SVEUČILIŠTE J.J.

STROSSMAYERA

FAKULTET ZA DENTALNU

MEDICINU I ZDRAVSTVO OSIJEK

Diplomski sveučilišni studij Sestrinstvo

Seminarska radnja za predmet

Teorija zdravstvene njege

Patricia Benner: Teorija brige, kliničke mudrosti i etike u sestrinskoj

praksi

Koncept skrbi za njegovatelje

Pavlović Nikolina

Perković Vesna

Ujević Lucija Osijek, listopad 2021.

Sadržaj
SAŽETAK III
1. UVOD……..........................................................................................................................1
1.1. Cilj...............................................................................................................................1
2. METODE….........................................................................................................................2
3. REZULTATI.......................................................................................................................3
3.1. Opis i analiza teorije......................................................................................................3
3.1.1. O autoru…………………………………………………………………………….3

3.1.2. Izvor i razvoj teorije………………………………………………………………..4

3.1.3. Filozofija znanosti teorije..........................................................................................5

3.1.4. Opeg/raspon teorije....................................................................................................5
3.1.5. Metaparadigma..........................................................................................................6
3.1.6. Fenomen....................................................................................................................7
3.1.7. Koncept......................................................................................................................7
3.1.8. Propozicije.................................................................................................................9
3.1.9. Pretpostavke.............................................................................................................11
3.2. Evaluacija teorije......................................................................................................12
3.2.1. Jasnoća.....................................................................................................................12
3.2.2. Jednostavnost/složenost...........................................................................................12
3.2.3. Važnost/značaj.........................................................................................................13
3.2.4. Adekvatnost.............................................................................................................13
3.2.5. Mogućnost testiranja................................................................................................14
3.2.6. Prihvaljtivost............................................................................................................14
3.3. Analiza koncepta ¨ Skrb za njegovatelje ¨..............................................................14
3.3.1. Identifikacija upotrebe koncepta.............................................................................15
3.3.2. Definirajući atributi.................................................................................................16
3.3.3. Identifikacija modela primjera.................................................................................16
3.3.4. Identifikacija alternativnog primjera.......................................................................16
3.3.5. Identifikacija prethodnika i posljedica....................................................................18
3.3.6. Uvažavanje sadržaja i osobina.................................................................................19
3.3.7. Identifikacija empirijskih indikatora.......................................................................19

I
4. RASPRAVA......................................................................................................................20
5. ZAKLJUČAK....................................................................................................................21
6. LITERATURA..................................................................................................................22
7. PRIKAZ SLUČAJA IZ PRAKSE.....................................................................................23

II
 SAŽETAK

Uvod: U teoriji Patricie Benner pronalazimo kritičko razmišljanje medicinske sestre koje se
izdvaja kao fenomen. Naglašava se njegova važnost u svakodevnoj primjeni u sestrinskoj
praksi i u teoriji. Također se stavlja naglasak na važnost interakcije medicinskih sestara te
zajedničko promišljanje o mogućnostima povećanja kvalitete života pacijenta, razvijajući na
taj način svoje kritičko razmišljanje (1).

Metode: Za pisanje ovog rada korištena je deskripitivna (opisna) metoda. Literatura je

pretraživana putem besplatnih internetskih članaka, knjiga u internetskom obliku te putem
raznih online pretraživača (EBSCO, PUbMEd, MEDLINE).

Rezultati: Teoretičarka nam pruža jasan koncept napredovanja medicinske sestre u svojoj
profesiji, razvijajući znanja i vještine kroz pet razina: početnik, napredni početnik,
kompetentan, vješt i stručnjak. Razvojem kritičkog razmišljanja medicinska sestra prelazi iz
niže u višu razinu, zapažajući na taj način svoje nedostatke ili pak nedostatke druge
medicinske sestre, koje je potrebno poboljšati (1).

Rasprava: Za svako novo zapažanje, odnosno novi zaključak Patricia Benner govori kako ga
je potrebno dokumentirati kako bi se on mogao prenositi na druge medicinske sestre te tako
imati obrazovnu svrhu. Kako bi se osigurala što bolja kvaliteta skrbi za pacijenta i što
kvalitetnije i pomnije kritičko razmišljanje, potrebno je da medicinska sestra u pristupu prema
pacijentu primjenjuje holistički pristup. Koncept skrbi za njegovatelje koji se brinu o svojim
bolesnim članovima obitelji govori o potrebi pružanja podrške medicinske sestre njegovatelju.
Medicinska sestra dužna je kritički razmišljati kako i na koji način pomoći njegovatelju,
pružiti mu kvalitetnu edukaciju te na koji mu način pružiti što bolju podršku te mu dati
informacije o dostupnosti brojnih organizacija i službi za pružanje podrške (1).

Zaključak: Teorija P. Benner upućuje na važnost kritičkog razmišljanja medicinskih

sestara/tehničara radi njihovog cjeloživotnog usavršavanja kroz 5 faza, od početnika do
stručnjaka, što posljedično dovodi i do kvalitetnije skrbi za pacijenta.

Ključne riječi: kritičko razmišljanje; medicinska sestra; njegovatelj; pacijent; skrb

III
 1. UVOD

Teorija Patricie Benner „Briga, klinička mudrost i etika u sestrinskoj praksi“ govori o
važnosti kritičkog razmišljanja medicinskih sestara/tehničara u sestrinskoj praksi. Veliki je
utjecaj na razvoj ove teorije imala Virginia Henderson. Benner proučava kliničku sestrinsku
praksu u kojoj pokušava otkriti i opisati znanje ugrađeno u sestrinsku praksu. Tvrdi da se
znanje stječe i razvija vremenom kroz iskustveno učenje te promišljanjem o rješavanju
postojećeg problema. Patricia Benner je naglašavala važnost razlikovanja teorijskog i
praktičnog znanja, međutim ne razdvaja jedno od drugog već govori o njihovoj međusobnoj
ovisnosti (1). Prema teoriji Patricie Benner, medicinska sestra se razvija u 5 faza, od
početnika do stručnjaka, što je ujedno razmatrano u ovoj teoriji i konceptu. Kako se
medicinska sestra, novim saznanjima i kompetencijama diže iz razine u razinu, tako razvija i
svoje kritičko razmišljanje. Koncept koji smo obradili u ovom seminaru je „Skrb za
njegovatelje: pružanje podrške njegovateljima koji brinu o svojim bolesnim članovima
obitelji.“ Poveznica između teorije i analiziranog koncepta su razine razvojnih faza
njegovatelja koje rastu s razinom edukacije njegovatelja. Medicinska sestra ima važnu ulogu u
edukaciji njegovatelja jer se kvalitetnom edukacijom povećava i kvaliteta pružene skrbi za
člana obitelji o kojem njegovatelj skrbi (2).

1.1. Cilj

Cilj seminarskog rada je opisati teoriju Patricie Benner čiji je naziv Teorija skrbi, kliničke
mudrosti i etike u sestrinskoj praksi, analizirati ju i evaluirati prema kriterijima McKenna H.,
Pajnkihar M. i Murphy F. te opisati koncept skrbi za njegovatelje prema prethodno navedenim
kriterijima. Kroz ovaj seminarski rad želimo naglasiti važnost poznavanja teorija zdravstvene
njege i potaknuti medicinske sestre/tehnničare na kritičko razmišljanje.

1
 2. METODE

Za pisanje ovog rada korištena je deskripitivna (opisna) metoda. Literatura je pretraživana

putem besplatnih internetskih članaka, knjiga u internetskom obliku te putem raznih online
pretraživača (EBSCO, PUbMEd, MEDLINE). Nađeno je 13 članaka na engleskom jeziku. Za
izradu ovog rada korišteno je njih pet. Kriteriji za naše istraživanje bili su stručni i znanstveni
članci na engleskom jeziku u cjelovitom obliku, bez ograničenosti vremenom, a koji opisuju,
evaluiraju i analiziraju Teoriju skrbi, kliničke mudrosti i etike u sestrinskoj praksi Patricie
Benner. Za vrijeme pretraživanja koristili smo se sljedećim ključnim riječima: Patricia
Benner, caring, ethics in nursing practice, experiental learning, clinical nursing practice,
situation-based model, from novice to expert, concept, carers. Analizu i evaluaciju teorije i
koncepta proveli smo prema kriterijima McKenna, Pajnkihar i Murphy.

2
 3. REZULTATI

3.1. Opis i analiza teorije

Analiza teorije je objektivan proces kojoj je cilj odrediti prednosti i nedostatke teorije (3).
Teoretičarka nam pruža jasan koncept napredovanja medicinske sestre u svojoj profesiji,
razvijajući znanja i vještine kroz pet razina: početnik, napredni početnik, kompetentan, vješt i
stručnjak. Razvojem kritičkog razmišljanja medicinska sestra prelazi iz niže u višu razinu,
zapažajući na taj način svoje nedostatke ili pak nedostatke druge medicinske sestre, koje je
potrebno poboljšati (1).

3.1.1. Autor

Patricia Sawyer Benner je teoretičarka sestrinstva rođena 31. kolovoza 1942.g. u Virginiji, a
svoje djetinjstvo provela je u Kaliforniji gdje je stekla svoje osnovno i profesionalno
obrazovanje. Magisterij sestrinstva završila je 1970. godine na Kalifornijskom sveučilištu,
San Francisco – Škola sestrinstva. Doktorirala se je na temi Stres, suočavanje i zdravlje na
Kalifornijskom sveučilištu Berkley, a 1984. godine objavljena je njezina disertacija. Nakon
završetka doktorata 1982. godine, postala je izvanredna profesorica na Odjelu za fiziološku
njegu na Kalifornijskom sveučilištu u San Franciscu. Patricia Benner je međunarodno poznata
predavačica i istraživačica zdravlja, a njezin rad utjecao je na područja kliničke prakse, kao i
na kliničku etiku. P. Benner također je poznata po jednom od svojih brojnih djela, knjizi pod
nazivom Od početnika do stručnjaka u kojoj je opisala faze učenja i stjecanja vještina tijekom
karijere medicinske sestre. Rad opisuje razvoj karijere u pet faza - od medicinske sestre
početnice do stručnjaka. Tijekom života bila je nagrađivana brojnim nagradama za svoj rad, a
njezini najpoznatija djela su: Od početnika do stručnjaka: izvrsnost i moć u praksi kliničke
njege, Primarna skrb: Stres i suočavanje u zdravlju i bolesti, Stručnost u sestrinskoj praksi:
Brižna klinička prosudba i etika te Klinička mudrost i intervencije u intenzivnoj skrbi: pristup
razmišljanja na djelu. Američka akademija dodijelila joj je titulu živuće legende 2011.
Godine (2).

3.1.2. Izvor i razvoj teorije

Induktivna metoda govori nam o tome kako se analizom pojedinačnih činjenica odnosno
zapažanjem konkretnih slučajeva dolazi do općeg zaključka (1). P. Benner zaključuje da je u
provođenju kliničke prakse potrebno provoditi do sada poznatu teoriju, zapažati i kritički

3
razmišljati, te na taj način doprinositi znanju u kliničkoj praksi. Stoga je njezina teorija nastala
induktivnom metodom jer je primjenjiva za kontinuirani razvoj znanja koji je ugrađen u
sestrinsku praksu. Također, model P. Benner je empirijski testiran pomoću kvalitativnih
metoda (2). Kao izvor za razvoj teorije P. Benner je koristila Dreyfusov model stjecanja
vještina. Braća Stuart i Hubert Dreyfus opisala su svoj model na temelju opažanja šahista,
pilota ratnog zrakoplovstva, vojnih zapovjednika i vozača tenkova. Braća Dreyfus smatraju da
se uči kroz iskustvo, te da je učenje temeljeno na situaciji. Smatraju da učenik mora proći
kroz pet vrlo različitih faza učenja, odnosno od faze početnika do faze stručnjaka (2). Benner
u svojoj teoriji koristi njihov model te je i njezin model situacijski utemeljen na navedenom
jer smatra da je za prepoznavanje situacije u kojoj se medicinska sestra nalazi potrebno
iskustvo u kliničkoj praksi. Sukladno navedenom iznosi temeljne faze:

1) Početnik – medicinska sestra nema pozadinsko iskustvo o situaciji u kojoj se nalazi.

2) Napredni početnik – medicinska sestra može pokazati prihvatljivu izvedbu, suočivši se
s dovoljno stvarnih situacija da primijeti ili joj je mentor ukazao na značajne
komponente situacije.
3) Kompetentan – medicinska sestra mora početi prepoznavati obrasce i utvrđivati koji
elementi situacije zahtijevaju pozornost, a koji se mogu zanemariti.
4) Vješt - medicinska sestra na ovoj razini pokazuje novu sposobnost da sagleda
promjenjivu važnost situacije, uključujući prepoznavanje i primjenu vještih odgovora
na situaciju kako se razvija.
5) Stručnjak – medicinska sestra koja ima sposobnost prepoznavanja situacije na temelju
velikog iskustva.

Razinu izvođenja vještina medicinske sestre i njezino prepoznavanje situacije može

procijeniti samo stručnjak, a Benner navodi da je procjena stjecanja vještina utemeljenih na
iskustvu sigurnija i brža kada je temeljena na čvrstoj edukacijskoj osnovi (2). U kasnijim
istraživanjima koja su provođena kako bi se dodatno objasnio Dreyfusov model, Benner je
pronašla dva međusobno povezana aspekta prakse koji također razlikuju razine prakse od
naprednih početnika do stručnjaka. Prvo, kliničari na različitim razinama prakse žive u
različitim kliničkim svjetovima, prepoznajući i reagirajući na različite potrebe za djelovanjem.
Drugo, kliničari razvijaju ono što Benner naziva osjećajem odgovornosti prema pacijentu i
evoluiraju u punopravne članove zdravstvenog tima. Vještine stečene iskustvom i
percepcijska svijest koju medicinske sestre razvijaju kao donositelji odluka iz neke situacije,

4
navode ih da slijede svoju intuiciju dok traže dokaze za potvrdu suptilnih promjena koje
opažaju kod pacijenta (2).

3.1.3. Filozofija znanosti teorije

Virginia Henderson imala je veliki utjecaj na razmišljanje Patricie Benner jer ona proučava
sestrinsku praksu u pokušaju da otkrije i opiše znanje ugrađeno u sestrinsku praksu. Jedno od
filozofskih pitanja kojim se bavi Benner je razlika između praktičnog i teorijskog znanja.
Tvrdi da je za znanje u praksi potrebno kontinuirano proširivanje praktičnog znanja kroz
znanstvena istraživanja koja su utemeljena na teoriji. Citirajući Kuhna (1970.) i Polanyija
(1958.) filozofe znanosti, Benner naglašava razliku između "znati kako" - praktičnog znanja
koje može izmicati preciznim apstraktnim formulacijama, i "znati da", što opisuje teorijska
objašnjenja.) “Znati da“ je način na koji pojedinac spoznaje uspostavljanje uzročno -
posljedičnih veza između događaja. Svoju teoriju opisuje pojmom "povezujuće istraživanje"
jer opisuje povezanost teorije i prakse (2). Kliničke situacije razlikuju se od same teorije pa je
stoga praksa područje istraživanja i izvor razvoja znanja. Patricia Benner smatra da su
medicinske sestre nedovoljno provodile procese dokumentiranja praktičnog učenja i kliničkog
opažanja, te smatra da je izostanak dokumentiranja nedostatak za razvoj sestrinstva u
području kliničke prakse. Njezina filozofija sestrinstva povezuje filozofiju, praksu,
istraživanje i teoriju kao međuovisne i međusobno povezane (3).

3.1.4. Opeg/raspon teorije

Teorija brige, kliničke mudrosti i etike u sestrinstvu opisuje razvoj medicinske sestre kroz 5
faza. Svaka medicinska sestra će sa svojim radom u kliničkoj praksi krenuti kao početnik, te
će se s vremenom razvijati kroz preostale 4 faze. Iako je takva teorija primjenjiva na svim
područjima u svijetu, smatramo da je teorija P. Benner teorija srednjeg opsega jer je umjereno
apstraktna, uključuje konkretne i specifične koncepte te iz povezuje. Njezinu teoriju je
moguće testirati i ona nudi znanje za upotrebu u praksi i istraživanju. Provedena je pomoću
istraživanja i pomaže pri specifičnom djelovanju i postizanju željenih ciljeva (poticanje na
kritičko razmišljanje).

5
3.1.5. Metaparadigma

Metaparadigma je ključni dio svake teorije. Čine ju 4 komponente: zdravstvena njega,

zdravlje, osoba i okolina (1). Patricia Benner i njezini suradnici objasnili su sve komponente
osim okoline; nju definiraju situacijom.

Zdravstvena njega
Prema teoriji Patricie Benner sestrinska skrb opisuje se kao brižan odnos, uvjetovan
povezanošću i brigom. Ta je briga najvažnija jer ona omogućuje pomoć pojedincu u
zadovoljavanju svih ljudskih potreba. Moralna djela, etika brige i odgovornost ključni su
aspekti u provođenju zdravstvene njege. Sestrinska skrb je prema ovoj teoriji opisana
proučavanjem skrbi i proživljenog iskustva zdravlja, obolijevanja i bolesti te odnosom između
tri elemenata (2).

Zdravlje
U teoriji skrbi, kliničke mudrosti i etike u sestrinskoj praksi zdravlje je definirano kao sve ono
što se može procijeniti, a procjenjuje se na temelju iskustva zdravlja i cjelovitosti čovjeka.
Ono nije samo odsutstvo bolesti već potpuno tjelesno, duševno i socijalno blagostanje. Osoba
može biti bolesna, a ne mora ju ništa boljeti – jer bolest je vlastito iskustvo nekog gubitka ili
disfunkcije, a osjećaj boli ono što se može procijeniti na fizičkoj razini (4).

Osoba
Osoba je biće koje se samo interpretira. Ona dolaskom na svijet nije već unaprijed oblikovana
nego ona postaje osobom kakva je kroz proživljena životna iskustva. Osoba je utjelovljena
kada se razvije u svim aspektima poimanja sebe u svijetu kroz 4 uloge s kojima se mora
suočiti: ulogom situacije, tijela, osobnih briga i ulogom privremenosti. Viđenje osobe kroz te
aspekte utemeljeno je teorijom P. Benner prema djelima njezinih suradnika čiji je cilj dokazati
da um i tijelo nisu različite, zasebne cjeline (5). Cjelovitost osobe objašnjena je kao
sposobnost kojom će tijelo reagirati u važnim situacijama. Kroz 5 dimenzija tijela opisan je
razvoj potpune osobe kroz život:

1. nerođeno dijete, fetus (neodređen kulturom) i novorođenče

2. tijelo sa svojim sposobnostima koje kroz društvo uči geste, običaje i vještine (osjet,
govora tijela) identifikacijom, oponašanjem i na temelju pokušaja i pogreški (4)
3. tijelo koje je podložno reakciji na određenu situaciju (npr. hodanje, otvaranje vrata)

6
 4. tijelo koje se prilagođava situaciji koja je fleksibilna i u kojoj varira odgovor na nju
(npr. vještina korištenja računala)
5. savršeno tijelo – tijelo koje je svjesno sebe, ima sposobnosti zamisliti i opisati osjete
Prema teoriji P. Benner važan zadatak medicinske sestre je pratiti svaku od dimenzija
tijela te pokušati shvatiti njihovu ulogu u cjelovitosti osobe kroz situacije zdravlja, bolesti i
oporavka (2).
Situacija
U ovoj teoriji koristi se izraz situacija umjesto okruženje, jer je socijalno okruženje definirano
situacijom. „Osobno shvaćanje određene situacije određeno je situacijom u kojoj se pojedinac
nađe u njoj“ (4). Trenutna je situacija određena osobom zbog njezinih vlastitih shvaćanja,
navika i životnih pogleda zbog utjecaja njene prošlosti, sadašnjosti i budućnosti.

3.1.6. Fenomen

Fenomen je izraz ili oznaka za opis ideje o događaju, situaciji, procesu ili grupi događaja (1).

Fenomen teorije Patricie Benner je kritičko razmišljanje. Medicinske sestre svakodnevno se

nalaze u različitim situacijama s pacijentom kojem je potrebna zdravstvena skrb, te je važno
da ona u provođenju kliničke prakse kritički razmišlja o postupcima koji bi pacijentu olakšale
njegove tegobe te unaprijedile proces liječenja. Teorija Patricie Benner govori o tome da
medicinska sestra holističkim pristupom prema pacijentu te koristeći se dosadašnja znanjima i
vještinama u praksi, ima mogućnost raspoznavanja novih vještina, koje je potrebno zabilježiti
u teoriji kako bi se poslije ponovno mogle upotrijebiti u zdravstvenoj skrbi za pacijenta (novo
znanje utemeljeno na praksi). Naglašava se važnost kritičkog razmišljanja kod medicinske
sestre (razmišljati što je još moguće učiniti za pacijenta) (3).

3.1.7. Koncept

Kada fenomenu ili skupini fenomena pridružimo ime dobivamo koncept. Koncepti opisuju
promatranje stvarnog fenomena, odnosno apstraktnih ideja unutar teorija (1). Koncepti ove
teorije su razine stručnosti u praksi, a postoji ih pet prema kojima je opisana sestrinska praksa.
Jednom se fenomenu može dati više konceptualnih oznaka pa se tako u teoriji Patricie Benner
oni nadovezuju jedan na drugi, te govore o razvoju kliničkih kompetencija, odnosno
usavršavanja medicinske sestre u 5 faza. Tih pet faza razvoja znanja i vještina prolazi svaka
medicinska sestra, u svakodnevnom radu. U jednom području je stručnjak, dok je u drugom
području početnik, a može se utvrditi i da više puta tijekom radnog staža prolazi sve navedene

7
stadije razvoja (2). Prva faza koncepta ove teorije predstavlja medicinsku sestru kao
početnika, druga faza kao naprednog početnika, u trećoj se fazi medicinska sestra smatra
kompetentnom, u četvrtoj fazi vještom te u posljednjoj, petoj fazi medicinska sestra postiže
razinu stručnjaka (2).

Početnik

U fazi početnika, u Dreyfusovom modelu, osoba se nije susrela s primjerima kliničke

sestrinske prakse, ona nema pozadinskog, situacijskog iskustva. Početnicima je potrebno
davati upute. Kod njih postoji poteškoća u razlikovanju nebitnih i bitnih aspekata situacije.
Ova, prva razina, faza početnika se odnosi na studente sestrinstva, ali isto tako prema tvrdnji
Patricie Benner, ova se faza može odnositi i na medicinske sestre/tehničare koji su se usavršili
u jednom području prakse, npr. medicinska sestra koja radi na odjelu kirurgije je početnik u
praksi iz neonatalne skrbi (2).

Napredni početnik

U fazi naprednog početnika osoba se susrela s dovoljno stvarnih situacija u praksi te ima
sposobnost samostalnog primjećivanja ili uz naputak mentora, važnih komponenti situacije
(2). U fazi naprednog početnika osoba posjeduje dovoljno iskustva kako bi samostalno
sagledala aspekte situacije. Oni se smatraju visoko odgovornima za skrb pacijenta, međutim i
dalje traže oslonac iskusnijih medicinskih sestara. U fazu naprednih početnika, Patricia
Benner svrstava medicinske sestre koje su tek završile diplomski studij sestrinstva.

Kompetentan

Kako bi medicinska sestra dostigla razinu kompetentnog, ona stječe nova znanja, gledajući i
zapažajući različite situacije u praksi. Vodeća obilježja kompetentne faze jesu svijest te
planiranje koje određuje koji su aspekti od trenutnih ili budućih situacija važni, a koji nisu.
Kako bi se medicinska sestra/tehničar mogao ostvariti u ovoj fazi, potrebne su vrline
dosljednosti, upravljanja vremenom te predviđanja. Naglasak je organiziranju vremena te
sestrinskom organiziranju zadatka, negoli na organiziranju prema individualnim potrebama
bolesnika. Medicinska sestra u ovoj fazi često pokazuje pretjeranu odgovornost prema
pacijentu te prezentiraju izrazitu kritičnost prema samoj sebi (2). Ova faza predstavlja
najvažniju fazu u kliničkom učenju jer učenik mora početi zapažati i prepoznavati različite
obrasce te odrediti koji su elementi situacije bitni, a koji se mogu zanemariti. Kompetentna
medicinska sestra dopušta da postupci, odnosni odgovori budu uvjetovani i vođeni situacijom.

8
Ona za plan smišlja nova pravila i procedure, istovremeno primjenjujući naučena pravila
baziranih na relevantnoj činjenici situacije. „Kompetentna faza učenja je ključna u formaciji
svakodnevnog etičkog ponašanja medicinske sestre.“ (1). Istraživanja dokazuju važnost
aktivnog učenja i podučavanja medicinskih sestara kako bi napredovala iz faze kompetentne
medicinske sestre u fazu stručnjaka. U ovoj fazi je aknsioznost više opravdana, nego kod
početničke faze, iz razloga što se u početničkoj fazi anskioznost javljala zbog učenja i želje da
se zadatak odradi bez pogreške, dok se u ovoj fazi anksioznost javlja zbog zadatka
odlučivanja što je relevantno u određenoj situaciji, bez pravila koja bi ih vodila u tom
ispunjavanju zadatka. Emocionalne reakcije zadovoljstva ili nezadovoljstva odrađenog
zadatka predstavljaju moralni kompas koje grade etičko i stručno usavršavanje medicinske
sestre (2).

Vješt

U ovoj fazi medicinska sestra vidi cjelinu situacije, a ne pojedine aspekte. Sada medicinska
sestra prepoznaje i one neprimjetne aspekte situacije te je njezina intuicija bazirana na
prethodnim iskustvima. Prisutna je sposobnost uviđanja promjena relevantnosti, uključujući i
prepoznavanje te ugradnju kompetentnih i stručnih reakcija sukladno tijeku situacije. Ovdje
do izražaja dolazi puno veća suradnja sa pacijentom i njegovom obitelji (2).

Stručnjak

Patricia Benner opisuje stručnu medicinsku sestru kao osobu koja posjeduje intuitivno
shvaćanje te mogućnost prepoznavanja regije problema bez gubitka vremena uzimanja u
obzira alternativnih dijagnoza i rješenja. U ovoj se fazi medicinska sestra više ne oslanja na
analitičke principe, kao što su smjernice i pravila. Ključni elementi koje stručna medicinska
sestra posjeduje su: demonstracija kliničkog shvaćanja i prakse koja je bazirana na
istraživanju, posjedovanje utemeljenog znanja, vidjeti neočekivano te vidjeti cjelinu, odnosno
širu sliku. Prepoznavanje pacijentovih ključnih potreba i briga, ukoliko zahtijeva i promjenu u
planu njege, najvažnija je zadaća stručne medicinske sestre (2).

3.1.8. Propozicije

Propozicija predstavlja povezujuće izjave između koncepata. U teoriji Patricie Benner

koncepti se povezuju jedan na drugog, te su u ovoj teoriji oni ujedno i propozicije (1).

9
Aspekti situacije

Aspketi situacije su oni elementi situacije koje medicinska sestra prepoznaje i razumije iz
prethodnih iskustava. Na primjer, medicinska se sestra drugi put susreće s pacijentom koji ima
plućnu emboliju. Naučena prethodnim iskustvom, prepoznaje bitne simptome i znakove
plućne embolije te zna kako treba reagirati u takvoj situaciji (2).

Svojstva/karakteristike situacije

Mjerljive su značajke situacije koje se mogu objasniti bez prethodnog iskustva u datoj
situaciji (1).

Kompetentnost

Ono predstavlja interpretativno definirano područje vještine, koje je opisano i identificirano

namjerom, značenjem i funkcijom te vještine. Ovaj pojam nije u nikakvoj povezanosti sa
trećom fazom Dreyfusovog modela, odnosno faze kompetentnosti (1).

Domena

Područje je prakse koje uključuje brojne kompetencije sa sličnim funkcijama, namjerama i

značenjima (1).

Primjerak

Primjerak je klinička situacija koja sa svojim namjerama, značenjima, svrhom i ishodima

služi kao primjer koji se može lako poistovjetiti sa nekom drugom kliničkom situacijom (2).

Iskustvo

Aktivan je proces mijenjanja ranije koncipiranih teorija i ideja u doticaju sa stvarnom

situacijom. Iskustvo nam govori da postoji dijalog u praksi između onoga što se u njoj
očekuje i onoga što je u nju već ugrađeno (4).

Maksim

Predstavlja opis vještine koja zahtijeva određenu razinu iskustva za prepoznavanje i korištenje
naučenog u praksi (1).

10
Slučaj paradigme

Kliničko je iskustvo koje se ističe te mijenja način shvaćanja budućih kliničkih situacija kod
medicinskih sestara. Slučaj paradigme stvara novo kliničko razumijevanje te pruža nove
kliničke perspektive i alternative (1).

Istaknutost

Opis je perceptivnog stava te znanja u kojem se pojedini aspekti situacije ističu kao važni ili
manje važni (1).

Etičko ponašanje

Etičko je ponašanje ono ponašanje koje se opisuje kao dobro ponašanje koje uključuje
moralnu svijest. Proizašlo je iz individualnog odnosa sa pacijentom. Ono uključuje angažman
u pojedinoj situaciji, socijalno je prihvatljivo, primjenjivo te ugrađeno u praksi kako bi se
poboljšala kvaliteta života pacijenta. Etičko i kliničko prosuđivanje su dva nerazdvojna pojma
koja su posredovana i vođena holističkim pristupom pacijentu (2).

Hermeneutika

Pojam hermeneutike opisuje se kao interpretativan. Ono se odnosi na istraživanje i opis

ljudskih fenomena koji su bazirani na praktičnom razumijevanju (1).

3.1.9. Pretpostavke

Teorija Patricie Benner iznosi sljedeće pretpostavke:

 Interpretacija nije valjana ukoliko nema dokaza. Ovo odbacuje pretpostavku prirodnih
znanosti koja kaže da postoji neovisna realnost čije značenje može biti prikazano
apstraktnim konceptima ili pojmovima (2).
 Ne postoji tumačenje bez odgovora. Tom se pretpostavkom odbacuje uvjerenje
prirodnih znanosti da je moguće neutralno promatrati podatke (2).
 Znanja su ugrađena u vještine, praksu, namjere, očekivanja i ishode. Međutim, ova
znanja se uzimaju zdravo za gotovo te se rijetko prepoznaju kao znanja. Prema
Polanyu, kontekst je od velike važnosti za prepoznavanje znanja u cjelosti i po tome se
razlikuje od denotativnog, općenitijeg značenja (2).
 Osobe sa istom kulturalnom i jezičnom povijesti dijele slična razumijevanja i
interpretacije. To se još pojašnjava kao iskonsko razumijevanje (2).
11
  Znanja ugrađena u vještine, praksu, očekivanja, ishode i namjere ne mogu biti
potpuno određena. Ta ista znanja može tumačiti netko tko govori sličan jezik ili ima
sličnu kulturološku povijest, a oni koji provode praksu mogu ih potvrditi. Ljudi su
bića koja se međusobno shvaćaju neovisno o razlikama između njih (2).
 Ljudi su integrirana, cjelovita bića. Um i tijelo se ne mogu dijeliti, oni čine osobu
cijelom. Inteligencija koju posjeduje svaki čovjek omogućuje vještine u radu koje se
oblikuju i napreduju iskustvom. Benner je izjavila: "Ovaj model pretpostavlja da su
sve situacije u praksi daleko složenije nego što se to može opisati formalnim
modelima, teorijama i opisima u udžbeniku." (1). Dajući na važnosti intelektualnoj
aktivnosti kao primarnoj, iznad aktivnosti koje se temelje na vještinama, zanemaren je
stav da je vještina važna za visoku razinu ljudske inteligencije (2).

3.2. Evaluacija teorije

3.2.1. Jasnoća

Jasnoća se odnosi na dosljednost koncepta, pretpostavki, propozicije. Koncepti su usklađeni s

pretpostavkama i propozicijama. Propozicije su opisane jasno i logično, a prikazuju
povezanost između koncepata. Jezik, metode i razni opisi trebaju biti jasni i dosljedni zbog
boljeg shvaćanja koncepta teorije. Teorija Patricie Benner je opisana jasnim jezikom i
razumljiva je. Korištenje njenog modela Novice to Expert među medicinskim sestarama
diljem svijeta nam dokazuje jasnoću same teorije. Koncepti su jasno definrani i u skladu su s
pretpostavkama. Razine razvoja kliničke stručnosti i ideje kliničke mudrosti iz vlastitog
iskustva brzo su prepoznate. Zahvaljujući radu P.Benner poboljšano je razumijevanje kliničke
prakse te je prepoznato medicinsko, stručno znanje koje je ugrađeno u praksu (3).

3.2.2. Jednostavnost/složenost

Teorija bi trebala biti jednostavna: to jest, teoretičar bi trebao odabrati najjednostavniji moguć
format da bi objasnio poruku teorije. Ako želimo da se teorija, praksa i istraživanje prikladno
nadovezuju, teorija treba biti jasno razumljiva ako želi dobiti pažnju i predanost kliničara (1).

U teoriji P.Benner fenomen je opisan kroz interpretaciju opisa prikaza iz sestrinske prakse. Za
opis i prepoznavanje fenomena treba više koncepata. Koncepti ove teorije su razine stručnosti
u praksi, a postoji ih 5 prema kojima je opisana sestrinska praksa iz dobivenih intervjua,
opažanja i analize audiozapisa. Iako se opisuje kroz 5 faza stjecanja vještina, model je

12
prikazan relativno jednostavno te nam omogućuje identifikaciju razine sestrinske prakse.
Interpretacijskim pristupom racionalno se pristupa proučavanju i opisu prakse te nam ovakav
pristup pomaže razumjeti situaciju u cijelosti (2).

3.2.3. Važnost/značaj

Teorija P. Benner bila je prihvaćena od strane medicinskih sestara diljem svijeta, dok je s
druge strane prema akademicima bila tumačena kao promicanje tradicionalizma i
obezvrjeđivanje obrazovanja. Teorija ima veliki značaj, a svojim istraživanjem Benner
zaključuje kako je „znanje medicinske sestre relevantno u toj mjeri u kojoj su njene
medicinske vještine pokazale razliku u skrbi i ishodu za pacijenta“ (4). Kvaliteta zdravstvene
njege proizlazi iz teorijskih znanja medicinskih sestara koja su uključena u praksu, a
povezivanjem znanja i praktičnog rada poboljšava se sama kvaliteta skrbi (2). Ova je teorija
važna jer uokviruje sestrinsku praksu. Benner potiče na javno promicanje sestrinske prakse
koje se opisuje kao etički brižna da bi se ona širila, mijenjala te očuvala. Koncepti, svrha i
pretpostavke proizašle su iz praktičnog iskustva. Ova se teorija može koristiti u praksi,
obrazovanju i istraživanjima te nam objašnjava važnost povezivanja vlastitih znanja
dobivenih prethodnim iskustvima u kvalitetnoj skrbi za pacijente (3).

3.2.4. Adekvatnost

Model stjecanja vještina prema teoriji P.Benner pokriva područja sestrinske skrbi kako
autorica i navodi. Ova je teorija univerzalna, što znači da nema ograničenja po dobi, bolesti,
zdravlju i mjestu sestrinske prakse. No jedinstvenost teorije upućuje na svojstva kojima se
predviđanje kritizira u proučavanju sestrinske prakse. Naime opisi interpretativnog modela
ograničeni su i ovisni o stvarnim situacijama u sestrinskoj praksi (2). Teorija je u skladu s
empirijskim dokazima, jer proizlazi iz iskustva. Empirijski pokazatelji koncepta su izvedeni
temeljem sličnosti funkcija i namjera. Oni se kategoriziraju u 7 domena: uloga pomoći, uloga
mentora, uloga u prepoznavanju i nadzoru stanja pacijenta, učinkovitost upravljanja
situacijom, vodstvo i praćenje terapijskih intervencija i protokola, praćenje i osiguravanje
kvalitetne zdravstvene skrbi i organizacijske vještine. Praćenjem navedenih domena
procjenjujemo razinu znanja i vještina medicinske sestre (3).

13
3.2.5. Mogućnost testiranja

Teorija se može testirati, te je model empirijski testiran koristeći kvalitativne metode. Iz

ovoga je induktivno izvedeno 9 domena intenzivne sestrinske prakse, 7 domena sestrinske
prakse te 31 kompetencija. Domene i kompetencije čine dinamični interpretacijski okvir koji
služi za tumačenje prikupljenih narativnih i objektivnih podataka. Razina na kojem se nalazi
medicinska sestra, mjerljiva je proučavanjem njezinih kompetencija i domena, što nam govori
kako medicinska sestra početnik ima slabije razvijene kompetencije od medicinske sestre koja
je kompetentna (2). Sestrinska skala kompetencija je instrument kojim se mogu procjenjivati
kompetencije medicinskih sestara u različitim bolničkim radnim okruženjima. Kategorije ove
skale su proizašle iz koncepta From Novice to Expert. Skala sadrži 7 kategorija, a to su: uloga
pomoći, učenje-podučavanje, dijagnostičke funkcije, upravljanje situacijom, terapijske
intervencije, osiguravanje kvalitete i radna uloga (6). Te domene i kompetencije čine hipoteze
ovog koncepta. P. Benner je osigurala metodologiju kojom se otkriva i ulazi u situirano
značenje ekspertne sestrinske prakse. Daljnja su istraživanja pokazala da je ovakav model
testiranja primjenjiv te koristan u daljnjem razvijanju znanja koje je ugrađeno u sestrinsku
praksu. Ovakav pristup poštuje primarnu njegu, etiku njege i odgovornosti koje su ugrađene u
ekspertnu sestrinsku praksu (2).

3.2.6. Prihvaljtivost

Teorija P. Benner je prihvaćena u cijelom svijetu te ju većina zemalja primjenjuje u svojem

profesionalnom radu, kako u samoj kliničkoj praksi sestara, tako i u obrazovanju, koje se
ujedno prožima i u praksi. Pregledom relevantne literature, postaje vidljivo da su mnogi
istraživači prihvatili teoriju P.Benner. Dokazano je da se njena teorija može koristiti kao
koristan i učinkovit alat u bolnicama, društvenim organizacijama, fakultetima sestrinstva i
programu za kontinuirano educiranje sestara. Uzimajući u obzir činjenicu da ova teorija nije u
suprotnosti s propisima, vrijednostima i uvjerenjima Irana, teorija je prihvaćena kao smjernica
u provođenju sestrinske prakse i edukacije medicinskih sestara (7).

3.3. Analiza koncepta ¨ Skrb za njegovatelje ¨

Naš koncept je Skrb za njegovatelje: Analiza koncepta podrške za njegovatelje svojih

bolesnih članova obitelji. Osobe koje često brinu o svojim bolesnim rođacima nazivaju se
njegovateljima. Podrška im je potrebna od strane ostalih članova obitelji, prijatelja pa tako i
od zdravstvenih radnika. Njegovatelji često ne dobivaju onoliko podrške koliko je njima

14
zapravo potrebno da bi mogli shvatiti značenje skrbi koju provode, da bi mogli razviti
kontrolu nad situacijom, postati izdržljivi u susretu s raznim izazovima te kako bi mogli
potvrditi svoj identitet njegovatelja za bolesnog člana obitelji. Analiza ovog koncepta je
potrebna upravo zbog pojašnjenja razloga važnosti da medicinska sestra brine i pruža podršku
njegovateljima te njihovom uključivanju u proces zdravstvene njege za bolesnika. Globalni
rast osoba s kroničnim bolestima uzrokovao je i porast potrebe njege u kući koju pruža
bolesnikova obitelj. Obitelj odabire da sama brine za svog člana obitelji jer se osjeća
obaveznima pružiti mu odgovarajuću brigu, ne želi ga poslati u nepoznatu okolinu te želi
sačuvati njegovo dostojanstvo i sigurnost (8).

3.3.1. Identifikacija upotrebe koncepta

Uporaba koncepta uključuje traganje za smislom i primjerima koncepta u rječniku, tezaurusu,

poeziji, fotografiji, slikarstvu, filmu te primjena koncepta kod teoretičara. Prema literaturi, u
skrbi za njegovatelje mora se ulagati veliki trud s obzirom da njegovatelji ne žele prestati
skrbiti i voditi brigu za svoje bolesne članove obitelji, čak ni na kratak period. Njegovatelji su
zahvalni te poštuju podršku koju dobivaju od svojih članova obitelji, te mnogi od njih cijene
pomoć što se tiče kupovine, transporta i kućnih poslova. Bitno je napomenuti da se pružanje
pomoći njegovateljima ne treba prisilno nametati ukoliko ju oni ne žele, već ih je poželjnije u
takvim situacijama upoznati sa službenim organizacijama pružanja podrške kojima se mogu
obratiti onda kada je njima to potrebno. Sposobnosti i vještine njegovatelja se mogu razvijati
kroz razne edukacijske programe, iako pri korištenju online programa i informacija treba biti
oprezan radi mogućnosti lažnih i nepovjerljivih podataka i informacija. Bitno je napomenuti
da njegovatelji ne smiju staviti svoje zdravlje i život u drugi plan zbog brige za bolesnog
člana obitelji. I dalje trebaju obraćati pažnju, te brinuti sami o sebi, o svojem fizičkom i
psihičkom zdravlju kako bi i sami mogli pružati skrb svojim potrebitim članovima obitelji.
Mnogobrojne organizacije pružaju podršku njegovateljima diskutirajući o zajedničkim
izazovima u kućnoj njezi. Njegovatelji mogu postići interakciju koristeći tehnologiju,
koristeći se grupama za podršku koje im dopuštaju međusobnu komunikaciju. Online podrška
sadrži i savjetovanje i psihoterapiju. Prednost je online podrške naspram fizički kontaktnih
podrška ta što ona zahtjeva kraći gubitak vremena u rješavanju problema i suočavanju s
njihovim odgovornostima. Prema Larkinu, telefonska su savjetovanja lako dostupan način
pružanja skrbi za njegovatelje. Zaposleni njegovatelji cijene kada imaju podršku od svojih
poslodavaca u obliku fleksibilnog vremena i prilagođenih radnih mjesta (8).

15
3.3.2. Definirajući atributi

Atributi ovog koncepta oslanjaju se na najsličnije karakteristike koncepta. Skrb za

njegovatelje ima sljedeće atribute:

1. Individualizirana skrb za njegovatelja

2. Procjena razine znanja i kompetencija njegovatelja za pružanje skrbi
3. Dostupnost podrške za njegovatelja
4. Edukacija njegovatelja (8)

3.3.3. Identifikacija modela primjera

Model primjera prikazuje bitne atribute koncepta. Sestra N.N. radi kao medicinska sestra u
zdravstvenoj njezi u zajednici.

Prilikom svoje posjete obitelji Pavić koju obavlja radi procjene potrebe za skrbi za pacijenta
Ivana kojemu je primarno dijagnosticirana amiotrofična lateralna skleroza. U svojemu radu
aktivno primjenjuje koncept skrbi za njegovatelje jer shvaća da su i oni podložni sindromu
izgorijevanja, a kontinuiranom procjenom i edukacijom smanjuje se neizvjesnost, povećava
sigurnost u vlastite postupke skrbi i umanjuje razina stresa. Pritom pristupa individualno
Ivanovoj ženi Mariji (individualizirana skrb za njegovatelja) obzirom na njezinu dob,
obrazovanje i iskustvo u radu s bolesnicima. U prvom susretu s njima procijenila je Marijinu
razinu znanja i kompetencije (procjena razine znanja i kompetencija njegovatelja za
pružanje skrbi). Marija i Ivan su u braku 30 godina, a Ivanova bolest simptomatski se
manifestirala unazad 3 mjeseca zbog čega se Marija susreće s brojnim zdravstvenim
poteškoćama kod Ivana. Potrebu za edukacijom prepoznala je i sestra Vesna koja
kontinuirano radi na edukaciji Marije (edukacija njegovatelja) pa je tako educirala Mariju o
važnosti pripreme hrane koja se lako guta, uklanjanjem prepreka na podu u kući i
potencijalnim promjenama raspoloženja kod Ivana. Sestra Vesna je također uputila Mariju u
postojanje udruge oboljelih od ALS-a u kojoj može razgovarati s obiteljima oboljelih od ALS-
a te pritom više naučiti o Ivanovom novonastalom zdravstvenom stanju (dostupnost podrške
za njegovatelja).

3.3.4. Identifikacija alternativnog primjera

U alternativne primjere ubrajamo povezane, granične, suprotne, fitkivne i ilegalne primjere

(1). Radi boljeg shvaćanja prikazat ćemo pojedine primjere.

16
Granični slučaj

Granični slučaj reflektira mnoge atribute koncepta, ali ne sve (1). Na primjer, sestra
Thompson posjećuje njegovatelje i njihove bolesne rođake kako bi im ponudila podršku
hospicija. Ona ovdje koristi upitnik samostalnog razvijanja kako bi procijenila njihove
potrebe. Kroz razgovor saznaje kako nemaju potrebna znanja za pružanje skrbi svom
bolesnom članu obitelji. U graničnom slučaju zastupljeni su svi definirajući atributi osim
edukacije njegovatelja (8).

Povezani slučaj

Povezani je slučaj sličan modelu primjera, ali ne uključuje sve definirajuće atribute (1). Na
primjer, Susan često posjećuje susjedu, Nancy, koja se brine za svoju bolesnu majku. Nany
ide na edukaciju o pružanju zdravstvene njege u skolpu doma zdravlja. Susan žali Nancy i
pretpostavlja da joj je potrebna pomoć. Ona ne može puno toga učiniti jer ni ona sama nije
dobro, ali vjeruje da Nancy cijeni njezinu prisutnost i volju da joj pomogne. Susan se divi
Nancy kako brine o svojoj bolesnoj majci. Ovaj povezani slučaj opisuje podršku susjede te se
odnosi na atribute proaktivnog pružanja podrške i edukacije.

Suprotan slučaj

Suprotan slučaj ne predstavlja koncept interesa. Ovaj koncept opisuje sestru Thomspon koja
posjećuje njegovatelje i njihove bolesne članove obitelji u slučaju kada njegovatelj traži
podršku. Ona ima ogromno iskustvo u kućnim posjetima i zna koja je njega potrebna. Ona ne
gubi vrijeme na procjenjivanje, ne smatra da je edukacija kod njih potrebna. Nezainteresirana
je za pružanje pomoći i podrške njegovateljima. Ona vjeruje u standardiziranu njegu. U ovom
slučaju nije primijenjen niti jedan atribut skrbi za njegovatelje (8).

Ilegalni primjer

Ilegalni primjer koncepta skrbi za njegovatelje je izvan konteksta (1). Na primjer, skrb za
njegovatelje se ne odnosi na medicinske sestre koje rade na Zavodu za onkologiju koje
pružaju podršku jedna drugoj u teškim situacija, primjerice umiranje pacijenta (8).

17
3.3.5. Identifikacija prethodnika i posljedica

Prema Walkeru i Avantu, prethodnici prethodi koncept interesa. Sa organizacijskog stajališta,

potrebno je osigurati regionalne i nacionalne registre njegovatelja kako bi se omogućilo
pružanje skrbi za njegovatelje. Prethodnik koncepta skrbi za njegovatelje je sljedeći:
Njegovatelji se često sami ne poistovjećuju sa identitetom njegovatelja. Mnogi od njih
smatraju skrb za bolesnog člana obitelji kao obiteljsku dužnost te se ne registriraju u
službenim organizacijama. Takav stav onemogućava limite pružanja podrške njegovateljima,
osobito od strane formalne zdravstvene njege i socijalnih službi. Potencijalno je rješenje da
primarna zdravstvena zaštita prepozna njegovatelje bolesnih članova obitelji, kako bi im se
mogla pružiti adekvatna podrška. Mnogi od njih nisu upoznati sa izvorima podrške.
Njegovatelji najčešće ne posjeduju adekvatna znanja niti vještine za pružanje skrbi svojem
bolesnom članu obitelji, što rezultira njihovim nezadovoljstvom te smanjenom kvalitetom
skrbi za istog. Zbog toga se kod njegovatelja javljaju osjećaji nezadovoljstva, anksioznosti,
ljutnje, fizičke iscrpljenosti, socijalne izolacije, nedostatka vremena za sebe, manjka
samopouzdanja te se iz tog razloga pojavljuje potreba za pružanjem skrbi njegovateljima.
Medicinska sestra bi trebala procijeniti koliko su njegovatelji sposobni skrbiti o bolesnom
članu obitelji te zapaziti njihove potrebe. Često je problem komunikacija između njegovatelja
i zdravstvenih radnika, medicinskih sestara zbog čega su njihove potrebe neidentificirane.
Ovaj problem je potrebno rješavati te omogućiti međusobnu komunikaciju njegovatelja i
zdravstvenih radnika kako bi se njihove potrebe mogle identificirati i na posljetku zadovoljiti,
naravno bez ikakvih kulturalnih ili spolnih razlika. Kako bi sve ovo bilo djelotvorno potrebno
je planirati i implementirati skrb za njegovatelje prema jedinstvenim potrebama njegovatelja
koji se shvaća kao individua. Potrebe koje njegovatelj ima ovise o bolesti člana obitelji.
Prema Walkeru i Avantu, posljedice se javljaju kao rezultat identificiranog koncepta. U
slučaju brige za njegovatelje, poboljšanje zdravlja njegovatelja je pozitivan ishod ove analize
koncepta. Razumijevanjem koncepta, pruža se mogućnost podrške za njegovatelje u učenju
novih vještina u kućnoj njezi. Također ih treba ohrabrivati na interakciju sa zdravstvenim i
socijalnim uslugama podrške. U fazi nakon pružanja njege, njegovatelji mogu unaprijediti
svoje znanje i vještine kako bi postali zaposleni njegovatelji za ljude koji zahtijevaju
dugotrajnu kućnu njegu. Posljedica u konceptu skrbi za njegovatelje je sljedeća: Njegovatelji
koji imaju emocionalnu i savjetodavnu podršku imaju pozitivan stav prema životu, osjećaju
svrhu i vrijednost brige za bolesne članove obitelji, a pozitivno iskustvo reducira ih
psihološkog stresa. Podrška je osobito važna, primjerice, roditeljima koji skrbe o svojoj

18
bolesnoj djeci, kako bi održali svoje zdravlje, zdravlje okoline te zbog skrbi za bolesno dijete
ne zanemare zdravlje ostale djece. Briga za njegovatelje produžuje njegu bolesnih članova
obitelji kod kuće, te omogućava njegovateljima opstanak njihovog zdravlja kako bi mogli
nastaviti provoditi kućnu njegu bolesnih članova obitelji (8).

3.3.6. Uvažavanje sadržaja i osobina

Percepcija fenomena i koncepta varira ovisno o različitim vrijednostima i vjerovanjima

naroda koje su uvjetovane različitom kulturom. Svaki pojedinac ima osobno kritičko
razmišljanje koje je uvjetovano njegovim vrijednosnim sustavom te okolinom i situacijama
koje su ga kroz njegov život oblikovale. Kritička razmišljanja se razlikuju ovisno o razini
koncepta koje je osoba postigla, primjerice kritičko razmišljanje početnika se razlikuje od
kritičkog razmišljanja kompetentnog, zbog razlike u znanju i vještinama koje oni posjeduju.
Empirijsko kvalitativno istraživanje slučaja provedeno je u pet europskih zemalja (Belgija,
Nizozemska, Luksemburg, Francuska i Njemačka). Provedeni su intervjui s njegovateljima i
članovima obitelji o kojima se njegovatelji skrbe. Analizirani su podaci intervjua iz različitih
slučajeva. Podaci iz Belgije posebno su uspoređeni s podacima iz inozemnih slučajeva.
Formalne usluge (npr. kućna njega) imale su najveći utjecaj na omogućavanje njegovatelju da
se brine za stariju osobu kod kuće. Jedno od ključnih pitanja u Belgiji je nedostatak
pravovremenog pristupa pouzdanim informacijama o formalnim i neformalnim uslugama
kako bi se proaktivno podržala neformalna skrb. U usporedbi s drugim zemljama, neformalni
skrbnici u Belgiji izrazili su veće poteškoće pri pronalasku adekvatnih podataka za pružanje
informacija koje su im bile potrebni. U drugim zemljama činilo se da su informacije
dostupnije, te da su njegovatelj bili upućeni u mogućnost pružanja formalnih usluga.
Pouzdani izvor informacija vrlo je važan njegovatelju koji se skrbi o pacijentu (9).

3.3.7. Identifikacija empirijskih indikatora

Empirijski pokazatelji trebaju dokazati koliko je koncept stvaran te kada se on pojavljuje. Oni
se mogu opisati kao slični ili isti u usporedbi s definirajućim atributima (1). U konceptu
analize skrbi za njegovatelje empirijski pokazatelji su identični definirajućim atributima.
Empirijski pokazatelji su: individualizirana skrb za njegovatelja, procjena razine znanja i
kompetencija njegovatelja za pružanje skrbi, dostupnost podrške za njegovatelja, edukacija
njegovatelja (8).

19
 4. RASPRAVA

U opisu i analizi teorije nalazimo sve potrebne podatke o teoriji P. Benner. Jasno su
razjašnjeni svi dijelovi teorije te nismo imale većih poteškoća pri identifikaciji podataka o
autoru, izvoru i razvoju teorije te filozofiji teorije. P. Benner teorija srednjeg opsega jer je
umjereno apstraktna, uključuje konkretne i specifične koncepte te iz povezuje (2). Njezinu
teoriju je moguće testirati i ona nudi znanje za upotrebu u praksi i istraživanju. Provedena je
pomoću istraživanja i pomaže pri specifičnom djelovanju i postizanju željenih ciljeva.
Metaparadigmu smo opisale kroz 4 osnove metaparadigme zdravstvene njege koju također
pronalazimo u tekstu. Fenomen teorije govori o holističkom pristupu prema pacijentu te o
tome da medicinska sestra koristeći se dosadašnja znanjima i vještinama u praksi, ima
mogućnost raspoznavanja novih vještina koje je potrebno zabilježiti u teoriji kako bi se poslije
ponovno mogle upotrijebiti u zdravstvenoj skrbi za pacijenta. Naglašava se važnost kritičkog
razmišljanja. Koncepti se nadovezuju jedan na drugi, pa su oni ujedno i propozicije a ti
koncepti govore o razvoju medicinske sestre kroz 5 faza: od početnika do stručnjaka.
Nedostatkom u teoriji smatramo 5. fazu koncepta u kojoj P. Benner opisuje stručnjaka. Prema
našem mišljenju potrebno je cjeloživotno iskustvo u kliničkoj praksi i nikada nije dovoljno
prestati sa usavršavanjem. Smatramo da svaka medicinska sestra više puta tijekom radnog
staža prolazi sve navedene stadije razvoja, te zbog toga smatramo fazu stručnjaka
nedostižnom. Pretpostavke teorije su jasno definirane. Teorija P. Benner je jasna, opisana
jasnim jezikom, razumljiva. Iako se opisuje 5 faza stjecanja vještina ovaj je model prikazan na
jednostavan način te nam omogućuje identifikaciju svake razine sestrinske prakse. Kvaliteta
zdravstvene njege proizlazi iz teorijskog znanja medicinske sestre, a povezivanjem znanja i
praktičnog rada poboljšava se sama kvaliteta skrbi. Benner potiče na javno promicanje
sestrinske prakse koju je potrebno širiti daljnjim učenjem. Teorija se može koristiti u praksi,
obrazovanju i istraživanjima, a ova teorija je od velike važnosti za razvoj sestrinstva jer
utjelovljuje teoriju i praksu. Koncept skrb za njegovatelja govori o njegovatelju koji se brine o
bolesnom članu svoje obitelji, te o potrebi da mu medicinska sestra pruži podršku. Povezanost
koncepta s teorijom pronalazimo u tome što i njegovatelj koji skrbi o svojem bližnjem također
mora proći kroz razvojne faze ''od početnika do stručnjaka'' kako bi s vremenom postajao sve
stručniji u pružanju skrbi bolesnom članu obitelji. Medicinska sestra dužna je kritički
razmišljati kako i na koji način pomoći njegovatelju, pružiti mu kvalitetnu edukaciju te mu
pružati podršku kada je to potrebno.

20
 5. ZAKLJUČAK

Kritičko razmišljanje u sestrinstvu bitna je komponenta profesionalne odgovornosti i

kvalitetne sestrinske skrbi. Učiti pružati sigurnu i kvalitetnu zdravstvenu skrb zahtijeva
tehničku stručnost, sposobnost kritičkog razmišljanja, iskustvo i kliničku prosudbu. Kvaliteta
zdravstvene njege proizlazi iz teorijskog znanja medicinske sestre, a povezivanjem znanja i
praktičnog rada poboljšava se sama kvaliteta skrbi. Medicinska sestra mora stalno učiti, biti
profesionalna, odgovorna i kreativno sposobna u rješavanju problema. Potaknute teorijom P.
Benner i njezinim isticanjem važnosti kritičkog promišljanja, dolazimo do zaključka da je
karakteristika praktične discipline neprestano samousavršavanje koje zahtijeva kontinuirano
iskustveno učenje. Želimo potaknuti kolege/kolegice medicinske sestre/tehničare na potrebu
kritičkog razmišljanja i skrenuti pozornost na važnost otvorene i dobre komunikacije s ostalim
zdravstvenim djelatnicima jer smatramo da zajedno možemo „učiniti više“. Poslušati i
prihvatiti druga mišljenja i savjete moglo bi dovesti do razvitka novih saznanja u području
kliničke prakse a time i poboljšanja u pružanju zdravstvene skrbi za pacijenta.

21
6. LITERATURA

1. Benner P. From Novice to Expert. American Journal of Nursing. 1982;82 (3):402-407.

2. Alligood M. Nursing Theorists and Their Work, 8. Edition, St Louis; 2013.
3. McKenna H, Pajnkihar M, Murphy F., Fundamentals od Nursing Models, Theories
and Practice. 2.izd. United States: Wiley - Blackwell; 2014.

4. Benner P, Wrubel J. The primacy of caring: Stress and coping in health and illness.1.
izdanje. Addison-Wesley/Addison Wesley Longman; 1989.
5. M.A.Visitainer, Rewiew of The Primacy of Caring: Stress and coping in health and
illness, 1988.
6. Meretoja R, Isoaho H, Leino-Kilpi H. Nurse competence scale: development and
psychometric testing. J Adv Nurs. 2004;47(2):124-33.
7. Oshvandi K, Moghadam AS, Khatiban M, Cheraghi F, Borzu R, Moradi Y. On the
application of novice to expert theory in nursing; a systematic review. Journal of
Chemical and Pharmaceutical Sciences. 2016; 9(4): 3014-3020.
8. van Wyk NC. Care for carers: A concept analysis of support for carers of ill relatives.
Nurs Forum. 2021;56(1):202-207.
9. Willemse E, Anthierens S, Farfan-Portet MI, Schmitz O, Macq J, Bastiaens H, Dilles
T, Remmen R. Do informal caregivers for elderly in the community use support
measures? A qualitative study in five European countries. BMC Health Serv Res.;
2016; 16:270.

22
 7. PRIKAZ SLUČAJA IZ PRAKSE

Povezanost teorije Skrb, klinička mudrost i etika u sestrinstvu i koncepta Skrb za njegovatelja
želimo prikazati na primjeru u djelatnosti patronažne skrbi. Patronažna sestra na terenu
samostalno obilazi pacijente u njihove domove, te ovakav oblik rada zahtjeva adekvatnu
edukaciju i kompetentnost. Ulaskom patronažne sestre u nečiji dom, ona upoznaje i
komunicira sa ostalim članovima obitelji koji se skrbe za pacijenta (njegovatelji). Patronažna
sestra tada procjenjuje razinu njihovog znanja i vještina u pružanju skrbi te zatim provodi
edukaciju. Na taj način njegovatelj prolazi kroz 5 razvojnih faza koncepta. Opažanjem,
kritičkim razmišljanjem i praćenjem njegovatelja, patronažna sestra u stanju je procijeniti
emocionalno, psihičko i fizičko stanje njegovatelja te mu na temelju toga, holističkim
pristupom pruža pomoć i podršku. Educira ga o raznim postupcima (postavljanje pelena,
kupanje u krevetu, toaleta stome, njega kože, edukacija o komplikacijama dugotrajnog
ležanja, edukacija o odgovarajućoj prehrani, edukacija o tjelesnim aktivnostima, procjena
potreba za ortopedskim pomagalima…) Također, educira ga kojim se sve službenim
organizacijama može obratiti (grupe za potporu), procjenjuje potrebu za provođenjem kućne
njege. Patronažna sestra pruža njegovatelju osjećaj da se zdravstveni sustav brine o njima i da
nisu sami, posjećuje pacijenta i njegovatelja 1-2x mjesečno, te ostavlja svoj kontakt broj na
koji se njegovatelj uvijek može javiti ako zatreba pomoć ili podršku.

23