Foča Dipl - Rad Vedrana Radulovic Foča

UNIVERZITET U ISTOČNOM SARAJEVU
MEDICINSKI FAKULTET U FOČI
ZDRAVSTVENA NJEGA
OBOLJELIH OD PEPTIČKOG
ULKUSA PO PROCESU
ZDRAVSTVENE NJEGE
− DIPLOMSKI RAD −
Vedrana Radulović
Foča, 2017.
UNIVERZITET U ISTOČNOM SARAJEVU
ZDRAVSTVENA NJEGA
OBOLJELIH OD PEPTIČKOG
ULKUSA PO PROCESU
ZDRAVSTVENE NJEGE
− DIPLOMSKI RAD −
Kandidat: Vedrana Radulović, broj indeksa: z/308/13
Mentor: Doc. dr Divna Kekuš
Foča, 2017.
Studijski program Zdravstvena njega
Kandidat: Vedrana Radulović
Tema diplomskog rada: Zdravstvena njega oboljelih od peptičkog ulkusa po procesu

zdravstvene njege
Rad je odobren odlukom Dekana broj ___________ od _______.
Mentor: __________________________
Svojeručni potpis
Prilikom izbora teme, za diplomski rad i određivanja njegove koncepcije, imala sam veliku
pomoć svog mentora, doc. dr Divne Kekuš, kojoj posebno zahvaljujem, na nesebičnoj i
stručnoj pomoći, pri izradi mog diplomskog rada.
Veliku zahvalnost dugujem i asistenticama: Nataliji Hadživuković, Sandri Joković i Jeleni

Pavlović, što su uvijek bile tu za mene, na nesebično podijeljenim iskustvima, na svim
kritikama, sugestijama i pohvalama, koje su mi puno značile prethodne četiri godine.
Najveću zahvalnost dugujem svojim roditeljima, bratu i sestri, na podršci i razumijevanju,

tokom svih godina mog školovanja, koji nikada nisu sumnjali u mene i gubili nadu da će
dočekati ovaj veliki dan u mom životu.
SADRŽAJ:
1. UVOD...................................................................................................................................................1
2. ULKUS.................................................................................................................................................2
2.1. Epidemiologija...............................................................................................................................2
2.2. Patogeneza.....................................................................................................................................4
2.3. Ulkus duodenuma..........................................................................................................................5
2.4. Ulkus želuca..................................................................................................................................6
2.5. Atipični ulkusi...............................................................................................................................8
2.6. Komplikacije peptičkog ulkusa i sestrinske intervencije..............................................................9
2.6.1. Krvarenje................................................................................................................................9
2.6.2. Perforacija.............................................................................................................................10
2.6.3. Penetracija............................................................................................................................10
2.6.4. Stenoza..................................................................................................................................10
2.6.5. Maligna alteracija.................................................................................................................11
2.7. Helicobacter pylori......................................................................................................................11
2.8. Dijagnostika ulkusne bolesti........................................................................................................13
2.8.1. Dijagnostika infekcije Helicobacter pylori...........................................................................14
2.8.1.1. Serološka dijagnostika...................................................................................................14
2.8.1.2. Ureaza izdisajni testovi..................................................................................................15
2.8.1.3. Otkrivanje antigena Helicobacter pylori u stolici..........................................................16
2.8.1.4. Brzi test ureaze..............................................................................................................17
2.8.1.5. Mikrobiološka dijagnostika...........................................................................................17
2.8.1.6. Histološki pregled..........................................................................................................17
2.8.1.7. Molekularni postupci.....................................................................................................18
2.9. Liječenje......................................................................................................................................18
2.9.1. Dijetetska ishrana.................................................................................................................19
2.9.2. Medikamentozno liječenje....................................................................................................20
2.9.2.1. Blokatori histaminskih H2 receptora.............................................................................21
2.9.2.2. Blokatori M1 muskarinskih receptora...........................................................................22
2.9.2.3. Inhibitori protonske pumpe (IPP)..................................................................................22
2.9.2.4. Antacidi.........................................................................................................................23
2.9.2.5. Sukralfat.........................................................................................................................24
2.9.2.6. Bizmut...........................................................................................................................24
2.9.2.7. Trojna terapija................................................................................................................25
2.9.3. Hirurško liječenje.................................................................................................................25
2.10. Zdravstvena njega i zdravstveno-vaspitni rad pacijenata oboljelih od ulkusne bolesti.............26
3. SESTRINSKE INTERVENCIJE PO PROCESU ZDRAVSTVENE NJEGE...................................29
3.1. Modeli potreba za njegom...........................................................................................................30
4. CILJ RADA........................................................................................................................................32
5. METODOLOGIJA.............................................................................................................................33
5.1. Tip studija....................................................................................................................................33
5.2. Tehnike istraživanja.....................................................................................................................33
5.3. Vrijeme i mjesto istraživanja.......................................................................................................33
6. PRIKAZ BOLESNIKA PO PROCESU ZDRAVSTVENE NJEGE..................................................34
6.1. Utvrđivanje potreba za njegom (prikupljanje podataka za sestrinsku anamnezu)......................34
6.2. Postavljanje sestrinskih dijagnoza i kolaborativnih problema....................................................37
6.3. Aktuelne sestrinske dijagnoze.....................................................................................................39
6.4. Potencijalne sestrinske dijagnoze................................................................................................45
6.5. Kolaborativni problemi................................................................................................................48
6.6. Intervju sa bolesnikom.................................................................................................................50
7. DISKUSIJA........................................................................................................................................52
8. ZAKLJUČAK.....................................................................................................................................54
9. LITERATURA...................................................................................................................................56
1. UVOD
U gastrointestinalnom traktu i njemu pripadajućim žlijezdama, hrana se vari, resorbuje

i iskorišćavaju se hranljive materije. Varenje se odvija djelovanjem enzima koji se stvaraju u
digestivnom traktu, a luče ih sluzokože želuca, crijeva i pankreasa. Resorbovani hranljivi
sastojci odlaze u jetru, preko portnog krvotoka. U jetri se oni hemijski mijenjaju, u toku svog
metabolizma, odlaze u veliki krvotok i tako raznose u sve ćelije tijela.
Brz tempo života, nemogućnost pravilnog načina ishrane, unošenje nekvalitetne, pa i

zagađene hrane, brojni stresovi, dovode do konstantnog porasta mnoštva bolesti organa za
varenje i one danas po svijetu, pa i kod nas, predstavljaju značajan socijalno-medicinski
problem. Kompleksnost problema oboljevanja rješavaju timovi u kojima učestvuju ljekari
internisti različitih specijalnosti, dijetetičari – nutricionisti, sociolozi, psiholozi, ponekad i
onkolozi, hirurzi i sestre.
Bolesti organa za varenje su u stalnom porastu, zahvataju sve uzraste, a veoma su

česte posebno u radno sposobnih ljudi (ulkus). Javljaju se kao posljedica egzogenih, ali i
dejstva endogenih faktora. Predstavljaju, ne samo medicinski, već i socijalni problem društva
[1].
2. ULKUS
Peptički ulkus predstavlja grupu ulceroznih bolesti gornjeg dijela gastrointestinalnog

sistema, u čijem nastanku najznačajniju ulogu ima agresivno dejstvo hlorovodonične kiseline
i pepsina, na sluznicu ovog sistema. Normalno se izrazito korozivnom dejstvu hlorovodonične
kiseline i pepsina suprostavljaju zaštitni mehanizmi gastroduodenuma. Kada se ova ravnoteža
poremeti i agresivno dejstvo kiseline i pepsina nadvlada zaštitno dejstvo protektivnih
mehanizama, razvija se peptički ulkus [2].
Slika 1. Peptički ulkus [2]
Najčešće se ulkusi javljaju na gornjem dijelu digestivnog trakta i to na želucu, pa se

zovu gastrični, ventrikularni ulkusi i na dvanaestopalačnom crijevu, pa se nazivaju duodenalni
ulkusi. Znatno se rjeđe javljaju na početnom dijelu tankog crijeva i u distalnom dijelu
jednjaka. Prirodni tok bolesti kreće se od potpunog zacjeljenja ulkusa i bez liječenja, do
razvoja komplikacija sa značajnim morbiditetom i mortalitetom, kao što su krvarenje i
perforacija [3].
2.1. Epidemiologija
Brojni metodološki problemi čine sve epidemiološke procjene, o incidenci i

prevalenci, ulkusne bolesti problematičnim. Istorijski podaci pokazuju da su peptički ulkusi
bili rijetkost prije početka 19. vijeka. Ulkus želuca je prvi put opisan tek 1835. godine i taj je
lokalitet prevladavao cijeli vijek. Ulkus duodenuma je u to vrijeme bio vrlo rijedak, njegova
učestalost raste tek u prvoj polovini 20. vijeka, kada počinje prevladavati. Ovi podaci upućuju
na to da na epidemiologiju ulkusne bolesti izrazito utiču faktori sredine, najviše infekcija
bakterijom Helicobacter pylori, uzimanje ulcerogenih lijekova (NSAR) i stres.
Danas je poznato da je do kraja 19. vijeka ljudska populacija uglavnom u cjelini bila
inficirana Helicobacter pylori. Tako da, sama infekcija Helicobacter pylori ne može objasniti
istorijski porast u prevalenci ulkusa, niti uticaj vremenskih trendova na promjene učestalosti
različitih ulkusa. Vjerojatnije je da je na to više uticao nalaz različitih formi gastritisa. Do
kraja 19. vijeka (a još i danas u najvećem broju zemalja u razvoju) infekcija Helicobacter
pylori bila je karakteristika pangastritisa, praćena hiposekrecijom želučane kiseline,
predisponirajućim stanjem za razvoj želučanog ulkusa (i želučanog karcinoma). Za razliku od
toga, ulkus duodenuma je praćen predominantnim gastritisom antruma i hipersekrecijom
želučane kiseline. Njegova je učestalost negativno povezana sa značajnijim korpusnim
gastritisom ili želučanim karcinomom.
Jedna od teorija upozorava da su poboljšanje transporta i mogućnost zamrzavanja

hrane u prvoj polovini 20. vijeka doveli do značajnog smanjenja potreba za konzerviranjem
hrane. To je dovelo do drastičnih promjena u načinu prehrane ljudi u razvijenim zemljama,
hrana konzervirana solju zamijenjena je svježom, a svježe voće i povrće postalo je dostupno
tokom cijele godine. Uz to, poboljšanje higijenskih uslova i standarda življenja u razvijenim
zemljama dovelo je do značajnog pada učestalosti infekcije Helicobacter pylori među djecom,
a to je uveliko smanjilo posljedični razvoj pangastritisa, uzrokovanog Helicobacter pylori.
U zemljama u razvoju većina je djece inficirana Helicobacter pylori, prije 10. godine
života, s maksimumom inficiranosti populacije (iznad 80%) prije 50. godine, kod djece mlađe
od 10 godina, serološki pokazatelji infekcije Helicobacter pylori rastu do 10% u dobi 18 – 30
godina, a maksimum od 50% inficiranosti doseže se tek nakon 60. godine života [4].
Procjenjuje se da je životna prevalenca ulkusne bolesti 5 – 10% u opštoj populaciji,

kao i 10 – 20% u populaciji inficiranoj Helicobacter pylori. Godišnja incidenca peptičkog
ulkusa varira između 0.1 – 0.3% u neinficiranoj populaciji, do 1% u populaciji inficiranoj
Helicobacter pylori i raste s dobi za oba ulkusa, želučanog i duodenalnog.
Endoskopske studije pokazuju prevalencu ulkusa od 1 – 6% među asimptomatskim

osobama pozitivnim na Helicobacter pylori, što je 4 – 10 puta više nego među Helicobacter
pylori-negativnim osobama. U razvijenim zemljama, a i u nekim zemljama u razvoju, postoji
jasan trend pada učestalosti peptičkih ulkusa i želučanih karcinoma tokom posljednjih
nekoliko decenija – gledano s obzirom na broj hospitalizacija zbog ulkusne bolesti i
posljedični mortalitet [3].
Učestalost ulkusa duodenuma pada više od ulkusa želuca, broj krvarenja i perforacija
pada značajno među mladim ljudima, posebno među mladim muškarcima, ali stagnira ili čak i
raste među starijim osobama, posebno među starijim ženama. Ulkusna bolest, koja je do
druge polovine 20. vijeka bila značajno češća kod muškaraca, danas je u zapadnim zemljama
uglavnom iste učestalosti kod oba pola, osim u nekim azijskim zemljama gdje se i dalje ulkus
duodenuma javlja značajno češće kod muškaraca. Uzroci ovih promjena su različiti: značajna
poboljšanja u terapiji ulkusne bolesti, pad u incidence infekcija Helicobacter pylori među
mladim ljudima, sve češća upotreba ulcerogenih lijekova poput NSAR lijekova i salicilata,
smanjenje navike pušenja među mladim muškarcima za razliku od porasta broja pušača među
ženama, uticaj stresa i sl. [2].
2.2. Patogeneza
Uzimajući u obzir izrazito agresivnu acido-peptičku sredinu u lumenu želuca, kao i

velik broj egzogenih toksičnih materija, koje se neprekidno unose u želudac, broj nastalih
oštećenja želučane sluznice je začuđujuće mali. Ta činjenica ilustrira izuzetnu važnost
zaštitnih (protektivnih) mehanizama, koji štite integritet same sluznice, odnosno pridonose
njenom vrlo brzom oporavku. Primarni poremećaj ove ravnoteže između agresivne sekretorne
funkcije, te funkcije obrane i regeneracije sluznice, vrlo je rijetko, ako je ikad, uzrok nastanka
ulkusa. Najveći broj ulkusa nastaje kada je ta ravnoteža, između agresivnih i obrambenih
faktora, narušena egzogenim, superponiranim razlozima, najčešće infekcijom Helicobacter
pylori i uzimanjem ulcerogenih lijekova. Rezultat su defekti sluznice: erozije – superficijalni
defekti, koji prodiru do muscularis i mucosae ili ulkusi – defekti koji se šire u submukozu ili
dublje, u mišićni sloj.
Prema brzini nastanka ulkusi mogu biti akutni i hronični. Akutni, poput onih izazvanih
uzimanjem NSAR-a ili stresom, a obično su plitki, često multipli i s minimalnom upalnom
komponentom, ako nije pridružena infekcija Helicobacter pylori. Hronični su ulkusi najčešće
solitarni, rjeđe multipli (5 – 20% slučajeva) i dobro definisanih slojeva: od površnog sloja
fibrinskog eksudata, preko fibrinoidne nekroze, granulacijskog tkiva, do fibroze na dnu.
Prema lokalizaciji, ulkusi se dijele na duodenalne, distalne želučane (antrum,
prepilorična regija), proksimalne želučane (angulus, najveći dio korpusa) i ulkuse kardije
(kardija i neposredno supkardijalno područje). Ova podjela nije isključivo “geografska”, iza
svake od lokalizacija stoje različit patogeni mehanizam.
Mehanizmi koji dovode do formiranja ulkusa nisu u potpunosti razjašnjeni. [4].
2.3. Ulkus duodenuma
Ulkus duodenuma je hronično, recidivirajuće oboljenje, koje se javlja kod 6 – 15%

stanovnika. Ranije se javljao češće kod muškaraca, nego kod žena, ali se ova razlika u
učestalosti gotovo izgubila. Ulkus duodenuma je 3 – 4 puta češći od ulkusa želuca. Najčešće
je lokalizovan u bulbusu duodenuma.
Iako su brojna istraživanja otkrila činioce koji učestvuju u nastanku ulkusa

duodenuma, njegova patogeneza još uvijek nije u potpunosti poznata. Nesumnjivo je, da je za
nastanak duodenalnog ulkusa, potrebna hlorovodonična kiselina, a kod bolesnika sa ovim
ulkusom povećana je sekrecija i hlorovodonične kiseline i pepsina. Međutim, pored
hipersekrecije ova dva agresivna činioca, koji imaju glavnu ulogu u nastanku ulkusa
duodenuma, nije zanemarljiva ni uloga većeg broja pomažućih činilaca, u koje se ubrajaju:
 genetski činioci (porodična sklonost, češća pojava kod osoba krvne grupe O ili sa
HLA B5 antigenom)
 pušenje
 neke hronične bolesti (hronična insuficijencija bubrega, hronična opstruktivna bolest
pluća)
 Helicobacter pylori (prisutna u želucu kod 90 – 100% bolesnika sa ulkusom
duodenuma).
Ranije mišljenje da psihički faktori imaju značajnu ulogu u nastanku ulkusa

duodenuma nije prihvaćeno, iako psihički stresovi mogu uticati na egzarcebaciju bolesti, ali
ne i na njeno nastajanje [2].
Bol je najčešći simptom ulkusa duodenuma. Karakter bola je da je oštar, nagrizajući,

grčevit i ima se osjećaj žarenja. Lokalizovan je u epigastrijumu i javlja se 2 – 3 h, poslije jela.
Može da se širi ispod rebarnih lukova ili u leđa. Popušta poslije uzimanja hrane ili nakon
uzimanja antacida ili antisekretornih lijekova, a i poslije povraćanja. Javlja se nauzea i
povraćanje male količine kiselog želudačnog sadržaja [1].
Karakteristično je da je bol periodičan, da poslije simptomatskog perioda, od par dana

ili sedmica, slijedi asimptomatski period, koji može da traje nekoliko nedjelja ili mjeseci, pa
čak i godina. Često se javlja sezonski, u proljeće i jesen. Ponekad postoji i osjećaj muke,
punoće trbuha, podrigivanje i povraćanje. Međutim, veliki broj bolesnika sa ulkusom
duodenuma nema tegobe, što su pokazali endoskopski pregledi. Ponekad se ulkus otkrije kada
se pojave komplikacije. [2].
2.4. Ulkus želuca
Ulkus želuca predstavlja duboko oštećenje sluznice želuca, koje je najčešće

lokalizovano na maloj krivini i u antrijumu. Rijetko se javlja u fundusu želuca i tada je obično
maligne prirode. Ulkus želuca je rjeđi od ulkusa duodenuma, kod osoba mlađih od 40 godina,
dok je u kasnijem uzrastu češći.
Hlorovodonična kiselina i pepsin imaju glavnu ulogu u nastanku ulkusa želuca, iako
bolesnici sa ulkusom želuca luče podjednako ili čak manje kiseline od zdravih osoba. Uzroci
nastanka ulkusne bolesti su i infekcija Helicobacter pylori, nesteroidni antireumatici, stresne
situacije, virusne infekcije, hemoterapija i drugi lijekovi. Činioci koji oštećuju odbrambeni
mehanizam želudačne sluzokože imaju značajnu ulogu u nastanku ovog ulkusa, a posebno
nesteroidni antiinflamatorni lijekovi [1].
U mirnom stanju ulkusne bolesti ne zapažaju se karakteristične promjene na

bolesniku, sem kod akutnog krvarenja, kada je oboljeli blijed i orošen hladnim znojem.
Što se tiče stanja svijesti i uznemirenog ponašanja oboljelog, kod akutnog krvarenja
zapaža se uplašenost i anksioznost oboljelog, pa sve do zbunjenosti i gubitka svijesti.
U akutnoj fazi bolesti, bolesnici su slabije pokretni, jer ih bol ograničava. Zauzimaju
prinudni položaj u krevetu (savijena koljena prema grudnom košu). Akutno krvarenje i loše
stanje zahtijevaju strogo mirovanje. Praćenjem vitalnih znakova uočava se hipotenzija i
tahikardija, kod obilnog krvarenja. Promjene izlučevina – opstipacija je česta kod
hiperacidnih bolesnika, a dijareja se može pojaviti kod terapije antacidima. Hematemeza i
melena su znaci krvarenja. Ako bolesnik u povraćenom sadržaju ima ostatke hrane (uzete
prije više dana) to može da bude znak opstrukcije u želudačnom pražnjenju.
Bol je najčešći simptom, koji je uglavnom ravnomjeran i tup i lokalizovan je u

epigastrijumu. Za razliku od ulkusa duodenuma, uzimanje hrane ne smiruje bol, nego ga često
i pojačava. Pri perforaciji ulkusa bol je iznenadan i oštar (ubod noža) u gornjem dijelu
abdomena. Perforacija ulkusa praćena je jakim bolom koji se širi u leđa. Perforacija je rjeđa
nego kod ulkusa duodenuma, ali je lošijeg ishoda.
Oboljeli, od ulkusa želuca, gube na tjelesnoj težini, jer izbjegavaju uzimanje hrane,
zbog pojave bola, dok oboljeli od ulkusa duodenuma uzimanjem hrane smanjuju tegobe.
Želudačni ulkus je češće praćen promjenljivim apetitom, mada je ovaj kod bolesnika s
želudačnim ulkusom često dobar, normalan, a tjelesna masa bolesnika nepromjenjena. Neki se
bolesnici boje da jedu i drže se dijete koja je insuficijentna, pa zbog toga slabe, što otkriva
brižljiva anamneza.
Mučnina je ponekad glavni simptom ulkusne bolesti, bez ulkusnog bola. Izbacivanje
veće količine čistog želudačnog sadržaja, bez hrane, čest je simptom želudačnog ulkusa
lokalizovanog na pilorusu i obično je prisutan kod bolesnika koji imaju visoku bazalnu
sekreciju.
Ponavljana povraćanja kod želudačnog ulkusa se rijetko viđaju – pojedinačna i

izolovana povraćanja pak nisu rijetka, naročito kod hipersenzitivnih osoba. Ako je povraćanje
glavni simptom ili je postalo glavni simptom ulkusnog sindroma, ono je, najvjerovatnije,
rezultat nastalih komplikacija.
Gorušica je čest simpom želudačnog i duodenalnog ulkusa. Ima karakter

retrosternalnog pečenja i katkada je praćena regurgitacijom želudačnog soka u usta.
Najvjerovatnije je izazvana regurgitacijom želudačnog soka s posljedičnom iritacijom
sluznice jednjaka, koja izaziva refleksni spazam pilorusa, uz istovremenu kontrakciju želuca,
što izaziva gastroezofagealni refleks.
Znatan broj bolesnika sa želudačnim ulkusom ima tjegobe koje liče na iritabilni kolon.
Pražnjenje crijeva je poremećeno, pa imaju opstipaciju i bol koji je smješten u lijevoj strani
abdomena i nije zavisan od hrane, količnog je karaktera i prestaje s defekacijom ili se pak
javljaju učestale tečno-kašaste stolice.
Depresivni sindromi, kao težina i punoća u želucu, nadimanje i podrigivanje, nemaju
veće dijagnostičke vrijednosti, iako su česti kod želudačnog ulkusa.
Melena može biti prvi simptom peptičnog ulkusa, međutim želudačni ulkus češće
okultno krvari. Nalaz okultnog krvarenja u stolici ne znači da je ono posljedica krvarenja iz
ulkusa, iako bolesnik ima dijagnostikovan ulkus, jer prisutnost ulkusa ne isključuje
mogućnost postojanja i neke druge bolesti digestivnog trakta, koja se može izazvati
krvarenjem.
Anemija se često javlja i kod nekomplikovanog ulkusa i može biti i posljedica ulkusne
dijete, koja ponekad nije u stanju da zadovolji potrebe za gvožđem [2].
2.5. Atipični ulkusi
Orijaškim ulkusima smatraju se svi želučani ulkusi, promjera većeg od 3 cm i

duodenalni, promjera većeg od 2 cm. Oni smješteni na zadnjem zidu duodenuma često su
penetrantni i praćeni simptomom bola u leđima. Pri želučanim orijaškim ulkusima mora se
analizom multiplih histoloških uzoraka s ruba ili okoline ulkusa dokazati benignost lezije,
odnosno isključiti malignitet. Orijaški ulkusi često prate uzimanje NSAR, a oni prepilorični
mogu biti udruženi s terminalnim bubrežnim bolestima, stanjima nakon transplantacije organa
(pluća), a mogu biti i manifestacija kronove bolesti.
Multipli ulkusi nalaze se kod 2 – 20% bolesnika s peptičkim ulkusom. Duodenalni

multipli ulkusi češći su među muškarcima nego među ženama, u populaciji starijoj od 30
godina i među pušačima, te među bolesnicima s težim deformacijama duodenalnog bulbusa. S
obzirom na to da su uglavnom jedan blizu drugoga, to upućuje na lokalne patogenetske
poremećaje, oslabljenu otpornost sluznice na ozljede ili poremećaj zarastanja [4].
Zdravstvena njega oboljelih od peptičkog ulkusa po procesu zdravstvene njege: Vedrana
Radulović
2.6. Komplikacije peptičkog ulkusa i sestrinske intervencije

Krvarenje, perforacija, penetracija, stenoza pilorusa i maligna alteracija su
komplikacije peptičkog ulkusa. Komplikacije ulkusne bolesti su stanja koja često zahtijevaju
hitne intervencije. Dužnost sestre je da prepozna znake i simptome komplikacije i da zbrine
bolesnika.
2.6.1. Krvarenje
Krvarenje se javlja kod oko 15% bolesnika sa ulkusom duodenuma ili oko 25%
bolesnika sa ulkusom želuca. U zavisnosti od veličine oštećenog krvnog suda krvarenje može
biti blago ili ispoljiti se simptomima anemije ili obilno, kada se ispolji hematemezom ili
melenom. Najčešće, bolesnici sa krvarećim ulkusom dobro reaguju na medikamentnu terapiju,
koja uključuje antacide, antagoniste H2 receptora, a po potrebi i somatostatin. U slučaju
obilnog krvarenja može se uraditi endoksopija i sklerozacija krvnog suda iz kog bolesnik
krvari. Rijetko je neophodno hirurško liječenje.
Sestrinske intervencije:
 smiriti bolesnika i pratiti njegovo stanje – izgled, vitalne funkcije

 smjestiti bolesnika u odgovarajući položaj
 uzeti uzorke krvi za krvnu grupu, Rh faktor, KKS
 priprema pribora i materijala za interventnu gastroskopiju
 asistirati ljekaru pri izvođenju gastroskopije
 zbrinjavanje bolesnika, nakon sprovedenog zahvata (zaustavljanja krvarenja).
Po završenom zahvatu pacijent se smiješta u jedinicu intenzivne njege, gdje se

sprovode sljedeće sestrinske intervencije:
 obezbijediti mirovanje
 kontinuirani monitoring bolesnika – izgled, vitalne funkcije na 2 h, izlučevine
(melena, hematemeza)
 kontrola balansa tečnosti
 sprovođenje lične higijene i higijene usne duplje
 kontrolna gastroskopija radi se poslije pet dana.
15
Radulović
2.6.2. Perforacija
Perforacija nastaje kad ulkus u potpunosti “progrize” zid želuca, a sadržaj želuca se
izlije u peritoneumsku šupljinu i izazove peritonitis. Ispoljava se jakim bolom, kao ubod
nožem, povraćanjem, ubrzanim pulsom, koji je slabo punjen, padom krvnog pritiska, blijedim
licem, oblivenim hladnim znojem. Trbuh je tvrd kao daska. Ukoliko se ne liječi izazvaće smrt
bolesnika. Bolesnici sa perforacijom zahtjevaju hitnu hospitalizaciju i hirurško liječenje.
 obavjestiti ljekara
 ništa ne davati per os
 smiriti pacijenta
 kontrolisati vitalne funkcije.
2.6.3. Penetracija
Penetracija predstavlja probijanje ulkusa duodenuma u okolne organe. Najčešće ulkus

penetrira u pankreas, što se ispoljava bolom koji se širi ka kičmi i porastom amilaza u serumu.
Ako je penetracija u jetru, bol je pod desnim rebarnim lukom. Rjeđa je penetracija u kolon ili
bilijarni sistrem.
Intervencije:
 monitoring intenziteta bola

 obavijestiti ljekara i sarađivati.
2.6.4. Stenoza
Stenoza pilorusa nastaje tokom zarastanja ulkusa i stvaranja ožiljka, koji uzrokuje
suženje pilorusa. Rjeđe je posljedica otoka oko samog ulkusa. Bolesnik se žali na uporan
osjećaj nadutosti, ponovljene epizode povraćanja, velike količine sadržaja u kom se nalazi
nesvarena hrana i hrana koju je bolesnik jeo prethodnih dana. Primjetan je i gubitak tjelesne
težine. Dijagnoza se postavlja rendgentskom pretragom gastroduodenuma barijumom ili
16
Radulović
endoskopski. Ako je suženje izazvano otokom sprovodi se medikamentna terapija, dok se

stenoza pilorusa, izazvana ožiljkom, liječi hirurški.
Intervencije:
 obavjestiti ljekara
 kontrolisati vitalne funkcije
 pomoć pri povraćanju
 makroskopski pregled povraćenog sadržaja.
2.6.5. Maligna alteracija
Maligna alteracija ulkusa, može se vidjeti u malom procentu kod želudačnog ulkusa i
znatno rjeđe kod duodenalnog ulkusa [5].
2.7. Helicobacter pylori
Helicobacter pylori je gram-negativna, spiralna bakterija. Prirodno i za sada osnovno

stanište Helicobacter pylori je sluznica ljudskog želuca (iako su ga neki istraživači našli i u
želucu nekih životinja). Ova bakterija opstaje u kiselom staništu, želuca zahvaljujući
sposobnosti da stvara amonijak, koji može erodirati barijeru sluznice. Citotoksini i
mukolitički enzimi koje stvara Helicobacter pylori igraju važnu ulogu u oštećenju sluznice i
posljedičnom nastanku ulkusa. Čak 70% bolesnika s ulkusom želuca ima infekciju ovom
bakterijom, kao i preko 95% bolesnika s ulkusom duodenuma.
Infekcija Helicobacter pylori počinje ulaskom bakterija u digestivni sistem domaćina.

Bakterija aktivno mijenja imuni odgovor zaraženog domaćina, neprestano podupirući stanje
uravnoteženosti između umnožavanja bakterije i odbrambenog odgovora domaćina, čime se
objašnjava postojanje dugotrajne (hronične) upalne reakcije, relativno niskog intenziteta.
Faktori virulencije Helicobacter pylori, s jedne, te osjetljivost domaćina, s druge strane,
vjerojatno su odgovorni da neki zaraženi bolesnici ostanu bez simptoma bolesti (imaju samo
gastritis utvrđen histološki), dok se kod drugih razvijaju ulkus, MALT-limfom ili karcinom
želuca.
17
Radulović
Novija otkrića o povišenoj seroprevalenci ove infekcije, među bolesnicima koji boluju
od različitih drugih bolesti izvan digestivnog sistema, nekim kožnim bolestima te imunim i
vaskularnim poremećajima, upućuju na potrebu istraživanja njene moguće uloge i u etiologiji
tih stanja.
Infekcija Helicobacter pylori povećava rizik od razvitka ulkusne bolesti 4 – 10 puta.

Ulcerogeno djelovanje te infekcije vezano je za oštećenje barijere sluznice, s postupnim
razaranjem dijelova same sluznice, sve do razvoja atrofije, uz oslobađanje niza toksičnih
metabolita tokom kolonizacije sluznice, stimuliranje lučenja solne kiseline i razvoj želučane
metaplazije u bulbusu duodenuma itd.
Slika 2. Infekcija Helicobacter pylori [6]
Mada, je kod malobrojnih bolesnika Helicobacter pylori spontano nestao sa želučane

sluznice, kod većine bolesnika ta infekcija, ako se ne liječi, traje doživotno. Helicobacter
pylori svojim faktorima indukcije bolesti i njihovim produktima dovodi do direktnog
oštećenja želučanog epitela ili indukcijom IL-1, IL-8 ili tumornekrotizirajućeg faktora α, do
nakupljanja i aktivacije neutrofila i stvaranja izrazito toksičnih slobodnih oksidativnih
radikala. Daljnjim uticajem na atherenciju neutrofila i njihovom athezijom mijenja se
permeabilnost sitnih krvnih žila, a degranulacijom mastocita oslobađa se dodatna količina
aktivnih citokina, koji dalje oštećuju sluznicu. Uzrokuje se i poremećaj želučane sekrecije [6].
Eradikacijom infekcije Helicobacter pylori znatno se smanjuje učestalost krvarenja iz

peptičkog ulkusa.
18
Radulović
2.8. Dijagnostika ulkusne bolesti
Sumnja na postojanje peptičkog ulkusa bazira se uglavnom na kliničkim podacima.

Nažalost, simptomi, najčešće dispepsije, nisu ni specifični ni osjetljivi. Potvrda postojanja
ulkusne bolesti uvijek je morfološka, danas najčešće endoskopska, dok su radiološke pretrage
potisnute u drugi plan. S obzirom na saznanja o etiologiji, najviše važnosti infekcije
Helicobacter pylori, današnja dijagnostika peptičke bolesti, u određenim je okolnostima, često
ograničena samo na dijagnostiku postojanja infekcije Helicobacter pylori s morfološkom
potvrdom ulkusa ili bez nje.
Rutinski laboratorijski testovi, kao što su krvna slika, biohemijski testovi, određivanje
kalcijuma, osnovni koagulanski testovi, koji se uglavnom vrše pri rutinskoj obradi, više
pomažu identifikaciji bolesnika s “alarmantnim simptomima“ nego što imaju neko
dijagnostičko značenje za ulkusnu bolest. Oni identifikuju bolesnike koje treba odmah uputiti
na endoskopiju ili drugu dodatnu obradu. Određivanje serumske koncentracije pojedinih
hormona, kao što je nivo gastrina, pepsinogena i i sl., pomaže u dijagnostici gastrinoma, a
može upozoriti i na stepen atrofičnih promjena sluznice želuca, pa više pripada specijalnoj
nego rutinskoj obradi.
Osnovna dijagnostička metoda ulkusa duodenuma svakako je fiberpandendoskopija.

Radi se o direktnoj metodi pretraga kojom se postiže puna vizuelizacija lumena duodenuma sa
neposrednim uvidom u izgled sluznice. Može se uočiti i najmanja promjena na sluznici.
Ezofagogastroduodenoskopija je senzitivna i specifična dijagnostička procedura

kojom se u velikom broju slučajeva sa lakoćom mogu otkriti ulkusne lezije, te se time dobije
uvid u stanje gastroduodenalne sluznice uz precizno definisanje upalnih procesa.
Endoskopija omoguća aktivnu hemostazu pri krvarenju iz ulkusa. Ako postoje

želudačni ulkusi, endoskopija je ključna metoda u diferencijalnoj dijagnostici prema malignim
ulkusima, pa je pravilno da se, u slučaju želudačnog ulkusa, ponavljaju endoskopski pregledi
sa biopsijom ulkusa i brisevima za citologiju sve do kompletnog izlječenja.
Radiološki pregledi gornjeg dijela digestivnog trakta danas su dobrim dijelom

potisnuti endoskopskim metodama. One su, međutim, komplementarne endoskopiji i vrlo su
korisne u nekim kliničkim situacijama. Značajne deformacije duodenalnog bulbusa zbog
19
Radulović
recidivnih ulkusa onemogućavaju adekvatan endoskopski pregled, pri sumnji na penetraciju i

perforaciju potrebno je prije endoskopskog pregleda napraviti orijentacioni radiološki pregled.
Radiološki pregled želuca koristan je kod malignih bolesti i u procjeni proširenosti

malignog procesa. Senzitivnost radiološkog pregleda kod želudačnog ulkusa zavisi od
radiologa koji izvodi pregled.
2.8.1. Dijagnostika infekcije Helicobacter pylori
Za dijagnostiku infekcije Helicobacter pylori danas se koristi niz neinvazivnih i

invazivnih metoda. Neinvazivne metode otkrivaju prisutnost Helicobacter pylori
dokazivanjem specifične aktivnosti te bakterije, prvo njenog enzima ureaze, prisutnosti
specifičnih antitijela u serumu i/ili sluzi zaražene osobe ili dokazom antigena Helicobacter
pylori u bolesnikovoj stolici. Invazivnim metodama otkriva se prisutnost bakterije
(mikrobiološki pregled, histološki pregled) ili njena aktivnost (brzi test ureaze) i biosiom
sluznice želuca, uzetom tokom endoskopskog pregleda.
Tabela 1. Postupci dijagnostike Helicobacter pylori [6]

Invazivne metode Neinvazivne metode
 endoskopija – biopsija
 brzi ureazni test (CLO  serologija
test)  ureazni izdisajni testovi
 histologija  antigen u stolici
 izolacija i kultura  PCR (u stolici
 molekularni postupci
(PCR – bakterije, tkivo)
2.8.1.1. Serološka dijagnostika
Helicobacter pylori, osim toga što uzrokuje upalne reakcije na sluznici želuca, pokreće
i specifične reakcije humoralne imunosti. U zavisnosti od imunološke reaktivnosti zaraženog
domaćina, stvaraju se specifična IgM, IgA i IgG-antitijela za bakterijske antigene.
Određivanje njihovih vrijednosti osnova je serološke dijagnostike infekcije Helicobacter
pylori. Zahvaljujući komercijalnim pripravcima pročišćenih bakterijskih antigena, koji se
danas primjenjuju u raznovrsnim serološkim postupcima (aglutinacija, vezanje komplementa,
imunoenzimska i imunofluorescentna metoda), moguće je otkriti prisutnost specifičnih
20
Radulović
antitijela za Helicobacter pylori u različitim uzorcima (serum, sluz, mokraća) zaraženog

domaćina.
Serološki su postupci zanimljivi i važni zbog niske cijene i jednostavnosti izvođenja,

kao i zbog minimalne neugodnosti za bolesnika. Posebno izrađen imunoblot-test odnedavno
se primjenjuje kao metoda izbora za proučavanje imunog odgovora na različite antigene
Helicobacter pylori i/ili kao potvrdni test rezultata dobijenih drugim serološkim metodama.
Iako se serološki postupci još uvijek primjenjuju u rutinskoj dijagnostici infekcije

Helicobacter pylori kod neliječenih bolesnika, oni posebno mjesto imaju u epidemiološkim
studijama, jer su cijelim tokom infekcije vrijednosti antitijela stabilne ili se tek neznatno
mijenjaju.
2.8.1.2. Ureaza izdisajni testovi
Ureaza izdisajnim testovima otkriva se postojanje infekcije Helicobacter pylori

dokazivanjem prisutnosti enzima ureaze u želucu zaraženog bolesnika. Primjena testova vrlo
je jednostavna, a osjetljivost i specifičnost vrlo su visoke (>98%). Osnovni princip je
testiranje dvaju uzoraka izdahnutog zraka, prvog uzetog prije pokusnog obroka sa 75 do 100
mg označene uree u kojoj je atom ugljenika 12C zamijenjen izotopima 13C ili 14C i drugog
uzetog obično pola sata nakon uzete uree. Ako je H. pylori prisutan u želucu, uz pomoć svog
enzima ureaze razgradiće ureu na bikarbonat i amonijakov jon, koji će se potom resorbovati u
krvotok. Razgradnjom bikarbonata oslobođeni 13/14CO2 biće prisutan u izdahnutom
vazduhu, a amonijakov jon će se izlučiti mokraćom.
Testom se kvantitativno mjeri omjer 12C i 13/14C iz CO2 u prvom i drugom uzorku
izdahnutog vazduha. U praksi se češće izvodi test s ureom označenom prirodnim i stabilnim
ugljenikovim izotopom 13C, koji je sasvim neškodljiv. Kod osoba negativnih na Helicobacter
pylori izlučivanje 13C u izdahnutom vazduhu vrlo je nisko (negativno) u poređenju sa
standardom, a kod osoba s prisutnim Helicobacter pylori u želucu postaje, nakon unošenja
13C-uree, visoko. Osnovna zamjerka ovom elegantnom, jednostavnom i pouzdanom postupku
je, za sada, visoka cijena aparata spektrometra mase, najčešće upotrebljavanog aparata za ovu
analizu. Znatno jeftinija i jednostavnija za izvođenje je metoda koja se koristi tzv.
infracrvenom spektrometrijom ili laserskom optogalvaničkom spektroskopijom. Prednost te
21
Radulović
metode, uz visoku osjetljivost i specifičnost, je lako izvođenje i brzo dobijanje rezultata, već
za 30 minuta. Zbog svoje jednostavnosti i neinvazivnosti urea izdisajni test idealna je
dijagnostička metoda za testiranje infekcije Helicobacter pylori kod djece. Doza uree je niža,
uglavnom tek 50 mg.
Lažno negativne reakcije moguće su ako se testiranja izvode neposredno nakon

uzimanja inhibitora protonske pumpe, preparata bizmuta ili antibiotika, kao i nakon hirurških
resekcionih zahvata na želucu. Za potvrdu eradikacije infekcije Helicobacter pylori test se
preporučuje izvesti bar mjesec dana nakon provedenog liječenja. Osnovna indikacija primjene
ureaza izdisajnih testova je, osim u dijagnostici mladih dispeptičnih bolesnika bez
alarmantnih simptoma, u kontroli uspješnosti eradikacijske terapije kod bolesnika s
neulkusnom dispepsijom i ulkusom na duodenumu. Ureaza izdisajni test može uspješno
zamijeniti i sve ostale testove vezane uz endoskopski pregled (brzi test ureaze, histološki i
mikrobiološki pregled) kod bolesnika, kod kojih se tokom prvog endoskopskog pregleda nađe
uredan nalaz ili su patološke promjene vidljive samo na duodenumu (ulkus ili erozije), a bez
makroskopski vidljivih patoloških promjena na želucu. Nakon što se dobije negativni rezultat
testa poslije terapije, pri rutinskom kliničkom praćenju i djece i odraslih, uglavnom nije
potrebno dalje provoditi bilo kakve kontrolne pretrage vezane uz endoskopiju.
2.8.1.3. Otkrivanje antigena Helicobacter pylori u stolici
Imunoenzimskim postupkom može se direktno otkriti prisutnost antigena Helicobacter

pylori u stolici zaražene osobe. U ovom, jednostavnom postupku koriste se poliklonska
antitijela za antigene Helicobacter pylori, koja su prije toga apsorbirana na nosaču reakcije, tj.
na stranicama i dnu udubljena na mikrotitarskoj ploči. Razrijeđeni uzorak stolica bolesnika i
poliklonska antitijela markirana peroksidazom stavljaju se u udubljenja na mikrotitarskoj
ploči i inkubiraju pri sobnoj temperaturi tokom jednog sata. Dodavanjem odgovarajućeg
supstrata pojavljuje se boja kao posljedica vezanog enzima. Postupak ima nekoliko prednosti:
izvođenje testa ne traje dugo (približno jedan sat), uzorak se uzima neinvazivnim postupkom,
a prema preliminarnim rezultatima čini se da je osjetljivost (97.4%) i specifičnost (98%) ovog
postupka je vrlo dobra. Tokom liječenja infekcije vrijednost bakterijskog antigena se znatno
smanjuje, odnosno nestaje iz stolica bolesnika. Zbog toga je moguće test primjenjivati, ne
22
Radulović
samo u dijagnostici, nego i pri ocjeni uspješnosti provedene eradikacijske terapije infekcije
Helicobacter pylori.
2.8.1.4. Brzi test ureaze
Helcobacter pylori je bakterija koja proizvodi velike količine ureaze, čija se prisutnost
može jednostavno dokazati uranjanjem bioptata u podlogu koja sadrži ureu i indikator pH.
Metoda se zasniva na činjenici da ureaza, ako postoji u bioptatu, cijepa ureu u amonijak i
ugljendioksid, pri čemu se podloga alkalinizuje, a indikator pH (najčešće se koristi fenolno
crvenilo) pri tome promijeni boju (u slučaju fenolnog crvenila iz početne žute u crvenu).
Danas su u upotrebi mnogi komercijalni, kao i kućni testovi. Među komercijalnim

testovima na tržištu nalazimo testove koji se koriste agarom impregniranim ureom (Hp-fast,
HUT-test) ili semipermeabilnim membranama impregniranim ureom (Pronto dry). Svi testovi
imaju uglavnom podjednaku osjetljivost i specifičnost (između 90 – 95%).
2.8.1.5. Mikrobiološka dijagnostika
Helicobacter pylori nije lako izolovati. Postupak izolacije je skup i traje relativno
dugo. Uspjeh izolacije Helicobacter pylori, zbog određenih fizikalno-hemijskih i bioloških
osobina, uveliko zavisi od vremena potrebnog za transport uzoraka. Što je vrijeme transporta
kraće, to je u uzorku sačuvan veći broj živih bakterijskih ćelija. Uzorci sluznice želuca, uzeti
biopsijom stavljaju se u Stuartov transportni medij, brucelni bujon ili u sterilnu fiziološki
rastvor. Tokom 24 h uzorak se mora inokulisati na selektivne i neselektivne podloge. Rast
bakterije može biti inhibiran onečišćenjem pribora za uzimanje biopsijskih uzoraka dezinfi
cijensom glutaraldehidom ili u toku pregleda upotrijebljenim lokalnim anestetikom.
Osjetljivost postupka izolacije obično je između 70 i 80%, a čak i u najpovoljnijim uslovima
rijetko kad prelazi 90%. Specifičnost je visoka, gotovo 100%-tna. Osjetljivost kulture naročito
je niska pri kontroli nakon primjene eradikacijske terapije.
Izolaciju mikroorganizma ne treba provoditi kao primarnu dijagnostičku metodu

infekcije Helicobacter pylori. Ona je predviđena samo za potrebu utvrđivanja antimikrobne
osjetljivosti u slučaju neuspjele eradikacije Helicobacter pylori ili za molekularno tipiziranje
sojeva u epidemiološke svrhe.
23
Radulović
2.8.1.6. Histološki pregled
Histološki postupak detekcije Helicobacter pylori u pripravcima uzoraka sluznice

želuca dobijene biopsijom temelji se na identifikaciji karakterističnog S-oblika bakterije,
zavinutog ili spiralnog. Biopsijski uzorci sluznice antruma i/ili korpusa, uzeti tokom
endoskopije, rutinski se boje hematoksilinom i eozinom, osnovnom metodom za utvrđivanje
stanja sluznice želuca, težine gastritisa, eventualne prisutnosti premalignih ili malignih
promjena, posebno intestinalne metaplazije ili displazije sluznice želuca. Već se ovom
metodom mogu prikazati Helicobacter pylori, ali samo ako ih je dovoljna količina. Za bolji
prikaz same bakterije danas se, preporučuje rutinska primjena posebnih bojenja i postupaka
dokazivanja Helicobacter pylori u histološkim preparatima (postupci prema Giemsi,
Gimenezu, Warthin-Starryju i imunohistohemijsko bojenje monoklonskim antitijelima).
2.8.1.7. Molekularni postupci
Prepoznavanje redoslijeda aminokiselina na nivou DNK osnov je svih metoda

molekularne dijagnostike. Danas je određivanjem genskih nizova, s najvećom sigurnošću,
moguće identifikovati i odrediti funkcije svakom tkivu, odnosno svakom mikroorganizmu. S
obzirom na to da Helicobacter pylori pripada skupini bakterija koje karakteriše izrazita genska
raznolikost, serološka tipizacija sojeva je vrlo teška. Upravo su zbog toga molekularni
postupci vrlo korisni. Najčešće se primjenjuju u:
 dijagnostici – otkrivanju Helicobacter pylori u uzorcima sluznice želuca dobijenih

biopsijom
 epidemiološkim istraživanjima – pri dijagnostičkoj obradi
 tipizaciji sojeva – utvrđivanju razlika između ponovne zaraze, recidiva ili pri
otkrivanju miješane zaraze u jednom bolesniku ili u više bolesnika iste porodice
 određivanju rezistencije na pojedine lijekove [7].
2.9. Liječenje
Svaki ulkus se prvo liječi konzervativno. Cilj liječenja i kod ulkusa želuca, a i kod
ulkusa duodenuma je prestanak bolova i ostalih tjegoba. Procjenjivanje uspjeha razlikuje se
kod ulkusa želuca i duodenuma, kao i težine i stepena uznapredovale bolesti.
24
Radulović
Ulkus duodenuma – Bolovi treba da prestanu za 2 – 3 nedjelje. Ako je svježa niša na

bulbusu, ona treba da cikatriše i da rendgentski i endoskopski ostane samo ožiljak na bulbusu,
sa deformacijom. Kada se ovo postigne daju se povremeno lijekovi za održavanje postignutog
efekta – obično samo antacidi. Dalje kontrole su uglavnom kliničke, a rendgentski i
endoskopski pregledi se primjenjuju samo kod sumnje na komplikacije.
Ulkus želuca – Liječenje mora da bude intenzivno i striktno sprovođeno 40 – 60 dana.

Poslije toga obavezno se radi rendgentska i endoskopska kontrola. Ulkus mora da nestane u
anatomskom smislu, bez obzira na bolove, ako to nije postignuto onda se mora pribjeći
operaciji, zbog sumnje na karcinom. Ukoliko je ulkus nestao i bolovi prestali, kontrolni
rendgentski i endoskopski pregledi se savjetuju za 6 – 10 mjeseci [8].
Osnovni terapijski ciljevi pri liječenju ulkusne bolesti, slično kao i pri liječenju većine
drugih bolesti, jesu izlječenje ulkusa i nestanak simptoma, te prevencija recidiva i
komplikacija. Postoje određena pravila kojih bi se trebalo pridržavati pri određivanju načina
liječenja peptičke ulkusne bolesti, a to su:
 liječenje ulkusne bolesti mora početi eradikacijom Helicobacter pylori kod svih
inficiranih bolesnika
 antisekretolitici predstavljaju ključnu i osnovnu terapiju pri liječenju svih neinficiranih
bolesnika, osnovna je terapije održavanja, ako je ona potrebna
 nužno je ukloniti sve potencijalno ulcerogene faktore, kao što je NSAR terapija,
pušenje, veće količine alkoholnih pića itd.
2.9.1. Dijetetska ishrana
Hrana, rastezanjem želuca, svojim volumenom i sadržajem izvjesnih sastojaka, postiče

gastričku fazu sekrecije, oslobađanjem gastrina. Usljed toga iz ishrane treba isključiti sve
sastojke koji stimulišu sluznicu želuca na sekreciju: ekstrakte mesa, sosove, začine, sve što je
kiselo, ljuto i slano, preprženu mast, kobasice, salame, suviše masno meso, suvo meso, žilavu
govedinu, divljač, svjež hljeb, gazirana pića, alkohol, kofein i koncentrovane rastvore šećera
(pojačavaju lučenje insulina, pa nastaje hipoglikemija, koja stimuliše sekreciju želuca).
Nikotin takođe treba izbaciti. On ne povećava sekreciju želuca, već vrši inhibiciju izlučivanja
25
Radulović
sekretina i time onemogućava izlučivanje bikarbonata u duodenum. Na taj način izostaje

neutralisanje sone kiseline u duodenumu. Osim toga, nikotin djeluje i vazokonstrikcijski [9].
Važno je slušati svoj organizam i izbaciti iz prehrane namirnice koje se ne podnose

dobro. Hranu treba podijeliti na više manjih obroka, u toku dana, da želudac ne bude ni
opterećen, a ni prazan. Ishrana treba da bude visokokalorična, sa vitaminima, da bi se postigla
odbrambena snaga organizma. Zadnji obrok preporučljivo je da bude tri sata prije spavanja.
Kasni obroci mogu potaknuti lučenje želudačne kiseline tokom noći.
Iako je izvaredan izvor visokokaloričnih proteina i ima blago pufersko djelovanje,

mlijeko nije preporučljivo konzumirati u svrhu olakšavanja bolesti. Naime, pokazalo se da je
mlijeko snažan stimulator lučenja kiseline, pa najčešće izaziva suprotan učinak od onoga koji
se želi postići. Slično dejstvo ima i meso.
Jaja, soja i druge mahunarke, kao i riba, mogu osigurati potrebe za proteinima, a da pri
tome ne isprovociraju simptome bolesti.
Jelovnik treba obogatiti namirnicama koje sadrže prehrambena vlakna, u prvom redu
voćem i povrćem. Ove namirnice mogu smanjiti rizik za razvoj ulkusa ili ukoliko postoji
ulkus, mogu ubrzati oporavak. Vitamin A je dodatna pogodnost ovih namirnica jer ubrzava
zacjeljivanje sluznice. U prehranu treba uključiti namirnice koje sadrže flavonoide, npr.
jabuke, celer i brusnice. Dokazano je da flavonoidi mogu spriječiti rast bakterije Helicobacter
pylori.
Konzumiranje soka od svježeg kupusa ubrzava liječenje bolesti. Nutricionisti

preporučuju konzumiranje pola decilitra soka dnevno, 10 – 14 dana. Dodatak soka od mrkve
poboljšaće ukus.
U prehranu je poženo uključiti fermentisane mliječne proizvode, koji sadrže

probiotike (tzv. “korisne bakterije”). Probiotici uspostavljaju ravnotežu u crijevnom sistemu i
štite od štetnih bakterija i drugih patogenih mikroorganizama [10].
2.9.2. Medikamentozno liječenje
26
Radulović
Svi ulkusni bolesnici pozitivni na Helicobacter pylori moraju biti podvrgnuti liječenju
te infekcije. Uputa je bazirana na nesumnjivim podacima da eradikacija infekcije Helicobacter
pylori značajno redukuje broj recidiva ulkusa [11].
U tretmanu ulkusne bolesti koriste se lijekovi koji smanjuju lučenje želudačne

kiseline, povoljno djeluju i nazivaju se antiulkusni lijekovi. Ovi lijekovi ubrzavajau zarastanje
ulkusa, otklanjaju bolove i inhibiraju metaboličke funkcije Helicobacter pylori.
U terapiji se koriste:
 blokatori histaminskih H2 receptora

 blokatori muskarinskih M1 receptora
 inhibitori protonske pumpe (IPP)
 antacidi
 sukralfat
 bizmut.
2.9.2.1. Blokatori histaminskih H2 receptora
Ovi lijekovi su strukturni analozi histamina. Kompetitivno se vezuju za H2 receptore,

koji se nalaze na gastričnim parijetalnim ćelijama, pa na taj način blokiraju histaminske H2
receptore, čime se spriječava sekrecija kiseline. Sekretornu aktivnost ovih ćelija pored
histamina, reguliše i acetilholin i gastrin. Oni, dakle, antagoniziju stimulatorne efekte
histamina na sekretornu aktivnost. Pepsinogen zahtijeva prisustvo kiseline za konverziju u
pepsin, a kada je prisustvo kiseline redukovano, takođe je smanjeno prisustvo pepsina. Jako je
važna večernja doza H2 antagonista, jer je tokom dana gastrična kiselina djelimično
puferovana hranom, a tokom noći se pH može spustati ispod 2. Kada se na terapiju H2
antagonistima dodaju IPP može se značajno poboljšati noćna kontrola lučenja kiseline.
Blokatori H2 receptora su manje efektivni od IPP, pogotovo kod pacijenata koji nastavljaju
uzimati NSAIL, dok za pacijente koji prestanu uzimati NSIL jako efektivno djeluju na lučenje
gastrične kiseline. Njihova glavna uloga je u regulisanju simptoma dispepsije, pa nekada
pacijenti kojima pomognu ovi lijekovi ne moraju se ni uključivati u terapiju IPP.
27
Radulović
Ova grupa lijekova je jako sigurna za upotrebu, imaju dosta manji rizik pojave
neželjenih efekata u odnosu na IPP. Najčešći neželjeni efekti su dijareja i glavobolja, a
prijavljeni su takođe neželjeni efekti poput osipa i konfuzije, hepatotoksičnost predstavlja
rijedak neželjeni efekat. Cimetidinu se zbog njegovih antiandrogenih efekata pripisuju
ginekomastija i impotencija, kada se koristi u visokim dozama.
Lijekovi koji se ubrajaju u blokatore histaminskih H2 receptora su:
 burimamid
 metiamid
 cimetidin (ovaj lijek smanjuje sekreciju želučane kiseline bez obzira na način na koji
je izazvana, bilo da je to stimulacijom kofeinom, hranom, ili lijekovima, a takođe
smanjuje i noćnu sekreciju)
 ranitidin (spada u visoko selektivne blokatore H2 histaminskih receptora, on je
najbolji lijek iz ove grupe i najčešće se primjenjuje, a takođe je manja toksičnost ovog
lijeka; blokadom receptora ranitidin prouzrokuje snažnu supresiju bazalne i
stimulirajuće sekrecije želudačne kiseline; nastalo smanjenje ukupnog volumena
želudačnog soka uzrokuje proporcionalno smanjenje sekrecije pepsina)
 nizatidin
 famotidin
 tiotidin
 etintidin.
2.9.2.2. Blokatori M1 muskarinskih receptora
Pirenzepin hlorid kompetitivno blokira muskarinske M1 receptore. Smanjuje

izlučivanje HCl i pepsina. Selektivno inhibira lučenje kiseline. Ima veći afinitet za ganglijske
receptore. Pirenzepin hlorid je tipični antiulkusni lijek, iako ima tricikličnu strukturu, koja je
karakteristična za lijekove koji djeluju na CNS [12].
2.9.2.3. Inhibitori protonske pumpe (IPP)
Inhibitori protonske pumpe predstavljaju grupu lijekova koji se koristi za suzbijanje

sekrecije želudačne kiseline. Oni su najbolje rješenje u terapiji peptičkih bolesti. To su slabe
baze, tako da imaju visok afinitet za kiselo okruženje. Oni difunduju kroz sekretornu
28
Radulović
membranu parijetalnih ćelija u ekstracelularne kanale. Pod kiselim uslovima IPP se prevode u
aktivne oblike, čime se ireverzibilno vežu za protonsku pumpu, koja predstavlja krajnji korak
u sekreciji kiseline, inhibirajuću sekreciju kiseline. Naime H +/K+-ATP-aza (protonska pumpa)
ima ulogu u aktivnom transportu H+ jona iz parijetalnih ćelija u lumen želuca, nasuprot
koncentracionom gradijentu, a umjesto H + u ćeliju ulazi K+ jon. H+ jon se spaja sa Cl- i
konačni produkt je HCl. Vezanjem za ovu protonsku pumpu, dolazi do blokade ovog proteina,
pa ne dolazi do lučenja HCl. Oni značajno smanjuju i bazalnu i stimulisanu sekreciju kiseline
u želucu.
Minimalna inhibitorna koncentracija je koncentracija koja spriječava rast u 90%

Helicobacter pylori organizama. Ova koncentracija se razlikuje za pojedine IPP.
Iskustvo je pokazalo da su IPP dosta sigurni lijekovi. Najčešći neželjeni efekti su

dijareja, glavobolja, abdominalna bol, nauzeja. Smatra se da dijareja nastaje zbog pretjeranog
rasta bakterija i promjena u intestinalnom pH.
U inhibitore protonske pumpe spadaju:
 omeprazol
 lansoprazol
 esomeprazol
 pantoprazol.
Prvi otkriveni IPP je bio omeprazol i neki od njegovih neželjenih efekata su da

prouzrokuje dijareiju, hipomagnezemiju, te povećan rizik od loma kostiju (kuk, zglob i
kičma), alergijske reakcije kao što je svrbež, oticanje ili peckanje u ustima ili grlu, otežano
disanje. Pantoprazol pored navedenih neželjenih efekata može uzrokovati i nastanak niskog
nivoa vitamina B12, ako se dugo koristi [13].
2.9.2.4. Antacidi
Antacidi su grupa lijekova koja ima sposobnost da za sebe veže višak želudačne
kiseline i na taj način održavaju pH želuca između 3 i 5. Postoje dva mehanizma,
neutralizacija i adsorpcija.
29
Radulović
Koriste se kao pomoćna sredstva u liječenju ulkusne bolesti i kod stanja hiperaciditeta,
jer ne liječe ulkus, već samo smanjuju aciditet želuca i smanjuju aktivnost pepsina. Antacidi
se takođe primjenjuju ukoliko se pojave određeni simptomi, nakon eradikacije Helicobacter
pylori i kod nekomplikovanog duodenalnog ulkusa. Koriste se i kod iritacija želuca, gastritisa
i sl. [14].
Koriste se antacidi koji u svom sastavu imaju aluminijum ili magnezijum, ali postoje i
kombinacije oba. Antacidi bazirani na aluminijumu uzrokuju konstipaciju, dok antacidi
bazirani na magnezijumu uzrokuju dijareju. Ako se koristi kombinacija ovih antacida, dijareja
dominira kao nus pojava.
Koriste se:
 Mg (OH)2
 Mg-trisilikat
 Al (OH)3
 Natrijum-bikarbonat
 alginati.
Kombinovani preparati su: Al (OH)3 + Mg (OH)2 + CaCO3 + MgCO3.
Antacidi koji sadrže natrijum-bikarbonat su neprikladni za regularnu upotrebu jer

dovode do opterećenja natrijumom i generišu puno karbon-dioksida [13].
2.9.2.5. Sukralfat
Sukralfat je aluminijska so, saharoza oktasulfata. Ovo je slab antacid i njegova glavna
uloga nije u liječenju peptičke ulkusne bolesti. Ovaj lijek djeluje protektivno, kroz stimulaciju
sekrecije bikarbonata i mukusa. Pri niskim pH, ispod 4, formira ljepljivi viskozni gel oko
površine ulkusa, koji može poslužiti kao fizička barijera. Ova so nema mogućnost supresije
želudačne kiseline.
Efektivan je kod liječenja duodenalne uklusne bolesti izazvane NSAIL, ali samo
ukoliko je prekinuto uzimanje NSAIL. Međutim, nije efektivan kod želudačnog ulkusa. Često
se koristi tečna formulacija, pošto su tablete jako velike i teške za gutanje.
30
Radulović
Od neželjeni efektaka kod primjene sukralfata najčešće se javlja konstipacija, smatra

se da je ovo povezano sa aluminijumom, koji se nalazi u ovom lijeku [15].
2.9.2.6. Bizmut
Bizmut ulazi u sastav mikstura, ali zbog svoje neurotoksičnosti se izbjegava. Bizmut
helat je relativno sigurna forma bizmuta koja djeluje zacjeljujuće na ulkus. Mehanizam
djelovanja nije potpuno jasan, ali se smatra da ima citoprotektivne osobine. Bizmut djeluje
toksično na Helicobacter pylori, a i spriječava prijanjanje bakterije na sluznicu, a bio je jedan
od prvih agenasa koji se koristio u eradikaciji. U četverostrukoj terapiji se koristi trikalijum
dicitrat bizmutat sa tetraciklinom, metronidazolom i IPP. Ova terapija se primjenjue ako su
pacijenti otporni na trojnu terapiju. Neželjeni efekti su crna boja jezika i stolice.
2.9.2.7. Trojna terapija
Trojna terapija se koristi kod liječenja pacijenata koji imaju pozitivan nalaz na
infekciju sa Helicobacter pylori. Ako se koriste sami antibiotici ili inhibitori protonske pumpe
(IPP), neće doći do eradikacije Helicobacter pylori. Ako se koriste zajedno doći će do
postizanja sinergističkog djelovanja.
Tabela 2. Trojna terapija [14]

Omeprazol Amoksicilin Klaritromicin 10 dana
20 mg 1g 500 mg
Bizmut Metronidazol Tetraciklin 14 dana
subsalicilat
Lansoprazo Amoksicilin Klaritromicin 10 ili 14 dana
l
U Americi su dokazali da je puno bolje terapiju provoditi 14 dana sa LAC

(lansoprazol, amoksicilin, klaritromicin), nego sa kraćim terapijama od 4 lijeka.
2.9.3. Hirurško liječenje
Hirurško liječenje se sastoji od postupaka za smanjenje lučenja kiseline,

kombinovanih s postupcima za omogućavanje pražnjenja želuca. Novija preporučena
operacija za ulkus duodenuma je visoko selektivna vagotomija ili vagotomija parijetalnih
31
Radulović
ćelija (koja je ograničena na aferentna vlakna korpusa i štedi antralnu inervaciju, čime uklanja
potrebu za drenažom), ima vrlo nizak mortalitet i izbjegava morbiditet izazvan resekcijom i
tradicionalnom vagotomijom. Resekcijski hirurški postupci uključuju antrektomiju,
hemigastrektomiju, parcijalnu gastrektomiju i suptotalnu gastrektomiju (odnosno resekciju 30
– 90% distalnog dijela želuca s gastroduodenostomijom – Billroth I ili gastrojejunostomijom
– Billroth II), sa ili bez vagotomije.
Pojava i vrsta postoperativnih simptoma razlikuje se u zavisnosti od tipa operacije.

Nakon resekcijskog zahvata do 30% bolesnika ima značajne simptome uključujući gubitak
težine, lošu probavu, anemiju, tzv. dumping sindrom (sindrom brzog pražnjenja želuca i
vazomotorni simptomi poslije obroka), reaktivnu hipoglikemiju, mehaničke probleme i
recidiv ulkusa [11].
2.10. Zdravstvena njega i zdravstveno-vaspitni rad pacijenata oboljelih od ulkusne

bolesti
Zbog svojih zdravstvenih poteškoća pacijenti sa ulkusnom bolesti su osjetljva

grupacije pacijenta, a shodno sa tim pristup medicinske sestre mora biti dobro isplaniran. Želi
li medicinska sestra komunikacijom postići kod pacijenta pozitivno mišljenje o sebi, tokom
interakcije mora biti osjetljiva i mora prepoznavati šta se sa pacijentom događa. U datom
trenutku, medicinska sestra mora biti ljubazna, neposredna i svu svoju pažnju mora pokloniti
pacijentu. Pritom, ona mora voditi računa o svim verbalnim i neverbalnim znacima (izrazu
lica, položaju tijela) koji prenose poruku izražene ljubaznosti.
Zdravstvena njega je samostalna djelatnost medicinskih sestara koja se može definisati

kao primjena znanja i umijeća, koja se bavi praksom, istraživanjem i teorijom. Medicinska
sestra osim što je član tima koji izvodi dijagnostički, odnosno terapijski zahvat, te učestvuje u
liječenju, sprovodi i zdravstvenu njegu bolesnika. Individualan program zdravstvene njege
zahtijeva od medicinske sestre holistički pristup bolesnom čovjeku, pojedincu, porodici ili
grupi.
Kvalitetna komunikacija preduslov je mogućnosti sprovođenja sigurne i učinkovite

zdravstvene njege. Međutim, postoje prepreke koje mogu otežati razgovor između medicinske
sestre i bolesnika. Zato je važan razgovor o bolesnikovom cjelokupnom stanju. Uzajamno
povjerenje bolesnika i medicinske sestre doprinosi uspješnom sprovođenju zdravstvene njege.
32
Radulović
Time uklanjamo bolesnikov strah, potištenost i sva negativna emocionalna stanja, koja se
mogu javiti pri saznanju o teškoj bolesti. Od medicinske sestre se očekuje profesionalnosti,
razumijevanje ličnih ljudskih potreba, empatija, te etičko ponašanje prema bolesniku.
Nakon uspostavljenog uzajamnog odnosa povjerenja, medicinska sestre utvrđuje

potrebe za zdravstvenom njegom, prikupljajući podatke o bolesniku, njegovim navikama i
uslovima u kojima živi. Tada definiše ciljeve i planira postupke. Postupci su usmjereni na
ublažavanje ili otklanjanje problema. Na kraju provedenih intervencija provodi se evaluacija,
planirana i sistemska poređenja aktualnog bolesnikovog stanja i ponašanja po završenoj njezi
sa željenim opisanim, unaprijed definisanim ciljevima.
Ciljevi sestrinskog rada su:
 smirivanje i relaksacija oboljelog

 obezbijediti psihičku stabilnost oboljelom
 obezbijediti za oboljelog odmor, jer se on veoma brzo zamara
 lična higijena kože i sluzokože – njega kože i sluzokože prevenira oštećenja i infekcije
 kontrola stanja svijeti (orijentacija u vremenu i prostoru), ponašanja, vitalnih funkcija
 kontrola izlučevina
 kontroliše boju kože i sluzokože
 monitoring vitalnih funkcija
 visok standard njege oboljelog osigurati zdravu mikrosredinu
 osigurati dobru ventilaciju pluća
 obezbjeđivanje odgovarajućeg položaja
 obezbjeđivanje mirovanja
 kontrola posjete oboljelom
 aplikacija ordinirane terapije
 obezbijediti i.v. put
 savjetovati prestanak pušenja
 savjetovati odgovarajuču dijetu, izbjegavanje hrane koja nadražuje
 kontrola balansa tečnosti
 evidentira promjene u dokumentaciji
 priprema oboljelog i materijala za intervencije
33
Radulović
 dobra priprema oboljelog za dijagnostičke procedure (smanjuje se napetost i strah kod

oboljelog)
 asistira ljekaru pri intervencijama i zbrinjavanju oboljelog po završetku intervencije
 obezbjeđuje predilekciona mjesta za dekubitus (pete, laktovi, lopatice, sakralni dio)
 sadržaj zdravstvene njege treba da je u skladu sa aktuelnim zdravstvenim stanjem
oboljelog
 motivacija oboljelog u vezi fizičkog napora, iznenadnih promjena temperature,
konzumiranja alkohola, odmora
 dobro izbalansirana ishrana
 vlaženje vazduha u prostoriji u kojoj oboljeli boravi
 edukaciju i zdravstveno vaspitni rad sa oboljelim sprovoditi u cilju postizanja
kvalitetnijeg života
 kod deficita znanja, u vezi bolesti, informisati oboljelog usmeno i pismeno.
Kroz zdravstveno-vaspitne procese obrađuju se faktori rizika za nastanak ulkusa, kao i

najbolji načini života sa novonastalim situacijama. Zdravstveno-vaspitni rad sprovodi se u
svim uzrasnim dobima i na sva tri nivoa zdravstvene zaštite.
Teme u zdravstvenom vaspitanju bile bi:
 komplikacije bolesti
 metode liječenja
 kontrola zdravstvenog stanja
 način rješavanja problema.
Zdravstveno-vaspitni rad se može realizovati po modelu individualnog ili grupnog

rada.
Zdravstveno-vaspitni rad za oboljele od ulkusne bolesti podrazumijeva:
 olakšavanje oboljelom i porodici da sagledaju i shvate zdravstveno stanje oboljelog

 ohrabrenje oboljelog i porodice da učestvuju u procesu donošenja odluka o opcijama
zdravstvene njege
 pojačanje potencijala pacijenata i porodice i da prate i učestvuju u donošenju plana
zdravstvene njege
34
Radulović
 povećanje sposobnosti pacijenata i porodice, da se bore sa teškoćama koje bolest

donosi sa lošom prognozom i nus efektima tretmana
 uvećanje uloge oboljelog i porodice u kontinuiranoj njezi
 prihvatanje i promovisanje zdravog stila života oboljelog
 upoznavanje oboljelog i porodice sa komplikacijama osnovne bolesti (znaci,
simptomi, uzroci, prevencija)
 razgovarati o vrsti tretmana oboljelih (hirurgija, vježbe, rehabilitacija, lijekovi,
kontrole, savjeti, pomagala i dr.)
 prednosti faktora rizika (ishrana, duvan, alkohol, rad i odmor, međuljudski odnosi,
životna sredina)
 prognoza, prevencija, resursi (samopomoć poslije edukacije) [2].
35
Radulović
3. SESTRINSKE INTERVENCIJE PO PROCESU ZDRAVSTVENE

NJEGE
Zdravstvena njega predstavnja profesionalno područje rada medicinskih sestara, u

pružanju pomoći pojedincu, grupi ili zajednici kada njima nedostaje snaga, volja ili znanje.
Proces zdravstvene njege je složena višeetapna metoda, zasnovana na opšte-naučnim

principima i principima zdravstvene njege i maksimalno je prilagođena zadovoljavanju
individualnih potreba bolesnika za njegom. Ona podrazumijeva planski i sistemski rad,
kontrolu i provjeru, participaciju pojedinca i drugih relativnih subjekata, što omogućava
uspješne rezultate i razvoj svih učesnika, kroz uzajamnu razmjenu znanja, iskustva i
razumjevanja.
Faze procesa zdravstvene njege su:
 utvrđivanje potreba bolesnika za njegom

 postavljanje sestrinske dijagnoze
 definisanje ciljeva i planiranje programa zdravstvene njege
 realizacija
 evaluacija.
Utvrđivanje potreba za njegom je prva faza procesa zdravstvene njege. Obuhvata

organizovano i sistematsko prikupljanje podataka o reagovanju bolesnika na bolest ili drugu
životnu situaciju, kao i procjenu valjanosti prikupljenih informacija i dokumentovanje svih
relevantnih podataka, u formi sestrinske anamneze.
Postavljanje sestrinske dijagnoze je proces zaključivanja i donošenja odluke o

aktuelnim ili potencijalnim problemima bolesnika, na osnovu prikupljenih i analiziranih
podataka o njegovim psihičkim, tjelesnim i socijalnim potrebema na koje sestre samostalno
mogu da utiču. Kolaborativni problemi predstavljaju komplikacije bolesti koje sestre ne mogu
da riješe samostalno, već u saradnji sa drugim članovima zdravstvenog tima.
36
Radulović
Postavljanje ciljeva je važan zadatak u planiranju zdravstvene njege. Cilj u procesu

zdravstvene njege je željeni ali realan ishod zdravstvene njege. Sadrži namjeru, ima pozitivnu
konotaciju, sugeriše kraj kome se teži pa djeluje motivaciono na sve učesnike u njezi. Ciljevi
su dio pisanog plana njege, kratki, sažeti iskazi koji definišu očekivane promjene. Ciljevi koji
su postignuti u predviđenom vremenskom roku govore o dobro vođenoj individualizovanoj
njezi. Planiranje zdravstvene njege se vrši na osnovu sestrinske procjene potreba za njegom,
odnosno, na osnovu utvrđenih sestrinskih dijagnoza, u skladu sa psiho-fizičkim
karakteristikama bolesnika, njegovim postojećim snagama i ograničenjima, kao i u zavisnosti
od uslova u kojima se zdravstvena njega sprovodi. Planiranje sestrinskih aktivnosti mora da
bude usklađeno sa cjelokupnim tretmanom, prije svega medicinskim.
Realizacija predstavlja neposredno izvođenje svih planiranih sestrinskih intervencija i

drugih aktivnosti zdravstvene njege. Pored obavljanja planiranih sestrinskih intervencija,
bolesnik se stalno prati u cilju blagovremenog otkrivanja promjena i reagovanja na njih, kao i
u cilju prikupljanja novih podataka, njihove procjene, izdvajanja trenutnih i dnevnih prioriteta
i evaluacije u toku. Realizacija plana njege obuhvata brojne sestrinske aktivnosti, kao što su:
neposredno pružanje fizičke njege u cilju očivanja, unaprjeđivanja i restauracije zdravlja
bolesnika, edukacija bolesnika i članova njegove porodice, zdravstveno vaspitanje, praćene i
procjena znakova, simptoma i drugih pojava, izvođenje dijagnostičko-terapeutskih
intervencija.
Evaluacija je završna etapa u procesu zdravstvene njege kada se vrijednuju postignuti

ciljevi njege i kvalitet rada medicinskih sestara. Evaluacija se radi u toku svake faze procesa
zdravstvene njege i kao završna evaluacija. Evaluacija je planirano upoređivanje aktuelnog
bolesnikovog zdravstvenog stanja i ponašanja po završenoj njezi sa željenim zdravstvenim
stanjem i ponašanjem, a u skladu sa unaprijed opisanim definisanim ciljevima.
3.1. Modeli potreba za njegom
Abraham Maslov predstavlja model hijerarhije ljudskih potreba u vidu piramide, u

kojoj su fiziološke potrebe postavljene na bazi piramide, a sve ostale na njenim višim
nivoima. Maslov smatra da javljanje sljedećih potreba u hijerarhiji potreba nastaje tek kada
dođe do zadovoljenja prethodnih potreba u toj hijerarhiji.
37
Radulović
Ričard Kalish je početkom 80-tih godina dvadesetog vijeka Maslovljev model

prilagodio potrebama zdravstvene njege, tako što je fiziološke potrebe podijelio na dvije
grupe, potrebe opstanka i potrebe stimulacije. Čovjek po pravilu kada zadovolji potrebe
opstanka, prije nego se usmjeri na viši nivo potreba, teži da zadovolji potrebe stimulacije, u
mjeri koju dozvoljava njegovo zdravstveno stanje i uslovi u kojima se pruža zdravstvena
njega.
Virdžinija Henderson je 60-tih godina dvadesetog vijeka sačinila model od 14

osnovnih potreba čovjeka. Ona govori o potrebama, kao i o komponentama zdravstvene
njege. Njen model se zasniva na opštem principu da zdravstvena njega proizilazi iz osnovnih
potreba čovjeka, pa se primjenjuje i kod zdravih i kod bolesnih ljudi. Model Virdžinije
Henderson zasnovan je na koncepciji da je uloga medicinske sestre specifična i prevashodno
usmjerena da pomaže čovjeku, da funkcioniše u skladu sa svojim osnovnim potrebama,
odnosno da stvara uslove koji će mu pomoći da poremećene funkcije što prije vrati ili pak, da
mu pomogne i olakša pri umiranju. Ovaj model obuhvata:
 disanje
 unos tečnosti i hrane
 eliminaciju, kroz sve puteve
 pokretanje i održavanje željenog položaja tijela (hodanje, sjedenje, ležanje i promjena
položaja)
 san i odmor
 odabiranje odgovarajuće odjeće, oblačenje i svlačenje
 održavanje tjelesne toplote u normalnim granicama, prilagođavanjem odjevanja i
modifikovanjem uslova okoline
 održavanje čistoće tijela, odgovarajuće oblačenje i zaštita kože i sluzokože
 izbjegavanje i otklanjanje opasnosti iz okruženja
 komuniciranje sa drugima u cilju ispunjavanja emocija, potreba i strahova
 poštovanje bolesnikovih vjerovanja i ubjeđenja
 rad na nečemu što stvara osjećanje ispunjenosti (zadovoljstva)
 igra i učestvovanje u raznim oblicima rekreacije
 učenje, otkrića (nova saznanja i zadovoljavanje radoznalosti, koja vode “normalnom”
razvoju i zdravlju.
38
Radulović
Kregerov model ima 22 potrebe sadržane u tri široke grupe: fiziološku, socio-
psihološku, koja je nazvana zdravstvenim potrebama ljudi i treću, potrebe vezane za
okruženje [16].
39
Radulović
4. CILJ RADA
Cilj ovog istraživanja i diplomskog rada je prikaz pacijenta oboljelog od ulkusa, po

procesu zdravstvene njege, utvrđivanja potreba pacijenta za njegom, kao i prikaz sadržaja
sestrinskih intervencija, kod ovog pacijenta.
40
Radulović
5. METODOLOGIJA
5.1. Tip studija

Ovaj rad je rađen po tipu prikaza pacijenta.
5.2. Tehnike istraživanja

U istraživanju je korišćena istorija bolesti oboljelog, dostupna na gastroenterološkom
odjeljenju Univerzitetske bolnice u Foči, te sestrinska anamneza uzeta od pacijenta, kratki
intervju sa pacijentom, kojim je bilo postavljeno šest pitanja. Podaci su prikupljeni metodom
posmatranja, intervjuom, mjerenjima i analizom dostupne medicinske dokumentacije.
5.3. Vrijeme i mjesto istraživanja

Istraživanje je sprovedeno u Univerzitetskoj bolnici Foča, na odjeljenju
gastroenterologije. Vrijeme istraživanje je period od 21. 06. 2017. do 26. 06. 2017. godine.
41
Radulović
6. PRIKAZ BOLESNIKA PO PROCESU ZDRAVSTVENE NJEGE
6.1. Utvrđivanje potreba za njegom (prikupljanje podataka za sestrinsku anamnezu)
Bolnica: Foča Br.dosijea: ______ Odjeljenje: Gastroenterologija
SESTRINSKA PRIJEMNA LISTA
(Sestrinska anamneza)
Bolesnik: N.N.
Pol: muški
Zanimanje: Penzioner
Adresa: _________
Tel: ____________
Religija: Pravoslavac
Primljen: 21. 06. 2017.
U pratnji: supruge
Ljekarska dijagnoza: Ulcus bulbi duodeni Forrest III
Razlog prijema: Klinički i laboratorijski znaci anemijskog sindroma, malaksalost, vrtoglavica,

povraćanje tamnog sadržaja, tamna stolica.
T – 36.2, P – 100/min, TA – 160/100 TM – 69kg TV – 178 Alergija – NE.
42
Radulović
Način dolaska: 1.hodajući: uz pomoć pratioca 2.u kolicima 3.na

Prijem i nosilima
orijentacija Došao iz: 1.svog doma 2.zdravstvene ustanove 3.drugo
pacijenta Upoznat sa: 1.bolesnicima u sobi 2.sestrama na odjeljenju
u bolničkoj jedinici Data uputstva za: 1.krevet 2.zvono 3.nus prostorije 4.dnevni
boravak 5.posjete 6.pušenje 7.telefon 8.drugo
Vrijednosne stvari: 1.vraćene kući 2.kod bolesnika 3.u sefu bolnice
Sadašnji problemi 1. Bez problema
Komunikacija 2. Problemi: 1.svijest 2.govor 3.vid: nosi naočare pri čitanju
4.sluh 5.jezik 6.otpor 7.drugo
1.Bez problema
2.Problemi: 1.puls: tahikardija 2.krvni pritisak: hipertenzija
Kardiovaskularni 3.gušenje 4.zamaranje: pri ustajanju, hodu,
sistem obavljanju lične higijene 5.edemi 6.boja kože
7.bol 8.drugo
1.Bez problema
2.Problemi: 1.disanje: otežano 2.kašalj: produktivan
Respiratorni sistem 3.iskašljavanje: gust sekret 4.disajni putevi:
smanjena prohodnost 5. bol 6.prinudni položaj:
polusjedeći 7.drugo
1.Bez problema
2.Problemi: 1.dijeta: pacijent se pridržava preporuka 2.apetit:
Digestivni trakt oslabljen 3.akt gutanja 4.usna duplja
5.povraćanje: taman sadržaj 6.krvarenje
7.stolica: tamna 8.bol 9.drugo
1.Bez problema
2.Problemi: 1.oligurija 2.poliurija 3.anurija 4.retencija
Urogenitalni trakt 5.inkontinencija 6.dizurija 7.hematurija 8.kateter
9.bol. 10.vaginalni sekret 11.vaginalno krvarenje
12.otoci 13.drugo
1.Bez problema
2. Problemi: 1.oštećenje kože 2.boja: blijeda, očuvanog
Koža i sluzokoža turgora 3.oštećenje sluzokože usne duplje
4.ospa 5.znojenje 6.drugo
1.Bez problema
2.Problemi: 1.položaj: polusjedeći 2.ustajanje: teško ustaje –
Motorne funkcije potrebna pomoć 3.hod: usporen 4.hranjenje
5.kupanje: potrebna pomoć 6.oblačenje: potrebna
pomoć 7.vršenje nužde: potrebna pomoć pri
odlasku u toalet 8.opasnost od pada 9.drugo
Emocijalni status 1.djeluje smireno 2.uplašen 3.uznemiren 4.zabrinut 5.ljut
6.povučen 7.agitiran 8.euforičan 9.drugo
Izaziva spremnost
1.DA 2.NE
za saradnju
Očekivanja od Bolesnik od hospitalizacije očekuje poboljšanje zdravljstvenog stanja
hospitalizacije i olakšavanje pratećih simptoma
43
Radulović
Informisanost o
bolesti i lični Bolesnik nije informisan o bolesti u dovoljnoj mjeri, kao ni o njenim
odnos komplikacijama, liječenju, ali je voljan je da sarađuje.
Hospitalizacija i 1.DA 2.NE
ranije bolesti Hronične bolesti (osim glavne): 1.DA: hipertenzija 2.NE
Sada koristi: 1.DA: antihipertenzivi 2.NE
Lijekovi Od koga su propisani 1.doktora 2.drugih 3.uzeo poslednju dozu
Problemi pri uzimanju lijekova 1.DA 2.NE
Za vid: 1.DA: naočare 2.NE; za sluh: 1.DA 2.NE; zubna proteza:
Pomagala 1.DA 2.NE
Druga pomagala: 1.DA 2.NE
Potrebna pomoć u njegovanju pomagala: 1.DA 2.NE
Lična higijena: djelimično zavistan
Navike, dnevne Obroci: neredovni
aktivnosti i San/Odmor: otežan, zbog pratećih simptoma bolesti
interesovanja Interesovanje za: 1.TV 2.novine 3.biblioteku 4.društvene igre
5.frizera 6.okupacionu terapiju 7.drugo
Puši: 1.DA 2.NE
Navike rizične po Alkohol: 1.DA: povremeno 2.NE
zdravlje Kafa: 1.DA: 2 – 3 kafe na dan 2.NE
Zavisnost od lijekova i drugih susptanci 1.DA 2.NE
Obrazovanje: srednja stručna sprema
Radno mjesto: penzioner
Maternji jezik: srpski
Sociološko- Bračno stanje: oženjen
ekonomska i Stambeni uslovi: zadovoljavajući
kulturološka Na koga se najviše oslanja: suprugu
pitanja Želje u vezi sa posjetom: nema
Očekivani problem pri otpustu: 1.DA 2.NE
Bolničke troškove plaća: 1.lično 2.osiguranje 3.drugo
Potrebna pomoć: 1.patronažne sestre 2.socijalnog radnika 3.psihijatra
4.sveštenika 5.drugo: supruge
Podatke dao: 1.bolesnik 2.pratilac – rodbinski odnos 3.iz dokumentacije
Datum i vrijeme: 21. 06. 2017. godine u 11 h i 20 min
44
Radulović
6.2. Postavljanje sestrinskih dijagnoza i kolaborativnih problema
Poslije obrade podataka sestra je utvrdila i sljedeće:
Aktuelne sestrinske dijagnoze Potencijalne sestrinske dijagnoze Kolaborativni

problemi
 Eliminacija sadržaja želuca  Mogućnost razvoja infekcije  Anemija
kroz usnu duplju usne duplje zbog iskašljavanja  Dispneja
 Osjećaj nelagode u gornjim  Mogućnost aspiracije sadržaja  Kašalj
dijelovima digestivnog trakta iz usne duplje  Tahikardija
 Poremećaj u eliminaciji  Mogućnost nastanka oštećenja  Depresija
stolice integriteta kože usljed  Bol
 Smanjena prohodnost smanjene pokretljivosti
disajnih puteva  Visok rizik za nastanak
 Smanjen unos hrane infekcije zbog braunile
 Poremćen ritam sna  Mogućnost oštećenja
 Smanjena pokretljivost integriteta sluzokože usne
 Smanjena mogućnost brige o duplje
sebi  Visok rizik za gubitak tečnosti
 Anksioznost  Mogućnost nastanka socijalne
 Deficit znanja o bolesti i izolacije
higijensko-dijetetskom
režimu
 Nedovoljna informisanost o
terapijskim i dijagnostičkim
procedurama
Datum i vrijeme: 21. 06. 2017. godine u 13 h i 30 min
Opšti podaci o bolesniku: Bolesnik muškog pola, N.N. iz Foče, star 63 godine,
penzioner, dana 21. 06. 2017. godine, u pratnji supruge, dolazi u 08 h i 30 min, sa uputom za
bolničko liječenje. Dolazi na hitan gastroenterološki prijem radi kliničkih i laboratorijskih
znakova anemijskog sindroma, malaksalosti, vrtoglavice, povraćanja tamnog sadržaja i
eliminacije tamne stolice.
Stanje bolesnika na prijemu: Pacijent svjestan, orijentisan, djeluje iscrpljeno, otežano

diše, srednje uhranjen, afebrilan, acijanotičan, blijedog aspekta, bez periferne limfadenopatije,
komunikativan, pokretan, odaje utisak srednje teškog bolesnika. Pacijent uplašen, prisutan
strah zbog bolesti.
45
Radulović
Vitalne funkcije na prijemu: Svijest je očuvana, puls 100/min. TA – 160/100 mmHg,

tjelesna temperatura 36.2oC, otežano disanje, jako oslabljen disajni šum uz čujne desno-
bazalne inspirijumske pukote. Usne ružičaste, sluznica vlažna sa naslagama od sekreta i
iskašljavanja, jezik vlažan, ždrijelo bez znakova inflamacije. Toraks pravilan. Koža blijeda,
očuvanog turgora. Abdomen u ravni grudnog koša, mekan, palpatorno bolno neosjetljiv, jetra
i slezina se ne palpiraju, bubrežne lože neosjetljive na sukusiju. Ekstremiteti pokretni, bez
edema i varikoziteta, arterijske pulzacije očuvanih kvaliteta.
Lična i porodična anamneza: Anamnestičke podatke smo dobili od pacijenta i

uvidom u medicinsku dokumentaciju. Žali se na izraženu opštu slabost i malaksalost, te
nestabilnost pri hodu i vrtoglavice. Tjegobe su počele prije par dana osjećanjem mučnine, a tri
dana pred prijem je povratio taman sadržaj. Nakon toga je imao u par navrata tamnu stolicu.
Tjegobe su postajale sve izraženije, te je nakon urađenih laboratorijskih analiza upućen u
Univerzitetsku bolnicu u Foči. Navodi da je unazad 4 – 5 mjeseci pio dosta lijekova protiv
bolova, zbog izraženosti bolova u kičmi (išijalgija). Prisutan je i hronični kašalj i iskašljavanje
gustog šlajma, koji traju duži period.
Prima lijekove za hipertenziju. Majka pacijenta je imala problema sa želucom. Negira

postajanje alergije na hranu ili lijekove. Bolesnik nam je dao podatke da je antipušač i da
povremeno konzumira alkohol. Bolesnik živi sa suprugom u porodičnoj kući, gdje ima
zadovoljavajuće higijenske uslove. Hobi mu je čitanje novina i knjiga, kao i gledanje TV.
Ličnu higijenu sprovodi redovno, u zadnje vrijeme uz pomoć supruge, zbog otežanog
kretanja, zamaranja i vrtoglavice. Tušira se dva puta sedmično, zube pere jednom dnevno.
Ima zubnu protezu. Navodi da od ranije loše spava, povremeno ima nesanice, ali nije uzimao
nikakve lijekove. Zbog pomenutih tjegoba javio se porodičnom doktoru i nakon urađenih
laboratorijskih pretraga upućen je na bolničko liječenje, na dalje pretrage.
Nakon temeljno uzeta anamneze, fizikalnog pregleda, nalaza ezofagogastroduodeno-

skopije, gastroenterolog je postavio dijagnozu – Ulkus duodenuma.
Interesovanja i želje: Bolesnik je upućen u stanje svoje bolesti, želi da sarađuje i

dobije što više informacija o svojoj bolesti, higijensko-dijetetskom režimu, toku bolesti, kao i
o samoj prognozi bolesti.
46
Radulović
Liječenje bolesnika: Nakon postavljene dijagnoze Ulkus duodenuma, ljekar na

gastroenterološkom odjeljenju, propisao je terapiju pacijentu, koja se sastoji od primjene:
 4 doze deplazmatisanih eritrocita

 10 doza SZP
 0.9 % NaCl 3 x 1
 5% Glukoza
 Vitamin B6, C
 Controloc 3 x 1
 Inhalacija – Salbutamol 2 x 1
 Inhalacija – Dexamethason 2 x 1
 Bromazepam tbl., uveče, pred spavanje.
6.3. Aktuelne sestrinske dijagnoze
Sestrinska dijagnoza: Eliminacija sadržaja želuca kroz usnu duplju
Cilj njege: Pacijent će evidentirati smanjenu učestalost povraćanja, u roku od 24 h
 Obaviti informativni razgovor sa bolesnikom (I i II smjena)

 Pacijenta smjestiti u sjedeći položaj, sa glavom nagnutom naprijed (I i II smjena)
 Postaviti bubrežnik na dohvat ruke (I, II i III smjena)
 Primijeniti hladnu i vlažnu oblogu na čelo i vrat pacijenta (I i II smjena)
 Osigurati njegu usne duplje nakon svake epizode povraćanja (I, II i III smjena)
 Uočiti primjese u povraćenom sadržaju i o tome informisati ljekara (I, II i III smjena)
 Ukloniti povraćeni sadržaj (I, II i III smjena)
 Prozračiti prostoriju (I, II i III smjena)
 Ne izvoditi bolne pretrage i postupke prije obroka (I i II smjena)
 Osigurati pacijentu odmor prije obroka (I i II smjena)
 Neposredno po obroku postaviti pacijenta pola sata u sjedeći položaj (I i II smjena)
 Obezbijediti pacijentu planiranu dijetu (I i II smjena)
47
Radulović
 Obezbijediti pacijentu doručak u 8h, užinu u 10 h, ručak u 13h, užinu u 16h i večeru u
19 h (odgovarajući obrok za ulkusnu bolest) (I i II smjena)
 Objasniti pacijentu da dobro sažvaće hranu i jede polako (I i II smjena)
 Poslati uzorak povraćenog sadržaja na analizu, ako je ordinirano (I, II i III smjena)
 Primjeniti ordiniranu terapiju (I i II smjena)
 Dokumentovati učestalost, trajanje, količinu, izgled povraćenog sadržaja i sve
preduzete sestrinske aktivnosti (I, II i III smjena)
Evaluacija: Nakon 24 h od hospitalizacije povraćanje se smanjilo.
Sestrinska dijagnoza: Osjećaj nelagode u gornjim dijelovima digestivnog trakta
Cilj njege: Pacijent neće imati mučninu
 Obaviti informativni razgovor sa bolesnikom (I i II smjena)

 Pružiti pacijentu podršku (I i II smjena)
 Osigurati mirnu okolinu (I, II i III smjena)
 Osigurati privatnost pacijentu (I, II i III smjena)
 Prozračiti prostoriju (I i II smjena)
 Omogućiti pacijentu udoban položaj (I, II i III smjena)
 Savjetovati pacijenta da tokom mučnine duboko diše, te da olabavi odjeću (I i II
smjena)
 Savjetovati pacijenta da ne uzima hranu kada ima mučninu (I i II smjena)
 Obezbijediti za pacijenta mlaku ili hladnu hranu, izbjegavati prženu i masnu (I i II
smjena)
 Savjetovati pacijenta da konzumira suvu hranu (I i II smjena)
 Savjetovati pacijenta da 1 h nakon obroka izbjegava ležanje ili fizički napor (I i II
smjena)
 Obezbijediti dovoljan unos tečnosti (I i II smjena)
 Primjena ordinirane terapije (I, II i III smjena)
 Dokumentovati sva zapažanja i sve preduzete sestrinske aktivnosti (I, II i III smjena)
Evaluacija: Mučnina je i dalje prisutna, ali je smanjena njena učestalost.
48
Radulović
Sestrinska dijagnoza: Poremećaj u eliminaciji stolice
Cilj njege: Postići će se uredna stolica
 Obaviti informativni razgovor sa bolesnikom o planiranim dijagnostičkim i

terapijskim procedurama (I i II smjena)
 Asistirati doktoru za vrijeme intervencija (I i II smjena)
 Pomoć pacijentu pri odlasku do toaleta (I, II i III smjena)
 Kontrola stolice (I, II i III smjena)
 Održati higijenu perianalne regije (I, II i III smjena)
 Osigurati uredan toaletni prostor (I, II i III smjena)
 Izraditi plan unosa tečnosti i hrane (II smjena)
 Obezbijediti za pacijenta odgovarajuću ishranu (I i II smjena)
 Pohvaliti pacijentov napredak (I i II smjena)
 Aplikacija ordinirane terapije (I i II smjena)
Evaluacija: Pacijent je savladao poremećaj u eliminaciji stolice.
Sestrinska dijagnoza: Smanjena prohodnost disajnih puteva
Cilj njege: Pacijent će imati prohodne disajne puteve
 Obaviti informativni razgovor sa bolesnikom o planiranim terapijskim procedurama (I

i II smjena)
 Primjena inhalacione terapije, po nalogu ljekara (I i II smjena)
 Pratiti i podsticati pacijenta na iskašljavanje (I i II smjena)
 Obezbijediti pacijentu položaj, glava na stranu (I, II i III smjena)
 Kontinuirano posmatrati bolesnika (I, II i III smjena)
 Obezbijediti optimalan unos tečnosti (I i II smjena)
49
Radulović
Evaluacija: Disajni putevi su prohodniji.
Sestrinska dijagnoza: Smanjen unos hrane
Cilj njege: Pacijent će imati odgovarajući unos hrane u skladu sa njegovim potrebama
 Razgovor sa pacijentom (I i II smjena)

 Motivisati bolesnika za uzimanje hrane (I i II smjena)
 Obezbijediti pacijentu odgovarajuću ishranu (I i II smjena)
 Prijatno servirati hranu (I i II smjena)
 Obezbijediti pacijentu doručak u 8h, užinu u 10 h, ručak u 13h, užinu u 16h i večeru u
19 h (odgovarajući obrok za ulkusnu bolest) (I i II smjena)
 Naučiti oboljelog da spriječi hiperaciditet, jer to izaziva gorušicu i bol (izbjegavati
kafu, jak čaj, kakao, koka kolu, alkoholna pića, začine, zadnji obrok da je tri sata prije
spavanja) (I i II smjena)
 Dokumentovati sva zapažanja i sve preduzete sestrinske aktivnosti (I i II smjena)
Evaluacija: Pacijent je u toku hospitalizacije imao optimalan unos hranljivih materija.
Sestrinska dijagnoza: Poremećen ritam sna
Cilj njege: Pacijent će postići uredan ritam sna

 Obezbijediti neometani odmor i san (III smjena)
 Izbjegavanje stresnih situacija (I, II i III smjena)
 Obezbijediti optimalnu temperaturu u bolesničkoj sobi, u toku dana 18 – 20 oC, a u
toku noći 16oC (I, II i III smjena)
 Dati ordiniranu terapiju, po nalogu ljekara (III smjena)
Evaluacija: Pacijent je postigao uredan san.
50
Radulović
Sestrinska dijagnoza: Smanjena pokretljivost
Cilj njege: Pacijent će biti pokretniji i samostalniji

 Sa pacijentom odrediti njegove potrebe, mogućnosti i prioritet u fizičkoj aktivnosti (I i
II smjena)
 Pomoć pacijentu pri kretanju (I, II i III smjena)
 Pomoć pacijentu pri ustajanju (I, II i III smjena)
 Pomoć pacijentu pri kupanju (II smjena)
 Njega kože, masaža predilekcionih mjesta (I smjena)
 Obezbijediti pacijentu pomoć pri uzimanju hrane, obavljanju fizioloških potreba (I, II i
III smjena)
 Postaviti pacijentu sve potrebne stvari na dohvat ruke (I, II i III smjena)
 Obezbijediti dostupnost medicinske sestre (I, II i III smjena)
Evaluacija: Pacijent je pokretniji i samostalniji.
Sestrinska dijagnoza: Anksioznost
Cilj njege: Pacijent neće pokazivati znake anksioznosti, tokom hospitalizacije
 Razgovor sa bolesnikom (I i II smjena)

 Informisati bolesnika o predstojećim intervencijama (I i II smjena)
 Obezbijediti mirnu atmosferu (I, II i III smjena)
 Razgovor sa članovima porodice, procjena njihove mogućnosti za pomoć u
prevazilaženju problema (I i II smjena)
 Naučiti pacijenta relaksacionim tehnikama – omogućiti pacijentu aktivnosti u skladu
sa njegovim interesovanjima: gledanje televizije (pacijentu omogućiti sadržaje koji ga
zanimaju), obezbijediti knjige iz bolničke biblioteke po njegovoj želji (I i II smjena)
 Pružanje emocionalne podrške (I i II smjena);
51
Radulović
 Obezbijediti posjetu članova porodice i njihovo uključivanje u proces (I i II smjena)

 Obezbijediti dostupnost sestre (I, II i III smjena)
Evaluacija: Anksioznost je smanjena kod pacijenta.
Sestrinska dijagnoza: Deficit znanja o bolesti i higijensko-dijetetskom režimu
Cilj njege: Pacijent će biti informisan o bolesti i higijensko-dijetetskom režimu

 Pomoć pacijentu pri umivanju (I i II smjena)
 Pomoć pacijentu pri njezi usne duplje (I, II i III smjena)
 Pomoć pacijentu pri ishrani (I i II smjena)
 Pomoć pacijentu pri kupanju i presvlačenju (II smjena)
 Pružanje informacija o higijensko-dijetetskom režimu (I i II smjena)
 Obezbjeđivanje odgovarajućih štampanih zdravstveno-vaspitnih sredstava (I i II
smjena)
Evaluacija: Pacijent je informisan o bolesti i higijensko-dijetskom režimu.
Sestrinska dijagnoza: Nedovoljna informisanost o terapijskim i dijagnostičkim procedurama
Cilj njege: Pacijent će biti upućen u terapijske i dijagnostičke postupke, ulkusne bolesti
 Informativni razgovor sa pacijentom (I i II smjena)

 Upoznati pacijenta sa predstojećim sestrinskim intervencijama (I i II smjena)
 Edukovati pacijenta i članove porodice (I i II smjena)
 Kontrola naučenog (I i II smjena)
52
Radulović
 Obezbjeđivanje, odgovarajućih, štampanih zdravstveno-vaspitnih sredstava (I i II

smjena)
Evaluacija: Pacijent je informisan o terapijskim i dijagnostičkim procedurama.
6.4. Potencijalne sestrinske dijagnoze
Sestrinska dijagnoza: Mogućnost razvoja infekcije usne duplje zbog iskašljavanja
Cilj njege: Neće doći do nastanka infekcije usne duplje

 Procjena izgleda sluznice usne duplje (I i II smjena)
 Njega usne duplje, redovno pranje, vlaženje sluzokože, skidanje naslaga (I i II smjena)
Evaluacija: Nije došlo do nastanka infekcije usne duplje.
Sestrinska dijagnoza: Mogućnost aspiracije sadržaja iz usne duplje
Cilj njege: Neće doći do aspiracije

 Obezbijediti položaj, glava na stranu (I, II i III smjena)
 Pratiti i podsticati pacijenta na iskašljavanje (I i II smjena)
 Obavjestiti ljekara u slučaju promjena (I, II, III smjena)
Evaluacija: Nije došlo do aspiracije.
Sestrinska dijagnoza: Mogućnost nastanka oštećenja integriteta kože, usljed smanjene
53
Radulović
pokretljivosti
Cilj njege: Koža će biti bez oštećenja
 Razgovor sa bolesnikom (I i II smjena)

 Promjena položaja na 2 h (I i II smjena)
 Masaža, talkiranje na 2 h (I i II smjena)
 Primjena antidekubitalnih pomagala (đevreci, ulošci od vate…) (I, II i III smjena)
 Kontrola ličnog rublja (I, II i III smjena)
 Kontrola posteljnog rublja (I, II i III smjena)
Evaluacija: Nije došlo do oštećenja kože.
Sestrinska dijagnoza: Visok rizik za nastanak infekcije, zbog braunile
Cilj njege: Neće doći do infekcije, zbog plasirane braunile

 Plasirati braunilu po principu stroge asepse (I i II smjena)
 Braunilu mijenjati na 72 h (I i II smjena)
 Braunilu isprati poslije svake upotrebe, fiziološkim rastvorom (I i II smjena)
 Održavati prohodnost braunile (I i II smjena)
 Redovno kontrolisati ubodno mjesto i okolinu (I i II smjena)
Evaluacija: Nije došlo do razvoja infekcije, zbog plasirane braunile, za vrijeme

hospitalizacije.
Sestrinska dijagnoza: Mogućnost oštećenja integriteta sluzokože usne duplje
Cilj njege: Sluzokoža usne duplje će biti bez oštećenja
54
Radulović
 Informativni razgovor sa bolesnikom (I i II smjena)

 Obezbijediti dovoljan unos tečnosti, 2 l u toku dana (I i II smjena)
 Kontrola usne duplje (I, II i III smjena)
 Prikupiti podatke o zubnoj protezi (I smjena)
 Njega usne duplje, redovno pranje, vlaženje sluzokože, skidanje naslaga (I i II smjena)
 Obučiti pacijenta da izbjegava ispiranje usta tečnošću s visokim sadržajem alkohola ili
limuna (II smjena)
 Obučiti pacijenta pravilnom ispiranju usne duplje (II smjena)
 Ispiranje usne duplje, NaCl 0.9%, poslije svakog obroka (I i II smjena)
 Pomoć pacijentu pri pranju zuba, ujutro i uveče (I i II smjena)
 Primjena terapije, po nalogu ljekara (I, II i III smjena)
Evaluacija: Nije došlo do oštećenja sluzokože za vrijeme hospitalizacije.
Sestrinska dijagnoza: Visok rizik za gubitak tečnosti
Cilj njege: Neće doći do dehidracije

 Objasniti pacijentu važnost unosa dovoljne količine tečnosti u organizam (II smjena)
 Objasniti pacijentu da se ne oslanja na žeđ, kao pokazatelj unosa tečnosti (II smjena)
 Obezbijediti tečnost na dohvat ruke (I, II i III smjena)
 Pratiti unos i iznos tečnosti (I, II i III smjena)
 Obezbijediti otvoren i.v. put (I, II i III smjena)
 Pratiti stanje pacijenta, za vrijeme i nakon transfuzije (I i II smjena)
 Kontrola vitalnih znakova (I, II i III smjena)
Evaluacija: Pacijent je rehidriran.
55
Radulović
Sestrinska dijagnoza: Mogućnost nastanka socijalne izolacije
Cilj njege: Pacijent će tokom hospitalizacije razviti pozitivne odnose sa drugima
 Kroz razgovor pružiti bolesniku emocionalnu podršku (I i II smjena)

 Omogućiti posjete članova porodice i prijatelja (II smjena)
 Ohrabriti pacijenta i pohvaliti svaki njegov napredak (I i II smjena)
 Obezbijediti pacijentu informacije o grupama za podršku oboljelima od ulkusne
bolesti (I i II smjena)
 Obezbijediti bolesniku dostupnost propagandnog materijala (časopisi, leci) (I i II
smjena)
 Uputiti pacijenta na odgovarajuće sajtove za podršku oboljelima (I i II smjena)
Evaluacija: Pacijent tokom hospitalizacije aktivno provodi vrijeme sa drugim pacijentima.
6.5. Kolaborativni problemi

Sestrinska dijagnoza: Anemija
Cilj njege: Pacijent neće pokazivati znake anemije

 Obezbijediti otvoren i.v. put (I, II i III smjena)
 Uzeti krv za analizu i uzorak poslati u laboratoriju (I smjena)
 Pratiti stanje pacijenta za vrijeme i nakon transfuzije (I i II smjena)
 Kontrola vitalnih znakova (I, II i III smjena)
Evaluacija: Pacijent ne pokazuje znake anemije.
56
Radulović
Sestrinska dijagnoza: Dispneja
Cilj njege: Bolesnik će postići normalno disanje

 Izmjeriti disanje, prije, tokom i 5 minuta nakon fizičke aktivnosti (I i II smjena)
 Edukovati pacijenta da izbjegava faktore koji dovode do dispneje (II smjena)
 Kontrolisati opšte stanje i pokretljivost pacijenta (I, II i III smjena)
 Dokumentovati sva zapažanja i svaku preduzetu sestrinsku aktivnost (I, II i III smjena)
Evaluacija: Pacijent je naučio da prepozna i izbjegava faktore koji dovode do dispneje.
Sestrinska dijagnoza: Kašalj
Cilj njege: Intenzitet kašlja će se smanjiti nakon primjene ordinirane terapije
 Dati ordiniranu terapiju (I i II smjena)

 Pratiti i podsticati pacijenta na iskašljavanje, pratiti intenzitet i učestalost kašlja (I i II
smjena)
Evaluacija: Intenzitet kašlja se smanjio, ali ne u potpunosti.
Sestrinska dijagnoza: Tahikardija
Cilj njege: Bolesnik će imati normalnu srčanu frekvencu u roku od 1 h, nakon primjene
ordinirane terapije

 Kontinuirano vršiti nadzor i procjenu stanja bolesnika, putem monitoring EKG-a,
pratiti vrijednosti pulsa i srčanog ritma, mjeriti i bilježiti srčanu frekvencu (I, II i III
57
Radulović
smjena)
 Dati ordiniranu terapiju, po nalogu ljekara (I i II smjena)
Evaluacija: U roku od 1 h, nakon primjene terapije, pacijentova srčana frekvenca se

stabilizovala.
Sestrinska dijagnoza: Depresija
Cilj njege: Pacijent se neće osjećati depresivno

 Pružanje emocionalne podrške pacijentu (I i II smjena)
 Informisati pacijenta o predstojećim intervencijama (I i II smjena)
 Obezbijediti mirnu atmosferu (I, II i III smjena)
 Upućivanje pacijenta kod psihijatra (I smjena)
 Sprovoditi mjere po nalogu psihijatra (I, II i III smjena)
 Dati odgovarajuću terapiju pacijentu (I i II smjena)
Evaluacija: Pacijent nije pokazivao znake depresije, nakon posjete psihijatra i primjene
terapije.
Sestrinska dijagnoza: Bol
Cilj njege: Intenzitet bola će se smanjiti ili nestati nakon ordinirane terapije

 Pratiti intenzitet i učestalost bola i obavjestiti ljekara (I, II i III smjena)
 Dati ordiniranu terapiju (I i II smjena)
58
Radulović
 Dokumentovati sva zapažanja i sve preduzete sestrinske aktivnosti (I, II i III smjena).
Evaluacija: Intenzitet bola se smanjio u roku od 1 h, nakon primjene ordinirane terapije i

tokom hospitalizacije se nije pojačavao.
6.6. Intervju sa bolesnikom
U cilju dobijanja informacije o tome kako je bolesnik zadovoljan tretmanom tokom

hospitalizacije, odrađen je kratak intervju, koji je sačinjen od 6 pitanja:
1. Da li ste zadovoljni kvalitetom zdravstvenih usluga u ovoj ustanovi?

 Pacijent se izjasnio da je zadovoljan kvalitetom pruženih usluga.
2. Da li ste zadovoljni sa pruženim objašnjenjima o procedurama, testovima i rezultatima?

 Pacijent je na ovo pitanje odgovorio da je zadovoljan pruženim informacijama.
3. Da li ste zadovoljni hranom koju ste dobijali u toku hospitalizacije?

 Pacijent je na ovo pitanje odgovorio da mu se bolnička hrana nije dopala.
4. Da li ste zadovoljni uslovima smještaja, tokom boravka u bolnici?

 Pacijent je izjavio da uslovi smještaja nisu na zadovoljavajućem nivou.
5. Da li je higijena na zadovoljavajućem nivou u ustanovi u kojoj boravite?

 Pacijent je izjavio da je higijena na srednjem nivou.
6. Da li ste u toku hospitalizacije doživjeli neku neprijatnost od strane medicinskog osoblja?

 Pacijent je izjavio da mu se neprijatne situacije nisu dešavale.
59
Radulović
7. DISKUSIJA
Detekcija Helicobacter pylori, kod pacijenata sa digestivnim tjegobama se vrši

invazivnim i neinvazivnim metodama. Invazivne metode obuhvataju endoskopski pregled
tokom koga se uzima isječak želudačne sluznice za patohistološku analizu, ureaza test,
kulturu i PCR. Neinvazivne metode obuhvataju urea izdisajni test, serološke metode i HpSA
test (imunološki test za utvrđivanje prisustva Helicobacter pylori u stolici [17]. Serološke
metode podrazumijevaju određivanje titra antitela na Helicobacter pylori, prije svega u IgG
klasi. Daleko senzitivnije i specifičnije metode su određivanje antigena u stolici, a posebno
urea izdisajni test (i do 100%). Savremeni dijagnostički protokol preporučuje serološke
metode u cilju skrininga. Nakon pozitivnog skrininga pacijenti stariji od 50 godina se upućuju
na endoskopiju u cilju dobijanja patohistološkog nalaza i isključivanja karcinoma ili MALT-
limfoma želuca. Preporuka Mastricht 2-2000 za pacijente kod kojih se ne radi endoskopska
dijagnostika sugeriše urea izdisajni test ili HpSA test [18].
U prospektivnoj studiji Brmbolića i sar. [19] sprovedenoj na 364 pacijenta utvrđena je

manja pouzdanost seroških metoda u odnosu na patohistološku analizu i ureaza test, nakon
endoskopije u primarnoj dijanostici Helicobacter pylori. Studija Wilcoxa i sar. [20] je
pokazala manju pouzdanost seroloških testova kod osoba starijih od 50 godina. Smanjena
pouzdanost seroloških testova kod starijih se može objasniti činjenicom da je titar IgG
antitijela na Helicobacter pylori povišen, kod osoba sa izraženim hroničnim atrofičnim
gastritisom, bez prisustva samog mikroorganizma.
Latković i sar. su u studiji objavljenoj 2016. godine dokazali vezu između

Helicobacter pylori i rekurentnog aftoznog stomatitisa kod pacijenata bez gastričnih simptoma
i pokazali da se Helicobacter pylori u usnoj duplji ne nalazi samo prolazno, već je moguće da
predstavlja stalnog člana oralne mikroflore. Ovi nalazi bi se mogli smatrati još jednim od
ekstragastričnih oboljenja uzrokovanih Helicobacter pylori. Nakon eradikacione terapije nije
došlo do ponovne pojave aftoznih ulceracija, što govori u prilog tvrdnjama da je usna duplja
rezervoar Helicobacter pylori [21]. Ovi nalazi su saglasni nalazima Karaća i saradnika [22] i
Shimoyama i saradnika [23], kao i Gebare i saradnika [24] i brojnih drugih autora [25, 26]
koji smatraju da je prisustvo Helicobacter pylori trajno, odnosno da se sojevi bakterije mogu
60
Radulović
javiti nezavisno, kako u usnoj duplji, tako i u želucu. Ove tvrdnje navode na zaključak da
Helicobacter pylori prisutan u oralnoj sredini može biti potencijalni rezervoar reinfekcije
želudačne sluznice. Za razliku od ovih autora, Mravak-Stipetić [27] i Oshowo [28] tvrde
suprotno.
61
Radulović
8. ZAKLJUČAK
Ulkusna bolest ili peptički ulkus predstavlja oštećenje digestivnog sistema, uz

stvaranje defekata – ulkusa, koji prodiru kroz mišićni sloj sluznice, ostavljajući pri zarastanju
ožiljak. Najčešće nastaje zbog narušene ravnoteže, između sekrecijske i funkcije odbrane
sluznice, zbog vanjskih faktora. Dva najčešća uzročnika su Helicobacter pylori i nesteroidni
antireumatici. Većina ulkusa se uspješno liječi lijekovima.
Nakon završetka hospitalizacije fizičko i psihičko stanje pacijenta se značajno

poboljšano. Pacijent je iskazao zadovoljstvo:
 kvalitetom zdravstvenih usluga

 dobijenim informacijama i komunikacijom sa zdravstvenim radnicima
 pruženom zdravstvenom njegom i tretmanom u hospitalnim uslovima
 dostupnošću medicinskih sestara.
Procesom zdravstvene njege postignuto je:
 pacijentovo opšte stanje se popravilo

 nakon 24 h od hospitalizacije povraćanje se smanjilo
 mučnina je i dalje prisutna, ali je smanjena njena učestalost
 pacijent je savladao poremećaj u eliminaciji stolice
 disajni putevi su prohodniji
 pacijent je u toku hospitalizacije imao optimalan unos hranljivih materija
 pacijent je postigao uredan san

 pacijent je pokretniji i samostalniji
 anksioznost je smanjena kod pacijenta
 pacijent je informisan o terapijskim i dijagnostičkim procedurama
 nije došlo do nastanka infekcije usne duplje
 nije došlo do aspiracije
 nije došlo do oštećenja kože
 nije došlo do razvoja infekcije, zbog plasirane braunile, za vrijeme hospitalizacije
62
Radulović
 nije došlo do oštećenja sluzokože za vrijeme hospitalizacije

 pacijent je rehidriran
 pacijent je tokom hospitalizacije aktivno provodio vrijeme sa drugim pacijentima
 nakon primjene terapije smanjili su se znaci anemije
 pacijent je naučio da prepozna i izbjegava faktore koji dovode do dispneje
 intenzitet kašlja se smanjio, ali ne u potpunosti
 u roku od 1 h nakon primjene terapije, srčana frekvenca se stabilizovala
 pacijent nije pokazivao znake depresije, nakon posjete psihijatra i primjene terapije
 intenzitet bola se smanjio u roku od 1 h, nakon primjene ordinirane terapije i tokom
hospitalizacije se nije pojačavao.
63
Radulović
9. LITERATURA
[1] Stamenović M. Zdravstvena nega u internoj medicini 1 i 2. Ćuprija: Visoka medicinska

škola strukovnih studija iz Ćuprije; 2012. p. 283 – 343.
[2] Đukanović Lj. Interna medicina za studente studijskog programa Zdravstvena njega.
Foča: Medicinski fakultet Foča, Univerzitet u Istočnom Sarajevu; 2011. p. 224 – 227.
[3] Radošević Z. Interna medicina. Zagreb: Jugoslovenska medicinska naklada; 1982. p.
391.
[4] Katičić M. Peptička ulkusna bolest. MEDICUS. 2006. 15 (1): 39 – 52.
[5] Matić Đ. Zdravstvena nega u internoj medicini – sestrinske intervencije. Beograd: MA-
DE-JAN; 2001. p. 219.
[6] Suerbaum S, Hur C, Josenhans C, Michetti P. Pathogenesis and virulence factors of
Helicobacter pylori. Curr Opin Gastroenterol 1999. 15 (1): 11 – 16.
[7] Pavičić F, Tudorić N. Interna medicina. Zagreb: Naklada Ljevak; 2008. p. 125 – 262.
[8] Ivanković D. Interna medicina. Bograd: Univerzitet u Beogradu; 1990. p. 341.
[9] Stefanović S. Interna medicina. Beograd: Medicinska knjiga; 1982. p. 472 – 473.
[10] Farinati F, Cardin F, Dimario F. Early and advanced gastric cancer during follow-up of
apparently benign gastric ulcer: Signifi cance of the presence of epithelial dysplasia. J
Surg Oncol; 1987. 18 (1): 36.
[11] Malfertheiner P, Megraud F, Morain C. Current concepts in the management of
Helicobacter pylori infection the Maastricht 2 – 2000 Consensus Report. Aliment
Pharmacol Ther; 2002. 16 (1): 167 – 180.
[12] Mihaljević Ž, Ivandić A. The Influence of Helicobacter pylori Infection on Gastrin and
Somatostatin Values Present in serum. Hepato-Gastroenterology; 2000. 47 (2): 4 – 82.
[13] Presečki V, Katičić M, Marušić M, Kalenić S. Seroprevalencija infekcije
Helicobacterom pylori u zdravstvenih djelatnika triju zagrebačkih bolnica. Liječ Vjesn;
1997. 119 (1): 23 – 219.
[14] Babuš V, Presečki V, Katičić M, Balija M. Rasprostranjenost infekcije s Helicobacter
pylori u odrasloj populaciji Hrvatske. Liječ Vjesn; 1997. 119 (1): 42 – 139.
[15] Hilton D, Iman N, Burke G. Absence of abdominal pain in older persons with
endoscopic ulcers: A prospective study. Am J Gastroenterol; 2001. 96 (1): 380.
64
Radulović
[16] Milović Lj. Zdravstvena njega i savremeno sestrinstvo. Beograd: Naučna KMD; 2008. p.
360 – 515.
[17] Caselli M, Zaffoni E, Trevisani L, Sartori S, Alvisi V. Diagnosis of Helicobacter pylori
infection by HpSA test. The Lancet; 1999. 354: 1209 – 1210.
[18] Malfertheiner P, Megraud F, O'morain C, Bell D, Porro B, Deltenre D. Current
European concepts in the management of Helicobacter pylori infection-the Maastricht
Consensus Report. European journal of gastroenterology & hepatology; 1997. 9 (1): 1 –
2.
[19] Brmbolić B, Zerjav S, Bogdanov M. The value of serum IgG and IgA antibodies in the
diagnosis of Helicobacte pylori infection in dyspeptic patients. Archives of
gastroenterohepatology; 1997. 16 (1): 12 – 15.
[20] Wilcox M, T. Dent H, Hunter J, Gray J, Brown D, Wight G. Accuracy of serology for
the diagnosis of Helicobacter pylori infectio a comparison of eight kits. Journal of
clinical pathology; 1996. 49 (5): 373 – 376.
[21] Latković M, Ranin L, Teodorović N, Anđelković M. Eradication of Helicobacter pylori
in patients without gastric symptoms suffering from recurrent aphthous stomatitis. A
pilot study. Vojnosanitetski pregled; 2000. 17 (2): 18 – 27.
[22] Karaca S, Seyhan M, Senol M, Harputluoglu M. The effect of gastric Helicobacter
pylori eradication on recurrent aphthous stomatitis. International journal of
dermatology; 2008. 47 (6): 615 – 617.
[23] Shimoyama T, Horie N, Kato T, Kaneko T, Komiyama K. Helicobacter pylori in oral
ulcerations. Journal of oral science; 2000. 42(4): 225 – 229.
[24] Gebara E, Faria M, Pannuti C. Persistence of Helicobacter pylori in the oral cavity after
systemic eradication therapy. Journal of clinical periodontology; 2006. 33 (5): 329 –
333.
[25] Liu Y, Hui Y, Aimin L, Jide W. An epidemiologic study on the correlation between oral
Helicobacter pylori and gastric H. pylori. Current microbiology; 2009. 58(5): 449 – 453.
[26] Gürbüz A, Ozel A, Yazgan Y. Oral colonization of Helicobacter pylori: risk factors and
response to eradication therapy. Southern medical journal; 2003. 96 (3): 244 – 248.
[27] Mravak M, Tros̆ elj K, Lukac̆ J, Kusić Z. Detection of Helicobacter pylori in various oral
lesions by nested polymerase chain reaction (PCR). Journal of oral pathology &
medicine; 1998. 27 (1): 1 – 3.
65
Radulović
[28] Oshowo A, Tunio M, Gillam D, Botha A, Holton J. Oral colonization is unlikely to play
an important role in Helicobacter pylori infection. British journal of surgery; 1998. 85
(6): 850 – 852.
66

Foča Dipl - Rad Vedrana Radulovic Foča

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Foča Dipl - Rad Vedrana Radulovic Foča

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

UNIVERZITET U ISTOČNOM SARAJEVU

MEDICINSKI FAKULTET U FOČI

Kandidat: Vedrana Radulović, broj indeksa: z/308/13

Mentor: Doc. dr Divna Kekuš

Studijski program Zdravstvena njega

Kandidat: Vedrana Radulović

Tema diplomskog rada: Zdravstvena njega oboljelih od peptičkog ulkusa po procesu

Rad je odobren odlukom Dekana broj ___________ od _______.

Veliku zahvalnost dugujem i asistenticama: Nataliji Hadživuković, Sandri Joković i Jeleni

Najveću zahvalnost dugujem svojim roditeljima, bratu i sestri, na podršci i razumijevanju,

U gastrointestinalnom traktu i njemu pripadajućim žlijezdama, hrana se vari, resorbuje

Brz tempo života, nemogućnost pravilnog načina ishrane, unošenje nekvalitetne, pa i

Bolesti organa za varenje su u stalnom porastu, zahvataju sve uzraste, a veoma su

Peptički ulkus predstavlja grupu ulceroznih bolesti gornjeg dijela gastrointestinalnog

Slika 1. Peptički ulkus [2]

Najčešće se ulkusi javljaju na gornjem dijelu digestivnog trakta i to na želucu, pa se

Brojni metodološki problemi čine sve epidemiološke procjene, o incidenci i

Jedna od teorija upozorava da su poboljšanje transporta i mogućnost zamrzavanja

Procjenjuje se da je životna prevalenca ulkusne bolesti 5 – 10% u opštoj populaciji,

Endoskopske studije pokazuju prevalencu ulkusa od 1 – 6% među asimptomatskim

Uzimajući u obzir izrazito agresivnu acido-peptičku sredinu u lumenu želuca, kao i

Mehanizmi koji dovode do formiranja ulkusa nisu u potpunosti razjašnjeni. [4].

2.3. Ulkus duodenuma

Ulkus duodenuma je hronično, recidivirajuće oboljenje, koje se javlja kod 6 – 15%

Iako su brojna istraživanja otkrila činioce koji učestvuju u nastanku ulkusa

Ranije mišljenje da psihički faktori imaju značajnu ulogu u nastanku ulkusa

Bol je najčešći simptom ulkusa duodenuma. Karakter bola je da je oštar, nagrizajući,

Karakteristično je da je bol periodičan, da poslije simptomatskog perioda, od par dana

2.4. Ulkus želuca

Ulkus želuca predstavlja duboko oštećenje sluznice želuca, koje je najčešće

U mirnom stanju ulkusne bolesti ne zapažaju se karakteristične promjene na

Bol je najčešći simptom, koji je uglavnom ravnomjeran i tup i lokalizovan je u

Ponavljana povraćanja kod želudačnog ulkusa se rijetko viđaju – pojedinačna i

Gorušica je čest simpom želudačnog i duodenalnog ulkusa. Ima karakter

2.5. Atipični ulkusi

Orijaškim ulkusima smatraju se svi želučani ulkusi, promjera većeg od 3 cm i

Multipli ulkusi nalaze se kod 2 – 20% bolesnika s peptičkim ulkusom. Duodenalni

2.6. Komplikacije peptičkog ulkusa i sestrinske intervencije

 smiriti bolesnika i pratiti njegovo stanje – izgled, vitalne funkcije

Po završenom zahvatu pacijent se smiješta u jedinicu intenzivne njege, gdje se

Penetracija predstavlja probijanje ulkusa duodenuma u okolne organe. Najčešće ulkus

 monitoring intenziteta bola

endoskopski. Ako je suženje izazvano otokom sprovodi se medikamentna terapija, dok se

2.6.5. Maligna alteracija

2.7. Helicobacter pylori

Helicobacter pylori je gram-negativna, spiralna bakterija. Prirodno i za sada osnovno

Infekcija Helicobacter pylori počinje ulaskom bakterija u digestivni sistem domaćina.

Infekcija Helicobacter pylori povećava rizik od razvitka ulkusne bolesti 4 – 10 puta.

Slika 2. Infekcija Helicobacter pylori [6]

Mada, je kod malobrojnih bolesnika Helicobacter pylori spontano nestao sa želučane

Eradikacijom infekcije Helicobacter pylori znatno se smanjuje učestalost krvarenja iz

2.8. Dijagnostika ulkusne bolesti

Sumnja na postojanje peptičkog ulkusa bazira se uglavnom na kliničkim podacima.

Osnovna dijagnostička metoda ulkusa duodenuma svakako je fiberpandendoskopija.

Ezofagogastroduodenoskopija je senzitivna i specifična dijagnostička procedura

Endoskopija omoguća aktivnu hemostazu pri krvarenju iz ulkusa. Ako postoje

Radiološki pregledi gornjeg dijela digestivnog trakta danas su dobrim dijelom

recidivnih ulkusa onemogućavaju adekvatan endoskopski pregled, pri sumnji na penetraciju i

Radiološki pregled želuca koristan je kod malignih bolesti i u procjeni proširenosti

2.8.1. Dijagnostika infekcije Helicobacter pylori

Za dijagnostiku infekcije Helicobacter pylori danas se koristi niz neinvazivnih i

Tabela 1. Postupci dijagnostike Helicobacter pylori [6]

2.8.1.1. Serološka dijagnostika

Rad je odobren odlukom Dekana broj _____ od _.