviti uragan? Zar ne uviđamo da je mrav za takvo što
premalen?
Put iz mraka 3.3 Sada možemo razumjeti zašto je Krist rekao ljudima
u svjetlost
da ljube Boga više od svega, a svoje bližnje kao same sebe,
i zašto je potrebno neprestano opraštati svojim bližnjima,
kao što je on to učinio na križu. On je znao da njegovi mu­
čitelji nisu svjesni da time što ga razapinju u stvari sabo­
tiraju vlastitu sreću ili dodir s ključnom notom svemira, a
time i sa životom i vlastitom dobrobiti. Zato se molio Bogu
za njih: "Oče, oprosti im jer ne znaju što čine". Isključivo u
načinu življenja gdje je od primarne važnosti takav stav
prema bližnjemu nalazi se put izlaska iz tame, iz rata, pre­
ma svjetlosti, prema apsolutnom miru, apsolutnom dodiru
s pravim životom, dodiru s Providnošću ili Bogom.
Objašnjenje 3.4 Svijetli centar na lijevoj strani simbola predstavlja Boga
simbola
ili izvor stvaralačke snage svemira.
broj 3
Plarneni križ i zrake 'sto polaze od njega simboliziraju bož­
ji nevidljivi sveti di.h ili svijest koja se nalazi iza svih ma­
nifestacija, stvaraU.ćkih procesa i stvaranja u svemiru. Dvije
zvijezde simboliziraju dva živa bića ili dvije skupine bića.
Dvije narančaste zrake koje se međusobno križaju simbo­
liziraju da su dva živa bića ili dvije skupine bića, od kojih
one proizlaze, u međusobnom ratu ili sukobu. Narančasta
boja u tehnici ovih simbola, kao što smo već spomenuli, po­
drazumijeva, između ostalog, netrpeljivost, rat, sukobe odno­
sno takozvano "zlo".
Zemaljska kugla u plamenu na simbolu predstavlja sa­
botiranje života ili blagostanja živih bića, što je posljedica
netrpeljivosti, rata, mržnje ili neprijateljstva između dviju
zaraćenih strana, bilo da se radi o dva čovjeka, dvije nacije
ili dvije skupine ljudi.
Kada snop zraka koje na simbolu predstavljaju "Duha
Svetog", koji je "ljubav", osnovna nota svemira, ne dopire do
Zemlje, to znači da tamo gdje bjesni mržnja ljubav ne može
doći do izražaja. A tamo gdje nema ljubavi može postojati
isključivo "Sudnji dan", "Armagedon" ili "pakao". No, pakao
prisiljava "izgubljenog sina" da se promijeni i vrati svojem
Ocu. Tada se osnovna nota života ponovno vraća i postaje
dio njegove svijesti, života i načina ponašanja.
 Simbol broj 4

Put ka svjetlosti

Fizički organizam 4.1 Sva živa bića predstavljaju, kao što ćemo kasnije vi­
samo je privremeno
djeti, trojni princip. Svako živo biće ima svoje "Jastvo" i
sredstvo
manifestacije svoju nadsvijest za koju je vezana podsvijest. Ova struktu­
vječnog duhovnog ra predstavlja stvarno i vječno "nešto" koje se manifestira
korisnika
kroz vlastiti fizički organizam. Taj organizam nije samo
živo biće, već je to samo privremeno izgrađeno ili stvore­
no sredstvo za fizičku manifestaciju bića, za njegovo stva­
ranje i doživljavanje. A budući da je stvoren, on je, poput
svih ostalih stvorenih stvari uništiv, te postaje istrošen i
neupotrebljiv. Zbog toga se njegov duhovni korisnik mora
osloboditi takvog neupotrebljivog sredstva odnosno tije­
la. Ovaj proces oslobađanja od neupotrebljivog tijela po­
znajemo kao "smrt". Dakle, ta smrt nije prava smrt; ona je
božansko rješenje u velikoj kozmičkoj strukturi svemira.
Duhovni korisnik nastavlja živjeti i može se ponovno ro­
diti u novom fizičkom organizmu.

Razvoj bića. 4.2 Promatrajući živa bića uočavamo da predstavljaju ra­

Dovršeni i
zličite oblike života koji čine skalu razvojnih stupnjeva od
nedovršeni
čovjek. primitivnosti i neznanja pa sve do bića koja su potpuno
savršeni ljudi poput Boga, njemu nalik. Ova skala doka­
zuje da se živa bića neprestano razvijaju. Razvoj započinje
mineralnim oblikom života i nastavlja se prema biljnom
obliku. S te točke bića se razvijaju ka životinjskim oblici­
ma života, pa sve do onih ljudskih. Drugim riječima, svaki
je čovjek prošao epohu razvoja u svakom od spomenutih
oblika života. Te epohe u stvari predstavljaju ono što nazi­
vamo mineralno carstvo, biljno carstvo, životinjsko carst­
vo i carstvo čovjeka. Još uvijek nedovršeni zemaljski čo­
vjek pripada životinjskom carstvu zajedno s naslijeđenim
mentalitetom životinjskog carstva koji još nije prevladao.
 Upravo ta životinjska područja u njegovoj svijesti nazi­
vamo „zlom". Tek kada se čovjek toliko razvije da može
ispunjavati zakon života, što znači ljubiti Boga više od sve­
ga, a bližnjeg svog kao samoga sebe, tada on postaje pravi
čovjek, poput Boga i njemu nalik. Takva bića zajedno čine
potpuno dovršeno ili apsolutno savršeno carstvo čovjeka.
Međutim, takvo carstvo na Zemlji još uvijek ne postoji, ali,
kao što ćemo kasnije vidjeti, ono je na putu.
Religiozni 4.3 Na određenom stupnju razvoja bića u njegovoj se
princip
mentalnoj strukturi rađa religiozni princip. Taj se prin­
cip hrani duhovnom hranom od strane principa spase­
nja svijeta te učenja spasitelja svijeta. To će biće dovesti
do potpunog savršenstva koje mu omogućuje postizanje
"kozmičke svijesti", čime čovjek postaje svjestan Boga, po­
staje jedno s njim i doživljava vlastitu besmrtnost. Ovaj
proces u njegovom potpunom ostvarenju nazvali smo "ve­
liko rođenje". Religiozni princip ne postoji samo kao uobi­
čajena religioznost, on također stoji iza materijalizma, iza
svake politike i svih ostalih istaknutih oblika svijesti. On,
međutim, živo biće nepogrešivo vodi prema spomenutom
"velikom rođenju" i kozmičkoj svijesti koja mu omogućuje
doživljavanje izvan prostora i vremena. Zbog toga njegova
sposobnost opažanja postaje neusporedivo veća u odnosu
na sposobnost opažanja i doživljavanja običnog, nedovr­
šenog zemaljskog čovjeka. Upravo zahvaljujući takvom vi­
šem obliku opažanja nastali su ovi simboli i analize, kao i
glavno djelo čiji su dodatak.
Materijalistička 4.4 Obzirom da sposobnost opažanja materijalističke zna­
znanost ne može
nosti gotovo isključivo ovisi o inteligenciji, ona ne može
riješiti zagonetku
života ljudima ponuditi rješenje zagonetke života. Može jedino
pružiti rješenja izražena mjerama dužine i težine, što znači
- materijalna rješenja. No, rješenja zagonetke života nisu
istovjetna rezultatima mjera dužine i težine, već su to rje­
šenja manifestacija života. To predstavlja rješenje zagonet­
ke života, a ne materijalna rješenja.
Stoje potrebno za 4.5 Da bi uspio riješiti zagonetku života zemaljski čovjek
rješenje zagonetke
u svojem razvoju ili Bog u svojem stvaranju čovjeka mora
života
doći do točke da se njegova sposobnost humanosti ili lju­
bavi toliko razvije da se on više ne usuđuje činiti "zlo". Ra­
dije će sam patiti nego dozvoliti da drugi pate. Tada više
neće osjećati ljutnju ili ogorčenost prema drugima. Uspo­
redno s razvojem humanosti još se jedna sposobnost po­
činje razvijati u njegovoj svijesti - sposobnost "intuicije".
Kombinacija intuicije i humanosti zajedno sa sposobno­
šću inteligencije omogućava kozmičko opažanje. Dakle,
put ka svjetlosti, što znači put ka spoznaji smisla života ili
rješenju zagonetke života ne može se pronaći u okvirima
materijalističke znanosti. No, zadatak materijalističke zna­
nosti nije ni bio pronaći rješenje zagonetke života.
Apsolutno jedini 4.6 Pravi je zadatak materijalističke znanosti omogućiti
put ka svjetiosti čovjeku upravljanje materijom i ovladavanje ogromnim
snagama prirode radi vlastite dobrobiti koja se ne temelji
na ratovanju, sakaćenju i na razarajućem ubilačkom oružju
i paklenim strojevima. Zadatak je materijalističke znanosti
stvoriti strojeve, instrumente i oruđa koji će ljudima olak­
šati život i osloboditi ih teškog fizičkog rada ili takozvanog
"prokletstva grijeha": "U znoju lica svog jest ćeš kruh svoj".
Njezin je zadatak da svojim znanjem i iskustvom uzdigne
čovječanstvo iz materijalnog neznanja i primitivnosti ka
najvišem znanju o materiji odnosno materijalnom svije­
tu, koji je njihov privremeni kozmički životni prostor ili
boravište. Tek kada se materijalistička znanost nađe pod
nadzorom znanosti o životu ili kozmičke svijesti tek će
tada biti u prilici ispuniti svoju kozmičku svrhu. Tada će
njeno stvaranje, znanje i sposobnosti postati poput Bož­
jeg stvaranja (stvaralački procesi prirode) i predstavljat će
radost i blagoslov za živa bića. Suvremena materijalistička
znanost, dakle, ne može ponuditi rješenje zagonetke živo­
ta, niti može predstavljati put ka svjetlosti. Isključivo koz­
mička svijest, koja je u Bibliji nazvana "Sveti Duh", može
riješiti zagonetku života i čovječanstvu ukazati na smisao
života. Međutim, kozmičku je svijest, kao što je već spo­
menuto, moguće doživjeti samo pomoću "sposobnosti in­
tuicije" koja ovisi o humanosti bića ili o njegovoj ljubavi
prema bližnjem. Zato je takav razvoj apsolutno jedini put
ka svjetlosti. Krist je bio u pravu. Potrebno je ljubiti Boga
više od svega, a bližnjeg svog kao samoga sebe. To je ispu­
njenje Zakona i put ka nebu.
Objašnjenje simbola 4.7 Svaka od figura koje su podijeljene na tri dijela i poreda­
broj 4 ne jedna pored druge predstavlja jedno živo biće.
Bijelo polje u svakoj figuri predstavlja ono što je vječno i
najviše u dotičnom biću ili njegovo "Jastvo".
Ljubičasto polje u istoj figuri simbolizira vječnu kozmičku
strukturu dotičnog bića koja, zajedno s "Jastvom", predstav­
lja njegovu nadsvijest u kojoj je ukorijenjena i njegova pod­
svijest. (Nešto više o tome kasnije.)
Najniži dio u boji predstavlja fizički organizam bića kojim
ono upravlja pomoću svoje nadsvijesti. Ovaj realitet zajedno
s "Jastvom" predstavlja pravo vječno živo biće, i to je pravi
pokretač i gospodar privremenog fizičkog organizma. To što
su ove trodijelne figure poredane u nizu i što su sve veće od li­
jeva na desno znači da se živa bića nalaze u procesu razvoja.
Tijekom tog razvoja bića se razvijaju od mineralnih do bilj­
nih oblika života, a od ovih se razvijaju u životinjske oblike
i dalje do ljudskih oblika života. Navedeni oblici postojanja,
svaki za sebe, predstavljaju epohe razvoja koje u svakodnev­
nom životu poznajemo kao mineralno carstvo, biljno carstvo,
životinjsko carstvo i potpuno savršeno ili dovršeno carstvo
čovjeka. Krajnje lijevo na simbolu, svijetlo indigo boje, nalazi
se mineralno carstvo, potom crvenom bojom označeno biljno
carstvo, u narančastoj boji životinjsko carstvo i naposljetku,
u žutoj boji dovršeno ili savršeno carstvo čovjeka.
Od okomite bijele linije u životinjskom carstvu pa do žu­
tog polja ili carstva pravog čovjeka nalazi se područje razvo­
ja nedovršenog zemaljskog čovjeka. Ovo biće i dalje, u odre­
đenoj mjeri, pripada životinjskom carstvu zbog naslijeđenog
područja svijesti iz tog carstva koje još uvijek nije nadišlo u
korist ljudskog mentaliteta, pa se zbog toga smatra nedovr­
šenim. Žuta polja predstavljaju potpuno dovršene ljude koji
čine pravo ili dovršeno carstvo čovjeka, carstvo koje pred­
stavlja krajnji cilj razvoja sadašnjeg nedovršenog ljudskog
carstva na Zemlji.
Narančasta zvijezda s dugačkom zelenom zrakom i krat­
kom žuto-zelenom zrakom simbolizira ljudsko istraživanje:
zelena zraka na lijevoj strani predstavlja prirodnu znanost, a
žuto-zelena zraka predstavlja filozofiju. Zelena zraka pred­
stavlja sposobnost inteligencije koja je najviša sposobnost
spoznaje spomenute znanosti. Stoga materijalistička znanost
ne može ponuditi rješenje zagonetke života. Njen je zada-
 tak da svojim materijalističkim znanjem i mogućnostima
omogući ljudima upravljanje snagama iz ogromnog oceana
prirodnih energija radi koristi i olakšavanja svakodnevnog
fizičkog postojanja ljudi.
Vodoravna čunjasta figura na simbolu koja se sastoji od fi­
gura koje simboliziraju živa bića od mineralnog carstva do
carstva dovršenog čovjeka, predstavlja tek mali dio svemira.
Bijela i ljubičasta polja na tom dijelu predstavljaju, kao što
je već spomenuto, "Jastvo" živih bića i njihovu nadsvijest. Ovi
visoki psihički realiteti gotovo su posve nedostupni fizičkom
opažanju. Zato se ova područja nalaze izvan domena materi­
jalističke znanosti. Zbog toga se materijalistička znanost mora
ograničiti samo na najdonja, različito obojana polja, koja
simboliziraju fizičke organizme ili materijalnu strukturu bića.
Ona ih može svojom inteligencijom istraživati i analizirati. Na
temelju toga može stvoriti određeno filozofsko razumijevanje,
stoje simbolički prikazano kratkom žuto-zelenom zrakom.
U bijelim i ljubičastim figurama koje predstavljaju "Jastvo"
i nadsvijest živih bića, odnosno pravo, primarno i vječno biće
koje se nalazi iza privremenih fizičkih organizama, nalazi se
rješenje zagonetke života. To je rješenje, međutim, dostupno
opažanju isključivo putem religioznog principa koji je u svo­
joj kulminaciji istovjetan sa "Svetim Duhom" ili "kozmičkom
sviješću".
Žuta zraka koja polazi od male zvjezdice prema većoj zvi­
jezdi od koje pak polaze dvije moćne bijele zrake, predstav­
lja religiozni princip. Svi stupnjevi, kako oni materijalistički,
politički, ateistički, tako i općepoznati religiozni stupnjevi
razvoja na području nedovršenog čovjeka, predstavljaju re­
zultat spomenutog principa, principa koji su poticali spasi­
telji svijeta i drugi vođe različitih duhovnih kvaliteta koji su
bili najpogodniji za određenu skupinu ljudi među kojima
su se inkarnirali. Konačni rezultat ovog božanskog princi­
pa predstavlja rađanje kozmičke svijesti kod čovjeka, čime
se dovršava Božje stvaranje čovjeka koji postaje poput njega
i njemu nalik. Zahvaljujući ovom krajnjem rezultatu, koji je
u knjizi "Livets bog" nazvan "veliko rođenje", čovjek postaje
suveren ijedno s Bogom. On je sada sam postao "put, istina i
život". Ovo rođenje te kozmička svijest koja iz toga proizlazi
simbolično su prikazani na gornjem dijelu simbola žutom
zvijezdom i dvjema bijelim zrakama koje od nje proizlaze.
 Na gornjem dijelu simbola vidimo sliku planeta Zemlje. To
što se ona nalazi upravo iznad stupnja razvoja nedovršenih
ljudi, gdje je smještena i materijalistička znanost znači da se
Simbol broj 5
Zemlja na svojem putu razvoja nalazi na stupnju na kojem
nedovršenim ljudima može pružiti životne uvjete koji su po­
trebni za doživljavanje sudbine i stjecanje iskustava koja su
neophodna da bi ta bića mogla postići "veliko rođenje".
Kozmička nesvjesnost
Tanka narančasta linija na gornjem dijelu simbola koja
se proteže od mineralnog carstva preko Zemlje sve do car­
stva pravog čovjeka označava područje stvorenog svijeta koje
zemaljsko čovječanstvo poznaje (zahvaljujući znanstvenim Kozmička 5.1 Čovjek koji zaista želi doživjeti i razumjeti apsolutnu
nesvjesnost istinu o životu, odnosno rješenje zagonetke života najprije
istraživanjima). nedovršenog
mora dobro upoznati samoga sebe, budući da je kozmička
Malena crvena zvijezda označava granicu između mine­ zemaljskog čovjeka
analiza živog bića zapravo rješenje zagonetke života. Zato
ralnog i biljnog carstva, dok veća narančasta zvijezda ozna­
ćemo ovdje ukazati na to da je nedovršeni čovjek u koz­
čava granicu između biljnog i životinjskog carstva.
mičkom pogledu potpuno neuk, što znači da nije svjestan
Na maloj slici u donjem lijevom kutu simbola 1. figura
svoje prave ili apsolutno duhovne kozmičke analize.
predstavlja živo biće. Figura 2. predstavlja čovjeka bez koz­
mičke svijesti. Figura 3. predstavlja čovjeka s kozmičkom svi­
Religiozni instinkt 5.2 Temelj cjelokupnog religioznog života nedovršenog
ješću ili dovršenog čovjeka "poput Boga i njemu nalik". Ispre­
čovjeka čini njegova osobina svijesti koju smo več spome­
kidane linije označavaju sposobnost opažanja ova dva bića.
nuli pod pojmom "religiozni instinkt". Pomoću principa
Vidimo da čovjek s kozmičkom sviješću opaža cijelu fizičku i
spasenja svijeta i spasitelja svijeta taj je instinkt doveo do
duhovnu strukturu živog bića, pa samim time i rješenje za­
stavova koji su služili kao putokaz za vrlo primitivnu i u
gonetke života, dok nedovršeni čovjek ili čovjek bez kozmičke
kozmičkom pogledu vrlo djetinjastu svijest te za nedovolj­
svijesti može opažati samo svoj fizički organizam te ostale
nu intelektualnu nadarenost dotičnih bića. Te vjerske sta­
stvorene pojave u okviru dimenzije prostora i vremena. On
vove poznajemo kao različita religiozna vjerovanja, shva­
ne može doživljavati kozmičke ili vječne činjenice. Zbog toga
ćanja o moralu i odnose prema Bogu.
su život i besmrtnost živih bića i njihovo vječno postojanje za
nedovršenog čovjeka nepoznanica.
Zašto religiozni 5.3 Kako su tadašnji ljudi posjedovali tek elementarne
ideali nisu
intelektualne sposobnosti, oni ne bi imali koristi od sto­
bili dani u
znanstvenom
postotne kozmičke znanosti. Zato su spasitelji svijeta mo­
obliku rali prilagoditi tu znanost kako ona ne bi bila egzaktna
kozmička znanost koja traži dokazni postupak, već je, na­
protiv, predstavljala shvaćanja koja su, iako su ih njihovi
sljedbenici shvaćali doslovno, predstavljala samo simbole
ili parabole koje su sadržavale dijelove istine. Posve je pri­
rodno da su novi spasitelji svijeta neprestano bili primora­
ni mijenjati te simbole i shvaćanja u korist novih shvaćanja
i interpretacija, sukladno rastućim iskustvima, znanjima
i humanošću njihovih sljedbenika. Tako je čovječanstvo
napredovalo prema najvišim religioznim idealima koji su
 dosegli vrhunac u Kristovim besmrtnim idealima, koji
su ukorijenjeni u najvišoj zapovijedi zakona života: "Lju­
bi Boga više od svega, a bližnjeg svog kao samoga sebe".
Ne postoji viša moralna zapovijed od ove jer ne posto­
ji božanstveniji način života od ovoga. Upravo je takvo
ponašanje "obličje Božje" prema kojem se stvara čovjek.
Međutim, ovi uzvišeni ideali prilagođeni su samo onim
ljudima kojima još uvijek upravlja religiozni instinkt, lju­
dima koji još uvijek mogu slijepo vjerovati i koji nemaju
želju niti potrebu za bilo kakvim intelektualnim objašnje­
njima i pravim logičnim argumentima, kojima je dovoljno
da ti ideali dolaze od autoriteta. Odnos je to djece prema
roditeljima, odnosno odnos nedovršenog čovjeka prema
spasiteljima svijeta.
Čovjekova 5.4 Život, međutim, teče dalje, i ljudi ne ostaju na istom
religioznost stupnju razvoja nego idu naprijed i naviše. Razvoj ne pre­
U obliku
materijalizma
staje sve dok Božje stvaranje čovjeka nije potpuno dovr­
šeno. Danas smo svjedoci da milijunima ljudi, posebice u
Zapadnom svijetu, upravlja neka druga sposobnost svi­
jesti koja je njihov religiozni instinkt odvratila od vod­
stva spasitelja svijeta. Ta sposobnost je inteligencija. Ona
kod čovjeka postupno razvija želju da sam spoznaje, da
sam istražuje, i da sam pronađe istinu. Inteligencija od­
vodi ljude dalje od njihovog djetinjeg stupnja na religi­
oznom ili kozmičkom području. U mjeri u kojoj njihova
inteligencija raste, degenerira njihova sposobnost "slijepog
vjerovanja" tvrdnjama drugih ljudi. Oni stoga ne vjeru­
ju u tradicionalne religiozne dogme ili ideje. Prihvaćaju
samo ono što se može logički potvrditi ili dokazati kao
činjenica. Budući da ovi ljudi mogu prihvatiti isključivo
ideje ili tvrdnje koje mogu sami provjeriti i doživjeti kao
činjenicu, oni, u stvari, mogu prihvatiti samo apsolutnu
znanost. No, obzirom da ne posjeduju kozmičke sposob­
nosti pomoću kojih se mogu doživjeti kozmičke istine ili
realiteti, u stanju su istraživati samo materiju. A budući da
ne vjeruju tvrdnjama drugih, ne vjeruju niti u kozmičke
istine ili pojave koje ne mogu sami opažati ili konstati­
rati svojim fizičkim osjetilima, pa stoga mogu biti samo
materijalisti. Oni vjeruju da je sve samo materija, i da ne
postoji duhovni ili kozmički svjesni život. Čvrsto vjeruju
da je smrt potpuni kraj života i svijesti. Ne vjeruju u Boga
i religioznost smatraju zastranjivanjem. Nisu svjesni da je
njihovo vlastito čvrsto materijalističko uvjerenje također
rezultat religioznog principa, te da njihova antireligiozna
uvjerenja u stvari predstavljaju zastranjivanje, a ne uobiča­
jena religiozna shvaćanja.
Stoje apsolutno 5.5 Materijalistička znanost, međutim, može, unatoč sve­
jedino potrebno
mu, ljudima donijeti mnogo dobroga, kao što im može
nedovršenom
zemaljskom donijeti i ogromne patnje. U kojoj će mjeri veliko materi­
čovjeku jalno znanje služiti na radost i blagoslov ili, nasuprot, ratu
i patnjama ovisi o tome koliko je razvijena njihova mo­
ralna svijest i njihova humanost. Budući da pitanje hoće
li materijalističko znanje služiti na radost i blagoslov ili
pak uništavanju i sabotiranju života ovisi o tome koliko
je razvijena moralna svijest i humanost ljudi, iz toga pro­
izlazi da je humanost nešto najviše i apsolutno jedino što
je ljudima potrebno žele li prestati s ratovima, te posti­
ći trajan mir kao temelj svoje sudbine. Mi ćemo ovdje, u
objašnjenju simbola broj 5, pokazati u kakvom je odnosu
kozmička nesvjesnost nedovršenog čovjeka prema stvar­
nosti, bez obzira koliko je sveobuhvatno njegovo materi­
jalističko znanje.
Objašnjenje simbola 5.6 Ovaj simbol prikazuje neznanje nedovršenog čovjeka o
broj 5
njegovoj kozmičkoj i vječnoj strukturi. Upitnici ukazuju na
to da će neznanje ili kozmička nesvjesnost bića prije ili ka­
snije dovesti do toga da ono preispita svoju vječnu ili besmrt­
nu kozmičku prirodu.'
Obojana magličasta polja oko crnog kruga simbolizira­
ju osnovne razine svijesti. Crveno polje označava "instinkt"
bića. Narančasto polje označava "energiju teže" bića koja
predstavlja vrlo važan faktor u manifestaciji energije i sna­
ge nekog bića. Žuto polje označava "osjećaje" koji, između
ostalog, također sudjeluju u stvaranju i manifestiranju ener­
gije i snage bića. Zeleno polje označava "inteligenciju" bića.
Plavo polje predstavlja "intuiciju" bića, dok svijetlo obojano
indigo polje označava "pamćenje" bića. To što ova obojana
polja izgledaju kao slučajno razbacana, maglovita, nejasna i
međusobno ispremiješana simbolizira da nedovršeni čovjek
poznaje ove pojmove, ali ne zna kako su ove mentalne poja-
 ve organizirane u njegovom mentalitetu ili psihi. Narančasto
obojana kružnica unutar crnog kruga simbolizira fizičko ti­
jelo biča. Sami centar koji se nalazi iza bijelog križa, iz kojeg
izlaze zrake, simbolizira "Jastvo" živog bića, dok bijeli križ
simbolizira potpuno savršenu svijest i proizlazeću potpuno
savršenu manifestaciju. Za pravog materijalista znak kri­
ža samo je simbol takozvane "smrti", za koju on vjeruje da
predstavlja apsolutni kraj njegovog života i njegove svijesti.
Ostala neobojana polja oko križa simboliziraju visoke du­
hovne ili kozmičke strukture i funkcije bića. To što ova polja
nisu obojana znači da te strukture i funkcije nisu dostupne
fizičkom opažanju, te su stoga nepoznate materijalističkoj
znanosti.
 Simbol broj 6

Živo biće I

"Jastvo" ili "Ja" 6.1 Sukladno iznesenom u knjizi "Livets bog" (Knjiga živo­
živog bića može se
ta), živo biće predstavlja trojni princip. Ono se sastoji od
definirati samo kao
"nešto što jest" "Jastva", svoje "stvaralačke snage" i onoga što je "stvoreno".
Pod "Jastvom" se podrazumijeva sama srž živog bića. To
"Jastvo" je "nešto" što je uzdignuto iznad svake manifesta­
cije, obzirom da je ono uzrok i pokretač svake manifesta­
cije. Ono se stoga ne može definirati. Kažemo li da je to
"Jastvo" lijepo ili ružno, da je božansko ili "đavolsko", da je
veliko ili malo, itd., to neće biti analiza samog "Jastva", već,
naprotiv, analiza nečega što je to "Jastvo" manifestiralo ili
stvorilo. Dakle, "Jastvo" je postojalo i prije tog stvaranja.
Ono, dakle, ne može imati nikakvu analizu osim da posto­
ji, i zato može predstavljati jedino "nešto što jest".

Stvaralačka 6.2 To "nešto" ili "Jastvo" posjeduje, dalde, stvaralačku

sposobnost 'jastva'
sposobnost, tj. sposobnost doživljavanja i manifestacije,
također može biti
samo "nešto što a to znači sposobnost da izgradi organizam ili tijelo po­
jest" moću kojeg može stvarati u materiji, te pomoću kojeg se
pokazuje drugim "Jastvima"; ujedno može doživljavati i
njihovo izražavanje kroz njihove manifestacije ili stvorene
stvari. Ova stvaralačka sposobnost nije mogla biti stvore­
na, jer bi u tom slučaju "Jastvo" postojalo neko vrijeme bez
stvaralačke sposobnosti. A kako bi ono u tom slučaju mo­
glo stvoriti ovu stvaralačku sposobnost? Obzirom da ne­
što ne može nastati iz ničega, to znači da je "Jastvo" uvijek
posjedovalo stvaralačku sposobnost. Zato je i stvaralačka
sposobnost, poput 'Jastva", bezimena pojava koja se samo
može označiti kao "nešto što jest".

Promjenjiv rezultat 6.3 Rezultat stvaralačke sposobnosti materijalna su tijela,

stvaralačke sposobnosti organi ili strukture "Jastva". Od ovih struktura koja su pro-
"Jastva" također je dužena ruka vječne stvaralačke sposobnosti nedovršeni
vječan i zato se može
čovjek poznaje samo fizičke organizme živih bića. Unatoč
definirati samo kao
"nešto što jest"
činjenici da su fizička tijela živih bića stvorena u dimenziji
prostora i vremena, što znači da su uništiva i moraju se
mijenjati, ona ipak odražavaju vječni i neuništivi princip,
naime doživljavanje života živog bića. Obzirom da je ovaj
rezultat stvaralačke sposobnosti vječan kao i sama stvara­
lačka sposobnost i "Jastvo", možemo ga samo označiti kao
"nešto što jest".
Živo biće predstavlja 6.4 Spomenuta tri principa - "Jastvo", stvaralačka sposob­
nedjeljivi princip nost i rezultat te stvaralačke sposobnosti, tj. organizam i
trojstva
proizlazeće vječno doživljavanje života - čine tri osnovna
uvjeta koji su nužni da bi se "nešto" pojavilo kao živo biće.
Bez "Jastva" ne bi mogla postojati niti stvaralačka sposob­
nost niti doživljavanje života. A bez doživljavanja života i
stvaralačke sposobnosti "Jastvo" ne bi moglo postojati kao
živo biće. Naime, moglo bi postojati, ali ne bi moglo mi­
sliti, doživljavati, manifestirati se i stvarati. Vječno "ništa"
bi vladalo tamo gdje svemir danas zrači i sjaji kao najve­
ća od svih struktura manifestacije, odnosno kao tijelo za
manifestaciju najvišeg "Jastva", najuzvišenijeg živog bića, u
čijem organizmu svi živimo, krećemo se i postojimo. Da­
kle, suštinska analiza živog bića jest nedjeljiva kombinacija
triju najvećih principa života sjedinjenih u jedan ogromni
princip: "Živo biće" koje je izvor svih principa. Kako su ta
tri principa bezimena, mi smo "Ja" ili "Jastvo" živog bića
označili kao "XI", stvaralačku sposobnost kao "X2", a vječ­
no doživljavanje života ili "nešto stvoreno" kao "X3".
Zašto ljudi ponekad 6.5 Živo je biće, dakle, u svojoj biti vječno, besmrtno i
ne prihvaćaju da je
neuništivo "nešto što jest". Kada materijalisti živo biće ne
živo biće besmrtno
promatraju na taj način, to je zato što oni uopće ne mogu
vidjeti to živo biće, budući je ono posve nedostupno izrav­
nom fizičkom opažanju. Samo se njegov fizički dio ili ono
što je stvoreno može direktno opažati fizičkim osjetilima.
A sve što je stvoreno ne može biti vječno, već neizbježno
ide svojem kraju. Ono što je stvoreno, to je, dakle, fizičko
tijelo "Jastva" i neke psihičke ili duhovne strukture koje
povezuju fizičko tijelo s vječnim, neuništivim ili kozmič­
kim dijelom tog bića.
"Smrt" nije 6.6 Fizičko tijelo samo je posrednik za stvaranje i doživ­
prava smrt
ljavanje korisnika ili "Jastva". Da bi se moglo koristiti u
tu svrhu, ono se mora održavati pomoću čitavog oceana
fizičkih i psihičkih organskih struktura, koje su također
"stvorene", a time i prolazne. To je razlog zašto fizičko tijelo
živog bića postaje staro i istrošeno, da bi na kraju postalo
potpuno neupotrebljivo. Tada se "Jastvo" oslobađa ovog ti­
jela. To oslobađanje "Jastva" od fizičkog tijela ljudi nazivaju
"smrt", ali to u stvari nije prava smrt. Ljudi vjeruju da je
to tijelo koje je napustilo "Jastvo" i koje se naziva "lesom"
samo živo biće. Kada bi taj leš uistinu predstavljao živo
biće, tada bi smrt bila činjenica. Ali za dovršenog čovjeka
činjenica je upravo suprotna. Ono što je živo mora uvijek
ostati živo, a ono što je mrtvo mora zauvijek ostati mrtvo.
Dakle, ono što je "živo" ne može nikada umrijeti, dok ono
što je "mrtvo" ne može nikada oživjeti. To je jedan od glav­
nih stupova rješenja zagonetke života.
"Nadsvijest" živog 6 . 7 "Živo" u živom biću jest nepromjenjivo "Jastvo" i nje­
bića sa svojim
gova vječna ili kozmička životna struktura, što znači struk­
muškim i ženskim
polom i šest tura koja nije "stvorena". "Mrtvo" je kod živog bića njegovo
osnovnih energija fizičko tijelo kao i ostale strukture koje samo predstavljaju
"stvorene" realitete. Ove se "stvorene" strukture razliku­
ju od nestvorenih ili vječnih struktura po tome što one
ne mogu postojati niti funkcionirati samostalno. One se
pokreću, odnosno dobivaju životnu snagu isključivo od
vječnih struktura koje postoje samostalno. Zato smo taj
dio vječnih struktura koji se sastoji od "Jastva" i njegove
kozmičke stvaralačke sposobnosti nazvali "nadsvijest" ži­
vog bića, a što je u stvari " X I " i "X2". Upravo ta "nadsvijest"
predstavlja apsolutno trajnu, pa samim tim i vječnu struk­
turu živog bića. U toj nadsvijesti prvi se puta susrećemo s
principom "energije" Tu energiju smo nazvali "matičnom
energijom". Područje manifestacije ove energije nalazi se u
" X 2 " gdje ona predstavlja materiju i snagu za osnovno do­
življavanje života, što je istovjetno očitovanju dviju velikih
životnih funkcija koje smo nazvali "muškost" i "ženskost".
One se manifestiraju kroz svoje organe, koje smo odgo­
varajuće nazvali "muški pol" i "ženski pol". Putem ova dva
polna organa, u međusobnoj kombinaciji i suradnji s šest
osnovnih energija, koje smo nazvali "energijom instinkta",
 "energijom teže", "energijom osjećaj a", "energijom inteligen­
cije", "energijom intuicije" i "energijom pamćenja" nastaju
sve životne funkcije živog bića. Ta kombinacija određuje
mjesto živog bića na evolucijskim stepenicama, njegovu
primitivnost ili intelektualnost, njegovu pojavu kao muš­
kog ili ženskog bića ili dvopolnog bića, što znači "ljudskog
bića poput Boga i njemu nalik". Na ovom se mjestu ne
možemo upuštati u objašnjavanje ovih realiteta budući da
oni nisu prikazani na simbolu broj 6. No, objasnit ćemo
ih nešto kasnije pomoću posebnih simbola. Ovdje smo ih
spomenuli isključivo zato što pripadaju nadsvijesti.
Element sudbine , 6.8 U nadsvijesti se nalazi po jedan centar za svaku od
"jezgre talenata" šest osnovnih energija. Ove centre smo nazvali "jezgrama
ili "spiralni centri"
talenata osnovnih energija" ili "spiralnim centrima". Oni
živog bića
predstavljaju najdublje sjedište sposobnosti i talenata ži­
vih bića. Zahvaljujući ovim jezgrama talenata ili centrima,
sposobnosti i talenti živih bića mogu preživjeti smrt ili
uništenje fizičkog organizma, te zatim sudjelovati u stva­
ranju novog fizičkog organizma. Na taj način "Jastvo" po­
moću tog organizma doživljava novo fizičko postojanje, i
tako dalje. To obnavljanje fizičkih tijela nazivamo "rein­
karnacijom". Kroz nadsvijest djeluje jedan vječni tok koji
se očituje u obliku želje. Ta želja predstavlja glavni izvor
svih ostalih želja živog bića. Zato smo tu želju nazvali
"praželja". Ova je želja pomoću matične energije u vezi s
osnovnim energijama, čije se funkcije održavaju pomoću
posebnih struktura. Cijelo područje nadsvijesti u kojem
su smještene najviše, vječne ili neuništive vitalne strukture
živog bića nazvali smo "element sudbine".
"Podsvijest"živog bića 6.9 Na temelju jezgara talenata osnovnih energija u ele­
mentu sudbine nalazi se jedna kozmička, a time i vječna
organska struktura za svaku od šest osnovnih energija.
Budući da su ove organske strukture vječne, one pripada­
ju nadsvijesti. Pomoću ovih vječnih organskih struktura
održava se promjenjiva, dakle i prolazna organska struk­
tura za svaku osnovnu energiju. Te promjenjive organske
strukture nazivamo "tijelima". Drugim riječima, za svaku
osnovnu energiju postoji po jedno tijelo. Pomoću tih tijela
sva živa bića doživljavaju život. No, kako je doživljavanje
života veliki proces promjene ili stvaranja, i ova se tije­
la u odgovarajućoj mjeri moraju mijenjati, preobražavati
ili prilagođavati svakom stupnju tog stvaralačkog procesa
kroz koji dotično biće prolazi. Zato se i fizičko tijelo mora
zamijeniti novim i boljim fizičkim tijelom, svaki puta kada
je to potrebno zbog starosti, povreda ili propasti postoje­
ćeg tijela. Takvo fizičko tijelo koje je odvojeno od nadsvi­
jesti nazivamo "lesom".
Spomenuta tijela osnovnih energija zajedno s fizičkim
tijelom čine "podsvijest" bića, dok strukture jezgara tale­
nata osnovnih energija u kojima su ona ukorijenjena, kao
što smo već spomenuli, pripadaju nadsvijesti živog bića.
"Dnevna svijest" 6.10 Podsvijesti, dakle, pripada i fizičko tijelo kroz koje
i "noćna svijest"
manje ili više djeluju svi duhovni organi. Funkcija ovih
živog bića
organa u stvari je produžena funkcija nadsvijesti. I upravo
je taj dio živog bića dostupan osjetilnom opažanju. U taj
produženi dio funkcije nadsvijest pripada ne samo fizičko
tijelo, već i njegova psiha ili mentalitet pomoću kojih se
opažaju i spoznaju manifestacije ili doživljavanje života.
Tu funkciju spoznaje ili razumijevanja nazvali smo "dnev­
nom sviješću" živog bića. No, nedovršeno biće posjeduje
još jedno stanje doživljavanja u kojem ono nije svjesno, a
to je stanje spavanja. To smo stanje nazvali "noćnom svije­
šću" živog bića. Dakle, noćna svijest je stanje doživljavanja
u kojem se biće nalazi kada njegovo fizičko tijelo ne funk­
cionira ili dok se odmara. Tada se doživljavanja bića pre­
nose na takozvanu "duhovnu razinu" koja se nalazi izvan
fizičke razine doživljavanja. Ali budući da pamćenje bića
na fizičkoj razini nije predviđeno da prenosi sjećanja iz
noćne u dnevnu svijest, bića se na fizičkoj razini ne sjećaju
svojih iskustava za trajanja noćne svijesti. Zato nedovršeni
ili u kozmičkom smislu nesvjesni ljudi nisu u pravu kada
vjeruju da su tijekom spavanja bez svijesti. Na taj način i
nastaje sumnja u besmrtnost, kada oni vide da fizičko tije­
lo nekog bića postaje "les". Ne razumiju da živo biće može
živjeti bez fizičkog organizma. Ne poznaju svoje besmrtno
"Jastvo" i isto tako besmrtnu nadsvijest s kojom je to "Ja­
stvo" identično. Iv.i ćemo se, kao što je već spomenuto, po­
novno vratiti na ova temeljna pitanja prilikom objašnjenja
kasnijih simbola.
Objašnjenje simbola 6.11 Bijelo polje na vrhu simbola predstavlja "Jastvo" živog
broj 6
bića, koje se još naziva i "XI".
Sljedeći glavni dio simbola predstavlja vječni dio stvara­
lačke sposobnosti "Jastva", odnosno njegove sposobnosti ma­
nifestacije i doživljavanja. Taj dio je nazvan "X2".
Najniži glavni dio predstavlja privremeni ili "stvoreni"
produžetak "vječne" stvaralačke sposobnosti "Jastva" u obliku
organskih sredstava ili tijela za manifestaciju i doživljavanje.
Taj dio smo nazvali "X3". Budući da ove tri pojave označene
"X"-om tvore nedjeljivu cjelinu koja čini "živo biće", to živo
biće se ovdje javlja kao vječni trojni princip koji je postojao i
nastavit će postojati kroz cijelu vječnost, jamčeći sebi vječno,
besmrtno i živo postojanje.
Ljubičasta boja označava najviše polje životne energije.
Tu energiju smo nazvali "matična energija" ili sedma osnov­
na energija. U ovom energetskom polju ukorijenjene su sve
najvažnije životne funkcije. Ovdje se nalaze najvažniji fak­
tori koji reguliraju život: "muški pol" i "ženski pol". Okrugla
obojana polja simboliziraju jezgre talenata osnovnih ener­
gija ili "spiralne centre" "Jastva". Obojani trokuti s kojima
su te jezgre talenata spojene na području "X2" simboliziraju
vječnu organsku strukturu pomoću koje "Jastvo" može stva­
rati svoje promjenljive, a time i privremene organske struktu­
re. Obzirom daje "X2", kao što vidimo, sjedište najvažnijih i
vječnih životnih organa "Jastva", mi smo ovo područje nazva­
li "nadsvijest" "Jastva". Točnije rečeno, područje u nadsvijesti
gdje su ukorijenjene najvažnije životne funkcije nazvali smo
"elementom sudbine". Kako ovaj element i polna struktura
nisu označeni na simbolu broj 6, ponovno ćemo se vratiti toj
materiji kada budemo opisivali ostale posebne simbole.
Najniži glavni dio simbola predstavlja privremeni ili
"stvoreni" produžetak stvaralačke sposobnosti "Jastva" ili
njegovu "podsvijest". Ovih šest različito obojanih okomitih
polja, predstavljaju "stvorene"strukture ili tijela živog bića ili
"Jastva" koja su nositelji njegovog mentaliteta, i pomoću kojih
ono doživljava svoju budnu "dnevnu svijest" i svoju "noćnu
svijest". S lijeva na desno na simbolu ove figure predstavljaju:
"tijelo instinkta" crvene boje; "tijelo teže" narančaste boje; "ti­
jelo osjećaja"žute boje; "tijelo inteligencije"zelene boje; "tijelo
intuicije" plave boje te "tijelo pamćenja" svijetle indigo boje.
Ova su tijela privremene organske strukture koje se mogu
 mijenjati ili preobražavati u skladu s privremenim pot­
rebama "Jastva" i njegovom stalno promjenljivom položaju
na različitim dijelovima evolucijskih stepenica. Ova tijela su,
dakle, ukorijenjena svako u svojoj osnovnoj jezgri talenata,
u strukturi nadsvijesti, ali sa svojim "stvorenim" organima,
fizičkim i duhovnim osjetilima i si., u stvari predstavljaju
strukturu podsvijesti. Pomoću struktura nadsvijesti i pods­
vijesti i tijela osnovnih energija manifestiraju se mentalne i
tjelesne funkcije živog bića, u obliku njegovog doživljavanja i
stvaranja, njegovog svijetlog i mračnog načina života, njegove
pojave s "demonskom sviješću" i s "Kristovom sviješću", i kao
"čovjeka poput Boga i njemu nalik". Simbolična figura križa
i neobojana polja samo upućuju na to da simbol broj 6 pred­
stavlja isto što i simbol broj 5, s tom razlikom da, dok simbol
broj 5 predstavlja nepotpun ili primitivni pogled i razumi­
jevanje živog bića nedovršenog čovjeka, simbol broj 6 pred­
stavlja pogled na živo biće čovjeka s kozmičkom sviješću.

Simbol broj 7
Princip životnih jedinica ili prvi bljesak
spoznaje o postojanju Boga
Kada ne bi postojao 7.1 Pomoću prethodnog simbola dobili smo prvi uvid u
vanjski svijet
vječnu životnu strukturu živog bića. No, ta životna struk­
tura, tj. "Jastvo" živog bića i za njega vezana vječna nad­
svijest i podsvijest - a time i njegovi organizmi ili tijela
za manifestaciju - bili bi potpuno besmisleni i bez svrhe
ukoliko se njihovo postojanje ne bi temeljilo na stvaranju
odnosa s vanjskim svijetom. Što bi "Jastvo" moglo doživjeti
kada ne bi postojao vanjski svijet? Komu bi se moglo obra­
titi i s kim bi moglo razmjenjivati misli i osjećaje ukoliko
ne bi postojala druga "Jastva" koja svojim organizmima ili
kozmičkim i fizičkim strukturama mogu doživjeti tu ko­
munikaciju i odgovoriti na nju? Kako bi se uopće moglo
nešto stvarati ili manifestirati ako ne bi postojala materija?
Dakle, svako je živo biće isto toliko ovisno o vanjskom
svijetu kao što je ovisno o svojem vlastitom organizmu i
svojoj kozmičkoj strukturi. Nepobitna je činjenica da je
"Jastvo" povezano s vanjskim svijetom.
Kao što organizam 7.2 Kao što struktura "Jastva" za doživljavanje i manifesta­
živog bića ne
ciju ne bi mogla postojati bez "Jastva", tako ne bi ni vanjski
može postojati bez
"Jastva", tako ni svijet mogao postojati bez tog božanskog "nešto" koje u
vanjski svijet ne stvari predstavlja "Jastvo" svih živih bića. Drugim riječi­
bi mogao postojati
ma, manifestacija i doživljavanje života živih bića i vanjski
bez "Jastva" ili
"nečeg što jest" svijet sa svojim živim bićima, materijom ili tvari, uvjetuju
međusobno postojanje. Kao što se nevidljivo "Jastvo" ma­
nifestira pomoću svojih organizama ili tijela, vidimo da se
i vanjski svijet manifestira pomoću svojih organa, tijela,
struktura, itd. Kako, međutim, vanjski svijet otkriva logič­
nu manifestaciju ili stvaranje, očigledan je zaključak da iza
takvog stvaranja mora postojati prohtjev, želja, razum i vo­
lja, pa samim time i "nešto što jest".
Nedovršeni čovjek 7.3 Ono što zemaljski ljudi najbolje poznaju u tom vanj­
nije u stanju
skom svijetu su, dakako, organizmi koje opažaju kao
prepoznati život
"ljude", "životinje" i "biljke". Ali, nakon prepoznavanja tih
oblika života, zemaljski čovjek postaje vrlo nesiguran kod
prepoznavanja drugih oblika života. Tako on nije spreman
prihvatiti da su minerali živi, iako je već odavno otkrio da
i oni očituju kretanje, promjenu ili stvaranje. Nije li kri­
stalizacija čudesno stvaranje? Nije li pojava ledenih šara
na prozoru također stvaralaštvo? Zar one ne prikazuju
brojne prekrasne ledene cvjetove? A što je sa Zemljom,
koja predstavlja fizički životni prostor zemaljskih ljudi?
Mnogim je ljudima nepojmljivo da je i Zemlja organiz­
am živog bića. Isti je slučaj i s drugim nebeskim tijelima:
sunčevim i galaktičkim sustavima. Niti ove pojave ljudi
obično ne doživljavaju kao organe ili tijela za manifesta­
ciju i doživljavanje tog istog nevidljivog "nešto" koje pred­
stavlja "Jastvo" svakog živog bića.
Stvaralački procesi 7.4 Sva su živa bića, dakle, okružena vanjskim svije­
prirode ukazuju
tom koji se sastoji od mnoštva organiziranih kretanja ili
na postojanje
„Stvoritelja" stvaralačkih procesa koji su apsolutno logični. Da nisu
logični ne bi moglo postojati niti jedno živo biće. Ne bi
postojali ni biljke, ni životinje, niti ljudi. Ne bi bilo niti pla­
neta, sunaca niti galaktika. Kako bi, dakle, mogao postojati
život, doživljavanje i stvaranje? Kako bi nastali prostor i
vrijeme? Kako bi živa bića mogla dobiti fizički životni pro­
stor ako ne bi bilo planeta? Kako bi nastali svjetlost i to­
plina ukoliko ne bi bilo sunaca? A što bi se dogodilo kada
se Zemlja ne bi okretala oko svoje osi? Zar stalno sunce na
sunčanoj strani, a svemirska studen na mračnoj strani ne
bi poremetili njenu normalnu temperaturu i time onemo­
gućili sadašnji normalni razvoj biljnog i životinjskog svije­
ta. Moramo zaključiti da je okretanje Zemlje oko svoje osi
božji blagoslov u kojem čovjek može doseći potpuno savr­
šenstvo i dovršiti svoje stvaranje. Dakle, struktura svemira
je logična i upravo ta logika služi životu; ona predstavlja
životnu osnovu živih bića. No, jedan logični stvaralački
proces koji potiče život može postojati samo kao rezultat
planiranja, a planiranje može postojati isključivo kao re­
zultat razmišljanja. Razmišljanje pak može postojati samo
kao funkcija živog bića, dakle - kao manifestacija života.
 Budući da stvaralački procesi prirode predstavljaju izraze
života, nameće se zaključak da oni moraju imati neko živo
biće za svojeg pokretača.
Zemlja predstavlja 7.5 Ovi prirodni stvaralački procesi koji potiču život
naše makro-biće predstavljaju unutarnje organske funkcije u organizmu
stvaratelja ili živog bića. Mi živimo u unutrašnjosti jed­
nog organizma, a vidimo ili doživljavamo tu unutrašnjost
kao naš vanjski svijet. Poznajemo taj vanjski svijet kao
zemlju i nebo, kao kontinente i oceane, kao zrak i vodu,
kao oluju i zatišje, kao hladnoću i vrućinu, ukratko, kao
kombinaciju svih prirodnih sila. Taj organizam je planet
Zemlja. Ljudi, životinje, biljke i ostali oblici života na ovom
svijetu predstavljaju njena mikro-bića, kao što naši orga­
ni, stanice, molekule, itd. predstavljaju mikro-bića unu­
tar našeg organizma. Zemlja, sukladno tomu, predstavlja
naše makro-biće, kao što mi predstavljamo makro-biće za
mikro-bića u našem organizmu. Pa kao što mi možemo
opažati i doživljavati fizičko postojanje samo u okviru ta­
kvog makrokozmičkog organizma, tako i naše makro-biće
- Zemlja - može opažati i doživljavati isključivo u okviru
jednog makrokozmičkog organizma u kojem ona postoji
kao mikro-biće. Kako bi inače mogla postojati i živjeti ako
oko nje ne bi postojao vanjski svijet? Život se ne može
manifestirati u jednom "ništa".
Sva su živa bića 7.6 Vanjski svijet Zemljinog organizma Sunčev je sustav
makro-bića, ali koji se nalazi u jednom još većem sustavu. Taj veći su­
su istovremeno
i mikro-bića u
stav poznat nam je kao galaktički sustav, koji se nalazi u
organizmima jednom još većem sustavu, i tako dalje, naviše prema be­
makro-bića koja skonačnim veličinama. Budući da se solarni i galaktički
se nalaze iznad
njih
sustavi očituju ili javljaju kao logične manifestacije, oni
predstavljaju organe manifestacije i doživljavanja živog
"nešto" ili "Jastva", kao što je naše fizičko tijelo organ našeg
"Jastva". Na koji bi način inače ti sustavi mogli očitovati
logične manifestacije? Samim time što očituju kretanje oni
se otkrivaju kao "izrazi života", budući je u svojoj osnovnoj
analizi kretanje najznačajnija karakteristika života. Cijeli
svemir, dakle, predstavlja sustav živih bića čiji se organizmi
nalaze jedni u drugima. Bez tog božanskog sustava svako
doživljavanje života i manifestacija bili bi posve nemogući.
Kako bi naš fizički organizam mogao biti živ, kako bi lakše
njime upravljali i kako bi on predstavljao bolje sredstvo
za manifestaciju i doživljavanje nego na način da se on
manifestira pomoću milijardi mikro-bića u međusobnoj
suradnji s našim "Jastvom"? Kako bi inače ta mikro-bića
dobila životni prostor ili svemir u kojem žive, ukoliko ne
bi živjela u živom organizmu? I kako bismo mogli imati
živi fizički organizam, ako i sami ne bismo bili mikro-biće
u makro-organizmu koji nam omogućuje uvjete za život?
Sustav građe živih bića koji omogućuje da neko biće isto­
vremeno bude i mikro-biće i makro-biće, te proizlazeći
princip organizma unutar organizma, što znači živih bića
unutar živih bića, a time i svemira unutar svemira, pred­
stavlja apsolutno osnovni princip života.
Ovdje stječemo 7.7 Ovaj sveobuhvatni vječni životni princip od svemira
prvi bljesak
čini nedjeljivu cjelinu koja je sazdana i koju održavaju "Ja­
spoznaje o
vječnom Bogu stva" svih živih bića zajedno, njihove sposobnosti doživlja­
kojeg smo vanja, njihove stvaralačke sposobnosti i njihovi organizmi
tražili kroz sva
ili tijela. Obzirom da "Jastva" svih živih bića, kao što ćemo
kasnije vidjeti, tvore jedno zajedničko "Jastvo", i sposobnost
doživljavanja i stvaranja svih živih bića zajedno sačinjava
jednu ogromnu sposobnost stvaranja i doživljavanja, kao
što su organizmi svih živih bića organi ili tijela koji sura­
đuju u okviru te velike cjeline koja predstavlja svemir; oči­
gledno je, dakle, da taj svemir predstavlja jedno ogromno
ili sveobuhvatno živo biće. To golemo biće, čiji organizam
ili tijelo obuhvaća cijeli svemir, može biti samo taj vječni
Bog kojeg su ljudi tražili kroz sva vremena i kojeg su što­
vali na manje ili više savršen način. A vječna istina - "U
njemu svi živimo, krećemo se i postojimo" - tako postaje
stvarnost.
Objašnjenje simbola 7.8 Ovaj simbol predstavlja jedno živo biće.
broj 7
Trokut i bijelo polje u sredini simboliziraju "Jastvo" i nje­
govu nadsvijest, dok okolno polje simbolizira njegov fizički
organizam ili tijelo.
U tom tijelu simbol se više puta ponavlja u sve manjim
veličinama. To znači da kao što su te figure ugrađene jedna u
drugu, tako su i organizmi živih bića ugrađeni u organizme
drugih živih bića, i na taj način je omogućeno stanje makro-
 bića i mikro-bića koje osigurava živim bićima životni prostor
i mogućnost stvaranja i doživljavanja.
Kao što naš fizički organizam predstavlja svemir ili životni
prostor za naše organe, a oni, sa svoje strane, predstavljaju
svemire ili životni prostor za još manja mikro-bića, i tako da­
lje naniže u beskonačnost malih dimenzija, tako smo i mi sa
svojim fizičkim tijelom mikro-biće u jednom većem organiz­
mu, koji je u ovom slučaju organizam Zemlje, koja je samo
jedan organ ili mikro-biće u strukturi ili organizmu Sunče­
vog sustava. Ovaj je, sa svoje strane, samo mikroorganizam
u galaktici Mliječni put, koja je opet samo mikroorganizam
u jednom još većem sustavu ili još većem organizmu, i tako
dalje naviše u beskonačnost velikih dimenzija.
Dakle, svemir predstavlja beskonačnu cjelinu koja se sa­
stoji od neraskidivo povezanih živih bića unutar živih bića.
Na taj način svemir predstavlja vrhunski i sveobuhvatni oce­
an života, svijesti, doživljavanja i stvaranja. Da ta gigantska
svijest sama po sebi predstavlja živo biće potvrđuje činjenica
da svijest, doživljavanje i stvaranje živog bića mogu posto­
jati samo ukoliko su neraskidivo povezani i ako surađuju s
tom gigantskom sviješću. A nešto što je neraskidivo povezano
može postojati isključivo kao cjelina. No, cjelina koja se sa­
stoji od organa ili tijela koja međusobno surađuju i kojima
upravlja božansko "nešto", koje se očituje kao "Jastvo" u svim
živim bićima, može postojati samo kao živo biće. Dakle, or­
ganizam tog živog bića sastoji se od organizama svih živih
bića zajedno, što je istovjetno cjelokupnom materijalnom
svemiru. Isto tako se i njegovo "Jastvo" i svijest sastoje od
"Jastva" i svijesti svih živih bića zajedno. To da sva živa bića
koja postoje u svemiru sačinjavaju jedno sveobuhvatno živo
biće postaje očigledno zahvaljujući činjenici da niti jedno
živo biće ne može postojati ukoliko nije neraskidivo poveza­
no i ukoliko ne surađuje s tim živim pokretačem svemira. Na
ovoj smo točki stekli prvi bljesak uvida u postojanje vječnog
Boga s kojim su neraskidivo povezani naše "Jastvo", naša svi­
jest, naš organizam, a time i naša manifestacija, doživljava­
nje i naša sudbina.
 Simbol broj 8, 9 i 10

Tri analize principa trojstva

Svemir ima svoju 8-10.1 U prethodnom smo poglavlju stekli kraći uvid u
svijest
svemir koji nam pokazuje dvojni princip živih bića, od­
nosno njihovu istovremenu pojavu kao makro-bića i mi-
kro-bića. Na temelju tog principa sva živa bića, zajedno sa
svemirom, predstavljaju nerazdvojnu cjelinu. Obzirom da
se ta cjelina sastoji od živih bića, činjenica je da je ona živa
i da, kao što ćemo kasnije vidjeti, u njoj ne postoji ništa
mrtvo. To potvrđuje i činjenica da postoji kretanje, djelo­
vanje i stvaranje apsolutno svugdje u toj cjelini, odnosno
u beskrajnom području svemira, bez obzira koliko malo
mikrokozmičko ili koliko veliko makrokozmičko područ­
je istražujemo. Dakle, svugdje postoji kretanje, a time i
preobražavanje. A budući je to kretanje ili preobražavanje
istovjetno logičnom stvaranju, to znači da u toj cjelini ne
postoji samo kretanje ili stvaranje, nego da postoji i "svi­
jest". Svijest je nepobitan dokaz o postojanju živog izvo­
ra. U nastavku ćemo dokazati identitet svemira kao živog
bića.

Analiza svemira 8-10.2 Dakle, pred sobom imamo svemir. Što možemo reći
istovjetna je o tom golemom oceanu kretanja, logičnog preobražavanja
analizi živog bića
ili stvaranja? Obzirom da obuhvaća sve što postoji, on is­
tovremeno obuhvaća sve što je veliko i sve što je malo, sve
što je bijelo i sve što je crno, svu svjetlost i svu tamu, svu
intelektualnost i svu primitivnost, sve takozvano "zlo" i sve
takozvano "dobro". Ukratko, on istovremeno obuhvaća sve
što postoji. A kako predstavlja i ovo i ono, nije ga moguće
drukčije opisati nego kao "nešto što jest". Svemir se, dakle,
u svojoj najvišoj analizi javlja kao nešto bezimeno. Zato
smo tu analizu nazvali "XI". To bezimeno "nešto" posjedu­
je stvaralačku sposobnost, što dokazuju sve manifestacije
 u prirodi, kako u mikrokozmosu i makrokozmosu, tako i
u "međukozmosu". Taj "međukozmos" se sastoji od bilja­
ka, životinja i ljudi. Ova sveobuhvatna, a time i beskrajna,
stvaralačka sposobnost ne može imati nikakvu analizu, jer
što god o njoj rekli to ne može biti drugo nego izraz za
nešto što je ona sama stvorila. To "nešto" ne može imati
nikakav izraz zbog svoje vječne prirode. Budući da nije
stvorena, već je vječna, ona je po sebi uzdignuta iznad vre­
mena i prostora. Može ju se označiti samo kao "nešto što
jest". Zato smo tu sveobuhvatnu stvaralačku sposobnost
svemira nazvali "X2". U korist ove stvaralačke sposobno­
sti nepobitno govore njeni rezultati, cijeli ocean stvorenih
stvari i pojava koje čine vidljivi svemir koji je ona stvorila.
Ovaj vidljivi svemir vječni je i beskonačan ocean promjen­
ljivih pojava. Imajući u vidu da je taj ocean promjenljivih
pojava vječan i beskonačan, niti on ne može imati nika­
kvu analizu. Svaka vremensko-prostorna analiza može se
odnositi isključivo na jedan njegov dio ili detalj koji pred­
stavlja samo vrh vala tog sveobuhvatnog oceana života. To,
dakle, ne može predstavljati analizu cjeline. Stoga o tom
golemom, vječnom i beskrajnom izrazu života možemo
tek reći da predstavlja "nešto što jest". To bezimeno "ne­
što" nazvali smo "X3". Usmjerivši svoju pozornost na sam
svemir, vidjeli smo da se on sastoji od iste one tri analize
koje smo istaknuli u objašnjenjima simbola broj 6, od ista
tri"X-a", ista tri realiteta koji predstavljaju tri nužna uvjeta
da bi se "nešto" javilo kao "živo biće". I kao što " X I " na sim­
bolu broj 6 predstavlja "Jastvo", " X 2 " njegovu stvaralačku
sposobnost - što znači njegovu sposobnost manifestacije i
doživljavanja - a " X 3 " njegov organizam, ovdje vidimo da
sve to vrijedi i za analizu svemira. " X I " svemira također
je upravljajuće "Jastvo", a " X 2 " je njegova sposobnost stva­
ranja i doživljavanja. Kako bi inače mogao postojati naš
makrokozmos, naš mikrokozmos i naš međukozmos sa
svim logičnim stvaralačkim procesima, koji sa svoje strane
predstavljaju nepobitni životni princip na kojem se temelji
cjelokupno postojanje svemira i života?
Princip trojstva 8-10.3 Osnovna analiza živog bića, dakle i osnovna anali­
za svemira predstavlja "princip trojstva" koji se sastoji od:
"Jastva", "stvaralačke sposobnosti" i "stvorenog". Ova se tri
principa nazivaju trojstvom zato što su nerazdruživo po­
vezani. Kada ne bi postojalo "Jastvo", ne bi mogla postojati
niti "stvaralačka sposobnost". Tko bi njom upravljao ili ju
koristio? No ukoliko ne bi bilo "stvaralačke sposobnosti",
tada ne bi bilo niti nečeg "stvorenog". Živo biće koje se sa­
stoji od ova tri principa ovdje se javlja kao vječni realitet,
bez obzira odnosi li se taj realitet na Boga ili na sinove
božje. "Jastvo" i stvaralačka sposobnost nikada nisu nastali
jer bi u tom slučaju moralo postojati neko vrijeme kada
te pojave nisu postojale. Kako bi onda one mogle nasta­
ti? "Nešto" ne može postati iz "ničega", kao što "ništa" ne
može nikako postati "nešto". Dakle, princip trojstva pred­
stavlja apsolutni temelj doživljavanja života živog bića.
Ovaj princip trojstva u kršćanskoj se religiji simbolično
označava kao "Otac", "Sin" i "Sveti Duh". U kasnijim anali­
zama vidjet ćemo da je " X I " "Otac", " X 2 " je "Sin", a " X 3 " je
"Sveti Duh". Vidjet ćemo da je "Otac" simbolični izraz za
vječnog i apsolutno jedinog pravog "Boga" svemira. "Sin"
je simbolični izraz za sva živa bića u svemiru, dok je "Sveti
Duh" simbolični izraz za svijest tog jedinog sveobuhvat­
nog Boga.
Objašnjenje simbola 8.4 Bijela ploča simbolizira bezimenost koju predstavlja
broj 8
svemir obzirom da on obuhvaća sve što postoji. Ona ovdje
predstavlja isto ono "nešto" ili "Jastvo" u živom biću. Zato
to "nešto" moramo smatrati "Jastvom svemira", koje smo
označili kao "XI".
Objašnjenje simbola 9.5 Kao što svemir ima svoje vječno "Jastvo", tako to "Jastvo"
broj 9
ima i svoju "stvaralačku sposobnost". A kako je ta sposobnost
vječna i beskonačna, i ona mora biti bezimena. Zato smo ju
nazvali "X2".
Ljubičasta boja označava najvažniju osnovnu energiju
stvaralačke sposobnosti koja, kao što ćemo kasnije vidjeti,
dovodi šest ostalih osnovnih energija života u posebne kom­
binacije koje su od životne važnosti za doživljavanje života
živih bića koje se neprestano mijenja. Ovu sedmu osnovnu
energiju nazvali smo "matičnom energijom".
Veliko tamno polje u sredini simbola i brojna mala tamna
polja na rubu simbola predstavljaju, kao što ćemo kasnije
vidjeti kod simbola broj 11, vječni princip koji uvjetuje da to
 "nešto" koje, kao što smo vidjeli, predstavlja "Jastvo" u živom
biću, a koje je besmrtni element, predstavlja i "Jastvo" u svim
živim bićima. Bez ovog principa postojanje Boga ili bilo kojeg
živog bića bilo bi potpuno nemoguće. Pomoću ovog vječnog
i nepromjenjivog principa to "nešto što jest" koje postoji iza
svega stvorenog ili iza svih stvari koje postoje u dimenziji
prostora i vremena, postaje očigledno kao "Jastvo" vječnog
Boga i "Jastvo"svih postojećih živih bića. To "Jastvo"se nalazi
iza pojmova "Bog" i "sinovi božji". Na temelju toga možemo
Boga nazivati "Ocem". Upravo ta neraskidiva suradnja iz­
među Boga i sinova božjih održava vječnu svijest ili vječni
život svih postojećih živih bića. O toj suradnji ovisi apsolut­
no svako stvaranje i doživljavanje života.

Objašnjenje simbola 10.6 Ovaj simbol predstavlja rezultat "XI" i "X2" svemira,
broj 10 što znači rezultat božje stvaralačke sposobnosti koja se sasto­
ji od zbroja stvaralačkih sposobnosti svih živih bića zajedno.
Taj rezultat je vidljivi svemir ili "X3". Dakle, svemir je božji
organizam koji se sastoji od organizama svih živih bića te
obuhvaća sve što se nalazi u dimenziji prostora i vremena,
što znači kako makrokozmičke i mikrokozmičke, tako i me-
đukozmičke organizme, a koji predstavljaju stvorena sred­
stva za očitovanje božje stvaralačke sposobnosti, kao i za
održavanje vječnog doživljavanja života.
Na ovom simbolu uočavamo šest obojanih područja. To su
područja božje svijesti. Ova su područja nastala zahvaljujući
suradnji šest osnovnih energija. Ove energije poznajemo kao:
"energiju instinkta", "energiju teže", "energiju osjećaja", "ener­
giju inteligencije", "energiju intuicije" i "energiju pamćenja".
Pomoću ovih energija kombiniraju se u vječnoj suradnji bož­
ja stvaralačka sposobnost i stvaralačka sposobnost svih živih
bića. Rezultat ove suradnje jesu, kao što ćemo kasnije vidje­
ti, velika područja doživljavanja života. Prvo je "područje
instinkta" koje poznajemo kao "biljno carstvo", a koje je na
simbolu označeno crvenom bojom. Zatim slijedi "područje
teže", označeno narančastom bojom, a koje poznajemo kao
"životinjsko carstvo". Potom slijedi "područje osjećaja", koje
je označeno žutom bojom. Ovo područje predstavlja potpu­
no savršeno "carstvo čovjeka". Sljedeće područje je "područje
inteligencije", označeno zelenom bojom. Ovo područje smo
nazvali "carstvo mudrosti". Sljedeće područje je "područje in-
 tuicije", označeno plavom bojom. Ovo područje smo nazvali
"božanski svijet". Zatim dolazi posljednje područje, "područ­
je pamćenja", označeno svijetlom indigo bojom. To smo po­
dručje nazvali "carstvo blaženstva". U objašnjenju simbola
broj 11 pobliže ćemo se upoznati s božjom sviješću i sviješću
živih bića i njihovom međusobnom suradnjom.

Simbol broj 11
Vječna slika svijeta
Živo biče II
Vječni Bog i vječni sinovi Božji
Svemir je živo biće 11.1 U objašnjenjima kozmičkih osnovnih analiza sve­
mira odmaknuli smo dovoljno daleko da možemo uočiti
da svemir svojom strukturom u potpunosti ispunjava sve
uvjete principa trojstva koji su neophodni da bi "nešto"
bilo "živo biće". Vidjeli smo da se princip trojstva sastoji
od tri analize koje smo označili kao " X I " " X 2 " i "X3", koje
predstavljaju "Jastvo svemira" "stvaralačku sposobnost sve­
mira" i "rezultat te stvaralačke sposobnosti" ili "stvaranje".
Vidjeli smo i da svemir, poput živih bića, predstavlja "nešto
što jest". To "nešto" je najviši realitet svemira i života, kao
što je u obliku "Jastva" to najviši realitet u svakom živom
biću. To "nešto" se ne može usporediti ni sa čim, budući je
uzdignuto iznad svega što postoji. To je, dakle, jedina poja­
va svoje vrste. Ovo "nešto" se razlikuje od svega ostalog jer
je to upravljajući, doživljavajući i stvarajući izvor u svim
živim bićima. Ono se razlikuje od svega ostalog i time što
predstavlja apsolutno mirovanje. Ono stoga ne može biti
istovjetno s bilo kakvom materijom, obzirom da materija
ili tvar može postojati samo kao "kretanje". Ono nema ni
početka ni kraja. Ono se ne može dijeliti. Ono nema di­
menzije prostora i vremena. Dakle, u analizama svemira
došli smo do tog neobičnog "nešto" koje doživljava i stva­
ra, koje smo sreli kao "nešto" koje doživljava i stvara ili
kao "Jastvo" živog bića u opisu simbola broj 6, a koje smo
označili kao "XI". To potvrđuje činjenicu da svemir, poput
svakog drugog živog bića, ima svoje "Jastvo", te se javlja
kao "živo biće".
Jedina "čvrsta 11.2 Dakle, ovo vječno "nešto" istovjetno je "Jastvu" koje
točka" u svemiru
se nalazi iza gigantskog organizma koji nazivamo "svemi­
rom". A budući je nedjeljivo, ono se javlja kao "nešto" koje
predstavlja "jastvo" u svim postojećim živim bićima. To što
ovo bezimeno, nedjeljivo "nešto" može istovremeno pred­
stavljati "Jastvo" beskrajnog svemira i "Jastva" svih živih
bića ovisi o vječno nenarušivom principu u skladu s ko­
jim se to "nešto" može javljati u dijelovima, a da opet samo
po sebi predstavlja cjelinu. Niti jedan od ovih dijelova ne
izdvaja se iz cjeline nego nastavlja biti jedno sa njom. Bez
ovog principa, koji na određeni način pretvara "cjelinu" u
"mnoštvo", ne bi bilo manifestacije i stvaranja. Struktura
i život svemira održavaju se isključivo zahvaljujući ovom
velikom "Jastvu" i milijardama "Jastava" drugih živih bića
u svemiru. Ovo veliko "Jastvo" te brojna mala "Jastva"
predstavljaju, kao što je već spomenuto, to isto bezimeno
"nešto što jest". A obzirom da to "nešto" ili " X I " predstavlja
apsolutnu nepokretnost ili mirovanje, ono se ovdje javlja
kao apsolutna "čvrsta točka" svemira.
Zašto su živa bića 11.3 Kako je ovo "nešto" apsolutno "mirovanje", ono samo
besmrtna
ne može biti "živo". Ono što ga čini "živim" njegova je nera-
skidiva veza s ostala dva principa trojstva - "X2" i "X3". Za­
hvaljujući upravo trajnom ili vječnom stanju nedjeljivosti
ova tri "X-a", ta cjelina postoji kao "živo biće". Budući da su
sva živa bića u svemiru istovjetna s ovim živim trojstvom
koje se sastoji od tri "X-a", očigledno je da su ona apso­
lutno vječna i besmrtna. Dakle, ona nikada nisu nastala i
nikada neće prestati postojati. Ne postoji ništa u svemiru
što može razdvojiti ova tri "X-a" jedno od drugoga, niti u
velikoj strukturi koja predstavlja svemir niti u bezbrojnim
malim strukturama koje predstavljaju živa bića. Budući da
su manifestacija i doživljavanje života uvjetovani isklju­
čivo ovim trojstvom, ne bi bilo nikakvog života, a time i
doživljavanja i stvaranja da je postojalo vrijeme kada ovo
trojstvo nije postojalo. Bez "Jastva", bez organizma i bez
doživljavanja i stvaranja, postojalo bi samo apsolutno "ni­
šta", tamo gdje danas postoji ogromni ocean doživljavanja
i stvaranja u svemiru kao zračeći vječni život, čija je ključ­
na nota vrhunski intelektualizirani osjećaj ili vrhunska lju­
bav.
Princip koji 11.4 Kao što smo već spomenuli,"XI"ili"nešto"koje pred­
omogućuje
stavlja "Jastvo" svemira i "Jastva" svih živih bića čine jednu
bezimenom "nešto"
da se istovremeno nedjeljivu cjelinu. Da bi olakšali razumijevanje ove cjeline
javlja kao "cjelina" ili principa trojstva, odnosno razumijevanje " X 2 " pomoću
i kao "mnoštvo"
kojeg se ova cjelina manifestira kao "mnoštvo", moramo ga
prikazati simbolički obzirom da on nema dimenzije pro­
stora i vremena i stoga, poput svih principa izvan dimen­
zija prostora i vremena, nije izravno dostupan opažanju.
Zamislimo li " X I " kao svjetlost koja se nalazi u kugli na
čijoj se površini sa svih strana nalaze brojne malene rupi­
ce, tada možemo vidjeti kako ta svjetlost baca zrake kroz
svaku od tih rupica. Jedna takva zraka predstavlja "Jastvo"
živog bića. I kao što je svjetlost koja se probija kroz sva­
ku rupicu ista, tako se isto božansko "nešto" manifestira
u svakom živom biću kao njegovo "Jastvo". Taj je princip
predstavljen na simbolima broj 8 i 9 kao " X I " i "X2". Ov­
dje vidimo da je " X I " predstavljen bijelom pločom, a " X 2 "
ljubičastom pločom s velikom rupom u sredini i brojnim
malim rupicama na rubu ploče. Postavimo li ljubičastu
ploču preko bijele ploče, bijela će se ploča vidjeti kroz ove
rupe, dakako u skladu s njihovom veličinom. Pojava bijele
ploče kroz veliku rupu u sredini simbolizira "Jastvo" sve­
mira ili Božje "Jastvo", dok pojava bijele ploče kroz male
rupice na rubu ploče simbolizira bezbrojna "Jastva" živih
bića u beskrajnom svemiru. Znamo da se ispod ljubičaste
ploče nalazi bijela ploča, a to što je vidimo podijeljenu na
jedan veliki i mnoštvo malih krugova ovisi o specijalnoj
strukturi ljubičaste ploče. Dakle, ljubičasta ploča simboli­
zira vječni princip koji omogućuje bezimenom "nešto" da
se istovremeno manifestira kao "jedno" veliko biće i kao
"mnoštvo" malih bića unutar tog velikog bića. Taj smo
princip već upoznali kao "princip životnih jedinica".
Kako bismo uopće 11.5 Bez ovakve podjele bezimenog "nešto" na "jedno" i
mogli postojati na "mnoštvo", stvarnost "živog bića" bila bi posve nemogu­
kada ne bismo bili
ća, jer stvaranje i doživljavanje života mogu postojati samo
mikro-bića u jednom
velikom makro-biću, kao reakcija između manifestacija ovih dvaju upravljaju-
i istovremeno makro- ćih "Jastava". Već smo vidjeli, pomoću simbola broj 7, da
biće za brojna mikro-
je postojanje živog bića određeno time da ono predstavlja
bića
"mikro-biće" u jednom "makro-biću". Kako bismo mogli
stvarati i doživljavati kada oko nas ne bi postojalo nešto
"živo"? Odakle bismo dobili sve životne potrepštine kao što
su hrana, odjeća i sve ostale za život neophodne stvari, svu
materiju ili tvar za stvaranje i doživljavanje, i kako bi se one
mogle prilagoditi našim osjetilima i stvaralačkim moguć­
nostima, ako ne bi postojale kao rezultat organskih funk­
cija "Jastva" makro-bića? Zašto sve funkcije i stvaralački
procesi koji se događaju oko nas u "prirodi" ne bi mogli biti
organske funkcije nekog "Jastva", kao što su funkcije unu­
tar našeg vlastitog organizma nepobitno organske funkcije
našeg "Jastva"? Zar gigantske stvaralačke strukture ili cen­
tri stvaranja koje nazivamo planetima, sunčevim sustavi­
ma i galaktikama, nemaju sjajnu stvaralačku sposobnost
čiji je rezultat genijalno savršenstvo organizama svih živih
bića? Misli li netko da svaka od tih stvaralačkih struktura
ili organizama nema svoje "Jastvo", što bi zapravo značilo
da je "bez glave"? No, nije li "bezglavi" organizam zapravo
"les"? Kako, dakle, leš može manifestirati savršeno logično
stvaranje? Da li netko misli da je organizam makro-bića
u kojem živimo bezglav? Da li netko misli da je i svemir
- sa svim svojim gigantskim i božanstvenim stvaralačkim
procesima, svojim sjajnim remek djelima, prekrasnim svje­
tovima i razinama postojanja za sve vrste živih bića kojim
upravlja vječna mudrost, svemoć i sveljubav - tek bezgla­
vi organizam? Živjeti s takvim shvaćanjem znači živjeti u
smrti umjesto u životu. No, život ne napušta izgubljene. On
ih neizbježno dovodi do shvaćanja da su gigantski stvara­
lački procesi koji ih okružuju i koje nazivamo "prirodom"
samo unutarnje organske funkcije živog bića, i da oni žive
u organizmu jednog makro-bića. Ovdje će doživjeti da su
posljedice njihovog vlastitog opažanja i njihovog načina
ponašanja prema funkcijama makro-bića istovjetne njiho­
voj sudbini. Nisu li naš svakodnevni život, naša iskustva
i manifestacije te proizlazeći način postojanja u stvari re­
akcija na utjecaje koje makro-biće, odnosno priroda vrši
na naša osjetila, na naša iskustva i naše stvaranje? Kako bi
inače mogli postojati životni uvjeti živog bića, osim u ma-
kroorganizmu, gdje jedino postoje životni uvjeti za njega?
Mogu li stvaralački 11.6 Da je priroda samo životni izraz jednog živog bića za
procesi prirode nastati
naprednog istraživača ili dovršenog čovjeka je činjenica,
sami od sebe?
jer on može vidjeti da svako dovršeno stvaranje u tom
 ogromnom oceanu stvaralaštva služi na radost i blagoslov
živim bićima. Zar takav način postojanja nije na višoj razi­
ni od postojanja zemaljskog čovjeka? Stvaranje koje se od­
vija na tako logičan i savršen način da se stvaralačke spo­
sobnosti zemaljskih ljudi s njim ne mogu usporediti, ne
može biti puka slučajnost. To može biti samo jasan znak o
životu i objava ljubavi savršenog bića ili Boga. Kako bi ta­
kva objava ljubavi mogla nastati sama od sebe? Kako takvo
stopostotno logično stvaranje može nastati samo od sebe,
kada ni ljudi, koji su svjesna bića, ne mogu postići takvo
savršeno stvaranje? Da li je neobičnije to što smo mi mi­
kro-bića u jednom makro-biću, ili to što je naš materijalni
organizam boravište milijardi živih bića? Nije li to uvjet
njegovog postojanja? Kako bi naši organi mogli funkcio­
nirati kada ne bi bili izgrađeni od živih mikro-bića? Zašto
ne bi bilo u velikom kao što je u malom? Oni koji imaju
uši za slušanje i oči za gledanje ovdje mnogo toga mogu
čuti i vidjeti. I što se prije ove božanske kozmičke analize
čuju i vide kao stvarnost, tim bolje.
Bez mikro-bića nema 11.7 Dakle, živo biće nije samo "Jastvo" ili "nešto" sa spo­
niti manifestacije niti
sobnošću stvaranja i doživljavanja, biće koje ima sredstvo
doživljavanja života
ili organizam za stvaranje i doživljavanje, i koje postoji
samo za sebe. Njegova struktura također pokazuje da se
njegov život održava samo pomoću cijelog univerzuma
koji je naseljen živim bićima, u kojem je ono samo naj­
više biće ili izvor. Taj univerzum je njegov organizam. To,
dakle, nije alat ili stroj napravljen od željeza i čelika ili od
neke druge "uspavane" materije ili tvari. Naprotiv, njegov
se organizam sastoji od živih bića, i pokreće ga kombinaci­
ja od šest osnovnih energija, koje pak pokreće i usmjerava
matična energija i "praželja". Ova živa bića predstavljaju
centre svijesti koji su opremljeni sposobnostima i talen­
tima za manifestiranje i stvaranje upravo takvih funkcija
koje su od životne važnosti za normalno održavanje i po­
stojanje organizma kao sredstva za manifestaciju i doživ­
ljavanje svojeg izvora. Zauzvrat ova mikro-bića dobivaju
taj organizam kao boravište ili univerzum za svoj život i
postojanje, isto kao što njihovi mali organizmi predstav­
ljaju boravište ili univerzum za još manja bića, i tako dalje.
Na sljedećim ćemo simbolima vidjeti kako je beskrajno sa­
vršen taj sustav univerzuma za održavanje i manifestaciju
života, i kako bi sve to bilo nemoguće kada zakoni i prin­
cipi za održavanje univerzuma ne bi bili takvi kakvi jesu.
Kako bi inače mogao nastati fizički organizam? Čovjek
može napraviti robota od "uspavanih" materijala ili meta­
la, s mehaničkim uređajima na električni pogon. Ali kako
bi se jedno "Jastvo" moglo manifestirati ili očitovati pomo­
ću takvog robota ili stroja kojem nedostaju mogućnosti
životnih funkcija koje stvaraju mikro-bića u organizmima
živih bića? Kako bi se uopće mogao napraviti takav robot
da organizam njegovog stvaratelja ne funkcionira pomoću
mikro-bića? Kako bi se netko osjećao u organizmu čiji su
mozak, pluća, srce, bubrezi i svi ostali organi izrađeni od
metala? Kako bi "Jastvo" moglo misliti, stvarati i doživlja­
vati pomoću takvog beživotnog organizma ili univerzuma
koji nije naseljen živim bićima?
Makro-biće i njegova 11.8 Božanski plan svijeta pokazuje posve drukčiji pore­
mikro-bića
dak. On pokazuje da se organizam živog bića mora sastojati
od žive materije, a ne od "uspavane materije" ili metala. On
također pokazuje da se i Božja sjajna svijest mora održa­
vati pomoću zakona i struktura koje se nikada, kroz cijelu
vječnost, ne mogu dokinuti. Tada nije neobično da princip
životnih jedinica - živa bića unutar živih bića, organizmi
unutar organizama ili univerzumi unutar univerzuma -
predstavlja temelj žive strukture svemira. Zamislite koliko
je to olakšanje za stvaralačku sposobnost i doživljavanje
"Jastva" što mnogobrojne unutarnje funkcije u njegovom
organizmu obavljaju živa bića koja su specijalizirana za
različite odvojene funkcije i stvaranje koje omogućavaju
održavanje tog organizma na životu. Zamislite da se vla­
snik organizma treba pobrinuti samo da organizam dobi­
je pravu hranu, pravo piće, dovoljnu aktivnost, ispravnu
njegu, i ispravne misli, a tisuće i tisuće mikro-bića će se
pobrinuti za postojanje i normalno održavanje organizma
kao božanstvenog sredstva za život svojeg vlasnika. Me­
đutim, ukoliko vlasnik organizma ne ispunjava sve uvjete
potrebne za održavanje zdravlja i dobrobiti organizma, već
ga puni štetnim tvarima kao što su duhan, alkohol i druge
otrovne supstance koje razaraju organizam, ili pogrešnom
vrstom hrane koja ne odgovara privremenom stupnju ra-
 zvoja bića, i ako je taj organizam prožet negativnim misli­
ma koje škode svijesti, tada sve to u odgovarajućoj mjeri
uništava organizam. Tako nastaju brojne bolesti. Bolnice
su pune pacijenata od kojih su neki postali trajni invalidi
koji se ne mogu brinuti o sebi. Ovdje možemo vidjeti da
se ljubav prema bližnjemu ne odnosi samo na bližnje oko
nas, već mora obuhvaćati i mikro-bića u našem organiz­
mu. Čovjek koji to ne poštuje samo potvrđuje da još uvijek
nije dovršeno biće. On još uvijek nije postao "poput Boga
i njemu nalik". Njegov svakodnevni život u odgovarajućoj
mjeri postaje put ispunjen patnjom.
Svako od nas 11.9 " X 2 " svakog "Jastva" ili svake jedinke predstavlja isti
predstavlja analizu
princip kao i " X 2 " svemira. Mi istovremeno predstavljamo i
"jednog" i "mnoštva
"jedno" i "mnoštvo". Naše "Jastvo" predstavlja "jedno", a "Ja­
stva" mikro-bića u našem organizmu predstavljaju "mnoš­
tvo". Postojanje i održavanje našeg organizma rezultat je
reakcije i suradnje između životne energije našeg "Jastva"
i životne energije naših mikro-bića. Bez takve suradnje mi
uopće ne bismo mogli stvoriti i održavati naš organizam.
Bolesti i patnja posljedica su oštećenja ili narušavanja te
suradnje, što u najgorem slučaju može u potpunosti uni­
štiti fizički organizam bića, na primjer ratom, ubijanjem
i si. Ovdje jasno možemo vidjeti da je temeljni princip u
životu princip životnih jedinica, odnosno princip makro-
bića i mikro-bića. Bez ova dva principa u živom biću ne
bi bilo moguće nikakvo doživljavanje i manifestacija živo­
ta. A bez apsolutnog mira i harmonije u suradnji između
makro-bića i mikro-bića nema niti savršenog zdravlja i
dobrobiti.
Matična energija 11.10 Zadatak "X2" u živom biću nije samo da vrši po­
je materija
djelu "jednoga" na "mnoštvo", jer to samo po sebi ne bi
nadsvijesti i veza
između "čvrste
omogućilo doživljavanje života, ukoliko ne bi postojao
točke" i kretanja kontrast apsolutnom i totalnom mirovanju "Jastva" ili nje­
govom identitetu apsolutno "čvrste točke". Ovaj kontrast
može postojati samo kao princip "kretanja". Princip " X 2 "
pokreće sve funkcije svijesti živog bića koje se nalaze izvan
prostora i vremena. Ovdje se susrećemo s prvim oblikom
energije koju već poznajemo kao "matičnu energiju". Ener­
gija je to koja predstavlja materiju ili materijal za vječnu
i neuništivu strukturu pomoću koje se "Jastvo" javlja kao
"živo biće". Ova struktura zajedno s "Jastvom" predstavlja
"nadsvijest" živog bića. A kako je glavna funkcija nadsvije­
sti "stvaranje sudbine" živog bića, ova se nadsvijest može
nazvati i "elementom sudbine" živog bića. Matična energi­
ja je pokretačka snaga i materija nadsvijesti. Pomoću or­
gana ili struktura elementa sudbine ona predstavlja vezu
između identiteta "Jastva" kao apsolutnog "mirovanja" ili
apsolutne "čvrste točke" i njegovog kontrasta - "kretanja".
Svaka tvar ili materija 11.11 Bez obzira što predstavlja "materiju" ili "materijal"
predstavlja kretanje
u svim "stvorenim" pojavama, u svojoj kozmičkoj analizi
"kretanje" je istovjetno "stvaranju" i "doživljavanju". A bu­
dući da se ništa ne može stvoriti bez materije ili tvari, is­
pada da je sve što se može opažati "kretanje". Sve pojave ili
"stvorene stvari" u dimenziji prostora i vremena, bez ob­
zira da li su u čvrstom, tekućem, plinovitom ili zračećem
stanju, predstavljaju samo različite oblike kretanja. Cjelo­
kupna fizička struktura i sve pojave u svemiru predstav­
ljaju kretanje.
Manifestacija života 11.12 Dakle, kretanje je istovjetno stvaranju. A obzirom
pokazuje da postoji
da su stvaralački procesi u svemiru apsolutno logični, oni
"živo biće" koje je
njen pokretač ili izvor
predstavljaju izraz planiranja. Planiranje predstavlja men­
talnu aktivnost, a ona predstavlja "funkciju svijesti". Funk­
cija svijesti predstavlja "manifestaciju života". Manifesta­
cija života je karakteristika ili dokaz o postojanju njenog
izvora ili "živog bića".
Kretanje, šest 11.13 Da je svako kretanje funkcija svijesti jasna je činje­
različitih funkcija
nica ako se posjeduje sposobnost analiziranja kretanja ili
svijesti i "najviša
vatra"
funkcija. Ispostavlja se da su ove funkcije ljudima već po­
znate kao psihičke pojave koje smo nazvali funkcijama in­
stinkta, funkcijama teže, funkcijama osjećaja, funkcijama
inteligencije, funkcijama intuicije i funkcijama pamćenja.
Ove funkcije su dobile ime prema nazivima šest osnovnih
energija koje su njihov izvor. Matična energija u strukturi
nadsvijesti ili u strukturi elementa sudbine, utječe na vječ­
no promjenljivu međusobnu konstelaciju ovih energija.
U osnovi ove vječno promjenljive konstelacije osnovnih
energija u nadsvijesti bića nalazi se najvažnija funkcija do-
 življavanja i stvaranja koju smo nazvali najvišom vatrom".
Ova se vatra održava pomoću dva već spomenuta princi­
pa polova, koji se nazivaju "muški pol" i "ženski pol".
Konstelacija polova i 11.14 Muški i ženski spol postoje u svakom živom biću.
odgovarajuće stanje
Njihovim međusobnim odnosom koji se stalno mijenja u
doživljavanja i
manifestacije bića
okviru stvaralačke sposobnosti bića, očituje se život bića u
obliku šest različitih osnovnih stupnjeva svijesti, manife­
stacije i doživljavanja života, a u skladu s time mijenja se i
njegov odnos prema okolini i prema samome sebi. Upra­
vo to promjenjivo stanje konstelacije polova u živom biću
dovodi do toga da se ono javlja kao "biljno biće","životinj­
ske biće", "ljudsko biće", "biće mudrosti", "biće intuicije" i
"biće blaženstva". Nakon što doživi kulminaciju u svakom
od ovih šest oblika manifestacije i doživljavanja života,
biće je prešlo jedan takozvani "kozmički ciklus". Iz "carstva
blaženstva" tog ciklusa biće nastavlja doživljavanje i ma­
nifestaciju života u novom kozmičkom ciklusu koji ima
istih šest stupnjeva razvoja osnovnih energija, ali u novom
i višem obliku, i tako dalje u beskonačnost; no, to ćemo
bolje objasniti kasnije posebnim simbolima. Kroz jedan
takav ciklus živo biće doživljava različite aspekte principa
kontrasta, od kulminacije mraka do kulminacije svjetlosti,
čime se obnavlja i održava njegova sposobnost doživlja­
vanja života. Ovaj proces obnavljanja i održavanja spo­
sobnosti doživljavanja života koji se neprestano ponavlja,
živom biću jamči vječni život ili besmrtnost, ali i to će biti
kasnije objašnjeno pomoću posebnih simbola.
Neuništivi vječni 11.15 Dakle, doživljavanje života živog bića vječna je i ne­
realiteti u nadsvijesti
prekidna funkcija, bez obzira je li to biće gigantski svemir
"Jastva"
odnosno Bog, ili su to živa bića koja postoje u svemiru ili
Bogu. Ono što je vječno i neuništivo u živom biću njego­
vo je "Jastvo", njegova nadsvijest, što znači princip polova,
element sudbine, jezgre talenata osnovnih energija, jezgre
talenata sudbine i pripadajući vječni organi koji povezuju
"Jastvo" ili nadsvijest s njegovim čitavim organizmom koji
se nalazi u dimenziji prostora i vremena, zatim tu su i ma­
tična energija i "praželja".
Osnovne energije i 11.16 Kao što već znamo, matična energija je energija nad­
razine postojanja
svijesti, a time i njena "materija". Ali ta je "materija" toliko
uzvišena i uzdignuta iznad svega što postoji kao materija
ili tvar da se može, kao i sve druge pojave u nadsvijesti, do­
živjeti isključivo pomoću intuicije. A budući da ne pripada
dimenziji prostora i vremena i ne spada u "stvorene stvari"
moguće ju je označiti samo kao "nešto što jest". Pomoću
konstelacije polova matična energija stvara prvu sklonost
na putu ka stvaranju svijesti. Tu sklonost smo nazvali "pra­
želja". Samo biće nije svjesno ove želje koja se manifestira
automatski. Ona je vječno postojala i nastavit će vječno
postojati. Povezana je u elementu sudbine s jezgrama ta­
lenata šest osnovnih energija koje predstavljaju energet­
ske centre osnovnih energija. Pomoću ovih energetskih
centara i njima pridruženih vječnih organa manifestira se
promjenljiva konstelacija osnovnih energija. Tako nastaju
različita područja osnovnih energija ili razine postojanja.
Dakle, svaka osnovna energija stvara svoje posebno po­
dručje svijesti u psihi ili organizmu živog bića. Kroz ova
područja svijesti očituje se funkcija svijesti živog bića, tj.
njegovo svjesno doživljavanje života i stvaranje. Ovo po­
dručje svjesnog doživljavanja života i stvaranja nazvali
smo "podsvijest" živog bića. Dakle, podsvijest predstavlja
produžetak nadsvijesti dolje prema dimenziji prostora i
vremena ili području rezultata stvaranja i doživljavanja, a
koje smo označili kao "X3".
Funkcije podsvijesti 11.17 Podsvijest je uvijek u vezi s nadsviješću putem orga­
ili funkcije osnovnih
na ili struktura šest osnovnih energija. Pomoću ovih struk­
energija
tura stvaraju se od materijala osnovnih energija privreme­
ni organi za funkcioniranje osnovnih energija. Čitavo do­
življavanje života i stvaranje živog bića ovisi o funkcijama
osnovnih energija koje predstavljaju sveukupnu funkciju
svijesti jedinke. Ona se, kao što je već rečeno, sastoji od
posebnih funkcija za svaku pojedinu energiju. Cjelokupna
funkcija svijesti živog bića sastoji se od funkcije instin­
kta, funkcije teže, funkcije osjećaja, funkcije inteligencije,
funkcije intuicije i funkcije pamćenja. Ove funkcije zajed­
no predstavljaju totalnu funkciju stvaranja i doživljavanja
živog bića, odnosno sve njegove životne funkcije, koje smo
označili kao "X2".
Materijal osnovnih 11.18 Već znamo da je " X 3 " naziv za sve "stvorene" stva­
energija ri. Ove stvorene stvari predstavljaju sve što je dostupno
osjetilima, a koja su stvorena od strane osnovnih energija.
Pod materijalom osnovnih energija ovdje se podrazumi­
jeva materija koja se sastoji od šest osnovnih energija, što
je sva postojeća materija u svemiru osim matične energije
i nepromjenjivih pojava u nadsvijesti. U materiju osnov­
nih energija, dakle, ulazi sva materija u čvrstom, tekućem,
plinovitom i zračećem stanju. Ne postoji niti jedan orga­
nizam, bilo fizički ili duhovni, koji se ne sastoji od kombi­
nacije svih šest osnovnih energija. To vrijedi za svaki ma­
terijal od kojeg je izgrađen, bilo da je to meso i krv, kost
ili hrskavica, mlijeko ili voda. To vrijedi i za sve hranjive
tvari. To vrijedi i za sve metale, zlato i srebro, bakar i želje­
zo. To vrijedi i za našu odjeću. To vrijedi i za kuću u kojoj
živimo; jednom riječju, to vrijedi za sve što se podrazumi­
jeva pod pojmom tvar ili materija u svijetu prostora i vre­
mena. Sve predstavlja kombinaciju šest osnovnih energija
koje su pretvorene u različite oblike kretanja. Nešto više o
tome reći ćemo u kasnijim analizama.
Svaki "stvoreni" 11.19 Ali kako sve te materije postaju čitavi svijet "stvo­
organizam živog renih" pojava od kojih se sastoji .svemir? I od čega se to
bića predstavlja
sastoji svemir? Kao što smo vidjeli u principu životnih
univerzum za druga
živa bića jedinica svemir se isključivo sastoji od živih bića unutar
živih bića, ili bolje rečeno od organizama živih bića unu­
tar organizama živih bića. To znači da je svaki organizam
bez izuzetka makroorganizam za sve organizme koji se u
njemu nalaze kao mikroorganizmi.
Ovi mikroorganizmi su sa svoje strane makroorganiz-
mi za sve mikororganizme koji se nalaze u njima, i tako
dalje u beskonačnost. "Stvoreni" organizam svakog živog
bića predstavlja životni prostor ili univerzum za druga
živa bića, a istovremeno je to sredstvo za manifestaciju
i doživljavanje njegovog "Jastva" ili izvora. Na taj način
postoji isto toliko univerzuma koliko i organizama živih
bića. No, ljudi nisu navikli opažati univerzum u kojem žive
kao organizam živog bića, iako on u principu manifestira
sve funkcije organizma: probavu hrane, cirkulaciju krvi,
disanje i mnoge druge očigledne znakove života, koji su
potpuno analogni životnim funkcijama našeg vlastitog or­
ganizma, koji predstavlja životni prostor ili univerzum za
mikro-bića koja se u njemu nalaze.
Suradnja makro-bića 11.20 Dakle, organizam živog bića građen je na način da u
i mikro-bića nužna
svojoj nutrini stvara uvjete za život, manifestaciju i stvara­
je za održavanje
života, za njihovu nje mikro-bića, a da ta manifestacija i stvaranje istovreme­
manifestaciju i no znače održavanje tog organizma kao sredstva za mani­
stvaranje
festaciju njegovog izvora ili "Jastva". Koje je to božansko
savršenstvo i harmonija! Sve što poznajemo pod pojmom
"stvaranje" i "doživljavanje" istovjetno je s međusobnom
suradnjom između makro-bića i mikro-bića u njihovom
zajedničkom stvaranju, doživljavanju i manifestaciji. Tamo
gdje je ova suradnja poremećena ili pokazuje nesklad jav­
ljaju se bolesti, patnje i bolovi. Da ova suradnja traje ne­
prekidno možemo se uvjeriti promatranjem svih funkcija
i stvaralačkih procesa unutar našeg vlastitog organizma i
izvan njega, u organizmu našeg makro-bića, koje je naš
univerzum. Pod uvjetom da ovi stvaralački procesi nisu
poremećeni pogrešnim postupcima svojeg izvora, oni će
biti stopostotno logični, što znači da će u odgovarajućoj
mjeri predstavljati radost i blagoslov kako za svoj izvor
tako i za mikro-bića. Upravo takvo savršenstvo u posto­
janju živog bića označeno je kao "biti poput Boga i njemu
nalik". U tom slučaju makro-biće u svojem je organizmu
isto što i Bog u svom.
Svako kretanje u 11.21 Kao što smo već spomenuli, svako kretanje u sve­
svemiru je stvaranje,
miru je stvaranje i održavanje organizama i održavanje
održavanje i izmjena
organizama doživljavanja života pomoću tih organizama. Budući da
organizam predstavlja nešto "stvoreno", koje je istovjetno
onome što smo nazvali "X3", on je stoga uništiv, ali samo
zato da bi mogao biti zamijenjen novim i boljim organiz­
mom, u skladu sa stupnjem savršenstva njegovog izvora
kojem su potrebni sve savršeniji organizmi koji se sastoje
od sve savršenijih mikro-bića. A kako je to vječni proces,
beskonačan je broj organizama koje je živo biće posjedo­
valo i koje će posjedovati u budućnosti, zajedno s odgo­
varajućim vječnim održavanjem i obnavljanjem svijesti.
Zbog toga to mnoštvo organizama i vječna svijest bića
mogu predstavljati samo "nešto što jest". Stoga smo to "ne­
što" nazvali "X3".
Svako živo biće mora i11.22 Vidjeli smo da struktura svemira ispunjava sva tri
imati svoj univerzum j
neophodna uvjeta da bi "nešto" moglo biti "živo biće" i
u kojem može živjeti,
kretati se i postojati
zato ga moramo prihvatiti kao "živo biće". Vidjeli smo da
5svako živo biće u svemiru, kako biljke tako i životinje i
ljudi, postoji ispunjavajući ova ista tri uvjeta zahvaljujući
kojima se javljaju kao "živa bića". Vidjeli smo da se spo­
sobnost manifestiranja i doživljavanja održava pomoću
principa "jedno" i "mnoštvo". Vidjeli smo da bi bez ovog
principa bila potpuno nemoguća bilo kakva manifestacija
ili doživljavanje života. Svako živo biće mora imati svoj
univerzum kako bi moglo imati svoj "vanjski svijet" u ko­
jem može živjeti, kretati se i postojati. Kako bi inače moglo
dobiti materijal za svoje stvaranje ili održavanje, za svoju
manifestaciju i doživljavanje?
Kada ne bi bilo 11.23 Vanjski svijet mora postojati kao organizam živog
vanjskog svijeta bića jer kako bi inače taj vanjski svijet mogao očitovati lo­
gične stvaralačke procese koji predstavljaju životne uvjete
za mikro-bića u njegovoj nutrini? Kada taj vanjski svijet
ne bi bio povezan s "Jastvom" i stoga bio živ, tko bi održa­
vao njegovo postojanje, tko bi ga hranio, tko bi obavljao
mnoštvo logičnih stvaralačkih procesa koji za mikro-bića
unutar njega predstavljaju ono što nazivamo "prirodom" u
tom makroorganizmu u kojem se nalazimo? Može li po­
stojati logično stvaranje bez razmišljanja? Može li posto­
jati bilo kakvo kretanje tamo gdje vlada apsolutna smrt ili
apsolutno mirovanje, tj. apsolutno "ništa" oko živih bića?
Kasnije ćemo pokazati da apsolutno svako kretanje potječe
od svijesti, a time i od razmišljanja. Kako bi mogao cvjetati
život nekog živog bića, kako bi uopće mogao postojati bilo
kakav život kada bi vanjski svijet živog bića postojao samo
kao jedno "ništa"?
Ljudi moraju postati 11.24 Ljudi moraju postati svjesni da je "vanjski svijet"
svjesni činjenice da isto tako živ i u istoj mjeri podređen nekom upravljajućem
je njihov "vanjski
"Jastvu" kao što je i njihov vlastiti organizam živi svijet sa
svijet" ili univerzum
isto tako živ kao svojim "Jastvom". Bez takve kombinacije "Jastva" i organiz­
i unutrašnjost ma ne bi postojao apsolutno nikakav život, nikakav uni­
njihovog vlastitog
verzum u kojem se može živjeti, niti organizam za njegovu
organizma
manifestaciju. Nužno je da ljudi to uvide. Kako bi inače
došli do logične osnove na kojoj mogu graditi svoj život?
Vjerovati u mrtav svemir, vjerovati da logično stvaranje
nije izraz svijesti i života isto je što i štovati smrt umjesto
života. To znači graditi život na abnormalnosti koja uni­
štava život, umjesto da se život temelji na presvijetloj i ap­
solutnoj istini o vječnom i apsolutnom svemiru, s vječnom
Božjom ljubavlju i izvorom života u svakom živom biću, u
mineralnom, biljnom, životinjskom i ljudskom carstvu.
Zašto makro-biće 11.25 Nakon što smo upoznali analizu živog bića i životni
ne može biti Bog
princip svemira - bića unutar bića, a time i život unutar
života, koji cijeli svemir čini živim - gdje u tom beskraj­
nom i vječnom oceanu živih bića možemo pronaći biće
koje su ljudi tijekom povijesti u različitim oblicima i pod
različitim imenima obožavali kao Boga? Sukladno onome
što smo do sada spoznali, možemo obrnuti pitanje: "Gdje
ne postoji Bog"? Već smo vidjeli da sva postojeća živa bića
predstavljaju nedjeljivu cjelinu. Dakle, ne postoji živo biće
čiji život i postojanje ne ovise o "vanjskom svijetu", od­
nosno o drugim živim bićima. Njegovo postojanje i život
ovisi o makro-biću čije postojanje i organizam predstav­
lja njegov "vanjski svijet". Jedino u suradnji s "vanjskim
svijetom" bića mogu održavati svoj "unutarnji svijet". No,
može li to makro-biće predstavljati svemogućeg Boga?
Ne, makro-biće ne može biti Bog. Svako makro-biće mora
živjeti kao mikro-biće u organizmu nekog većeg makro-
bića i može održavati svoj život i postojanje samo pomoću
"vanjskog svijeta" koji za njega predstavlja makro organi­
zam. Dakle, niti jedno biće ne može biti Bog, budući da su
sva bića, bez iznimke, ovisna o nekom makro-biću. Iznad
svakog bića uvijek postoji neko makro-biće. Ono, dakle,
ne može biti najviše od svih bića ili vječni Bog, koji se
u svojem posebnom statusu javlja kao vrhunsko makro-
biće koje nikada nije bilo i nikada ne može biti mikro-biće.
Drugim riječima, Boga u njegovoj vlastitoj prirodi ne mo­
žemo naći među makro-bićima koja istovremeno moraju
biti mikro-bića u nekom većem makroorganizmu. Sva ta­
kva bića su "sinovi božji", a "sin božji" ne može predstav­
ljati cijelog Boga. On samo može predstavljati jedan organ
za manifestaciju i doživljavanje u Božjoj svijesti i Božjem
organizmu ili svemiru. A kako je svemir beskonačan, Bog
se ne može niti duhovno niti fizički vezati za neku veličinu
 ili kvalitetu. On se razlikuje od svih sinova božjih po tome
što istovremeno predstavlja sve veličine i sve kvalitete.
Kako bi inače On trajno mogao biti sveznajuć, sveljubeći
i svemoguć? Kako bi On, bez takvih osobina, mogao biti
apsolutni i jedini pravi Bog? Bez tih osobina On bi bio
samo sin božji.
Kozmički princip 11.26 Pa što je onda živo biće? Obzirom da su živa bića
nerazdvojno povezana s većom cjelinom, ona mogu pred­
stavljati tek lokalno područje u toj cjelini. Upravo zato
smo živo biće nazvali "sinom božjim". Cjelina s kojom su
sva živa bića nerazdvojno povezana mora biti istovjetna
pravom izvoru sinova božjih, a to je "Otac" sinova božjih.
Tako je i Krist doživio Boga i tako će svaki savršeni ili do­
vršeni čovjek, što znači "čovjek poput Boga i njemu nalik",
čovjek s "kozmičkom sviješću", doživjeti Boga, a samim
time i svoj vlastiti identitet "sina božjeg". Odnos između
Boga i svakog drugog živog bića predstavlja, dakle, vječni
i nepromjenjivi odnos između oca i sina.
Sva živa bića 11.27 Sva su živa bića, dakle, Božji organi za manifestaciju
su Božji organi i doživljavanje. Tako Bog može opažati i doživljavati po­
za opažanje i
moću organizama i osjetila svih živih bića, kao što može
stvaranje
stvarati pomoću sposobnosti za manifestaciju i stvaranje
svih živih bića. To znači da organizmi svih živih bića ili
" X 3 " zajedno čine Božji organizam ili "X3", isto kao što
"X2", nadsvijest ili stvaralačke sposobnosti svih živih bića
zajedno predstavljaju Božji " X 2 " , njegovu nadsvijest ili
stvaralačku sposobnost. Isto tako i " X I " ili "Jastvo" svih ži­
vih bića zajedno čine Božji " X I " ili "Jastvo". Imajući u vidu
da organi za doživljavanje i manifestaciju svih živih bića
zajedno čine Božje organe za doživljavanje i manifestaciju
očiglednom postaje činjenica da je Bog sveprisutan, sve­
moguć, sveznajuć i sveljubeći.
Struktura Božjeg života 11.28 Takav uzvišeni i svemogući, sveznajući i sveljubeći
Bog ne bi mogao postojati kada bi bio samo obično makro-
biće, a istovremeno, poput svih ostalih živih bića, morao bi
biti i mikro-biće. Dakle, Bog je apsolutno jedino živo biće
koje je makro-biće u kojem se kao mikro-bića nalaze sva
postojeća živa bića, a da On sam ne predstavlja mikro-biće
u nekom makro-biću. Ukoliko bi On predstavljao mikro-
biće u nekom makro-biću ne bi mogao biti pravi i stvarni
Bog, već bi bio samo jedno makro-biće koje je istovreme­
no mikro-biće u organizmu nekog većeg makro-bića, po­
put svih ostalih živih bića. Onda bi On bio samo "sin", a
nikako ne bi mogao biti "otac", što Bog apsolutno mora
biti da bi bio pravi Bog. Bog je, dakle, živo biće u kojem se
nalaze apsolutno sva živa bića koja postoje. Ona podupiru
Njegovo doživljavanje života i manifestaciju ili stvaranje i
predstavljaju Njegove organe za stvaranje i doživljavanje.
Stoga Njegovo doživljavanje života predstavlja isključivo
"manifestaciju oca". Kako On nije mikro-biće u organizmu
nekog makro-bića, nego apsolutno sva živa bića postoje u
Njemu, ne postoji ništa "izvan" Njega. Sve se nalazi "unu­
tar" Njega. Sva živa bića "žive, kreću se i postoje" u Njemu.
Obzirom da je Njegov oblik života uvjetovan principom
"jedan" i "mnoštvo", Njegova funkcija svijesti može posto­
jati samo u obliku međusobne povezanosti s njegovim mi-
kro-bićima. A kako su mikro-bića Njegovi organi za ma­
nifestaciju i doživljavanje, Njegovi odnosi u svijesti mogu
se ostvariti isključivo međusobnom komunikacijom mi­
kro-bića ili međusobnom komunikacijom živih bića. Kako
bi inače On mogao komunicirati s takvim bićem? On ne
može komunicirati pomoću "ničeg". On se mora koristiti
svojim sredstvima za manifestaciju i doživljavanje. A što
bi drugo mogla biti ta sredstva ili organi ako ne živa bića?
Cijeli taj proces koji se odigrava u svakodnevnom živo­
tu sinova božjih predstavlja Božju funkciju svijesti i uvjet
Njegovog doživljavanja života, a istovremeno je to doživ­
ljavanje i funkcija svijesti živih bića ili sinova božjih.
Ljudska zabluda o 11.29 Ako je svako živo biće Božji centar za doživljavanje i
takozvanom "zlu"
manifestaciju, onda je njegova manifestacija u doslovnom
smislu Božja manifestacija ili objava. Istina je da su Božje
manifestacije ili objave vrlo različite, no što je u tome ne­
obično? Zar Bog nije u stanju očitovati sve oblike manife­
stacija? Zar On nije svemoguć i sveznajuć? Mnogi će ljudi
teško shvatiti ovu analizu zato što su bili pod utjecajem
tisućgodišnjih tradicija i uobičajenog shvaćanja da Bog
nije uzrok mračnih ili takozvanih "zlih" manifestacija. To
može biti samo "Vrag". No, ako Bog nije mogao spriječiti
 "Vraga" da čini "zlo" onda On nije svemoguć ni sveznajuć.
To znači da je "Vrag" u nekim slučajevima jači od Boga.
Došlo je vrijeme da se čovječanstvo oslobodi ove zablude
ili religiozne zbrke. Ljudi moraju shvatiti da je takozvano
"zlo" isto tako nužno kao i takozvano "dobro". Kada ne bi
postojale mračne manifestacije, bile bi potpuno nemoguće
i svijetle manifestacije.
Kontrasti nužni za 11.30 Kasnije ćemo pomoću posebnih simbola i objaš­
život: "ugodno dobro" njenja o stvaranju svijesti pokazati da je "zlo" doista bolno
i "neugodno dobro"
i neugodno, da su to rat i sukobi, ali to ipak ne mijenja
činjenicu da je "zlo" uvjet za razvoj sposobnosti manife-
stiranja i doživljavanja "dobrog". Zato smo u knjizi "Livets
bog" (Knjiga života) označili sva mračna iskustva i ma­
nifestacije kao "neugodno dobro", a svijetle manifestacije
kao "ugodno dobro". O ovim kontrastima ovisi svako do­
življavanje i manifestacija života. Bez ova dva kontrasta
ne bi postojalo niti jedno živo biće. Bez ova dva kontrasta
sve što danas postoji kao život i kretanje bilo bi apsolutno
msta.
Božja primarna i 11.31 Dio Božje svijesti koji manifestira svijetle mani­
sekundarna svijest festacije predstavlja Njegovu "primarnu svijest". Ona se
sastoji od četiri sfere života ili razine postojanja, dok se
dio koji manifestira mračne manifestacije sastoji od samo
dvije sfere života ili razine postojanja. Te dvije razine po­
stojanja predstavljaju Božju "sekundarnu svijest". Ovaj dio
svijesti predstavlja proces obnavljanja i održavanja svijesti
koji je nužan za vječno postojanje doživljavanja života i
stvaralačke sposobnosti. Tu sekundarnu svijest održavaju
živa bića koja stvaraju i razvijaju svoju svijest prema ta­
kvom stupnju savršenstva da mogu postati Božja sredstva
za očitovanje Njegove primarne svijesti. No, sve dok ova
bića još nisu dovršena, dok se nisu dovoljno razvila da bi
mogla manifestirati posve savršeni i ljubeći način posto­
janja, Bog kroz njih ne može očitovati Svoju božansku i
uzvišenu svijest i način postojanja. Životna sfera ovih bića
ne može predstavljati izraz svjetlijih manifestacija od onih
koje im dopušta njihov stupanj razvoja. Zato je životna
sfera zemaljskog čovječanstva još uvijek u znatnoj mjeri
sfera sukoba, rata i patnji. Razumljivo je da ovi nedovršeni
ljudi moraju biti sami u svojoj sferi i ne mogu doći u sferu
dovršenih ljudi. Oni bi u jednom takvom svijetu stvorili
previše mentalnih kratkih spojeva i time bi ga za njego­
ve prave stanovnike pretvorili u svijet rata i patnje. Zato
zemaljsko čovječanstvo mora shvatiti da njihova životna
sfera pripada samo Božjoj sekundarnoj svijesti. Ona pred­
stavlja područje stvaranja i usavršavanja živih bića kako
bi postala savršeni čovjek "poput Boga i njemu nalik". Na­
protiv, Božja "primarna svijest" manifestira se u sferama
koje su isključivo naseljene bićima koja su postala potpu­
no savršena, koja su postala "jedno s Bogom" i zato se jav­
ljaju stvorena "poput Boga i njemu nalik". U tim se sfera­
ma svjetlosti manifestira Božja "primarna svijest" kojom
On upravlja i vlada čitavim svemirom. Prema tim sferama
svjetlosti usmjerene su sve molitve ljudi, gdje ih primaju
bića tih uzvišenih sfera koja odgovaraju na te molitve i
pružaju pomoć onima koji mole, u skladu s njihovom sud­
binom ili u skladu s onime što je potrebno da bi postali
"obličje Božje". Pomoću bića tih sfera Bog, kao što ćemo
kasnije vidjeti, očituje sjajnu svjetlost Svoje primarne svi­
jesti u obliku sveznanja, sveljubavi i svemoći.
Sve što činimo 11.32 Ovdje smo stekli uvid u činjenicu da nam je Bog sa­
našem bližnjemu u
svim blizu, pošto smo mi Njegovi organi za doživljavanje i
stvari činimo Bogu i
to je naša sudbina manifestaciju. Boga susrećemo u svakom živom biću, kako
u mikrokozmosu i međukozmosu, tako i u makrokozmo-
su. Boga susrećemo kako u primitivnim i mračnim bićima,
tako i u visoko intelektualnim bićima punim ljubavi. Boga
susrećemo i u takozvanom "dobru" i u takozvanom "zlu".
Kako bi Bog mogao biti svemogući stvoritelj ako ne bi
imao organe za kulminaciju ljubavi i organe za stvaranje
kulminacije ostalih stvaralačkih procesa nužnih za život?
Obzirom da je naš bližnji samo jedan od Božjih organa
za doživljavanje i manifestaciju, onda nije neobično što je
Krist rekao da je "ispunjenje zakona" sadržano u jednoj ve­
likoj zapovijedi: "Ljubi Boga više od svega, a bližnjeg svog
kao samoga sebe". Sve što činimo našem bližnjemu u stvari
činimo Bogu. A sve što činimo Bogu, u stvari činimo sa­
mima sebi, jer se čitava naša sudbina temelji isključivo na
našem odnosu prema Bogu.
Kratak pregled 11.33 Ovime smo stekli uvid u glavne analize svemira.
kozmičkih analiza
Vidjeli smo svemir kao sveobuhvatni živi organizam u ko­
svemira
jem se odvijaju sjajni i savršeni logični stvaralački procesi.
Vidjeli smo da je vanjski svijet u kojem živimo isto tako živ
kao i unutarnji svijet koji predstavlja naš organizam. Vidjeli
smo i da mi kao mikro-biće živimo u jednom makro-biću
i da istovremeno predstavljamo makro-biće za mikro-bića
koja žive u našem organizmu. Vidjeli smo da organizmi
makro-bića predstavljaju životni prostor ili univerzume za
mikro-bića, isto kao što su organizmi mikro-bića životni
prostor ili univerzumi za još manja mikro-bića koja bo­
rave u njihovim organizmima. To potvrđuje činjenicu da
niti jedno od tih makro-bića ne može biti Bog, budući je
njihovo postojanje uvjetovano time da i ona predstavljaju
mikro-bića u nekom još većem organizmu. Stoga svako
od tih bića može predstavljati samo lokalnu pojavu, živi
organski centar u svojem makro-biću, a time i u cjelini
koju čini zajedno sa svim ostalim živim bićima. To što je
ova cjelina vječna i beskonačna, pa zato nadilazi sve ma­
terijalne veličine koje poznaju naša osjetila ne sprječava
ju u ispunjavanju ona tri uvjeta koji su neophodni da bi
"nešto" moglo biti živo biće. To živo biće koje predstavlja
sveukupnu cjelinu može se manifestirati ili izraziti samo
kroz svoje stvaranje. Dakle, sve manifestacije predstavljaju
stvaranje. Sve stvorene stvari predstavljaju veličinu, a veli­
čina je istovjetna ograničenju. Zato ništa što je "stvoreno"
ne može biti Bog. Analiza Boga može biti samo čitavi sve­
mir. A svemir, kao što smo vidjeli, nije ograničen prosto­
rom i vremenom. Zato ga možemo definirati samo kao
"nešto što jest". No, budući da je to "nešto" živo biće, ono se
razlikuje od svih drugih živih bića po tome što predstav­
lja cjelinu i životni prostor ili univerzum za apsolutno sva
živa bića koja postoje, a time i za makro-bića koja čine naš
životni prostor ili univerzum, a to su: planet Zemlja, naš
Sunčev sustav i naša galaktika Mliječna staza. A budući da
se ovi ogromni organizmi nalaze kao mikroorganizmi u
još većim makroorganizmima i tako dalje u beskonačnost,
i to uvijek kao mikro-bića u cjelini koja predstavlja Božji
organizam, ovdje vidimo da se Bog ne može usporediti niti
s jednim bićem, jer se niti jedno biće ne nalazi iznad Njega
ili pokraj Njega. A obzirom da ovo uzvišeno biće predstav­
lja apsolutno jedino makro-biće koje se kao mikro-biće
ne nalazi u nekom još većem organizmu, u tome možemo
prepoznati potpunu suverenost svemogućeg Boga i njego­
vu pojavu vječnog izvora i Oca svih živih bića. I kako smo
vidjeli da su sva živa bića Njegovi vječni organski centri za
stvaranje i doživljavanje, što znači da su krv, meso i duh
tog Oca, sva se živa bića ovdje javljaju kao "sinovi božji".
Ovdje nam se, pomoću principa životnih jedinica, poka­
zuje kao stvarnost da je svemir ta sveobuhvatna svijest,
organizam i način postojanja Boga Oca, koji je u trajnom
međusobnom odnosu sa sviješću, organizmima i načinom
postojanja vječnih sinova božjih. Upravo tim međusob­
nim odnosom života Oca i sina, ili između Boga i živih
bića, Bog stvara "čovjeka poput Boga i njemu nalik". Samo
nedostatak kontakta i harmonije u ovoj božanskoj surad­
nji stvara takozvano "zlo" ili "demonsku svijest" u sudbini
"sina", te čini od njega "izgubljenog sina", čije ponašanje,
zahvaljujući savršenstvu vječnih zakona, ponovno postaje
usklađeno sa svjetlošću ponašanja vječnog Oca, koje je u
stvari vrhunska ljubav.
Objašnjenje simbola 11.34 Ovaj simbol predstavlja tri principa "XI", "X2" i "X3"
broj 11
koji se javljaju kao "princip trojstva", odnosno kao "živo
biće".
Na simbolu broj 8 "XI" smo označili bijelom pločom. Ta
ploča simbolizira "nešto" koje pomoću "X2"predstavlja izvor
ili makro "Jastvo" u organizmu svakog živog bića, a isto­
vremeno predstavlja i "Jastva" mikro-bića koja se nalaze u
istom tom organizmu. Da bi se to "nešto" moglo istovremeno
pojaviti kao "jedno" i kao "mnoštvo", bez čega bi postojanje
svakog živog bića bilo nemoguće, za to se brine princip "X2".
O ovome principu već smo govorili prilikom objašnjenja sim­
bola broj 9, koji je ovdje predstavljen ljubičastom pločom, na
čijoj sredini se nalazi jedan veliki otvor i mnogo malih otvora
na rubu simbola. Ako ljubičastu ploču stavimo preko bijele
ploče, bijela ploča će se vidjeti kroz veliki otvor na sredini i
kroz male otvore ni rubu simbola. Dio bijele ploče koji se
vidi kroz veliki otvor na sredini predstavlja makro "Jastvo"
u živom biću, dok dijelovi iste ploče koji se vide kroz male
otvore na rubu simbola predstavljaju "Jastva" u organizmi­
ma mikro-bića.
 Na simbolu broj 11 vidi se to "nešto" ili makro "Jastvo" koje
je predstavljeno bijelim poljem u sredini, dok su mikro "Ja­
stva" u organizmu predstavljena malim bijelim poljima na
rubu simbola.
Nadalje, vidimo daje bezimeno "nešto" ili "XI" na simbolu
broj 11 predstavljeno šestokrakom zvijezdom. To znači da se
manifestacija i doživljavanje živih bića odvija pomoću šest
različitih stanja svijesti ili života, što znači po jedno stanje
za svaku osnovnu energiju.
Oko bijele šestokrake zvijezde vidimo zvjezdane figure po-
luprikrivene zrakama koje simboliziraju ukupni učinak vječ­
nih organa u nadsvijesti "Jastva" kao što su najviša vatra,
element sudbine, jezgre talenata osnovnih energija, jezgre
talenata sudbine, koje sve održava matična energija i pra-
želja, a koji su označeni ljubičastom bojom na rubu simbola
oko "Jastava" mikro-bića. Sve to predstavlja čitavo organsko
područje nadsvijesti, koje smo označili kao "X2".
Obojana polja između makro "Jastva" i mikro "Jastava"
simbolizira "X3", odnosno rezultat funkcije nadsvijesti i pod­
svijesti "Jastva" Hi cjelokupnu sposobnost stvaranja i doživ­
ljavanja. Taj dio predstavlja svijest i organizme jedinke.
Svijest i organizmi izgrađeni su od šest vrsta materije ili
tvari koje predstavljaju različite kombinacije šest osnovnih
energija. Pomoću funkcija nadsvijesti i podsvijesti "Jastvo"
stvara od te materije svoju manifestaciju i doživljavanje ži­
vota. Budući da se funkcije nadsvijesti i podsvijesti "Jastva"
očituju djelomično vječnim, a djelomično privremenim orga­
nima za svaku osnovnu energiju, pomoću tih organa "Jastvo"
može stvarati i doživljavati život u odgovarajućih šest osnov­
nih oblika doživljavanja života, tj. po jedan oblik doživljava­
nja za svaku kombinaciju osnovnih energija. Rezultati ovih
šest organskih funkcija prikazani su na sljedeći način: kao
funkcija instinkta koja je označena crvenom bojom, funkcija
teže označena narančastom bojom, funkcija osjećaja ozna­
čena žutom bojom, funkcija inteligencije označena zelenom
bojom, funkcija intuicije označena plavom bojom i funkcija
pamćenja označena svijetlom indigo bojom. Ova obojana
polja simboliziraju područja svijesti makro "Jastva".
Pomoću ovih područja svijesti makro "Jastvo" doživljava
život kao budnu dnevnu svijest i nesvjesnu noćnu svijest. No,
životna funkcija ne bi mogla postojati kada to biće ne bi isto­
vremeno bilo mikro-biće u jednom makroorganizmu. Kako
bi moglo upotrebljavati svojih šest velikih sposobnosti svijesti
ako se ne bi nalazilo u nekom makroorganizmu gdje može
dobiti materijal osnovnih energija koji odgovara sposobnosti
stvaranja i doživljavanja svake osnovne energije? Od kakve
bi koristi bile sjajne stvaralačke snage i sposobnost doživ­
ljavanja kada ne bi postojalo ništa od čega se može stvarati
i ništa što se može doživjeti? Zato se svako živo biće mora
nalaziti kao mikro-biće u organizmu nekog makro-bića i u
područjima njegove svijesti. Taj organizam i područja svi­
jesti nisu samo organi manifestacije i doživljavanja makro
"Jastva", već su to i univerzumi ili životni prostori za mikro-
bića. Zbog toga svako od spomenutih šest različitih područja
stvaranja i doživljavanja makro "Jastva" predstavlja razinu
postojanja za mikro-bića.
Obojana polja na simbolu ne predstavljaju, dakle, samo
područja funkcija svijesti makro-bića, nego također pred­
stavljaju životne sfere ili razine postojanja za mikro-bića.
Dakle, "biljno carstvo"je područje na kojem naše makro-biće
manifestira "instinkt". "Životinjsko carstvo" je njegovo po­
dručje manifestacije "energije teže". "Carstvo pravog čovjeka"
je područje njegovog humaniziranog izražavanja "osjećaja".
"Carstvo mudrosti" je njegovo manifestiranje "inteligenci­
je". "Božanski svijet" je njegovo manifestiranje "intuicije", a
"carstvo blaženstva" je njegovo manifestiranje "pamćenja".
Ova područja svijesti našeg makro-bića koja čine naše ra­
zine postojanja ili životne sfere, odgovarajuće su označena
crvenom, narančastom, žutom, zelenom, plavom i svijetlom
indigo bojom.
Naše makro-biće u prvom je redu Zemlja, koja je sa svo­
je strane samo organ u organizmu Sunčevog sustava, koji
je samo organ u galaktici Mliječna staza i tako dalje u be­
skonačnost. Taj beskrajni niz makroorganizama predstavlja,
dakle, cjelinu u kojoj svako pojedino makro-biće predstavlja
samo lokalnu pojavu. Ta cjelina predstavlja makro-biće u
kojem sva ostala živa bića postoje kao mikro-bića, a da ono
samo ne postoji u nekom većem biću kao mikro-biće. To sve­
obuhvatno makro-biće je taj apsolutno jedini pravi i istiniti
Bog u kojem svi mi živimo, krećemo se i postojimo. Tom ma­
kro-biću koje predstavlja cjelinu treba usmjeriti svoje misli u
molitvama i ponašanju, a ne našem lokalnom makro-biću. U
 suprotnom ćemo obožavati sina božjeg umjesto Boga. To je
zastranjivanje, iako ono može biti od koristi bićima koja se
još uvijek nalaze na primitivnom i neintelektualnom stupnju
religioznosti.
Budući da simbol broj 11 prikazuje živo biće kao trojni
princip gdje zvijezda u sredini predstavlja "Jastvo", mali bi­
jeli krugovi na rubu simbola predstavljaju "Jastva" njegovih
mikro-bića, dok obojana polja između zvijezde i "Jastava"
mikro-bića predstavljaju ono što je stvoreno, tj. svijest i or­
ganizam, ovaj simbol može predstavljati i samog Boga, koji
postoji iznad nas kao beskrajni i vječni ocean makro-bića u
makro-bićima, i u kojem mi kao mikro-bića živimo, krećemo
se i postojimo.
Promatramo li ovaj simbol kao izraz Boga, tada bijela
zvijezda u sredini predstavlja Božje "Jastvo". Polje zračenja
i mali bijeli krugovi na ljubičastom rubu simbola predstav­
ljaju Božju stvaralačku sposobnost i "Jastva" mikro-bića po­
moću kojih Bog stvara svoju stvaralačku sposobnost. Šest
obojanih polja između Božjeg "Jastva" i "Jastava" mikro-bića
predstavljaju Božju svijest i organizam. Prema bojama vidi­
mo da materijal ove svijesti čine šest osnovnih energija i da
postoji po jedno područje svijesti za svaku energiju. Ali ova
područja svijesti i Božji organizam ne bi mogli postojati bez
principa životnih jedinica ili principa makro-bića i mikro-
bića, što znači principa "jednog" i "mnoštva".
Na simbolu se također vidi da od svakog mikro "Jastva"
polazi jedna zraka i da zrake polaze od makro "Jastva", koje
ovdje predstavlja Božje "Jastvo". Vidimo da su ove zrake
usmjerene jedne prema dugima. Tamo gdje se susretnu ova
dva oblika manifestacije energije nastaje stvaranje, a time i
manifestacija i doživljavanje života. To je na simbolu prika­
zano obojanim poljem na kojem se zrake mikro "Jastva" su­
sreću sa zrakama makro "Jastva", što u stvari znači da zrake
sina božjeg susreću zrake Boga Oca. Sin božji se ovdje susreće
s Božjim zrakama, što je identično sa svime što se podrazu­
mijeva pod materijom ili svi postojeći oblici tvari, svi stva­
ralački procesi u prirodi, sve manifestacije drugih bića, sve
pojave ili oblici života, svi stvaralački procesi ili manifesta­
cije koje sin božji opaža oko sebe. Zraka koja polazi od sina
božjeg predstavlja čitavu njegovu manifestaciju ili stvaranje,
čitavi njegov način postojanja i njegovu mentalnu aktivnost.
Tamo gdje se zrake sina božjeg susretnu sa zrakama Boga
Oca nastaje reakcija. Ta reakcija je doživljavanje života sina
božjeg.
Ovo se doživljavanje života vrši i oblikuje pomoću šest
osnovnih energija. Zato na simbolu vidimo šest područja re­
akcija i doživljavanja života, za svaku osnovnu energiju po­
sebno. Svako takvo područje označeno je na simbolu bojom
osnovne energije koja na tom području kulminira i koja je
vodeća.
Putem međusobnih reakcija zračenja između Boga i sina
božjeg doživljavanje života sina božjeg napreduje od jedne
razine postojanja do druge. To napredovanje od jedne razine
do druge ljudi su već upoznali kao "evoluciju". Kasnije ćemo
na drugim posebnim simbolima vidjeti da međusobne reak­
cije zraka između Boga i sina božjeg ne vode sina božjeg na­
prijed kroz razine osnovnih energija, samo jednom, već je to
napredovanje vječno. Svaki puta kada sin božji prijeđe svih
šest stupnjeva osnovnih energija, koji, kao što se na simbolu
vidi, predstavljaju jedan ciklus, on prelazi u novi kozmički
spiralni ciklus i tako dalje kroz cijelu vječnost. Ovdje se mo­
ramo podsjetiti da su "Jastvo"sina božjeg, kao i Božje "Jastvo"
vječni realiteti, koji prema tome imaju vječnu svijest i spo­
sobnost manifestacije i doživljavanja. Već smo vidjeli da su
"X2"i "X3""Jastva", što znači stvaralačka sposobnost i svijest
isto tako vječni kao i "XI". Zahvaljujući trojnom principu
živog bića, ono je vječno, a time i besmrtno.
Simbol broj 11 predstavlja, kao što smo vidjeli, čitavi sve­
mir kao živo biće. To živo biće je makro-biće koje se razlikuje
od svih ostalih živih bića po tome što poput svih ostalih živih
bića istovremeno nije i mikro-biće u nekom većem makro-
biću. Zato sva ostala živa bića mogu biti samo mikro-bića
u tom ogromnom makro-biću koje predstavlja čitavi svemir.
Došli smo do točke kada nepogrješivo možemo znati tko je
Bog, tko je apsolutno jedini i pravi izvor svih živih bića i tko
su sinovi božji. Zahvaljujući ovoj vrlo jednostavnoj analizi
dobili smo rješenje velike zagonetke života. Tako možemo vi­
djeti da na svijetu postoje samo dva oblika života: "Otac" i
"sin". Stoga nitko od "sinova" ne može biti "Otac", ne može
biti Bog, i zato ne može predstavljati predmet štovanja; u
tom slučaju oni samo mogu biti "idoli". Obzirom da sva živa
bića u svojoj strukturi predstavljaju makro-bića za svoja mi-
kro-bića i predstavljaju ujedinjena lokalna bića u nedjeljivoj
cjelini koja predstavlja Boga, sva makro-bića zajedno čine
Božju "Očinsku svijest". Putem te očinske svijesti Otac zrači
svu svoju ogromnu svemoć kojom upravljaju sveznanje i sve-
Ijubav tako da ne postoji niti jedna manifestacija, bila ona
velika ili mala, koja u krajnjem rezultatu ne služi na radost
i blagoslov svim mikro-bićima kojima je On najviše makro-
biće, a time i pravi predmet obožavanja. Budući da su sva
živa bića u svemiru Njegova mikro-bića, ona ne mogu izbje­
ći, obzirom da već žive u Njemu, da postupno doživljavaju
Njegovu ljubav, radost i blagoslov, što je konačni cilj Njego­
vog stvaranja. To što su sva živa bića istovremeno i makro-
bića za svoja mikro-bića i zbog toga predstavljaju organske
centre Božje očinske svijesti, to ne znači da su ona savršeni
organski centri u očinskoj svijesti. Možemo vidjeti da veliki
broj nedovršenih ljudi čak sabotira svoja vlastita mikro-bića
unoseći u svoj organizam štetne i otrovne tvari, kao što su
duhan, alkohol i ostale praškove, tablete i tekućine koje su
opasne po život, a o kojima su uvelike ovisni. Oni još uvijek
teško mogu shvatiti da time stvaraju pravi pakao za mikro-
bića u svojem organizmu i da zbog toga doživljavaju bolesti
i patnje. No, upravo taj nedostatak razumijevanja ukazuje
na to da oni još uvijek nisu postali "obličje Božje". To znači
da još uvijek nisu postali takvo makro-biće koje, poput Boga,
može očitovati isključivo ljubav prema svojim mikro-bićima.
Zbog toga Bog ili Otac mora preobražavati ljude sve dok ne
postanu poput Njega i Njemu nalik.
Promatramo li ovaj simbol kao izraz Boga, tada bijela
šestokraka zvijezda i zrake koje polaze od nje predstavljaju
Boga ili Oca, dok bijeli krugovi na rubu simbola i zrake koje
polaze od njih predstavljaju sinove božje, tj. živa bića. Oboja­
na polja predstavljaju reakciju između Očeva zračenja i zra­
čenja sinova božjih. Ove reakcije predstavljaju čitavi stvoreni
svijet. Sve stoje stvoreno rezultat je reakcija zračenja između
Oca i sina. Obojana polja pokazuju od koje osnovne ener­
gije dolaze ti rezultati. Dakle, rezultati su po jedna razina ©Martinus Idealfond 1963 Rea. 1
postojanja za svaku osnovnu energiju. Na simbolu vidimo Simbol br. 11
da obojana polja predstavljaju kozmički ciklus. Na simbolu Vječna slika svijeta, Živo biće II
se vidi samo jedan ciklus prolaska kroz osnovne energije, no
Vječni Bog i vječni sinovi Božji
taj ciklus je samo jedan lokalni ciklus u beskrajnom nizu ta­
kvih kozmičkih ciklusa. Prilikom objašnjenja ostalih simbola
upoznat ćemo se s tim ciklusima. I makro-bića i mikro-bića
nalaze se u svojim odgovarajućim kozmičkim ciklusima. Na
simbolu možemo vidjeti kako je Zemlja označena jednim
posebnim mjestom u ciklusu. Po boji vidimo da ona upravo
prolazi kroz kulminaciju energije teže. Područje energije teže
ratno je područje ili životinjsko carstvo. Figura zvijezde koja
se nalazi ispred Zemlje samo ukazuje na početak potpuno
savršenog carstva pravog čovjeka. Kroz tri tisuće godina čo­
vječanstvo će u svojem kozmičkom ciklusu ili u svojem ra­
zvoju prijeći tu zvijezdu i ući će u potpuno savršeno carstvo
pravog čovjeka, gdje će psiha ili svijest svih ljudi biti oslo­
bođena posljednjih ostataka njihovih naslijeđenih životinj­
skih tendencija svijesti. No, život ide dalje. Ovaj simbol nam
pokazuje još uzvišenije i savršenije svjetove u kojima su svi
oslobođeni primitivnosti, neznanja, mržnje, rata i proganja­
nja, bolesti i patnje. Kontakt između zračenja Oca i zračenja
sina ovdje predstavlja vrhunac mudrosti i ljubavi. Sin, koji je
ovdje postao poput Boga, može manifestirati samo ljepotu,
blaženstvo i radost.

Simbol broj 12
Kombinacija osnovnih energija
Zemaljski je čovjek 12.1 Kao što smo već spomenuli, postoji sedam kozmič­
djelomično "čovjek", kih osnovnih energija pomoću kojih nastaju sve životne
a djelomično
"životinja"
funkcije, stvaranje i doživljavanje. Sedma osnovna ener­
gija, koju već poznajemo kao "matičnu energiju", zajedno
s "Jastvom" održava funkciju nadsvijesti i drži ostalih šest
osnovnih energija u šest različitih kombinacija koje se stal­
no mijenjaju. Svaka od ovih kombinacija sadrži svih šest
osnovnih energija, ali u različitom odnosu. To čini razliku
između ovih šest kombinacija. Svaka od tih kombinacija
predstavlja određenu razinu postojanja. Prve dvije razine
postojanja poznate su kao "biljno carstvo" i "životinjsko
carstvo", dok je treća razina postojanja, tj. "carstvo pravog
čovjeka" samo jednim dijelom poznata. Zemaljski se ljudi
još nisu dovoljno razvili da bi mogli pripadati toj savrše­
noj razini postojanja. Njihovim mentalitetom ili psihom
i načinom života još uvijek vladaju životinjske sklonosti,
sebičnost ili egoizam, dok su "ljudskim" sklonostima, ne-
sebičnošću ili ljubavlju prema bližnjem ovladali tek u ne­
znatnoj mjeri. Zato su ova bića samo djelomično "ljudi", a
djelomično još uvijek "životinje". To je prikazano u obliku
"sfinge" koja je predstavljena figurom životinje s ljudskom
glavom. Drugim riječima, obični zemaljski čovjek u većoj
ili manjoj mjeri još uvijek je nedovršeni "čovjek".
"Carstvo pravog 12.2 Dakle, apsolutno i pravo carstvo čovjeka na Zemlji
čovjeka"još uvijek
još uvijek ne postoji. Ali, razvojem ljubavi prema bližnjem
ne postoji na Zemlji,
ali ono će doći kao i odgovarajućim smanjivanjem i nestankom egoizma ta­
rezultat razvoja kvo će carstvo predstavljati konačni rezultat razvoja čovje­
čovječanstva iz
čanstva iz sadašnje ubilačke i ratne epohe Sudnjega dana
sadašnje ratne epohe
ili epohe Sudnjega ili Armagedona. Pomoću simbola broj 12 i još dva sljedeća
dana simbola prikazat ćemo promjenljivi položaj živog bića u
vječnoj strukturi svemira i održavanje vječnog doživljava­
Edited by Foxit
nja života živog Reader
bića, koji je rezultat toga.
Copyright(C) by Foxit Software Company,2005-2008
Objašnjenje simbola
For Evaluation Only.
12.3 Obojana polja između vodoravnih crnih linija na ovom
broj 12
simbolu predstavljaju razine postojanja. Ovdje vidimo šest
razina postojanja od kojih se najniža ponavlja na vrhu, a
najviša na dnu simbola. Ove dvije razine koje se ponavljaju
ukazuju na to da se ove razine postojanja neprestano me­
đusobno jedna na drugu nadovezuju. Šest razina postojanja
koje se javljaju između ove dvije koje se ponavljaju, predstav­
ljaju kozmičku epohu života koju smo nazvali "kozmičkom
evolucijskom spiralom". Kasnije ćemo se, prilikom objašnje­
nja jednog od sljedećih simbola, vratiti na ove "kozmičke spi­
rale". Na lijevom i desnom kraju simbola vidimo obojana
kvadratna polja. Boje ovih polja izražavaju šest razina po­
stojanja jednog spiralnog ciklusa, i to odozdol prema gore:
biljno carstvo (crvena boja), životinjsko carstvo (narančasta
boja), carstvo pravog čovjeka (žuta boja), carstvo mudrosti
(zelena boja), božanski svijet (plava boja) te carstvo blažen­
stva (svijetla indigo boja).
Između obojanih polja na lijevom i desnom kraju simbo­
la uočavamo šest obojanih figura koje se protežu kroz sve
razine postojanja na simbolu. Ovih šest figura označavaju
vječno stanje razvoja šest osnovnih energija, što je uređeno
kozmičkim zakonima. Vidimo da svaka figura ima po jedno
usko područje; simbol je to da svaka osnovna energija ima
jedan latentan ili minimalan stupanj razvoja. Zatim vidimo
da se figure postupno povećavaju kroz dva sljedeća polja da
bi na trećem stupnju dosegle maksimum svojeg razvoja. Po­
tom se opet sužavaju kroz sljedeća dva stupnja, da bi se na
šestom stupnju ponovno pojavile u svom latentnom ili naj­
manjem stupnju razvoja. Taj se ritam beskonačno ponavlja.
To znači da svaka osnovna energija poslije svojeg latentnog
ili minimalnog stupnja razvoja postupno kroz dva sljedeća
raste da bi na četvrtom stupnju postigla svoju kulminaciju,
nakon čega se na petom i šestom stupnju razvoja smanju­
je i dolazi na svoj latentni ili minimalni stupanj razvoja u
novom spiralnom ciklusu. Prostori između crnih vodoravnih
linija predstavljaju, kao što smo već napomenuli, razine po­
stojanja. Na ovom simbolu možemo vidjeti stanje razvoja ili
kapacitet svake osnovne energije na svakoj razini postojanja.
Na najnižoj razini postojanja vidimo da energija instinkta
(crvena boja) pokazuje najveći razvoj odnosno najveći kapa­
citet. Sljedeća je energija teže (narančasta boja). Ona se na­
lazi na stupnju pred kulminacijom. Sljedeća osnovna energi­
ja je energija osjećaja (žuta boja). Ona se nalazi na prvom
stupnju nakon latentnog stanja. Nakon toga dolazi energija
inteligencije (zelena boja), koja se ovdje javlja u svojem naj­
manjem ili latentnom stanju. Potom slijedi energija intuicije
(plava boja), koja se nalazi na posljednjem stupnju prije la­
tentnog stanja. Na kraju dolazi energija pamćenja (svijetla
indigo boja) koja se nalazi na svojem pretposljednjem stup­
nju prije latentnog stanja.
Takva kombinacija i međusobni odnos osnovnih energija
oblikuje biljno carstvo. Možemo uočiti da promjena odnosa
osnovnih energija vodi u sljedeće, tj. životinjsko carstvo, a
zatim dalje u carstvo pravog čovjeka, carstvo mudrosti, bo­
žanski svijet i carstvo blaženstva, nakon čega se nastavlja
u obliku novog biljnog carstva, životinjskog carstva, carstva
pravog čovjeka, itd. Ova smo carstva mogli nazvati i carstvo
instinkta, carstvo teže, carstvo osjećaja, carstvo inteligencije,
carstvo intuicije i carstvo pamćenja, u skladu s osnovnom
energijom koja kulminira u dotičnom carstvu ili razini po­
stojanja.
Ovdje smo vidjeli kombinacije i kapacitet šest osnovnih
energija na svakoj razini postojanja. Pomoću sljedećih sim­
bola objasnit ćemo kako ove energije predstavljaju materijal
mentaliteta živih bića, njihovog organizma i načina postoja­
nja; pokazat ćemo i da promjenljive kombinacije osnovnih
energija predstavljaju temelj i jamstvo, ne samo besmrtnosti
i vječnog života svih živih bića, već da je tom vječnom živo­
tu zagarantirano vječno doživljavanje vrhunske mudrosti i
ljubavi.

Simbol br. 12
Kombinacija osnovnih energija
 Simbol broj 13

Vječni plan svijeta

Manifestacija 13.1 Kao što smo vidjeli, međusobni odnos osnovnih

života na svakoj
energija oblikuje šest različitih razina postojanja. One pak
razini postojanja
predstavlja rezultat
predstavljaju šest osnovnih oblika vječnog doživljavanja
posebnog očitovanja života živih bića. Svaki od šest osnovnih oblika doživlja­
kapaciteta šest
vanja života sastoji se, kao što smo vidjeli na simbolu broj
osnovnih energija na
odgovarajućoj razini
12, od jedne kulminirajuće osnovne energije i od jedne
latentne, zatim od dvije energije koje se razvijaju prema
kulminaciji, te od dvije energije koje se smanjuju prema
minimalnom ili latentnom stupnju razvoja. Posebno sta­
nje doživljavanja i manifestacije života na svakoj razini
postojanja predstavlja rezultat različitih kapaciteta u me­
đusobnim reakcijama šest osnovnih energija na odgova­
rajućoj razini postojanja. Ove reakcije bit će obilježene ili
usmjeravane od strane osnovnih energija koje imaju naj­
veći kapacitet na dotičnoj razini postojanja. Dakle, svaka
osnovna energija ima razinu postojanja u kojoj kulminira
ili igra glavnu ulogu, dok u skladu sa svojim kapacitetom,
igra više ili manje podređenu ulogu na ostalim razinama
postojanja. Zato smo svaku razinu postojanja nazvali pre­
ma osnovnoj energiji koja u njoj dosiže vrhunac ili ima
najveći kapacitet na toj razini. Već smo upoznali te razine
postojanja kao razinu instinkta, teže, osjećaja, inteligencije,
intuicije i pamćenja, a koje odgovaraju onome što nazi­
vamo: biljno carstvo, životinjsko carstvo, carstvo pravog
čovjeka, carstvo mudrosti, božanski svijet i carstvo blažen­
stva. Kakvo će biti doživljavanje i manifestiranje života na
tim različitim razinama postojanja ovisi, dakako, o kapa­
citetu svake pojedine osnovne energije i o stupnju njenog
kapaciteta u kombinaciji s ostalih pet osnovnih energija
na toj razini postojanja. Zato sada trebamo uzeti u obzir
svaku osnovnu energiju posebno.
Energija instinkta 13.2 Kako se mogu prepoznati ove energije? Mogu se
potiče automatske
prepoznati pomoću njihove posebne sposobnosti manife-
funkcije organizma
i sposobnost stiranja. Na primjer, primjećujemo da svi oblici života kod
naslućivanja biljaka nastaju i rastu posve automatski. To vrijedi i za fi­
zičke organizme ostalih bića i njihove unutarnje organske
funkcije. Ovaj automatizam osigurava prva osnovna ener­
gija, koju poznajemo kao instinkt. No, ova energija nije
samo regulator funkcija, već je, poput ostalih pet energija,
energija svijesti i misli. Međutim, ona ne može osigura­
ti svojem izvoru - "Jastvu" - potpuno realna iskustva. U
svojoj najvišoj funkciji ona može stvoriti samo "naslući-
vanje". Sve što u mentalnom životu živog bića postoji kao
"naslućivanje" rezultat je njegove sposobnosti instinktiv­
nog opažanja ili prve osnovne energije. Instinkt uglavnom
upravlja i ponašanjem životinja. Ova instinktivna svijest
upravlja i religioznim vjerovanjem ljudi. Religiozno vje­
rovanje ne temelji se na činjenicama ili znanosti nego na
snažnom osjećaju naslućivanja. Religiozni autoriteti zao-
dijevaju ova religiozna naslućivanja u oblike riječi i jezik
koji potvrđuju njihova privremena religiozna shvaćanja.
Zbog toga religiozni autoriteti još uvijek vode i usmjera­
vaju nedovršeno zemaljsko čovječanstvo. Ovi su autoriteti
poznati kao "proroci" i "spasitelji svijeta", a na temelju nji­
hovog učenja uspostavljeno je svećenstvo.
Energije teže i osjećaja 13.3 Sljedeća osnovna energija je "energija teže" koja je
nalaze se iza svakog
istovjetna svemu što se smatra pod pojmom "vatra". Ona
manifestiranja snage,
stvara svu toplinu, bez obzira dolazi li od sunca ili od na­
a time i svakog
manifestiranja života šeg vlastitog organizma. Međutim, ona ne bi imala nekog
značenja bez uske povezanosti sa sljedećom osnovnom
energijom - "energijom osjećaja". Ova se energija nalazi iza
svega što se podrazumijeva pod pojmom "hladnoća". Ove
dvije osnovne energije, kao što ćemo kasnije vidjeti, nisu
samo duhovne ili mentalne pojave, već su u istoj mjeri i
fizičke pojave. Obzirom da energija teže ima tendenciju ši­
renja, a energija osjećaja tendenciju skupljanja, svuda gdje
su ove dvije osnovne energije organski povezane u jednu
cjelinu nastaje napon. Taj napon je istovjetan svemu što
se podrazumijeva pod pojmom "snaga". A bez snage nema
apsolutno nikakvog kretanja. Bez kretanja nema niti do­
življavanja života, niti stvaranja. Dakle, svi stvaralački pro­
cesi prirode ovise o snazi ili naponu koje u prirodi stvara
kombinacija ovih dviju energija, energija teže i energija
osjećaja, tj. vatra i hladnoća. Upravo ta kombinacija ili or­
ganska povezanost vatre i hladnoće stvara normalnu tem­
peraturu u našem fizičkom organizmu. A napon koji u na­
šem organizmu održava taj odnos između vatre i hladnoće
istovjetan je našoj životnoj snazi. Bez ovih dviju velikih
energija - osjećaja i teže - posve je nemoguće bilo kakvo
stvaranje materije ili bilo kakvo fizičko ispoljavanje života.
Dakle, sva snaga na svijetu nastaje iz napona koji nastaje
iz organske kombinacije ovih dviju energija. Ovo vrijedi i
za manifestacije planeta, sunčevih sustava i galaktika, kao
i za njihova kretanja i putanje beskonačnim svemirom.
Sve vrste misli i čitava naša funkcija svijesti, naš način po­
stojanja, svaki naš postupak, sve od mržnje pa do ljubavi,
temelji se na međusobnom odnosu ovih dviju osnovnih
energija. Ove dvije osnovne energije čine životnu snagu u
stvaralačkim procesima prirode i svemira, kao i u stvara­
lačkim procesima našeg vlastitog organizma i mentaliteta.
Sposobnost učenja i 13.4 Život, međutim, ne čini samo snaga, već i druge du­
znanja temelji se na
hovne vrijednosti. Tako smo došli do četvrte osnovne ener­
energiji inteligencije
gije, "energije inteligencije". Pomoću ove energije živo biće
postaje svjesno svojih iskustava. Pomoću inteligencije ono
može promatrati i istraživati prirodu, i na taj način stjeca­
ti znanja koja se temelje na činjenicama. Znanje mu daje
sposobnost logičnog razmišljanja. Pomoću tog znanja ono
može logički stvarati. Sposobnost logičnog razmišljanja i
logičnog stvaranja zasniva se upravo na energiji inteligen­
cije. Živo biće - u ovom slučaju zemaljski čovjek sa svojom
sviješću ili psihom u kojoj funkcioniraju energije instink­
ta, teže, osjećaja i inteligencije - može prikupiti izuzetno
veliko materijalno znanje, tj. znanje o "stvorenim" stvari­
ma ili znanje o fizičkoj materiji. To znanje poznajemo kao
"materijalističku znanost", ali ona ne može ljudima pružiti
znanje o strani života koja nije "stvorena" i zato ne pri­
pada dimenziji prostora i vremena. To znači da zemaljski
čovjek pomoću osjetila kojima danas raspolaže ne može
doživjeti svoj identitet vječnog bića i suradnika u stvaran­
ju. Pomoću svojih osjetila koja se sastoje od kombinacije
osnovnih energija životinjskog carstva, zemaljski čovjek
 ne bi nikada mogao nešto spoznati o svojem identitetu
vječnog bića i o vječnim kozmičkim organima pomoću
kojih on stvara i upravlja svojim privremenim duhovnim
i fizičkim organima ili tijelima. Budući da se energija inte­
ligencije ovdje nalazi tek na početnom stupnju, a energija
intuicije je latentna, a i energija pamćenja također je goto­
vo latentna, niti najnapredniji zemaljski čovjek s takvom
kombinacijom osnovnih energija u svojoj svijesti ili psihi,
nema nikakve kvalifikacije da stekne drukčija znanja od
čisto materijalnih ili fizičkih, a to je znanost o „stvorenim"
stvarima ili o stvarima koje pripadaju "dimenziji prosto­
ra i vremena". Na ovom stupnju mentalnog razvoja vječne
činjenice za njega predstavljaju nerješivu zagonetku.
Energija intuicije 13.5 Pomoću pete osnovne energije ili "energije intuici­
donosi kozmičku
je" mogu se doživjeti vječne činjenice, tj. pojave izvan di­
svijest, a time i
rješenje zagonetke
menzije prostora i vremena, kao što je rješenje zagonetke
života života, Bog, "Jastvo" i besmrtnost živih bića, ljubav kao
ključna nota svemira, itd. Ova se osnovna energija u psi­
hi zemaljskog čovjeka ili u kombinaciji osnovnih energija
počinje razvijati kao konačni rezultat njegovih patnji. Nai­
me, rezultat patnji je humanost ili ljubav prema bližnjem.
Energija intuicije počinje djelovati u skladu s razvojem
ovih sposobnosti. Slabašni začetak ove sposobnosti nala­
zimo kod humanih i naprednih pisaca, umjetnika, pjes­
nika i proroka. Kod ovih ljudi intuicija dolazi do izražaja
u obliku većih ili manjih kozmičkih bljeskova. Za trajan­
ja tih bljeskova oni primaju veću ili manju inspiraciju ili
genijalne ideje. Međutim, kod Krista nalazimo savršeno
razvijenu sposobnost intuicije koja mu je osigurala traj­
nu kozmičku svijest koja svoju potvrdu nalazi u njegovom
stavu prema neprijateljima, te njegovoj molitvi na križu za
njegove mučitelje. Njegova izjava da ne znaju što čine ulazi
u kozmičku znanost koja za njega nije bila samo prazna
riječ, već njegov jedini način postojanja. On je predska-
zao nastavak i usavršavanje te kozmičke znanosti kada je
rekao da će Otac ili Bog poslati ljudima "Tješitelja, Duha
Svetog". Taj božji duh ili znanost trebala bi voditi ljude i
nadalje Kristovim mentalnim stopama. U tom Božjem
duhu postat će blagoslovljeni svi narodi svijeta.
Energija pamćenja 13.6 Sve to kozmičko znanje, taj visoki stupanj svijesti
omogućava ponovno
u kojem će ljudi jednom živjeti, bilo bi neupotrebljivo
doživljavanje prošlosti
ili bezvrijedno bez šeste osnovne energije. Ova osnovna
i u svojoj najvišoj
manifestaciji od tih energija poznata nam je kao "pamćenje". Što ova osnovna
iskustava stvara
energija predstavlja najbolje se vidi kod slučaja "gubitka
blaženstvo
pamćenja" koje ponekad zna zadesiti pojedine ljude. Tada
čovjek, u većoj ili manjoj mjeri, ne zna tko je, kuda pripa­
da, odakle dolazi i kamo ide, ne prepoznaje svoje rođake
i prijatelje, itd. Bez energije pamćenja bila bi potpuno iz­
gubljena sva iskustva iz prošlosti. Biće bi moralo nepre­
stano živjeti u "sadašnjosti". Sva iskustva bila bi potpuno
zaboravljena čim bi napustila sadašnji trenutak. Na taj
bi način svaki razvoj bio apsolutno nemoguć. Nitko ne
bi mogao ništa naučiti. A bez mogućnosti učenja bilo bi
nemoguće bilo kakvo stvaranje svijesti te stjecanje znanja
i talenata. Organ osnovne energije pamćenja ili sjećanja
omogućava biću da ponovno doživljava vlastitu prošlost.
Ta prošlost, dakle, predstavlja razinu pamćenja koja se,
kao što ćemo kasnije vidjeti, u svojoj najvišoj manifestaciji
doživljava kao vrhunac radosti, pa smo ju stoga nazvali
"razina blaženstva" ili "carstvo blaženstva".
Veza između osnovnih 13.7 Ovdje smo iznijeli sažeti opis šest osnovnih energi­
energija i nadsvijesti
ja kao osnovnih čimbenika stvaranja i doživljavanja živih
bića. Za svaku osnovnu energiju postoji jedan "stvoreni"
organ koji je povezan s jednim drugim organom, koji nije
"stvoren" i koji je zato vječan. Taj vječni organ predstavlja
vezu između "stvorenog" organa i nadsvijesti, gdje se sije­
vaju svi osjetilni impulsi ili iskustva, potaknuti osnovnim
energijama, i gdje se pretvaraju u jezgre talenata. Ovdje
su jezgre talenata smještene u organu koji smo nazvali
"element sudbine" i koji zajedno s "Jastvom" omogućuje
doživljavanje i manifestaciju života.
Princip kontrasta 13.8 Kombinacije osnovnih energija i njihov utjecaj na
„svjetlosti" i „tame"
razine postojanja otkrivaju još jedan veliki kozmički re­
alitet, naime veliki princip kontrasta "svjetlosti" i "tame".
Bez ovog principa ne bi bilo nikakvog doživljavanja ži­
vota. Svako opažanje, a time i svako doživljavanje života
istovjetno je doživljavanju igre između svjetlosti i sjene.
Na jasnoj svjetlosti sunčanog dana možemo opažati fi-
 zičke pojedinosti zahvaljujući sjeni koja uvijek postoji na
području onih detalja koji su manje ili više zaklonjeni od
sunca ili svjetlosti. To što ti detalji imaju boju ne mijenja
njihov identitet svjetlosti i sjene. Boje su samo varijacije
svjetlosnih efekata. Ali nije samo fizičko opažanje ovisno o
svjetlosti i sjeni. To isto tako vrijedi i za duhovno opažanje
ili iskustva. Na duhovnoj razini kulminacija svjetlosti je
apsolutna ljubav, dok je kulminacija tame ovdje istovjet­
na kulminaciji mržnje. Sva duhovna iskustva predstavlja­
ju, dakle, igru između ovih dvaju oblika svjetlosti i sjene.
Ljubav je, dakle, svjetlost na mentalnoj ili duhovnoj razini,
što znači, u apsolutno najvišem obliku postojanja. No, kao
što igra svjetlosti i sjene prevelikim sjenama i s premalo
sunčeve svjetlosti može stvarati polarna područja, ledene
pustinje i smrtonosnu hladnoću na fizičkoj razini, tako i
duhovna svjetlost i sjena mogu stvarati mentalna polarna
područja, ledene pustinje i smrtonosnu hladnoću. Upra­
vo takva mentalna hladnoća stvara ratove, ubijanje i te­
ror. Doživljavanje života u duhovnom i fizičkom smislu
predstavlja igru između svjetlosti i sjene. Zato kvaliteta
doživljavanja života ovisi o kombinaciji svjetlosti i sjene
koja se manifestira u mentalitetu i načinu života dotičnog
bića. Drugim riječima, način života može biti smrtonosan
poput mračnih i ledenih polarnih noći, ali može biti i ži-
votvoran poput sunčanih tropskih područja. No, kao što
previše svjetlosti i topline stvara pustinje i ograničava do­
življavanje života na fizičkoj razini, tako i premalo sunca,
a previše sjene, što znači premalo ljubavi i previše mržnje,
stvara pustinju ili ograničava doživljavanje života na du­
hovnoj razini. Najviši i najsavršeniji oblik doživljavanja
života predstavlja harmoničan odnos između svjetlosti i
sjene, kako u fizičkom tako i u duhovnom pogledu. Čitavo
oblikovanje sudbine živog bića ovisi isključivo o njegovoj
sposobnosti stvaranja sklada između svjetlosti i tame. Gle­
dano iz mentalne perspektive, ta harmonija je istovjetna
apsolutnoj ljubavi. Prema tome, ljubav predstavlja najveće
umjetničko djelo života, jer predstavlja kulminaciju sklada
između duševne ili duhovne svjetlosti i sjene.
Objašnjenje simbola 13.9 Ovaj simbol u svojoj sveukupnosti predstavlja način na
broj 13 koji je živo biće neraskidivo povezano s vječnim božanskim
planom svijeta. Zahvaljujući tom planu živo biće je gospo­
dar stvaranja mentalne svjetlosti i tame, a time i gospodar
stvaranja takozvanog "dobra" i "zla". Na taj način biće stječe
iskustva koja mu pomažu da manifestira svjetlost i tamu u
svojem načinu postojanja, tako da to na kraju postane najve­
će i najsavršenije umjetničko djelo života, a samo biće najveći
umjetnik života, naime "čovjek poput Boga i njemu nalik".
Bijeli trokut u sredini simbola predstavlja izvor svemira,
vječno bezimeno "nešto" ili Božje "Jastvo".
Bijele okrugle figure u prstenastom obojanom polju pred­
stavljaju "Jastva" živih bića.
Zračeći križ iza bijelog trokuta označava potpuno ili vr­
hunsko savršenstvo božanskog plana svijeta. Križ je, naime,
vječni simbol za način postojanja koji je "poput Boga i njemu
nalik", koji predstavlja način života u vrhunskoj ljubavi, što
znači "ljubiti Boga više od svega, a bližnjeg svog kao samoga
sebe".
Ljubičasto polje oko trokuta simbolizira Božju stvaralač­
ku sposobnost ili "X2", dok je trokut simbol za sva tri "X-a".
"X2" i "X3"predstavljeni su posebnim simbolima samo kada
je to potrebno radi lakšeg tumačenja.
Šest područja na koje je simbol podijeljen predstavlja šest
razina postojanja uvjetovanih osnovnim energijama, koje,
kao što ćemo kasnije vidjeti, zajedno čine jedan "spiralni ci­
klus".
Prstenasto obojano polje predstavlja područje očitovanja
osnovnih energija kao "materije" odgovarajućih razina po­
stojanja.
Šest tamnih figura, koje su povezane s ljubičastim poljem,
predstavljaju cjelokupnu organsku strukturu živog bića u
obliku u kojem se javlja na svakoj od šest razina postojanja.
Šest raznobojnih polja u svakoj od tih šest figura predstavlja­
ju organe ili tijela osnovnih energija, od kojih se sastoji kom­
binacija cjelokupne organske strukture. Možemo vidjeti da
su ove organske kombinacije djelomično povezane s Božjim
"X2" ili Božjom stvaralačkom sposobnošću, a djelomično s
nadsviješću svojeg izvora koja je ovdje označena ljubičastim
prstenom oko bijelog polja. Preko tog područja nadsvijesti
biće je povezano i sa svojim vlastitim "Jastvom". Nadsvi­
jest živog bića označena je ljubičastim prstenom zato što su
razine postojanja ispunjene mnoštvom živih bića, a time i
 mnoštvom nadsvijesti. Zato smo ovo mnoštvo označili prste­
nastom figurom.
Obojana polja u svakoj od tamnih figura simbolizira­
ju, kao što smo već spomenuli, organe ili tijela šest osnov­
nih energija od kojih se sastoji organska struktura bića. Ta
organska struktura ima po jedan organ ili tijelo za svaku
osnovnu energiju, što znači da posjeduje tijelo instinkta, ti­
jelo teže, tijelo osjećaja, tijelo inteligencije, tijelo intuicije i
tijelo pamćenja. Ova tijela su lokalni organi u sveukupnoj
organskoj strukturi svake razine postojanja.
Isprekidane linije koje idu od jednog lokalnog organa do
drugog u toj ukupnoj organskoj strukturi ukazuju na to kako
se kapacitet tijela osnovnih energija mijenja od jedne do dru­
ge razine postojanja, pa se time također mijenja i oblik ma­
nifestacije i doživljavanja života na svakoj pojedinoj razini.
Kapacitet tijela osnovnih energija označen je na simbo­
lu njihovom veličinom. U svakoj od šest organskih struktura
koje se nalaze na simbolu vidimo da se tijelo jedne osnovne
energije nalazi u kulminaciji ili se javlja u svojem najvišem
stupnju, i zato postaje vodeće u doživljavanju života i mani­
festaciji živog bića na toj razini postojanja. No, također vi­
dimo da je jedno od tih tijela osnovnih, energija u organskoj
strukturi bića latentno ili najmanje izraženo. To je tijelo na
simbolu postavljeno unutar ljubičastog polja. Kao što ispreki­
dane linije pokazuju, u organskoj strukturi postoje dva tijela
osnovnih energija koja se nalaze u razvoju prema kulmina­
ciji ili najvećem kapacitetu, a dva se nalaze u degradaciji
ili opadanju prema njihovom najmanjem kapacitetu. Nakon
toga će se dotično tijelo ponovno razvijati prema svojoj kul­
minaciji ili najvećem kapacitetu, a zatim će ponovno slabiti
u kapacitetu na putu ka najmanjoj pojavi ili latentnom sta­
nju, itd. Struktura manifestacije i doživljavanja života svih
živih bića izložena je vječnoj promjeni zbog tih promjena na
tijelima osnovnih energija kojima upravlja matična energija.
Bez tih promjena bilo bi posve nemoguće bilo kakvo doživ­
ljavanje života i manifestacija, a osim toga ne bi postojala
niti materija. Vladala bi vječna smrt tamo gdje danas svemir
zrači i sjaji kao vječno nenarušiva panorama života.
Pomoću šest razina postojanja spiralnog ciklusa na sim­
bolu smo prikazali posebnu organsku strukturu svake razine
posebno, i to u njenoj najvišoj, u odnosu na sadašnje životne
uvjete, savršenoj strukturi. Osim ovih na simbolu prikazanih
organskih struktura, a koje označavaju kulminaciju dotične
sfere, postoji, dakako, niz drukčijih organskih struktura, ali
sve one po svojoj strukturi i građi predstavljaju manje ili više
prijelazne stupnjeve iz jedne razine postojanja u drugu. Ta­
kve promjene bića iz jednog stanja u drugo poznajemo kao
"evoluciju". No, taj izraz je samo djelomično točan, jer bića
također prolaze kroz promjene u spiralnom ciklusu koje se
kreću u suprotnom smjeru i koje nazivamo „involucija". O
tome ćemo nešto više reći kasnije.
Prstenasto obojano polje predstavlja isto što i simbol broj
12, samo što ovdje na simbolu broj 13 vidimo polja osnovnih
energija, koja na ovom simbolu predstavljaju obojana po­
lja prikazana u obliku ciklusa, koji, kao što ćemo vidjeti na
simbolu broj 14, prelazi u nove cikluse. U šest razina posto­
janja jednog spiralnog ciklusa osnovne energije predstavljaju
materijal za sveukupno doživljavanje života, manifestaciju
i stvaranje, u skladu s posebnim kombinacijama i razvojem
kapaciteta koji se javlja na svakoj razini postojanja. Budući
da su ove kombinacije osnovnih energija različite na svakoj
od šest razina postojanja, moraju biti različiti i oblici ma­
terije, oblici života, životna iskustva, manifestacije i stvara­
nje na svakoj razini postojanja. Da bi mogla upotrebljavati
osnovne energije kao materijal za doživljavanje i stvaranje,
kako na fizičkoj tako i na duhovnim razinama, živa bića
moraju sebi izgraditi lokalne organe ili sredstva za svoje do­
življavanje života, stvaranje i način postojanja. Ovi stvoreni
organi povezani su s nadsviješću i "Jastvom" putem jednog
vječnog kozmičkog organa za svaku osnovnu energiju. Preko
ovih organa iskustva dnevne svijesti jedinke ulaze u struktu­
ru nađsvijeti i ovdje se pretvaraju u sjećanja, znanje i jezgre
talenata. Pomoću istih organa osnovnih energija i njihdvih
lokalnih organa, zajedno s dnevnom sviješću koja je njihov
rezultat, biće koristi spomenute pojave za obnavljanje svo­
je svijesti, za stvaranje volje i načina postojanja. Bez ovog
principa bilo bi potpuno nemoguće bilo kakvo stanje svijesti,
doživljavanje života i stvaranje.
Cjelokupna organska struktura s tijelima osnovnih ener­
gija predstavljena je, kao što smo već rekli, tamnim figurama
sa šest raznobojnih polja, koje se nalaze u velikom bijelom
polju oko ljubičastog polja na simbolu. Svaka od tih organ-
skih struktura sadrži, dakle, po jedan organ ili tijelo za svaku
osnovnu energiju. Na simbolu možemo vidjeti da ta tijela
osnovnih energija nisu iste veličine. To znači da sva tijela
nemaju isti kapacitet na istoj razini postojanja. Zbog svojeg
većeg ili manjeg kapaciteta, svako od tijela osnovnih energija
mora surađivati s tijelima ostalih osnovnih energija u okviru
pripadajuće organske strukture. Različite manifestacije ka­
paciteta tih šest tijela osnovnih energija zajedno čine jednu
cjelinu, a ta cjelina zajedno s nadsviješću "Jastva"predstavlja
doživljavanje života i manifestaciju živog bića. Obzirom da
je kapacitet tijela osnovnih energija, kao što se vidi na sim­
bolu, različit na svakoj razini postojanja, zbog toga i uvjeti
doživljavanja života i manifestacije "Jastva" također moraju
biti odgovarajuće različiti na svakoj razini postojanja.
Najniža razina postojanja na ovom simbolu je"biljno car­
stvo". Organska struktura na tom dijelu simbola predstavl­
jena je "organskom strukturom biljke". Ovdje vidimo da je
"tijelo energije instinkta" (crvena boja) najjače izraženo ili
da kulminira. Zatim dolazi "tijelo energije teže" (narančasta
boja) koje se nalazi na drugom stupnju rasta kapaciteta
prema svojoj kulminaciji. Nakon toga dolazi "tijelo energi­
je osjećaja" (žuta boja). Ovo se tijelo nalazi tek na prvom
stupnju rasta kapaciteta prema svojoj kulminaciji. Zatim na
simbolu vidimo "tijelo energije inteligencije" (zelena boja).
Ovo tijelo se ovdje nalazi na latentnom stupnju ili ima naj­
manje razvijeni kapacitet. Potom slijedi "tijelo energije in­
tuicije" (plava boja). Ono se nalazi na svojem posljednjem
stupnju smanjivanja kapaciteta prema latentnom stupnju ili
najmanjem manifestiranju. Sljedeće i posljednje tijelo je "ti­
jelo energije pamćenja" (svijetla indigo boja). Ono se nalazi
na prvom stupnju smanjivanja kapaciteta nakon kulmina­
cije. Zbog toga ono ovdje ima još uvijek značajan kapacitet.
S ovih pet tijela osnovnih energija, čiji je kapacitet različito
organičen i tijelom instinkta koje se nalazi na vrhuncu kapa­
citeta, ovdje imamo posebni kapacitet svijesti ili očitovanja
života biljaka. Dakle, najveći kapacitet svijesti biljke je "in­
stinktivna sposobnost". Ova je sposobnost tako velika da
potpuno automatski održava vanjske funkcije života biljke
kojih biljka nije svjesna, ne uzimajući u obzir njenu slabašnu
početnu "sposobnost naslućivanja". Drugim riječima, biljka
može samo "naslućivati" ugodu i neugodu, ali ne može ana­
lizirati stvari i postati svjesna ovih ugodnih i neugodnih isku­
stava jer je njena sposobnost inteligencije ovdje latentna. Kao
što uočavamo na simbolu, biljka ima vrlo izraženo tijelo teže
i tijelo osjećaja, a napon koji ova dva tijela izazivaju svojim
organskim sjedinjenjem predstavlja vitalnu snagu ili životnu
snagu biljke. Pomoću veze ova dva tijela s vanjskim fizičkim
svijetom biće biljke osigurava rast vlastitog organizma i osta­
li razvoj na fizičkoj razini. Ova dva tijela - tijelo teže i tijelo
osjećaja - kod biljaka se nalaze u neprestanom razvoju, što
znači da ona postaju sve više fizička. Tisuće godina utjecaja
na fizičkoj razini, kao što su hladnoća i vrućina, kiša i sunce,
oštećenja koja na organizmu biljke uzrokuju ostala bića,
računajući tu i čovjeka, doprinose razvoju fizičkog organiz­
ma biljke, koji neće vječno biti vegetabilni, već će postati ani­
malni, i na taj način će postati fizičko sredstvo opažanja za
"životinje" i "ljude". Možemo vidjeti koliko je božanstveno
to što biće biljke može doživljavati uništavajuće i oštećujuće
vanjske utjecaje fizičkog svijeta samo u obliku "naslućivanja
neugode", a ne kao stvarnu i svjesnu fizičku bol. Ne postoje
druga živa bića čiji se organizmi toliko uništavaju i oštećuju
kao organizmi biljaka. Cvijeće se bere, trava se kosi, drveće
se ruši, a mnoge životinje upotrebljavaju korijen, stabljiku i
lišće mnogih biljaka kao svoju hranu. Sve to organizam bil­
jke doživlajva samo kao "naslućivanje neugode", iako takva
oštećenja uzrokuju snažne i mjerljive vibracije na oštećenom
području. U životinjskom organizmu gdje je ta sposobnost
reakcije potpuno razvijena, ove vibracije se doživljavaju kao
bol i patnja.
No, premda biljka nema fizičku dnevnu svijest veću od
sposobnosti naslućivanja, ona ima vrlo izraženu duhov­
nu dnevnu svijest. Kao što se vidi na simbolu, njena tije­
la intuicije i pamćenja imaju veliki kapacitet. Ovdje treba­
mo imati na umu da je život vječan, da nikada nije počeo
i nikada neće prestati postojati. Zato biće biljke ima veliki
materijal sjećanja iz prethodnog spiralnog ciklusa, materi­
jal sjećanja koji sada upravlja njenom budnom dnevnom
sviješću. Kako je ova funkcija dnevne svijesti isključivo
doživljavanje sjećanja, tada je ona samo duhovne prirode.
Njena fizička dnevna svijest, kao što smo već rekli, očituje se
isključivo kao "sposobnost naslućivanja". Biljka je, dakle, više
duhovno nego fizičko biće. To potvrđuje i činjenica da njeno
 tijelo intuicije ima još uvijek veliki kapacitet. Ono surađuje
u povezanosti biljke s "najvišom vatrom", što znači s funk­
cijama muškog i ženskog pola i principom razmnožavanja.
O tome ćemo nešto više reći kasnije. Obzirom da je "carstvo
blaženstva" u kojem se nalazi budna dnevna svijest biljke,
najsjajnija i najblistavija razina postojanja, u kojoj se sav
materijal sjećanja koji je stečen u jednom spiralnom ciklusu
ponovno doživljava kao najviša radost, sreća i kulminaci­
ja užitka, vibracija te radosti i sreće stvara višak energije
ekstaze, koja se prenosi na materijalnu razinu. Osim što ta
energija doprinosi stvaranju "mineralnog carstva" na fizičkoj
razini, stvarajući divne kristalne cvjetove i sjajno obilje raz­
nobojnog cvijeća u našim šumama, na poljima i livadama, to
je samo odsjaj iz najviših sfera svjetlosti u području Zemlje.
Sljedeća razina postojanja na desnoj strani simbola pred­
stavlja "životinjsko carstvo" i organsku strukturu tog carst­
va. Prateći isprekidane linije od organske strukture biljnog
carstva do životinjskog carstva uočavamo promjenu kapaci­
teta tijela osnovnih energija. Ovdje vidimo kako se smanjio
kapacitet tijela instinkta, dok je tijelo energije teže doseglo
kulminaciju i postalo dominantno u organskim struktura­
ma životinjskog carstva. Tijelo energije osjećaja također
je postiglo veći kapacitet. Budući da organska povezanost
između ova dva tijela daje biću vitalnu snagu, ta snaga je u
odgovarajućoj mjeri postala veća ovdje u organskoj strukturi
životinje. Tako je i tijelo energije inteligencije napustilo svoj
latentni stupanj i njegov kapacitet se sada nalazi u porastu.
Tijelo energije intuicije je, naprotiv, ovdje latentno i ima svoj
najmanji kapacitet ili najmanje očitovanje. Kapacitet tijela
energije pamćenja također je u padu i nalazi se na svojem
posljednjem stupnju prije latentnog stanja. S ovakvim prom­
jenama kapaciteta tijela osnovnih energija biće više nije bil­
jka; ono je postalo "životinja". Povećanim kapacitetom tije­
la energije teže i tijela energije osjećaja životinja je dobila
razvijena fizička osjetila vida, sluha, mirisa, okusa i dodira.
Dakle, nositelji njenog fizičkog tijela su tijelo energije teže,
tijelo energije osjećaja i još uvijek u znatnoj mjeri tijelo en­
ergije instinkta. Pomoću svojeg razvijenog fizičkog tijela, biće
počinje dobivati budnu dnevnu svijest i na fizičkoj razini.
Sada biće više ne doživljava fizičku i materijalnu stvarn­
ost samo kao "naslućivanje", već u obliku potpuno svjesnih
činjenica. Pomoću razvijenih fizičkih osjetila i početnim
funkcijama osjećaja i inteligencije, kao i još uvijek izraženom
funkcijom instinkta, biće sada može, više ili manje svjesno, i
s određenim stupnjem slobodne volje, samo odlučivati o svo­
jem životu i stvaranju. U životinjskom stanju najvažnija su
pitanja opstanka vrste, hrana i razmnožavanje. Premda je
energija intuicije u ovom dijelu najmanje izražena, uglav­
nom su funkcije instinkta i intuicije te koje održavaju seksu­
alni život životinja i nedovršenih zemaljskih ljudi.
Životna epoha nedovršenog čovjeka počinje u životinjskom
carstvu. Ova epoha prostire se na simbolu od sredine
životinjskog carstva pa do granice s carstvom savršenog
čovjeka. Cjelokupna organska struktura koja se nalazi na
sredini životinjskog carstva predstavlja čisto životinjski or­
ganizam. No, nadalje se taj životinjski organizam sve više
pretvara u ljudski organizam, koji je simbolično prikazan
na sredini sljedeće razine postojanja koja predstavlja carstvo
savršenog čovjeka. Pogledamo li na simbolu organsku struk­
turu životinje, možemo vidjeti da je ovdje tijelo teže postiglo
svoj najviši kapacitet, te daje naraslo tijelo osjećaja. Tijelo in­
stinkta se smanjilo, a tijelo inteligencije je izašlo iz latentnog
stanja u kojem se nalazilo u biljnom carstvu. Međutim, tijelo
intuicije je došlo u stanje latencije, dok je tijelo pamćenja
izgubilo nešto od svojeg kapaciteta i sprema se zauzeti latent­
no stanje u sljedećoj razini postojanja ili carstvu savršenog
čovjeka. Razumljivo je da prijelaz od kulminirajućeg biljnog
organizma do kulminirajućeg životinjskog organizma ima
mnoštvo prijelaznih stupnjeva ili međustupnjeva, s istim
mnoštvom varijacija fizičkih organizama, od kojih je svaki
prilagođen obliku doživljavanja života određene vrste ili rase
kojoj pripada. No, svim tim životnim oblicima zajednička je
promjenjiva kombinacija osnovnih energija koju pokreće
matična energija. Ova promjenjiva kombinacija osnovnih
energija uvjetuje vječno doživljavanje života nekog bića koje
se neprestano odvija u obliku šest carstava osnovnih energ­
ija koja slijede jedno za drugim: biljno carstvo, životinjsko
carstvo, carstvo pravog čovjeka, itd. Svaki puta kada biće
ponovno prođe svih šest carstava, ono je prošlo jednu životnu
etapu koju smo nazvali "spiralni ciklus". Taj smo dio nazvali
"spiralnim ciklusom" jer se svako ponavljanje odvija u sve
višim varijacijama. Kada to ne bi bilo tako ove bismo eta-
pe morali nazvati kružnim putanjama. Svaki krug u spirali
povezan je s jednim novim krugom, i tako nastaje spirala.
Vječni razvoj bića na taj način prolazi kroz sve više i više
krugove spirale, ali na to ćemo se vratiti u objašnjenju slje­
dećeg simbola.
Porastom kapaciteta tijela energije teže i osjećaja u organ­
skoj strukturi životinje stvara se veći napon koji daje veću
životnu snagu nego što je to bio slučaj kod organske struk­
ture biljke. A budući je u skladu s razvojem fizičkog tijela u
organskoj strukturi životinje porastao i kapacitet tijela in­
teligencije, ovo je biće postalo potpuno drukčije biće od bića
biljke. Promjenom odnosa kapaciteta osnovnih energija u
organskoj strukturi biće se razvilo do sadašnjeg stupnja ze­
maljskog čovjeka, koji je djelomično životinja, a djelomično
čovjek. Zbog svojih humanih osjećaja i razvijene inteligen­
cije to biće više nije prava "životinja". Ali, kako još uvijek
nije nadišlo životinjske tendencije u svojoj svijesti i načinu
ponašanja, to biće nije ni pravi "čovjek". Zbog svoje rastuće
inteligencije i manje ili više izraženih nehumanih osjećaja i
snažne energije teže, ovo je biće došlo do stupnja evolucije u
spiralnom ciklusu koji smo označili kao "demonski stupanj".
Dakle, s ovakvom kombinacijom kapaciteta osnovnih energi­
ja u manifestiranju života i stvaranju, ovo biće, koje nije niti
prava "životinja" niti pravi "čovjek", u stvari je previše razvi­
jena "životinja", usprkos činjenici što ga nazivamo "čovjek".
Ovo biće se nalazi na vrhuncu razvoja sposobnosti ubijanja
i razaranja sa svojim atomskim i hidrogenskim bombama.
Ovim oružjem "životinja" je uvećala svoju sposobnost ubi­
janja, ranjavanja i uništavanja mnogo milijuna puta. Ali
to biće još ni izdaleka nije razvilo svoj moralni kapacitet i
kozmičko znanje što će mu pomoći da s ljubavlju prema bli­
žnjem ukroti ove uništavajuće snage. Obzirom daje njegova
sposobnost intuicije još uvijek prilično latentna, on je još uvi­
jek slijep za sva velika kozmička područja života. Zbog toga
je zemaljski čovjek materijalist, a materijalisti su posve neuki
po pitanju pravih kozmičkih analiza života. Istovremeno se
njegovo pamćenje, kao što se uočava na simbolu, nalazi u
opadanju ili degeneraciji. Zemaljski čovjek, u najgorem slu­
čaju, predstavlja tamu, što smo na simbolu označili crnom
prstenastom figurom koja se nalazi oko obojanog prstena­
stog područja, koje predstavlja područje očitovanja osnov­
nih energija. Možemo vidjeti da je ova crna figura najšira u
životinjskom carstvu i na području nedovršenog zemaljskog
čovjeka, u suprotnosti s bijelom prstenastom figurom, koja
označava svjetlost i najšira je ili kulminira na suprotnoj stra­
ni simbola, predstavljajući ovdje najviša carstva u spiralnom
ciklusu, no o tome će biti riječi nešto kasnije.
Razina postojanja životinjskog carstva, kojoj manje ili
više pripadaju nedovršeni ljudi, predstavlja, dakle, područje
tame, patnje i nesretne sudbine. Zato nimalo ne iznenađuje
činjenica da na toj razini postojanja postoje ratovi i glasine o
ratovima, ubojstva, pljačke, nasilje, sakaćenje, osveta i okrut­
no kažnjavanje. Sasvim je prirodno da sve to uzrokuje umor
od života, bolesti i samoubojstva. Očigledno je da takav oblik
postojanja predstavlja "pakao" ili takozvano "zlo". Stoga nije
neobično što je Krist ovu stvarnost nedovršenog čovjeka na­
zvao "Sudnjim danom". "Izgubljeni sin" iz Kristove prispodo­
be, koji "jede sa svinjama", pripada ovoj razini postojanja.
Ovdje je on došao do spoznaje kako je divno biti u očevoj
kući, pa je pomisao da bude makar i sluga kod svojeg oca
bila divna u usporedbi s njegovim postojanjem u tami. Da­
kle, Isusova parabola o "izgubljenom sinu"predstavlja učenje
0 sudbini nedovršenog zemaljskog čovjeka.
Svjetlost se, dakle, u životinjskom carstvu nalazi u laten­
tnom stanju, gdje ljudi kao i životinje još uvijek love i ubijaju
druga bića da bi pojeli njihove organizme. No, zbog toga ih
ne treba kriviti, jer ljudi još uvijek ne znaju da ne moraju
ubijati životinje kako bi preživjeli. Gledano iz kozmičke per­
spektive oni više ne pripadaju grabežljivim zvijerima. Zbog
toga će ove zvjerske sklonosti u njihovom mentalitetu naru­
šiti njihovo zdravlje i prouzrokovati brojne organske bolesti,
sukladno njihovom stupnju razvoja, te će umanjiti njihovu
zaštitu od neprirodne smrti. Na simbolu vidimo da se nakon
kulminacije tame u zoni nedovršenog zemaljskog čovjeka
svjetlo povećava, a tama se u odgovarajućoj mjeri povlači. No,
ovdje treba istaknuti daje tama normalan način postojanja
1 ponašanja u životinjskom carstvu i da dostiže svoj vrhunac
u zoni nedovršenog zemaljskog čovjeka gdje su bol i patnja
realne činjenice. Tama ne postoji izvan područja životinjskog
carstva. U ostalim carstvima postoje samo doživljena isku­
stva, znanje i mudrost iz epohe kulminacije tame. I upravo
zahvaljujući tom znanju i mudrosti u obliku vrhunskog dara,
 u djelima i ponašanju bića, patnja i bol potpuno su isključe­
ni iz drugih razina postojanja u spiralnom ciklusu. U ovim
sferama postojanja nema niti rata niti nesretnih sudbina. Sve
je sjajna svjetlost, sreća i radost. Ali ova carstva svjetlosti ne
bi mogla postojati da se bića u životinjskom carstvu, koje
je carstvo tame u spiralnom ciklusu, nisu oslobodila navike
manifestiranju tame ili takozvanog"zla" u svojem ponašanju.
A kako bi bića mogla postati bića svjetlosti bez prolaska kroz
epohu u kojoj su imala mogućnost manifestirati i "dobro" i
"zlo", i tako spoznati da "zlo" vodi bolu i patnji i nesretnoj
sudbini, a da "dobro"predstavlja izlaz iz tame i strahota rata,
i put ka sferama svjetlosti, radosti i blaženstva?
Potpuno savršeno carstvo čovjeka na simbolu je označe­
no na desnoj strani, odmah ispod najviše razine postoja­
nja. Prateći isprekidane linije koje vode od tijela osnovnih
energija u organskoj strukturi životinjskog carstva do tijela
osnovnih energija u organskoj strukturi carstva savršenog
čovjeka, možemo uočiti promjenu kapaciteta tijela osnovnih
energija koja je dovela do preobražaja "životinje" u "čovjeka".
Možemo vidjeti da se tijelo osjećaja nalazi na vrhuncu. Bu­
dući da se smanjio kapacitet tijela teže fizičko tijelo bića više
nije tako krupno i snažno. U epohi tame njegova energija
osjećaja sve se više ispunjavala humanošću, koja je isto što
i ljubav prema bližnjem. Biće se više ne mora braniti silom,
nasiljem ili ratom, jer je preraslo taj stupanj. Na simbolu
možemo vidjeti da je tijelo inteligencije dobilo mnogo veći
kapacitet, a kapacitet tijela intuicije omogućuje ovdje trajnu
kozmičku sposobnost doživljavanja života, koju mu omogu­
ćuje "kozmička svijest". To stanje svijesti isto je što i trajno
budno i svjesno doživljavanje svih faktora izvan dimenzija
vremena i prostora koji se nalaze iza ovog vremensko-pro-
stornog svijeta. Ti vječni faktori su: rješenje zagonetke živo­
ta, struktura čitavog svemira kao Božjeg organizma ili tijela,
Božje "Jastvo" koje je identično "Jastvima" svih živih bića, da
živa bića i njihovi organizmi predstavljaju Božje sredstvo za
manifestaciju i doživljavanje života, da svjetlost predstavlja
"ugodno dobro", a tama "neugodno dobro", a postojanje tih
dvaju faktora apsolutni je uvjet bilo kojeg oblika opažanja
ili doživljavanja života, manifestacije i stvaranja. Ovi rea­
liteti mogu se doživjeti kao apsolutna znanost ili činjenice
isključivo pomoću intuicije. Ova se znanost, za razliku od
materijalističke znanosti, ne može dokazati fizičkim opaža­
njem ili istraživanjem. Ali ona može pomoću inteligencije i
određenog stupnja humanosti postati teoretska znanost za
one koji još ne mogu opažati vlastitom intuicijom. U ovom
carstvu će se svi zemaljski ljudi ujediniti u jedan narod i
jednu državu.
Novac će prestati biti sredstvo plaćanja, a zamijenit će ga
ljudski rad. Svaki će zemaljski čovjek biti suvlasnik svih pri­
rodnih dobara na Zemlji. Sav materijal bit će besplatan. Je­
dino će rad imati vrijednost. Svi će ljudi u toj svjetskoj državi
biti bogati. Ovdje neće biti siromaštva niti fizičkih ili materi­
jalnih briga. U ovom će carstvu ljudi prevladati reinkarnaci­
ju. Razvoj će dovesti do toga da žene više neće morati rađati
djecu, već će se ljudi pojavljivati na fizičkoj razini materija-
lizacijom, a vraćat će se na duhovnu razinu dematerijaliza-
cijom, sve dok budu imali potrebu da se u ovom spiralnom
ciklusu javljaju na materijalnoj ili fizičkoj razini. Kao što se
na simbolu može vidjeti, tijelo pamćenja nalazi se na svom
najnižem stupnju, iako biće ima dovoljno pamćenja za svo­
je svakodnevne potrebe. Tijelo instinkta također se značajno
smanjilo zbog vrlo proširene dnevne svijesti.
Sljedeća razina postojanja je "carstvo mudrosti" koje se
nalazi na gornjoj strani simbola. Ovdje vidimo da je tijelo
inteligencije doseglo svoju kulminaciju i zajedno s razvije­
nim tijelom intuicije i odgovarajućim humaniziranim tije­
lom osjećaja ono prevladava u sposobnosti manifestacije i
doživljavanja života bića. Bića koja borave na ovoj razini
postojanja predstavljaju najveći kapacitet u svemiru kada je
u pitanju savršeno stvaranje. To su vrhunski gospodari mu­
drosti. Upravo ta bića određuju i očituju najviše stvaralaštvo.
Ova bića određuju i oblikuju organizme za buduće oblike
biljaka, životinja i ljudi na budućim planetima i svjetovima,
a od ovih bića potječu i veliki stvaralački procesi na našem
planetu koje nazivamo "prirodom". Ne postoji, dakle, stva­
ralački proces koji ne vodi podrijetlo iz razine postojanja
carstva mudrosti. Niti naš tjelesni organizam ne predstavlja
iznimku. Sve što je stvoreno na fizičkoj razini, prvo se ovdje
oblikuje u misaonoj materiji i postaje misaona slika. Upravo
ove mentalne slike primaju misaonim putem inženjeri, teh­
ničari i kemičari na fizičkoj razini i prenose ih iz svoje svi­
jesti u fizičke crteže i planove za predavanja i eksperimente
u tehničkim i kemijskim laboratorijima radi daljnjeg razvoja
ili manifestacije i stvaranja na fizičkoj razini. To dovodi do
novih iskustava i činjenica čije ideje odlaze u sferu mudrosti
i intuicije, da bi se otuda ponovno vratile radi razvoja i stva­
ranja na nižim razinama postojanja: mineralnom, biljnom,
životinjskom carstvu te carstvu čovjeka. Na ovom simbolu
vidimo da je tijelo pamćenja, koje je u carstvu čovjeka bilo
na latentnom ili najnižem stupnju, napustilo latentni stupanj
i nalazi se na prvom stupnju razvoja prema svojoj kulmina­
ciji u spiralnom ciklusu. Budući da se ovdje svako stvaranje
odvija u duhovnoj materiji, tijelo teže se nalazi na putu ka
svojoj latenciji, a tijelo instinkta nalazi se na najnižem ili la­
tentnom stupnju. Obzirom da bića ovdje posjeduju vrhunsko
znanje, ona ne trebaju biti vodena svojim instinktom, kao što
je to slučaj s biljkama i životinjama.
Sljedeće carstvo, božanski svijet, nalazi se na simbolu lijevo
od najvišeg carstva. U organskoj strukturi vidimo da se tijelo
intuicije nalazi na vrhuncu. Ovo tijelo je organ ili sredstvo
za doživljavanje i stvaranje ideja. Niti jedno stvaranje ili
manifestacija ne može nastati, a da najprije ne predstavlja
ideju. Sve manifestacije ili kreativne ideje prvo se javljaju
ili nastaju u božanskom svijetu. Ovdje dolaze ideje od ma­
nifestacija na nižim razinama postojanja, kao što i potječu
odavde. Ideje potječu iz božanskog svijeta da bi se pripremi­
le i obradile u misaonoj materiji carstva mudrosti, a odatle
se prenose na manifestaciju ili stvaranje na fizičkoj razini.
Dakle, razina intuicije u stvari predstavlja "razinu rješenja".
Ovdje se nalaze rješenja svih problema u svemiru. Kako
ovdje postoje sva rješenja, ova razina predstavlja sjedište
cjelokupne Božje svijesti. Božja svijest predstavlja, dakle,
cjelokupno znanje o kozmosu ili svemiru, i ona je stoga isto­
vjetna "kozmičkoj svijesti". Ova kozmička svijest postoji u
obliku rješenja. Područje tih rješenja manifestira se u obliku
materijalnih pojava na fizičkom planu. Na taj se način ona
mogu opažati običnim fizičkim osjetilima bića. Drugi dio tih
rješenja nije materijalne prirode, što znači da se ne nalazi
u dimenziji prostora i vremena. To su vječna rješenja. Ta se
rješenja mogu opažati ili doživjeti isključivo pomoću tijela
intuicije. Rješenja su to što predstavljaju rješenje zagonetke
života. Dakle, ona se ne mogu opažati običnim osjetilima
koja mogu opažati isključivo stvorene stvari i pojave u pro­
storu i vremenu. Ona se mogu doživjeti samo pomoću tije­
la intuicije. No, ispitivanje ili detaljna analiza ovih rješenja
može se provesti samo pomoću vrlo razvijene inteligencije i
osjećaja koji su jednaki univerzalnoj ljubavi. "Kozmička svi­
jest" ili ono što je Krist nazvao "biti jedno s Ocem", što znači
biti u savršenom skladu s Božjim načinom postojanja, može
se doživjeti i postići samo pomoću savršene ljubavi prema
bližnjemu i odgovarajućom savršenom inteligencijom, te
podjednako razvijenom i trajnom intuicijom. Takva kombi­
nacija osjetilnih organa živo biće čini "čovjekom poput Boga
i njemu nalik".
Došli smo do "carstva blaženstva". Posljednje je to carstvo
u spiralnom ciklusu i na simbolu je označeno na donjoj li­
jevoj strani. Još na prethodnoj razini postojanja, božanskom
svijetu, vidjeli smo da je kapacitet tijela pamćenja u pora­
stu, na putu da u carstvu blaženstva postigne kulminaciju.
Kulminacija tijela pamćenja znači da je ono nositelj dnevne
svijesti u ovoj sferi. Vidimo da i tijelo inteligencije i tijelo in­
tuicije ovdje imaju mnogo manji kapacitet, dok je tijelo osje­
ćaja posve latentno. To znači da je sposobnost opažanja bića
u vanjskom svijetu minimalna, odnosno toliko slaba da biće
više nije svjesno vanjskog svijeta. Ono je svjesno jedino svo­
jih sjećanja. No, taj svijet sjećanja nije malen. Zahvaljujući
vrhunskom kapacitetu tijela pamćenja biće se može prisjetiti
ili stupiti u dodir s bilo kojim iskustvom koje je doživjelo u
svim prethodnim carstvima spirale. Biće se može sjetiti opa­
žanja i naslućivanja iz biljnog carstva. Može se sjetiti svojih
iskustava koja je doživjelo kao biće u životinjskom carstvu.
Može se sjetiti svojih krvavih iskustava kada je bilo nedo­
vršeni čovjek i kada je imalo "demonsku svijest", tj. kada je
bilo suprotnost "čovjeku poput Boga". Može se sjetiti svojih
iskustava iz carstva pravog čovjeka, kao i iskustava iz car­
stva mudrosti i božanskog svijeta. Zajedno, ta sjećanja pred­
stavljaju sveukupna sjećanja bića na cijeli svemir. U carstvu
blaženstva njegovo područje svjesnih iskustava isključivo se
sastoji od tog svemira koji je ispunjen sjećanjima. Biće više
nema nikakvu svjesnu vezu s vanjskim materijalnim svije­
tom. Ono uopće nije svjesno tog materijalnog svijeta, isto kao
što prije nije bilo svjesno svojeg ogromnog svijeta pamćenja,
kada je bilo nedovršeno, primitivno i materijalističko biće u
fizičkom svijetu, i kada je tijelo pamćenja bilo u manjoj ili
većoj mjeri nerazvijeno ili latentno. Dakle, u carstvu blažen­
stva biće može doživljavati isključivo svoja vlastita sjećanja
iz prethodno doživljenog spiralnog ciklusa.
No, sva ta sjećanja zajedno oblikuju sliku vanjskog svemi­
ra sa svim njegovim funkcijama koje je biće doživjelo. Ob­
zirom da su posljednja iskustva svemira doživljena pomoću
"kozmičke svijesti"slika svijeta u sjećanju bića mora biti isto­
vjetna apsolutnoj istini ili stvarnosti, i nipošto ne može biti
iluzorna. Ovdje "Jastvo" bića živi isključivo u svemiru koji se
sastoji od njegovih uspomena. Ono nema svjesnu vezu s bi­
ćima i stvarima u vanjskom svijetu, kao što bića u vanjskom
svijetu nemaju nikakvu svjesnu vezu s tim bićem koje živi
u svojem vlastitom unutarnjem svijetu. Njegovo permanen­
tno doživljavanje ovdje se sastoji isključivo od doživljava­
nja sjećanja na prošle događaje ili pojave, pomoću kojih su i
stvorena ta sjećanja. Biće je, dakle, suvereni vladar u svojem
vlastitom svemiru. Ono može u sjećanje prizvati sve događa­
je u tom svemiru, od najmanjeg do najvećeg. Može dopustiti
da pred njim prolaze planeti, sunca i galaktike u svojim kre­
tanjima i putanjama u svemiru, i to u obliku kako ih je biće
jednom doživjelo u vanjskom svijetu. Na isti način ono može
ponovno doživjeti svoje vlastite sudbinske događaje iz svih
carstava spirale, i to u vrlo živom obliku. Pomoću sposobno­
sti sjećanja ili pamćenja biće može ponovno doživjeti sebe
kao primitivnog divljeg čovjeka, kao ratnika, pljačkaša ili
gangstera, ili kao milosrdnog Samaritanca, borca za mir ili
u bilo kojoj ulozi koju je igralo u dugom razdoblju razvoja u
spiralnom ciklusu. Ono isto tako može dopustiti da njegovim
svijetom sjećanja prolaze mikroskopski sunčevi i galaktički
sustavi i sve znanje o njima.
Budući da je biće potpuni gospodar tog svemira, koji se
sastoji od njegovih vlastitih sjećanja, ono doživljava sebe kao
Boga u tom svemiru. Na taj način ono u potpunosti odlučuje
o svim događajima i kretanjima u njemu. Ovdje se sve pod­
činjava njegovim željama i volji. U tom vlastitom svemiru
biće se vremenski može kretati unaprijed i unatrag. U ovom
svemiru sjećanja biće je gospodar svakog pojedinog detalja.
Živom biću je privremeno dozvoljeno da u potpuno­
sti bude poput Boga a njegovo "Jastvo" predstavlja "Jastvo"
svih kretanja i oblika života koji se u tom svemiru nalaze
kao sjećanja tog bića. Ovdje ono živi potpuno odvojeno od
drugih živih bica, no druga mu ziva bica niti ne nedostaju,
jer u carstvu blaženstva ono ne može svjesno doživljavati
vanjski svijet. Međutim, ovdje biće ponovno doživljava sva
sjećanja na svoje prijatelje i sve lijepe trenutke provedene s
njima. Ova iskustva sjećanja imaju potpuno drukčiju snagu
od iskustava sjećanja na fizičkoj razini. Dok se sjećanja na
fizičkoj razini javljaju kao slabašne unutarnje misaone slike,
ovdje, u carstvu blaženstva sjećanja imaju snagu koja odgo­
vara iskustvima budne fizičke dnevne svijesti. Ovdje se tijelo
pamćenja nalazi na vrhuncu svoje manifestacije i ima naj­
veći kapacitet. Ono predstavlja primarno sredstvo opažanja
bića u carstvu blaženstva, gdje ne postoji neko drugo svje­
sno doživljavanje. Njegova veza s vanjskim svijetom samo je
podsvjesna. Ono je u potpunosti ispunjeno svojim iskustvima
sjećanja i ne može svjesno doživljavati ništa drugo. No, ovdje
biće na raspolaganju ima sjećanja iz čitavog svemira koja
je doživjelo u svim carstvima prethodnog spiralnog ciklusa.
Sva su iskustva bića iz njegovog nedovršenog stanja u epohi
mraka, kada je imalo demonsku svijest, na kraju postala ra­
dost i blagoslov za to biće, jer su stvarala patnju, a patnja je
stvarala humanost ili ljubav prema bližnjem, što je razvilo
intuiciju koja je dovela biće do kozmičke svijesti i do toga da
postane "poput Boga i njemu nalik". Ovdje biće doživljava
sve te uspomene u blistavom sjaju koji se doživljava kao sna­
žan osjećaj radosti i blaženstva. Zamislimo li ove uspomene
iz mračne epohe kao pojave od grubog crnog materijala bez
sjaja, kasnije, nakon što biće postane savršeno, te se uspo­
mene javljaju u obliku najčistije, sjajne i svjetlucave zlatne
boje. Zato smo u našem glavnom djelu, knjizi "Livets bog",
ta sjećanja u carstvu blaženstva nazvali "zlatnim kopijama".
Svi detalji, bića i stvari u carstvu blaženstva predstavljaju
tek uspomene. Sve te uspomene zrače i sjaje ljubavlju i to­
plinom. U carstvu blaženstva biće se nalazi na najvišim vr­
huncima opažanja i doživljavanja života. U prethodnih pet
carstava spiralnog ciklusa ono ne samo da je doživjelo Boga
i svemir, već je ta iskustva dobilo na dar kao žive kopije u
obliku slika sjećanje. Dakle, svemir u obliku te slike sjećanja
Božji je poklon njegovom savršenom sinu, i u tom je svemi­
ru taj sin suveren, i jedini vladar. Na taj način Bog svojem
sinu daruje životnu epohu u kojoj on može doživjeti sebe kao
Boga u tom svemiru sjećanja, na isti način na koji apsolut-
ni Bog doživljava sebe u apsolutnom i vječnom svemiru. Ne
može se zamisliti neki viši, ljepši i sretniji konačni rezultat.
Kako bi nešto moglo biti veće, ljepše i radosnije od toga da se
bude uzdignut do Božje vlastite svijesti i u živoj sličnosti sa
njom doživi samoga sebe kao Boga u jednom svemiru, kada
se postaje jedno s Bogom, što znači da je sin jedno sa svojim
Ocem, tako da može opažati, vidjeti i doživljavati da je "sve
veoma dobro"?
Izlazak iz carstva blaženstva u vanjski svijet i u novi spi­
ralni ciklus.
Iako biće u carstvu blaženstva nije svjesno vanjskog svije­
ta ili svijeta koji mi na fizičkoj razini nazivamo "duhovnim
svijetom", nego budnu dnevnu svijest ima jedino u carstvu
blaženstva, njegova ostala tijela osnovnih energija i dalje
funkcioniraju, iako je njihov kapacitet uglavnom minima­
lan. Premda je biće izolirano u svijetu sjećanja ili carstvu
blaženstva od vanjskog svijeta, kada su u pitanju ostale
energije to nije tako. Njegovo tijelo intuicije još uvijek ima
veliki kapacitet. To znači da biće još uvijek ima kozmičku
svijest, iako se ona smanjuje. Obzirom da biće nema budnu
dnevnu svijest u vanjskoj razini postojanja, budući da tijela
osnovnih energija nemaju takav kapacitet da bi mogla nositi
budnu dnevnu svijest, funkcija intuicije poput funkcije pam­
ćenja ovdje postoji u obliku unutarnje funkcije znanja koja
podržava funkciju tijela pamćenja. Sjećanja na događaje iz
nižih razina postojanja prethodnog spiralnog ciklusa pone­
kad mogu biti manje ili više nesavršena. Živo biće doživljava
brojne situacije na nižim razinama postojanja koje mu tada
nisu bile jasne, ili nije moglo shvatiti njihovu krajnju svrhu.
Takva nesavršena iskustva mogu stvoriti samo nesavršena
sjećanja. Kada biće u carstvu blaženstva ponovno doživljava
ta nesavršena ili nepotpuna sjećanja, ono pomoću svoje još
uvijek razvijene intuicije može doći do zaključka ili shvatiti
svrhu odnosno smisao tog nesavršenog sjećanja. Na taj na­
čin nepotpuna iskustva sjećanja postaju potpuna, te postaju
podjednako savršena kao i normalna iskustva sjećanja. U
carstvu blaženstva biće može samo doživljavati apsolutnu
istinu ili stvarnost. Ovdje nikakva sjena iluzije ne može po­
mračiti stvarnost ili blaženstvo. Sposobnost intuicije također
ima zadatak održavati "najvišu vatru" koja je ovdje usmjere­
na prema samom biću i omogućuje mu doživljavanje najviše
sreće ili blaženstva. Kao što ćemo prikazati na kasnijim sim­
bolima, "najviša vatra"predstavlja očitovanje čitavog seksu­
alnog principa pomoću dva polna principa: "muškog princi­
pa" i "ženskog principa" koji leže u srži dara za simpatije ili
antipatije nekog bića.
Ovdje u carstvu blaženstva tijelo inteligencije ima zadatak
uspostaviti kontakt između tijela pamćenja i tijela intuicije
radi usavršavanja nepotpunih sjećanja. Tijelo osjećaja je, kao
što se vidi na simbolu, latentno ili na najmanjem stupnju
manifestacije, a tijelo teže se nalazi na prvom stupnju nakon
latentnog. Ova dva tijela podređena su određenoj organskoj
kombinaciji i, kao što smo već spomenuli, predstavljaju uvjet
očitovanja snage nekog bića. Ovdje se ta tijela najmanje
očituju, što je i razumljivo jer doživljavanje blaženstva ne
zahtijeva neko posebno manifestiranje energije. Budući da
energija osjećaja u nekom drugom organskom stanju pred­
stavlja manifestaciju ljubavi, razumljivo je da je ona ovdje
latentna, jer biće blaženstva nema svjesni život niti fizičko
tijelo u vanjskom svijetu, te stoga ne može biti u kontaktu s
bilo kojim bićem u vanjskom svijetu, u kojem je zbog svoje
sadašnje strukture opažanja, posve nesvjesno. No, na simbo­
lu primjećujemo da se u carstvu blaženstva odvija temeljna
promjena u doživljavanju života živog bića. Istovremeno dok
biće u svojem unutarnjem svijetu doživljava kulminaciju sje­
ćanja i blaženstva, i dok ono nije svjesno vanjskog svijeta,
njegovo tijelo instinkta vrši pripreme u biću za njegovo svje­
sno uskrsnuće na fizičkoj ili materijalnoj razini postojanja.
Možemo vidjeti da je ono toliko razvijeno da će postići kul­
minaciju u sljedećoj razini postojanja. Isto je tako i tijelo teže
u porastu, dok se tijela inteligencije i intuicije nalaze u padu.
U posljednjem dijelu carstva blaženstva čak se i tijelo pam­
ćenja nalazi u opadanju. To znači da smanjenjem kapaciteta
ovih uzvišenih duhovnih tijela blijede i sjećanja na svijetlu
epohu koja je doživljena u ovom spiralnom ciklusu.
I dok se smanjuje kapacitet primarnih tijela u duhovnoj
dnevnoj svijesti biće, u porastu je kapacitet tijela koja su pri­
marna u fizičkom stanju dnevne svijesti. Biće, dakle, napušta
carstvo blaženstva. U svojem svjesnom doživljavanju sjeća­
nja u carstvu blaženstva biće je došlo do sjećanja iz životinj­
skog carstva ili mračne zone proživljenog spiralnog ciklusa.
 Zbog ogromnog zasićenja sjećanjima na svjetlost i blaženstvo
iz svijetlih područja spirale, sjećanja iz životinjskog carstva
izgledaju mu vrlo svijetla i sjajna. Ovo intenzivno proživlja­
vanje tame u carstvu blaženstva stvara težnju ili želju za do­
življavanjem tame u vanjskom svijetu. Energija ove želje pre­
nosi se na vrlo razvijeno tijelo instinkta, kao i na tijela teže i
osjećaja koja se nalaze u razvoju. Slike koje potječu od želja
koje su uzrokovane ekstatičnim sjećanjima bića prenose se
pomoću tijela energije instinkta do tijela energije teže gdje se
automatski odražavaju u vanjskoj materiji koja se sastoji od
energija teže i osjećaja, i koja u osobitoj kombinaciji s ostalim
osnovnim energijama čini takozvanu "fizičku materiju". Ova
se materija proteže od kulminacije vatre ili vrućine do kul­
minacije hladnoće ili leda. Budući je energija osjećaja u po­
sljednjem dijelu carstva blaženstva latentna, ili se najmanje
manifestira, energija teže je predimenzionirana u odnosu na
energiju osjećaja. To je osnovni uzrok pojave fizičkog "stanja
vatre". Dakle, prijelaz iz duhovnog u fizički dio spiralnog ci­
klusa odvija se kroz "stanje vatre". Upravo to stanje vatre po­
stupno kulminira u obliku sunčevih i galaktičkih sustava. No,
ovdje se tijelo osjećaja počinje razvijati iz svojeg latentnog
stanja i njegovim organskim sjedinjavanjem s tijelom teže
nastaje osobit odnos hladnoće i vrućine koji predstavlja osno­
vu svakog fizičkog doživljavanja, manifestacije ili stvaranja.
U najtoplijim područjima toplotnog procesa i u najhladnijim
područjima hladnog procesa biće blaženstva ne može imati
nikakvu dnevnu svijest. Ova dva područja predstavljaju ono
što smo u knjizi "Livets bog" nazvali "mineralno carstvo". Mi­
neralno je carstvo prijelazni stupanj između duhovnog dijela
spiralnog ciklusa i fizičkog dijela istog ciklusa. Dnevna svijest
bića još uvijek nije prešla u fizički svijet koji nastaje. Ona se
još uvijek nalazi u unutarnjem svijetu ili carstvu blaženstva.
Biće još uvijek može doživljavati samo sjećanja na mračnu
zonu prethodnog spiralnog ciklusa, čime se povećava želja
za doživljavanjem tame ili kontrasta svijetlim iskustvima
kojima je biće prezasićeno. I takva dnevna svijest sjećanja
nastavlja biti primarna u mentalitetu bića u prvom carstvu
novog spiralnog ciklusa ili u biljnom carstvu tog ciklusa. Ali,
u životinjskom carstvu ona postaje sve više sekundarna, da bi
konačno došla u svoje latentno stanje ili do najmanjeg očito­
vanja u carstvu čovjeka novog spiralnog ciklusa.
 Stvaranjem sunca u svemirskom prostoru spiralni ciklus
je prešao granicu fizičke razine postojanja. U području kul­
minacije vatre i kulminacije hladnoće fizičke razine nalazi
se, kao što smo već rekli, "mineralno carstvo". To carstvo nije
nikakva razina postojanja jer na torn području ne funkcio­
nira nikakva budna dnevna svijest. Sve funkcije koje se ov­
dje odvijaju isključivo su automatske, instinktivne funkcije u
kombinaciji materije koja se sastoji od viška energije ekstaze,
energije teže i energije osjećaja u latentnom obliku. Funkcije
koje se odvijaju u hladnom području ove materije nazivamo
kristalizacijom. Primjećujemo da se ova kristalizacija javlja
u obliku slika. Poznate su nam ledene šare ili ledeni cvjetovi
na prozorskim staklima u hladnim zimskim danima. Pone­
kad možemo vidjeti savršene crteže biljaka koji prikazuju
najrazličitije oblike biljnih područja i detalja. Ove slike koje
su oblikovane u mineralnoj materiji u određenoj mjeri pred­
stavljaju odraze ili kopije slika sjećanja ili zlatne kopije bića
blaženstva, koje su prenesene u hladna područja fizičke razi­
ne pomoću viška energije ekstaze, što automatski omogućuje
rastuća instinktivna sposobnost bića. Ovdje se susrećemo sa
samim početkom budućeg "biljnog carstva" novog spiralnog
ciklusa. Zahvaljujući promjeni u kombinaciji i kapacitetu
energije teže i energije osjećaja ili energija topline i hladnoće
u korist rasta i razvoja prema fizičkom svijetu, biće počinje
stvarati organizme u ovom svijetu. Te početne oblike orga­
nizama poznajemo kao biljke ili vegetabilne oblike života, i
sada smo došli do biljnog carstva novog spiralnog ciklusa. Ali
biće još uvijek ima svoju budnu dnevnu svijest u carstvu bla­
ženstva, i u mjeri u kojoj ono počinje dobivati budnu dnevnu
svijest na fizičkoj razini, u toj mjeri degeneriraju iskustva sje­
ćanja. Ali, kao što smo već rekli, biće može doživljavati bilj­
nim tijelom samo pomoću tijela instinkta, a to doživljavanje
uključuje samo sposobnost "naslućivanja". Fizička dnevna
svijest biljke sastoji se isključivo od doživljavanja "ugode" i
"neugode", bez sposobnosti razumijevanja ili znanja o uzro­
cima ili detaljima takvih iskustava. No, utjecajem fizičkog
svijeta na biljku njen se organizam sve više razvija i postaje
životinjski organizam. Tako biće postaje "životinja" i počinje
dobivati mnogo šira iskustva dnevne svijesti, što joj omogu­
ćuje da počinje stjecati znanje o životnim činjenicama. Na
taj način biće nastavlja svoje postojanje u novom spiralnom
ciklusu u skladu s istim principima kao i u prethodnom, ali u
novim varijacijama. I ovdje biće postaje "čovjek poput Boga"
i doživljava "jedinstvo s Bogom", i tako dalje kroz bezbroj
spiralnih ciklusa s trajnom sposobnošću doživljavanja života
Simbol broj 14
koja iz toga proizlazi, što pruža jamstvo doživljavanja vječ­
nog života ili trajnog svjesnog postojanja.
Kozmički spiralni ciklus I

Spiralni ciklus kao 14.1 U objašnjenju simbola broj 13 dobili smo pregled do­
temelj vječnog življavanja života živih bića tijekom jednog ciklusa. Vidjeli
doživljavanja
života živog bića
smo da su bića u jednom ciklusu prošla kroz kulminaciju
tame i kulminaciju svjetlosti. Prolaskom bića kroz spiralni
ciklus upravljalo je stanje gladi i zasićenja koje je potaknuto
praželjom. Doživljavanje kulminacije tame dovodi do za­
sićenja tamom i stvara težnju ka svjetlosti, a doživljavanje
kulminacije svjetlosti dovodi do zasićenja svjetlošću i rađa
težnju ka tami. Zahvaljujući vječnom postojanju praželje
ovaj princip gladi i zasićenja vodi živo biće naizmjenič­
no kroz kulminaciju svjetlosti i kulminaciju tame. Vječni
život živog bića naizmjenično je doživljavanje epohe kul­
minacije svjetla i epohe tame. Svaki puta kada je biće do­
živjelo vrhunsko zasićenje mračnom epohom i odgovara­
juće zasićenje svijetlom epohom, ono je prošlo jedan krug
kozmičke spirale odnosno jedan spiralni ciklus. Pokretač
takvog doživljavanja je praželja te princip gladi i zasićenja.
Ovim naizmjeničnim procesom održava se životni prin­
cip kontrasta. Bez ovog principa bilo bi potpuno nemogu­
će svako osjetilno opažanje. Ova dva kontrasta moraju biti
prisutni u svakom stvaranju i vrlo je važno kako su oni
kombinirani. Prevladava li u stvaranju, mislima i ponaša­
nju bića tama, njegovo će stvaranje biti mračno i ubilačko.
No, ukoliko je svjetlost prejaka u spomenutom stvaranju,
ona u istoj mjeri ograničava stvaranje i doživljavanje živo­
ta. Da bi doživljavanje života kao i bilo koje stvaranje bili
savršeni, svjetlost i tama moraju biti u ravnoteži. Ovdje
vrijedi isto pravilo kao i pri izradi fotografije. Ako je slika
previše osvijetljena - što znači da svjetlost toliko dominira
na fotografiji da je u većoj ili manjoj mjeri poništila tamne
dijelove slike - fotografija neće biti savršena. Ukoliko slika
 nije dovoljno osvijetljena - što znači da tama do te mje­
re dominira na slici da su njeni svijetli dijelovi uglavnom
poništeni - slika ni tada neće biti savršena. No, kada je fo­
tografija napravljena na način da su svjetlo i sjena tako
kombinirani da jedno drugo naglašavaju, a da nisu niti jači
niti slabiji u odnosu na fotografirani predmet, tada je slika
apsolutno savršena. Da bi manifestiranje svijesti, stvaranje
i ponašanje nekog bića bili apsolutno savršeni, svjetlost i
tama moraju i ovdje biti kombinirani na način da ta kom­
binacija predstavlja vrhunac apsolutno najvišeg očitovanja
svijesti, manifestacije ili stvaranja, što je izraz apsolutne
ljubavi ili ljubavi kojom netko ljubi Boga više od svega,
a bližnjeg svog kao samoga sebe; izraz je to ljubavi koja
predstavlja ispunjenje svih zakona, ljubavi koja je istovjet­
na s Božjom primarnom sviješću, ljubavi koja čini da biće
postane jedno s Bogom. Budući da se doživljavanje života
temelji na kontrastima svjetlosti i tame, sasvim je prirod­
no da vječni život bića predstavlja prolazak kroz mračnu i
svijetlu epohu spiralnih ciklusa. Kako bi inače bića stekla
znanje o svjetlosti i tami i postala savršena? Spiralni ciklu­
si, dakle, predstavljaju važan čimbenik u stvaranju vječnog
doživljavanja života živih bića.
Život ne bi bio 14.2 Kao što smo već spomenuli, princip gladi i zasićenja
vječan kada bi se
bića vodi kroz epohe svjetlosti i tame spiralnih ciklusa.
sastojao samo od
Bez ovog principa i zadovoljenja potrebe bića za doživlja­
jedne epohe gladi i
zasićenja vanjem svjetlosti i tame doživljavanje života bilo bi posve
nemoguće. Kako svako doživljavanje života predstavlja
stvaranje, ono se mora sastojati od privremenih detalja.
Drugim riječima, epoha mraka i epoha svjetlosti predstav­
ljaju stvorene pojave i zato moraju imati svoj početak i
kraj. Doživljavanje života ne bi moglo biti vječno kada bi
postojala samo jedna epoha mraka i jedna epoha svjetlosti.
Svaka epoha mraka jednom je morala početi i neizbjež­
no mora voditi u epohu svjetlosti. Epoha svjetlosti, dakle,
predstavlja stvorenu pojavu kao i epoha mraka iz koje je
ona potekla. Ali kako bi mogla nastati takva epoha mraka
ukoliko prije nje nije postojala neka druga epoha? Ako je
epoha mračnih iskustava, koja, u stvari, predstavlja svijest,
život i stvaranje, morala imati početak, prije tog početka
moralo je postojati apsolutno "ništa". Međutim, od "ništa"
ne može nastati "nešto", isto kao što "nešto" ne može postati
Edited by Foxit
apsolutno Reader
"ništa". Na temelju toga zaključujemo da epoha
Copyright(C) by Foxit Software Company,2005-2008
mračnih
For iskustava
Evaluation Only.nije mogla nastati iz prethodnog "ništa".
Mogla je, dakle, nastati iz prethodnog "nešto". A što je to
"nešto"? To, dakako, može biti samo život, svijest i stvara­
nje, ali u obliku kontrasta tami, a to je "svjetlost". I kao što
danas možemo vidjeti da su se živa bića na Zemlji razvi­
jala od primitivnosti ka intelektualnosti, od okrutnosti ka
humanosti, što u stvari znači od "tame" ka "svjetlosti", tako
je i naša tama ili epoha doživljavanja tame nastala iz jedne
ranije epohe doživljavanja svjetlosti. Ovo kozmičko kreta­
nje od doživljavanja tame prema doživljavanju svjetlosti,
a odatle ponovno ka doživljavanju tame, potiče princip
gladi i zasićenja. Naša vlastita iskustva to mogu potvrditi.
Zar se doživljavanje života ne svodi na glad i zasićenje, ne
samo kada je u pitanju hrana, već i na ostalim mentalnim
područjima? Zar se ovdje također ne očituju privlačnost i
odbojnost? A što je privlačnost i odbojnost ako ne rezultat
gladi i zasićenja? A kako bi glad i zasićenje mogli doći do
izražaja ukoliko vječni život ne bi bio podijeljen na epo­
he gladi i zasićenja? Zar sva živa bića ne bi već odavno
dosegla kulminaciju zasićenja u jednoj epohi, dosegla vr­
hunac mračne epohe, postali "ljudi poput Boga i njemu
nalik", a zatim postali zasićeni i tom epohom? I što nakon
toga? Kada ne bi postojala nova epoha mraka u kojoj bi
bića mogla zadovoljiti svoju glad za tamom, a potom nova
epoha svjetlosti u kojoj bi mogla zadovoljiti svoju glad za
svjetlošću, nakon zasićenja tamom, i tako dalje kroz cijelu
vječnost, prestalo bi svako doživljavanje života. A vječni
život koji danas zrači svjetlost i toplinu putem kozmičke
svijesti bio bi nemoguć.
Zemaljski se ljudi još 14.3 Svako normalno uživanje vodi ka zasićenju i ka gladi
uvijek nisu dokraja za kontrastom. Dakle, nikakvo blaženstvo ili uživanje ne
zasitili epohe mraka
može trajati vječno. Zato stanje doživljavanja tame i sta­
nje doživljavanja svjetlosti mora biti naizmjenično, iako
stalno u novim varijacijama. I upravo je to analiza ciklu­
sa. Nije li točno da ljudima na Zemlji još uvijek nije do­
sta tame? Zar oni još uvijek ne žive u skladu s principom
ubijanja? Ubijaju životinje i ljude i brojnim drugim živim
bićima uzrokuju velike patnje. Žive u stalnom međusob-
 nom ratu. Bolesti, žalost, nevolje, invalidnost, neprirodna
smrt i svjetski ratovi još uvijek vladaju na Zemlji. Ljudi
još uvijek nisu dosegli potpuno zasićenje tamom i stoga
su i dalje vrlo daleko od potpunog doživljavanja epohe
svjetlosti, premda se u nekim slučajevima nazire određena
glad za tom epohom. Ta glad za svjetlošću posebice dolazi
do izražaja u težnji za trajnim mirom na Zemlji, kao i u
odgovarajućim mirovnim pokretima, mirovnoj propagan­
di i antimilitarizmu.
Očigledno je da 14.4 Ovdje se moramo podsjetiti da su živa bića vječna.
današnja mračna
Njihovo "Jastvo" i njihova nadsvijest, kao što smo već vidje­
epoha čovječanstva
li, nikada nisu počeli i nikada neće prestati postojati. Da­
nije oduvijek postojala
i da će jednoga dana kle, njihovo doživljavanje života nikada nije počelo, nego
prestati isto kao što je
ono postoji čitavu vječnost. Kada vidimo da se živa bića
jednom počela
nalaze na manje ili više nesavršenim stupnjevima razvoja.,
da uglavnom žive u tami, i da se još uvijek u dovoljnoj
mjeri nisu zasitili tog stanja da bi prešla u epohu svjetlosti,
iz čega proizlazi da današnja mračna epoha nije oduvijek
postojala, već je jednom nastala iz prethodnog stanja kao
što će jednom i prestati, kada se ljudi toliko zasite tame da
više neće moći činiti takozvano "zlo" ili se služiti njegovim
metodama za održavanje vlastitog života. Posve je prirod­
no da će i doživljavanje epohe svjetlosti prestati, jednom
kada se ljudi toliko zasite toga kao što sada postaju zasiće­
ni epohom tame u kojoj trenutno žive.
Zašto epoha mraka 14.5 Činjenica je da princip gladi i zasićenja i ovdje pred­
i epoha svjetlosti
stavlja vječni zakon, nepobitni životni uvjet za doživljava­
predsta vljaju jedan
nje i manifestaciju ili stvaranje, kao što je to u svakodnev­
ciklus
nom fizičkom postojanju. Tako je vječno doživljavanje ži­
vota živih bića zajamčeno naizmjeničnim doživljavanjem
epohe mraka i svjetlosti i s time povezanim principom
gladi i zasićenja. Ne postoji niti jedno biće koje nema vječ­
ni život. Vječna sposobnost doživljavanja života potiče se
i održava naizmjeničnim doživljavanjem kulminacije epo­
he mraka i epohe svjetlosti. Ove dvije epohe zajedno čine
dio doživljavanja života koji smo nazvali spiralni dio ili
spiralni ciklus. Svaki puta kada je biće doživjelo mračnu
i svijetlu epohu spiralnog ciklusa ono počinje doživljavati
mračnu i svijetlu epohu novog spiralnog ciklusa. No, to je
doživljavanje u stvari ponavljanje prethodnog, ali u pot­
puno
Editednovoj varijaciji.
by Foxit ReaderSvaki puta kada biće ulazi u novi
Copyright(C) by Foxit Software Company,2005-2008
spiralni
For ciklus ono
Evaluation doživljava novu varijaciju manifestaci­
Only.
je šest osnovnih energija. Kada se taj novi spiralni ciklus
ne bi doživljavao u novoj varijaciji, tada to ne bi bio spi­
ralni ciklus, već obični ciklus. Doživljavanje takvog ciklusa
predstavljalo bi samo kružnu putanju. Upravo zbog razli­
čitih varijacija u svakom ciklusu prolazak bića kroz ciklus
ne predstavlja ponavljanje istog ciklusa, nego prelazak u
novi ciklus, i tako dalje u beskonačnost. Zbog toga smo
taj prelazak ciklusa u nove cikluse ili međusobno nado-
vezivanje ciklusa nazvali "spiralnim ciklusom", a ne samo
običnim "ciklusom".
Kada ne bi postojali 14.6 Epohe mraka i svjetlosti u spiralnom ciklusu nisu
makrokozmos i
dovoljne da bi garantirale vječno doživljavanje života ži­
mikrokozmos
vih bića. Spiralni ciklusi ispunjavaju i druge velike i važ­
ne životne faktore. Kako bi mogli nastati životni prosto­
ri ili razine postojanja za živa bića kada ne bi postojao
"makrokozmos" u kojem živa bića mogu "živjeti, kretati
se i postojati"? I kako bi ta živa bića mogla "živjeti, kre­
tati se i postojati" kada ne bi postojao živi mikrokozmos
koji osigurava materijal za organe i tijela, kao i hranu za
naš organizam? I kako bismo mi mogli imati organizam
s ugrađenim sposobnostima opažanja, ukoliko se on ne
bi sastojao od živih mikro-bića na različitim stupnjevima
razvoja, kao što su naši organi: srce, pluća, jetra, bubrezi,
želudac itd., koji svi predstavljaju izraze života? Kada ne
bi bili živa bića, ne bi mogli predstavljati organe u našem
fizičkom, životinjskom organizmu. Kao što ćemo vidjeti
na simbolu, spiralni ciklus savršeno ispunjava sve životne
uvjete, tako da imamo apsolutno sve mogućnosti i vječ­
no jamstvo za stvaranje i doživljavanje najviših životnih
iskustava, zaštićeni i prožeti vječnom ljubavlju ogromnog
makro-bića kojem smo mi isto tako potrebni kao što je to
biće potrebno nama.
Materijalistička 14.7 Istina je da je materijalistička znanost istraživanjem
znanost i kozmička došla do zaključka da takozvana mineralna materija pred­
slika svijeta
stavlja kretanje, ali gledano iz perspektive fizičkog opaža­
nja pomoću kojeg vrši istraživanja, ona još nije došla do
 zaključka da to kretanje predstavlja izraz života. Zbog toga
se gledano iz čisto fizičke perspektive opažanja ne može
stvoriti nikakva stvarna i apsolutna kozmička slika svije­
ta. Čisto materijalistička slika svijeta daje nam samo sliku
oceana vrlo različitih vrsta kretanja, ali ta znanost ne zna
da ta kretanja u stvari predstavljaju izraz svijesti i života
koji su pokretači tog kretanja. Međutim, materijalistička
znanost je apsolutno potrebna ljudima, a postupno će se
ujediniti i povezati s duhovnom ili kozmičkom znanošću.
Te će dvije znanosti vremenom postati jedna znanost koja
će predstavljati apsolutnu istinu i ponuditi rješenje zago­
netke života. Materijalistička znanost predstavlja samo
početak otkrivanja istine ili rješavanja zagonetke života na
čisto materijalnom području.
Naša ovisnost o 14.8 Već smo spomenuli da smo povezani s makrokoz-
mikrokozmosu i mosom i mikrokozmosom. Mi se nalazimo u ciklusu koji
makrokozmosu
predstavlja kozmos između dva spomenuta kozmosa.
Zato smo taj kozmos nazvali "međukozmosom". U među-
kozmos spadaju ljudi, životinje i biljke. U spiralama ispod
ovog kozmosa imamo mikrokozmos, a u spiralama iznad
makrokozmos. Kao što se naš kozmos sastoji od života ili
živih bića, tako se i mikrokozmos i makrokozmos sastoje
od života ili živih bića. Kako bismo mogli doživljavati naš
fizički život ako se mikrokozmos u našem organizmu ne
bi sastojao od živih bića? Naš bi organizam ili tijelo u tom
slučaju bilo mrtva materija ili "les". A s lesom ili organiz­
mom od mrtve ili beživotne materije naš bi zemaljski, a
time i naš duhovni život bio posve nemoguć, jer pomoću
mrtvog organizma ne možemo niti doživljavati niti stva­
rati. A bez toga nema života. Kako bi bili ispunjeni život­
ni uvjeti za mikroživot u našem organizmu, ukoliko naš
organizam ne bi bio živ i ukoliko bi se sastojao samo od
mrtve ili beživotne materije? Kako bi mali životni oblici ili
živa mikro-bića mogla održavati svoj život, ako mi svojim
fizičkim, životinjskim organizmom ne bismo predstavljali
makro-biće odnosno životni prostor i životne uvjete za ta
mala bića? I kako bismo mi sami mogli postojati u svojoj
fizičkoj stvarnosti ako ne bi i sami živjeli u jednom živom
makro-biću ili makrokozmosu?
Svako živo biće 14.9 U naš se makrokozmos ubraja i Zemlja. Vjerovati da
predstavlja živi
Zemlja, u čijem tijelu i atmosferi živimo nije živi organi­
mikrokozmos, živi
zam, znači vjerovati da mi postojimo, živimo i krećemo se
makrokozrnos i živi
medukozmos u mrtvom svijetu, u nekoj vrsti leša. Ne primjećujemo li
svuda oko sebe, u onome što nazivamo "prirodom" cijeli
ocean različitih kretanja? A zar nije kretanje najznačajnija
karakteristika života? Može li kretanje biti karakteristika
smrti? Nije li smrt apsolutno mirovanje i nepokretnost?
Zar se oko nas ne odvija mnoštvo stvaralačkih procesa, i
nisu li ti procesi logični? Zar njihov krajnji rezultat ne služi
na radost i blagoslov živim bićima? Onaj tko to poriče nije
u stanju istraživati prirodu i zbunjuju ga mnogi stvaralač­
ki procesi u prirodi koji još nisu dovršeni. Ti procesi, da­
kako, ne mogu u svojem nedovršenom stanju ispuniti onu
svrhu koju će ispuniti kada budu dovršeni. A kako bi Ze­
mlja izbjegla stanje beživotne pustinje ako se i sama ne bi
nalazila u nekom većem organizmu, odnosno u Sunčevom
sustavu u kojem prima životne uvjete za svoje postojanje?
Kako bi izgledala Zemlja kada ne bi bilo Sunca? Zar to ne
bi bio jedan mrtav planet koji lebdi u vječnom svemiru?
A kako bi moglo postojati Sunce da i ono nije povezano s
još većim organskim sustavom koji nazivamo "galaktički
sustav", i koji je samo dio jednog još većeg sustava, i tako
dalje u beskonačnost? Naprednom je istraživaču odavno
očigledno da ovi sustavi ili pojave vrše međusobni utjecaj
jedni na druge, i da su međusobno ovisni. Vjerovati da su
sunca i galaktike mrtve pojave koje bez plana i cilja lutaju
vječnim svemirom znači obožavati smrt umjesto života.
Kako bi ovi oceani gigantskih sustava s ogromnim sunci­
ma i tokovima svjetlosti i ogromnom toplinom, tj. izvori­
ma života, mogli biti mrtve stvari, leševi na besmislenim
putanjama? Vjeruje li netko da oni postoje samo zato da
bi nama stvorili zvjezdano nebo u noćnoj tami? Mogu li
takve ogromne sile biti izraz smrti? I ako su to mrtve stva­
ri, kako bi one mogle osiguravati život različitim oblicima
života na nastanjenim planetima i svjetovima na svom
području? Zar mrtve predmete ne karakterizira potpuno
mirovanje? Da li je netko ikada vidio da kretanje, logič­
no stvaranje i životvorne snage mogu predstavljati smrt
ili apsolutno mirovanje? Nisu li sve ove pojave jednostav­
no karakteristika života? Ovdje vidimo da niti jedno živo
 biće ne može živjeti i postojati, a da samo ne predstavlja
mikro-biće unutar nekog makro-bića, kao što ne bi moglo
postojati ukoliko samo ne bi bilo makro-biće za svoja mi­
kro-bića. Ono također ne može postojati niti doživljavati
život ukoliko ne predstavlja i međukozmičko biće.
Predmet opažanja i 14.10 Obzirom da se, gledano iz kozmičke perspektive,
princip perspektive sva živa bića kreću putem koji nazivamo "životnim pu­
tem", bića koja se na tom putu nalaze iza nas, sukladno
zakonu perspektive, izgledaju manja od nas. Što se na tom
putu nalaze dalje od nas izgledaju sve manja, da bi na kraju
na horizontu postala mikroskopski mala, te nevidljiva za
fizičku sposobnost opažanja. Isto tako i bića koja se nalaze
ispred nas izgledaju sve manja što su dalje od nas na ži­
votnom putu ili na putu spiralnog ciklusa. Zemlja je nama
toliko velika da ju ne možemo obuhvatiti pogledom, dok
je Sunce samo mali krug na nebu, a ostala sunca u galak­
tici Mliječna staza izgledaju poput malih svijetlih točaka u
ogromnom prostranstvu svemira. Svjedoci smo da svojim
običnim osjetilnim opažanjem prostora i vremena ne vi­
dimo stvari onakvima kakve uistinu jesu, nego ih vidimo
onakvima kako ih našim osjetilima predstavlja princip
perspektive. Stoga, kada vidimo živa bića kao mikro-bića i
makro-bića, to je samo u odnosu na životni stupanj na ži­
votnom putu na kojem se nalazimo. Naš organizam izgleda
svojim mikro-bićima podjednako ogroman kao što nama
izgleda naš makrokozrnos. Dakle, svi predmeti opažanja
iluzorni su i našim se osjetilima ne prikazuju onakvima
kakvi jesu, već onakvima kako ih princip perspektive obli­
kuje za naša osjetila. Tek pomoću kozmičke svijesti ljudi
će moći sagledati stvari onakvima kakve one uistinu jesu,
bez obzira na princip perspektive. Upravo to stanje svijesti
stvara od živog bića "čovjeka poput Boga i njemu nalik".
Kada to ne bi bilo tako ljudi nikada ne bi mogli doživjeti
rješenje ili otkrivanje zagonetke života, jer se to apsolutno
ne može doživjeti pomoću običnog fizičkog ili duhovnog
opažanja u dimenziji prostora i vremena, koje omogućava
princip perspektive. Vječnu sposobnost opažanja u pro­
storu i vremenu oblikuje isto tako vječni kozmički princip
koji smo već označili kao princip perspektive. Zahvaljujući
ovom principu svi predmeti opažanja imaju svoju veličinu
i dobivaju dimenziju prostora i vremena. Bez takve per­
Edited by Foxit
spektivne Reader
obrade predmeta opažanja u osjetilnim organi­
Copyright(C) by Foxit Software Company,2005-2008
maEvaluation
For bilo kakvoOnly.
opažanje bilo bi potpuno nemoguće. Ovaj
sveprožimajući božanski princip perspektive uvjetuje da
uopće možemo doživjeti naše vječno postojanje i doživlja­
vanje života kao vječno kretanje životnim putem u obliku
kozmičkog spiralnog ciklusa koji nema ni početka ni kra­
ja. Taj isti princip upravlja cjelokupnim stvaranjem i omo­
gućava nam da doživimo sebe kao bića u međukozmosu
na tom životnom putu, istovremeno nam omogućavajući
da doživimo sebe kao mikrobića u jednom makro-biću, i
kao makro-bića u odnosu na mikrobića u našem organiz­
mu. Zahvaljujući tom principu perspektive svako živo biće
predstavlja međukozmičko, mikrokozmičko i makrokoz-
mičko biće. Ne postoji veća pravednost od ove. Sva bića
moraju ispuniti iste uvjete. Niti jedno biće ne predstavlja
iznimku. Vječno doživljavanje života uvjetovano je time
da živo biće predstavlja makro-biće koje osigurava život­
ni prostor i životne uvjete za svoja mikro-bića, dok isto­
vremeno i samo koristi životni prostor i životne uvjete u
nekom makro-biću. Cijeli se svemir, dakle, sastoji od bića
unutar bića u beskonačnost, bez početka i kraja. Iz toga
proizlazi da je sve živo. Svemir je beskonačni ocean života,
i apsolutna smrt ne postoji jer je nemoguća.
Svemir je živo biće 14.11 Budući da vječni životni put živih bića prolazi spi­
ralnim ciklusima na način da bića iz viših ciklusa omo­
gućuju životni prostor i životne uvjete bićima iz nižih
spiralnih ciklusa, a i ona sama predstavljaju mikrobića u
većim organizmima gdje dobivaju životni prostor i život­
ne uvjete, i obzirom da ovaj princip vrijedi za sva živa bića
- kako u mikrokozmosu i makrokozmosu, tako i u među­
kozmosu - naprednom je istraživaču očigledna činjenica
da su sva živa bića međusobno organski povezana, te da
ne bi mogla postojati kao živa bića da tomu nije tako. To
znači da je svemir jedan veliki živi organizam. Taj organi­
zam nema ni poče:ka ni kraja. Beskonačan je u prostoru
i vremenu. Pa kome, dakle, pripada taj beskonačni orga­
nizam? Očigledno je da nekomu pripada. Organizam ne
može živjeti i postojati sam po sebi. Organizam svakog ži­
vog bića u svim svojim pojedinostima predstavlja sredstvo
 za stvaranje i doživljavanje. No, stvaranje i doživljavanje
ne mogu sami po sebi niti stvarati niti doživljavati. Ove
dvije sposobnosti mogu samo postojati kao osobine nekog
stvaratelja, tj. živog "nešto". To živo "nešto" postoji kao "jast­
vo" u živim bićima, bez obzira jesu li to makro kozmička,
mikrokozmička ili međukozmička bića. Kao što već zna­
mo iz objašnjenja prethodnih simbola, sva ta "Jastva" za­
jedno predstavljaju "Jastvo" čitavog svemira. I kao što
stvaralačke sposobnosti i sposobnosti doživljavanja života
svih živih bića zajedno čine stvaralačku sposobnost i spo­
sobnost doživljavanja života tog ogromnog "Jastva", tako i
organizmi svih postojećih živih bića čine organizam tog
"Jastva", koji predstavlja cijeli svemir. Dalde, svemir postoji
kao živo biće. On ima svoje "Jastvo", ima svoju stvaralačku
sposobnost i svoj organizam.To znači da on ispunjava sva
tri uvjeta da bi "nešto" moglo postojati kao živo biće.
Pojava svemogućeg, 14.12 Samo se po sebi razumije da je to biće Bog. Komu
sveznajućeg i bi inače pripadao taj jedinstveni ogromni organizam koji
sveljubećeg Boga
obuhvaća apsolutno sve što postoji? Govorimo o biću koje
je svemoguće zato što posjeduje sve stvaralačke sposob­
nosti i sposobnosti doživljavanja života u svemiru. Ono je
sveznajuće budući da posjeduje sva znanja i svu mudrost
koja postoji u čitavom svemiru. Ono je sveljubeće jer je
njegova sva ljubav u svemiru. Koje bi drugo biće moglo biti
taj apsolutno jedini Bog? To biće je jedino makrokozmičko
biće koje ne mora biti mikro-biće u organizmu nekog višeg
bića, već apsolutno sva živa bića moraju biti mikro-bića u
tom ogromnom biću ili apsolutno jedinom pravom Bogu
u kojem svi mi živimo, krećemo se i postojimo.
Zelje, prohtjevi i 14.13 Kao što smo već spomenuli, vječni životni put živog
sudbina bića bića prolazi naizmjence kroz epohu mraka i epohu svjetlo­
sti spiralnog ciklusa, u skladu sa stanjem gladi i zasićenja
bića. Spiralni ciklusi, dalde, postoje kao vječno zadovolja­
vanje želja živog bića, koje predstavljaju grane na vječnom
stćtblu praželje. Ispunjavanjem želja i prohtjeva živog bića
nastaje njegova sudbina. Ako su želje, kao što ćemo vidjeti
prilikom objašnjavanja ostalih simbola koji su povezani
sa stvaranjem sudbine, milosrdne prirode, tada će i sudbi­
na biti odgovarajuće milosrdne tj. svijetle i sretne prirode.
No, ukoliko su zelje suprotne prirode, onda ce i sudbina
biti odgovarajuće
Edited nemilosrdne, mračne i nesretne prirode.
by Foxit Reader
Copyright(C) by Foxit
Time je stvorena Software
mogućnost daCompany,2005-2008
živa bića po vlastitom iz­
For Evaluation Only.
boru mogu postati toliko razvijena i dobiti toliko znanja o
svjetlosti i tami da pri budnoj dnevnoj svijesti mogu stva­
rati svoju vlastitu sudbinu i od nje stvoriti najviše doživ­
ljavanje svjetlosti. Da tomu nije tako nikada ne bi mogla
postići znanje ili razumijevanje, sreću ili blaženstvo.
Makrokozmos i 14.14 U šestom smo poglavlju govorili da smo povezani s
mikrokozmos živi su
tri kozmosa. Mi predstavljamo medukozmos između mi-
kao i medukozmos
krokozmosa i makrokozmosa, no istovremeno predstavlja­
mo makrokozmos za mikro-bića u našem organizmu, kao
što predstavljamo i mikro-bića u makrokozmosu u kojem
doživljavamo život. Medukozmos je pak kozmos koji je
najjasniji u našem shvaćanju svemira zato što predstavlja
naš vlastiti kozmos. Ovdje primjećujemo, u sldadu s našim
razvojem, organizme živih bića, njihov način ponašanja i
postojanja, njihove želje i težnje, njihove posebne zakone
života u odgovarajućim carstvima spiralnog ciklusa, uoča­
vamo njihovu tugu i njihove brige, njihovu borbu za pre­
življavanje, njihove manje ili više nesavršene međusobne
odnose i odnos prema životu i Bogu. No, što je sa spiralama
koje predstavljaju naš mikrokozmos i naš makrokozmos?
Kako ovdje živa bića doživljavaju život? Kakav to život
vodi Zemlja okrećući se oko sebe i oko Sunca? A kakav je
život Sunca koje neprestano zrači vatru, svjetlost i toplinu?
Kakav to život doživljava galaktika koja se javlja u obliku
zvjezdanih jata ili jata sunaca? Za veliku većinu ljudi pot­
puno je neshvatljivo da ta velika makrokozmička tijela ili
pojave predstavljaju živa bića. No, ako je nešto neshvatlji­
vo ne mora biti i nemoguće. Već sama činjenica da se sva
nebeska tijela, bilo velika ili mala, kreću ukazuje na to da
su izrazi života. Kretanje ne može biti karakteristika smrti,
može biti samo karakteristika života. A kako su kretanja
spomenutih pojava ili zvijezda organizirana, ne samo kao
obično kretanje u prostoru, već i kao promjena stanja, a to
stanje je logično zato što stvara životne uvjete za posto­
janje dragih živih bića, ne možemo poreći da pred sobom
imamo logično stvaranje koje je istovjetno manifestaciji
svijesti. Kako bi se inače moglo odvijati logično stvaranje?
 Kako bi mi inače mogli živjeti na fizičkoj razini postojanja
kada ne bismo putem stvaralačkih procesa prirode dobili
životni prostor, zrak, svjetlost, toplinu i hranu?
Funkcije svemiru 14.15 Kada je u pitanju mikrokozmos, možda je lakše ra­
predstavljaju zumjeti da je nastanjen živim bićima. Kada naši organi,
manifestaciju
svijesti
žlijezde, stanice itd. ne bi bili živi, kako bi naš organizam
mogao nastati i postojati kao živi organizam? U suprot­
nom, to bi bio samo leš, jedna nepokretna masa. Ali naš
organizam to nije. On to nije čak niti poslije takozvane
"smrti" svojeg vlasnika. U lesu se još uvijek odigrava logi­
čan proces time što se taj leš ili fizički organizam razlaže
jer više ne može služiti kao sredstvo svojem duhovnom
izvoru ili "Jastvu". I makrokozmos i mikrokozmos pred­
stavljaju vrlo različite oblike kretanja, što su, u stvari, ra­
zličiti oblici stvaranja koji ne bi mogli postojati a da ne
predstavljaju manifestaciju svijesti. Već smo vidjeli u pret­
hodnim analizama da takvo manifestiranje može postojati
isključivo ako ima živo "nešto" ili "Jastvo" kao svoj izvor.
Obzirom na vrlo različita individualna očitovanja svijesti,
iza svakog mora postojati neko "Jastvo". Upravo ta očito­
vanja sa živim "nešto" ili "Jastvom" kao svojim izvorom po­
znajemo kao "živa bića". To znači da sve funkcije svemira
koje predstavljaju manifestaciju svijesti, procese stvaranja
i preobražaja materije potiče beskrajni ocean živih bića.
Svi centri snage koji samostalno djeluju u okviru stvara­
lačkih procesa prirode predstavljaju, svaki za sebe, organi­
zam nekog živog bića, kao što naš organizam predstavlja
samostalni, individualni centar snage našeg "Jastva", koje
njime upravlja i koje je njegov izvor.
Sve je život 14.16 Cijeli naš organizam održava se, dakle, zahvaljujući
čitavom oceanu mikro-bića, isto kao što su ljudi, životinje i
biljke mikroskopski centri snage i stvaralaštva u strukturi
organizma Zemlje. Stoga je cijeli svemir naseljen isključi­
vo živim bićima. Ne postoji apsolutno ništa drugo. Čak je
i ono što nazivamo "tvar" ili "materija" također podijelje­
no na centre snage i stvaralaštva i održava se zahvaljujući
onom "nešto" koje nazivamo "Jastvo". Dakle, sve je život. U
svemiru ne postoji ništa mrtvo.
Svijetla i mračna 14.17 Budući da je sve život, postavlja se pitanje kakav
epoha životni su
je životby
Edited bića koja
Foxit se nalaze u mikrokozmosu i makrokoz-
Reader
uvjet u svakom Copyright(C) by Foxit Software Company,2005-2008
spiralnom ciklusu mosu? Već nam je poznato da se život tih bića sastoji u
For Evaluation Only.
prolasku kroz carstva spiralnog ciklusa, poput života me-
đukozmičkih bića, što znači ljudi, životinja i biljaka. No,
dakako, mi u svojoj spirali ne doživljavamo iste varijacije
kao bića u mikro i makrokozmosu. Svaka spirala ima svoju
posebnu varijaciju manifestacije života. Ali manifestacija­
ma života u svim spiralama - kako u mikrokozmosu, tako
i u makrokozmosu - zajedničko je to što one predstavljaju
istu kombinaciju osnovnih energija u svakom carstvu spi­
rale. Međutim, niti u jednoj od donjih ili gornjih spirala
ne postoji doživljavanje života u istoj varijaciji u kojoj mi
u međukozmosu doživljavamo život. U svakoj spirali je
apsolutno nužno da bića doživljavaju epohu svjetlosti i
tame. Bez takvih iskustava bića se ni u kojem slučaju ne bi
mogla javljati kao živa bića, jer tada ne bi postojao nikakav
kontrast, a bez toga ne bi bilo moguće stvaranje bilo kakve
svijesti.
Materijalistička znanost 14.18 Unutarnje doživljavanje života, misli, želje, težnje,
i mikroživot u našem
radosti i žalosti itd. koje doživljavaju naša mikro-bića nisu
organizmu
dostupni fizičkom opažanju, niti su dostupni bilo kojem
znanstvenom instrumentu, elektronskom mikroskopu,iako
oni mogu uvećavati tisućama puta, niti bilo kojem drugom
genijalnom fizičkom instrumentu ili metodi istraživanja.
No, moramo se diviti rezultatima materijalističke znano­
sti. Ona je ipak otkrila brojne detalje i kemiju mikrosvijeta.
Pružila je informacije o mikroskopskim oblicima kretanja
i mikroskopskim strukturama i pomoću tog znanja po­
kazala da je mikrosvijet živi svijet, iako znanost još uvijek
nije priznala kretanje kao osnovnu karakteristiku života.
Još uvijek postoji sklonost da se mikrosvijet promatra kao
pojavu bez svijesti. I premda se posebni život ili svijest tog
svijeta ne mogu opažati fizičkim osjetilima, to ujedno nije
dokaz da takav život i svijest ne postoje.
Naša funkcija misli i 14.19 Prirodno je da se svijest ili duh nalazi iza mikroma-
mikroživot u našem
terije isto kao šćc se duh javlja i u biljnim i životinjskim
organizmu
oblicima života, budući da kretanje može biti rezultat
isključivo duha ili svijesti. Ne postoji, dakle, niti jedna
 vrsta materije koja nije rezultat duha. Bez duha nikak­
va materija ne bi mogla postojati, počevši od najtvrđih
materijala - platine, dijamanta, granita i slično - pa sve
do najprofinjenije aure živih bića. Duh ili svijest nala­
ze se, dakle, u mikrokozmosu, makrokozmosu kao i u
međukozmosu. No, ovdje ne možemo, u vezi s ovih se­
dam spiralnih ciklusa na simbolu broj 14, objasniti
mikrokozmički i makrokozmički duhovni ili mentalni
život koji je nedostupan fizičkom opažanju. Kasnije ćemo
posebnim simbolima podrobnije objasniti ova područja
supermikrokozmičkog i supermakrokozmičkog duhov­
nog ili mentalnog života, a koja su nedostupna fizičkom
opažanju. Taj svjesni mentalni život koji je moguće pro­
matrati isključivo kozmičkim osjetilima vrlo je važan za
međukozmička bića budući da predstavlja životni uvjet za
njihovu dušu i tijelo, kao što međukozmička bića zauzvrat
također predstavljaju apsolutni životni uvjet za mentalni
život ili dušu i tijelo mikrokozmičkih i makrokozmičkih
bića. Taj mikrokozmički život sastoji se od različite kvali­
tete dobra i zla. Obzirom da međukozmička bića svojom
unutarnjom mentalnom klimom, tj. vrstama misli, privlače
sebi i pružaju prostor za inkarnaciju u svom organizmu
ili fizičkom tijelu mikro-bićima odgovarajuće kvalitete,
možemo razumjeti od kolike je važnosti stvoriti u svojim
mislima takvu mentalnu klimu koja će biti što više, bolje
i milostivije kvalitete. Na taj način se najzdraviji i najraz­
vijeniji mikroživot i njegova materija mogu inkarnirati
u našem organizmu. A organizam u kojem je inkarniran
najviši mikroživot i koji ima "Jastvo" koje je moglo stvoriti
tako savršenu mentalnu sferu, pokazuje se ovdje kao re­
zultat Božjeg velikog stvaralačkog plana za živo biće, nai­
me da postane "čovjek poput Boga i njemu nalik".
Ljudi nisu svjesni u 14.20 Bez dobre kvalitete mentalnog i mikroživota živo
kojoj mjeri mikro- biće postaje u odgovarajućoj mjeri podložno bolestima
bića ovise o kvaliteti
i tjelesnim patnjama. Ne primjećujemo li to svuda oko
njihovih misli
sebe? Bolnice nikada nisu prazne. Bolnice se neprestano
proširuju i grade se nove, tako da često predstavljaju grad
u gradu. Ljudi još uvijek ne znaju da kvaliteta mikroživota
u njihovom organizmu ovisi o kvaliteti njihove mentalne
sfere. Inkarnacija mikro-bića u njihov organizam isključi­
vo ovisi o uvjetima koje stvara njihova mentalna klima ili
Edited by Foxit Reader
svijest koja djeluje u obliku „duha koji lebdi nad vodama"
Copyright(C) by Foxit Software Company,2005-2008
u univerzumu
For koji predstavlja njihov organizam za nje­
Evaluation Only.
gova mikro-bića. Ljudi još uvijek nisu svjesni da se - kada
misle u mentalnoj klimi zla ili principa ubijanja - samo mi­
kro-bića odgovarajuće ubilačke kvalitete mogu inkarnirati
u njihovom organizmu; na isti način, kada razmišljaju u
mentalnoj klimi životvornog principa ili ljubavi, u njiho­
vom organizmu mogu se inkarnirati mikro-bića odgova­
rajuće životvorne prirode. Posve je prirodno da je spasitelj
svijeta Isus Krist savjetovao ljude da ljube Boga više od
svega, a bližnjeg svog kao samoga sebe, i da to predstav­
lja ispunjenje Zakona. Nužan je to uvjet za doživljavanje
života u obliku najviše božanstvenosti, sreće i blaženstva.
No, mi ćemo o tome nešto više reći prilikom objašnjenja
posebnih simbola koji se tiču ovog vrlo važnog područja
u rješavanju zagonetke života.
Objašnjenje simbola 14.21 Kao što možemo vidjeti, ovaj simbol predstavlja 7 koz­
broj 14
mičkih spiralnih ciklusa. Srednji ciklus, označen slovom D u
figuri u obliku križa, predstavlja spiralni ciklus u kojem se mi
nalazimo i koji smo nazvali "medukozmos".
Bijelo polje koje polazi od biljnog carstva ovog spiralnog
ciklusa i nastavlja se kroz životinjsko carstvo predstavlja još
uvijek ograničeno znanje o životu ili znanost zemaljskih lju­
di. Oni znaju da su biljke žive, kao što i na životinje i ljude
gledaju kao na živa bića, ali o životu izvan toga - na primjer,
o besmrtnom duhu - ne znaju apsolutno ništa. Međutim, po­
sjeduju određeno materijalističko znanje koje se proteže od
životinjske i biljne materije sve do mineralne materije ili do
mikropodručja svijeta atoma, no to se znanje temelji samo
na vanjskom materijalističkom pogledu i istraživanju. "Ne­
što živo" koje upravlja kretanjima, preobražavanjem i stva­
ralačkim procesima u materiji nedostupno je fizičkom opa­
žanju. Drugim riječima, rezultati materijalističke znanosti
predstavljaju samo materijalne rezultate, što znači rezultate
mjera dužine i težir.e, valnih duljina ili, ukratko, zaključke i
znanje o prostoru i vremenu, ali ne i zaključke ili znanje o
onom "nešto" koje doživljava i koje stvara prostor i vrijeme.
Tri spiralna ciklusa lijevo od međukozmičkog spiralnog
ciklusa, koji su označeni slovom A koje je okruženo tamnom
kružnicom oko bijelog polja, slovom B koje je okruženo bije­
lom kružnicom i slovom C koje je okruženo sa četiri figure u
obliku srca, čine naš fizički ili tjelesni mikrokozmos. C-spira-
la s figurama srca predstavlja boravište mikroživota u našem
organizmu kojem pripadaju biča naših organa i si. B-spirala
s bijelom kružnicom predstavlja boravište ili životni prostor
za oblike mikroživota koji čine stanična bića i si. u našem or­
ganizmu. A-spirala s okruglom tamnom kružnicom i bijelim
poljem u sredini boravište je mikroživota koji nazivamo tvar
ili materija.
Prvi spiralni ciklus nadesno od međukozmičke spirale,
označen slovom E u figuri zvijezde boravište je planeta. Tu
spiralu smo nazvali "spirala planeta". Sljedeća spirala je spi­
rala sunčevih sustava, označena okruglom zračećom figurom
i slovom F. Treća spirala desno od međukozmičke spirale je
spirala galaktika i označena je slovom G u bijeloj figuri s
dvije crne kružnice. Ove tri spirale predstavljaju naš makro­
kozmos. Mi se, dakle, nalazimo u području organske struk­
ture Zemlje. Ona se, sa svoje strane, nalazi u području or­
ganske strukture Sunčevog sustava, koji se nalazi u području
organske strukture galaktike i tako naviše u beskonačnost
u velikom spiralnom ciklusu iznad galaktičkog spiralnog ci­
klusa, koji smo nazvali "super-makrokozmos". Isto tako smo
spiralne cikluse koji se nalaze ispod spiralnog ciklusa mate­
rije nazvali "super-mikrokozmos". No, ovi superkozmosi nisu
prikazani na simbolu broj 14. Oni su prikazani na simbolu
"Kozmički spiralni ciklusi 2", na koji ćemo se vratiti kasnije.
Kao što je na simbolu prikazano, svaki spiralni ciklus sa­
stoji se od šest carstava osnovnih energija. Kao što možemo
vidjeti, ova se carstva nalaze jedno iznad drugog. To znači
da se biljna carstva, životinjska carstva, carstva pravog čo­
vjeka i ostala carstva spirala javljaju u odgovarajućem odno­
su jedno iznad drugoga. Takav poredak ovih carstava životni
je uvjet za živa bića jer oblici života nižih spiralnih carstava
predstavljaju mikroživot ili materijal za građu i postojanje
životnih oblika ili živih bića viših carstava spirale. Biljna car­
stva, životinjska carstva, carstva pravog čovjeka i sva ostala
carstva osnovnih energija u spiralnom ciklusu predstavljaju
odgovarajući mikroživot za biljna carstva, životinjska car­
stva, carstva pravog čovjeka, itd. viših spirala, kao što bića
viših carstava predstavljaju makroživot ili makro-bića za
bića odgovarajućih nižih carstava osnovnih energija. Kada
Edited by Foxit Reader
poredak različitih carstava osnovnih energija ne bi bio isti
Copyright(C) by Foxit Software Company,2005-2008
u Evaluation
For svim spiralama,
Only.svako doživljavanje života bilo bi posve
nemoguće. Obzirom da je mikroživot istovremeno materija
ili materijal za izgradnju tijela ili organizama makro-bića i
za njihovu egzistenciju, vrlo je važno kakav mikroživot ima
makro-biće kao materijal za izgradnju svojeg organizma i
za svoju egzistenciju. Kako bi se, na primjer, bića u kozmosu
kojem mi pripadamo i koji je naš međukozmos mogla mani­
festirati u životinjskom organizmu i na taj način javljati kao
životinje ili nedovršeni zemaljski ljudi, ukoliko njihov orga­
nizam ne bi bio izgrađen od mikro-bića životinjskih carstava
nižih spirala? Kako bismo mi mogli biti životinjska bića ako
nam ne bi bio dostupan život životinjskih carstava nižih spi­
rala kao materijal za postojanje našeg organizma? Ako bi
nam bio dostupan samo materijal mikroživota nižih spirala
biljnih carstava, mogli bismo izgraditi isključivo biljni orga­
nizam i pojaviti se kao biljka.
Naš sadašnji životinjski, a time i puno savršeniji organi­
zam (od biljnog) ne bi mogao postojati. Životinje i nedovr­
šeni "životinjski" ljudi uopće ne bi mogli postojati. A kako bi
bića koja pripadaju najvišim duhovnim svjetovima mogla
stvarati svoje uzvišene pojave ako bi za njih imala na ras­
polaganju samo materijal životinjskog mikroživota iz nižih
spiralnih carstava? U tom slučaju oni bi mogli postojati is­
ključivo kao materijalna fizička bića, a ne kao što je to sada
slučaj, u organizmima koji su izgrađeni od najplemenitije
misaone materije koja se sastoji od najvišeg duhovnog mi­
kroživota iz najviših duhovnih svjetova ili carstava osnov­
nih energija. Ovdje uočavamo genijalnu božansku strukturu
principa spiralnih ciklusa koja svakom živom biću osigurava
posebni mikroživot koji odgovara njegovom doživljavanju
života i najsavršeniji materijal za održavanje njihovog po­
sebnog oblika doživljavanja. Niti duhovna niti fizička stvar­
nost ne bi postojale kada carstva osnovnih energija spiralnih
ciklusa ne bi bila organizirana u skladu sa strukturom koja
je prikazana na simbolu.
Niti jedno živo biće, osim Boga, ne može postojati ukoliko
nije mikro-biće u nekom makro-biću. To makro-biće pred­
stavlja njegovo kozmičko boravište ili životni prostor. Kako
bi ono moglo živjeti bez životnog prostora ili svijeta koji is-
punjava uvjete za njegovo doživljavanje i manifestaciju? No,
to biće mora plaćati svoj životni prostor ili svoj svijet doživ­
ljavanja tako da i samo predstavlja makro-biće za svoja mi­
kro-bića. Njegov organizam ne može postojati a da istovre­
meno ne predstavlja životni prostor ili svijet doživljavanja
za mikroživot u sebi, a koji nazivamo organima, stanicama i
materijom. Ukoliko ti organi, stanice i ono što nazivamo tvar
ili materija ne bi bili živi, tj. živa bića ili manifestacija života,
onda ne bi ni organizam mogao biti živ. Kako bi organizam
izgrađen od nečeg beživotnog mogao biti živ? Isključivo zato
što je sve što postoji živo, uključujući i tvar ili materiju koju
zemaljski ljudi smatraju mrtvom, "Jastvo" može pomoću svo­
je stvaralačke sposobnosti uspostaviti kontakt između svojeg
vlastitog života i života materije. Život materije se prepozna­
je po tome što materija sama po sebi predstavlja kretanje,
kao stoje i život "Jastva" kretanje. Da materija sama po sebi
ne predstavlja kretanje, kretanje "Jastva" nikako ne bi moglo
uspostaviti kontakt ili vezu s tom materijom, i tada bi bilo
kakvo stvaranje organizma bilo nemoguće. A bez organizma
ne bi bilo moguće doživljavati život. Dakle, za manifestaciju
ili stvaranje, a samim time i za doživljavanje života, apsolut­
no je nužno da materija bude živa, kao što je neophodno da
i "Jastvo" bude živo.
Kao što može nastati nesklad između "Jastava" dvaju ži­
vih bića u međukozmosu, tako može nastati nesklad između
"Jastva" i njegovog vlastitog mikroživota ili mikro-bića. Prvi
nesklad poznajemo kao "rat". Drugi nesklad poznajemo kao
"bolest". Sklad između "Jastva" živog bića i "Jastava" drugih
živih bića poznajemo kao "mir" koji je u svojoj najvišoj po­
javi istovjetan "ljubavi prema bližnjemu", dok sklad između
"Jastva" i njegovog mikroživota ili mikro-bića u njegovom or­
ganizmu poznajemo kao "zdravlje" koje predstavlja najvišu
tjelesnu dobrobit. Dakle, najviši oblik doživljavanja života je
živjeti u skladu sa svojim bližnjima i sa svojim mikro-bićima
ili mikroživotom u vlastitom organizmu. Ova apsolutna har­
monija u doživljavanju života istovjetna je "Božjem oblič­
ju" ili Božjem načinu života. "Božje obličje" ili način života
predstavlja vrhunsku harmoniju sa svime što je živo. Budući
je vrhunac takvog načina života nešto stvoreno, taj način ži­
vota ne može trajati vječno. On, poput svih ostalih stvorenih
stvari ima svoj početak, svoj vrhunac i svoj kraj. No, obzirom
 da je "Jastvo" vječno, ono automatski radi na novoj kulmi­
naciji Edited
obličja by FoxitiliReader
Božjeg njegovog načina života, i tako dalje
Copyright(C) by Foxit Software Company,2005-2008
u beskonačnost. Dakako
For Evaluation Only. da između ie dvije epohe kulmina­
cije mora postojati suprotna epoha gdje doživljavanje života
kulminira u obliku suprotnog principa, naime tame. Kako
je tama nesklad između "Jastva" živog bića i njegovog vanj­
skog i unutarnjeg odnosa prema "bližnjima", zbog čega mora
živjeti u ratu i patnjama ili bolestima, takvo stanje stvara
u svijesti bića iskustva koja dovode do znanja o tome kako
treba živjeti da bi se postigla harmonija sa životom, a time i
sposobnost doživljavanja života u vrhunskoj harmoniji, ili u
vječnoj svjetlosti, ili u vrhunskoj ljubavi. Dakle, doživljava­
nje tame predstavlja obnavljanje sposobnosti doživljavanja
života živog bića, tako da se ono neprestano može vraćati u
primarno stanje doživljavanja života "poput Boga i njemu
nalik". Takvu epohu obnavljanja svijesti doživljavaju bića u
biljnom i životinjskom carstvu spiralnog ciklusa, kojem ne­
dovršeni zemaljski čovjek još uvijek manje ili više pripada. U
carstvu savršenog ili pravog čovjeka, u carstvu mudrosti, bo­
žanskom svijetu i carstvu blaženstva bića doživljavaju pri­
marnu kulminaciju doživljavanja svjetlosti ili obličje Božje
spiralnog ciklusa. Tako je pomoću principa spiralnog ciklusa
živim bićima zajamčeno vječno doživljavanje života.
U objašnjenju simbola broj 14 ukazali smo na svrhu spiral­
nih ciklusa kao ogromnog sustava međusobne suradnje živih
bića cijelog svemira. Vidjeli smo da živo biće može postojati
i doživljavati život samo ako doprinosi održavanju života
drugih živih bića. Jedino na taj način ono može oblikova­
ti svoje doživljavanje života i svoju sudbinu. Ovdje nam se
otkriva kulminacija božje ljubavi. Da bi mogla doživljavati
život pomoću drugih bića, živa bića moraju i sama pružiti tu
mogućnost drugim bićima. Živo biće mora biti makro-biće i
tako omogućiti svojim mikro-bićima doživljavanje života, a
istovremeno mora biti mikro-biće u organizmu nekog makro-
bića gdje zauzvrat dobiva garanciju svojeg vlastitog vječnog
doživljavanja života. Može li postojati savršenija ravnoteža
pravednosti ili jednakih kozmičkih uvjeta života za sva živa
bića? Zar ovdje u najdubljim kozmičkim analizama i struk­
turi života ne prepoznajemo vrhunsku ljubav?

Simbol broj 15
Zakon kretanja
Božje "Jastvo" 15.1 U objašnjenjima kozmičkih analiza prethodnih sim­
i stvaralačka
bola upoznali smo živu strukturu svemira kao organizma
sposobnost postoje
u organizmu ogromnog živog bića u kojem svi mi živimo, krećemo se
i stvaralačkoj i postojimo. Upoznali smo i identitet tog živog bića kao
sposobnosti svakog
vječnog i besmrtnog principa trojstva. Vidjeli smo da taj
živog bića
princip ne vrijedi samo za svemir, nego i za nas i za sva
ostala živa bića. Znamo da se ovo trojstvo sastoji od "Ja­
stva" živog bića, njegove stvaralačke sposobnosti i onog
što je stvoreno. Najviše "nešto" u organizmu živog bića jest
njegovo "Jastvo" koje upravlja organizmom i koje doživ­
ljava i stvara pomoću fizičke i duhovne strukture svojeg
organizma. Ovo vrijedi za sva živa bića u Božjem orga­
nizmu ili svemiru, kako u mikrokozmosu, tako i u makro­
kozmosu, budući da sva živa bića zajedno čine nedjeljivu
cjelinu, odnosno živo biće koje nazivamo Bogom. Kao što
smo već spomenuli, "Jastva" svih živih bića zajedno čine
Božje "Jastvo", a njihove stvaralačke sposobnosti i organiz­
mi čine Božju stvaralačku sposobnost i organizam. Dakle,
Božje "Jastvo" i stvaralačka sposobnost postoje u "Jastvu" i
stvaralačkoj sposobnosti svakog živog bića. Zato je svako
stvaranje Božja manifestacija, kao što svako iskustvo pred­
stavlja doživljavanje Božje manifestacije.
Samo živo biće 15.2 Što je manifestacija? To je kombinacija raznih vrsta
može stvarati
kretanja. A što je kretanje? To je premještanje nekog objek­
kretanje
ta sa jednog mjesta na drugo, ili preobražavanje objekta
iz jednog stanja u drugo. Premještaj objekta ili promjena
stanja istovjetno je onome što nazivamo "stvaranje". Dakle,
stvaranje i kretanje su istovjetni. Kada neko biće želi stva­
rati ono uzrokuje kretanje. Bez kretanja nema stvaranja.
No, stvaranje ili kretanje nikako ne može postojati samo
po sebi. Ono mora imati nešto živo kao svoj izvor. To znači
da ono by
Edited može postojati
Foxit Readersamo kao posljedica nekog "Jastva".
Copyright(C)
Nije bitno koje Foxit
by Software
kretanje Company,2005-2008
promatramo, nije bitno je li to
For Evaluation Only.
kretanje sunca ili zvjezdane maglice u vječnom prostoru
svemira, ili je to mikroskopsko kretanje u malom svijetu
atoma i elektrona, kretanje može postojati isključivo kao
posljedica djelovanja nekog živog bića, kao što naše vlasti­
to kretanje ili stvaranje može postojati samo zahvaljujući
nama ili našem vlastitom sebstvu ili "Jastvu". Ništa što je
mrtvo ili beživotno ne može uzrokovati kretanje. Kretanje
isključivo može stvoriti neki živi izvor. Stoga je kretanje
nepobitna i najvažnija karakteristika života.
Analizom kretanja 15.3 S obzirom da se cijeli svemir koji je dostupan osjetili­
dolazimo do spoznaje
ma sastoji od kretanja, promjene i stvaranja, ništa ne može
da apsolutna smrt ne
postoji
ostati u istom stanju, sve se preobražava, i sve je u nepre­
stanom kretanju. Apsolutno mirovanje ne postoji, osim u
vječnom, nepromjenjivom, a time i besmrtnom "Jastvu"
živih bića, koje, sukladno tome, predstavlja apsolutno je­
dinu "čvrstu točku" postojanja; točku koja nije "stvorena"
čvrsta točka, već naprotiv, čvrsta točka koja ima tu jedin­
stvenu osobinu da je nerazdvojivo povezana s druga dva
vječna realiteta ili principa s kojima tvori nedjeljivu cjeli­
nu, čime ispunjava tri osnovna uvjeta koji su neophodni
da bi "Jastvo" vječno postojalo kao živo biće. Obzirom da
ne postoji neka druga čvrsta točka, jer se čitavi beskrajni
svemir sastoji isključivo od stvorenih stvari, što znači od
različitih kombinacija kretanja, naprednom je istraživaču
očigledna činjenica da prava ili apsolutna smrt ne postoji.
Dakle, postoji samo život i nešto što doživljava i stvara
život. Život je istovjetan kretanju. Kretanje je život "Jastva".
Bez kretanja "Jastvo" ne bi imalo života i ne bi moglo po­
stojati niti jedno živo biće. Čak ni Bog ne bi postojao bez
kretanja. No, s druge strane, ako ne bi postojalo "Jastvo"
ili Bog, ne bi moglo postojati nikakvo kretanje, a time ni
stvaranje, pa ni doživljavanje. Vječno "ništa" bi zavladalo
tamo gdje danas vječni život u obliku Božjeg duha lebdi
nad vodama i osigurava put ka vječnoj svjetlosti Božjeg
zračećeg obilja.
Svako živo biće 15.4 Svako stvaranje, sve sto je dostupno uobičajenom
sudionik je u
procesima kretanja i
opažanju, sve što vidimo kao kretanje i nepokretnost, sve
stvaranja u svemiru što nazivamo tvar ili materija, bilo da je u krutom, tekućem,
plinovitom stanju ili u obliku zračenja, sve što nazivamo
planinama i dolinama, sve što nazivamo selom i gradom,
sve što nazivamo ljudima, životinjama i biljkama, sve što
nazivamo pisanjem i govorom, sve su to vrste ili oblici kre­
tanja, bez obzira da li se prividno kreću ili miruju. Svaka
tvar ili materija, od najčvršće pa do tekuće i plinovite, kao
i u obliku elektromagnetskog zračenja, predstavlja kom­
binaciju kretanja. Isto tako i materija od koje su izgrađe­
ni organizmi živih bića predstavlja kombinaciju različitih
oblika kretanja. U stvari, postoji samo "Jastvo" i kretanje.
Sve su stvorene stvari samo kombinacije različitih oblika
kretanja. Samo na području opažanja živih bića kretanja
se, zahvaljujući principu perspektive, opažaju ili doživlja­
vaju kao stvorene stvari, sačinjene od tvari ili materije. Ta
izgradnja ili prilagođavanje kretanja naziva se stvaranje.
Obzirom da uz ono što je stvoreno postoji samo stvara­
telj, a taj stvaratelj je "Jastvo", vidimo da svako stvaranje,
svako kretanje i svako prilagođavanje kretanja može po­
stojati isključivo kao rezultat djelovanja nekog "Jastva". A
"Jastvo" jednog živog bića zajedno s "Jastvima" svih ostalih
živih bića čini, dakle, Božje "Jastvo". Na taj je način svako
živo biće sudionik u strukturi kretanja ili stvaranja cjelo­
kupnog svemira. U skladu s time, niti jedno kretanje ne
može nastati samo od sebe, već, kao što smo reldi, mora
potjecati od nekog "Jastva".
Kretanje može 15.5 Budući da je svako stvaranje istovjetno kretanju, to
postojati samo ako
znači da postoji samo "Jastvo" sa svojim stvaralačkim spo­
je "Jastvo" njegov
izvor. sobnostima s jedne, te kretanje s druge strane. U tom smi­
slu, "Jastvo" sa svojom stvaralačkom sposobnošću je pri­
marno, a kretanje je sekundarno. Kako kretanje ne može
nastati samo od sebe, već mora imati svoj uzrok, onda "Ja­
stvo" mora biti taj uzrok ili izvor. "Jastvo", dakle, uzrokuje
kretanje. Takvo stvaranje kretanja predstavlja doživljava­
nje i stvaranje života "Jastva". Stoga takvo doživljavanje
uistinu predstavlja stvaranje. Putem doživljavanja bića su
pod utjecajem različitih oblika kretanja. Svojim stvara­
njem ona odašilju različite oblike kretanja. Kasnije ćemo
vidjeti kako ove različite vrste kretanja oblikuju stvaranje i
stvorene stvari. Ovdje ćemo se usmjeriti samo na kretanje
koje predstavlja unutarnju analizu stvorenih stvari.
Međukozmička, 15.6 Budući da je kretanje proizvod svijesti od kojeg stva­
mikrokozmička i
ralačka sposobnost "Jastva" stvara različite oblike materije
makrokozmička
ili stvorene stvari, ono ima svoju psihičku i fizičku stranu.
kretanja
Ono što ljudi najbolje poznaju pod pojmom "kretanje" je
kretanje neke fizičke stvari s jednog mjesta na drugo, na
primjer vlak u pokretu, čovjek ili životinja koji idu sa jed­
nog mjesta na drugo, zupčanik u nekom stroju ili drugi
predmeti koji se kreću na sličan način. Svima su poznata
takva kretanja. Možemo ih označiti kao međukozmička
kretanja, što znači da su dostupna fizičkim osjetilima me-
đukozmičkih bića. No, postoje, dakako, i mikrokozmička i
makrokozmička kretanja. Ona su manje ili više nedostu­
pna fizičkom opažanju. Takva kretanja u stvari predstav­
ljaju tvar ili materiju od koje su izgrađena fizička osjeti­
la. To što nam se ta materija prikazuje u obliku stvorenih
stvari, ne mijenja identitet materije kao kretanja. I kao što
postoje međukozmički i mikrokozmički oblici kretanja,
tako postoje i makrokozmički oblici ili vrste kretanja. Te
oblike kretanja opažamo kao kretanje planeta, sunčevih
sustava i galaktika. I ovi se oblici kretanja samo djelomice
mogu opažati fizičkim osjetilima.
Kretanje se javlja 15.7 Kao što smo već ustvrdili, kretanje ima i svoj psihički
kako u fizičkom tako oblik. Dok fizički oblik kretanja predstavlja kretanje s jed­
i u duhovnom obliku
nog mjesta na drugo u fizičkom prostoru i može se mjeriti
vremenom, psihički oblik kretanja nije kretanje s jednog
mjesta na drugo, već naprotiv, promjena iz jednog stanja u
drugo. Možemo vidjeti, na primjer, preobražavanje iz dje­
tinjstva u mladost, iz mladosti u zrelo doba i iz zrelog doba
u starost. Također primjećujemo promjenu godišnjih doba
i promjenu brojnih fizičkih stvari. Sve te promjene također
predstavljaju kretanje, ali ono se ne može mjeriti u metri­
ma i kilometrima, jer to nije kretanje s jednog mjesta na
drugo. Ono, stoga, ima drukčije oznake. Mi te promjene
možemo podijeliti na stupnjeve. To psihičko preobraža­
vanje, koje smo nazvali "evolucijom" ili "razvojem", može­
mo podijeliti na stupnjeve ili razine. Ti stupnjevi ili razine
 predstavljaju izraz određenog stanja. Neko biće može, da­
kle, biti na visokom stupnju razvoja, koje omogućuje vrlo
detaljno, logično razmišljanje, dok neko drugo biće može
biti na niskom stupnju razvoja, što znači u stanju manje
detaljnog i manje logičnog načina razmišljanja. Ova dva
bića mogu živjeti na istom mjestu, ali ne i u istom sta­
nju. Kada je u pitanju njihovo stanje, ona će se nalaziti
na određenoj udaljenosti. Pomoću ova dva različita oblika
kretanja možemo vidjeti dva različita oblika doživljavanja,
dvije mogućnosti doživljavanja: naime, fizičko i duhovno.
Fizičko se može mjeriti udaljenošću, a duhovno se može
mjeriti stanjem.
Krajnji cilj kretanja 15.8 Kroz ova dva spomenuta oblika kretanja otkriva nam
je ravnoteža
se posebni zakon kretanja. U skladu s ovim zakonom svi
oblici kretanja idu u smjeru konačnog cilja ili konačnog
rezultata kretanja. Taj cilj je stanje "ravnoteže". Svi oblici
kretanja teže određenoj ravnoteži, tj. ravnoteži između
sebe i ostalih oblika kretanja. Vidimo, na primjer, da voda
teče prema najnižim mjestima gdje se skuplja u jezerima i
morima. Ta jezera i mora predstavljaju neku vrstu ravno­
teže koju je postigla voda koja se kretala s jednog mjesta
na drugo i došla u stanje mirovanja. To što se planeti i
sunca javljaju u obliku kugle znači da taj kuglasti oblik
predstavlja stanje ravnoteže između kombinacija energija
i materije koje oblikuju sunca i planeti. Na taj način, za­
hvaljujući svojem kuglastom obliku, sunca i planeti mogu
ispunjavati svoj zadatak u stanju ravnoteže.
Krug i ravna linija 15.9 Ova pravilnost u svim kretanjima prikazana je i ta­
kozvanom "ravnom linijom". U apsolutnom smislu ravna
linija uopće ne postoji. U pravilu, svaka linija predstavlja
dio nekog ciklusa, a to u fizičkom smislu znači dio nekog
kruga. Svaka ravna linija, ako je dovoljno duga ili ako se
dovoljno daleko prostire, neizbježno će formirati krug. No,
taj krug može biti tako velik da mi uočavamo samo mali dio
kružnice, i stoga naša osjetila ne mogu registrirati njegovu
zakrivljenost. Za naša osjetila taj mali dio kruga izgledat će
poput "ravne linije". Kada bi površina Zemlje bila potpuno
ravna, bez planina i dolina ili drugih neravnina, pokazalo
bi se da je njena površina vodoravna gdje god bi je mjerili
libelom, iako je okrugla. Zakrivljenost bi postala očigled­
na Edited
samo ako bi koristili
by Foxit Reader libelu dugačku nekoliko stotina
Copyright(C) by Foxit Software
kilometara. Vidjeli bismo da ravnaCompany,2005-2008
linija, koju takva libela
For Evaluation Only.
prividno predstavlja, ne bi mogla pratiti prividnu ravnu
liniju koju predstavlja zamišljena ravna površina Zemlje.
Takva ogromna libela mogla bi se postaviti vodoravno sa
Zemljinom površinom, ali njeni krajevi bi se udaljavali od
površine zemlje u onoj mjeri u kojoj bi libela bila duža.
Isti princip možemo vidjeti i kod takozvanog "horizonta"
ili kod ravne linije mora. Kada horizontalna linija ne bi
bila okrugla, brodovi i ostale pojave na moru ne bi mo­
gli nestati ispod horizonta, kao što je to sada slučaj. Što
je brod udaljeniji na moru, manje ga vidimo. A budući je
tako na morskoj pučini, bez obzira gledamo li na sjever ili
jug, istok ili zapad, to dokazuje da je Zemlja uistinu okru­
glog oblika.
Ovdje se počinje 15.10 Dakle, ravna linija je iluzorna i u apsolutnom smislu
nazirati zakon
ona ne postoji, jer su svi oblici energije ili kretanja po­
sudbine: "Sto
čovjek sije, to će
dređeni principu ciklusa, kojim upravlja sedma osnovna
i žeti" energija, matična energija. Sve se mora kretati kružnim
putanjama. Kako svako kretanje može potjecali samo od
živog izvora, a zakon kretanja, kao što smo vidjeli, odre­
đuje da niti jedno kretanje ne može ići u ravnoj liniji, već
samo u kružnim putanjama ili ciklusima, odatle proizlazi
da se svako kretanje na kraju mora vratiti svojem izvoru.
Ovdje se počinje nazirati zakon sudbine, a time i istina u
vječnim riječima: "Što čovjek sije, to će i žeti".
Objašnjenje simbola 15.11 Okrugla bijela figura na vrhu simbola prikazuje oblik
broj 15 kugle koji predstavlja kozmičku osnovnu ravnotežu svih kre­
tanja.
Najviša gornja linija predstavlja takozvanu "ravnu liniju".
No, taj naziv ne vrijedi u apsolutnom ili kozmičkom smislu,
budući je ta linija zakrivljena na takav način da predstavlja
dio kruga promjera 40 metara. Na određenom dijelu zakriv­
ljenost je toliko mikroskopski mala da je potpuno nedostupna
fizičkom osjetilu vida. Zato ona izgleda kao "ravna linija".
Ostale bijele Umje na simbolu također predstavljaju krugo­
ve, no ovdje su krugovi tako mali, a zakrivljenost toliko izra­
žena da se može uočiti fizičkim osjetilom vida. Na svakom
krugu nalazi se dio zakrivljenja koji je toliko mikroskopski
malen da se ne može primijetiti fizičkim vidom. Edited by Foxit Reader
Copyright(C) by Foxit Software Company,2005-2008
Na bijelim krugovima simbola vidimo da se krivine For Evaluation Only.
ispravljaju i postaju sve manje i manje, razmjerno povećanju
veličine krugova, tako da na kraju više uopće ne možemo
primjetiti zakrivljenje. Sada imamo pred sobom ravnu liniju
koja je prikazana na vrhu.
Ako ravna linija ne postoji, onda je i svaki kvadrat, kao što
je prikazano na simbolu, u apsolutnom smislu ili gledano iz
kozmičke perspektive iluzija, jer sve prividno ravne površine
kriju u sebi zakrivljenja, iako mikroskopska, pa se ne mogu
primijetiti. Površine, stoga, izgledaju ravne a ne zakrivljene,
kao na kugli, kakve one u stvari jesu, gledano iz duhovne ili
kozmičke perspektive.
Krugovi na simbolu nacrtani tankim linijama ukazuju na
to da svi oblici kretanja u svemiru imaju kružne putanje,
što znači da se svi oblici materije, bez obzira kakve, bez ob­
zira da li je ona u krutom, tekućem, plinovitom stanju ili u
obliku zračenja, kreću kružnim putanjama ili u ciklusima.
Upravo zato postoje dan i noć, zima i ljeto, proljeće i jesen,
djetinjstvo i mladost, zrelo doba i starost. Svime upravljaju
fizički i duhovni ciklusi. Kada energijama ne bi upravljali
ciklusi ne bi bilo niti doživljavanja života niti sudbine, niti
svijesti, niti organizma, niti kontinenata, niti mora, niti pla­
neta, niti sunca i galaktika. Bog bi bio "nešto" koje bi živjelo
u apsolutnom "ništa", bez mentaliteta ili svijesti, budući da
ništa ne bi postojalo u obliku "živih bića". "Nešto" koje postoji
u apsolutnom "ništa" ne može biti živo biće. Vječni Bog čiju
svijest isključivo predstavljaju sva živa bića u svemiru, u tom
slučaju, ne bi mogao postojati. Jedno "ništa" bi vladalo tamo
gdje danas Duh Božji sjaji toplinom i daje zračenje Svoje
vječne svijesti u obliku života u svim živim bićima.
 Edited by Foxit Reader
Copyright(C) by Foxit Software Company,2005-2008
For Evaluation Only.
Simbol broj 16

Tijelo vječnosti

Sve osim "Jastva" 16.1 Odmaknuli smo dovoljno daleko u našem proučava­
predstavlja kretanje
nju svemira ili zagonetke života da možemo vidjeti da sve
što je dostupno našem opažanju predstavlja kretanje, bez
obzira radi li se o materiji u čvrstom, tekučem, plinovitom
stanju ili u obliku zračenja, bez obzira da li je ta materija
građa za materijalne ili stvorene stvari, ili je to građa za
mentalne konstrukcije, ideje i misli.

Sva kretanja potječu 16.2 Također smo vidjeli da niti jedno od tih kretanja ne
od nekog živog izvora
može nastati samo od sebe. Sva kretanja moraju potjecati
od nekog živog bića, bez obzira da li je riječ o međukoz-
mičkom, mikrokozmičkom ili makrokozmičkom kretanju
ili energijama, ili funkcijama u organizmu živog bića, ili
o mnogobrojnim stvaralačkim procesima prirode, ili o
kretanju zvijezda u vječnom svemiru. Sva ta kretanja, bez
iznimke, potječu od nekog živog izvora. Kako bi inače ona
mogla nastati? Ukoliko ne bi potjecala od nekog živog
izvora, tada bi njihov izvor morao biti potpuno identičan
smrti.

Smrt može biti samo 16.3 No, kretanje ne može biti karakteristika smrti, već
iluzorna suprotnost je to nepobitna karakteristika života. A budući da se cije­
životu
li svemir sastoji od kretanja, prava ili apsolutna smrt ne
može postojati. Smrt može biti samo iluzorna suprotnost
životu. Sve u svemiru je stopostotni izraz života. Prema
tome, ne postoji nikakav apsolutni izraz smrti. A nešto što
ne postoji ne može biti izraz postojanja. Također smo vi­
djeli da su sva živa bića u svemiru izvori kretanja, a isto
tako i izvori stvaranja i doživljavanja. Svako je živo biće
izvor kretanja u obliku stvaranja i doživljavanja. Te dvije
pojave određuju živo biće kao nešto živo.
Kako se mogu sagledati 16.4 Već znamo da su sva živa bića Božji organi za mani­
uzroci svijetle i mračne festaciju ili stvaranje. To znači da manifestacija i stvaranje
sudbine ljudi, a time i
nepobitna pravednost
svih živih bića zajedno predstavlja Božju manifestaciju i
u svijetu stvaranje. Stoga svako živo biće predstavlja sredstvo za po­
kretanje energije i kretanja. A kako kretanje ne može ići
pravocrtno, ono se neizbježno mora vratiti svojem izvoru.
To je vrlo važno shvatiti, jer je tada lako sagledati uzroke
svijetle i mračne sudbine ljudi, a vječna i nepobitna pra­
vednost time se očituje kao apsolutna stvarnost.
Struktura i zakon 16.5 Budući da se kretanje uvijek vraća svojem izvo­
sudbine ru, živo se biće ovdje javlja kao centar od kojeg energije
i kretanja polaze i kojem se uvijek vraćaju. Obzirom da
živo biće vječno posjeduje ovu funkciju, u svojoj najdu­
bljoj kozmičkoj analizi ono akumulira kretanja oko sebe.
Imajući u vidu da svako od ovih akumuliranih kretanja
stvara ciklus, budući da polazi od "Jastva" i vraća mu se,
i budući da ova kretanja idu na sve strane, ona oko "Ja­
stva" stvaraju oblik kugle. Ovaj oblik kugle nije dostupan
običnom osjetilnom opažanju niti običnoj vidovitosti. To
se može vidjeti samo gledamo li iz kozmičke ili visoko
psihičke perspektive. Ovo opažanje se nalazi daleko iznad
svih oblika opažanja pomoću običnih fizičkih ili psihičkih
osjetila. Zato možemo samo simbolično prikazali ovu koz­
mičku strukturu kretanja, u skladu s kojom sva kretanja
polaze i vraćaju se svojem izvoru. Sva ta kretanja zajed­
no predstavljaju doživljavanje života živog bića, što je pak
istovjetno njegovoj sudbini. Kako se ova kretanja, bila ona
fizička ili duhovna, mogu kretati samo kružno, na simbolu
ih možemo prikazati u obliku lukova koji polaze od izvo­
ra i ponovno mu se vraćaju. Svaka pojedina misao koja
se usmjeri prema svojoj okolini predstavlja djelovanje i u
stvari je kretanje koje ne može ići pravocrtno, već se mora
u kružnoj putanji vratiti svojem izvoru. To je u svoj svo­
joj jednostavnosti struktura i zakon sudbine. Dok XI i X2
nisu stvorene, već vječne pojave i stoga se mogu označiti
samo kao "nešto što jest", sve vrste kretanja su istovjetne
X3, što znači da su to stvorene pojave.
Kretanja predstavljaju 16.6 Pod
Edited bykretanjem se podrazumijevaju ne samo obična
Foxit Reader
doživljavanje života i
kretanja, koja uobičajeno
Copyright(C) by Foxit nazivamo
Software kretanjem, već i naši
Company,2005-2008
sudbinu "Jastva"
For Evaluation Only.
organi i tijela. Naime, naše tijelo sastoji se od mnoštva ma­
njih i većih organa. Svaki od tih organa nalazi se u ciklusu,
kao što se i fizičko tijelo nalazi u cildusu. No, ta vrsta kre­
tanja nije kretanje u prostoru. To nije kretanje od mjesta
do mjesta. Ta kretanja su promjena stanja. Prolazeći kroz
različita stanja, ona se kreću od "praha" i natrag ka "prahu".
To vrijedi za apsolutno sve stvorene pojave, bilo da se one
javljaju u čvrstoj, tekućoj, plinovitoj ili zračećoj materiji.
Sve su podređene procesu transformacije iz jednog stanja
u drugo i tako predstavljaju kretanje. To kretanje se jav­
lja u obliku ciklusa. Obzirom da kretanja ili ciklusi ne bi
mogli postojati ukoliko ih ne bi pokretao neki živi izvor,
ovdje možemo vidjeti živo biće u svojoj najjednostavnijoj
kozmičkoj analizi kao središte iz kojeg polaze sva kretanja
i kojem se ponovno vraćaju. To središte je "Jastvo" živog
bića. Kretanja koja polaze i koja se vraćaju tom središtu su
doživljavanje života, misli i osjećaji, stvorena tijela ili or­
gani, postupci, manifestacije ili način života, uistinu čitava
sudbina tog središta ili tog "Jastva".
"Tijelo vječnosti" 16.7 Osnovna struktura živog bića sastoji se od vječnog
sastoji se od svih
središta koje pokreće razne vrste kretanja koja se ponov­
vrsta kretanja
no vraćaju tom središtu. Ono je, dalde, stalno okruženo
mnoštvom kružnih kretanja, čiji je izvor ono samo, a time
i odašiljač i prijemnik. Ova struktura oko "Jastva" živog
bića je vječna, jer kraj svakog ciklusa kružnog kretanja
uzrokuje novi ciklus kružnog kretanja, i tako dalje bez
prekida. Budući da svako kružno kretanje, pa samim time
i kružno kretanje koje poznajemo kao fizički zemaljski ži­
vot, na kraju stvara novo kružno kretanje, i budući je ova
struktura kretanja oko "Jastva" vječna, nazvali smo ju "ti­
jelo vječnosti""Jastva". Ovdje nalazimo "Jastvo" u strukturi
koja nikada ne može prestati ili nestati. Ova struktura je
najviše ili vječno tijelo "Jastva". Za ovu vječnu strukturu
kretanja ili ovo tijelo "Jastvo" predstavlja apsolutnu čvrstu
točku. Kako sve vrste energija ili kretanja polaze od ove
čvrste točke u svim smjerovima i u kružnim putanjama
joj se vraćaju, sve te vrste kretanja zajedno stvaraju oblik
kugle. Ovaj oblik kugle predstavlja vječni, nepobitni prin-
 cip ravnoteže u kojem vječno postoji sveukupna energija i
kretanje "Jastva". To kuglasto tijelo vječnosti "Jastva" sastoji
se od svih vrsta energija i kretanja koji čine sveukupno do­
življavanje života "Jastva" njegove misli i osjećaje, njegove
manifestacije i stvaranje, njegove organe i tijela, njegovu
sudbinu. Čisti oblici energija i kretanja koji se nalaze iza
svih tih stvorenih pojava tvore tijelo vječnosti i određuju
njegovu prirodu. Međutim, jedino pomoću stvorenih po­
java tijelo vječnosti može postati dostupno osjetilima. U
svojem čistom obliku ono je nedostupno običnom osjetil-
nom opažanju. No, ono se može opažati isključivo pomoću
visoko psihičkog osjetilnog opažanja, što znači intuitivno
ili kozmičkom sviješću.
Princip "oprosta grijeha" 16.8 Na ovome mjestu, usred analiza o rješenju zagonetke
života, vidimo kako se naprednom tražitelju otkriva kao
jasna činjenica da "što čovjek sije, to će i žeti". No, moramo
napomenuti da postoji još jedan zakon ili vječni princip u
skladu s kojim se ovo može promijeniti. Ne može se pro­
mijeniti vraćanje kretanja svojem izvoru, ali se može pro­
mijeniti prijemčivost bića za povratna kretanja ili djela koji
su potekli od njega. Ovo vrijedi za prijemčivost bića po pi­
tanju povratnih posljedica njegovih zlih djela - ubojstva ili
ostalih nedjela prema svojim bližnjima. Ova prijemčivost
za povratne posljedice takvih odaslanih zlih djela može se
dokraja ukloniti tako da biće može biti potpuno slobod­
no od posljedica takvih postupaka. Ovdje se susrećemo s
principom "oprosta grijeha". Zahvaljujući ovom principu
niti jedno biće neće morati doživjeti posljedice svih svojih
zlih djela. Biće doživljava posljedice ili rezultate svojih zlih
djela sve dok ih ono nastavlja činiti. Kada se humanost
bića razvije u dovoljnoj mjeri da se više ne usuđuje činiti
zla djela, tada ono postaje imuno na povratne posljedice
ranije počinjenih nedjela, bez obzira koliko ih je počinilo,
a čije se posljedice još nisu vratile. Kada se te posljedice
vrate, a biće je u međuvremenu postalo toliko humano da
više ne može činiti slična zla, biće će biti imuno na po­
vratne posljedice. Ono je, dakle, zaštićeno od posljedica
zlih djela koja je ranije počinilo, ali koja se više ne usu­
đuje činiti. Kasnije, kada ćemo pomoću posebnih simbola
objašnjavati stvaranje sudbine, ponovno ćemo se vratiti i
podrobnije objasniti pojam "oprosta grijeha". Ovdje samo
Edited naglasiti
želimo by Foxit Reader
da nije namjera života da se bića muče, da
Copyright(C) by Foxit Software Company,2005-2008
pate ili da buduOnly.
For Evaluation nesretna. Naprotiv, namjera života je da
ona moraju spoznati svoje pogrešne postupke. No, jednom
kada dođu do takvih spoznaja i kada više ne čine takva
djela koja uzrokuju bol i patnju, ona više ne moraju snosi­
ti njihove posljedice. Kako su sva bića počinila bezbrojna
loša djela, čije im se posljedice trebaju vratiti, za njih je
dobro da znaju da ne moraju snositi sve posljedice i bol i
patnju koji iz toga proizlaze, ukoliko danas "iz ljubavi"pre­
stanu činiti takva zla djela. Biće se, dakle, može osloboditi
posljedica svojih djela, koja su mu još preostala, ukoliko
se, prije nego što se one vrate, promijeni u tolikoj mjeri da
više ne može činiti takva zla ili mračna djela.
Kada ne bi postojao 16.9 Kada ovaj princip ne bi postojao ljudi bi morali živje­
princip "oprosta grijeha"
ti u tami mnogo duže nego što je to danas potrebno. No,
priroda ne čini ništa besmisleno. Primarna namjera života
nije da stvara patnju radi patnje, već je cilj oplemenjivanje
koje patnja stvara kod živog bića. A budući da je cilj patnje
stvaranje humanosti i ljubavi prema bližnjem, i obzirom
da se ova osobina može postići isključivo na način da biće
doživljava posljedice svojih pogrešnih postupaka, doživ­
ljavanje patnje je apsolutno nužno. Tamo gdje je čovjek
uvidio svoju grešku, ali ne samo teoretski, već i u svojem
srcu i tako postao toliko human da više ne može činiti zla
djela, bilo bi posve beskorisno, pa čak i štetno, da mora
snositi sve posljedice svojih zlih djela koja je počinio u
svojim prethodnim životima ili u nepoznatoj prošlosti, a
čije posljedice još nije osjetio i koje bi sada morao trpjeti
bez ikakve koristi. No, o tome ćemo nešto više reći u ka­
snijim analizama sudbine. Ovdje je naš zadatak ukazati na
osnovne principe u vječnoj strukturi bića ili tijelu vječno­
sti. Ovaj je princip temelj vrhunske pravednosti u svemiru,
što znači da nikome ne može biti nanesena nepravda, i da
nitko ne može počiniti nepravdu.
Zašto ne može postojati 16.10 Svugdje i u svakoj prilici gdje se događa nešto što
nepravda
izgleda kao "nepravda" to je samo zato što dotična situacija
predstavlja samo lokalnu sliku. Na toj lokalnoj slici ne može
se sagledati pravi uzrok te situacije, pa ona izgleda kao
 nepravda" a dotično biće smatra da trpi "nepravdu" jer ne
može vidjeti da je ono pravi uzrok te "nepravde". Kada to
ne bi bilo tako, do takve situacije ne bi nikada ni došlo. No,
kako je uzrok mogao nastati u nekom prethodnom životu
nije neobično da dotična osoba smatra situaciju nepraved­
nom, tj. da joj je nanesena nepravda. Upravo je to nezna­
nje korijen svakog takozvanog "zla" jer nedovršeni čovjek
ne poznaje niti reinkarnaciju niti zakon kretanja, koji je
istovjetan zakonu sudbine. Nije, stoga, neobično što svijet
izgleda ispunjen nepravdom, što rezultira brojnim nespo­
razumima kao što su ratovi, mržnja i osveta. Ovdje može­
mo uočiti koliko su nužne Kristove riječi o tome koliko
puta dnevno trebamo oprostiti svojem bližnjem, jer takvo
ponašanje uvelike doprinosi stvaranju prave kršćanske ili
prave humane svjetske kulture koja je jedno s Bogom. To
nam pokazuje koliko je nužna ta duhovna znanost o kojoj
je Krist govorio, i koja će doći u obliku "Tješitelja, Svetog
Duha" da bi ljudima predala njegovu božansku mudrost.
Objašnjenje simbola 16.11 Ovaj simbol u cjelini predstavlja živo biće. Bijeli trokut
broj 16
u sredini predstavlja "Jastvo" bića i to je čvrsta točka usred
odaslanih i povratnih kretanja.
Bijeli plamteći križ ukazuje na to da je tijelo vječnosti ži­
vog bića uvijek potpuno savršeno. Ono je u svojoj sveuku­
pnosti vječno u ravnoteži. Svaka prividna neravnoteža samo
je lokalna pojava u tijelu vječnosti i ne utječe na cjelinu. Pod
neravnotežom ovdje se podrazumijevaju smetnje i napetosti
koje nedovršeno biće stvara svojim rukovanjem energijama
i kretanjima. Te smetnje i napetosti kada se previše razviju
stvaraju neravnotežu koja uzrokuje rat i sukobe, mržnju i
proganjanje u zajedničkom životu bića, a sve to dovodi do
njihove nesretne sudbine.
Brojne ljubičaste kružne putanje ili ciklusi koji polaze od
"Jastva" i ponovno mu se vraćaju simbolično predstavljaju
različite oblike kretanja od kojih se sastoje stvoreni organi, ti­
jela, manifestacije i doživljavanje živih bića. Kao što smo već
rekli, sve se stvorene pojave kreću u ciklusima. Zato svaka od
ovih kružnih putanja ili svaki ciklus na simbolu predstavlja
cikluse tijela ili organa, kao i cikluse manifestacija i misli.
Sve što je stvoreno predstavlja kretanje. Sve stvorene stva­
ri predstavljaju kombinacije različitih vrsta kretanja. Svaka
materija sastoji
Edited by FoxitseReader
od različitih vrsta kretanja. Dakle, sve je
kretanje. A budući
Copyright(C) da kretanje
by Foxit Softwarene Company,2005-2008
može ići pravocrtno, već se
u kružnoj putanji mora vratiti svojem izvoru ili pokretaču,
For Evaluation Only.
sve što je dostupno običnim osjetilima predstavlja kretanje.
Upravo zato je sve podložno promjeni. Sve se kreće u kruž­
nim putanjama oko "Jastva" koje predstavlja čvrstu točku u
odnosu na sva kretanja.
Najveći ciklus kretanja koji živo biće može doživjeti tije­
kom fizičkog života na Zemlji upravo je taj zemaljski život.
To je u stvari kretanje koje polazi od "Jastva" i koje se vraća
"Jastvu". No, tijekom zemaljskog života biće može doživjeti
ili svjedočiti o jednom dijelu ciklusa mnogo većih dimen­
zija. Njegov sadašnji zemaljski život predstavlja tek jedan
mali detalj ogromnog ciklusa u kojem se nalazi, a taj ciklus
poznajemo kao "spiralni ciklus". Na simbolu taj ciklus mo­
žemo označiti kao kružnu putanju koja polazi od "Jastva" i
koja niti se ponovno vraća, odakle je biće ponovno vodeno
ka novom spiralnom ciklusu, i tako dalje u beskonačnost.
No, postoje još veći ciklusi na koje ćemo se vratiti prilikom
objašnjenja ostalih simbola. Svi do sada spomenuti ciklusi
takve su prirode da ih možemo nazvati "sporim ciklusima".
U odnosu na njih poznajemo svakodnevne "izraze volje",
manifestacije i postupke, koji predstavljaju očitovanje ener­
gija i kretanja u našem svakodnevnom životu. Neka od tih
kretanja imaju tako kratke putanje da se njihove posljedice
vraćaju odmah ili istog sata, dana, tjedna, mjeseca ili godi­
ne. Neke posljedice naših postupaka iz svakodnevnog života
vraćaju se tek nakon nekoliko godina, druge dolaze tek u
sljedećem zemaljskom životu ili tek nakon nekoliko zemalj­
skih života. To što se kružne putanje posljedica ne vraćaju
istom brzinom, ovisi, dakako, o tome što biće svojim nači­
nom života stvara uzroke tih povratnih posljedica mnogo
brže nego što se posljedice mogu manifestirati. Zato će biće
uvijek imati ogromnu prednost po pitanju očitovanja postu­
paka u svojem načinu života, od zlih misli, mržnje, proga­
njanja, ubijanja, pa sve do pozitivnih misli, velike humano­
sti ili milosrdnih djela, što se sve vraća u obliku posljedica
svojem izvoru. Iza svakog nedovršenog zemaljskog čovjeka
nalazi se veliki broj povratnih posljedica koje samo čekaju
da se očituju u obliku sudbine tog bića, kada to uvjeti budu
dozvoljavali. Koliki broj od tih povratnih posljedica su re-
zultat lošeg načina života, a koliko njih je rezultat dobrog Edited by Foxit Reader
ili milosrdnog načina života ovisi o tome koliko je dobra ili Copyright(C) by Foxit Software Company,2005-2008
zla biće nanijelo svojoj okolini. U pravilu povratne poslje­ For Evaluation Only.
dice se ne mogu manifestirati tako brzo kao što se stvaraju
njihovi uzroci, i zato postoji vrijeme čekanja. U određenim
slučajevima to vrijeme čekanja na manifestaciju posljedica
može biti vrlo dugo. Postoje ljudi koji za sobom vuku povrat­
ne posljedice i mračnu sudbinu koju su sakupili u brojnim
prethodnim životima. Svaki puta kada se za to ukaže prilika,
očituju se neke od tih mračnih posljedica. Mogu postojati
zemaljski životi u kojima ne postoje uvjeti da zemaljski čo­
vjek doživi mnogo mračnih posljedica svoje sudbine, kao što
postoje zemaljski životi u kojima je zemaljski čovjek goto­
vo u potpunosti izložen posljedicama svoje mračne sudbine.
Zato možemo vidjeti da postoje ljudi koji naizgled žive kao
pristojni građani, pa čak možda zauzimaju visoki položaj
u društvu i čini se da im sve polazi od ruke. Oni ne pate ni
od kakvih bolesti, nemaju ekonomskih poteškoća niti drugih
problema ili neugodnosti. No, jednoga dana stvaraju se uvje­
ti za očitovanje povratnih posljedica mračne sudbine bića.
Do toga može doći izbijanjem rata u toj zemlji koji izravno
pogađa tog pojedinca. Zbog mračnih posljedica svoje sud­
bine on može doživjeti brojne patnje, postati osakaćen ili
invalid. Takav prividno pristojan građanin može čak završi­
ti u nekom užasnom koncentracijskom logoru, gdje zajedno
s drugim ljudima slične sudbine može biti izložen zlostav­
ljanju i mučenju do smrti. Može također susresti posljedice
svoje sudbine i na druge načine, na primjer, cijelim nizom
nesreća, neuspjeha, nevolja, žalosti, trajnom invalidnošću,
dugotrajnim i teškim bolestima, bijedom i siromaštvom. Ka­
snije ćemo pomoću posebnih simbola sudbine objasniti kako
biće može biti predodređeno za takvu vrstu mračne sudbine
već samim konzumiranjem mesa ili prehranom životinjskom
hranom, što dovodi do smrti i užasa milijuna životinja koje
se ubijaju ili kolju, pri čemu im se oduzima prirođeno pravo
na život. Ovdje se moramo podsjetiti velike šeste zapovijedi:
"Ne ubij". Jedina je svrha ovih mračnih povratnih posljedica
da kod čovjeka stvore takvu humanost koja će dovesti do
toga da se on više ne usuđuje ubijati, te da se oslobodi smr­
tonosne zablude da čovjek mora jesti životinjsku hranu i da
mora ubijati kako bi preživio.
 Obzirom da by
Edited ljudiFoxit
ne Reader
manifestiraju samo "zlo" ili mračnu
sudbinu, Copyright(C)
već manje ilibyviše manifestiraju
Foxit i "dobro" ili svije­
Software Company,2005-2008
For Evaluation Only.
tlu sudbinu, njihovo je ponašanje mješavina "dobra" i "zla".
Neko vrijeme biće može doživljavati svijetlu sudbinu, a neko
vrijeme može doživljavati mračnu sudbinu. To će biti tako
sve dok čovjek ne dođe u stanje da više ne može činiti "zlo",
što znači da je postao savršeno biće svjetlosti, da je postao
"čovjek poput Boga i njemu nalik".
Na ovom simbolu uočavamo da su kružne putanje pred­
stavljene u četiri različite veličine. To ne znači da mnoštvo
putova sudbine ili ciklusa, koji na sve strane polaze od "Ja­
stva" i vraćaju se "Jastvu", postoje samo u četiri veličine. To
samo ukazuje da se ciklusi javljaju u različitim veličinama.
Moramo isto tako naglasiti da je broj ciklusa ili kružnih pu­
tanja prikazanih na simbolu samo mali dio broja ciklusa
koje sadrži tijelo vječnosti svakog živog bića. Kada shvati­
mo da tijelo vječnosti sadrži neke cikluse koji su toliko mali
da se njihovo odašiljanje i vraćanje "Jastvu" odvija u djeliću
sekunde, dok su neki drugi ciklusi toliko velikih dimenzija
da se protežu kroz čitavi spiralni ciklus, od jednog carstva
blaženstva do drugog carstva blaženstva, tek tada možemo
steći predodžbu o vječnim dimenzijama živog bića. To znači
da se takav ciklus, koji također predstavlja i luk sudbine, koji
polazi i vraća se "Jastvu", proteže kroz vremensko razdoblje
od mnogo milijuna godina. Kasnije ćemo se ponovno vratiti
na ove spiralne cikluse ili lukove sudbine, koji su još veći i
važniji za vječno postojanje bića. Pomoću ovog objašnjenja
tijela vječnosti spoznali smo da je "Jastvo" apsolutno jedini
pokretač kretanja i jedina nepobitna čvrsta točka, od koje
polazi svako kretanje i kojoj se vraća.
 Pored njegovih tekstova koji prožimaju znanstvenu osn­
ovu za ljubav prema svim živim bićima, njegovi brojni sim­
boli, zajedno sa tekstovima koji ih objašnjavaju, pomažu
čitatelju u dobivanju pregleda kozmičke strukture života.
Martinus je umro u Kopenhagenu 1981. godine.

Martinus i njegovo djelo

Martinusov centar Martinusov centar je škola za proučavanje Martinusove
kozmologije. Osnovan je 1934. godine, a nalazi se na
sjevernoj obali otoka Zealand, 98 kilometara sjeveroza­
padno od Kopenhagena. Tečajevi su dostupni i na Engles­
kom jeziku
Treći Zavjet Danski pisac Martinus nazvao je svoje djelo "Treći Zavjet".
Ono se sastoji od njegove glavne knjige "Livets bog" (Knji­ Martinusov institut 1932. godine osnovan je administrativni centar, poznat kao
ga života), koja ima 7 tomova, od "Vječne slike svijeta" (4 Martinusov Institut, čija je namjena osigurati dostupnost
knjige), "Logike" i tridesetak manjih knjižica, zajedno sa Martinusove literature na izvornom danskom i ostalim
brojnim člancima koji su izdani u magazinu Kozmos. jezicima. To je neprofitni centar i odgovoran je za školu
u Martinusovom centru, u Klintu, Danska. Martinuso-
Martinusove ostale Logika, va kozmologija ne predstavlja temelj bilo koje sekte ili
knjige na hrviskom
Sudbina čovječanstva, udruženja.
jeziku
Idealna hrana,
Kroz vrata smrti, Ilustracije na koricama Martinusovi simboli.
Put u raj Prednja strana: "Dovršeni čovjek poput Boga i Njemu Na­
Misterij molitve lik".
Livets bog l Zadnja strana: "Kroz inicijaciju tame (Pakao ili Armage-
don)".
Martinus (1890-1981) Martinus se rodio na poluotoku Jutland u Danskoj. Njegovo
je školovanje bilo vrlo oskudno i većinu svojeg radnog vi­
jeka u mladosti proveo je kao mljekar. 1921. godine doživio
je spontanu transformaciju svijesti koja mu je omogućila
analiziranje života i opisivanje njegovih duhovnih prin­
cipa. Martinus piše u predgovoru knjige "Livets Bog":
Postaom sam svoj vlastiti izvor svjetlosti. Kozmičko vatreno
krštenje kroz koje sam prošao - koje ovdje ne mogu detal­
jnije opisati - oslobodio je u meni potpuno nove osjetilne
sposobnosti koje su mi omogućile - ne u bljeskovima - već
naprotiv, u trajnom stanju budne dnevne svijesti - razumi­
jevanje svih duhovnih sila, nevidljivih uzroka, vječnih za­
kona svijeta, osnovnih energija i osnovnih principa koje se
nalaze oko fizičkog svijeta. Misterij postojanja za mene više
nije bio misterij. Postao sam svjestan života čitavog svemira
i bio sam iniciran u "božanski stvaralački princip".