SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

Programski zadatak iz kolegija

POGONSKA ČVRSTOĆA

Pavao Banić, 0035213965

Profesor: prof. dr.sc. Zdenko Tonković, dipl. ing.

Asistent: Ivan Trapić, mag. ing. mech.

Zagreb, 2021.
Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća

SADRŽAJ
POPIS SLIKA ............................................................................................................................ 2
POPIS TABLICA ....................................................................................................................... 4
POPIS OZNAKA ....................................................................................................................... 5
1. Programski zadatak .............................................................................................................. 6
1.1. O koeficijentu intenzivnosti naprezanja ....................................................................... 7
1.2. Singularni konačni elementi......................................................................................... 9
1.2.1. Singularni konačni elementi za opisivanje 2D problema...................................... 9
1.2.2. Singularni konačni elementi za opisivanje 3D problema.................................... 11
2. Analitičko rješenje ............................................................................................................. 12
2.1. Koeficijent intenzivnosti naprezanja uslijed djelovanja koncentrirane sile F ........... 12
2.2. Koeficijent intenzivnosti naprezanja uslijed djelovanja koncentriranih sila P i P/2 . 13
2.3. Koeficijent intenzivnosti naprezanja uslijed djelovanja vlačnog opterećenja p ........ 14
2.4. Ukupni koeficijent intenzivnosti naprezanja.............................................................. 14
3. Numeričko rješenje primjenom programskog paketa Abaqus........................................... 15
3.1. Geometrija modela, materijal i definiranje pukotine ................................................. 15
3.2. Diskretizacija 2D konačnim elementima ................................................................... 15
3.2.1. Rubni uvjeti i opterećenja za diskretizaciju 2D elementima............................... 15
3.2.2. Definiranje mreže za diskretizaciju 2D elementima i rezultati ........................... 16
3.3. Diskretizacija 3D konačnim elementima ................................................................... 21
3.3.1. Rubni uvjeti i opterećenja za diskretizaciju 3D elementima............................... 21
3.3.2. Definiranje mreže za diskretizaciju 3D elementima i rezultati ........................... 21
4. Zaključak ........................................................................................................................... 28

Fakultet strojarstva i brodogradnje 1

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća
POPIS SLIKA

Slika 1. Originalni zadatak s potpisom asistenta ........................................................................ 6

Slika 2. Ploča s pukotinom na sredini duljine d ......................................................................... 7
Slika 3. Osnovni oblici razvoja pukotina i formiranja ploha loma: a) odcjepni način, b) smični
način i c) vijčani način [2] ....................................................................................... 8
Slika 4. Vlačno opterećena beskonačna membrana s pukotinom po cijeloj debljini [1] ........... 8
Slika 5. Kolabiranje četverokutnog konačnog elementa u trokutasti kod 2D problema [4] .... 10
Slika 6. Preslikavanje kvadratnog 8-čvornog elementa u trokutasti izoparametarski element
[3] .......................................................................................................................... 10
Slika 7. Sažimanje konačnog elementa za 3D problem [4]...................................................... 11
Slika 8. Ploča opterećena koncentriranim silama F ................................................................. 12
Slika 9. Ploča opterećena koncentriranim silama P i P/2 ........................................................ 13
Slika 10. Ploča opterećena vlačnim opterećenjem p ................................................................ 14
Slika 11. Smjer propagacije pukotine kod 2D modela (lijevo) i 3D modela (desno) .............. 15
Slika 12. Definiranje rubnih uvjeta i opterećenja za diskretizaciju 2D elementima ................ 16
Slika 13. Prikaz mreža sa 143 elemenata (gore lijevo), 259 elemenata (gore desno), 550
elemenata (dolje lijevo) i 1286 elemenata (dolje desno) ....................................... 17
Slika 14. Prikaz ekvivalentnog naprezanja po von Misesu na mreži od 143 elemenata po
cijeloj ploči (lijevo) i u blizini pukotine (desno) [MPa·mm0,5] ............................. 18
Slika 15. Prikaz ekvivalentnog naprezanja po von Misesu na mreži od 259 elemenata po
cijeloj ploči (lijevo) i u blizini pukotine (desno) [MPa·mm0,5] ............................. 18
Slika 16. Prikaz ekvivalentnog naprezanja po von Misesu na mreži od 550 elemenata po
cijeloj ploči (lijevo) i u blizini pukotine (desno) [MPa·mm0,5] ............................. 19
Slika 17. Prikaz ekvivalentnog naprezanja po von Misesu na mreži od 1286 elemenata po
cijeloj ploči (lijevo) i u blizini pukotine (desno) [MPa·mm0,5] ............................. 19
Slika 18. Usporedba vrijednosti koeficijenta intenzivnosti naprezanja u ovisnosti o broju
konačnih elemenata za diskretizaciju 2D elementima........................................... 20
Slika 19. Definiranje rubnih uvjeta i opterećenja za diskretizaciju 3D elementima ................ 21
Slika 20. Prikaz mreža sa 1770 elemenata (gore lijevo), 3680 elemenata (gore desno), 16980
(dolje lijevo) i 41480 elemenata (dolje desno) ...................................................... 22
Slika 21. Prikaz ekvivalentnog naprezanja po von Misesu na mreži od 1770 elemenata po
cijeloj ploči (lijevo) i u blizini pukotine na rubu modela (desno) [MPa·mm0,5] ... 23

Fakultet strojarstva i brodogradnje 2

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća
Slika 22. Prikaz ekvivalentnog naprezanja po von Misesu na mreži od 3680 elemenata po
cijeloj ploči (lijevo) i u blizini pukotine na rubu modela (desno) [MPa·mm0,5] ... 23
Slika 23. Prikaz ekvivalentnog naprezanja po von Misesu na mreži od 16980 elemenata po
cijeloj ploči (lijevo) i u blizini pukotine na rubu modela (desno) [MPa·mm0,5] ... 24
Slika 24. Prikaz ekvivalentnog naprezanja po von Misesu na mreži od 41480 elemenata po
cijeloj ploči (lijevo) i u blizini pukotine na rubu modela (desno) [MPa·mm0,5] ... 24
Slika 25. Usporedba vrijednosti koeficijenta intenzivnosti naprezanja u ovisnosti o broju
konačnih elemenata za diskretizaciju 3D elementima........................................... 26
Slika 26. Vrijednost koeficijenta intenzivnosti naprezanja po debljini modela za različit broj
konačnih elemenata ............................................................................................... 27

Fakultet strojarstva i brodogradnje 3

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća
POPIS TABLICA

Tablica 1. Ulazni podaci............................................................................................................. 7

Tablica 2. Vrijednost koeficijenta intenzivnosti naprezanja po konturama u ovisnosti i broju
konačnih elemenata u mreži za diskretizaciju 2D elementima ............................. 20
Tablica 3. Prikaz rezultata numeričke analize za diskretizaciju 3D konačnim elementima .... 25
Tablica 4. Uprosječeni rezultati za diskretizaciju 3D konačnim elementima .......................... 26

Fakultet strojarstva i brodogradnje 4

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća
POPIS OZNAKA

Oznaka Jedinica Opis

a mm pola duljine pukotine
d mm duljina pukotine
t mm debljina ploče
s mm visina ploče
h mm pola širine ploče
F N sila kojom je opterećena ploča
P N sila kojom je opterećena ploča
p MPa vlak kojim je opterećena ploča
𝜎ij MPa komponenta tenzora naprezanja
koeficijent intenzivnosti naprezanja za 1. način otvaranja
𝐾I MPa·mm0,5
pukotine
r mm udaljenost od vrha pukotine
fij - bezdimenzijska funkcija u vodećem članu
koeficijent intenzivnosti naprezanja za 2. način otvaranja
𝐾II MPa·mm0,5
pukotine
koeficijent intenzivnosti naprezanja za 3. način otvaranja
𝐾III MPa·mm0,5
pukotine
𝜎 MPa naprezanje
Y - faktor oblika površine
𝐾IC MPa·mm0,5 lomna žilavost materijala
α - eksperimentalno dobiven krivulja naprezanje-deformacija
ε mm/mm deformacija
𝑱 - Jacobijeva matrica
ξ - koordinata i-te integracijske točke
𝐾I,𝐹 MPa·mm0,5 koeficijent intenzivnosti naprezanja uslijed djelovanja sile F
YF - faktor oblika za ploču opterećenu silom F
λ - omjer duljine pukotine i visine ploče
koeficijent intenzivnosti naprezanja uslijed djelovanja sila P
𝐾I,𝑃 MPa·mm0,5
i P/2
YP - faktor oblika za ploču opterećenu silama P i P/2
koeficijent intenzivnosti naprezanja uslijed djelovanja
𝐾I,𝑣𝑙𝑎𝑘 MPa·mm0,5
vlačnog opterećenja p
Yvlak - faktor oblika za ploču opterećenu vlačnim opterećenjem p
𝐾I,𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑜 MPa·mm0,5 ukupni koeficijent intenzivnosti naprezanja
E MPa Youngov modul elastičnosti
ν - Poissonov faktor
ux mm pomak u smjeru x-osi
φy - zakret oko y-osi
φz - zakret oko z-osi

Fakultet strojarstva i brodogradnje 5

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća
1. Programski zadatak

Slika 1. Originalni zadatak s potpisom asistenta

Fakultet strojarstva i brodogradnje 6

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća

Slika 2. Ploča s pukotinom na sredini duljine d

Tablica 1. Ulazni podaci

s [mm] d [mm] t [mm] h [mm] P [N] F [N] p [MPa]

150 40 50 100 4000 2000 4

1.1. O koeficijentu intenzivnosti naprezanja

Koeficijent intezivnosti naprezanja ovisno o načinu otvaranja pukotine ima indeks I, II ili
III koji ukazuje na način otvaranja pukotine. Polje naprezanja oko vrha pukotine za pojedine
načine otvaranja pukotine može se prikazati sljedećim izrazima prema [1]:
𝐾I (I)
𝑙𝑖𝑚 𝜎ij (I) = ( ) 𝑓ij (𝛳) (1.1)
𝑟→0 √2𝜋𝑟
𝐾II (II)
𝑙𝑖𝑚 𝜎ij (II) = ( ) 𝑓ij (𝛳) (1.2)
𝑟→0 √2𝜋𝑟
𝐾III (III)
𝑙𝑖𝑚 𝜎ij (III) = ( ) 𝑓ij (𝛳) (1.3)
𝑟→0 √2𝜋𝑟

gdje je KI koeficijent intezivnosti naprezanja za odcjepni način otvaranja pukotine,

KII koeficijent intenzivnosti naprezanja za smični način otvaranja pukotine i KIII koeficijent
intezivnosti naprezanja za vijčani način otvaranja pukotine.

Fakultet strojarstva i brodogradnje 7

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća

Slika 3. Osnovni oblici razvoja pukotina i formiranja ploha loma: a) odcjepni način, b) smični
način i c) vijčani način [2]

Koeficijent intenzivnosti naprezanja proporcionalan je naprezanju blizu vrha pukotine te time

definira amplitudu singularnosti naprezanja. On u potpunosti definira uvjete oko vrha
pukotine, tako da je njegovim poznavanjem moguće odrediti sve komponente naprezanja,
deformacija i pomaka. Da bi se koeficijent intenzivnosti naprezanja mogao koristiti, potrebno
ga je moći odrediti iz opterećenja i geometrije konstrukcijske komponente. Najjednostavnija
geometrija za koju je dan analitički izraz za koeficijent intenzivnosti naprezanja je
beskonačna membrana s pukotinom po cijeloj debljini ploče, vlačno opterećena okomito na
ravninu pukotine.

Slika 4. Vlačno opterećena beskonačna membrana s pukotinom po cijeloj debljini [1]

Fakultet strojarstva i brodogradnje 8

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća

Naprezanje u membrani bez pukotine jednako je opterećenju σ , a jedina relevantna duljina za

membranu s pukotinom je duljina pukotine 2a, pa je izraz za koeficijent intenzivnosti
naprezanja [3]:
𝐾I = 𝜎√𝑎𝜋 (1.4)

Za općenitije geometrije koeficijent intenzivnosti naprezanja glasi [3]:

𝐾I = 𝑌𝜎√𝑎𝜋 (1.5)

gdje je Y faktor oblika. Faktor oblika je bezdimenzijska funkcija ovisna o geometriji

konstrukcijske komponente i pukotine te načinu otvaranja pukotine. Možemo ih preuzeti iz
priručnika za jednostavnije geometrije i oblike pukotina, odnosno odrediti ih aproksimacijskim
i numeričkim metodama. Do loma dolazi kada koeficijent intenzivnosti naprezanja postigne
vrijednost lomne žilavosti materijala 𝐾IC , odnosno kada vrijedi [3]:
𝐾I = 𝐾IC (1.6)

1.2. Singularni konačni elementi

U početku razvoja mehanike loma pukotine su se modelirale veoma gustom mrežom

izoparametarskih konačnih elemenata, što je s dovoljnom točnošću moglo opisivati
velike gradijente naprezanja oko pukotine samo za najjednostavnije inženjerske probleme.
Daljnjim proučavanjem konvergencije rješenja pokazalo se kako za složenije probleme čak
niti veoma gusta diskretizacija ne postiže dovoljno točne rezultate oko vrška pukotine. Iz
toga se razloga krenulo s razvojem specijaliziranih konačnih elemenata za primjenu u
mehanici loma koji će moći opisivati singularitet u samome vrhu pukotine. Teorijska rješenja
za naprezanja gledano oko vrha pukotine u sebi sadrže član 𝑟 −0,5 kod linearno elastične
mehanike loma, dok kod elasto-plastične taj član iznosi 𝑟 −1. U oba slučaja u vrhu pukotine,
gdje je 𝑟 = 0, imamo singularitet (naprezanje u toj točki teži u beskonačnost) [3].

1.2.1. Singularni konačni elementi za opisivanje 2D problema

Radi postizanja singulariteta u vrhu pukotine koriste se elementi koji nastaju kolabiranjem
četverokutnog u trokutasti element.

Fakultet strojarstva i brodogradnje 9

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća

Slika 5. Kolabiranje četverokutnog konačnog elementa u trokutasti kod 2D problema [4]

Singularnost 𝛼𝜀𝑟 −0,5, koju imamo kod linearno-elastičnog ponašanja materijala, dobije se kada
su čvorovi a, b i c povezani zajedno u jedan čvor te se mogu samo zajedno pomicati. Središnji
čvorovi na stranicama koje se sastaju u vrhu pukotine moraju biti za četvrtinu duljine stranice.
odmaknuti od vrha pukotine. Način sažimanja čvorova u vrhu pukotine i način sažimanja
čvorova ovisit će o odabranom materijalu.

Slika 6. Preslikavanje kvadratnog 8-čvornog elementa u trokutasti izoparametarski element [3]

Fakultet strojarstva i brodogradnje 10

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća

Determinanta Jacobijeve matrice za singularni izoparametarski element prikazan na

gornjoj slici dana je izrazom [3]:
ℎ𝑙
𝑑𝑒𝑡|𝐉| = (1 + 𝜉)3 (1.7)
8

Uvrštavanjem u gornji izraz prirodne koordinate ξ kolabiranih čvorova 1, 7 i 8 𝜉 = −1,

vrijednost determinante postaje nula. Zaključujemo da se singularnost elementa očituje u
nultoj vrijednosti Jacobijeve matrice za kolabirane elemente.

1.2.2. Singularni konačni elementi za opisivanje 3D problema

Za postizanje singularnosti u vrhu pukotine za 3D probleme u programskom paketu

ABAQUS-u koriste se C3D20 elementi koji se sažimaju na način prikazan na slici 6. radi
zadovoljavanja uvjeta singularnosti. Singularnost se dobiva sažimanjem tri čvora jednog brida
na rubnoj ravnini elementa tako da poprime isti geometrijski položaj (linija vrha pukotine),
odnosno na srednjoj ravnini elementa element kolabira tako da dva čvora poprime isti
geometrijski položaj (vrh pukotine). Potrebno je da središnji čvorovi bridova, koji se nalaze
na rubnim ravninama elementa i sastaju u liniji vrha pukotine, budu na četvrtini duljine
stranice od vrha pukotine.

Slika 7. Sažimanje konačnog elementa za 3D problem [4]

Fakultet strojarstva i brodogradnje 11

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća
2. Analitičko rješenje

Za analitičko određivanje koeficijenta intenzivnosti naprezanja korištene su formule navedene

u predavanjima iz kolegija Pogonska čvrstoća [4]. Koeficijent ćemo računati prema načelu
superpozicije kao zbroj koeficijenata intenzivnosti naprezanja za svaku od tri skupine
opterećenja: koncentriranih sila F na pukotini, sila P i P/2 te vlačnog opterećenja p. Načelo
superpozicije možemo koristiti zbog linearno-elastičnog ponašanja materijala za zadane
vrijednosti opterećenja.

2.1. Koeficijent intenzivnosti naprezanja uslijed djelovanja koncentrirane sile F

Slika 8. Ploča opterećena koncentriranim silama F [4]

Koeficijent intenzivnosti naprezanja glasi [4]:

𝐹
𝐾I,𝐹 = 𝑌𝐹 (1.8)
𝑡√𝑎𝜋

gdje je t debljina ploče, a 𝑌𝐹 faktor oblika koji se računa prema formuli [4]:

0,92 + 6,12𝜆 + 1,68(1 − 𝜆)5 + 1,31𝜆2 (1 − 𝜆)2

𝑌𝐹 = (1.9)
√𝜋𝜆(1 − 𝜆)1,5

𝜆 predstavlja omjer duljine pukotine i njoj paralelne dimenzije ploče i za naš je primjer
jednaka:
𝑎 𝑑 4
𝜆= = = (1.10)
𝑏 𝑠 15

Fakultet strojarstva i brodogradnje 12

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća

Uvrštavanjem jednadžbe (1.10) u jednadžbu (1.9.) dobije se da je:

𝑌𝐹 = 5,1469 (1.11)

pa koeficijent intenzivnosti naprezanja uslijed djelovanja sile F iznosi:

2000
𝐾I,𝐹 = 50·√40𝜋 ·5,1469 = 18,366 MPa·mm0,5 (1.12)

2.2. Koeficijent intenzivnosti naprezanja uslijed djelovanja koncentriranih sila P i P/2

Slika 9. Ploča opterećena koncentriranim silama P i P/2 [5]

Koeficijent intenzivnosti naprezanja glasi [4]:

𝐾I,𝑃 = 𝑌𝑃 𝜎√𝑎𝜋 (1.13)

𝑌𝑃 faktor oblika koji se računa prema formuli [4]:

1,99 − 𝜆(1 − 𝜆)(2,15 − 3,93𝜆 + 2,7𝜆2 )

𝑌𝑃 = = 1,0177 (1.14)
√𝜋(1 − 𝜆)1,5 (1 + 2𝜆)

Naprezanje se računa prema sljedećem izrazu i jednako je:

𝑃ℎ 2000·100
𝜎 = 3 𝑑𝑠2 = 3 = 0,3556 MPa (1.15)
50·1502

pa koeficijent intenzivnosti naprezanja uslijed djelovanja sila P i P/2 iznosi:

𝐾I,𝑃 = 12,169 MPa·mm0,5 (1.16)

Fakultet strojarstva i brodogradnje 13

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća

2.3. Koeficijent intenzivnosti naprezanja uslijed djelovanja vlačnog opterećenja p

Slika 10. Ploča opterećena vlačnim opterećenjem p [4]

Koeficijent intenzivnosti naprezanja glasi [4]:

𝐾I,𝑣𝑙𝑎𝑘 = 𝑌𝑣𝑙𝑎𝑘 ·𝑝√𝑎𝜋 (1.17)

𝑌𝑣𝑙𝑎𝑘 faktor oblika koji se računa prema formuli [4]:

0,857 + 0,265𝜆
𝑌𝑣𝑙𝑎𝑘 = 0,265(1 − 𝜆)4 + = 1,5538 (1.18)
(1 − 𝜆)1,5

pa koeficijent intenzivnosti naprezanja uslijed djelovanja sila P i P/2 iznosi:

𝐾𝐼,𝑣𝑙𝑎𝑘 = 69,974 MPa·mm0,5 (1.19)

2.4. Ukupni koeficijent intenzivnosti naprezanja

Ukupni koeficijent intenzivnosti naprezanja dobije se zbrajanjem jednadžbi (1.12), (1.16) i

(1.19) prema načelu superpozicije:

𝐾I,𝑢𝑘𝑢𝑝𝑛𝑜 = 𝐾I,𝑣𝑙𝑎𝑘 + 𝐾I,𝐹 + 𝐾I,𝑃 = 100,659 MPa·mm0,5 (1.20)

Fakultet strojarstva i brodogradnje 14

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća
3. Numeričko rješenje primjenom programskog paketa Abaqus

3.1. Geometrija modela, materijal i definiranje pukotine

Zbog simetričnosti geometrije i opterećenja korištena je jedna polovina zadane ploče. Za

materijal je odabran čelik čiji je modul elastičnosti jednak 𝐸 = 200 000 MPa, a Poissonov
faktor iznosi 𝜈 = 0,3. Pukotinu smo definirali u modulu „Interaction“. Smjestili smo je na
ravninu simetrija, pomaknuli središnji čvor od vrha pukotine na četvrtinu duljine stranice
elementa i odabrali kolabirane elemente s jednom točkom u vrhu pukotine. Kod 2D modela vrh
pukotine je u točki, dok je u 3D modelu pravac. U „Step“ modulu definira se tip proračuna koji
provodimo i broj kontura. U danom slučaju radi se o linearno-elastičnom ponašanju materijala.
Zanima nas ponašanje materijala oko pukotine te je potrebno odrediti koeficijent intenzivnosti
naprezanja. Za broj kontura uzeli smo 5.

Slika 11. Smjer propagacije pukotine kod 2D modela (lijevo) i 3D modela (desno)

3.2. Diskretizacija 2D konačnim elementima

3.2.1. Rubni uvjeti i opterećenja za diskretizaciju 2D elementima

Na y-osi, koja je ujedno i os simetrije, postavljeni su rubni uvjeti na pomak u smjeru x-osi i
zajrete oko y-osi i z-osi 𝑢𝑥 = 𝜑𝑦 = 𝜑𝑧 = 0 na dijelu do pukotine. Također su zadana
opterećenja: sila F u iznosu od 2000 N, sile P/2 u iznosu od 2000 N, sila P za koju zbog toga
što djeluje na osi simetrije uzimamo njenu polovičnu vrijednost od 2000 N te vlak p u iznosu
od 4 MPa.

Fakultet strojarstva i brodogradnje 15

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća

Slika 12. Definiranje rubnih uvjeta i opterećenja za diskretizaciju 2D elementima

3.2.2. Definiranje mreže za diskretizaciju 2D elementima i rezultati

Za postizanje singularnosti u vrhu pukotine za 2D probleme u ovom programskom zadatku

koriste se elementi CPE8 i CPE6. Element CPE8 pravokutni je element drugog reda sa 8
čvorova koji u vrhu pukotine kolabiraju da zadovolje uvjete singularnosti. Isto tako CPE6
trokutasti je element drugog reda sa 6 čvorova. U rješavanju zadatka u programskom paketu
malen prostor oko pukotine, odnosno do prve konture, diskretiziran je trokutnim CPE6
konačnim elementima, a ostali prostor diskretiziran je pravokutnim CPE8 konačnim
elementima.
Za provjeru konvergencije rješenja koristimo mreže s većim brojem istih elemenata. Za svaku
mrežu računa se iznos koeficijenta intenzivnosti naprezanja po 5 kontura, gdje je prva kontura
sam vrh pukotine.

Fakultet strojarstva i brodogradnje 16

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća

Slika 13. Prikaz mreža sa 143 elemenata (gore lijevo), 259 elemenata (gore desno), 550 elemenata
(dolje lijevo) i 1286 elemenata (dolje desno)

Fakultet strojarstva i brodogradnje 17

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća

Slika 14. Prikaz ekvivalentnog naprezanja po von Misesu na mreži od 143 elemenata po cijeloj
ploči (lijevo) i u blizini pukotine (desno) [MPa·mm0,5]

Slika 15. Prikaz ekvivalentnog naprezanja po von Misesu na mreži od 259 elemenata po cijeloj
ploči (lijevo) i u blizini pukotine (desno) [MPa·mm0,5]

Fakultet strojarstva i brodogradnje 18

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća

Slika 16. Prikaz ekvivalentnog naprezanja po von Misesu na mreži od 550 elemenata po cijeloj
ploči (lijevo) i u blizini pukotine (desno) [MPa·mm0,5]

Slika 17. Prikaz ekvivalentnog naprezanja po von Misesu na mreži od 1286 elemenata po cijeloj
ploči (lijevo) i u blizini pukotine (desno) [MPa·mm0,5]

Na slikama s prikazom naprezanja jasno je vidljivo da je u području oko pukotine naprezanje

puno veće od onog u ostatku ploče. Uzrok je koncentracija naprezanja u pukotini, gdje
naprezanje raste do ogromnih vrijednosti koje uzrokuju daljnji lom materijala i proširenje
pukotine. Vidljivo je i da sa progušćivanjem mreže dolazi do pravilnijeg izgleda izolinija zbog
sve preciznijih rezultata.

Fakultet strojarstva i brodogradnje 19

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća

Tablica 2. Vrijednost koeficijenta intenzivnosti naprezanja po konturama u ovisnosti i broju

konačnih elemenata u mreži za diskretizaciju 2D elementima
Broj Vrijednost KI po konturama [MPa·mm0,5] Uprosječena
konačnih vrijednost KI
elemenata 1. 2. 3. 4. 5. [MPa·mm0,5]
143 100,8 100,6 100,6 100,6 100,6 100,6

259 100,8 100,6 100,6 100,6 100,6 100,6

550 100,8 100,5 100,6 100,6 100,6 100,6

1286 100,7 100,6 100,6 100,6 100,6 100,6

Uprosječeni rezultat određen je kao prosječna vrijednost koeficijenta intenzivnosti naprezanja

na posljednje četiri konture. Rezultat na prvoj konturi je zanemaren jer se zbog singulariteta na
vrhu pukotine ne može smatrati ispravnim. Očito da je rezultat dobiven za rjeđu mrežu iznimno
precizan, pa se progušćivanjem mreže ne dobiju značajno preciznija rješenja.

100.7
koeficijent intenzivnosti naprezanja KI MPa·mm0,5

100.65

100.6

100.55
0 200 400 600 800 1000 1200 1400
broj konačnih elemanata

numeričko analitičko

Slika 18. Usporedba vrijednosti koeficijenta intenzivnosti naprezanja u ovisnosti o broju

konačnih elemenata za diskretizaciju 2D elementima

Fakultet strojarstva i brodogradnje 20

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća

3.3. Diskretizacija 3D konačnim elementima

3.3.1. Rubni uvjeti i opterećenja za diskretizaciju 3D elementima

Rubni uvjeti koje zadajemo na plohi simetrije jednaki su onima koje smo zadali na 2D modelu
( 𝑢𝑥 = 𝜑𝑦 = 𝜑𝑧 = 0). Opterećenja su istoga iznosa kao i kod 2D modela. Koncentrirane sile
zadane su na polovici debljine modela, a vlak na cijeloj bočnoj plohi.

Slika 19. Definiranje rubnih uvjeta i opterećenja za diskretizaciju 3D elementima

3.3.2. Definiranje mreže za diskretizaciju 3D elementima i rezultati

Za postizanje singularnosti u vrhu pukotine za 3D probleme korišteni su elementi C3D20.

Oni su elementi drugog reda sa 20 čvorova koji u vrhu pukotine kolabiraju da zadovolje uvjete
singularnosti. U programskom paketu definirali smo i pomak međučvora na četvrtini stranice
elementa od vrha pukotine.
Za provjeru konvergencije rješenja koristimo mreže s većim brojem istih elemenata. Za svaku
mrežu računa se iznos koeficijenta intenzivnosti naprezanja po 5 kontura, gdje je prva kontura
sam vrh pukotine.

Fakultet strojarstva i brodogradnje 21

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća

Slika 20. Prikaz mreža sa 1770 elemenata (gore lijevo), 3680 elemenata (gore desno), 16980
(dolje lijevo) i 41480 elemenata (dolje desno)

Fakultet strojarstva i brodogradnje 22

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća

Slika 21. Prikaz ekvivalentnog naprezanja po von Misesu na mreži od 1770 elemenata po cijeloj
ploči (lijevo) i u blizini pukotine na rubu modela (desno) [MPa·mm0,5]

Slika 22. Prikaz ekvivalentnog naprezanja po von Misesu na mreži od 3680 elemenata po cijeloj
ploči (lijevo) i u blizini pukotine na rubu modela (desno) [MPa·mm0,5]

Na prethodne dvije i sljedeće dvije slike može se uočiti da je naprezanje oko pukotine značajno
veće, nego u ostatku ploče zbog pojave koncentracije naprezanja. S povećanjem broja
elemenata smanjuju se vrijednosti ekstrema zbog sve veće preciznosti proračuna te su oni dosta
manji nego kod 2D modela. Također se može primijetiti kako je uz unutrašnjost stranice
dobivena veća vrijednost naprezanja za gušće mreže.

Fakultet strojarstva i brodogradnje 23

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća

Slika 23. Prikaz ekvivalentnog naprezanja po von Misesu na mreži od 16980 elemenata po cijeloj
ploči (lijevo) i u blizini pukotine na rubu modela (desno) [MPa·mm0,5]

Slika 24. Prikaz ekvivalentnog naprezanja po von Misesu na mreži od 41480 elemenata po cijeloj
ploči (lijevo) i u blizini pukotine na rubu modela (desno) [MPa·mm0,5]

Usporedbu dobivenih rezultata moguće je vidjeti u tablici 3. Dijagram je izrađen prema tablici
4. u kojoj su prikazani uprosječeni rezultati po konturama dobiveni numeričkom analizom.
Uprosječeni rezultat određen je kao prosječna vrijednost koeficijenta intenzivnosti naprezanja
na posljednje četiri konture. Rezultat na prvoj konturi je zanemaren jer se zbog singulariteta
na vrhu pukotine ne može smatrati ispravnim. Radi jednostavnosti neće se razmatrati rezultati

Fakultet strojarstva i brodogradnje 24

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća
dobiveni na stražnjoj površini jer su zbog simetričnosti opterećenja po x-osi jednaki onima na
prednjoj površini modela.

Tablica 3. Prikaz rezultata numeričke analize za diskretizaciju 3D konačnim elementima

Broj Numeričko po površini Analtičko Greška [%]
konačnih Kontura [MPa·mm0,5] [MPa·mm0,5]
elemenata prednja srednja stražnja prednja srednja stražnja
1 90,55 107,6 90,55 100,66 10,04 6,9 10,04

2 90.51 107,3 90.51 100,66 10,08 6,6 10,08

1770 3 90.44 107,3 90.44 100,66 10,15 6,6 10,15

4 90.47 107,3 90.47 100,66 10,12 6,6 10,12

5 90,50 107,4 90,50 100,66 10,09 6,7 10,09

1 90,55 107,5 90,55 100,66 10,04 6,8 10,04

2 90.51 107,3 90.51 100,66 10,08 6,6 10,08

3680 3 90,43 107,3 90,43 100,66 10,16 6,6 10,16

4 90.51 107,4 90.51 100,66 10,08 6,7 10,08

5 90.51 107,4 90.51 100,66 10,08 6,7 10,08

1 87,94 107,5 87,94 100,66 12,64 6,8 12,64

2 87,74 107,3 87,74 100,66 12,83 6,6 12,83

16980 3 87,89 107,4 87,89 100,66 12,69 6,7 12,69

4 87,89 107,4 87,89 100,66 12,69 6,7 12,69

5 87,89 107,4 87,89 100,66 12,69 6,7 12,69

1 86,25 107,4 86,25 100,66 14,31 6,7 14,31

2 86,30 107,4 86,30 100,66 14,26 6,7 14,26

41480 3 86,35 107,4 86,35 100,66 14,22 6,7 14,22

4 86,35 107,4 86,35 100,66 14,22 6,7 14,22

5 86,36 107,4 86,36 100,66 14,21 6,7 14,21

Fakultet strojarstva i brodogradnje 25

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća

Tablica 4. Uprosječeni rezultati za diskretizaciju 3D konačnim elementima

Broj Numeričko po površini Analitičko Greška [%]
konačnih [MPa·mm0,5] [MPa·mm0,5]
elemenata prednja srednja prednja srednja
1770 90,48 107,33 100,66 10,11 6,62
3680 90,49 107,35 100,66 10,10 6,65
16980 87,85 107,38 100,66 12,72 6,67
41480 86,34 107,40 100,66 14,23 6,7

Vidljivo je kako su rješenja u sredini modela veće vrijednosti nego li na rubovima. Do toga
dolazi zbog ograničenosti pomaka središnjih elemenata u svim smjerovima te se pojavljuju veća
naprezanja. Na rubovima imamo ravninsko stanje naprezanja, a u unutrašnjosti modela
ravninsko stanje deformacije. Prva dva modela imaju istu gustoću elemenata po debljini, a
različitu po površini stranice, pa su rezultati na stranicama bliski. Druga dva modela imaju
gušću mrežu po debljini, što korelira sa smanjenjem vrijednosti koeficijenta intenzivnosti
naprezanja na rubnim plohama.

120
koeficijent intenzivnosti naprezanja po

100
površini KI , MPa·mm0,5

80

60

40

20

0
0 5000 10000 15000 20000 25000 30000 35000 40000 45000

broj konačnih elemenata

prednja analitičko srednja

Slika 25. Usporedba vrijednosti koeficijenta intenzivnosti naprezanja u ovisnosti o broju

konačnih elemenata za diskretizaciju 3D elementima

Fakultet strojarstva i brodogradnje 26

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća

110

koeficijent intenzivnosti naprezanja KI

105

MPa·mm0,5 100 1770_elem

analitičko
95 3680_elem
16980_elem
90
41480_elem

85

80
0 10 20 30 40 50
debljina modela, mm

Slika 26. Vrijednost koeficijenta intenzivnosti naprezanja po debljini modela za različit broj
konačnih elemenata

Fakultet strojarstva i brodogradnje 27

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća
4. Zaključak

2D model daje iznimno dobre rezultate za rjeđu mrežu konačnih elemenata te se na taj proračun
ne troši mnogo računalnih resursa. Iz podataka iz tablice 3. vidi se da su vrijednosti koeficijenta
intenzivnosti naprezanja na sredini 3D modela veće nego na njegovim stranicama. Tome je
uzrok ograničenost pomaka središnjih elemenata u svim smjerovima (ravninsko stanje
deformacije) te se pojavljuju veća naprezanja. Prema formuli za koeficijent intenzivnosti
naprezanja (1.5) vidi se da je on proporcionalan naprezanju te će rasti s porastom naprezanja.
Na stranicama modela deformacije su ograničene samo u dvije osi, dok se element u trećoj osi
slobodno deformira (ravninsko stanje naprezanja). Zbog toga ne dolazi do dodatnog naprezanja
i rezultat je manji.
Razlog za grešku veću od 5% na promatranim konturama i površinama 3D modela vidim u
analitičkom izračunu za faktor oblika uslijed opterećenja silama P i P/2 koji nije izveden za
ovako zadan omjer visine i debljine modela.
Primjetno je smanjenje vrijednosti na stranicama modela s povećanjem broja konačnih
elemenata. Do toga dolazi zbog manje distordiranosti, tj. izobličenosti elemenata jer su oni
manjih dimenzija i samim time daju točnije rezultate. Takvim mrežama je mana potreba za
značajnim računalnim resursima pa je potreban kompromis između preciznosti rezultata i
korištenja računalnih resursa.

Fakultet strojarstva i brodogradnje 28

Pavao Banić Programski zadatak iz kolegija Pogonska čvrstoća
LITERATURA

[1] T.L. Anderson, Fracture Mechanics: Fundamentals and Applications, CRC PreRaton,
1995.
[2] W. D. Callister, Fundamentals of Materials Science and Engineering, John Wiley &
Sons, New York, 2001.
[3] Tonković, Z., Predavanja iz kolegija Pogonska čvrstoća, Fakultet
strojarstva i brodogradnje, Sveučilište u Zagrebu, 2011.
[4] ABAQUS 6.9 Documentation, Dassault Systèmes Simulia Corp.
[5] W. D. Pilkey, Formulas for Stress, Strain, and Structural Matrices, Second edition

Fakultet strojarstva i brodogradnje 29