Professional Documents
Culture Documents
SADRŽAJ
UVOD 1
Moje manifestaciono putovanje 1
Nauka o manifestovanju 5
Univerzum 7
Manifest sa Rokie: Zajednica 8
KORAK 1: Budite jasni u svojoj viziji 9
KORAK 2: Uklonite strah i sumnju 23
Kultivišite i vežbajte ljubav prema sebi 51
KORAK 3: Uskladite svoje ponašanje 61
KORAK 4: Savladajte testove iz univerzuma 87
KORAK 5: Prihvatite zahvalnost (bez upozorenja) 101
KORAK 6: Pretvorite zavist u inspiraciju 119
KORAK 7: Poverenje u univerzum 137
EPILOG 149
IZRAZI ZAHVALNOSTI 151
IZVORI 153
INDEKS 155
UVOD
MAN I F E S T O VAT I
Učiniti da se nešto dogodii
Manifestacija je sposobnost stvaranja tačno onog života koji želite. To je sposobnost da osmislite
bilo šta što želite i da postanete stvaralac sopstvene priče. Deluje i čini se kao magija, a mi smo
svi mađioničari.
MOJE MANIFESTACIONO PUTOVANJE
U maju 2018. moj se život činio sasvim drugačijim nego što je sada. Imala sam dvadeset sedam
godina i nisam imala bilo kakvu predstavu šta bih želela da radim sa svojim životom; nisam
imala posao, usmerenje ni smisao. Borila sam se s depresijom duže od cele jedne decenije, i
skoro sam podjednako dugo bila u raljama zavisnosti. Veći deo vremena sam bila izuzetno tužna,
moje samopoštovanje praktično nije ni postojalo i, nakon niza neuspešnih veza, bila sam veoma
usamljena.
Upravo sam se vratila s Tajlanda, gde sam otišla na mesec dana da završim kurs za učitelje joge.
Krenula sam u nadi da ću ne samo dobiti kvalifikaciju koju bih potencijalno mogla da iskoristim
za to da napravim neku vrstu karijere već i da ću, udaljavajući se od iskušenja gradskog života,
moći da izlečim svoj bol i promenim svoj hedonistički načini zabave. Ali vratila sam se u
London i за manje od dvadeset četiri sata sam se već nalazila u istom starom ciklusu; pušenje,
opijanje i uzimanje droga. Tada sam - i to ne prvi put – dotakla dno. Bila sam sasvim
beznadežna. Ako čak ni pun mesec samorefleksiju, svakodnevne meditacije, zdrave hrane i dve
stotine sati joge nisu mogle da mi pomognu, šta može?
Sasvim slomlkena, pozvala sam svoju prijateljicu Sofiju. Da li ću se ikada osećati srećnom?
pitaola sam je. Rekla je: „Sunoć sam slušala podkast o nečemu što se zove manifestovanje.
Poslaću ti link, mislim da bi to zaista moglo da bude od pomoći.“ U tom sam trenutku bila na
putu do svog manikira, pa sam pomislila da bih, dok sedim i čekam da mi ponovo srede nokte,
mogla da stavim slušalice i čujem o čemu je reč. Dok se sada prisećam ove priče, u mom je umu
tako živa slika; vidim samu sebe kako sedim u beloj stolici, u svojim sam crnim helankama i
prevelikoj teksas jakni dok mi nokte lakiraju bebeće ružičastim lakom, pažljivo slušajući nešto
što će zauvek promeniti moj svet.
Kada su moji nokti bili gotovi, otišla sam pravo kući i otvorila laptop. Otkucala sam u Gugl
pretraživač: „Šta se manifestuje?“ i sedela sam i čitala i istraživala i slušala i učila i upijala sve
što sam mogla o manifestovanju. Već sam znala šta je prvo što sam želela da manifestujem:
bezuslovnu ljubav.
Samo nedelju otkako sam odslušala tu epizodu podkasta i primenila neke od stvari koje sam
naučila, u aplikaciji za sastanke pod nazivom Raja dobila sam poruku od australijskog glumca po
imenu Vejd Brigs. Nismo imali zajedničke prijatelje, ali sam mislila da izgleda posebno slatko,
pa sam odgovorila i brzo smo započeli neprekidni maraton slanja poruka.
Dve nedelje kasnije, Vejd se slučajno zaustavio u Londonu na četiri dana nakon što je nekoliko
meseci putovao Evropom u kombiju sa svojim najboljim prijateljem, pre nego što se vratio kući
u Australiju. Zato smo odlučili da se nađemo dan nakon što je stigao u grad.
Naš sastanak je prošao tako dobro da je Vejd odlučio da propusti let kući da bi mogao da „ostane
još malo i vidi šta će se dešavati“.
Tri meseca kasnije, saznali smo da sam trudna.
Dana 7. juna 2019, u dan tačno godinu dana nakon što sam primila njegovu poruku, rođen je naš
dečak Volf. I eto je: bezuslovna ljubav.
Tri godine kasnije, Vejd i ja smo jači nego ikad i sasvim i potpuno opsednuti našim savršenim
dečakom. Povrh toga, oslobodila sam se svih svojih zavisnosti, napravila sam uspešnu karijeru
koja je za mene puna svrhe i strasti, srećnija sam i zadovoljnija nego što bih mogla i da opišem i
konačno imam nešto što sam mislila da će zauvek biti van mog domašaja: samopoštovanje.
Otkako sam otkrila manifestovanje, uzela sam sve što sam naučila i, gotovo instinktivno, sve sve
sam to u svom umu organizovala u sedam jednostavnih koraka. Počela sam i sama da pratim te
korake i tada je sve počelo da se odvija na najveličanstveniji i najbrži način. Promena je delovala
tako magično, ali je za mene u isto vreme imala toliko smisla i da ju je to činilo i sasvim
logičnom. Moj život se transformisao na sve moguće načine; ni pedalj onoga što je bio moj život
više nije ostalo isto. A sve se to dogodilo zahvaljujući samo jednom: razumevanju umetnosti
ispoljavanja.
Počela sam da pričam svim svojim prijateljima, i svojim malim pratiocima na Instagramu, o ovoj
neverovatnoj stvari koja se zove „manifestacija“. Većina ljudi nije imala pojma o čemu govorim,
a oni koji su uvek govorili isto: „Oh, zar to nije kada samo zamisliš šta želiš i to se desi?“ Tada
sam shvatila da većina ljudi nikada nije ni čula za manifestovanje, a oni koji su je naizgled
razumeli, razumeli su samo njen površinski sloj: zato se tako malo ljudi njome bavilo uspešno.
Osetila sam snžan poriv, unutrašnji poziv da što većem broju ljudi pokažem kako da otkriju moć
koja leži u njima samima. Tokom poslednje dve godine podelila sam svoj vodič 7 koraka
manifestovanja s hiljadama i hiljadama muškaraca i žena na radionicama i vebinarima.
Svakodnevno primam poruke od ljudi koji su transformisali svoj svet i ostvarili svoje snove
zahvaljujući ovoj moćnoj i magičnoj praksi. Kako smo ulazili u 2021. godinu, znala sam da je
vreme da napišem ovu knjigu, jer sam takođe znala da zahvaljujući pisanoj reči mogu da doprem
do mnogo više ljudi - i da ih podučim.
Nastavljam da koristim manifestaciju svakoga dana, i živim i dišem korake kojima ću vas
naučiti. Služi mi na sve najbolje načine i omogućava mi da se svakog dana budim s osećanjem
zahvalnosti za sve što imam i uzbuđenja zbog svega što će mi univerzum tek doneti.
Otkako sam počela sa svojim radionicama, primetila sam porast interesovanja za manifestovanje,
i to interesovanje svakako dobija na zamahu. Bilo je tako uzbudljivo videti sve više i više ljudi
koji otvaraju svoj um kada je reč o ideji da su oni sami zaduženi za sopstvenu sudbinu, ali za
mnoge ljude ova količina informacija možeti da bude prevelika i učiniti da im je teško da znaju
gde da započnu. U okviru ove knjige sam sve što je potrebno da znate pojednostavila u 7
jednostavnih koraka kako biste mogli da otključate magiju i započnete svoje putovanje ka
manifestovanju svog života iz snova.
Ipak, želim da i ovo kažem, glasno i jasno: manifestovanje je znatno više od trenda.
Manifestovanje je susret nauke i mudrosti; to je filozofija prema kojoj treba živeti i praksa
samorazvoja koja će vam pomoći da živite svoj najbolji život.
Manifestacija nije nov koncept. Vilijam Voker Atkinson predstavui je koncept manifestacije u
svojoj knjizi Misaone vibracije ili zakon privlačenja u svetu misli, još daleke 1906. Jednu od
mojih omiljenih definicija manifestovanja napisao je 1937. novinar Napoleon Hil, u knjizi Misli
i obogati se. Rekao je: „Vi ste gospodar svoje sudbine. Možete da utičete, usmeravate i
kontrolišete sopstveno okruženje. Možete da učinite svoj život baš kakvim biste želeli da bude.“
Od tada su mnogi veliki filozofi i mislioci pisali o moći manifestovanja: neki od mojih omiljenih
učitelja su Lujza Hej, Abraham Hiks, Vejn Dajer, Ekart Tole, Opra Vinfri i doktor Džo Dispenza.
Svi ovi ljudi znaju nešto što sada znam i ja, bez ikakve sumnje: manifestovanje radi.
NAUKA O MANIFESTOVANJA
Upravo sam rekla da je manifestacija susret nauke i mudrosti. Dakle, evo pojednostavljenog
objašnjenja nauke za vas.
Kvantna fizika nas uči da se sve u univerzumu sastoji od energije. Mi smo sastavljeni od
energije, stolica na kojoj sedimo je energija, a nebo iznad nas je takođe energija. Drugim rečima,
sva fizička materija je čista energija. Ono što jednu stvar razlikuje od druge jeste frekvencija
vibracija i gustina atoma od kojih je svaka pojedinačna stvar sastavljena. Frekvencija vibracije
može biti visoka, niska ili bilo gde između.
Zakon privlačenja kaže da slično privlači slično. To znači da visokofrekventne vibracije sebi
privlače visokofrekventne vibracije, i da niskofrekventne vibracije sebi privlače opet
niskofrekventne vibracije.
Naše misli, emocije i osećanja se takođe sastoje od energije, a različite emocije imaju različite
frekvencije. Kada promenimo svoje misli, menjamo i to kako se osećamo i koje emocije
doživljavamo, što zauzvrat pomera čitavu našu vibracionu frekvenciju. Zatim privlačimo
frekvenciju koju smo odsalali. Dakle, ako promenimo svoje misli, a samim tim i sopstvena
osećanja, možemo da promenimo i svoju vibraciju i, na kraju, svoju stvarnost.
U ovoj knjizi koristiću termine „visoka vibracija“ i „niska vibracija“ da opišem visoku ili
nisku frekvenciju vibracije
Nauka o manifestovanju funkcioniše i na drugi način, koji ima mannje veze s kvantnom fizikom,
a znatno više s o neuronaukom. Ideja je da možemo da koristimo neuroplastičnost (sposobnost
našeg mozga da se menja i formira nove veze tako što rastemo, učimo i stičemo nova iskustva)
kako bismo uzdigli svoje podsvesno osećanje sopstvene vrednosti i kako bismo prevazišli
ograničavajuća uverenja istovremeno pripremajući svoj mozak da uvidi priliku i uskladi naše
ponašanje s našim željenim ciljevima. Dok budete pratili ovu knjigu, naučićete zašto su sve ove
stvari sastavni deo savladavanja manifestacije.
Ako želite da naučite više o nauci manifestovanja, predlažem da pogledate knjigu Dr Tare
Svart, Izvor. Tara je neuronaučnik, kolega stručnjak za manifestovanje i moj prijatelj, a u
svojoj knjizi moć manifestovanja potkrepljuje kognitivnim istraživanjem.
UNIVERZUM
Kada god budem govorila o manifestovanju, govoriću o univerzumu. Za mene je univerzum taj
koji drži moć i magiju koja stoji iza manifestovanja; sadrži nešto veće od naše svesne pažnje. To
je energetska sila koja u sebi nosi beskonačno obilje sveta.
Ako je za vas ova energetska moć nešto drugačije, slobodno zamenite „univerzum“ sopstvenim
tumačenjem u bilo kom trenutku u knjizi.
Sada, da li ste spremni da otključate svoju unutrašnju moć i živite svoj najbolji život?
MANIFESTUS S ROKSI: ZAJEDNICA
Jedan od najlepših i najlepših aspekata svih mojih radionica, vebinara i grupnih koučing sesija
jeste zajednica koja na njima gradi. Toliko je onlajn prijateljstava rođeno iz mojih vebinara
tokom zatvaranja 2020. i postoji bezbroj vacap grupa, sa stotinama muškaraca i žena koji su se
okupili nakon susreta na mojim događajima. U ovim grupama za ćaskanje podržavaju jedni
druge, šalju jedni drugima inspirativne sadržaje i dele resurse za samorazvoj. Iskreno, ne mogu
da opišem koliko me raduje što vidim da zajednica raste na ovaj način.
Znam da, kako starimo, nije uvek lako upoznati istomišljenika ili sticati nove prijatelje, i
upravo zato želim da moja platforma zaista postane prostor za susrete i povezivanje i da
ohrabrim sve na njoj da to zbilja i čine.
Ako želite da se pridružite zajednici, dođite na jedan od mojih vebinara ili ličnih radionica ili
se pridružite Fejsbuk grupi „Manifestuj s Roksi“. Takođe možete da koristite haštag
#MANIFESTWITHROXIE kako biste podelili svoje priče i objavili ponešto o svom napretku
u pričama o uspehu koji se manifestuje.
PRVI KORAK
NEKA VAŠA VIZIJA BUDE JASNA
Sve se stvara dva puta,
najpre u umu, a zatim u stvarnosti.
ROBIN ŠARMA
Prvi korak svakog manifestacionog putovanja jeste da budete jasni u svojoj viziji. Jednostavno
rečeno, ne možete da stignete tamo gde ste se uputili ukoliko ne znate gde ste krenuli. Dakle, pre
bilo čega drugog, morate da budete jasni u pogledu toga šta želite da vam univerzum pruži.
Trebalo bi da počnem tako što bih objasnila zašto je znati šta tačno želite, a zatim to i
vizuelizovati toliko važno za ispoljavanje. Kada u svom umu stvorimo iskustvo, naš mozak
reaguje kao da se to zaista dešava. Neuronaučnik dr Tara Svart objašnjava u knjizi Izvor da
„vizualizacija funkcioniše jer u mozgu postoji iznenađujuće mala razlika između doživljavanja
događaja direktno u spoljašnjem svetu i snažno zamišljene vizije tog istog događaja“. Na primer,
ako sebe vizuelizujemo u stresnom scenariju, naš mozak će reagovati kao da se to zaista dešava:
naš nervni sistem će se pripremiti za borbu ili beg i oslobodiće hormone stresa, kortizol i
adrenalin. To će uzrokovati da naše srce kuca brže, da nam dak bude kratak i da nam skoči krvni
pritisak. Zamišljajući stresnu situaciju u svom umu, doslovno stvaramo fiziološki stres u svom
telu. Ako, s druge strane, zamislimo da smo u spokojnom i mirnom okruženju, naš mozak će
pokrenuti nervni sistem da se smiri i podstaći će telo da se opusti. Slike koje formiramo u svom
umu stvaraju fiziološke promene u našem telu i prema tome imaju moć da utiču na stvarnost koju
doživljavamo. Dakle, dok zamišljamo da već imamo sve ono što najviše želimo, stvaramo
fiziološku promenu koja će pomeriti našu energetsku frekvenciju vibracija i posledično odrediti
šta privlačimo u svoje živote, u skladu s zakonom privlačnosti.
Vizuelizacija nam pomaže da se manifestujemo i na drugi način: kada počnemo redovno da
vežbamo da vizuelizujemo stvari koje želimo, naš mozak reaguje menjajući naše obrasce
ponašanja i naše interpretacije okruženja u skladu sa zamišljenim ciljem. Takođe postaje
pronicljiviji i otvoreniji za nove mogućnosti koje će se uskladiti sa našim vizuelizacijama,
istovremeno filtrirajući sve neželjene informacije. To znači da doslovno možemo da pripremimo
svoj mozak da nas vodi ka našoj željenoj budućnosti.
Vizuelizacija je verovatno sredstvo manifestovanja o kome se najviše govori u medijima.
Bezbroj poznatih ličnosti, sportista i izvršnih direktora pripisuje veliki deo svog uspeha stalnoj
vizualizaciji svojih ciljeva. Plivač Majkl Felps, koji je osvojio zlato na Olimpijskim igrama
rekordnih dvadeset i tri puta, rekao je da je koristio vizuelizaciju dok se pripremao za sve
svoje trke: zamišljao je ne samo pobedu već i da su stvari krenule naopako a on sve izazove
prevazilazi s lakoćom. Vizuelno uvežbavajući sve scenarije i uvek gledajući najbolji mogući
ishod, mogao je da uđe u bilo koju trku sasvim spreman za pobedu, bez obzira na sve.
Što je vizuelizacija detaljnija, to će se osećati kao stvarnija i postaće moćnija. Da biste zaista
oživeli svoju vizuelizaciju, pokušajte da razjasnite što više detalja. Budite što precizniji kada
osmišljavate svoje snove. Na primer, ako zamišljate svoju kuću iz snova, možete li da odredite
lokaciju, broj spavaćih soba i njihov raspored? Možete li da vidite boju ulaznih vrata ili da
zamislite cveće u bašti? Razmišljajte o svojim vizuelizacijama ovako: ako ulazite u auto da se
odvezete do aerodroma, ne biste samo ukucali „aerodrom“ u Gugl mapu i onda očekivali da vas
odvede pravo tamo, zar ne? Ne, naveli biste tačno na koji aerodrom mislite, a takođe i terminal
do kog želite da stignete. Neodređenost u vizualizacijama jednostavno neije dovoljna. Što više
detalja možete da uključite i što ste konkretniji, to ćete jasniji biti u svojoj viziji.
Međutim, prava tajna efikasne vizuelizacije jeste u razumevanju toga da nije dovoljno da u svom
umu samo vidite stvari koje želite. Ne, da biste efikasno vizuelizovali za ispoljavanje, morate da
uronite u osećaj da ih već imate. Zapamtite, mi privlačimo ono što osećamo. Tek kada možemo
da vidimo šta želimo i kada stvorimo emocionalno iskustvo da to već imamo, menjamo svoju
frekvenciju vibracija. Dakle, kada zamišljamo svoj dom iz snova, na primer, moramo da
zamislimo i kakav bi zapravo bio osećaj da u njemu živimo. Što intenzivnije možemo da
stvorimo osećaj da imamo ono što želimo, to će nam to lakše i doći. Slično tome, ako želite da
manifestujete susret sa svojom srodnom dušom, pokušajte da vizualizujete ne samo svog
savršenog partnera već i kako ćete se osećati u toj vezi. Možete li sebi da dočarate osećanja
bezuslovne ljubavi, sigurnosti, topline i „biti kao kod kuće“ s nekim? Kad god koristimo svoje
vizuelizacije da u sebi stvorimo osećaje kao što su zadovoljstvo, radost, samopouzdanje ili
ljubav, podižemo frekvenciju vibracija (poznatu kao naša vibracija), što nam omogućava da sebi
privučemo obilje visoke vibracije.
Neki od vas koji ovo čitate možda mislite: „Zapravo ne znam šta želim da manifestujem, i
smatram da je priličan izazov da vizualizujem nešto konkretno što želim.“ Možda ne znate koji
posao želite, ili gde biste voleli da živite ili kako biste želeli da vaš život izgleda za godinu dana
od sada. Možda ste u ključnom trenutku u svom životu u kom ste u potrazi za promenom, ali ne
znate u kom pravcu da krenete. Ako je o tome reč, onda niste sami. U stvari, čini se da mnogi
ljudi pronalaze magiju manifestovanja tek kada se osete sasvim izgubljeno, bez smera ili
zaglavljeni u svom životu. Ako ste to vi, onda vas ohrabrujem da svoje vizuelizacije fokusirate
isključivo na to kako želite da se osećate. Na primer, možda želite da se osećate sigurnije u same
sebe, zadovoljnije, strastvenije, poletnije, zaljubljenije, mirnije. Možete apsolutno da ispoljite
osećaj.
Imala sam klijenta s kojim sam veoma blisko sarađivala prošle godine. Kada je prvi put došla
kod mene, zaista je bila na dnu. Isprobala je brojne vrste terapije i tehnike lečenja, ali nijedna od
njih nije uspela da joj pomogne da stvori trajnu promenu. Rekla mi je: „Znam da mnogo govoriš
o manifestovanju. Misliš li da bi ti mogla da mi pomogneš da se manifestujem, čak i ako ne
znam šta želim?’ Nasmejala sam se i klimnula glavom. Pitala sam je da li bi bila rsapoložena za
meditaciju sa mnom. Pristala je i ja sam je odvela do mesta za opuštanje, a zatim sam je zamolila
da vizuelizuje samu sebe šest meseci od tog trenutka. Zamolila sam je da pokuša da identifikuje
kako bi se osećala u svojoj idealnoj budućnosti, ohrabrujući je da zaista otelotvori to osećanje.
Nakon što sam je vratila u sadašnji trenutak, objasnila je da ono što želi, više od svega, jeste da
bude u stanju da se probudi ujutru sa energijom i nadom u vezi sa danom koji je pred njom. Kao i
mnogi ljudi koji su se nosili s mentalnim ili emocionalnim izazovima to je bilo nešto što dugo
nije osećala. Vodeći je kroz ovu vizualizaciju i tražeći od nje da zamisli kako želi da se oseća,
omogućila sam joj da započne svoje manifestaciono putovanje. U roku od šest meseci, ne samo
što se budila puna energije i uzbuđenja zbog predstojećeg dana već je i nastavila da transformiše
svoj unutrašnji i spoljašnji svet na sve moguće načine. Napredovala u svom poslu, u ličnim
odnosima i u odnosu prema samoj sebi, a sve je počelo samo s jednim: s osećanjem.
Kada vizualizujete svoju idealnu budućnost, vizualizujte ne samo ono što želite da manifestujete
već i osobu kakva želite da budete. U stvari, pitanje „Ko želim da postanem?“ može da bude
najvažnije u celom procesu manifestovanja. Kada zamišljate sebe u budućnosti - osobu kakva
želite da budete sutra, sledećeg meseca, sledeće godine - zapitajte se: kako se ova verzija vas
samih oseća fizički, emocionalno i energetski? Kako se ova vaša verzija ponaša iz dana u dan?
Kojim navikama se prepuštate? Kako se nosite sa stresnim situacijama? Koje su vaše vrednosti i
uverenja? Kakve veze uspostavljate u svom životu i kako se osećate zbog njih? Budite kristalno
jasni kada je reč o osobi koja želite da budete i volite je bezuslovno od ovog trenutka. Znajte da
je ova verzija vas samih već u vama, uspavana, ali strpljivo čeka da bude oživljena dok budete
pratili ostale korake u ovoj knjizi.
NAJVEĆI DAR KOJI MANIFESTOVANJE MOŽE DA NAM PONUDI NIJE DA NAM
POMOGNE DA PRIVUČEMO STVARI KOJE BISMO DA IMAMO VEĆ DA NAM
POMOGNE DA OSLOBODIMO NAJMOĆNIJU, AUTENTIČNU, SAMOPOŠTUJUĆU I
ZAISTA VELIČANSTVENU VERZIJU NAS SAMIH KOJA POSTOJI.
Kada god želim da uronim u vizuelizaciju sopstvenog budućeg ja, koristim meditaciju:
jednostavno sedim u tihom prostoru i fokusiram pažnju na svoje disanje, i na podizanje i
spuštanje stomaka dok udišem i izdišem. Dok se u svesti vraćam u sadašnji trenutak, osećam
kako moj um i telo počinju da se opuštaju. Kada sam u ovom opuštenom stanju, dozvoljavam
svojoj mašti da uzleti u vremenu i tada počinjem da kreiram svoju vizualizaciju, ispunjavajući je
šarenim detaljima i izazivajući snažna osećanja i emocije. Obično u vizualizaciji provodim deset
do petnaest minuta i ponavljam je dva ili tri puta nedeljno.
Ako ste novi u meditaciji, predlažem da slušate vođenu meditaciju koja će vas dovesti u
opušteno stanje ili vas provesti kroz vašu vizualizaciju. Hiljade su dostupne na mreži - istražite
nekoliko da biste pronašli glas koji vam zaista prija. Volim da koristim jutjub kao resurs za
meditacije vizuelizacije. Aplikacije kao što su Calm i Headspace takođe su veoma popularne i
nude razne meditacije koje će vas dovesti u opušteno stanje. Alternativno, možete da posetite
moju veb stranicu, gde sam napravila neke specifične manifestne meditacije kako bih svima
pomogla u vizuelizacijama. (vvv.roxienafousi.com).
Jednom kada imate ideju o tome gde želite da budete, ko biste želeli da postanete i stvari koje
biste želeli da manifestujete u svom životu, možete da napravite svoju tablu sa vizijom. Tabla sa
vizijom je vizuelni prikaz kako želite da izgleda vaš život. Pravljenje table s kreativnom vizijom
omogućava vam da steknete jasniji pregled svih različitih stvari koje želite da manifestujete u
svom životu, a istovremeno dodajete još jednu dimenziju vašoj vizuelizaciji.
Napomena: kada god vizualizujete stvari koje želite ili kada kreirate tablu s vizijom svog
savršenog života, svesno se potrudite da budete sasvim autentični u onome što želite. Drugim
rečima, važno je da ne zapisujete šta mislite da bi trebalo da želite, ili šta bi neko drugi želeo za
vas, na primer, vaši roditelji, nastavnici ili partner. Da bi vaša tabla sa vizijom bila delotvorna,
mora da stvarno predstavljati osobu kakva zaista želite da postanete. Ne smete da poredite svoju
manifestaciju ni sa bilo kojom drugom: ne morate da želite da manifestujete vilu samo zato što to
čini vaš najbolji prijatelj. Najvažnija stvar koju treba da zapamtite jeste da manifestacija nije
samo privlačenje stvari u svoj život. Umesto toga, reč je o osnaživanju samoga sebe kako biste
živeli svoj najbolji život - i dozvolite mi da vas podsetim da su klišei veoma istiniti: pravo
zadovoljstvo i radost ne potiču iz materijalnih dobara već iz odnosa kojima smo okruženi; iz
našeg osećaja sopstvene svrhe; i iz naše sposobnosti da živimo na način koji odražava naše
najautentičnije ja. Dakle, kada odlučujete šta želite da manifestujete, izaberite ono što će vam
doneti najveće moguće ispunjenje i znajte da ste vi jedina osoba koja može da odluči šta je to.
Dok odgovarate na ova pitanja, dozvolite sebi da budete sasvim slobodni kada je reč o vašim
snovima, željama i nadanjima. Ne dozvolite da strah obuzda vašu maštu; umesto toga, obratite
pažnju na tačno mesto gde želite da budete. Dozvolite da slika vašeg budućeg ja zaista oživi dok
tonete u tu vizualizaciju.
Pokušala bih da odredim najmanje tri stvari za svaku kategoriju, ali zapravo nema ograničenja u
pogledu toga koliko stvari možete da dodate svojoj viziji.
7. Odložite
Nakon što ste napravili svoju viziju, odložite je negde na sigurno i napravite sebi podsetnik kako
biste joj se vratili onogdana koji ste naznačili na vrhu.
Kako stvari na vašoj tabli vizije počnu da se manifestuju u vašem životu i kada budete počeli
da oličavate osobu kakva ste oduvek želeli da budete, vaše želje ili ciljevi mogu da se promene
ili prošire. Kako budete rasli, rastu i vaši snovi. Pratite njegov tok i budite fleksibilni u svojim
vizuelizacijama. Ako želite da se vratite i dodate svojoj viziji nešto dodate ili nešto oduzmete,
slobodno to i uradite.
Zapamtite: vi ste dizajner, kustos i arhitekta sopstvenog života i uvek imate moć da
preuredite, promenite i određujete kako želite da vaš život izgleda.
Znati šta želite jeste prvi korak svakog procesa ispoljavanja. Ali pre nego što vas povedem na
sledeće korake, želim da nešto zapamtite:
1
Ovaj korak je opcioni. Kada je o meni samoj reč, ja lično to volim da jer mi pomaže da razjasnim šta želim u svim
oblastima svog života, umesto da se fokusiram samo na jedan njegov deo.
Da bismo istinski razumeli ko bismo želeli da postanemo i da bismo započeli putovanje ka
susretu sa našim najmoćnijim ja, najpre moramo da napustimo osobu koja smo nekada bili i
osobu za koju smo mislili da bi trebali da budemo. Naša prošlost je podjednako odgovorna za
to što smo to što jesmo danas što nam stoji na puti da odemo tamo gde želimo. Mnogi od nas
imaju podsvesnu pretpostavku da su ljudi nepromenljivi. Koliko puta ste čuli ili rekli frazu:
„Leopard nikada ne menja svoje šare?“ Ova poslovica nam bukvalno govori da je nemoguće da
se neko promeni. Ili koliko puta ste rekli nešto u stilu „Uvek sam bio takav“ ili „To sam ja?“ Iako
mogu da deluju kao bezazlene izjave, one podržavaju osnovno uverenje da samo ono što sam
sada jeste ono što ja jesam i da samo jedna verzija nas samih ikada može da postoji. Ovo stvara
nedostatak poverenja u našu sposobnost da se transformišemo, evoluiramo i rastemo, što nas
samo sprečava da to i učinimo. Ali promena ne samo što je moguća već je i neizbežna. Lice koje
ste bili juče nije osoba koja ste danas ili osoba koja ćete biti sutra. Dakle, dok idete napred na
svom putu manifestovanja, kroz ovu knjigu i dalje, ohrabrujem vas da poštujete svakodnevne
transformaciju.
Svakim novim danom odajte počast onome što jeste i osobi koja želite da postanete tako što
nećete biti sputani prošlošću. U redu je osećati se drugačije, u redu je želeti nešto drugačije i u
redu je postati neko nov. Oslonite se na to i dozvolite magiji manifestovanja da vas potakne da
postanete svoje najbolje ja.
I dok krećete na svoje manifestaciono putovanje, odvojite vreme da zaista razmislite šta tačno
želite da vam univerzum donese, povezujući se i s tim zašto to želite i kako ćete se osećati kada
to budete imali. Budite što konkretniji u svojim snovima, a ako još ne možete da vizualizujete
„stvar“, onda ponovo stvorite osećaj. Vežbajte redovno da tonete u vizuelizaciju svog budućeg ja,
dopuštajući osećaju da trenutno promeni vašu vibraciju dok istovremeno usmeravate svoj mozak
da počne da vas vodi ka postizanju tog cilja. Onda se zabavite svojim snovima: napravite tablu sa
vizijom koja predstavlja vaš najbolji život i dozvolite da to postane vaša stvarnost dok nastavljate
da otkrivate moj vodič od 7 koraka za manifestovanje.
DRUGI KORAK
ODBACITE STRAH I SUMNJU
Strah i sumnja u samog sebe oduvek su bili
najveći neprijatelj ljudskom potencijalu.
BRAJAN STEJSI
Prema istraživanju, samo je pet odsto naše kognitivne aktivnosti svesno, dok je preostalih 95
odsto podsvesno. To znači da je 95 odsto naših misli, reakcija, odluka, percepcija i obrazaca
ponašanja vođeno podsvesnim delovima našeg mozga. Kada ovo razmotrite, lako je razumeti
kako naša podsvest ima tako dubok uticaj na stvarnost koju stvaramo. Ali dok naša podsvest ima
neograničenu moć da nas vodi prema našim snovima, ona takođe ima moć da nas udalji od njih.
To je zato što je naša podsvest dom za dve stvari koje blokiraju svaku manifestaciju: strah i
sumnju.
Zapitajte se: kada ste pravili svoju viziju u prethodnom koraku, da li ste prestali da zapisujete
neke od svojih najdubljih želja jer vam je nešto govorilo da su one neostvarljive i da nema smisla
da ih dodajete na spisak? Vaša ograničavajuća uverenja mogu da vas spreče da čak i vizuelizujete
šta želite od života govoreći vam da su vaši snovi jednostavno van domena mogućeg.
Pre nekoliko meseci došla mi je moja najbolja drugarica, Lija, jer je želela da joj pomognem da
započne svoje manifestaciono putovanje. Zapalilie smo sveće, postavile scenu i vodila sam je
kroz meditaciju vizuelizaciji. Zatim smo postavile velike listove papira u boji, časopise i
flomastere i počele da pravimo table za vizije. Mogla sam da vidim kako okleva svakih nekoliko
minuta, odlazi da nešto napiše, a onda se zaustavlja. Zastala sam i pitala je: „Šta ne zapisuješ?“ i
odgovorila mi je: „Samo želim da budem realna.“ Kada smo podelilie naše tabče vizija
nakon što smo ih završile, videla sam da je precrtala „10 novih klijenata“ i umesto toga napisala
„5 novih klijenata“. Kada sam je pitao zašto je to uradila, rekla je da je to zato što ne želi nešto
da odloži „u slučaju da se to ne dogodi“. Kako je ona moja najbolja prijateljica i beskrajno
pričamo o stvarima koje želimo da postignemo u životu i našim snovima, videla sam da je i
sasvim izbegavala da zapiše neke od svojih najdubljih želja. Jedno je bilo sigurno: oprhvali su je
strah i sumnja.
Uradila sam sasvim isto na početku sopstvenog manifestacionog putovanja. Bio je doček Nove
godine i, za razliku od prethodnih deset godina, odlučila sam da noć ne provedem opijajući se, i
onda da se prvog dana nove godine sa mučim s besnim mamurlukom, već da veče provedem kod
kuće, spremajući omiljene recepte i praveći svoje table vizija - nešto što je već postalo moj
novogodišnji ritual. Upravo sam počela da pravim svoju prvu petogodišnju tablu vizije i osećala
sam toliki otpor i sumnju u samu sebe dok sam to radila. Na primer, sanjala sam da sam na sceni
i da držim predavanje na jednoj od svojih radionica za samorazvoj hiljadama ljudi. Razlog za
ovo? Želim da što više ljudi osnažim kako bi shvatili i uvideli beskonačnu moć koju imaju u
sebi, da leče, evoluiraju i žive najbolju verziju svog života. Želim da doprinesem, na bilo koji
način, da samorazvoj bude moderan i mejnstrim koliko je to i odeća. To je moja svrha, moja
strast i moj cilj. Međutim, kada je došlo do toga, nisam mogla da se nateram da to stavim na
tablu svoje vizije. Toliko me je bilo sramota pri pomisli da bih to mogla da zapišem a da se
možda ne obistini da sam samoj sebi uskratila priliku da čak i pomislim da to može da bude
moguće. Moj strah je pokušavao da me zaštiti od pretećeg neuspeha, ali me je takođe sprečavao i
da ispoljim nešto što sam želela.
Shvatila sam da kreiranje table sa vizijom može da učini više od jednostavne pomoći da
vizualizujete šta želite da manifestujete: može da vam pruži priliku da jasnije razumete sopstvene
strahove i sumnje. Svaki put kada se suzdržavate da ne napišete nešto na svojoj tabli vizije,
zapitajte se: „Zašto se suzdržavam? Iz kog ograničavajućeg uverenja to potiče? “ Identifikujući
svoje strahove i sumnje u ovoj fazi, dajete samima sebi priliku da počnete da radite na njihovom
zaceljivanju i uklanjanju kako biste mogli da deblokirate svoj put ka manifestovanju svega i bilo
čega što želite.
Kada je trebalo da napravim svoju sledeću tablu vizije, izazvala sam samu sebe da zapišem svaki
san koji sam imao, bez obzira na to koliko je veliki ili mali, i odbila sam da dozvolim da me
moja nesigurnost u tome spreči.
Probajte ovo: Ako je vaša prethodna tabla vizije bila ograničena strahom i sumnjom, vratite se
i izmenite je ili napravite sasvim novu, tako da istinito predstavlja sve ono što zaista želite. Pre
nego što to uradite, recite samima sebi: ’Da nisu u pitanju strah i sumnja, ovo želeo da
manifestujem u svom životu.‘ Zapišite sve što želite da privučete.
Većina nas ima beskrajnu listu ograničavajućih uverenja, nesigurnosti i sumnji koje smo
akumulirali od ranog detinjstva do stanja u kom smo sada. Oni muče našu svest i podsvest i
sprečavaju nas da otključamo svoj najveći potencijal. Zbog toga je korak Drugi korak u mom
vodiču od 7 koraka za manifestovanje onaj na koji ćete se stalno vraćati tokom svog
manifestacionog putovanja.
Pre nego što nastavim, želela bih da vam ispričam pričicu o svom odnosu sa strahom i sumnjom.
Kada se osvrnem na svoj život pre nego što sam otkrila manifestovanje, davila sam se u
nesigurnosti. Moja samoprezirnost je bila iscrpljujuća, a nedostatak osećanja sopstvene vrednosti
uticao je na sve oblasti mog života. Bila sam toga svesna i u to vreme (moj unutrašnji kritičar je
bio previše glasan da bih ga ikada ignorisala), ali je sve proisticalo iz mesta koje je duboko u
meni: iz mojih prošlih iskustava i iz sećanja koja su živela u mojoj podsvesti. Moje sopstveno
putovanje ka uklanjanju strahova i sumnji bilo je najvrednije i najdublje na kom sam ikada bila.
To je putovanje koje još uvek traje, i ja nastavljam da radim na ovom koraku svakoga dana.
Postala sam akutno svesna svojih misli, i kada strah i sumnja počnu da me progovaraju, odvajam
trenutak da ih uhvatim, razmislim odakle dolaze i odmah preduzmem akciju da ih zacelim,
koristeći neke od alata koje ću vam predstaviti za koji trenutak.
Jedno od (mnogih) ograničavajućih uverenja koje sam imala bilo je: nikada ne bih bila uspešna
sama po sebi. Odrastajući, oduvek sam želela da osiguram da ću imati finansijsku stabilnost u
svom životu. Kao i mnogi ljudi, želela sam da se osećam udobno u domu koji sam volela, i
nisam želela da brinem o plaćanju računa ili obezbeđivanju svoje dece. Ali odrastala sam
verujući da će mi za to biti potreban muž koji bi to mogao da mi obezbedi. Govorila sam samoj
sebi da nisam dovoljno sposobna, ili dovoljno inteligentna, da sama postanem uspešna i
finansijski nezavisna žena. Onda sam se u svojoj dvadeset i prvoj godini ludo, duboko, do ušiju
zaljubila u nekoga dvadeset pet godina starijeg od mene. Bila sam sasvim opsednuta njime, a dve
godine koliko smo proveli zajedno činile su mi se, bar u to vreme, kao bajka. Učinio je da se
osećam tako sigurnom i obožavanom, preneo mi je toliko mudrosti i naučio me toliko toga, i to
je oblikovalo osobu kakva sam danas postala. Ali on je takođe bio neverovatno uspešan, bogat
čovek i upoznao me je s određenim stilom života koji inače ne bih bila u prilici da iskusim u tom
trenutku svog života. Ovo je ponovo potvrdilo moje ograničeno uverenje da mi je potreban neko
drugi ko bi me podržavao. Počela sam da svu svoju vrednost i osećanje sopstvene vrednosti
polažem u njega i, kada se veza naglo prekinula, moje je srce bilo u krhotinama i pretrpela sam
potpuni gubitak identiteta. Istina, pre nego što sam otkrila manifestovanje, koristila sam sve svoje
romantične veze da bih potvrđivala sopstvenu vrednost. U mom umu, uvek sam bila dobra samo
koliko i čovek sa kojim sam bila, a moje je samopoštovanje uvek bilo u direktnoj vezi s osobom
pored koje sam spavala.
Tada sam bila savršeno nesvesna da sam se zaglavila u ovom obrascu, ali, što nije iznenađujuće,
tokom svih tih godina nisam sama praktično ništa zarađivala. Nisam mogla da sebi obezbedim
posao, nisam imala ni usmerenje, ni svrhu ni motivaciju. Moji sopstveni strahovi i sumnje
sprečavali su me da ispoljim bilo kakvu radnu ili finansijsku nezavisnost i da zakoračim u
sopstveno svetlo.
Ubrzo nakon što sam otkrila manifestovanje, kao što sam ranije opisala, upoznala sam Vejda, oca
mog deteta i sada najboljeg prijatelja. Ovog puta sam upoznala nekoga ko mi je bio ravan, a ne
nekog u koga bih upirala pogled tražeći da potvrdi moju vrednost ili nekoga ko bi mi omogućio
da pobegnem iz sopstvenog sveta dovodeći me u njihov. Umesto toga, Vejd mi je ponudio nešto
mnogo magičnije: neuporedivu emocionalnu podršku, bezuslovnu ljubav i slobodu da budem
potpuno i savršeno svoja. Verujem da je susret sa Vejdom bio jedna od najboljih stvari koja mi se
ikada dogodila, ne samo zbog našeg prelepog sina već i zato što mislim da ne bih bila toliko
poletna i fokusiran na izgradnju sopstvene karijere do tačke na kojoj je sada da on nije bio pored
mene pomažući mi da uvidim da sam ja sama dovoljna.
Kako sam počela da sve više i više manifestujem, konačno sam shvatila da sam u potpunosti u
stanju da sebi obezbedim svu finansijsku stabilnost i potvrdu sopstvene vrednosti o kojima sam
sanjala. Nije mi bio potreban bilo ko drugi da mi to obezbedi. Znala sam da su jedino što me je
oduvek u tome sprečavalo bili moji strahovi i sumnje. Strah da nisam dovoljno pametna,
dovoljno vredna ili dovoljno dobra, i podsvesna sumnja, pod uticajem mog vaspitanja i medija, u
to da jeste moguće da žena sama ostvari uspešnu karijeru. Prošla sam kroz svaki svoj strah i
sumnju i posvetila se tome da ih izlečim. Između 2018. i 2020, moja su se primanja
udesetostričila. I danas, dok ovo pišem, s ponosom mogu da kažem da sam sebi obezbedila svu
finansijsku stabilnost o kojoj sam maštala kao dete. Mogu da odvedem sina na odmor, mogu da
platim svoje račune bez brige i mogu da razmazim ljude koje najviše volim. Moć je uvek bila u
meni, samo sam najpre morala da je otključam.
Kada razmatrate šao biste sve želeli da privučete u svoj život, najpre morate da se posvetite tome
da budete otvoreni i iskreni prema samima sebi kako biste prepoznali svoje strahove i sumnje
trenutno u pogledu mogućnosti da manifestujete.
Pozivam vas da odvojite nekoliko trenutaka i da razmislite samo o jednoj stvari koju biste želeli
da manifestujete. Vidite je jasno u svom umu, a zatim provedite nekoliko minuta pokušavajući da
identifikujete koji vam to strahovi i sumnje padaju na pamet kada pomislite na ono što želite da
imate. Pokušajte da identifikujete što više možete i zapišite ih u prostor ispod.
Napomena: Koliko god da je tih unutrašnji glas koji vas sprečava da u potpunosti verujete u
same sebe, iznesite ga na videlo i zabeležite. Čak i ako vam čini da su vaše misli iracionalne ili
nerazumne, svejedno ih zabeležite. Priznavanje svakog detalja vašeg straha i sumnje samo će
vas osnažiti da ih otpustite.
..............................................................................
..
..............................................................................
..
..............................................................................
..
..............................................................................
..
..............................................................................
..
..............................................................................
..
..............................................................................
..
..............................................................................
..
..............................................................................
..
..............................................................................
..
..............................................................................
..
..............................................................................
..
Pogledajte strahove i sumnje koje ste upravo identifikovali i shvatite ovo: upravo ta
ograničavajuća uverenja i nesigurnosti vas trenutno sprečavaju da živite svoj najbolji
život. Što ste ih svesniji, oni imaju manje moći nad vama. Svesnost je uvek polazna tačka za
svako samorazvojno putovanje. Jednostavno dovršavajući tu vežbu i identifikujući svoja
ograničavajuća uverenja, već ste započeli proces njihovog lečenja.
Predlažem da ponovite ovu vežbu za svaku stvar koju želite da manifestujete, ili u bilo kom
trenutku kada osetite da ste se zaglavili u svojoj manifestaciji kako biste lakše prepoznali svoje
trenutne blokove. Postanite pažljiv posmatrač svojih svakodnevnih misli i kada se jave prvi
glasovi nesigurnosti, obratite pažnju. Što lakše budete u mogućnosti da ih identifikujete, brže
ćete moći da ih otpustite.
OTKLONITE STRAH I SUMNJE
Otklanjajući strahove i sumnje predstavlja samorazvoj na delu. Ovo je posao na koji se
obavezujemo svakog dana: da uklonimo ograničavajuća uverenja, da shvatimo svoju vrednost,
da otključamo svoj potencijal i da ponovo otkrijemo unutrašnje samopouzdanje s kojim smo
rođeni. Ovo je unutrašnji rad na koji se obavezujemo da bismo mogli da uspešno manifestujemo
život svojih snova. Ovo je posao koji radimo da bismo mogli da živimo životom koji nije
ograničen našim nesigurnostima, već cveta snagom univerzuma.
Pa kako da to uradimo? Postoji beskrajan niz načina na koje možemo da počnemo da lečimo
svoje strahove i sumnje, ali sam ova četiri smatrala posebno moćnim i želela bih da ih podelim sa
vama:
Napomena: Nekima od vas koji ovo čitate, strah i sumnje možda proističu iz traume ili ih
možda osećate kao toliko sveobuhvatne da biste sami počeli da se bavite njima. Ako je to
slučaj, rad sa terapeutom, holističkim isceliteljem, psihijatrom, savetnikom ili drugim
stručnjakom za mentalno zdravlje može biti neophodna i vredna investicija koja će vam
pomoći da se izlečite i poradite na otklanjanju strahova i sumnji, skupa sa sugestijama u
nastavku.
Kako sami sebi govorite o sebi? Većini je u glavi glas koji nam se obraća prilično neljubazno.
Reći će nam da smo nedostojni, nevoljni, glupi, odvratni, dosadni i bilo koje druge
obeshrabrujuće karakteristike kojih može da se seti. Ovaj glas izražava naše strahove i sumnje.
Na svojim vebinarima radim vežbu u kojoj od svakog tražim da kaže nešto lepo sebi; na primer,
ohrabriću ih da ponove, u glavi ili naglas, „Ja sam divan, ja sam lep, ljudi u mom životu su tako
srećni što me poznaju, savršen sam baš kakav jesam, i ja sebe volim “ Posle ih zamolim da mi
kažu kako im je bilo da to učine. Svaki put će većina reći da im je bilo glupo i neprijatno da sami
sa sobom govore na taj način, čak i ako niko drugi nije mogao da ih čuje. Zatim ih zamolim da
kažu nešto poput „Ja sam bezvredan, nikad mi nije dosta“ i pitam ih kako se tad osećaju. Previše
lako, kažu mi. Ovu kratku vežbu radim da bih pokazala koliko prirodno i bez napora sa sobom
razgovaramo na ograničene načine i koliko je neprirodno i koliko izazov predstavlja razgovarati
sa sobom s ljubavlju i poštovanjem.
Mogu da se poistovetim s njima; Provela sam dve decenije ogledajući se u ogledalu i govoreći
samoj sebi nešto poput: „Odvratna si, pravi si gubitnik, jadna si, nikad nećeš biti dovoljna.“
Provodila sam svaki dan grdeći samu sebe zato što sam jednostavno ja, i moj unutrašnji glas je
neprestano hranio moje razorno nisko samopoštovanje. Svojoj nesigurnosti sam dala glas i s tim
je glasom ona rasla. Došao je trenutak, međutim, kada sam bila jednostavno suviše iscrpljena od
svega i jednostavno više nisam imala energije da nastavim to verbalno zlostavljanje. Možda se i
neki od vas koji ovo sada čitate osećaju upravo tako. Shvatila sam da nikada neću moći da
zakoračim u svoju najveću moć i otključam život svojih snova ukoliko nastavim da se samoj sebi
obraćam na ovaj način.
Odlučila sam da počnem da se zalažem za samu sebe i da počnem da navijam za samu sebe.
Uradila sam to iako mi nije bilo prijatno. Obraćala sam se samoj sebi ljubazno i s ljubavlju jer
sam znala da će moja podsvest to čuti i verovati da je to istina, čak i ako ja nisam. Kada sam
počela da biram misli koje su me podržavale i osnaživale, počela sam i da osećam unutrašnju
promenu u svom samopouzdanju. Da sam mogla da predosetim da ću da izrazim nešto negativno
ili ograničavajuće, zaustavila bih samu sebe i umesto toga rekla nešto poput „Obavljaš sjajan
posao. Možeš da postigneš sve što ti padne na pamet. Ti si jaka. Možeš ti ovo. U redu je.“ Znala
sam da svaki put kada koristim moć svojih misli na ovaj način povećavam svoju moć
manifestovanja. U roku od mesec dana sam primetila da je to počelo da deluje prirodno, a za dva
meseca je postalo vodeći unutrašnji glas. Zaista sam počela da verujem u stvari koje sam
govorila, i to sam mislila kada sam sebi rekla: „To je to!“ ili „Trebalo bi da budeš tako ponosna
na sebe“. Savladala sam sopstvene misli kako bih nadjačala strah i sumnju. Pozivam i sve vas da
i sami postanete svoji najodaniji fanovi.
Naše misli oblikuju našu stvarnost i na druge načine. Zapamtite, u uvodu sam objasnila da misli
stvaraju emocije i da različite emocije imaju različite frekvencije vibracija. To znači da ako
možemo da ovladamo sopstvenim mislima, možemo da promenimo svoje emocionalno stanje, a
ako promenimo svoje emocionalno stanje, možemo da promenimo i svoju vibraciju. Ako
promenimo svoju vibraciju, promenićemo i svoju stvarnost.
Dakle, kada svesno odlučimo da mislimo pozitivne i osnažujuće misli koje pobuđuju emocije
visoke vibracije (kao što su samopouzdanje, entuzijazam i nada), privući ćemo više obilja u svoj
život prema zakonu privlačnosti. Međutim, ukoliko strahu i sumnji dozvolimo da se neprekidno
izražavaju kao negativan glas ili unutrašnji kritičar, gušimo sopstveno samopoštovanje i
pokrećemo emocije niske vibracije (kao što su strah, sramota, očaj ili zabrinutost) i blokiramo
svoje manifestacije.
U jednom trenutku možemo da imamo samo jednu misao. Sećam se da sam to prvi put čula i
zapitala se zašto mi nešto tako očigledno nikada ranije nije palo na pamet. Ako možemo da
imamo samo jednu po jednu misao, onda, sigurno, možemo jednostavno da izaberemo da
negativnu misao zamenimo pozitivnom, zar ne? Odgovor je da.
Ali mi smo stvorenja navike ne samo u onome što radimo već i u načinu na koji razmišljamo.
Nacionalna naučna fondacija, nezavisna zdravstvena agencija sa sedištem u SAD, otkrila je da, u
proseku, imamo do 60.000 misli dnevno. Od toga, oko 80 posto je negativno, a više od 90 posto
se ponavlja. Da bismo počeli da poništavamo ponavljajuće, negativne i ograničavajuće načine
razmišljanja, moramo da se posvetimo doslednoj praksi i da uzastopno biramo da svoj um
hranimo mislima koje osnažuju i kojima zamenjujemo negativne misli. Posvetite se tome na
isti način na koji biste se posvetili formiranju bilo koje druge nove navike.
Svaki put kada sami sebe zateknete da pomišljate: „Šta ako ovo ne uspe?“, zapitajte se: „A šta
ako uspe?“ Umesto da kažete: „Nisam dovoljno dobar“, recite: „Savršen sam baš kakav jesam.“
Umesto da zamišljate najgori mogući ishod, zamislite najbolji. Zapamtite da imate dar izbora, pa
izaberite misao koja vas gura napred, a ne onu koja vas koči.
Osim što ćemo zameniti ove misli, možemo takođe da radimo i na uklanjanju straha i sumnje
preoblikovanjem naše perspektive.
Bez obzira šta doživljavamo, uvek imamo priliku da izaberemo kroz koji objektiv ćemo to da
posmatramo. Perspektivu koju odabiremo obično diktiraju naše opšte raspoloženje, naša
očekivanja, naša prošla iskustva, naši sistemi verovanja i naše samopoštovanje. Zbog toga dve
osobe koje su doživele sasvim istu situaciju mogu da je percipiraju na veoma različite načine. Na
primer, da li ste ikada bili u restoranu sa prijateljem i na odlasku, jedno od vas kaže da je veče
bilo savršeno, dok je drugi imao utisak da je u restoranu bilo suviše bučno, da je hrana bila
sasvim prosečna i da je osoblje neljubazno? Ili ste možda nekad pročitali kolegin mejl kada ste
bili neraspoloženi i onda se osetili lično napadnuti i sasvim se razbesneli na njih, a onda,
pročitavši isti mejl ponovo sledećeg dana shvatili da ste sasvim pogrešno protumačili njihov ton?
Na našu perspektivu utiču mnogi spoljni faktori, ali uvek imamo moć da izaberemo onaj koji
može da nam najbolje posluži. U stvari, preoblikovanje perspektive jeste tehnika koju najčešće
koristim da bih prevazišla bilo koji strah ili sumnju koja se u mene uvukla tokom dana. Kada god
osetim da počinjem da brinem ili da sumnjam u nešto, zastanem i razmotrim mogu li sebi da
ponudim novu perspektivu. Na primer, pozvala sam svoju sestru tek prošle nedelje da joj kažem
koliko sam razočarana i uznemirena što članak koji sam napisala nije objavljen. Moj unutrašnji
kritičar je pokušavao da me ubedi da je to zato što moj rad nije bio dovoljno dobar i da je
urednica odlučila da ne želi da više pišem za njihovu publikaciju. Nakon što sam ovo izgovorila
naglas, setila sam se da sam imala priliku da izaberem drugačiju perspektivu. Umesto toga,
odlučila sam da svoje misli fokusiram na to koliko sam bila ponosna što sam napisala članak i
koliko sam bila zahvalna što su me uopšte pitali da to uradim. Smislila sam tri alternativna
scenarija zašto članak još nije objavljen, od kojih nijedan nije imao veze sa mnom: urednik nije
video imejl; imali su druge članke koje morali da objave pre mog; odlučili su da s mojim
člankom krenu u nešto sasvim drugo. Za nekoliko minuta sam se udaljila od svoje negativne
perspektive i prigrlila oslobađajuću perspektivu. Moj članak je objavljen sledećeg jutra.
Kada uvidite da situaciju tumačite sa mesta straha i sumnje, zapitajte se: ’Koju bih drugu
perspektivu mogao da izaberem? Kako bih ovde mogao da preformulišem svoje razmišljanje?’
Na primer, ako idete na sastanak sa nekim, a sledećeg dana se ne čujete sa njim, možete da
odaberete iz koje ćete perspektive da gledate na to. Ukoliko dozvolite da vam perspektivu
nametnu vaši strahovi i sumnje, možda ćete početi da se preispitujete šta ste uradili ili da li ste
rekli nešto pogrešno, mogli biste da odlučite da je to samo još jedan dokaz da nikada nećete
upoznati pravu osobu i možda ćete čak dozvoliti da to zaustavi vaše otvaranja ka budućim
mogućnostima za sastanke iz straha da ćete se ponovo osećati odbačeno. Međutim, ako usvojite
osnažujuću perspektivu, mogli biste da odlučite da razmislite o tome da druga osoba možda u
svom životu nije spremna da upozna nekoga upravo sada, da vas dvoje jednostavno niste bili oni
pravi jedno za drugo, a tako biste i dalje bili uzbuđeni zbog putovanja sve do dok ne sretnete
svoju srodnu dušu.
Počnite da bivate svesni svojih misli, a zatim izaberite da izraze straha i sumnje zamenite
mislima i perspektivama koje će podići vaše samopoštovanje i veru u same sebe.
Umesto toga, jednostavno opišite šta želite. Na primer, umesto da kažete: „Zaista ne želim više
da budem u dugovima“, recite: „Želim finansijsku slobodu.“ Ili, umesto da kažete: „Mrzim da
budem sam“, recite „Uzbuđuje me što ću biti u zdravoj ljubavnoj vezi kada za to dođe vreme.“
Iskoristite svoju svest da osigurate da umesto da izražavate ono što se plašite da bi moglo da se
dogodi ili se nadate da se neće desiti, svoju energiju usmerite na stvari koje želite u svom životu
kako biste mogli da ih unesite u svoju stvarnost.
Menjajte pažljivo
Postoji način izražavanja koji nas osnažuje, i postoji način izražavanja koji nas ograničava. A naš
način izražavanja jeste bitan. Kada postanemo svesniji kako se izražavamo, možemo da
primenimo neke jednostavne, ali efikasne promene u jeziku kojim se služimo kako bismo
povećali našu moć manifestovanja. Na primer, svaki put kada zateknete sebe da kažete: „Ne
mogu ovo da uradim“ ili „Suviše je teško“, umesto toga možete izabrati da kažete: „Naći ću
način da ovo uradim.“ Zapamtite da se vaš podsvesni um, mesto iz kog manifestujete,
pokorava vašem svesnom umu i sluša jezik koji koristite.
Imala sam klijenta koji se zaista mučio s govorom u javnosti. Rekao je da bi mu se svake nedelje,
kada u ponedeljak počne sastanak tima, dlanovi počeli da se znoje, da mu je bilo vruće i da je bio
uznemiren pri pomisli da mora da iznese svoje mišljenje. To je ometalo njegove vikende jer je
iščekivanje postajalo nepodnošljivo. Tokom naših razgovora stalno je koristio fraze kao što su
„Mrzim da govorim u javnosti“ ili „Tako sam neartikulisan“ ili „Ja sam najgori na sastancima
tima.“ Svoje strahove je pothranjivao ovim ograničavajućim jezikom, ali ovaj način izražavanja
je postao toliko automatski da ga on čak nije ni bio svestan. Ohrabrila sam ga da narednu
sedmicu provede osvešćujući trenutak u kom je nameravao da upotrebi neku od ovih fraza, i da
umesto toga kaže samom sebi: 'Volim što svoje ideje mogu da podelim s drugima' ili 'Zahvalan
sam što sam deo tima koji sluša ono što imam da kažem,“ ili „Zaista sam samouveren govornik.“
Podsetila sam ga da je sasvim u redu ako mu je donekle neprijatno da kaže ove stvari, ali da bi
svakako trebalo da se zaista posveti tome da to ipak uradi. Na sledećem sastanku tima u
ponedeljak, kako mi je rekao, iako mu je glas drhtao u prvih nekoliko sekundi, uspeo da završi
svoje izlaganje ne saplićući se oko reči na način na koji mu se do tada to obično dešavalo. Mogla
sam da vidim koliko je ponosan na sebe dok mi je to pričao, a takođe sam i sama bila tako
ponosna na njega. Sledeće nedelje je to ponovio, a nedelju dana nakon toga mi je rekao, svojim
rečima, da se toliko raduje što će na sastanku u ponedeljak s timom da podeli nešto novo.
Promenivši jezik koji koristi uspeo je da prevaziđe svoj strah i sumnju i poveća svoje
samopoštovanje u vezi s javnim govorom.
Niska frekvencija/
Nisko samopoštovanje
Postanite svesni načina na koji se izražavate, odnosno jezika koji koristite i učinite svesne
zamene gde god je to moguće da biste nastavili da svoju podsvest hranite negujućim mislima
koje će povećati vašu samopoštovanje, samopouzdanje i sposobnost da privučete obilje u svoj
život.
Prihvatite komplimente
Mnogi od nas su odrasli verujući da je govoriti o sebi samouvereno ono što će učiniti da
delujemo arogantno, sujetno ili hvalisavo. I tako smo prihvatili samozatajni jezik i naučili da se
ponizimo u pokušaju da budemo dopadljiviji. Odvojite trenutak da razmislite o tome kada vam je
neko uputio kompliment ili vam čestitao na dostignućima: koliko ste puta odgovorili poricanjem,
prigovorom ili umanjujući svoj uspeh?
Ovo je postao tako prirodan način da se odgovori na komplimente, ali vašem samopoštovanju
nanosi više štete nego što mislite. Kada vam prijatelj kaže: „Vau, danas izgledaš zaista sjajno i
blistavo“, a ti odgovoriš sa „Urgh, ne, izgledam užasno“, svojoj podsvesti da šalješ poruku zaista
izgledaš užasno.
Malo po malo, dok otpisujemo i odbacujemo komplimente i pohvale koje dobijamo od drugih,
suptilno uništavamo sopstveno osećanje svoje vrednost. Od sada se posvetite tome da budete
otvoreniji i zahvalniji kada vam neko udeli kompliment. Odvojite trenutak da zaista čujete šta su
rekli i umesto toga odgovorite samo sa te dve magične reči: „Hvala ti.“
Kada se otvorimo da primamo izraze ljubavi ili pohvale od drugih ljudi, istovremeno počinjemo
da menjamo sopstvena podsvesna uverenja o tome šta zaslužujemo. Ovo je tako jednostavna i
efikasna promena koju apsolutno volim.
1. Koristite mantre
Mantru predstavlja reč, fraza ili zvuk koji možete da ponavljate glasno ili u svom umu u bilo
kom trenutku, da biste pobudili sopstvenu svesnost, oslobodili se stresa i podigli svoju vibraciju.
Kada govorim o upotrebi mantri u kontekstu manifestovanja, mislim na upotrebu pozitivne fraze
kao što je „Ja sam dostojan.“
Možemo da koristimo mantre da svojoj podsvesti pošaljemo pozitivne poruke i da zamenimo
negativnu misao. Na primer, ako su vaš strah i sumnja počeli da se izražavaju kao nešto poput
„Nisi dovoljno dobar“, tu misao možete zameniti mantrom poput „Savršen sam baš takav kakav
jesam“.
Kada mantre uvrstimo u svoju dnevnu rutinu, na primer ponavljajući ih svako jutro ili svako veče
pre spavanja, možemo početi da reprogramiramo svoj podsvesni um tako što ćemo ga redovno
hraniti pozitivnim i osnažujućim jezikom.
Mantre su jedan od mojih omiljenih alata za samorazvoj i njihovo uključivanje u moj život bio je
sastavni deo mog sopstvenog manifestacionog putovanja. Kad god ponavljam mantru naglas ili u
sebi, odmah osećam da sam usredsređenija i osnažena. Međutim, kada sam prvi put počela da
koristim mantre, činilo mi se da je to iskustvo zaista kontradiktorno. Osećala sam se glupo i
stidela sam se zato što sam samoj sebi rekla: ’Dostojna si‘, u vreme kada se uopšte nisam tako
osećala. Ali svejedno sam se posvetila praksi jer sam znala da se na taj način nešto pomera na
dubljem nivou, u podsvesnom nivou, onom s kog manifestujemo. U roku od nekoliko dana otako
sam počela da ponavljanja afirmativne izjave svakog jutra čim bih se probudila, shvatila sam da
ih izgovaram lakše i bez tog neprijatnog osećaja. U roku od nedelju dana, zaista sam uspela da
usredsredim pažnju na reči koje sam izgovarala i s tim sam osetila kako se menja moja
celokupna energija. Danas nikada ne prođe ni jedan dan a da sebi ne ponovim mantru. Uvek
ponavljam nekoliko mantri ujutru da započnem svoj dan na najbolji mogući način, a takođe i
svaki put kada mi je potreban energetski podsticaj.
Probajte ovo: Zapišite mantru negde gde ćete je viđati svakog dana, na primer, može da bude
slika na ekranu vašeg telefona ili beleška na ogledalu u kupatilu. Kad god je vidite, ponovite je
pet puta. Volim da menjam svoju mantru jednom nedeljno, tako da svakoj dajem dovoljno
vremena da se poruka ugnjeydi u mojoj podsvesti.
Ya po;etak, evo nekoliko ideja za mantre. Izaberite jednu ili dve nedeljno i ponovite je pet puta
svako jutro i svako veče. I sada, dok ih čitate, ponovite ih u sebi polako nekoliko puta i uverite se
koliko brzo možete da promenite svoju energiju.
- Volim osobu kakva sam danas. Imam neograničen potencijal.
- Zahvalan sam na svemu što imam. Volim svoj život.
- Osećam se mirno i spokojno.
- Zračim vitalnošću i energijom.
- Imam beskrajnu moć da manifestujem sve što poželim.
- Dosledno privlačim obilje u svoj život.
Kako one deluju? Pa, naša podsvest je najpodložnija pozitivnim porukama u tri značajne tačke
dana: dok padamo u san, dok se budimo i kada smo u meditativnom stanju. To je zato što u ovim
trenucima naš mozak funkcioniše na frekvenciji između alfa i teta moždanih talasa, što je
optimalna frekvencija za vizuelizaciju, kreativnost i učenje. Slušanje pozitivnih afirmacija u ovo
specifično vreme omogućava vašoj podsvesti da najefikasnije apsorbuje pozitivne poruke, a kada
to ponavljate, u mozgu se formiraju novi neuronski putevi i veze koje podržavaju osnaženiji, a
samim tim i magnetski način razmišljanja. Takođe će pomoći da se prebrišu sva negativna i
ograničavajuća uverenja koja su iznedrili vaši strahovi i sumnje.
Počela sam da koristim pozitivne afirmacije čim sam se uputila na svoje manifestaciono
putovanje, slušajući ih dok sam tonula u san, i to još još uvek, tri godine kasnije, činim svake
noći pre nego što zaspim. Najpre sam slušala numere koje sam nalazila na Jutjubu; samo sam
unela 'afirmacije' i izabrala one koje su mi se najviše dopale. Sada, međutim, koristim snimke
koje sam sama napravila, a svi su dostupni na mojoj veb stranici (www.roxienafousi.com).
Jednom kada pronađete onu koja vam se dopada, preporučujem da je se držite neko vreme: naši
umovi postaju uslovljeni za određenu numeru, tako da će, čim pritisnete dugme, vaš mozak znati
da je vreme da se opustite i moći ćete da brže utonete u to prijemčljivo, meditativno stanje.
Ako radite na manifestovanju određenog cilja, predlažem da slušate afirmaciju koja je fokusirana
na taj cilj. Na primer, ako želite da manifestujete unapređenje, predlažem da svake večeri tokom
dve nedelje slušate afirmaciju koja je fokusirana na karijeru. Slično tome, ako želite da
manifestujete svoju srodnu dušu, onda možete da izaberite afirmaciju koja je usmerena na ljubav
prema sebi ili na odnose.
1. Vežbajte vizualizaciju
Koristili smo vizualizaciju u koraku 1: Budite jasni u svojoj viziji (vidi stranicu 9), i sada
možemo je ponovo koristimo kao alat koji će nam pomoći da otklonimo strahove i sumnje.
Zatvorite oči, duboko udahnite i sasvim izdahnite, primećujući podizanje i spuštanje stomaka.
Udahnite brojeći do četiri i izdahnite brojeći do četiri. Ponavljajte ovo duboko disanje sve dok
ne primetite da vaš um počinje da se umiruje, a telo da se opušta. Kada dođete do tačke
opuštanja, koristite oko svog uma da vizualizujete svoj strah i sumnju. Razmotrite sve misli,
osećanja i emocije proistekle iz straha skupljene u klupko tamne materije. Zamislite da se sve
vaše nesigurnosti, brige i ograničavajuća uverenja pridružuju, čineći ovu loptu sve većom i
većom. Vidite to jasno ispred sebe, predstavu svega što vas koči i odaljava od vaše najveće
moći. Sada, sa svakim udahom, zamislite svetlu liniju koja sija kroz vas, nadjačavajući tamu.
Sa svakim izdisajem, vizualizujte kako ova lopta straha postaje sve manja i manja. Ponavljajte
ovo sve dok lopta tamne materije, klupko straha i sumnje, ne ispari u ništa. Zatim, nežno,
otvorite oči.
Volim tehniku vizualizacije jer je možete da je koristite bilo kada i bilo gde. Čak i ako se u
vašem umu pojavi tračak sumnje, možete jednostavno da zatvorite oči i zamislite kako je
otklanjate snagom svog daha.
Ova tehnika je posebno korisna za svakoga ko oseća da je pod izuzetnim uplivom sopstvenog
unutrašnjeg glasa i smatra da je ovladavanje svojim mislima ili korišćenje mantri preterano za
početak. Imala sam klijentkinju koja se tek udala i zaista se borila da u svojoj vezi pronađe
sopstveni glas. Stalno se osećala potcenjeno i nevrednovano i osećala je da ne dobija
emocionalnu podršku koja joj je potrebna. Iako je to znala, njen je unutrašnji kritičar bio toliko
glasan da ju je sprečavao da iznese šta je njoj potrebno i šta zaslužuje od svog partnera i to se
konačno odrazilo i na njeno mentalno zdravlje. Došla je kod mene da joj pomognem da se
oslobodi nekih od svojih ograničavajućih uverenja u vezi s ljubavlju i vezama i kako bi se
osećala sigurnije u svom braku. Ali mogla sam da vidim, vrlo brzo i tokom naše prve sesije, da je
njen unutrašnji kritičar bio toliko nadmoćan da bih od nje mogla da tražim da svoje
ograničavajuće misli zameni onima koje osnažuju. Umesto toga, zamolila sam je da isproba
tehniku vizualizacije i da je ponavlja svaki dan tokom naredne dve nedelje. Do kraja četrnaestog
dana, uspela je da dovoljno oslabi svoje strahove i sumnje i mogla je da počne da uključuje i
neke druge alate, kao što su korišćenje mantri i promena jezika. U roku od šest nedelja, počela je
da pronalazi i koristi svoj glas; konačno je svom partneru saopštavala svoje potrebe na zdrav
način i osećala se znatno snažnije u sebi i u svojoj vezi.
Vizualizaciju takođe možemo da koristimo da otklonimo strah i sumnju i na drugi način. Baš kao
što možemo da koristimo svoje misli da bismo preoblikovali svoju perspektivi, i vizualizaciju
možemo da koristimo da bismo ponovo zamislili scenario koji odigravamo u svom umu. Koliko
često u mislima sami sebi predstavljate najgori mogući scenario? Ili zamišljate da se ostvaruju
vaši najgori strahovi? Kada u mislima neprestano odigravamo ove scene, snižavamo sopstvenu
vibraciju i hranimo se svojim brigama, nesigurnostima i sumnjama. Možete da koristite moć
vizualizacije kako biste jednostavno ponovo zamislili scene se odvijaju u vašem umu i izabrali
da umesto toga vidite kako se odigrava najbolji mogući ishod; to donekle podseća na promenu
kanala na televiziji. Na primer, recimo da želite da manifestujete da ste primljeni na univerzitet iz
snova, ako vaš strah i sumnja u vašem umu stvaraju scenarije da ne uspevate na prijemnim
ispitima ili da ste dobili pismo s lošim vestima, onda promenite kanal . Zamislite sebe kako
polažete ispit i dobijate dobre vesti koje ste čekali i stvarno zamislite kako ćete se osećati u tom
trenutku. Nastavite da ponavljate prizor idealanog ishoda u svojoj glavi opet i iznova.
Strah i sumnja su reči koje koristim da opišem vrhunac svega što ima uticaja i pospešuje naše
nisko samopoštovanje, našu nesigurnost i ograničavajuća uverenja koja nas sprečavaju da svoje
snove pretvorimo u stvarnost. Kao što sam ranije pomenula, otklanjanje strahova i sumnji jeste
proces koji traje, i to je ono na šta ljude uvek podsećam da se stalno vraćaju. Kada se u bilo kojoj
manifestaciji nađete na tački blokade, prvo što treba da uradite jeste da se zapitate koji strahovi i
sumnje još uvek okružuju vašu sposobnost da prizovete. Ovde vredi dodati da je ovo verovatno
najizazovniji korak od svih: zahteva da budemo ranjivi i da se osvrnemo na sva iskustva i sećanja
koja su možda doprinela stvaranju ovih blokada. Ali uz veliki trud dolazi velika nagrada i, kada
počnete da uklanjate ove blokade, otvorićete put ka beskonačnom obilju koje univerzum čeka da
vam podari. Četiri alata u ovom poglavlju samo su neki od alata koje možete da koristite
svakodnevno, ali vas ohrabrujem da istražite sve druge prakse samorazvoja koje mogu da vam
pomognu na putu ka podizanju sopstvene vrednosti.
Sada ćemo preći na možda najmoćniji način na koji se možemo boriti protiv strahova i sumnji;
on će prožimati svaki korak u procesu ispoljavanja: negovanje ljubavi prema samom sebi.
Kada sam počela da pišem ovu knjigu, stalno sam pokušavala da shvatim gde bi trebalo da
govorim o ljubavi prema sebi. Nije reč o temi koja je korak samo po sebi, ali kada god sam
pokušavala da je uklopim u neki od drugih koraka, nisam mogla a da ne osetim da joj nisam
poklonila pažnju koju zaslužuje. Shvatila sam da je ljubavi prema sebi potreban poseban deo, jer
ona predstavlja više od samog koraka u procesu: ona je temelj na kom se grade svi ostali koraci.
Jednom kada počnete da kultivišete i praktikujete ljubav prema sebi, vaša sposobnost
manifestovanja će postati beskrajno moćnija. Ljubav prema sebi vam daje snagu da zakoračite u
sopstvenu svetlost, da uđete u svoju veličinu i da otvorite prostor za obilje koje dolazi vaš život.
Ljubav prema sebi univerzumu poručuje: „Vredan sam ljubavi, zaslužujem uspeh, spreman sam
da živim svoje snove“, a onda je to ono što ćete i dobiti.
Kada volimo sebe, prihvatamo sve ono što zaista jesmo. Kada volimo sebe, uzdižemo se iznad
strahova, sumnji, nesigurnosti i ograničavajućih uverenja i otključavamo svoj puni potencijal.
Ne postoji veći dar koji možemo da damo sami sebi od dara bezuslovne čjubavi prema sebi
samima.
Bez čljubavi prema sebi, ne možete da manifestujete. Nema nikakvog smisla da pravite
tablu vizija i pričate o životu svojih snova ako se, iz dana u dan, prema sebi i dalje odnosite
s nepoštovanjem.
Dakle, kako da počnete da negujete ljubav prema sebi da biste mogli da otključate svoju
najpotpuniju moć manifestovanja?
Pa, najpre bi trebalo da razjasnim šta zapravo ljubav prema sebi znači:
Postoji milion načina na koje možemo da praktikujemo ljubav prema sebi: možemo da učinimo
svesni napor da vežbamo i pokažemo više brige o sebi, više samopoštovanja, više
samodiscipline. Možemo da stvorimo zdrave granice, možemo da se oslobodimo stvari koje nam
više ne služe, možemo da budemo svesni načina na koji razgovaramo sami sa sobom. Da bismo
praktikovali ljubav prema sebi, možemo da svom umu, telu i duši da ponudimo zdravu hranu,
misli i ideje. Možemo da počnemo da govorimo ne stvarima koje ne želimo da radimo. Možemo
da činimo više onih stvari koje nas čine srećnima. Možemo da vežbamo meditaciju, možemo da
vodimo dnevnik, možemo da vežbamo, možemo da se brinemo o svojoj koži, možemo da damo
prioritet zdravom snu, možemo da pijemo više vode. Možemo samima sebi da ponudimo više
saosećanja i ljubaznosti. Možemo samima sebi da ponudimo prostor da istražimo sve svoje
delove koji nas čine tako jedinstvenim. Možemo da razgovaramo sa sobom na načine koji su
ljubazni, ohrabrujući i podržavajući. Postoji bezbroj načina na koje možemo da praktikujemo
ljubav prema sebi - u stvari, mogla bih da napišem celu knjigu samo o tome.
Ali zaista, za mene se negovanje ljubavi prema sebi svodi na jedno: postajemo svesni izbora koji
su pred nama i odluka koje donosimo u svakom trenutku.
Svakog minuta u svakom danu imamo priliku da vežbamo i negujemo ljubav prema sebi. Svakog
minuta u svakom danu moramo da učinimo izbor: da li ču da ponašam kao da volim sebe ili ne?
Kako provodite svoje vreme, kojim mislima birate da se bavite, koju perspektivu birate da
usvojite, kim se okružujete, koje odluke donosite, kakvo ponašanje prihvatate od drugih, kako
upravljate sobom, koje obaveze preuzimate , kako se hranite, šta pijate, negujete i pokrećete
svoje telo... sve ovo je bitno.
Sve to odražava vašu posvećenost sebi, vašem blagostanju i vašu sposobnost samoljublja. I
upravo ta posvećenost sebi pokazuje univerzumu ono čega verujete da ste vredni. Zapamtite:
manifestujemo iz naših podsvesnih uverenja o tome šta zaslužujemo.
Da bismo počeli da donosimo odluke koje će nas dovesti do negovanja ljubavi prema sebi,
moramo da uradimo tri stvari.
Steknite naviku da sami sebe proveravate i da se pitate: „Gde sam danas? Kako se osećam i šta
mi je potrebno?’ Zamislite da postoji skala od 1 do 10, 1 znači da ste na svom na najnižem nivou,
a 10 da ste superheroj s visokom vibracijom. Ono što vam je potrebno razlikovaće se u zavisnosti
od toga gde u datom trenutku nalazite na toj skali. Ako ste na trojci, na primer, verovatno će vam
biti potrebna dozvola da se odmorite, pojedete nešto hranljivo i izađete na svaž vazduh. Ali
ukoliko ste na broju devet, morate da nastavite i da tu energiju iskoristite da donesete odluke koje
će vas dovesti bliže vašoj manifestaciji: budite kreativni, budite produktivni i razbrdajte se!
Don Migel Ruiz je napisao neverovatnu knjigu pod nazivom Četiri sporazuma. Preporučujem je
svima, a jedan od sporazuma je: uvek dajte sve od sebe. Ruiz piše: „Vaše najbolje će se menjati
iz trenutka u trenutak, biće drugačije kada ste zdravi, a ne bolesni, pod bilo kojim okolnostima
jednostavno dajte sve od sebe i izbeći ćete samoosuđivanje, samozlostavljanje i samosažaljenje.“
Ljubav prema sebi znači da sebi ostavljate prostora da budete ljudi, da priznajete da se svi iz
dana u dan osećamo drugačije i da sebi pružite ono što vam je potrebno uzimajući sve to u obzir.
Ljubav prema sebi se manifestuje u svakoj odluci koju donosimo. Posvetite se svakog dana tome
da pronalazite što više načina da se založite za sebe i da sebi pokažete saosećanje i ljubav koju
zaslužujete. Nastavite da to radite dok to ne preraste u automatski način na koji upravljate svojim
životom. Nastavite da vežbate sve dok vam čaša ne bude toliko puna ljubavi prema sebi da počne
da se izlijva na sve i svakoga oko vas.
OPROŠTAJ I NEOSUĐIVANJE
Klijentkinja s kojim sam počela da radim početkom 2020. mi je rekla: „Želim manifestujem baš
sve“: novi posao, novi stan, osećaj istinskog samopouzdanja i njenu srodnu dušu. U roku od šest
meseci, došlo joj je sve što je želela da manifestuje osim njene srodne duše. Počela sam da joj
postavljam više pitanja o njenim prošlim vezama i ona mi je otkrila da su je poslednja dva
partnera prevarila. Rekla je da je uglavnom „blokirala to iskustvo“, ali da je duboko u sebi i dalje
krivila samu sebe što je „ dopustila“ da se to dogodi i stalno se pitala da li ih je možda na neki
način naterala da je prevare. Takođe je rekla da joj je neprijatno što, kao uspešna poslovna žena,
nije uspela da vidi znakove koji su joj bili pred nosom.
Pokušavajući da blokira to iskustvo, ona sebi nije dozvolila da obradi sva svoja osećanja s tim u
vezi niti da promeni narativ samookrivljavanja koji je pridodala samom iskustvu. Zapamtite da
su i trauma, i bol i emocionalni stres energije koje; ukoliko im ne poklonite vreme i pažnju koje
su im potrebne kako bi se otpustile, pomerile i zalečile, žive u našem fizičkom telu. To znači da
kada pokušamo da „blokiramo“ svoja prethodna iskustva, ona nemaju gde da odu, pa ostaju u
nama, snižavajući našu vibraciju i držeći nas zarobljenima u prošlosti.
Iskustvo moje klijentkinje uticalo je na nju i na drugi način: okrivljujući sebe, stvarala je
podsvesni strah da će se priča neizbežno ponoviti. Tek je kada smo zajedno radile na stvaranju
sigurnog prostora za procesiranje iskustva i kada je otklonila samoosuđivanje i okrivljavanje,
izabrala novu perspektivu umesto stare i sebi ponudila potpuno saosećanje i neosuđivanje, uspela
je da je ukloni. dublje, podsvesne strahove u vezi susreta sa nekim. Takođe sam je ohrabrila da
radi sa jednom od mojih omiljenih mantri - „Moja prošlost ne diktira moju budućnost“ - kao
podsetnik da ona ima moć da promeni svoju buduću priču. Baveći se tim unutrašnjim poslom,
uspela je da stvori prostor da njena srodna duša uđe u njen život. Nedavno sam od nje primila
imejl pod naslovom: „Upoznala sam PRAVOG!“
Da bismo deblokirali put koji nas vodi do naše najveličanstvenije budućnosti, moramo da se
oslobodimo delova prošlosti koji nas navode da osećamo te emocije stida, krivice ili besa i
umesto toga da sebi ponudimo potpuno neosuđivanje i oprost. Da bismo to uradili, moramo
priznati ove tri istine:
VEŽBA
Želim da sada smislite nešto što ne uspevate da pustite, nešto zbog čega sami sebe osuđujete.
Zapišite to iskustvo zbog kog osećate stid, krivicu ili bes.
..............................................................................
..
..............................................................................
..
..............................................................................
..
..............................................................................
..
..............................................................................
..
..............................................................................
..
..............................................................................
..
..............................................................................
..
A sada napišite pismo svom nekadašnjem sebi. Ponudite saosećanje i ljubaznost, i priznajte i
prepoznajte da li su vaši postupci proisticali iz bola ili nesigurnosti. Možete da napišete nešto
poput „Opraštam ti; davao si sve od sebe, znam da si bio povređen u to vreme, u redu je, volim
te.“
..............................................................................
..
..............................................................................
..
..............................................................................
..
..............................................................................
..
..............................................................................
..
..............................................................................
..
..............................................................................
..
Konačno, zapišite lekcije koje ste naučili iz tog iskustva i vrednost koje ste iz njih usvojili.
..............................................................................
..
..............................................................................
..
..............................................................................
..
..............................................................................
..
..............................................................................
..
..............................................................................
..
..............................................................................
..
..............................................................................
..
Ponovite ovu vežbu u vezi sa svim što još niste uspeli da otšustite.
Napomena: Svaki put kada bih sa drugima uradila ovu vežbu tokom radionice, dolazilo do
oslobađanja emocija i suza. Ako primetite da plačete ili da ste posebno emocionalno osetljivi
dok to radite, ostavite prostor za to i dozvolite sebi da se u tome osećate oslobođeno.
TREĆI KORAK
USKLADITE SVOJE PONAŠANJE
Ovo je vežba koja bi mogla da vam bude od pomoći da identifikujete neke od načina na koje
možete da uskladite sopstveno ponašanje sa svojom manifestacijom tako što ćete biti proaktivni i
preduzimati akciju.
1. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
..
..............................................................................
..
2. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
..
..............................................................................
..
3. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
..
..............................................................................
..
4. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
..
..............................................................................
..
5. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
..
..............................................................................
..
Ovo su stvari koje želim da počnete da radite u svom životu upravo sada da biste bili još bliže
upoznavanju sebe u budućnosti.
Kada god razmišljate o osobi koja želite da postanete, razmislite o načinima na koje možete da
uskladite svoje ponašanje sa tom verzijom sebe od ovog trenutka. Pokažite univerzumu, delom,
da ste spremni da ih otelotvorite, jer oni već postoje u vama.
OSLOBODITE SE NELAGODE
Na primer, zamislimo da ste vi neko ko je uvek zauzimao neko mesto u pozadi ili se klonio
svetla reflektora. U suštini, vi ste sami preuzeli sporednu ulogu u priči sopstvenog života. Nakon
godina ovakvog života, vaša podsvest će jednostavno osećati najugodnije kada budete bili
skriveni u senci drugih ljudi. Dakle, kada budete odlučili da to promenite i kada budete rekli:
„Sada je vreme da zakoračim u svoje svetlo, da pokažem svetu šta imam da ponudim i da
konačno budem protagonista sopstvene priče“, vaša podsvest će se uspaničiti i pokušaće da vas
povuće nazad, na teritoriju na kojoj vam je udobno, ohrabrujući vas, zapravo, na podsvesnom
nivou, da sami sebe sabotirate. To bi moglda bude učinjeno tako što sabotirate prilike da
progovorite, da budete viđeni ili da vas saslušaju, ili tako što će vas podsvesno ohrabrivati da se
okružite ljudima koji vas nipodoštavaju ili čija će energija zasenjuje vašu.
Imala sam prijateljicu koji je pokušavala da stekne više samopouzdanja prilikom susreta i
upoznavanja s novim ljudima. Učlanila se u grupu roditelja i beba u koju je počela da odlazi
svake nedelje i mogućnost da se upoznje i da se poveže sa drugim mladim mamama zaista joj je
pomogla da izgradi svoje samopoštovanje. Činilo se da je napravila internu promenu, ali onda,
nekoliko meseci kasnije, shvatila sam da se nedeljama nije vratila na sastanak; svaki put kada bi
se dogovorila da ide „slučajno“ bi iskrslo nešto sasvim drugo, na primer, u isto je vreme već bila
rezervisala nešto drugo, odjednom se osećala previše umorno ili bi tog dana bila neočekivano
zauzeta. Rekla sam joj da je sve to zapravo u igri bilo podsvesno sabotiranje sebe, i tek kada je
uspela da to i sama prepozna, mogla je da počne da se to prevazilazi.
Drugi primer bi mogao da bude da je vaš cilj da se osećate zdravo, energično i fizički spremno.
Vaša vizija je jasna i vidite sebe kako se budite s energijom i vitalnošću i kako se osećate
dovoljno spremnim da se satima igrate napolju sa svojom decom. Da biste postigli ovaj cilj,
najpre ćete morati da budete proaktivni u pogledu promene sopstvenog ponašanja. Na primer,
umesto što nalazite niz izgovora kako ne biste vežbali ili se previše odavali uživanju u hrani zbog
koje se osećate usporeno, moraćete da se posvetite redovnom vežbanju ili da počnete da
konzumirate zdravije, hranljivije obroke. Drugim rečima, morate da budete proaktivni tako što
ćete preduzeti akciju. Nakon što ste ovo radili neko vreme, počećete da uviđate i da osećate
razliku: vaše samopouzdanje će početi da raste. Tada će vaša podsvest uspaničiti. Nije važno što
se osećate dobro, dovoljno joj je što se osećate drugačije, a drugačije je, za vašu podsvest, nešto
u čemu joj se ne čini da je dovoljno bezbedna. Dakle, ohrabrivaće vas da sabotirate sami sebe
tako što će vas navesti da se prejedate, da preskačete treninge ili da sasvim odustanete od svojih
ciljeva. Zvuči poznato?
U svakom slu;aju, i sama sam se stalno bila zarobljena u ciklusima u kojima sam sabotirala samu
sebe. Bilo mi je toliko prijatno da se osećam tužno, usamljeno i puna samoprezira da sam svaki
put kada bih se posvetila promenama i počela da se osećam bolje, sabotirala samu sebe hranom,
alkoholom, drogom, cigaretama i toksičnim vezama. Tek kada sam postala svesna šta moja
podsvest pokušava da uradi, uspela sam da prevaziđem poriv da sasmu sebe sabotiram i umesto
toga sam ostala usredsređena na to gde u stvari želim da budem. Tada sam mogla da odsedim u
nelagodnosti sve dok ne uspostavim novu familijarnost - i jedino tako stvarate stvarnu i trajnu
promenu.
Kad god uđemo u period transformacije i počnemo da usklađujemo svoje ponašanje sa onim što
želimo da privučemo u svoj život, moramo istovremeno da očekujemo period nelagodnosti, a
zatim da se svesno posvetimo tome da je prihvatimo i samo prođemo kroz tu fazu. Moramo da
se odupremo nagonu da sasmi sebe sabotiramo i moramo da naučimo da živimo na tom
novom, osnaženom mestu sve dok se na njemu ne osetimo kao da smo kod kuće. Jer, kada
živimo na mestu koje nije ograničeno našim strahovima i sumnjama, otključavamo obilje
univerzuma.
IZLAZAK IZ SOPSTVENE ZONE KOMFORA
Kada budemo razumeli kako se odvija ciklus u kom sabotiramo sami sebe i nužnost da smo
spremni da prihvatimo izvestan stepen nelagodnosti, tek tada možemo da uskladimo svoje
ponašanje na najmoćniji i najmagnetniji način od svih: redovnim i kontinuiranim izlascima iz
sopstvene zone komfora.
DA BISMO MANIFESTIRALI PROMENE, MORAMO NAJPRE DA STVORIMO
PROMENE. MORAMO DA UČINIMO NEŠTO DRUGAČIJE, MORAMO DA NAPUSTIMO
SVOJE STRAHOVE I SUMNJE, MORAMO DA SE PONAŠAMO KAO ŠTO ĆE SE
PONAŠATI NAŠE BUDUĆE JA I MORAMO UNIVERZUMU DA POKAŽEMO DA SMO
SPREMNI I VOLJNI DA ZAKORAČIMO U SVOJU MOĆ.
Na primer, zamislimo da vam je prijateljica rekla da se otvara radno mesto u firmi u kojoj je
zaposlena i da se čini da je ta pozicija kao stvorena za vas. Odmah odlučujete da se prijavite, ali
onda primećujete da, kao deo procesa prijavljivanja, morate da sami sebe snimite dok se obraćate
u kameru. Ako ste neko ko je oduvek imao problem s tim da se nađe pred kamerama, to bi od vas
zahtevalo da otrpite izvesnu nelagodnost dok izlazite iz sopstvene zone komfora. Dakle, zaista
biste morali da identifikujete svoje „zašto“ da biste mogli da prevaziđete tu nelagodu. To bi oglo
da bude „Ovaj posao bi mi omogućio da radim u oblasti za koju zaista strastveno zainteresovan.
Osećao bih uzbuđenje kada bih ujutro odlazio na posao da radim nešto što zaista volim i to bi
učinilo da se osećam mirnije, donelo bi više radosti u moj život i poboljšalo bi ukupan kvalitet
mog života.“ Ukoliko ostanete fokusirani na svoje „zašto“, moći ćete da u steknete zamah i
hrabrost koja vam je potrebna da napravite taj snimak, uprkos tome što vam je to donekle
neprijatno ili što ste pomalo uplašeni, jer možete jasno da sagledate širu sliku i svoj krajnji cilj.
1. Uklonite izgovore
Izgovori nisu ništa drugo do način na koji sami sebe sabotiramo. Daju nam „izlaz“. Izgovori se
javljaju u najraznolikijim oblicima, ali najčešće su to: „Suviše sam zauzet“; „Suviše sam
umoran“, „Suviše je teško“; „Nisam spreman“; „Uradiću to drugog dana“; „Nemam resurse“;
„Nije uspelo poslednji put kada sam pokušao“; „Neću to moći da uradim savršeno“; „Nisam
dovoljno dobar. “
Ali moramo da razotkrijemo izgovore kao ono što oni zaista jesu: izraz naših strahova i
sumnji. Pojavljuju se kako bi nas sprečili da krenemo napred i zakoračimo u našu moć kada
podsvesno osećamo da još nismo spremni za sopstvenu veličinu. Način da se uklone izgovori
jeste da se preispita svaki njihov aspekt. Ispitujući ih, oduzimamo im moć.
Sledeći put kada sebi budete rekli: „Prezauzet sam“, zapitajte se: „Zašto to sebi govorim? čega se
bojim? Šta bi se desilo ako bih uklonio taj izgovor?“
1. Ne odustajte kada ste suočeni sa izazovima Kada izađemo iz zone sopstvenog komfora, sve će
biti novo, što znači da ćemo se neizostavno suočiti sa preprekama koje treba savladati.
1. Pravilo 5 sekundi
Jedan od mojih omiljenih govornika, Mel Robins, ima neverovatnu vežbu koju možete da
koristite kad god se suočite sa mogućnošću da izađete iz sopstvene zone udobnosti, ali zbog toga
osećate strah ili strepnju. Ona to naziva „pravilom 5 sekundi“. Mel kaže: „Onog trenutka kada
vam se instinkti aktiviraju, ali osetite da oklevate, tada koristite „pravilo 5 sekundi“.“Imate pet
sekundi. Počnite da brojite unazad od pet do jedan, a zatim se pomerite pre nego što dođete do
nule. Mel kaže da „Ako imate impuls da delujete u pravcu nekog cilja, morate fizički da se
pomerie u roku od 5 sekundi jer će u suprotnom vaš um prosto ugušiti tu ideju.“
I sama sam koristila ovu tehniku pre nego što sam postala domaćin svoje prve personalne
radionice. Spremala sam se da prvi put izađem na scenu i živci su mi bili na ivici pucanja. Bila
sam u u pozadini, iza zavese, mikrofon je bio uključen, mogla sam da čujem ljude kako se
smiruju, već spremni da ja počnem, a onda me je udario sindrom varalice. Šta sam dođavola
radila, vodim radionicu samoljublja? Nisam javni govornik, nisam dovoljno iskusna, sve ću ih
izneveriti. Ovo je bila glupa ideja. Moj unutrašnji kritičar pokušavao je da me parališe kako ne
bih ni zakoračila na scenu. Odbrojala sam, „5.... 4.... 3.... “ a onda sam se, bam, pomerila, stavila
jednu nogu pred drugu, nasmešila se svim licima pred sobom i počela da pričam. U roku od deset
minuta nešto sam sasvim pouzdano znala: upravo je ovo mesto gde je trebalo da budem.
Odjednom sam se osećala kao da sam kod kuće dok sam pričala sa svim ovim divnim
muškarcima i ženama koji su bili preda mnom o moći i važnosti ljubavi prema sasmom sebi.
Sada, bezbroj radionica kasnije, koristim istu tehniku pre nego što zakoračim na bilo koju scenu.
1.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
..
............................................................................
..
2.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
..
............................................................................
..
3.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
..
............................................................................
..
Nastavite da usvajate sve više i više zdravih navika kada osetite da ste u mogućnosti (nemojte da
se zatrpate s previše odjednom). Što više zdravih navika ugradimo u svaki svoj dan, imaćemo
više mogućnosti da praktikujemo ljubav prema sebi i povećamo svoju sposobnost da
manifestujemo sve ono što želimo.
AUTENTIČNOST
„Nisam imala predstavu da bi to što sam bila autentična ja moglo da me učini bogatom kao što
sam postala. Da sam to znala. Sve bih uradila znatno ranije.’
OPRA VINFRI
Osim što ćete uključiti svakodnevne prakse u svoju rutinu, što ćete biti proaktivni u postizanju
svojih ciljeva, postati energija koju želite da privučete u svoj život i što ćete iskoračite iz zone
sopstvenog komfora, usklađivanje vašeg ponašanja takođe zahteva da živite autentično. Zahteva
od vas da uskladite ono što radite sa onim što zamišljate i ko zaista želite da budete.
Autentičnost je suštinski sastojak uspešnog manifestovanja jer naubedljivije privlačimo kada
živimo i izražavamo svoju istinu. Razmislite samo o ljudima koje poznajete, onima koji uđu u
sobu i prosto je osvetle, ljudima prema kojima, kako se čini, uvek svi drugi gravitiraju. To su,
najčešće, ljudi koji su samo sasvim, opravdano i autentično svoji. Ponosni su na ono što jesu,
udobno im je u sopstvenoj koži i nikada se ne plaše da budu drugačiji ili da se istaknu.
Otkrivam, opet i iznova, da kada bilo ko donese odluku da prestane da se pretvara da je nešto što
nije i kada umesto toga prihvati svoje najautentičnije ja, napreduje. O tome svedoče priče
nebrojenih muškaraca i žena koji su prisustvovali jednoj od mojih radionica, a zatim iskoristili
motivaciju sa sesije da ostave poslove, ljude i ideje koje nisu bile u skladu sa njihovom istinom.
Uvek opisuju istu priču: kada su ih pustili, stvorili su prostor da neguju stvari koje podržavaju
njihovo najautentičnije ja. Na primer, započeli bi novi posao i radili su nešto u vezi sa čim su
zapravo bili strastveni, konačno su govorili o stvarima koje su im bile važne ili su se samo
okružili ljudima za koje su osećali da ih zaista razumeju. Bez izuzetka, čim bi počeli da rade ove
stvari, oni su procvetali. Nezaustavljivo smo magnetični kada se ne pravdamo za ono što
jesmo.
Dakle, kako se povezujemo sa našim najautentičnijim ja? Najpre moramo da naučimo da se
oslobodimo onoga što mislimo da bi trebalo da budemo, onoga što drugi ljudi očekuju da
budemo i kakvi smo nekada bili. Tek tada možemo da otkrijemo ko smo zapravo sada.
Od najranijih godina od ljudi oko tražimo da nam kažu kako da se ponašamo i kako da budemo
voljeni. Vodimo računa o tome kada nešto radimo da to bude ono što nas čini dragima, i činimo
to još više. Dok odrastamo, nastavljamo ovaj obrazac: oblikujemo se na osnovu povratnih
informacija koje dobijamo od porodice, prijatelja i zajednice. Naučeni smo da tražimo spoljašnju
potvrdu i svoj osećaj sopstvene vrednosti povezujemo sa mišljenjima i prosuđivanjem drugih.
Kroz ovaj proces razvijamo sklonost „ugađanja ljudima“, koja postaje neprijatelji autentičnosti.
Da bismo započeli put otkrivanja našeg najautentičnijeg ja, najpre moramo da steknemo svest:
svaki put kada preduzmemo neku akciju, moramo prepoznati da je potrebno da učinimo izbor.
Izbor je sledeći: „Da li se ponašam tako da bih udovoljio drugima ili se tako ponašam jer na taj
način poštujem sebe?“ Ako izaberemo prvo, neizbežno žrtvujemo usklađivanje svog ponašanja
sa sopstvenim ciljevima, snovima ili vizijama.
ENERGIJA JE USMERENA: JEDNOSTAVNO NIJE MOGUĆE DA USMERIMO ENERGIJU
KA TRAŽENJU SPOLJNE VALIDACIJE DOK JE ISTOVREMENO USMERAVAMO PREMA
OSOBI KOJA ŽELIMO DA BUDEMO ILI STVARIMA KOJE ŽELIMO DA IMAMO.
Često sa Vejdom, ocem mog sina, razgovaram o autentičnosti, jer je on neverovatno strastven u
pomaganju drugima da otkriju svoju istinu i izraze svoje najautentičnije ja. Vejd koristi metaforu
bašte da objasni ovaj proces, i kaže:
„Zamislite sebe kao baštu. Vaš najdublji osećaj samoljublja, vrednosti i istine jesu tle iz kog sve
raste. Vaša uslovljenost i vaša dosadašnja životna iskustva znače da je bašta ispunjena različitim
biljkama, ali niste vi sve tu posadili. Neki od njih su korov koji vas sprečava da rastete, drugie su
biljke koje nisu izvorne za ono što vi zaista jeste, a neke jednostavno kao da više i ne pripadaju
vašoj bašti. Proces izražavanja vašeg najautentičnijeg ja počinje najpre time što ćete dentifikovati
korov i neželjene biljke i potom ih veoma nežno ukloniti. Spustite se do njihovog korena i
iščupajte ih kako u vašoj bašti ne bi ostalo bilo šta štetno. Zatim, kada osetite da ste očistili baštu
od korova i biljaka koje vam više nisu neophodne, od svih vaših ograničavajućih uverenja i onih
ideja koje vam ne više služe, možete da počnete da birate šta ćete da sadite u svojoj bašti.
Možete da negujete i brinete se za biljke koje vas osnažuju i možete da izaberete nove, koje
izražavaju ko ste vi zaista i ko želite da budete. Možete da izaberete i kako će tačno da izgleda
vaša bašta. Morate da stvorite svaki njen deo, a zatim ga negujete s nežnošću, saosećanjem,
ljubavlju i poštovanjem. Na kraju, zaslužujete da budete osoba koju ste sami kreirali: ona koja
snažno i lepo proslavlja ono što ste izabrali da budete, bez obzira na tuđe ideje ili mišljenja.“
Putovanje tokom kog otkrivate i izražavate svoje najautentičnije ja jeste ono koje će potrajati, ali
je svakako vredno svakog koraka. Što ste više povezani s onim ko zaista jeste i s onim šta zaista
želite, postajete magnetičniji i veća je vaša moć manifestovanja. Svaki put kada glumite,
zapitajte se: „Da li je ovo u skladu sa onim što mislim, u šta verujem i ko želim da budem?“
Usklađivanje sopstvenog ponašanja manifestuje se u akciji. Stvari koje radite iz dana u dan,
način na koji se ponašate, način na koji se postupate i način na koji se odnosite prema sebi
samima: sve je ovo važno. Univerzum reaguje na sve što radite.
Usklađivanje svog ponašanja zahteva od vas da budete proaktivni, da preduzmete akciju, da
otelotvorite osobu kakva želite da postanete, da prevaziđete sopstvena ograničavajuća uverenja
ili strahove, da izađete iz zone udobnosti, da živite autentično i da negujete ljubav prema sebi
kroz svakodnevnu praksu, stvarajući zdrave navike i posvećujući se sopstvenom blagostanju.
ČETVRTI KORAK
PREVLADITE TESTOVE UNIVERZUMA
Na svakom manifestacionom putovanju pred vama će se naći testovi iz univerzuma koje morate
da savladate pre nego što budete mogli da napredujete dalje. Pojavljuju se u vašem životu da da
bi stavili na probu vašu samopoštovanje i vaše poverenje u proces manifestovanja. Testovi mogu
da se jave kao niz prepreka, ljudi ili izazova, ili kao nešto što od vas traži da se zadovoljite
manjim od onoga što zaslužujete.
Ovaj korak je proširenje Trećeg koraka: Uskladite svoje ponašanje (pogledajte stranicu 61). U
prevazilaženju testova iz univerzuma, svoje ponašanje usklađujete sa visokom samopoštovanjem
i učite da verujete u moć manifestovanja.
Najlakši način da objasnim kako izgleda test iz svemira jeste da vam dam nekoliko primera.
Zamislimo da želite da manifestujete svog savršenog partnera. Pre nego što sretnete „pravog“,
verovatno će vam biti predstavljen test iz univerzuma koji najpre morate da savladate. Test je tu
da bi se videlo koliko ste zaista vredni da takvog partnera privučete u svoj život.
U ovom scenariju, test može da se pojavi u vidu vašeg „bivšeg“. Pojavljivanje bivšeg partnera
veoma često prati onaj primamljivi osećaj poznatog. Test vam pružaj laku priliku da se vratite
nečemu u čemu se osećate udobno, iako to nije prava stvar za vas. Izbor je sledeći: da li ulažete
svoje vreme i energiju u nešto za šta već znate da ne funkcioniše ili ostajete posvećeni svojoj
budućnosti i odlučujete da izaberete da fizički i (što je još važnije) energetski iskoračite iz
prošlosti i za sobom čvrsto zatvorite vrata?
Test bivšeg je toliko uobičajen da ljudima često govorim da, ukoliko se njihov prethodni partner
iznenada ponovo pojavi u njihovom životu, mogu da budu sigurni da je njihova srodna duša
blizu (ako su položili test, naravno). Postoji nešto neverovatno oslobađajuće i osnažujuće u tome
što možete da kažete sebi: „Zvanično zatvaram vrata svojoj prošlosti.“ Ali da biste to učinilii
kako treba, morate to da uradite u potpunosti. Slušala sam toliko muškaraca i žena kako mi
govore da se nisu ulagali u ideju da se vrate svojim bivšim partnerima, ali su onda nastavljali da
im šalju poruke ili da se s njima viđaju „neobavezno“. Ostavili su vrata otvorena. Uradili su tako
jer im je to pružalo utehu, vezu, pažnju, validaciju i odvraćanje pažnje, ali angažovanje na
nečemu što za vas nije u redu, bez obzira koliko vam se opuštenim i neobaveznim činilo,
blokiraće vam put do vaše manifestacije. To je zato što angažovanje u tom odnosu univerzumu
govori: „Ne verujem da dolazi ono što zaista želim“ ili „Moram da pronađem svoju
samopoštovanje u nekom drugom“, i u tom slučaju ćete nastaviti da privlačite ono što odgovara i
toj sumnji i niskom osećannu sopstvene vrednosti.
Nalaženje završnice u samome sebi na energetskom nivou predstavlja najmoćniji i najefikasniji
način da raščistite prostor za ono što treba da uđe u vaš život. Kada god vidite priliku da se
odmaknete od nekoga ili nečega što vam više ne služi, iskoristite je. Morate da očistite put kako
biste mogli da se s lakoćom upoznate s budućim sobom.
Evo još jednog primera testa koji se može pojaviti kada radite na manifestovanju svog savršenog
partnera. Otišli ste na nekoliko sastanaka s nekim sasvim novim i između vas je odmah proradila
hemija. Čini se da u vezi s novom osobom možete dosta toga da „štriklirate“, čineći da počnete
da se nadate da su upravo oni ti koje ste želeli da manifestujete. Ali u roku od nekoliko dana ili
nedelja, počinjete da osećate da nešto nije u redu; smenjuju se toplo i hladno ili vam ne ukazuju
poštovanje koje zaslužujete. Ovo je jasan test. Univerzum vas nešto pita: koliko zaista cenite
sebe? Koliko zaista mislite da ste vredni prave ljubavi? Hoćete li se zadovoljiti nekim kose ne
čini voljnjim da vam se posveti?
Ukoliko odlučite da se zadovoljite tom osobom i da ignorišete crvene zastavice koje su pred
vama, blokiraćete svoju manifestaciju. Razlog za to je što birajući da ignorišete znakove
upozorenja, univerzumu šaljete poruku: „Bojim se da neću sresti nikoga drugog i ne verujem da
ću naći nekoga ko bi mogao da me zaista voli i posveti mi se kako zaslužujem.“ Zapamtite: da
biste manifestovali ono što želite, morate da verujete da ste toga dostojni i vaše ponašanje
mora da bude u skladu s tim uverenjem. Dakle, ukoliko odlučite da se udaljite od te osobe,
pokazujete univerzumu, delom, da znate da ste vredni dublje, jače veze. Univerzum će
odgovoriti tako što će vam dovesti vašu srodnu dušu.
Svaki put kada odlučite da se „smirite“ u bilo kojoj oblasti svog života, sami sebe blokirate da
manifestujete sve ono što najviše želite. To je otud što čin pristajanja na manje od onoga što
zaslužujete proističe iz strahova i sumnji niske vibracije: straha da zapravo niste vredni da imate
ono što zaista želite i sumnje da ćete ikada moći da manifestujete svoje snove.
Ako želite da postanete onaj ko manifestuje bez napora, onda je savladavanje ovog koraka
ključno. Počnite da razmatrate sve oblasti svog života i pitajte se: „Gde sam pristao na ono što je
manje od idealnog? Gde ugrožavam svoju samopoštovanje?“ Na primer, da li trenutno u svom
životu održavate toksična prijateljstva od kojih se čini kao da ne možete da se oslobodite? Skoro
svaki klijent sa kojim sam ikada radila imao je neku toksičnu osobu u svom životu koja ih je
stalno iscrpljivala, negativno uticala na njihovo samopouzdanje i snižavala njihovu vibraciju.
Ostajali su u tom prijateljstvu jer su se ili plašili da će svojim odlaskom uvrediti ili uznemiriti
drugu osobu, ili su se brinuli da će se bez tih osoba osećati usamljenije. Toksična prijateljstva i
veze jesu još jedan primer testa, a tek kada nađemo hrabrost i unutrašnju snagu da se od njih
udaljimo, otvorićemo prostorkako bi zdravije veze mogle da uđu u naš živote. Zapamtite: vaše
vreme i energija su vaša najvrednija imovina, pa ih koristite mudro.
Testovi se ne pojavljuju samo u vidu ljudi. Testovi na koje zaista treba da obratite pažnju jesu oni
koji deluju upravo kao ono na šta ste čekali, ali kada se malo bolje zagledate, shvatate da nešto
jednostavno nije u redu. Na primer, ako ste u potrazi za svojom savršenom kućom i naišli ste na
onu koja je „skoro“ prava za vas, ali ne sasvim, da li ćete je uzeti iz straha da možda nećete
pronaći ništa bolje? Ili odustajete od nje i čekate onu pravu?
Moja bliska prijateljica, šminkerka, želela je da manifestuje da je angažuje određena agencija
koja predstavlja neke od najviše cenjenih kreativaca na svetu. Zapisala je ime agencije na svoju
tablu vizija i počela da radi na negovanju samoljublja, uklanjajući neka od svojih
ograničavajućih uverenja i usklađujući svoje ponašanje postavljanjem redovnog sadržaja na
svoje kanale društvenih medija kako bi predstavila svoj rad i prihvatila što više klijenata, gradeći
na taj način svoj portfolio i stičući iskustvo. Prošlo je nekoliko meseci i ona se osećala znatno
sigurnijim u samu sebe, a takože je i razvila svoj, autentičan izraz u oblssti kojom se bavi. Onda
je dobila mejl: agencija je htela da je angažuje, ali to nije bila agencija njenih snova. Morala je da
napravi veoma važan izbor: da li će, iz straha da neće moći da potpiše ugovor sa agencijom iz
svojih snova, prihvatiti ovaj angažman? Ili bi trebalo da odbije tu agenciju, znajući da to nije baš
ono što je želela, i da sačeka? Bila je to teška odluka. Ovakve odluke često od vas zahtevaju da
pokažete nepokolebljivo samopouzdanje i može biti uznemirujuće to što odbijate nešto što se
čini kao „dobra ponuda“ samo zato što ona nije baš ono što ste tražili. Moja prijateljica je rekla
da se osećala kao da je nezahvalna, ili čak i pohlepna, jer nije prihvatila ponudu da sarađuje s
tom agencijom. Podsetila sam je da znati šta želiš i truditi se da do toga i dođeš nije nijedna od
tih stvari. Nakon nekoliko dana razmišljanja, donela je čvrstu odluku da odbije ponudu. Pet
meseci kasnije, potpisala je ugovor s agencijom koja je bila na tabli njene vizije.
U bilo kom trenutku možemo da izaberemo da li ćemo da razmišljamo o oskudici ili ćemo da
razmišljamo o obilju. Razmišljanje o oskudici govori nam da nema dovoljno ljubavi, sreće ili
uspeha za sve. Potiče iz mesta nedostatka. Način razmišljanja u obilju veruje da svega ima
dovoljno za sve. U svakoj fazi procesa manifestovanja, njehov je integralni deo usvajanje načina
razmišljanja o izobilju, a posebno je važno kada se prevazilaze testovi univerzuma. Kad god se
pojavi test, možete da izaberete da odgovorite razmišljajući o oskudici (nema dovoljnoza sve u
okolini) ili razmišljanja o obilju (svega ima više nego dovoljno za sve i postoji obilje
mogućnosti). Zamislite da ste u potrazi za svojim savršenim farmerkama. Ulazite u prodavnicu i
vidite jedne na štenderu ispred sebe. Optimistično odlazite u kabinu da ih isprobate. I shvatate
da te farmerke nisu baš pravi izbor za vas. U tom trenutku, pošto znate da na svetu postoji obilje
najrazličitijih farmerki, rado ih vraćete odakle ste ih uzeli i nastavljate potragu za svojim
savršenim farmerkama. Ne biste gubili vreme razmišljajući: „Postoji samo šačica farmerki na
svetu, i bolje bi bilo da uzmem ove u slučaju da ne nađem ništa bolje.“ Morate da primenite ovaj
način razmišljanja o obilju na sve u svom životu kako biste bili u stanju da manifestujete stvari
koje zaista želite. Vratite ono što vam ne odgovara i znajte da vredite i da zaslužujete da imate
ono vam odgovara.
Kada sam odlučila da pokrenem sopstveni serijal emisija, „Trenuci koji su me napravili“, u
kojima svakog od mojih gostiju zamolim da me provede kroz tri odlučujuća trenutka koji su
oblikovali njihov život, najpre sam morala da potražim ljude kako bih videla da li su
zainteresovani da budu gosti. Ovo je bilo nešto što me je od samog početka prilično prestrašilo:
da li će ljudi misliti da sam napadna što ih to uopšte pitam? Da li će iko reći da? Da li će emisija
biti potpuni neuspeh? Uvek sam se ustezala da od ljudi tražim bilo kakvu uslugu, iz straha da će
me osuđivati i možda odbiti. Ali ova emisija mi je bila dovoljno važna i znala sam da ću morati
da iskoračim iz sopstvene zone udobnosti i jednostavno krenem u to. Dakle, izvadila sam olovku
i papir i napisala spisak imena svih ljudi s kojima sam imala veze i kojima sam mogla da se
obratim. Prva osoba kojoj sam poslao poruku bila je veoma poznata ličnost koja je u to vreme
bila sudija u jednom rijalitiju. Nervozno sam poslala poruku i pitala da li bi želela da bude moj
gost. Odmah sam dobila odgovor. Otvorila sam poruku i pročitala nešto u smislu da im je žao, ali
da se neće osećati prijatno da govore o svom ličnom životu i da nisu u mogućnosti da mi
pomognu u ovom konkretnom projektu, ali mi žele sreću! Sećam se da sam osetila mučninu u
stomaku – trenutno sam bila toliko postiđena što sam je uopšte pitala i odgovor sam shvatila kao
totalno odbijanje. Onda sam se setila da imam izbor. Mogla sam da dozvolim da me to sasvim
poremeti i uruši moje samopouzdanje, i da ovo putovanje zaustavim pre nego što je uopšte i
počelo, ili bih mogla da odlučim da priznam da je ovo bio samo test iz univerzuma koji moram
da savladam. Preformulisala sam svoje razmišljanje: odluko ove osobe da ne podeli svoju priču
ona nije odbila mene lično, njeni su razlozi bili sasvim valjani i razumljivi, i to nije značilo da će
svi koje sam pitala imati isti odgovor. U tom trenutku sam poslala poruke još petoro ljudi. Svi su
rekli da. Do kraja 2020. snimila sam dvadeset osam epizoda, tačno koliko sam epizoda naznačila
na svojoj tabli vizije na početku godine (iskreno, ne mogu ni da vam kažem zašto sam izabrala
baš ovu cifru; jednostavno jesam!). A onda je u maju 2021. bilbord za moj podkast postavljen na
devedeset reklamnih panoa širom Londona! Videti da se moja emisija reklamira širom grada bilo
je tako neverovatno, da sam prštala od ponosa. Da nisam iskoračila iz zone sopstvene udobnosti i
zatim prevazišla test koji je stavljen ispred mene, to nikada ne bi bilo moguće.
Smatra se da je ruska filozofkinja Helena Blavacka bila jedna od prvih koji su pisali o
manifestovanju, još u kasnom devetnaestom veku. U Tajnoj doktrini je napisala: „Ne bojte se
svojih poteškoća. Nemojte poželeti da budete u okolnostima koje su drugačije od onih u kojima
jeste. Jer kada ste najbolje iskoristili svoje nevolje, one postaju odskočna daska za sjajnu priliku.’
Kada sam ovo prvi put pročitala, nisam mogla da prestanem da se smejem. Ovaj prelepi
odlomak, koji je napisan pre više od sto godina, podržava ono za šta sam intuitivno znala da je
istinito: kada prevaziđemo testove univerzuma, nagrađeni smo novom mogućnošću.
Ako ste na svom putu manifestovanja, postanite svesni testova. Kada vam se predstave, ne
dozvolite im da snize vašu vibraciju ili da vas skrenu sa kursa. Koristite ih da ojačate svoju moć
manifestovanja pokazujući univerzumu da cenite sami sebe i da verujete da ste vredni da u svoj
život primite obilje. Zauzmite se za sebe kada je to potrebno, recite ne primamljivim prilikama
ukoliko ne ispunjavajue sve va[e uslove, ostanite jaki kada ste suočeni sa odbijanjem i verujte da
će sve ispasti baš kako treba.
Jedan od mojih omiljenih citata je „Ponekad pobediš, ponekad naučiš.“ Podseća me da sve ima
potencijal da nas nauči nečemu vrednom. Umesto da stvari vidite kao da su „krenule po zlu“ ili
u;ute„sve ide kako treba“, na sve možete da gledate kao na priliku da nešto naučite, da rastete i
da se širite. Zato je ovaj korak moj lični favorit: kada na izazove gledate kao na testove koje
možete da savladaei, počinjete da se oslobađate toliko nepotrebnog stresa i umesto toga počinjete
da jašete na talasima života s znatno više lakoća i fluidnost. Ta lakoća će vam omogućiti da
podignete svoju vibraciju i daće vam snagu da manifestujete još snažnije i bez napora.
PETI KORAK
PRIGRLI ZAHVALNOST (BEZ ZADRŠKE)
Zahvalno srce je magnet za čuda
NEPOZNATI AUTOR
Ranije sam, u uvodu ove knjige, objasnila da različite emocije imaju različite frekvencije
vibracija. Emocije kao što su stid, bes, ljubomora i krivica imaju frekvenciju niske vibracije. S
druge strane, emocije kao što su radost, sreća, ljubav, mir, zadovoljstvo i uvažavanje imaju
frekvenciju visokih vibracija. Univerzum zapravo ne čuje naše misli; on odgovara na frekvencije
koje te misli stvaraju: mi privlačimo ono što osećamo.
Kada sam prvi put čula da naše emocije imaju moć da oblikuju našu stvarnost, instinktivno sam
znala da je to istina. Počela sam da se prisećam beskrajnog niza prilika u kojima sam iskusila
emocije niske vibracije (kao što su bes, tuga i očaj) i, kao rezultat, manifestovala sam negativne
situacije u svom životu. U stvari, iako to u to vreme nisam to samoj sebi priznavala, stalno sam
manifestovala negativne situacije u svom životu kako bih podržala sopstveno uverenje da sam
nedostojna i da je život nepravedan. Odigravala sam najgore scenarije u svojim mislima, a onda,
kada bi se dogodili u stvarnom životu, govorila bih: „Znala sam da će se ovo desiti.“ Na primer,
kada sam imala dvadeset i dve godine, napustila sam Diageo i svoj prvi posao od devet- do pet, ,
i odlučila da sama nešto pokrenem. Oduvek sam znala da želim da pomognem i da osnažim žene
pa sam pomislila da bih možda mogla da iskoristim svoju ljubav prema modi i da ženama
pomognem da se predstave na način na koji bi osećale nejviše samopouzdanja. Dakle, odlučila
sam da pokušam da postanem „modni stilista“. Počela sam da prilazim potencijalnim klijentima
(u suštini, mojim prijateljima i poznanicima) da ih pitam da li mogu da im pomognem da
preurede garderobu, ali kad god bih i prilzila, čula sam svoj unutrašnji glas kako govori: „Nikada
neće reći pristati jer znaju da nisi dovoljno dobra.“ Zatim, kada bi odgovorili, to jest ljubazno
odbili moju ponudu, glas bi rekao: „Jesam li ti rekao.“ Dovoljno je reći da moja karijera „stiliste“
nikada nije uzletela, i za dve godine sam uspela da pridobijem samo jednog klijenta koji plaća
pre nego što sam odlučila da sasvim odustanem. Jedini razlog za to ležao je u mom nedostatku
samopoštovanja i stalnom vezivanju za emocije niske vibracije koje su me sputavale.
Jednostavno nisam imala vere u samu sebe ili neustrašivost da preduzmem akciju ili da krenem
napred kada se suočim sa preprekama. Ovo je samo jedan primer, ali u stvari, provela sam čitavu
deceniju tražeći dokaze da sam promašaj kome je nesreća prosto suđena. Sada, vidim da sam
sama bila odgovorna što sam tako dugo ostajala zarobljen u tom ustajalom prostoru. Moć da
manifestujem oduvek je bila u meni, ali sam je koristila u pogrešnom pravcu.
Možete li da se setite vremena kada ste bili ljuti, ljubomorni ili uplašeni, a onda u svom životu
manifestovali nešto negativno? Ili ste ikada jutro bilo jedno od onih kada ste se kasno probudili i
osećali se umorno i mrzovoljno? Probudite se u tom ravnom raspoloženju s niskim vibracijama i
jednostavno ne možete da se otresete. Sedneš da doručkuješ i prospeš kafu svud unaokolo, izađeš
iz kuće i na pola puta do stanice se setiš da si ostavio telefon kod kuće pa se vratiš da ga uzmeš i
propustiš prevoz, onda od prijatelja koji kasni dobiješ poruku da otkazuje sastanak koji ste
očekivali. Upravo vam se dešava jedan od onih dana kada doslovno kažete: „Uf, to je samo jedan
od onih dana!“ Ako stvarno razmislite o tome, da li verujete da je slučajnost što se te stvari tako
često dešavaju u nizu? Nedavno sam se ljutila na sebe zbog greške koju sam napravila na poslu i,
dok sam izlazila iz sobe, udarila sam nožnim prstom u vrata i zapravo se nasmejala samoj sebi.
To se činilo kao mala poruka iz univerzuma kojom mi poručuje: „Hej, ne zaboravi da te uvek
posmatram.“ Naša vibracija je važna.
Kada sam prvi put shvatila da imamo moć da privučmo ne samo obilje već i negativnost,
uspaničila sam se. Možda i vi ovo čitate i pomalo paničite. Možda mislite: „Da li to znači da ću
svaki put kada se budem ljutio privući nešto loše? Ili će mi se u dane kada se probudim
osećakući se ravnodušnon dogoditi nešto strašno? Ne može se očekivati da budem „visoka
vibracija“ sve vreme, zar ne?“ Ne, naravno, to se ne može očekivati od vas, i važno je da sebi
damo prostora da osetimo, potvrdimo, prihvatimo i poštujemo čitav spektar emocija. Dakle, šta
da radimo kada se osećamo preplavljeni osećajem niske vibracije? Koristimo zahvalnost.
Zahvalnost se definiše kao osećaj uvažavanja, a ovo osećanje ima izuzetno visoku frekvenciju
vibracija. Zahvalnost je jedno od najmoćnijih emocionalnih oruđa koje imamo na raspolaganju i
kada shvatimo kako da je praktikujemo, možemo je koristiti da se trenutno izvučemo iz bilo kog
iskustva niske vibracije, i da promenimo svoje stanje, da promenimo svoju vibraciju i da u
potpunosti oslobodimo obilje univerzuma. U danu kada se osećamo ravnodušno, neraspoloženo,
ljuto, ljubomorno, ogorčeno ili uplašeno, možemo da se obratimo zahvalnosti da nam pomogne.
Možemo da odvojimo trenutak i da zastanemo, pronađemo mir, a zatim da negujemo i
prihvatimo zahvalnost da bismo nadjačali svaku emociju niske vibracije koju doživljavamo.
Zahvalnost za sebe
Ovo su stvari koje kod samih sebe možete da cenite, na primer: zahvalan sam za svoju snagu,
zahvalan sam za svoje zdravlje, zahvalan sam za svoj um.
Zahvalnost za tvoj život
Ovo su stvari u vašem životu koje cenite, na primer: zahvalan sam na svom poslu, zahvalan
sam na svojoj porodici i prijateljima, zahvalan sam na mestu gde živim.
Zahvalnost za svet
To su stvari za koje osećate zahvalnost, a koje su univerzalne za sve nas, na primer: zahvalan
sam na suncu, zahvalan sam na povezanosti, zahvalan sam na mogućnosti putovanja i iskustvu
upoznavanja novih kultura.
Možete da koristite ove tri kategorije da vam pomognu da praktikujete i negujete zahvalnost u
svom životu.
Napomena: Biće nekih dana u kojima ćete možda otkriti da, usred posebno intenzivnog
osećaja straha, tuge ili besa, niste u stanju da osetite zahvalnost za sebe ili za stvari u svom
životu. Zato sam za vas postavila tri kategorije zahvalnosti, tako da uvek možete da pronađete
nešto za šta možete da budete zahvalni: ako se danas borite da osećate zahvalnost za sopstveni
život, fokusirajte se na svoju zahvalnost za nešto univerzalno. Samo zapamtite: uvek postoji
nešto na čemu možete biti zahvalni, ako odvojite vreme da se na to usredsredite.
Kada osećamo zahvalnost za stvari koje trenutno imamo, osećamo se zadovoljno, prisutno i
spokojno. Odmah podižemo našu vibraciju. Da vam pokažem... Odvojte trenutak da razmislite o
jednoj stvari na kojoj ste zaista zahvalni. Razmislite o tome, vizualizujte to jasno i dozvolite da
osećaj zahvalnosti zaista teče kroz vaše telo. Da li primećujete kako se, kada razmišljate o
nečemu za šta ste zaista zahvalni, vaše telo fizički menja? Vaši mišići počinju da se opuštaju,
možda ćete početi da se nesvesno smejete i odmah ćete se osećati smirenije Otprilike mesec dana
nakon što sam otkrila manifestovanje, naišao sam na dr Džoa Dispenzu. Čula sam kako govori u
emisiji s Gvinet Paltrou i čim je završio, ukucala sam njegovo ime na Jutjub i pažljivo odslušala
kako priča u bezbroj video snimaka. Smatrala sam da su njegovo znanje i njegova strast tako
dubokoumni i tako inspirativni. Ali postojalo je nešto što je podelio a što je na mene stvarno
ostavilo utisak, i što je od tog trenutka uticalo na moje sopstveno manifestovanje: studije su
otkrile da, za samo četiri dana, transformišući svoj strah u „zahvalnost, uvažavanje i ljubaznost
tokom samo deset minuta dnevno, tri puta dnevno, može da ojačate svoj imuni sistem za pedeset
posto“. Koliko je to neverovatno? Zamenjujući svoje strahove i sumnje zahvalnošću možete
zapravo da promenite svoju fiziologiju, način na koji se ponašaju vaše ćelije, možete da
promenite svoju frekvenciju vibracija i čak se zaštititi od bolesti. Ovo je za mene bio veliki poziv
za buđenje. Bio je to naučni dokaz neverovatne moći našeg uma - moći koju imamo da
promenimo svoju stvarnost - i bio je to dokaz ogromne moći zahvalnosti. To je ono što je za
mene od tog trenutka manifestovanje zaista postalo: spajanje nauke i mudrosti. Razumevanje da
možemo da koristimo svoj um da promenimo svoju energiju, da podignemo frekvenciju
vibracija, a zatim i promenimo svoju stvarnost. I zahvalnost je bila u osnovi svega
U tom trenutku je sve počelo da ima smisla. Osvrnula sam se na svoje putovanje i svoje
ponašanje do tada. Da sam bila iskrena prema sebi, nikada ne bih prihvatila pravu zahvalnost.
Uvek sam jadikovala zbog onoga što nemam, gledajući druge s željom da imam ono što oni
imaju, ili čekajući da nešto ili neko uđe u moj život i magično me usreći. Možda znate na šta
mislim... Koliko ste puta pomislili: „Biću srećan kada... “ ili „Da sam imao ono što su oni imali,
bio bih srećan?“ Ovaj obrazac razmišljanja je toliko ograničavajući jer nas drži zaključane u
načinu razmišljanja o oskudici. Ona univerzumu šalje poruku: „Nedostaje mi život“ ili „Nemam
dovoljno“, i to je ono što će univerzum nastaviti da vam daje: nedostatak i oskudicu. Ali to vas
ograničava i na drugi način: to što čekate da nešto ili neko učini da se osećate na određeni način
podriva vašu unutrašnju moć. Sprečava vas da preuzmete odgovornost za sopstvenu sreću.
Da ste me, međutim, u to vreme pitali: „Jeste li zahvalna osoba?“, rekla bih: „Da, apsolutno.“
Zaista sam verovala da jesam, ali onda bih govorila i stvari kao što su „ Znam da sam srećna na
mnogo načina, ali da sam u vezi, bila bih znatno srećnijai.“ Uvek sam svojoj zahvalnosti
dodavala poneko očekivanje, i to je ono što me je sprečavalo da osećam i doživljavam istinska
zahvalnost.
Počela sam da shvatam da ljudi skoro uvek svoju zahvalnost povezuju s nekim očekivanjem.
Rekli bi nešto poput „Volim svoju kuću, ali jedva čekam da budem negde gde ima više prostora“
ili „Volim svoj posao, ali bi bilo znatno bolje da sam više plaćen“ ili „To je super, danas sam
dosta prodao, ali sam se nadao da će se do sada sve rasprodati.“ Ova upozorenja su priložena
tako ležerno i automatski da većina ljudi nije ni svesna da ih koristi.
Počela sam da se pitam zašto uvek uz svoju zahvalnost vezujemo i očekivanja. Verujem da je
jedan od razloga u tome što mnogi od nas imaju podsvesni strah da, ako smo sasvim zadovoljni
onim što imamo, nikada nećemo težiti nečem višem. Na primer, ako smo potpuno zahvalni za
našu trenutnu platu, zar nas to neće sprečiti dabudemo motivisani da radimo na unapređenju? Ili
ako smo sasvim zadovoljni kućom u kojoj živimo, ne znači li to da nikada nećemo doživeti da
živimo na nekom novom mestu?
Postoji osnovno uverenje da istinska i potpuna zahvalnost dolazi na račun nagona, motivacije i
naše sposobnosti da napredujemo. Ovde sam da za vas uklonim taj strah: prava zahvalnost, bez
zadrške, vas ne sputava. Ona je, u stvari, sastavni deo vašeg manifestacionog putovanja.
Morate da budete jasni kada je reč o vašoj viziji i tome kuda želite da idete, a
istovremeno i potpuno zahvalni za sve što trenutno imate: to je ono što zovem slatkom
tačkom manifestovanja.
Mislila sam da vam ispričam pričicu o tome kako sam i sama koristila ovaj korak da
manifestujem svoj sadašnji dom.
Upravo sam otkrila da sam bila deset nedelja trudna sa svojim sinom, da nisam imala karijeru, da
sam zarađivala vrlo malo novca i da nisam imala pojma šta ću da radim sa svojim životom.
Najavila sam da sam upoznala Vejda nekoliko meseci ranije, ali nisam bila spremna za ono što se
sledeće dogodilo: trudnoća. Živela sam u prelepom stanu koji više nisam mogla sebi da priuštim,
a Vejd i ja nismo imali gde da odemo. Moj tata je vrlo ljubazno rekao da možemo da živimo u
njegovom stanu u Vaterlou. Ušla sam u veoma oronuo stan koji su prethodni stanari ostavili u
potpunom neredu i odmah me pogodio ovaj gadan miris. Dekor je bio isti kao što je bio kada je
stan kupljen pre više od dvadeset dve godine, ali sada je tu bila rupa na vratima, tragovi po
zidovima, buđ koja je prekrivala pločice u kupatilu i iz tuša jedva da je kapala voda. Pomislila
sam: „Imam dvadeset osam godina, imam bebu s muškarcem kog sam upoznala pre samo tri
meseca, a ovo nije nni nalik životu koji sam zamišljala: bez posla, trudna i živim u ovom
zapuštenom stanu“. Želela sam da manifestujem glamurozan život, pomislila sam. Ovo nije bilo
glamurozno. Bila sam totalno derište u vezi sa svim tim. Uvek sam se žalila na prostor i odlazila
sam u krevet pokušavajući da zamislim gde ću biti sledeće, misleći da je vizuelizacija dovoljna
da se to i manifestuje. Sada se ježim, razmišljajući o tome.
Ali kako je vreme prolazilo i moja grudvica bivala sve veća, počela sam da ulazim u „režim
gnežđenja“, pa sam preuređivala stan, polako ali sigurno, prodavala na rasprodajama iz
prtljažnika sve stvari za koje više nisam imala mesta i zaista počela da pravim dom, spreman za
Volfov dolazak. Stan je počeo da mi se sve više sviđa, ali sam i dalje govorila sebi: „Ovo je za
sada dobro, pretpostavljam.“ Pokušavala sam da budem zahvalna, jer sam znao da bi trebalo da
budem, ali nisam to zaista prihvatio.
A onda se dogodila kovid pandemija i premijer Boris Džonson je najavio da sada svi moramo da
„ostanemo kod kuće da bismo spasli živote“. Dom u koji mi je bilo mrsko da se uselim postao je
moje utočište. Postao je moj dom, moja kancelarija, moja teretana i moj prostor za igru. Potpuno
sam se zaljubila. Imala sam toliko vremena da razmislim i, kao da je pao novčić, konačno sam
pomislio u sebi: „Tako sam, toliko srećna što imam krov nad glavom. Volim dom koji sam
napravila za svoju malu porodicu. Neverovatno sam srećna što živim u stanu koji se moj tata
toliko potrudio kupi. Iskreno sam srećna i zadovoljna što sam ovde.“ To sam mislila ozbiljno, iz
sveg srca. Osetila sam da me ispunjava neizmerna zahvalnost. Zatim me je, tokom jedne od naših
mnogih dnevnih šetnji u izolaciji, Vejd pitao: „Kako izgleda tvoj dom iz snova?“ Opisala sam mu
kuhinjsko ostrvo, frižider s duplim vratima i mermernu radnu ploču, veličanstvenu kadu u koju
mogu cela da zaronim. Moj dom iz snova. Sledećeg dana sam otišla na Instagram i videla
prijateljicu kako je postavila video u kom vežba u svom domu, sa kuhinjskim osstrvom u
špozadini. Poslala sam joj poruku i rekla: „Vau, tvoja kuća je tako lepa.“ Odgovorila mi je minut
kasnije, rekavši: „Hoćeš da je kupiš?“ U šali sam odgovorila: „Lol, koliko?“ Tajming je bio
usklađen na najneverovatniji način a stan, koji je trebalo da bude daleko iznad mog cenovnog
ranga, bio je veoma veoma potcenjen i dobila sam ga za cifru koju sam zaista mogla sebi da
priuštim. Do sada sam već napravila karijeru i radila sam izuzetno naporno (takođe i na tome da
uskladim svoje ponašanje i preduzmem akciju!), ali sam u svom srcu znala da je moja iskrena
zahvalnost za ono što već imam zapravo ono što me je navelo da manifestujem moj dom iz snova
za samo nekoliko dana.
Kada želite nešto da manifestujete u svom životu, morate da budete jasni u svojoj viziji, da
uklonite sve strahove i sumnje, da uskladite svoje ponašanje, prevazilazite testove univerzuma i
zatim da prigrlite zahvalnost bez očekivanja za sve ono što trenutno imate. Dozvolite tom
osećaju uvažavanja da promeni celokupno vaše stanje. Osetite kako vam zahvalnost podiže
vibraciju i održava vas u izobilju.
Ako ste voljni da vidite svu lepotu i ljubav i obilje koji su već prisutni u vašem životu, bez
napora ćete privući još više lepote, više ljubavi i više obilja.
Da bismo živeli sa „stavom zahvalnosti“, moramo je negovati tako da postane deo naše suštine.
Moramo to da praktikujemo opet i iznova kako bismo počeli da prepravljamo svoje neurološke
puteve tako da se automatski fokusiramo na sve što je dobro u našim životima, a ne na ono loše.
Ako to uradite, promenićete svoje prirodno stanje, preusmerićete pažnju na obilje i dozvolićete
da se proces manifestovanja odvija bez napora. Zapamtite da gde ide pažnja, tamo energija
teče. Dakle, fokusirajte se na ono što je dobro, i stići će vam više dobrog.
Evo nekih stvari koje možete da učinite kako biste negovali i prihvatili zahvalnost (bez
upozorenja).
VOĐENJE DNEVNIKA
Apsolutno volim vođenje dnevnika i to je alat za samorazvoj kom se vraćam opet i iznova.
Dosledno vođenje dnevnika zahvalnosti može da se koristi za preobličavanje vašeg mozga na
neurološkom nivou, tako da se fokusira na dobro u vašem životu, čineći ovo moćnom praksom
manifestovanja.
Evo dva načina da vežbate dnevnik zahvalnosti.
Tehnika 1: Liste zahvalnosti
Svake večeri ili svakog jutra zapišite petnaest stvari zbog kojih ste zahvalni za. Volim da
izaberem pet stvari iz svake od tri ranije navedene kategorije zahvalnosti. Dakle, počinjem s pet
stvari zbog kojih sam zahvalna samoj sebi (npr. zahvalan sam na svojoj otpornosti), zatim pet
stvari zbog kojih sam zahvalna za ono što se dogodilo tokom dana (npr. zahvalna sam za vreme
koje sam proveo sa mojim dečakom) i, konačno, pet stvari zbog kojih sam zahvalna svetu (npr.
zahvalna sam na zvuku okeana).
Tehnika 2: Dnevnik pozitivnosti
Ovo je moja omiljena praksa vođenja dnevnika i ona koju sam sama razvila za sebe prošle
godine.
Na kraju svakog dana zapišite svaku dobru stvar koja vam se desila tog dana, od trenutka kada
ste se probudili do trenutka kada ste legli u krevet. Zaista mislim na sve: ako je sijalo sunce, ako
vam se stranac osmehnuo, ako vam je prijatelj poslao pažljivu poruku ili ste videli na društvenim
mrežama videli mem koji vas je nasmejao. Zapišite sve hronološkim redom.
Tako često dan može samo da prođe i mi zaboravljamo koliko smo lepih trenutaka doživeli. Oni
mogu proći sasvim neprimećeni i necenjeni. Možemo čak da pretpostavimo da je ceo dan bio
„loš“ samo zbog jednog lošeg trenutka u njemu. Ali kada sednemo i prisetimo se svega dobrog
što smo doživeli, ubrzo uviđamo da u svakom danu ima toliko toga za šta bi trebalo da budemo
zahvalni.
Nakon što se posvetili ite svakodnevnom pisanju svog pozitivnog dnevnika, vaš um će
automatski početi da obraća pažnju na sve lepe trenutke i prilike koje svaki dan donosi. Posle
nekoliko nedelja, mogli biste iznenada da se zateknete kako idete niz ulicu i govorite sebi: „Vau,
kakva zadivljujuća zgrada“, i konačno primetiti neverovatnu arhitekturu pored koje ste do tada
prolazili svaki dan i ne primećujući je. Ili ćete možda otkriti koliko možete da budete zahvalni za
šoljicu čaja koju vam partner donosi u krevet svakog jutra, ili za ljubazan osmeh koji vam
recepcionarka u vašoj kancelariji upućuje svako jutro kada dođete na posao. Jednostavno ćete
početi da primećujete više dobrog oko sebe, a zauzvrat ćete podizati svoju vibraciju tokom dana,
svakog dana.
Ovu praksu sam stvorila za samu sebe kada sam se prošle godine našla u kolotečini karijere.
Patila sam od napada sindroma prevaranta i osećala sam se stvarno zaglavljeno s nekim od mojih
željenih manifestacija. Dobila sam na poklon svesku i na njenim je koricama pisalo „Pozitivnost“
pa sam odlučila da je pretvorim u svoj „dnevnik pozitive“ kako bih se izvukla iz zagušljive
atmosere u kojoj sam se nalazila. Pisala sam u svesku svake večeri tokom dve nedelje. Na kraju
te dve nedelje desio se iskorak i jedna od mojih vizija je zaživela: trebalo je da pišem o
manifestovanju za britanski Vog. Bila sam usred mog onlajn treninga (kada mi se čini da se i
inače javljaju sve moje najbolje ideje) i čula sam unutrašnji glas koji je govorio: „Ako zaista
želiš da pišeš za Vog, moraš da kreneš akciju. Izađi iz zone sopstvene udobnosti i pošalji imejl.
Najgore što može da se dogodi jeste da ti kažu ne.“ Dakle, dok me je visoko vibracijsko stanje
zahvalnosti gonilo napred, pauzirala sam čas pilatesa i napisala imejl poruku urednici digitalnog
izdanja Keri Makdermot i pitala je da li postoji prilika da pišem o manifestovanju za onlajn
izdanje časopisa. Odgovorila je nekoliko sati kasnije, rekavši: „Kao što se dešava, naručila sam
da se napiše članak o manifestaciji prošle nedelje i biće podnet sutra. Povezaću vas sa autorkom,
Žizel La Pomp-Mur, pa i vi možete da se uključite.“ Poslala sam joj imejl baš u pravom trenutku.
Da nisam nešto preduzela kada mi je došla inspiracija, propustila bih priliku. Bila je to briljantna
demonstracija manifestovanja na delu: imala sam viziju da pišem za Vog, koristila sam
zahvalnost da me izvuče iz sopstvenih sumnji, a onda sam se oslobodio straha ili ograničavajućih
uverenja da nisam dostojna da budem u Vogu tako što sam uskladila svoje ponašanje i preduzela
akciju. Ne mogu da vam opišem koliko sam bio ponosna kada sam videla članak: moje mlađe ja
je vrištalo u meni!
DEKLAMUJTE DOBRO
Kad god se nađete u magluštini niske vibracije poput onoga što sam gore opisala, dozvolite da
vas zahvalnost podigne koristeći ovu jednostavnu tehniku koju možete da uradite bilo gde.
Jednostavno odvojite trenutak da zastanete, a zatim, ne prestajući da razmišljate o tome,
izdeklamujte sve zbog čega osećate zahvalnost sve dok ne osetite da se nešto u vama promenilo.
To možete da uradite tako što ćete zapisati stvari u aplikaciji za beleške na svom telefonu,
izgovoriti ih naglas sebi ili prijatelju ili ih zapisati u svoj dnevnik.
Ovu tehniku koristim svaki put kada osetim da sam uznemirena ili iznervirana, ili ako se
probudim osećajući se pomalo „lenjivo“'. Potrebno je samo nekoliko minuta, što stvar čini
jednostavnom, ali efikasnom praksom zahvalnosti. Samo izdeklamujte sve dobro.
Sećam se da sam otišao na jedan od mojih prvih spin treninga u Londonu, u studiju koji se
prikladno zvao Psikl. Seansa je dostizala svoj vrhunac: znojila sam se, dah mi je bio kratak, noge
su mi bile umorne i teške i sve o čemu sam mogla da razmišljam bilo je koliko želim da se ovo
iskustvo završi. A onda je, kao da mi je čitao misli, trener viknuo razredu preko mikrofona:
„Zapamtite: ne morate da budete ovde, možete da budete ovde!“ To je za mene bio prosvetljujući
trenutak. Odabrala sam da budem tamo - niko me nije terao na bicikl. U stvari, svaka osoba koja
je bila u toj grupi mogla je da bude prisutna zahvaljujući tome što je imala dovoljno sreće da ima
zdravo telo koje im je omogućavalo da vrte pedale, imala je sreću da živi negde gde je postojala
mogućnost ovakvog treninga, i bila je u dovoljno privilegovanom položaju da sebi može da
priuštiti rezervisanje mesta u grupi. U tom trenutku fizičke iscrpljenosti, bilo je toliko toga za šta
sam mogla da budem zahvalna kada sam zastala da o tome razmislim, pa zašto sam sada želela
da to iskustvo nestane? Taj trener je potpuno promenio moju perspektivu: trenutno me je vratio u
sadašnji trenutak i osetila sam da me ispunjava ogromna zahvalnost.
Ova promena perspektive postala je moćno sredstvo zahvalnosti i sada podstičem ljude da ga
koriste svakog dana. Koliko puta ste rekli: „Moram da vežbam danas“, ili „Moram da idem na
posao“, ili „Moram da idem da vidim roditelje“, ili „Moram da učim“ ili „Moram ponovo da
spremam večeru za decu“? Korišćenje ovog jezika implicira da nemate izbora i da ste primorani
na nešto. To nam oduzima priliku da se osećamo zahvalno i to implicira da nemamo moć da
biramo. Kada jednostavno promenite jezik i umesto toga kažete: „Danas ću da vežbam“, ili
„Danas ću da idem na posao“, ili „Videću roditelje“ ili „Učiću“, ili „Spremaću večeru za decu“,
automatski prelazite u stanje uvažavanja. To je zato što kada kažemo „mogu i hoću“ podsećamo
sami sebe, svesno i podsvesno, koliko smo srećni što možemo da se krećemo, da vidimo svoje
voljene i da živimo život koji imamo.
Primeri: miris sveže skuvane kafe, sveža posteljina na krevetu, jutarnji cvrkut ptica, osećaj
toplog vetra na licu, gašenje žeđi ledeno hladnom vodom, šum okeana, jutarnja sunčeva
svetlost, sređivanje, paljenje sveće, cveće, miris sveže pokošene trave, osmeh prolaznika...
Zapišite deset svojih omiljenih malih zadovoljstava:
1.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
..
............................................................................
..
2.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
..
............................................................................
..
3.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
..
............................................................................
..
4.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
..
............................................................................
..
5.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
..
............................................................................
..
6.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
..
............................................................................
.
7.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
..
............................................................................
..
8.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
..
............................................................................
..
9.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
..
............................................................................
.
10.. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .
...
............................................................................
..
Na putu ka ostvarenju svojih snova, ne zaboravite da uživate u putovanju koje vas do njih
vodi. Obratite pažnju na male, jednostavne životne radosti i budite prisutni u svakom danu.
Zapamtite: zahvalno srce je magnet za čuda
ŠESTI KORAK
PREOBRAZITE ZAVIST U NADAHNUĆE
Inspiracija je osećaj visoke vibracije koji potiče iz načina razmišljanja o obilju. Kada vidite nešto
što želite i osetite da ste inspirisani time govorite univerzumu: „Verujem da ima dovoljno za sve,
a verujem da i ja to mogu da imam.“
Zavist je jedna od onih emocija za koje možete da fizički osetite kako izbijaju iz vas. Često to
osetim u stomaku: nastaje kao talas panike praćen suptilnim zadržavanjem frustracije, besa i
tuge, sve u jednom. Ponekad nas zavist udari pravo u lice, na primer kada kolega dobije
unapređenje za posao ili projekat za koji smo se i sami prijavili, ili kada vidimo zaljubljeni par
kako se ljubi na semaforu dan nakon što nas je verenik ostavio posle sedam naizgled blaženih
godina . Ali češće je zavist znatno podmuklije prirode: prikrada se tiho, urasta u nas i ostavlja nas
nezadovoljenima i nezadovoljnim svojim životom, a da mi sami uopšte ne razumemo zašto. Dok
bezumno skrolujemo kroz objave na društvenim mrežama, našu podsvest bombarduju slike
savršenstva, prilike za poređenje sa stvarima koje želimo da imamo i razlozima da osećamo da
naš život jednostavno nije tako dobar kao život nekog drugog.
Društveni mediji su milijardu dolara vredna industrija koju bukvalno pokreće zavist: aktivno nas
podstiču da se poredimo sa drugima kako bismo kupili ono što oni imaju, dok nas istovremeno
ohrabruju da objavljujemo sopstvene slike koje izazivaju zavist kako bismo dobili dovoljno
„sviđa mi se“ ili „komentari“ i imali osećaj da ste se potvrdili.
Žena na jednom od mojih grupnih treninga je rekla da se poslednjih nekoliko meseci plašila
petka i subote uveče. Kada sam je pitala zbog čega, rekla je da je to zato što bi svakog vikenda
odlazila na društvene mreže i tamo videla ljude koji se druže, odlaze u barove, restorane ili na
žurke, i da bi zbog toga uvek bila ljubomorna. Ostale žene u grupi su klimnule glavom; mogle su
da razumeju njeno iskustvo. Postavila sam joj jednostavno pitanje: „Da li zaista želiš da izlaziš
svakog vikenda?“ Ona je rekla: „Da, naravno da hoću.“ Zatim sam joj nežno rekla: „Pa, zašto si
onda odlučila da ostaneš kod kuće?“ Jer, ako stvarno želiš da izađeš, sigurno bi mogla da nađeš
način da to i uradiš? “ Mogli je da se vidi kako joj se shvatanje odražava na licu dok je
razmišljala o tome. Naravno, da je zaista želela, neko od njenih prijatelja bi rado izašao sa njom.
Onda je rekla: „Zapravo, pretpostavljam da, iako uživam u izlasku za posebne prilike, u celini
jednostavno volim da večeri provodim uz ukusnu hranu koju sam naručila i da gledam neki film,
stavim masku za lice i imam priliku da se resetujem posle naporne nedelje na poslu.“ Zatim je
objasnila da joj je zaista stalo da se nedeljom probudi sveža, jer se tada sastajala sa svojim
nedeljnim klubom za trčanje. U tom trenutku je shvatila da joj društveni mediji izazivaju zavist u
vezi s nečim što konačno uopšte i nije toliko želela.
Društveni mediji su teren za poređenje i plodna zemlja na kojoj raste zavist. Pokazuju nam
se beskrajne nizove slika onoga što mislimo da bi trebalo da budemo ili kako bi trebalo da
izgledaju naši životi. Bilo da se stalno predstavlja „savršenim“ telom, domom iz snova, uspešnim
poslom, rajskim odmorom ili idiličnom porodicom, „život iz snova“ nam se uvek prodaje na
račun našeg sopstvenog uvažavanja.
Ovaj beskrajni prikaz „savršenog života“ može da izazove zavist tokom celog dana ako to
dozvolimo. Ali ono što je stvarno ironično u svemu tome jeste da zavidimo stvarima koje čak i
nisu stvarne. Toliki deo sadržaja koji vidimo na mreži je montiran, unapred planiran, uređen,
preslikan i fino podešen sa jedinom svrhom da izgleda privlačno i poželjno. Videla sam prijatelje
kako postavljaju savršene selfije par minuta nakon što su me pozvali da mi kažu da će napustiti
svog partnera jer je njihova toksična veza postala tako nepodnošljiva, i zvala sam prijatelje da im
kažem: „O moj Bože, tvoj odmor je izgledao samo neverovatno,“ samo da bih čula da je to, u
stvari, bio pakleni odmor. Prikazana nam je maskirana stvarnost, fatamorgana, a mi nastavljamo
da težimo ka njoj naizgled nesvesni da pritom samo tražimo lonac zlata na kraju duge.
Moj odnos sa društvenim medijima bio je potpuno toksičan tokom dugog niza godina. Bilo je to
mesto na koje bih odlazila samo da sebi dokažem da ja sama nisam dovoljna. Dok sam se ćutke
borila s depresijom, gledala sam ljude na internetu kako objavljuju slike na kojima se raduju,
smeju, plešu, tako bezbrižni, a zavist koja bi me obuzimala bila je bolna. Očajnički sam želela da
osetim tu le\ernu radost u kojoj su izgleda svi u\ivali i skoro sam se zamerila sa svima za koje se
činilo da su u stanju da žive život bez ogromne tuge i iscrpljujućeg samoprezira. Moja depresija
je išla ruku pod ruku s mojom hedonističkom fazom žurki i tokom tog vremena sam takođe
očajnički želela da budem deo „kul“ društvene scene u Londonu. Mislila sam da bih se konačno
osećala potvrđeno ako bih mogla da budem pozvana na žurku magazima Fešn Vik ili Lav. Ili ako
bih uspela da dobijem mesto na dodeli Britanske modne nagrade, možda bih se konačno osećala
dostojnom. Tada bi se neizbežno pojavila nedelja mode ili modne nagrade i ne bi stigao baš
nijedan poziv. Sedela bih kod kuće, otvorila Instagram, videla kako svi postavljaju svoje
fantastične slike i još fantastičniju odeću i taj poznati osećaj zavisti bi me ponovo obuzimao. Bila
je to zavist koja mi je govorila: „Nisi dobar kao oni“, i zavist je zarobljavala mene, moju
samopoštovanje i moju vibraciju na trajno niskom nivou. Dok sam zurila u telefon, osećala sam
se, baš kao i tokom većeg dela svog života, kao da sve gledam spolja. Baš kao što sam štetila
svom telu drogom, alkoholom i cigaretama, štetila sam i svom umu namernim izlaganjem
stvarima za koje sam znala da će podržati moje uverenje da ja sama nisam dovoljna.
Svi znamo da možemo da sabotiramo same sebe prekomernim opijanjem, kupovinom preko
naših mogućnosti, tako što ostajemo u toksičnim vezama i odlažemo važe zadatke, ali i društvene
medije možemo da koristimo tako da sabotiramo sami sebe. Imam prijateljicu koja jednostavno
ne može da se obuzda da ne gleda profil nove partnerke svog bivšeg dečka. Svakodnevno prati
njenu stranicu; to je postalo njene večernje rutine. Gleda te fotografije, pretpostavlja kako bi njen
život trebalo da izgleda, a zatim počinje igru poređenja, dozvoljavajući neizbežnom osećanju
zavisti da prevlada. Ona zna kakvu to štetu nanosi njenom samopoštovanju, ali izgleda ne može
da se zaustavi.
Moj savet? Nadzirite i upravljajte sopstvenom upotrebom društvenih medija. Trebalo bi da
dodam i napomenu o odricanju od odgovornosti: ja zaista volim društvene medije. Sve platforme
imaju toliko toga da ponude i, ako se pravilno koriste, društveni mediji mogu da nas inspirišu,
motivišu, povežu i zabave na najlepše načine. Ali da biste mogli da uživate u svim prednostima
bez stalnih negativnih pokretača, savetujem vam da uradite dve stvari:
1. Odredite svoj niz koji pratite: isključite zvuk ili prestanite da pratite ljude čije objave ne čine
da se osećate dobro ili ako znate da vas provociraju. Uvek možete da ih uključite kada osetite da
ste u mogućnosti da ih pratite i pogledate njihov sadržaj iz zdravije perspektive (to jest, kada se
osećate sigurnije u sebe). Zatim izaberite da pratite ljude za koje smatrate da su zanimljivi,
inspirativni ili povezani kako biste mogli da vidite više njihovog sadržaja.
2. Pažljivo skrolujte: kada ste u aplikaciji, budite pažljivi i prisutni kako ne biste besciljno
skrolovali i dozvolili da se neželjene okidače ili informacij pojavljuju bez vaše potpune svesti o
tome. Ako budete svesni, dozvolićete sebi da više pažnje posvetite tome kako se osećate zbog
određenih stvari, tako da ako se osećate potaknutim, možete to i da priznate i onda da počnete da
to obrađujete.
Ne osećamo zavist samo kada smo na društvenim mrežama. U stvari, češće ne možemo a da
osetimo zavist mnogo dublje i intenzivnije u odnosu na ljude koji su nam najbliži.
Da li vam je prijatelj ikada rekao za odmor iznenađenja koji im je rezervisao njihov partner ili
kako se osećaju bolje nego što su se osećali ikada ranije, pa i iako želite da budete srećni zbog
njih, ne možete a da ne osećatite ljubomoru i zavist? Ili, da li ste ikada našli uhvaćeni u mrežu
rivalstva braće i sestara, zaglavljeni u dinamici stalnih svađe i, da li ste, duboko u sebi, znali da
je to samo zato što ste ljubomorni na to koliko više pažnje osećate da dobijaju od vaših roditelja?
Može biti stvarno zbunjujuće kada osećamo da smo ljubomorni na ljude koje volimo. Pitamo se:
„Ako zaista volim ovu osobu i ako sam joj dobar prijatelj, kako mogu da budem ljubomoran na
nju? “ Znakovi stida, krivice i samoosuđivanja. Samoosuđivanje može da bude toliko neprijatno
da može dovesti do toga da pokušamo da u potpunosti poreknemo svoju zavist. Da li ste ikada
poricali svoju zavist i preformulisali je tako da kažete nešto poput „Jednostavno mi se ne sviđa“
ili „Nikad mi se nije dopadala“ ili „Zapravo bih mrzeo da imam ono što ona ima? “ Ali ništa
dobro ne može proizaći iz toga što negiraomo zavist. Kada zakopamo zavist, zarobljavamo
emocije niske vibracije u sebi i one hrane našu nesigurnost i nisko samopoštovanje, što samo
služi da nas drži dalje od naše manifestacije.
Svi znamo da zavist, posebno kada je duboko zakopana, može da dovede do toga da se ljudi
ponašaju na način koji je neljubazan i nepravedan, a ponekad jednostavno okrutan. Koliko puta
vam je rečeno da je razlog što je neko gadan ili grub prema vama taj što je potajno ljubomoran?
Ako više puta poričemo svoju zavist, njena podmukla priroda biva sve jača. Prenosimo svoju
zavist i prenosimo je kao sud drugih. To je užasan ciklus. Najsaosećajnija stvar koju možemo da
učinimo za sebe i za one oko nas jeste da pre svega priznamo kako se zaista osećamo. Umesto
što ta osećanja odgurkujete ili potiskujete, dozvolite im da vas nečemu nauče. Na primer, ako
vidite nekoga sa nepokolebljivim samopouzdanjem kako ulazi u sobu, umesto da odmah
donesete sud i kažete nešto poput „Tako je arogantna“, možda biste mogli da se zapitate da li se
se toj osobi divite i da li biste u stvari želeli da i vi budete tako puni samopouzdanja. Ili ako
vidite par koji se ljubi za stolom pored vašeg i spremate se da osudite njihovo javno iskazivanje
naklonosti, možda biste mogli da se zapitate: „Da li im sudima samo zato što želim da budem u
strstvenoj ljubavnoj vezi?“
Uz malo iskrene samorefleksije, možete da uvidite sopstvenu zavist, da je priznate i da joj
dozvolite da vam pokaže šta želite i šta osećate da vam je više potrebno u životu. Kada počnemo
da prepoznajemo i prihvatamo svoja osećanja, umesto da ih poričemo i osuđujemo, otvaramo
prostor da oslušnemo šta nam to naša osećanja govore. Međutim, pre nego što to učinimo,
pomislila sam da bi možda vredelo objasniti zašto tako intenzivno sudimo ili zavidimo.
Ispričaću vam priču koju ste verovatno već čuli. To je priča o Snežani. U ovoj priči, zla kraljica
pita magično ogledalo: „Ko je najlepša od svih?“ Kada vidi da odraz u ogledalu nije njen, već
Snežanin, obuzima je ljubomora. Ona je tera da svom lojalnom lovcu naredi da ubije ljubaznu i
lepu Snežanu. Zavist nam je u ovoj priči prikazana baš kakva je oduvek bila: kao nešto zlo. U
skoro svim dečjim filmovima i bajkama postoji ljubomorni negativac (mislite na Skara u Kralju
lavova, na ružne polusestre u Pepeljugi ili Džafara u Aladinu). Čitamo ove priče i gledamo te
filmove kao deca, a kada odrastemo i sami počnemo da doživljavamo osećanja ljubomore, uhvati
nas panika. Svoju zavist povezujemo sa stidom jer je povezujemo sa zlom.
Ali zavist nije zlo samo po sebi. To je jednostavno emocija koju osećamo kada smo suočeni sa
nečim što nas tera da preispitamo sopstvenu vrednost. Zavist ne podiže uvek svoju glavu kao
zelenooko čudovište kakvom je često doživljavamo. Ne, zavist je češće zapravo jednostavna
reprezentacija našeg straha - straha da bismo mogli da izgubimo nešto što volimo i u šta smo se
emocionalno i energetski uložili. Plašimo se da ćemo, ako neko drugi nešto ima, nekako izgubiti
(zdravo, razmišljanju o oskudici). Svako ko je ikada pokrenuo sopstveni biznis znaće na šta
mislim: dok se upuštamo u nešto novo što zahteva ogromnu energiju i ulaganja, možemo da
postanemo preosetljivi na uspeh drugih koji rade nešto slično nama.
Imam prijateljicu koji je upravo postala lični trener. Tokom celog procesa studiranja da bi stekla
kvalifikaciju, bila je toliko uzbuđena, optimistična i puna energije pri samoj pomisli na to, i uvek
je tražila inspiraciju i motivaciju kod drugih trenera. Ali onog trenutka kada je dobila sertifikat,
zavist je prevladala. Poslala mi je poruku, govoreći: „Da li si videla da je taj i taj sada i lični
trener? Ne mogu da verujem.“ Postala je opsednuta praćenjem toga šta rade drugi treneri u
okolini i upoređivanjem s njima. Ali to zapravo nije bila zavist, to je bio strah. Plašila se da
nakon što je uložila toliko novca i vremena u obuku, možda neće steći željeni broj klijenata.
Strah je pokretao njenu zavist i sprečavao je da zakorači u svoju moć. Morala je prvo da
prepozna da je njena zavist simptom njenog straha, a zatim da počne da leči sopstvenu
nesigurnost.
Ako je zavist vođena strahom, onda to mora da znači da možemo da je iskoristimo da nas otkrije
bilo kakva naša ograničavajuća uverenja, nesigurnost ili sumnje koje nas i dalje blokiraju u
manifestovanju.
Najefikasniji način, dakle, da se oslobodite zavisti, jeste da kontinuirano radite na uklanjanju
straha i sumnje koji je pokreću. Ali kao što sam pomenula u Drugom koraku, Uklonite strah i
sumnju (pogledajte stranicu 29), to je proces koji traje. U međuvremenu, šta možemo da uradimo
da se emocije niske vibracije ne zadržavaju i ne blokiraju nas da krenemo napred na našem putu
manifestovanja?
Zavist možemo da pretvorimo u inspiraciju.
Inspiracija je antiteza zavisti. Dok zavist dolazi iz mesta oskudice s niskim vibracijama,
inspiracija je visoka vibracija i dolazi iz mesta izobilja. Panika koja se javlja kada osetimo
ljubomoru prema nekome zapravo je samo panika koju će njihov uspeh oduzeti našim
sopstvenim prilikama. Zavist kaže: „Nema dovoljno“, dok inspiracija kaže: „Ponuda je
beskrajna“.
Kada god iskusimo zavist, imamo priliku da preoblikujemo svoje razmišljanje i da izaberemo
inspirisanu perspektivu koja će nas gurnuti bliže našim snovima.
ZAVIDNA MISAO: OVO JE NEŠTO ŠTO ONI IMAJU, A JA NE MOGU DA IMAM.
INSPIRISANA MISAO: OVO JE NEŠTO ŠTO IMAJU I ŠTO ŽELIM I ZA SEBE.’
Često mi dolaze ljudi koji žele da manifestuju vezu. Isti oni ljudi koji će mi skoro uvek reći da
kada vide svoje prijatelje u vezama, kako se venčavaju ili osnivaju porodice, zaistaimaju
problem da budu srećni zbog njih. Oni to vide kao još jedan podsetnik koliko su „daleko
zaostali“ na sopstvenom putovanju i čak koriste fraze poput „To je tako nepravedno.“ Podsećam
ih da ovaj osećaj zavisti dolazi iz načina razmišljanja da okolo nema dovoljno ljubavi i da ih
upravo to aktivno blokira da privuku srodnu dušu u svoj život. Ohrabrujem ih da umesto toga
pogledaju odnose svojih prijatelja i pretvore svoju zavist u inspiraciju govoreći nešto poput
„Volim da vidim dvoje ljudi koji su zajedno tako srećni“. To je tako lepo gledati, i tako sam
uzbuđena što ću i sama to iskusiti kada dođe vreme.“ To jeste sasvim jednostavna promena
načina razmišljanja, ali je veoma delotvorna.
Još jedan primer gde svoju zavist možete da pretvorite u inspiraciju mogao bi da bude ovaj.
Zamislite da ste naleteli na staru prijateljicu i da ste odlučili da odete na kafu i ispričate se. Priča
vam kako je nakon što je završila školu pokrenula sopstveni veoma uspešan tehnološki biznis, a
zatim ga prodala, što joj je omogućilo da putuje širom sveta poslednjih dvanaest meseci - otud
njen blistav, osunčani ten. Obratite pažnju na to kako se osećate fizički, emocionalno i mentalno
u odgovor na te informacije. Da li osećate talas panike koji kulminira osećanjima suptilne tuge,
nezadovoljstva i frustracije koje sam ranije opisala? Ako je tako, prvo potvrdite svoje iskustvo
govoreći sebi: „Čuvši ovo, osećam se ljubomorno/zavidno.“ Zatim uklonite osudu i zamenite je
ljubavlju prema sebi, saosećanjem i ljubaznošću, sećajući se da je u redu što se tako osećate.
Kada to učinite, donesite osnažujuću odluku da svoju zavist pretvorite u inspiraciju. Možete da
izaberete nadahnutu misao, kao što je „Tako sam srećna što vidim da je neko izgradio karijeru za
sebe koja mu je dala slobodu da se posveti svojoj strasti. Možda ću početi da istražujem kako to i
ja mogu da uradim za sebe.“ Tada možete njihov uspeh možete daiskoristite da inspirišete
sopstvenu viziju onoga što želite da manifestujete.
Podržavati druge ljude, izgrađivati ih, proslavljati ih, pomagati im, ohrabrivati ih: to potiče iz
ljubavi prema sebi samom i visokog samopoštovanja. To univerzumu pokazuje da za vas
uspeh drugih ljudi nije pretnja več da ste njime inspirisani. Ta inspiracija će vas dovesti do
vaše manifestacije. Ukoliko nastavite da oda[iljeteb ti toplu i punu ljubavi, magnetsku i
magičnu energiju u univerzum, dobićete obilje. Izgradnja zajednice ljubavi, poveyanosti i
potpunog neosuđivanja nešto je za šta se uvek zalažem i što ohrabrujem, i to ne samo zato što
nam svima pomaže na našem putovanju manifestovanja.
Pretvaranje zavisti u inspiraciju ne samo što će vas iz niske vibracije podići do visoke već će
vam pomoći i da steknete više jasnoće o tome šta želite da dodate na svoju tablu vizije i može da
vam pomogne da svoje vizuelizacije učinite življim. Na primer, recimo da želite da manifestujete
venčanje u zimu. Iako možda već snažno osećate da je to ono što želite, možda ćete tek kada
budete prisustvali zimskom venčanju i videli ga sopstvenim očima, zaista biti u stanju da to jasno
vizualizujete. Zatim, kada se sledeći put upustite u meditativnu vizuelizaciju ili napravite svoju
viziju, imaćete znatno bogatiju i živopisniju sliku u svom umu.
Pretvaranje zavisti u inspiraciju jeste i odličan alat kada ste na društvenim medijima. Na primer,
ako skrolujete kroz svoj Instagram i vidite nekoga u novootvorenom restoranu kako jede ukusan
obrok s grupom prijatelja i osetite „treptaj zavisti“, odvojite sekundu da zastanete, potvrdite to, a
zatim i da zavest preobratite u inspiraciju govoreći: „Ovo je mesto na koje želim da odem,
dodaću ga na svoju listu mesta koja ću da rezervišem. Jedva čekam da to i lično doživim.’
Koristite one slike sa praznika, poneki selfi ili slike enterijera koje se pojavljuju na vašem
Instagramu koji će vam pomoći da vizuelizujete stvari koje želite. Budite inspirisani stvarima
koje vidite i aktivno recite sebi: „Ovo je nešto što želim. Ovo je nešto što znam da zaslužujem.
To je ono što ću manifestovati.“
Kada smo inspirisani dostignućima ili iskustvima drugih ljudi, pokazujemo univerzumu da
verujemo da u svetu ima više nego dovoljno ljubavi, sreće i uspeha. I to je ono što ćemo privući:
više ljubavi, više sreće, više uspeha.
I lično koristim ovaj alat sve vreme: postoje hiljade i hiljade trenera, mentora, nastavnika i
pisaca, a samorazvoj je industrija koja se brzo razvija. Kada bih se upoređivala sa svima koji
rade nešto slično meni, ili kada bih dozvolila sebi da drugim ljudima zavidim na uspehu, zauvek
bih ostala u razmišljanju o oskudici. Pokrenula bih se svaki put kada sam video da druga osoba
postavlja objavu o samorazvoju, piše za časopis, vodi radionicu ili izdaje knjigu. Zamislite
koliko bi moja vibracija bila niska kada bih sebi dozvolila da ostanem tu i koliko bi me ta zavist
gušila! Umesto toga, biram da aktivno proslavljam uspeh drugih u svojoj industriji i gledam na
njih sa iskrenim osećajem strahopoštovanja i inspiracije zbog svih divnih stvari koje rade. Ovo
činim zato što u svom srcu znam da za hiljade briljantnih ljudi koji treniraju, podučavaju i pišu,
postoji još milion ljudi koji žele da uče i kojima je potrebna pomoć u njihovom ličnom razvoju.
Vidim i verujem u obilje mogućnosti da pomognem, inspirišem i motivišem druge i tako mi ,
zauzvrat, obilje i dolazi. Ne želim da budem jedina, ili najbolja, samo želim da ostavim svoj trag
u svetu, koliko god veliki ili mali on bio.
Birajte da svoju zavist uvek preoblikujete u inspiraciju.
VEŽBA
Zapišite što više stvari kojih možete da se setite, a koje su vas nedavno navele da osetite zavist.
Kada to uradite, za svaku napišite alternativnu inspirisanu perspektivu koju možete da odaberete.
Zavidna misao:
...............................................................
...............................................................
Nadahnuta misao:
...............................................................
...............................................................
TRAGAJTE ZA INSPIRACIJOM
Ako želite da napredujete još dalje u svom manifestacionom putovanju, onda ne samo štosvoju
zavist treba da preoblikujete u inspiraciju već je potrebno i da aktivno tragate za inspiracijom.
Potražite ljude koji mogu da vas inspirišu i pružite dokaz da je više nego moguće
manifestovati sve što želite.
Na primer, ako želite da manifestujete lansiranje uspešnog brenda odeće, pogledajte druge
brendove odeće koji vam svojim uspehom pokazujužu da je to moguće.
Potraga za ljudima koji će vas inspirisati daje vašem svesnom i podsvesnom umu potvrdu da je
moguće ono što želite da manifestujete. To pomaže da se otklone sve manje vidljive sumnje, i
pomaže vam da obogatite svoju vizuelizaciju.
U Petom koraku: Prigrlite zahvalnost (bez zadrške) (pogledajte stranicu 109), objasnila sam
koliko je zahvalnost integralni deo našeg putovanja manifestovanja. Zavist i zahvalnost ne mogu
da koegzistiraju. Kada osećate ljubomoru prema nekome drugom ybog onoga [to oni imaju, ne
možete istovremeno da praktikujete istinsku zahvalnost za ono što vi imate. Na primer, ne
možete biti od srca zahvalni što ste upoznali svoju srodnu dušu i što ste u dugotrajnoj posvećenoj
vezi ako devojci svog najboljeg prijatelja zavidite na eskapadama i avanturama. Ovo je samo još
jedan od razloga zašto je zahvalnost tako moćna.
Kada praktikujemo više zahvalnosti i kada smo zaista na mestu potpune zahvalnosti za sve što
već imamo, možemo da slavimo one oko nas, a da ne preovlada zavist. Iskreno mogu da kažem
da otkako praktikujem i otkako sam prigrlila zahvalnost (bez o;ekivanja), nikada nisam više
podr\avala ljude oko sebe.
Ovo su četiri koraka koja treba da preduzmete da biste zavist pretvorili u inspiraciju.
1. Postanite svesni zavisti
Da bismo priznali svoju zavist, moramo da budemo svesni svojih misli kako bismo je uhvatili
čim se javi.
2. Uklonite stid i osudu u vezi s zavišćui
Umesto toga, vežbajte ljubav prema samima sebi nudeći sebi saosećanje, ljubaznost i
neosuđivanje.
3. Učite iz zavisti
Ako se zateknete da sudite drugoj osobi, zapitajte se: „Šta pokreće ovo osuđivanje? Koji ga to
strah ili sumnja pokreću? Šta to oni poseduju što ja želim?“
4. Preoblikujte zavist u inspiraciju
U svakoj prilici kada osetite zavist prema nečemu ili nekome, imate jednaku priliku da
preoblikujete svoju perspektivu i pretvorite je u priliku da se osećate inspirisano.
Poslednja misao o zavisti: sećate se kada sam vam rekla da je ljubav prema sebi u osnovi svakog
koraka manifestovanja? Pa, ovo više nigde ne može da bude relevantnije nego ovde. Što više
saosećanja, neosuđivanja, ljubavi i dobrote možemo da ponudimo sebi samima, lakše ćemo naći
način da svoju zavist preoblikujemo u inspiraciju. I što više volimo ono što jesmo i osobu koja
postajemo, manja je verovatnoća da ćemo biti pokrenuti stvarima koje vidimo oko sebe. Kada
bezuslovno volite sebe i kada ste ponosni na osobu koja ste danas i na osobu koja postajete,
nema postora da zaživi zavist.
SEDMI KORAK
VERUJTE UNIVERZUMU
„Da biste od života dobili šta želite, tajna je u tome da zbnate šta je to i da verujete da to možete
da imati.“
Kada jednom budet upoznali život koji želite da manifestujete, kada budete negovali ljubav
prema sebi, uklonili strahove i sumnje, prevazišli testove iz univerzuma, uskladili svoje
ponašanje, prihvatili zahvalnost (bez ograničenja) i svoju zavist preoblikovali u inspiraciju , sve
što vam preostaje jeste da imate poverenja: verujte da će vam univerzum obezbediti sve što vam
je potrebno i verujte u veličanstvenu magiju manifestovanja.
Ovo poverenje može da se opiše kao „osećaj saznanja“. To je saznanje da, čak i ako nemate
pojma kako će se nešto dogoditi, znate da će se to ipak dogoditi. To je, bez sumnje, saznanje da
vam dolaze stvari koje najviše želite. To je poverenje i nepokolebljiva vera koja će vam na kraju
omogućiti da prizovete šta god želite da manifestujete.
Jedna od najvećih zabluda o manifestovanju jeste da je reč o kontroli vaše budućnosti. Ali
manifestovanje se ne odnosi na kontrolu. Manifestacija je prepuštanje. Reč o tome da znate i
vizualizujete šta želite, da ste na tom putu proaktivni, ali da se zatim prepuštate putovanju koje
će vas na kraju voditi tamo. Sećate li se kada sam vam rekla, na početku ove knjige, da je
vizuelizacija onoga što želite kao da ste na Gugl mape stavili svoje tačno odredište? Pa, zamislite
da je manifestacija kompjuterski program iza aplikacije. Dozvoljavate mu da vas usmeri na
skretanja kojima treba da krenete, govori vam koje puteve da izbegavate, kojim autoputevima da
putujete i da vam pomogne da se vratite na pravi put ukoliko ste negde pogrešno skrenuli. Ne
pokušavate da kontrolišete ovaj proces; dozvoljavate mu da radi svoj posao dok vi radite svoj.
Dakle, da biste se prepustili magiji ispoljavanja, morate da verujete u nju na isti način.
Pre nego što sam otkrila manifestovanje, na svaku vrstu odbijanja sam gledala kao na dokaz da
nisam dostojan ili da sam nedostojna ljubavi i više puta sam dozvolila da me to odvrati od daljeg
kretanja. Pristajala sam na manje pre nego što sam zasluživala jer sam sumnjala da će mi stvari
koje sam želela ikada doći. Dozvolila sam da zavist prevlada nada mnom jer nisam verovala da
mogu da stvorim život koji sam želela za sebe. Stalno sam sama sebi stajala na putu, jer nisam
verovala u bolju budućnost. Sada, zahvaljujući mom nepokolebljivom poverenju u univerzum i
manifestovanje, moj je život sasvim drugačiji: odbacivanje ne gledam nikako drugačije nego kao
preusmeravanje na nešto bolje; Nikada se ne zadovoljavam manjim, jer znam da ću, kada budem
pokazala visok stepen vere u sopstvenu vrednost (prevazilaženjem testova iz univerzuma), biti
nagrađean obiljem i ne trošim dragocenu energiju na osećanje zavisti, već stalno tragam za onim
što može da me inspiriše. Znam, duboko u sebi, da mi univerzum čuva leđa. Verujem da želi da
mi pruži obilje koje ima. Verujem da je univerzum velikodušan i da želi da nas sve obezbedi. Želi
da znamo svoju vrednost, da pustimo ono što nam više ne služi i da zakoračimo u svoju moć.
Znam da univerzum želi najbolje za mene, i želim da znaš da i tebi želi sve najbolje.
Ovaj poslednji korak je verovatno najmoćniji od svih. Ne samo što vam pomaže da lakše
savladate izazove već vam i daje snagu da prevaziđete strahove i sumnje, dve najveće prepreke
za manifestovanje. Jednostavno nema prostora za strahove i sumnje kada imate punu veru u
univerzum i njegovu sposobnost i spremnost da vas obezbedi.
OSEĆANJE POVERENJA, SIGURNOST I NEPOKOLEBLJIVO UVERENJE SU VISOKE
VIBRACIJE I OMOGUĆAVAJU VAM DA BEZ MUKE U SVOJ ŽIVOT PRIVUČITE OBILJE.
Poverenje u univerzum podržava vaše manifestaciono putovanje i na drugi način: omogućava
vam da negujete taj magnetni stav zahvalnosti koji je potreban za manifestovanje. Kako? Pa,
kada smo sigurni da će se nešto dogoditi, možemo da se prepustimo putovanju do toga. Ovo,
samo po sebi, otklanja nivo brige, anksioznosti i stresa, jer uklanja stalno pitanje „Kako će se to
dogoditi?“. Na primer, zamislimo da ste u potrazi za kućom: ukoliko nemate poverenja u to da će
se sve odvijati kako želite, možda ćete se tokom svoje potrage stalno i očajnički pitati: „ Kada ću
je pronaći?“, a onda se osećati razočarano svaki put kada vidite kuću koja nij „ta kuća“. Možda
ćete početi da paničite što nećete na vreme prodati svoju sadašnju imovinu i možda ćete imati
besane noći brinući se kako će se sve to odigrati. Ceo proces bi mogao da postane situacija koja
izaziva neverovatan stres. Međutim, ako imate potpuno poverenje u univerzum i verujete da će
vam vaša savršena kuća biti predstavljena baš u pravom trenutku, moći ćete da se oslobodite svih
briga i sumnji s lošom vibracijom i umesto toga date sebi priliku da se prepustite osećanju radosti
i uzbuđenja zbog potrage za vašim savršenim domom i započinjanjem novog poglavlja. Kada
niste zabrinuti kako ćete negde stići, jer jednostavno znate da ćete u tome već nekako uspeti,
možete jednostavno da budete pažljiviji u sadašnjem trenutku i da vežbate veču svesnost i
uvažavanje svega što već jeste oko vas. Ovako zaista tonemo u onu slatku tačku manifestovanja
koju sam pomenula u (pogledajte stranicu 109): znati šta želite, a istovremeno svim srcem biti
zahvalan za sve što trenutno imate.
Sedmi korak je sastavni deo manifestovanja i pojačava sve korake koji mu prethode, ali je
istovremeno i onaj korak s kojim se ljudi najviše bore. Često čujem ljude koji govore: „Radim
sve što je potrebno, a to se još nije dogodilo. Jasno je da za mene ovo ne funkcioniše.“ Postaju
frustrirani i sumnjičavi i počinju da poništavaju sav taj divan unutrašnji rad na koji su se do tog
trenutka obavezali: vraćaju se lošim navikama i počinju da se zadovoljavaju stvarima kojuma
kompromituju sopstvenu vrednost jer više ne veruju u proces. To se obično dešava zbog jedne
stvari: nestrpljenja.
Nestrpljenje je neprijatelj manifestovanja. To je otuda što nestrpljenje ometa nešto što se zove
božansko vreme. Božansko vreme je vreme univerzuma, energetske sile veće od nas samih.
Pouzdanje u božanski tajming je u suštini pomodan način da se kaže „Verujem da se sve dešava s
razlogom.“ Kada verujemo u božanso određivanje trenutka, možemo da se odreknemo potrebe za
kontrolom, za fiksiranim vremenskim okvirima i potrebe da požurujemo sopstveni život .
Poverenje u božansko vreme nam omogućava da budemo prisutni i svesni i da znamo da se sve
odvija baš kako bi i trebalo. Omogućava nam da ostanemo jaki kada se stvari ne odvijaju baš
kako smo zamislili. Omogućava nam da pronađemo radost, lepotu i zadovoljstvo u samom
putovanju, a ne samo na odredištu. Božanski tajming je suština manifestovanja i moramo da
verujemo u njega kako bismo mogli da dozvolimo magiji da zaista obavi najbolji posao.
Za većinu ljudi, božanski tajming retko dobija prostor koji mu je potreban da se odigra. Ono što
se često dešava jeste da ljudi postaju nestrpljivi i počinju da se mešaju u proces, pa na kraju
skreću s puta ka svojim snovima u nadi da će pronaći brži put. Lako je razumeti zašto mnogi od
nas to čine ako imamo na pameti da živimo u svetu trenutnog zadovoljenja. Kao da očekujemo
da svoje snove ostvarimo čim pošaljemo onlajn porudžbinu.
Proces čekanja na nešto je ogroman test našeg samopouzdanja i vere u sopstvenu vrednost. Kada
nam nešto ne dolazi odmah, više je prostora za naše negativnih misli, ograničavajućih uverenja i
nesigurnosti. Naš instinkt može biti da se oslonimo na tu negativnost i da snizimo svoju vibraciju
tako što ćemo dozvoliti da naši strahovi i sumnje postanu glasnije. Možemo da kažemo nešto
poput „Znao sam da toga nisam dostojan“ ili „Nikada nije trebalo da verujem da mogu to imati
za sebe.“ Ono što se onda dešava jeste da pokušavamo da se izlečimo od nesigurnosti
pronalaženjem nečega što može bar privremeno da zamalteriše tu sumnju u sebe. Na primer,
imala sam prijateljicu koja je već godinu dana bila sama. U izvesnom trenutku je odlučila da joj
je dosta čekanja da upozna nekoga. Stalno mi je govorila: „Zašto se to ne dešava?“ Nežno sam je
podsećala da, pre svega, jedna godina slobode zaista nije tako duga, a zatim, da je jasno da je još
uvek puna strahova i sumnji. Rekla sam joj da verujem da bi trebalo da se usredsredi na
zaceljivanje sopstvene svoje prošlosti pre nego što bi mogla da prizove svoju srodnu dušu. Ali
uradila je ono što mnogi prijatelji rade kada im ponudite savet; pažljivo saslušaju, a zatim odluče
da savet sasvim ignorišu. Odlučila je da više ne može da čeka, dozvolila je da je proždire
osećanje nedostojnosti i, što nije iznenađujuće, nastavila je da izlazi s nekim ko nikada neće
moći da joj ponudi emocionalnu stabilnost i posvećenost koju zaslužuje. To joj je ometalo put do
susreta sa srodnom dušom a nudilo je samo privremeno rasterećenje od samoće. Tek kada je
konačno prekinula tu vezu i počela da se zaista posvećuje sopstvenom samorazvoju i podizanju
sopstvene vrednosti i kada se oslobodila potrebe da se nešto dogodi u određeno vreme, uspela je
da izađe u susret čoveku koji je sada njen verenik.
Trik je, zaista, da zaboravite na čekanje. Čekanje, posebno kada je na ivici „očajanja“ da se
nešto desi, smanjuje našu vibraciju i obeshrabruje i nas i našu sposobnost manifestovanja.
Napravite izbor da ne čekate, već da živite u trenutku.
Opet se vraćamo na važnost otpuštanja. U ovoj knjizi, i tokom naših manifestacionih putovanja,
od nas se stalno traži da otpuštamo:da pustimo osobu koja smo bili, da pustimo osobu za koju
smo mislili da bi trebalo da budemo, da pustimo svoje strahove i sumnje, da pustimo stvari koje
više ne služe naem najsnažnijem sopstvu, da se oslobodimo zavisti i, konačno, da odbacimo
potrebu da kontrolišemo tačan pravac našeg puta. Kada verujemo u sebe i u univerzum,
prepuštamo se s lakoćom.
Želela bih da vam sada kažem kako sam koristila sve ove korake o kojima ste do sada čitali
upravo kako bih manifestovala ovu knjigu koju sada čitate.
Otkad znam za sebe, volela sam da pišem. To je oduvek bio moj omiljeni i najudobniji način da
saopštavam svoje misli, ideje i osećanja. Kada sam bila u školi, sanjala sam da postanem
objavljen autor i da držim svoju knjigu u rukama. Govorila sam ljudima sa potpunom
sigurnošću: „Jednog dana ću napisati knjigu.“ Ali, kako sam ušla u novu fazu svog života i
počela da studiram, taj je san potisnut u stranu, baš kao i mnoge druge ambicije iz našeg
detinjstva.
Deceniju kasnije, nakon što sam otkrila manifestovanje, shvatila svoju svrhu i nastavila sa
svojom strašću da postanem trener za samorazvoj, san je ponovo počeo da isplivava na površinu.
Ljudi bi mi ponekad govrili: „Trebalo bi da napišeš knjigu“, a ja bih im odgovorala: „Da, volela
bih, jednog dana.“ San se ponovo javio i znala sam da želim da napišem knjigu - bila sam
sigurna u to. Ali nisam bila siguran ni kada, kako ili šta.
A onda je, prošle godine, književni agent stupio u kontakt sa mnom preko Instagrama. Pitala me
je da li sam ikada razmišljala o pisanju knjige i počele smo da razgovaramo. U našim
razgovorima sam prvi put uspela da dobijem sasvim jasnu predstavu o tome šta će knjiga da
bude: moj vodič za manifestovanje u sedam koraka. Korak 1 ✓. Zatim, otprilike dva meseca
nakon što smo počele da razgovaramo o tome da za nju treba da sastavim predlog koji bismo
iznele raznim izdavačkim kućama, agent je morao da odustane od zajedničkog rada iz ličnih
razloga. „Ovo je verovatno dobro jer se ionako nisam osećala sasvim spremnom“, pomislila sam.
Odstupila sam i uložila neko vreme u razmatranje sopstvenih strahova i sumnji u vezi s pisanjem
knjige - zašto se još nisam osećala spremnom? Počela sam da prepoznajem neka ograničavajuća
uverenja koja su me sprečavala da zaista verujem da sam za to sposobna, a onda sam počela da
ih uklanjam, jedno po jedno. Korak 2 ✓. Zatim sam, oko Božića, donela unutrašnju odluku:
„Spremna sam da napišem svoju prvu knjigu.“ Istovremeno sam negovala ljubav prema sebi i
izgrađivala svoje samopoštovanje do takvog tačke na kojojnsam odlučila da mi agent nje ni
potreban da bi mi pomogao da nađem izdavača; umesto toga, nameravala sam da to uradim
sama, s magijom manifestovanja za sobom. Kako sam ušla u Novu 2021. godinu, napisala sam
na svojoj jednogodišnjoj viziji: „Knjiga je napisana, uređena i spremna za objavljivanje.“
Predočila sam je univerzumu. Zatim sam otišla na svoj Instagram i napravila malu Insta priču u
kojoj je pisalo: „Zdravo, tražim izdavača. Svi zainteresovani za razgovor, javite se!’ Uskladila
sam svoje ponašanje tako što sam krenula u akciju, iskoračila iz zone sopstvene udobnosti i bila
proaktivna u napredovanju sa svojom vizualizacijom. Korak 3 ✓.
Izdavačka kuća je odmah odgovorila; bili su oduševljeni. Nisam ranije čula za tu izdavačku
kuću, ali su bili veoma poštovani u industriji. Razgovarala sam telefonom s ljupkom damom koja
mi se obratila na Instagramu i za nedelju dana sam dobila prvu ponudu. Bila je to zaista dobra
ponuda. Ali kada sam ponovo razgovarala s njima, nešto u meni jednostavno nije bilo sigurno. U
srcu sam znala da postoji jedna izdavačka kuća sa kojom želim da potpišem,ugovor, i to samo
jedna. To je bila ona koja je objavila knjigu zahvaljujući kojoj sam krenula na svoje
samorazvojno putovanje, Oseti strah i uradi to svejedno od Suzan Džefers. Izdavač sa kojim sam
zaista sanjala da potpišem ugovor bio je Pingvin buks. Evo mog testa: ponuda je bila na stolu, ali
ne od Pingvina. Odbila sam ponudu u petak. Korak 4 ✓. Sledećeg dana sam u šetnji srela svoju
dobru prijateljicu Oliviju i ispričao joj šta se dogodilo s ugovorom o knjizi. Rekla je: „Zašto ne
pitaš nekoga kao što je Elizabet Dej za savet? Objavila je neke neverovatne knjige - možda bi
mogla da je kontaktiraš na Instagramu?“ Upalila mi se lampica. Nisam poznavala Elizabet i nije
mi bilo baš najprijatnije da joj se obratim tek tako iz vedra neba, ali sam slučajno veoma dobro
poznavala njenog agenta, Grejs. Te večeri sam ostavila Grejs govornu poruku, a ona je
odgovorila objašnjavajući da je ponuda koju sam dobila u stvari bila veoma dobra za pisca koji
prvi put radi, ali je rekla da će razmisliti i javiti mi da li ima bilo kakvu ideju o tome šta bih
mogla sledeće. U ponedeljak uveče, dok sam se u kadi opuštala od dugog dana, zazvonio mi je
telefon. Bila je to Grejs. Rekla je: „Hej, Roks, dakle, sasvim sam zaboravila, ali zapravo sam
jutros imala zakazan onlajn sastanak s Ajonom, urednikom iz Pingvinovog odeljenja za
publicistiku. Rekla je da traže neki novi materijal. Evo njene e-mail adrese. “ Nasmejala sam se u
sebi. Kako je to zgodno što je u svom dnevniku slučajno imala sastanak s mojim izdavačem
snova manje od četrdeset osam sati nakon što sam joj se obratila. I dalje u kadi, odmah sam
Ajonu otkucala imejl. Imala sam potpuno poverenje u to da mi je univerzum ovu priliku pružio s
razlogom. Korak 7 ✓. Naslov mejla je bio „Knjiga manifestovanja“ i u njemu sam napisala:
„Zdravo Ajone, upravo sam dobila tvoj imejl od Grejs. Da se kratko predstavim, ja sam trener za
samorazvoj i stručnjak za manifestovanje. Svakog meseca vodim onlajn radionice za
samorazvoj, od kojih je jedna i moj vodič za manifestovanje u sedam koraka. Želela bih da to
pretočim u knjigu. Izvinite zbog prosleđivanja elektronske pošte, ali javite mi ako želite da
popričamo. Srećan ponedeljak! Roksi.
Pet minuta kasnije sam dobila odgovor.
Zdravo Roksi, hvala što si se javila. Tako mi je drago. Manifestovanje je nešto o čemu sam
nedavno razgovarao sa svojim timom i što pratim. Dakle, veoma sam zainteresovan i voleo bih
da saznam više. Da li vam odgovara da u četvrtak u 9.30 porazgovaramo malo više? Hvala još
jednom što ste se javili. Srdačno, Ajon.
Desetak minuta od početka tog sastanka, primetila sam nešto. Na Ajonovom stolu je bila knjiga
čije sam korice odmah prepoznala: Oseti strah i uradi to u svakom slučaju, od Suzan Džefers.
Znala sam, čim sam to videla, da mi je suđeno. U roku od nedelju dana smo napravili formalni
sporazum. Rasplakala sam se na licu mesta: Pingvin će objaviti moju prvu knjigu - a ja sam to
saznala tačno godinu dana od dana kada sam bila domaćin svoje prve manifestacione radionice.
EPILOG
Kada ste počeli da čitate ovu knjigu, možda ste mislili da je manifestovanje samo vizuelizacija
stvari koje želite, a zatim čekanje da se one dese. Nadam se da ste sada u stanju da vidite i
razumete mnogobrojne slojeve ispoljavanja. Nadam se da ćete nakon što ste pročitali ovu knjigu
na manifestovanje gledati kao i ja; ne samo kao na magičnu silu već i kao praksu samorazvoja u
skladu s kojom se živi. Manifestacija ne donosi samo obilje u vaš život, ona vam pomaže da
zakoračite u svoju moć i oslobodite sav neverovatan potencijal u sebi.
U srži manifestovanja su vaše samopoštovanje, vaša podsvesna uverenja o tome šta zaslužujete i
vaša sposobnost da volite sami sebea. Manifestovanje vas podstiče da budete najbolja verzija
sebe koja možete da budete. Podstiče vas da zakoračite u svoje najautentičnije i najsnažnije
sopstvo i da otkrijete unutrašnju snagu koja živi u vama kako biste prevazišli svoja
ograničavajuća uverenja, svoje sumnje, svoje strahove i nesigurnost. Manifestovanje traži od vas
da otpustite ono što vam više ne služi i da zapamtite da možete da budete sve što želite.
Sve što radite iz dana u dan jeste prilika da ojačate svoju moć manifestovanja: misli za koje
odlučite da se vezujete, način na koji hranite i napajate svoje telo, svakodnevne prakse kojima se
posvećujete, navike koje stvaratee, prijateljstva koja sklapate, ponašanje koje prihvatate od
drugih i spremnost koju pokazujete da izađete iz zone sopstvene udobnosti. Sve što radite je
demonstracija ljubavi prema sebi, a svaka odluka koju donesete ima sposobnost da podigne vašu
sopstvenu vrednost i približi vas vašim snovima.
Istina, koracima u ovoj knjizi ne treba pristupati pojedinačno već ih treba raditi istovremeno.
Svaki od sedam koraka u ovoj knjizi podržava ostale, a kada budete u mogućnosti da ih sve
savladate, otključaćete magiju manifestovanja.
Imate samo jedan život, i vaš je zadatak da ga učinite najboljim što može da bude i da živite
život koji je ispunjen radošću, ljubavlju, svrhom i ispunjenjem. Sada je vreme da prestanete da
dopuštate da vam se život samo događa, i umesto toga počnete da prepoznajete beskonačnu moć
u vama da izaberete i kreirate tačno onakav život koji želite da živite i da manifestujete svoj
najbolji život.
IZRAZI ZAHVALNOSTI
Vejdu, jer ništa od ovoga ne bi bilo moguće bez tebe. Hvala ti na apsolutno svemu.
Liji, mojoj sestri po duši, hvala ti što si bila najbolja prijateljica koju sam ikada imala.
Celoj mojoj porodici, sve vas volim više nego što se može izrazitin rečima.
Za Eni, što je bila uz mene i što mi je pomagala na svakom koraku.
Ejmi Bejli, hvala što ste oživeli moju viziju naslovnice!
I na kraju, svakoj pojedinoj osobi koja me je pustila na sopstveno samorazvojno putovanje, koja
je došla na radionicu, uzela ovu knjigu ili podelila sebe u ovoj neverovatnoj zajednici.
IZVORI
str.10, Robin Šarma, Kaluđer koji je prodao svoj ferari: priča o tome kako da ostvarite svoje
snove i uzmete sudbinu u svoje ruke, Haunsla Corporation, 1997.
str.24, Brajan Trejsi, Psihologija prodaje: kako da prodajete više, lakše i brže nego što ste ikada
mislili da je moguće, Thomas Nelson, Inc, 2004.
str.54, Don Migel Ruis, Četiri sporazuma: praktični vodič ka ličnoj slobodi, Amber-Allen
Publishing, 1997.
str.78, Mel Robins, Pravilo 5 sekundi: saveti za karijeru i postizanje uspeha, Republika Savio,
2017.
str.81, John C. Maksvel, Todai Matters: Danas je važno: 12 svakodnevnih vežbi koje garantuju
sutrašnji uspeh, Varner Faith, 2004.
str.82,Opra Vinfri, intervju s Šeril Sandberg, glavnim operativnim direktorom Fejsbuka, 2017.
str.138, Norman Vincent Pel, Pozitivno razmišljanje svaki dan: inspiracija za svaki dan u godini,
Fireside, 1993. Fireside, 1993.
INDEKS