NUMU Program

FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE
STE
SVEUCILI U ZAGREBU
Programski zadaci iz kolegija

Numericke metode u strojarstvu
dr. sc. Jurica Soric
dr. sc. Tomislav Lesicar
Ime i prezime: Stjepan Oreskovic

Maticni broj: 0035192142
Zagreb, 2016/2017
FSB Numericke metode u strojarstvu
Sadrzaj
Popis slika I
Popis tablica II
Popis oznaka III
1 Galerkinova metoda 1
1.1 Izvod integralne relacije Galerkinove metode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1
1.2 Rjesavanje stacionarnog provodenja topline Galerkinovom metodom . . . . . . . . 3
1.3 Graficki prikaz funkcije rjesenja zadanog problema . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
2 Metoda konacnih razlika 7

2.1 Izvod diskretiziranih jednadzbi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
2.2 Zadani problem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
2.3 Rjesavanje zadanog problema s 4 3 jednako razmaknutih c vorova . . . . . . . . 8
2.3.1 Postavljanje rubnih uvjeta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
2.3.2 Odredivanje vrijednosti c vorova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
2.4 Rjesavanje zadanog problema s 5 4 jednako razmaknutih c vorova . . . . . . . . 11
2.4.1 Postavljanje rubnih uvjeta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
2.4.2 Odredivanje vrijednosti c vorova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
2.5 Analiticko rjesenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
3 Metoda konacnih volumena 18

3.1 Diskretizacija stacionarne jednadzbe prijenosa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
3.2 Zadani problem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
3.3 Rjesavanje problema provodenja metodom konacnih volumena . . . . . . . . . . . 21
3.4 Usporedba analitickih i numerickih rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
4 Metoda konacnih elemenata 31

4.1 Zadani problem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
4.2 Izvod diskretizirane jednadzbe za osnovni gredni element . . . . . . . . . . . . . . 31
4.3 Rjesavanje zadanog problema s n = 3 osnovna gredna elemenata . . . . . . . . . . 35
4.4 Rjesavanje zadanog problema s n = 6 osnovna gredna elemenata . . . . . . . . . . 43
Literatura 54
Stjepan Oreskovic
Popis slika
1.1 Prikaz funkcije rjesenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
2.1 Definicija derivacije i njezine aproksimacije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
2.2 Problem zadan za rjesavanje metodom konacnih razlika . . . . . . . . . . . . . . . 8
2.3 Proracunski model: n m = 4 3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
2.4 Proracunski model: n m = 5 4 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12
3.1 Pravokutni konacni volumen . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
3.2 Pravokutna ploca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
3.3 Podjela pravokutne ploce na 9 konacnih volumena . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20
3.4 Kontrolni volumen 1 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
4.1 Zadani problem . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
4.2 Osnovni gredni element . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
4.3 Proracunski model . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
4.4 Raspodjela momenata savijanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
4.5 Proracunski model . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43
Stjepan Oreskovic I
Popis tablica
1 Lokalne i globalne c vorne varijable . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 17
2 Usporedba analitickog i numerickog rjesenja za 5x4 jednako razmaknutih c vorova . 17
3 Usporeda analitickog i numerickog rjesenja za 9 konacnih volumena . . . . . . . . 30
Stjepan Oreskovic II
Popis oznaka
A linearni diferencijalni operator
a matrica koeficijenata u interpolacijskim polinomima, vektor nepoznatih
parametara
a zadana funkcija u diferencijalnoj jednadzbi
aE , aW , aN , aS koeficijenti u jednadzbi kontrolnog volumena
ai koeficijenti interpolacijskih polinoma
a,b,c opci brojevi koji opisuju geometriju
dA,dS elementarne povrsine
dV elementarni volumen
E Youngov modul
Fb vektor c vornih vrijednosti poradi Neumanovih rubnih uvjeta
FS vektor c vornih sila poradi vanjskog povrsinskog opterecenja
F vanjska koncentrirana sila
f zadana funkcija u diferencijalnoj jednadzbi
fi medusobno neovisne funkcije
K globalna matrica krutosti
k matrica krutosti elementa
Kij elementi globalne matrice krutosti
kij elementi matrice krutosti elementa
L,l duljine
Mby moment savijanja zadan u prirodnim rubnim uvjetima
Mi moment savijanja u i-tom c voru
N unutarnja uzduzna sila
Ni funkcije oblika za i-ti c vor konacnog elementa
q poznata funkcija nezavisnih varijabli
qb vektor povrsinskog opterecenja
qS vektor povrsinskih sila
R matrica ostataka ili reziduala
RS globalni vektor opterecenja
u vektor zavisnih varijabli
u aproksimacija vektora zavisnih varijabli
u, w komponente pomaka u Kartezijevu koordinatnom sustavu
u, w aproksimacija komponenata pomaka
V volumen razmatranog podrucja
W matrica tezinskih funkcija
x, y, z Kartezijve koordinatne osi, neovisne varijable
xi Kartezijve koordinatne osi u indeksnom zapisu, neovisne varijable
x razmak izmedu c vorova
V volumen kontrolnog volumena
koeficjent u opcoj diferencijalnoj jednadzbi
gustoca
matrica linearno nezavisnih funkcija
zavisna skalarna velicina
a zadana vrijednost u Dirichletovim rubnim uvjetima
Stjepan Oreskovic III

1 Galerkinova metoda
1.1 Izvod integralne relacije Galerkinove metode
Problem se opisuje sljedecom relacijom:
Au + q = 0. (1.1)
A linearni diferencijalni operator

u vektor zavisnih varijabli
Potrebno je pronaci funkcije zavisnih varijabli koje zadovoljavaju jednadzbu (1.1).
Nepoznato rjesenje za komponente vektora u moguce je aproksimirati na slijedeci nacin:
n
X
u(x) = fi (x)ai . (1.2)
i=0
u pretpostavljena funkcija rjesenja zadanog problema

ai nepoznati parametri
fi pretpostavljene funkcije pridruzene nepoznatim parametrima ai
Uvrstavanjem relacije (1.2) u relaciju (1.1) dobiva se ostatak ili rezidual, tj.
R = Au + q. (1.3)
Ako je rjesenje (1.2) tocno, matrica reziduala R jednaka je nul-matrici. Upravo je zadatak metode
tezinskog reziduala odrediti nepoznate parametre ai na taj nacin da ostatak R u razmatranom
podrucju V poprimi dovoljno malu vrijednost. Uvodenjem nezavisnih tezinskih funkcija, velicine
ai izracunavaju se iz uvjeta da je tezinska prosjecna vrijednost ostatka u podrucju V jednaka nuli:
Z
WR dV = 0. (1.4)
V
R rezidual
W matrica tezinskih funkcija Wi
Kod Galerkinove metode tezinske funkcije Wi poprimaju vrijednosti pretpostavljenih funkcija fi ,
tj. Wi = fi za i = 1, 2, . . . , n.
Ako sada u relaciju (1.4) uvrstimo pretpostavljene funkcije fi kao tezinske funkcije te relaciju (1.2)
izvodimo slijedecu relaciju za racunanje nepoznatih parametara ai :
Z l
(Au + q) fi dx = 0 i = 1, 2, . . . , n. (1.5)
0
Z l Z l
Aufi dx + qfi dx = 0 i = 1, 2, . . . , n. (1.6)
0 0
Stjepan Oreskovic 1
Kako bi pokazali da se koristenjem parcijalne integracije moze smanjiti red derivacije pod integra-
lom analizirat c emo jednodimenzijski problem opisan slijedecom Poissonovom diferencijalnom
jednadzbom na podrucju 0 x l :
d2 u
+ q = 0. (1.7)
dx2
u komponenta rjesenja u zadanom problemu
Uvrstimo li jednadzbu (1.7) u jednadzbu (1.6) dobit c emo slijedecu relaciju:
Z l 2 Z l
du
2 fi dx + qfi dx = 0 i = 1, 2, . . . , n. (1.8)
0 dx 0
Parcijalna integracija:
Z b Z b
0 b
u(x)v (x)dx = u(x)v(x)|a u0 (x)v(x)dx. (1.9)
a a
Koristenjem relacije (1.9), tj. parcijalnim integriranjem prvog c lana izraza (1.8) dobiva se:
l l Z l
d2 u
Z
du du dfi
2 fi dx = fi dx i = 1, 2, . . . , n. (1.10)
0 dx dx 0 0 dx dx
Uvrstavanjem izraza (1.10) u izraz (1.8) dobiva se:

l Z l Z l
du du dfi
fi dx + qfi dx = 0 i = 1, 2, . . . , n. (1.11)
dx 0 0 dx dx 0
Konacna integralna relacija za rjesavanje jednodimenzijskog problema opisanog jednadzbom (1.7)

na podrucju 0 x l glasi:
Z l l
du dfi du
qfi dx fi =0 i = 1, 2, . . . , n. (1.12)
0 dx dx dx 0
Vidimo da koristenjem parcijalne integracije uz smanjivanje reda derivacje pod integralom

(1.8) u integralnu relaciju ukljucili smo i prirodne (Neumannove) rubne uvjete koje nam predstavlja
drugi c lan u jednadzbi (1.12).
Stjepan Oreskovic 2
1.2 Rjesavanje stacionarnog provodenja topline Galerkinovom metodom

Potrebno je provesti proracun stacionarnog provodenja topline kroz stap prema slici pomocu Ga-
d2 T
rakinove metode. Diferencijalna jednadzba 1D stacionarnog provodenja topline je 2 =
dx
q.Pretpostavlja se konstantan izvor topline q po cijelnom podrucju. Rezultate usporediti s ana-
litickim rjesenjem Ta (x) = 200x 200x2 . Rjesenja prikazati u obliku dijagrama. Za pretpostav-
ljenu funkciju rjesenja uzeti T (x) = a0 + a1 x + a2 x2 .
W kg W
Zadano: = 0.20 mK , = 400 m3 , q = 0.2 kg , L = 0, 4m ,
dT
Rubni uvjeti su: T (0) = 0, (L) = 8
dx
Problem je opisan slijedecom diferencijalnom jednadzbom na podrucju 0 x L:
d2 T
+ q = 0. (1.13)
dx2
Pretpostavljena funkcija rjesenja glasi:
T (x) = a0 + a1 x + a2 x2 . (1.14)
Analiticko rjesenje glasi:
Ta (x) = 200x 200x2 . (1.15)
Geometrijski(Dirichletov) rubni uvjet zadan problemom glasi:
T (0) = 0. (1.16)
Prirodni(Neumannov) rubni uvjet zadan problemom glasi:
dT
(L = 0.4) = 8. (1.17)
dx
Uvrstavanjem jednadzbe (1.16) u jednadzbu(1.14) dobit c emo:
T (0) = 0 = a0 (1.18)
Ukoliko uvrstimo jednadzbu (1.18) u jednadzbu (1.14) dobit c emo:
T (x) = a1 x + a2 x2 . (1.19)
Iz jednadzbe (1.12) vidimo da u Galerkinovoj integralnoj relaciji koristimo pretpostavljene funk-

dfi
cije fi i derivacije pretpostavljenih funkcija pa mozemo iz pretpostavljene funkcije rjesenja
dx
(1.14) izvuci potrebne podatke:
df1
i = 1 f1 = x; = 1,
dx (1.20)
df2
i = 2 f2 = x 2 ; = 2x.
dx
Stjepan Oreskovic 3
Takoder iz jednadzbe (1.12) vidimo da nam je potrebna i derivacija pretpostavljene funkcije rjesenja
uz supsitucije u = T :
dT
(x) = a1 + 2a2 x. (1.21)
dx
Prije nego zapisemo Galerkinovu integralnu relaciju za zadani problem opisan jednadzbom (1.13)
analizirat c emo i drugi c lan jednadzbe (1.12):
l L
du dT dT dT
fi = 0, 2fi = 0, 2fi (L) (L) 0, 2fi (0) (0). (1.22)
dx 0 dx 0 dx dx
Uvrstimo li u gornju relaciju Neumannov rubni uvjet (1.16) i c injenicu kako iz jednadzbi (1.20)
slijedi da je fi (0)= 0 slijedi relacija:
L
dT dT
0, 2fi = 0, 2fi (L) (L). (1.23)
dx 0 dx
Konacna integralna Galerkinova relacija za rjesavanje problema zadanog jednadzbom(1.13), uzi-

majuci u obzir jednadzbe (1.12) i (1.23) glasi:
Z L
dT dfi dT
0, 2 qfi dx 0, 2fi (L) (L) = 0 i = 1, 2, . . . , n. (1.24)
0 dx dx dx
Rjesavanje Galerkinove integralne relacije za pojedinu tezinsku funkciju:

1.) i = 1
Z L Z L
dT df1 dT
0, 2 dx qdx 0, 2f1 (L) (L) = 0. (1.25)
0 dx dx 0 dx
Rjesavanje relacije (1.25) c lan po c lan:
Prvi c lan: Z L
dT df1
0, 2 dx = 0, 08a1 + 0, 032a2 . (1.26)
0 dx dx
Drugi c lan: Z L
qf1 dx = 6, 4. (1.27)
0
Treci c lan:
dT
0, 2f1 (L) (L) = 0, 64. (1.28)
dx
Uvrstavanjem c lanova (1.26), (1.27) i (1.28) u relaciju (1.25) dobivamo prvu jednadzbu u sustavu
jednadzbi kojim c emo dobiti nepoznate parametre ai i = 1, 2:
0, 08a1 + 0, 032a2 6, 4 0, 64 = 0
0, 08a1 + 0, 032a2 = 7, 04. (1.29)
Stjepan Oreskovic 4
2.) i = 2
Z L Z L
dT df2 dT
0, 2 dx qf2 dx 0, 2f2 (L) (L) = 0. (1.30)
0 dx dx 0 dx
Rjesavanje relacije (1.30) c lan po c lan:
Prvi c lan: Z L
dT df2 32
0, 2 dx = 0, 032a1 + a2 . (1.31)
0 dx dx 1875
Drugi c lan: Z L
128
qf2 dx = . (1.32)
0 75
Treci c lan:
dT
0, 2f2 (L) (L) = 0, 256. (1.33)
dx
Uvrstavanjem c lanova (1.31), (1.32) i (1.33) u relaciju (1.30) dobivamo drugu jednadzbu u sustavu
jednadzbi kojim c emo dobiti nepoznate parametre ai i = 1, 2:
32 128
0, 032a1 + a2 0, 256 = 0/75
1875 75
2, 4a1 + 1, 28a2 = 147, 2. (1.34)

Sada nam jednadzbe (1.29),(1.34) c ine sustav jednadzbi c ijim rjesavanjem dobijemo nepoznate
parametre a1 ,a2 .
Sustav jednadzbi glasi:
0, 08a1 + 0, 032a2 = 7, 04
2, 4a1 + 1, 28a2 = 147, 2. (1.35)
mozemo prikazati i u matricnom zapisu:
Sto

0, 08 0, 032 a1 7, 04
. (1.36)
2, 4 1, 28 a2 147, 2
Rjesenje sustava jednadzbi(1.36):

a1 168
= . (1.37)
a2 200
Uvrstavanjem rjesenja sustava jednadzbi (1.37) u polaznu pretpostavljenu funkciju rjesenja (1.14)
dobivamo :
(x) = 168x 200x2 . (1.38)
Usporedimo li dobivenu funkciju rjesenja (1.38) s analitickim rjesenjem (1.15) vidimo da su to

iste funkcije, tj. da smo ispravno pretpostavili funkciju rjesenja zadane diferencijalne jednadzbe
(1.13).
Stjepan Oreskovic 5
1.3 Graficki prikaz funkcije rjesenja zadanog problema
Slika 1.1: Prikaz funkcije rjesenja
Stjepan Oreskovic 6
2 Metoda konacnih razlika

2.1 Izvod diskretiziranih jednadzbi
Ideja za aproksimaciju derivacije u metodi konacnih razlika proizasla je iz definicije same deriva-
cije

d (xi + x) (xi )
= lim . (2.1)
dx xi x 0 x
d
Geometrijska interpretacija prve derivacije u tocki xi nagib je tangente na krivulju (x) u toj
dx
tocki. Taj nagib moguce je aproksimirati s pravcima koji prolaze kroz susjedne tocke na krivulji,
prema slici 2.1.
Slika 2.1: Definicija derivacije i njezine aproksimacije
Kao sto se vidi na slici 2.1, tangentu na krivulju koja opisuje prvu derivaciju moguce je aproksi-
mirati pravcem koji predstavlja razliku unaprijed, pravcem koji opisuje razliku unazad te pravcem
koji oznacuje sredisnju razliku. Nagibi spomenutih pravaca jednaki su aproksimacijama prve de-
rivacije.
Shema razlike unaprijed:

d i+1 i i+1 i
= . (2.2)
dx i xi+1 xi x
Shema razlike unazad:

d i i1 i i1
= . (2.3)
dx i xi xi1 x
Shema sredisnje razlike:

d i+1 i1 i+1 i1
= . (2.4)
dx i xi+1 xi1 2x
Stjepan Oreskovic 7
Analognim postupkom izvodi se izraz za aproksimaciju druge derivacije. Geometrijska interpre-

tacija druge derivacije je nagib tangente na krivulju koja predstavlja prve derivacije . Ako prve
derivacije aproksimiramo u tockama izmedu xi i xi+1 te izmedu xi i xi1 , uz pretpostavku jedna-
kog razmaka izmedu tocaka i uz primjenu sredisnje razlike, dobije se

d i+1 i d i i1
, . (2.5)
dx i+ 1 x dx i 1 x
2 2
Druga derivacija prema shemi sredisnje razlike glasi:

d
d
2
d dx i+ 12 dx i 21 i+1 2 + i1
= . (2.6)
dx2 i x (x)2
2.2 Zadani problem

Za podrucje prema slici potrebno je pomocu metode konacnih razlika rijesti diferencijalnu jed-
2 2
nadzbu 3 2 + 2 2 = 20. Priimjeniti dvije razlicite mreze konacnih elemenata mn = 43
x y
i m n = 5 4 jednako razmaknutih c vorova. Numericko rjesenje usporediti s analitickim
rjesenjem a (x, y) = 20 + 10x2 20y 2 .
Zadano: a = 2, b = 2.8, te rubni uvjeti:

(0, y) = 20 20y 2 , (x, 0) = 0, (b, y) = 20b, (x, a) = 20 + 10x2 20a2 .
y x
Slika 2.2: Problem zadan za rjesavanje metodom konacnih razlika
2.3 Rjesavanje zadanog problema s 4 3 jednako razmaknutih c vorova

Problem c emo rjesavati na nacin da prvo nademo vrijednosti diferencijalne jednadzbe u krajnjim
c vorovima uz pomoc rubnih uvjeta te nakon toga primijeniti jednadzbu sredisnje razlike (2.6) na
nasu diferencijalnu jednadzbu te time dobiti:
3 2
(i+1,j 2 i,j + i1,j ) + (i,j+1 2i,j + i,j1 ) = 20. (2.7)
(x)2 (y)2
Stjepan Oreskovic 8
Slika 2.3: Proracunski model: n m = 4 3
Udaljenost c vorova na osi x jednaka je

b 2.8
x = = = 0, 933, (2.8)
n1 3
Udaljenost c vorova na osi y jednaka je
a 2
y = = = 1. (2.9)
n1 2
2.3.1 Postavljanje rubnih uvjeta

(0, y) = 20 20y 2 , (2.10)
(x, a) = 20 + 10x2 20a2 , (2.11)

(x, 0) = 0, (2.12)
y

(b, y) = 20b. (2.13)
x
2.3.2 Odredivanje vrijednosti c vorova

Za c vorove (i = 1, j = 1, 2, 3) vrijedi rubni uvjet 2.10.
Cvor (1,1):
1,1 (0, 0) = 20 20 02 = 20. (2.14)
Cvor (1,2):
1,2 (0, 1) = 20 20 12 = 0. (2.15)
Cvor (1,3):
1,3 (0, 2) = 20 20 22 = 60. (2.16)
Stjepan Oreskovic 9
Za c vorove (i = 1 4, j = 3) vrijedi rubni uvjet 2.11.
Cvor (1,3):
1,3 (0, 2) = 20 + 10 02 20 22 = 60. (2.17)

Vidimo da nam se rubni uvjeti za c vor (1,3) podudaruju bez obzira koristimo li jednadzbu 2.10 ili
2.11.
Cvor (2,3):
2) = 20 + 10 0, 933 2 20 22 = 51, 288.

2,3 (0, 933, (2.18)
Cvor (3,3):
2) = 20 + 10 1, 866 2 20 22 = 25, 155.

3,3 (1, 866, (2.19)
Cvor (4,3):
4,3 (2, 8, 2) = 20 + 10 2, 82 20 22 = 18, 4. (2.20)

Za c vorove (i = 2, 3, 4; j = 1) vrijedi rubni uvjet 2.12.
Cvor (2,1):
0) = 0 0 = 2,2 2,1 2,2 = 2,1
(0, 933, (2.21)
y y
Cvor (3,1):
0) = 0 0 = 3,2 3,1 3,2 = 3,1
(1, 866, (2.22)
y y
Cvor (4,1):
4,2 4,1
(2, 8, 0) = 0 0 = 4,2 = 4,1 (2.23)
y y
Za c vor (i = 4; j = 2) vrijedi rubni uvjet 2.13.
Cvor (4,2):
4,2 3,2
4,2 (2, 8, 1) = 20 2, 8 56 = 4,2 3,2 = 52, 266 (2.24)
x
Sada kada smo dobili vrijednosti svih c vorova iz zadanih rubnih uvjeta mozemo odrediti vrijed-
nosti c vorova (2,2) i (3,2) primjenom sredisnje razlike (2.7) na diskretiziranu jednadzbu.
Cvor (2,2):
3 2
2
(3,2 22,2 + 1,2 ) + (2,3 22,2 + 2,1 ) = 20,
(x) (y)2
675 675 675 (2.25)
3,2 2,2 + 1,2 + 22,3 42,2 + 22,1 = 20/ 196
196 98 196
6753,2 21342,2 + 6751,2 + 3922,3 + 3922,1 = 3920.
Uzevsi u obzir rijesenja jednadzbi 2.15 i 2.18 dobivamo jednadzbu:

6753,2 21342,2 + 3922,1 = 16185, 244. (2.26)
Stjepan Oreskovic 10
Cvor (3,2):
3 2
2
(4,2 23,2 + 2,2 ) + (3,3 23,2 + 3,1 ) = 20,
(x) (y)2
675 675 675 (2.27)
4,2 3,2 + 2,2 + 23,3 43,2 + 23,1 = 20/ 196
196 98 196
6754,2 21343,2 + 6752,2 + 3923,3 + 3923,1 = 3920.
Uzevsi u obzir rijesenja jednadzbe 2.19 dobivamo jednadzbu:

6754,2 21343,2 + 6752,2 + 3923,1 = 5940, 977. (2.28)
Uvrstavanjem dobivenih relacija dobiva se globalna jednadzba konacnih razlika:

1 0 0 1 0 0 2,1 0
0
1 0 0 1 0 3,1
0

0 0 1 0 0 1 4,1
0
= . (2.29)
1 2,2 52, 266

0
0 0 0 1

392 0 0 2134 675 0 3,2 16185, 244
0 392 0 675 2134 675 4,2 5940, 977
Stoga su rijesenja jednadzbi 2.29:

2,1 1, 806

3,1
28, 639

4,1
= 80, 906
.
(2.30)

2,2
1, 806

3,2 28, 639
4,2 80, 906
2.4 Rjesavanje zadanog problema s 5 4 jednako razmaknutih c vorova

Problem c emo rjesavati na nacin da prvo nademo vrijednosti diferencijalne jednadzbe u krajnjim
c vorovima uz pomoc rubnih uvjeta te nakon toga primijeniti jednadzbu sredisnje razlike (2.6) na
nasu diferencijalnu jednadzbu te time dobiti:
3 2
2
(i+1,j 2i,j + i1,j ) + (i,j+1 2i,j + i,j1 ) = 20. (2.31)
(x) (y)2
Udaljenost c vorova na osi x jednaka je

b 2.8
x = = = 0, 7, (2.32)
n1 4
Udaljenost c vorova na osi y jednaka je
a 2
y = = = 0, 666. (2.33)
n1 3
Slika 2.4: Proracunski model: n m = 5 4
2.4.1 Postavljanje rubnih uvjeta

(0, y) = 20 20y 2 , (2.34)
(x, a) = 20 + 10x2 20a2 , (2.35)

(x, 0) = 0, (2.36)
y

(b, y) = 20b. (2.37)
x
2.4.2 Odredivanje vrijednosti c vorova

Za c vorove (i = 1, j = 1, 2, 3, 4) vrijedi rubni uvjet 2.34.
Cvor (1,1):
1,1 (0, 0) = 20 20 02 = 20. (2.38)
Cvor (1,2):
= 20 20 0, 66 2 = 11, 11.
1,2 (0, 0, 66) (2.39)
Cvor (1,3):
= 20 20 1.33 2 = 15, 55.

1,3 (0, 1, 33) (2.40)
Cvor (1,4):
1,4 (0, 2) = 20 20 22 = 60. (2.41)

Za c vorove (i = 1 5, j = 4) vrijedi rubni uvjet 2.11.
Cvor (1,4):
1,4 (0, 2) = 20 + 10 02 20 22 = 60, (2.42)

Vidimo da nam se rubni uvjeti za c vor (1,4) podudaruju bez obzira koristimo li jednadzbu 2.34 ili
2.35.
Cvor (2,4):
2,4 (0, 7, 2) = 20 + 10 0.72 20 22 = 51, 1. (2.43)
Cvor (3,4):
3,4 (1, 4, 2) = 20 + 10 1, 42 20 22 = 40, 4. (2.44)
Cvor (4,4):
4,4 (2, 1, 2) = 20 + 10 2, 12 20 22 = 15, 9. (2.45)
Cvor (5,4):
5,4 (2, 8, 2) = 20 + 10 2, 82 20 22 = 18, 4. (2.46)

Vidimo da jednadzbe 2.38 do 2.46 daju 8 jedinstvenih rjesenja c vorova, sto znaci da nam je ostalo
jos 12 nepoznanica odnosno 12 jednadzbi koje c emo raspisati uz pomoc rubnih uvjeta 2.36 i 2.37
te sredisnje razlike 2.31.
Za c vorove (i = 2, 3, 4; j = 1) vrijedi rubni uvjet 2.35.

Cvor (2,1):
2,2 2,1
2,1 (0, 7, 0) = 0 0 = 2,2 = 2,1 . (2.47)
y
Cvor (3,1):
3,2 3,1
3,1 (1, 4, 0) = 0 0 = 3,2 = 3,1 . (2.48)
y
Cvor (4,1):
4,2 4,1
4,1 (2, 1, 0) = 0 0 = 4,2 = 4,1 . (2.49)
y
Cvor (5,1):
5,2 5,1
5,1 (2, 8, 0) = 0 0 = 5,2 = 5,1 . (2.50)
y
Za c vor (i = 5; j = 2, 3) vrijedi rubni uvjet 2.36.
Cvor (5,2):
= 20 2, 8 56 = 5,2 4,2 5,2 4,2 = 80.

5,2 (2, 8, 0, 66) (2.51)
x
Cvor (5,3):
= 20 2, 8 56 =5,3 4,3
5,3 (2, 8, 1, 33) 5,3 4,3 = 80. (2.52)
x
Primjenom sredisnje razlike na diferencijalnu jednadzbu dobiva se za unutarnje c lanove kako sli-
jedi:
Cvor (2,3):
3 2
2
(1,3 22,3 + 3,3 ) + (2,4 22,3 + 2,2 ) = 20,
(x) (y)2
300 600 300 9 9 (2.53)
1,3 2,3 + 3,3 + 2,4 182,3 + 2,2 = 20/ 49
49 49 49 2 2
6001,3 20822,3 + 6003,3 + 4412,4 + 4412,2 = 1960.
Uzevsi u obzir rijesenja jednadzbe 2.40 i 2.43 dobivamo jednadzbu:
4412,2 208222,3 + 6003,3 = 29908, 1. (2.54)
Cvor (3,3):
3 2
2
(2,3 23,3 + 4,3 ) + (3,4 23,3 + 3,2 ) = 20,
(x) (y)2
300 600 300 9 9 (2.55)
2,3 3,3 + 4,3 + 3,4 93,3 + 3,2 = 20/ 98
49 49 49 2 2
6002,3 20823,3 + 6004,3 + 4413,4 + 4413,2 = 1960.
6002,3 20823,3 + 6004,3 + 4413,2 = 15856, 4. (2.56)
Cvor (4,3):
3 2
2
(5,3 24,3 + 3,3 ) + (4,4 24,3 + 4,2 ) = 20,
(x) (y)2
300 600 300 9 9 (2.57)
5,3 4,3 + 3,3 + 4,4 184,3 + 4,2 = 20/ 98
49 49 49 2 2
6005,3 20824,3 + 6005,3 + 4414,4 + 4414,2 = 980.
6005,3 20824,3 + 6003,3 + 4414,2 = 5051, 9. (2.58)
Analogno ovome dobivamo jednadbe sredisnje razlike za c vorove (2,2)(3,2)(4,2)
Cvor (2,2):
6003,2 20822,2 + 6001,2 + 4412,3 + 4412,1 = 1960. (2.59)


6003,2 20822,2 + 4412,3 + 4412,1 = 8626, 66. (2.60)
Cvor (3,2):
6004,2 20823,2 + 6002,2 + 4413,3 + 4413,1 = 1960. (2.61)
Cvor (4,2):
6005,2 20824,2 + 6003,2 + 4414,3 + 4414,1 = 1960. (2.62)
Uvrstavanjem dobivenih relacija dobiva se globalna jednadzba konacnih razlika za sve nepoznate
c vorove koju c emo iz prakticnih razloga staviti na zasebnu stranicu:
FSB

1 0 0 0 1 0 0 0 0 0 0 0 2,1 0

0 1 0 0 0 1 0 0 0 0 0
0 3,1
0

0 0 1 0 0 0 1 0 0 0 0 0
4,1

0

0 0 0 1 0 0 0 1 0 0 0 0
Stjepan Oreskovic
0 5,1

0 0 0 0 0 0 1 1 0 0 0 0
2,2

39, 2

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1 39, 2
(2.63)
1 3,2 = .

0 0 0 0 441 0 0 0 2082 600 0
0 4,2

29908, 1

0 0 0 0 0 441 0 0 300 2082 600 0
5,2

15856, 4

0 0 0 0 0 0 441 0 0 600 2082 600
2,3

5051, 9

441 0 0 0 2082 600 0 0 441 0 0 0
3,3

8626, 66

0 441 0 0 600 2082 600 0 0 441 0 0 4,3 1960
0 0 441 0 0 600 2082 600 0 0 441 0 5,3 1960
16
Numericke metode u strojarstvu
Rjesenje matrice 2.62 napisat c emo takoder u matricnom obliku:

2,1 11, 2060
3,1 24, 5371

4,1 50, 7371

5,1 89, 9371

2,2 11, 2060

3,2 24, 5371
4,2 50, 7371 .
= (2.64)

5,2 89, 9371

2,3 11, 2468

3,3 2, 5839

4,3 28, 6056
5,3 67, 8056
2.5 Analiticko rjesenje

Analiticko rjesenje uvrstavanjem kordinata na x i y osi u jednadzbu
a (x, y) = 20 + 10x2 20y 2 (2.65)
Tako da za problem sa 4X3 jednako razmaknutih c vorova dobijemo Za rjesenje 5X4 vrijedi
Rjesenje 11 21 31 41 12 22 32 42 13 23 33 43
Numericko 20 1,806 28,639 80,906 0 1,806 28,639 80,906 -60 -51,28 -25,15 18,4
Analiticko 20 28,71 54,84 98,4 0 8,71 34,84 78,4 -60 -51,28 -25,15 18,4
Tablica 1: Lokalne i globalne c vorne varijable
Rjesenje 11 21 31 41 51 12 22 32 42 52
Numericko 20 11,206 24,537 50,737 89,937 11,11 11,206 24,537 50,737 89,937
Analiticko 20 24,9 39,6 64,1 98,4 11,11 16,01 30,71 55,21 89,51
Rjesenje 13 23 33 43 53 14 24 34 44 54
Numericko -15,55 -11,247 2,584 28,606 67,806 -60 -51,1 -40,4 -15,9 18,4
Analiticko -15,55 -10,65 4,044 28,54 62,84 -60 -51,1 -40,4 -15,9 18,4
Tablica 2: Usporedba analitickog i numerickog rjesenja za 5x4 jednako razmaknutih c vorova
3 Metoda konacnih volumena

3.1 Diskretizacija stacionarne jednadzbe prijenosa
Kod metode konacnih volumena razmatrano podrucje podjelimo na odredeni broj potpodrucja
koja nazivamo konacnim volumenima, zatim se nepoznate varijable izracunavaju u sredistima tih
konacnih volumena. Izvodi se diskretizirana jednadzba za pojedini konacni volumen sljedecim
principom. Prvo moramo raspisati aproksimaciju integralne jednadzbe u obliku

X
nki Sk = fi V, k = e, q, n, s. (3.1)

xi
Lijeva strana jednadzbe 3.1 aprokismacija je difuznog toka za stranice kontrolnog volumena Sk ,
gdje e, w, n, s predstavljaju strane svijeta, a desna strana je aprokcimacija izvora. Potrebno je de-

rivaciju prikazati pomocu vrijednosti funkcije u sredisnjim c vorovima susjednih kontrolnih
xi
volumena. Na prikazanom kontrolnom volumenu 3.1 vanjske normale su paralelne s koordinatnim
osima. Na taj nacin su vektori vanjskih normalni jednaki
ne = e1 , nw = e1 , nn = e2 , ns = e2 . (3.2)

Aproksimacija derivacije prikazat c e se na primjeru derivacije u tocki e, . Primjenit c e se
xi e
poznata formula sredisnjih razlika. Na taj nacin je derivacija u tocki e priblizno jednaka

E P
(3.3)
xi e xE xP
gdje je P vrijednost zavisne varijable u sredisnjem c voru P razmatranog kontrolog volumena, a
E njezina je vrijednost u c voru E susjednog kontrolnog volumena. U skladu s primijenjenom
formulom sredisnjih razlika, za slucaj jednolike mreze, odnosno kad sredisnja tocka e raspolavlja
udaljenost izmedu c vorova P i E, aproksimacija 3.3 je 2. reda tocnosti. Stoga se relacija 3.1 moze
napisati u obliku

nei Se nni Sn nwi Sw nsi Ss = fP V (3.4)
xi e xi n xi w xi s
Nakon zbrajanja po ponovljenim indeksima i i uzevsi u obzir da su za pravokutni kontrolni vo-
lumen su komponente vektora jedinicne normale u pravcu koordinatnih osi x1 i x2 i zamjenom s
uobicajenim oznakama u tehnickoj literaturi x i y izvodi se relacija

Se Sn + Sw + Ss = fP V (3.5)
x e y n x w y s
Uzevsi u obzir relaciju 3.3 i prikaza duljina stranica pomocu pripadnih koordinata vrhova pravo-
kutnog kontrolnog volumena, izvodi se konacan izraz za razmatrani kontrolni volumen:
E P N P
(yn ys ) (xe xw )
xE xP yN yP
P W P S (3.6)
+ (yn ys ) + (xe xw )
xP xW yP yP
= fP (yn ys )(xe xw ).
Slika 3.1: Pravokutni konacni volumen
3.2 Zadani problem

Potrebno je provesti proracun provodenja topline pravokutne ploce metodom konacnih volumena
prema slici 3.2. Pretpostavlja se da je za cijelu plocu izvor topline q konstatan. provesti disketi-
zaciju s 3x3 jednaka konacna volumena. Rezultate usporediti s analitickim rjesenjem Ta (x, y) =
400 + 20y 2 40xy 2 50x3 y.
Zadano:
kg
q = 1, 5 W
kg
W
, = 25 mK , = 1200 m 3 , a = 2m, b = 1m
Slika 3.2: Pravokutna ploca
Rubni uvjeti su:

T
(x, 0) = 1250x3 , (3.7)
y
T
(a, y) = 1000y 2 3750a2 y, (3.8)
x
T (0, y) = 400 + 20y 2 , (3.9)
T (x, b) = 400 + 20b2 40b2 x 50bx3 . (3.10)
Kao sto smo naveli na pocetku moramo podjeliti plocu jednak broj kontrolnih volumena, sto je u
nasem slucaju 9. Gdje su podjeljci na x i y osi dani izrazima:
Slika 3.3: Podjela pravokutne ploce na 9 konacnih volumena
a 2
x = = , (3.11)
3 3
i
b 1
y = = . (3.12)
3 3
Problem provodenja topline, kao sto je naglaseno jos u prvom zadatku, opisuje se jednadzbom:

T
= q (3.13)
xi xi
iz koje se nakon integrianja po kontolnom volumenu V i primjene Gaussova integralnog teorema,
te uz zamjenu x1 i x2 s x i y, izvodi relacija
Z Z
T T
n1 + n2 dS = qdV (3.14)
S x y V
Daljnom transformacjom ove relacije izvodi se sljedeci izraz koji je analogan relaciji (3.4)
Z
T T
n1 + n2 dS = qdV (3.15)
x y V
Na kraju se izvodi sljedeci izraz koji je analogan relaciji 3.4

T T T T q
Se + Sn Sw Ss = V (3.16)
x e y n x w y s
3.3 Rjesavanje problema provodenja metodom konacnih volumena

Prvo moramo postaviti jednadzbu konacnog volumena za zadani problem provodenja topline kva-
dratne ploce. Na temelju slike 3.3 stranice kontrolnih volumena jesu:
Se = Sw = y, Sn = Ss = x, V = xy (3.17)
Pa se jednadzba 3.16 moze pisati u obliku

T T T T q
y + x y x = yx (3.18)
x e y n x w y s
Uz ovako raspisanu jednadzbu konacnog volumna i rubne uvjete mozemo poceti rjesavati kontrolne
volumene sa slike 3.3
KV1:
T T
Prvo c emo aproksimirati vrijednosti derivacija i shemom konacnih razlika 3.4
x e y n
Slika 3.4: Kontrolni volumen 1

T T2 T1 T2 T1 3(T2 T1 )
= = = , (3.19)
x e x2 x1 x 2
i
T T4 T1 T4 T1
= = = 3(T4 T 1). (3.20)
y n y4 y1 y

T
Za vrijednost derivacije koristit c emo razliku unaprijed
x w
T1 Tw0

T
= x
= 3(T1 Tw0 ). (3.21)
x w 2

T
Vrijednost derivacije racunamo pomocu rubnog uvjeta 3.7
y s
3
1250x3 1250 13

T 1 50
( , 0) = = = . (3.22)
y s 3 25 27
Temperatura tocke w, Tw0 racunamo prema rubnom uvijetu 3.9
2
1 2 1 3605
T (0, ) = 400 + 20y = 400 + 20 = = 400, 55. (3.23)
6 6 9
Uvrstavanjem jednadzbi 3.19 do 3.23 u jednadzbu 3.18 izvodi se diskretiziana jednadzba za kon-
trolni volumen KV1
3(T2 T1 ) 1 2 3605 1 50 2
+ 3(T4 T1 ) 3(T1 ) + = 16. (3.24)
2 3 3 9 3 27 3
Nakon sredivanja postaje
3, 5T1 + 0, 5T2 + 2T4 = 417, 7901. (3.25)
KV2:

T T T
Prvo c emo aproksimirati vrijednosti derivacija , i shemom konacnih
x e y n y w
razlika 3.5
T T3 T2 T3 T2 3(T3 T2 )
= = = , (3.26)
x e x3 x2 x 2

T T5 T2 T5 T2
= = = 3(T5 T2 ), (3.27)
y n y5 y2 y

T T2 T1 T2 T1 3(T2 T1 )
= = = . (3.28)
x w x1 x2 x 2

T
y s
1250x3 1250 13

T
(1, 0) = = = 50. (3.29)
y s 25
trolni volumen KV2
3(T3 T2 ) 1 2 3(T2 T1 ) 1 2
+ 3(T5 T2 ) + 50 = 16. (3.30)
2 3 3 2 3 3

0, 5T1 3T2 + 0.5T3 + 2T5 = 49, 33. (3.31)
KV3:

T
Vrijednost derivacije racunamo prema rubnom uvijetu 3.9
x e
2
1000y 2 3750a2 y 1000 16 3750 22 16

T 1 910
2,
= = = . (3.32)
xe 6 25 9

T T
A za aproksimiranje vrijednosti derivacija i kotistit c emo se shemom konacnih
y n x w
razlika 3.6
T T6 T3 T6 T3
= = = 3(T6 T3 ), (3.33)
y n y6 y3 y
i
T T3 T2 T3 T2 3(T3 T2 )
= = = . (3.34)
x w x3 x2 x 2

T
y s
5 3

1250x3 1250

T 5 3 6250
,0 = = = . (3.35)
y s 3 25 27
Uvrstavanjem jednadzbi (3.32) do (3.25) u jednadzbu (3.18) izvodi se diskretiziana jednadzba za

kontrolni volumen KV3
910 1 2 3(T3 T2 ) 1 6250 2
+ 3(T6 T3 ) = 16. (3.36)
9 3 3 2 3 27 3
0.5T2 2, 5T3 + 2T6 = 136.6173 (3.37)
KV4:
T T T
Prvo c emo aproksimirati vrijednosti derivacija , i shemom konacnih raz-
x e y n y s
lika 3.4 uz pomoc slike 3.7

T T5 T4 T5 T4 3(T5 T4 )
= = = , (3.38)
x e x5 x4 x 2

T T7 T4 T7 T4
= = = 3(T7 T4 ), (3.39)
y n y7 y4 y

T T4 T1 T4 T1
= = = 3(T4 T1 ). (3.40)
y s y4 y1 y

T
x w
T4 Tw0

T
= x
= 3(T4 Tw0 ). (3.41)
x w 2

2
1 2 1
T (0, ) = 400 + 20y = 400 + 20 = 405. (3.42)
2 2
3(T5 T4 ) 1 2 1 2
+ 3(T7 T4 ) 3(T4 405) 3(T4 T1 ) = 16. (3.43)
2 3 3 3 3
2T1 5.5T4 + 0.5T5 + 2T7 = 421. (3.44)
KV5:
T T T T
Kao sto vidimo na slici 3.8 vrijednosti svih derivacija , , i mo-
x e y n y s y w
ramo rijesiti shemom konacnih razlika 3.5

T T6 T5 T6 T5 3(T6 T5 )
= = = , (3.45)
x e x6 x5 x 2

T T8 T5 T8 T5
= = = 3(T8 T5 ), (3.46)
y n y8 y5 y

T T5 T4 T5 T4 3(T5 T4 )
= = = . (3.47)
x w x5 x4 x 2

T T5 T2 T5 T2
= = = 3(T5 T2 ). (3.48)
y s y5 y2 y
trolni volumen KV5
3(T6 T5 ) 1 2 3(T5 T4 ) 1 2
+ 3(T8 T5 ) 3(T5 T2 ) = 16. (3.49)
2 3 3 2 3 3
2T2 + 0.5T4 5T5 + 0.5T6 + 2T8 = 16. (3.50)
KV6:

T
x e
2
1000y 2 3750a2 y 1000 12 3750 22 21

T 1
2, = = = 310. (3.51)
x e 2 25

T T T
A za aproksimiranje vrijednosti derivacija , i kotistit c emo se shemom
y n x w y s
konacnih razlika 3.6

T T9 T6 T9 T6
= = = 3(T9 T6 ), (3.52)
y n y9 y6 y

T T6 T5 T6 T5 3(T6 T5 )
= = = , (3.53)
x w x6 x5 x 2

T T6 T3 T6 T3
= = = 3(T6 T3 ). (3.54)
y s y6 y3 y
1 2 3(T6 T5 ) 1 2
310 + 3(T9 T6 ) 3(T6 T3 ) = 16. (3.55)
3 3 2 3 3

2T3 + 0.5T5 4, 5T6 + 2T9 = 87, 33. (3.56)
KV7:
T T
Prvo c emo aproksimirati vrijednosti derivacija i shemom konacnih razlika 3.4 i
x e y s
prema slici 3.10

T T8 T7 T8 T7 3(T8 T7 )
= = = (3.57)
x e x8 x7 x 2
i

T T7 T4 T7 T4
= = = 3(T7 T4 ) (3.58)
y s y7 y4 y

T
x w
T 0 T7

T
= w x = 3(Tw0 T7 ). (3.59)
x w 2

T
Razliku unaprijed koristimo i kod
y n
T7 Tn0

T
= y
= 6(T7 Tn0 ). (3.60)
x n 2

2
0 5 2 5 3725
Tw = T (0, ) = 400 + 20y = 400 + 20 = = 413, 88. (3.61)
6 6 9
Temperatura tocke n, Tn0 racunamo prema rubnom uvijetu 3.10
3
0 1 2 2 1 1 10930
Tn = T ( , 1) = 400 + 20 1 40 1 50 1 = = 404, 815. (3.62)
3 3 3 27
trolni volumen KV7

3(T8 T7 ) 1 10930 2 3725 1 2
+ 6( T7 ) 3 T7 3(T7 T4 ) = 16. (3.63)
2 3 27 3 9 3 3
2T4 7.5T7 + 0.5T8 = 2049.16. (3.64)
KV8:

T T T
Prvo c emo aproksimirati vrijednosti derivacija , i shemom konacnih
x e y s y w
razlika 3.5
T T9 T8 T9 T8 3(T9 T8 )
= = = , (3.65)
x e x9 x8 x 2

T T8 T5 T8 T5
= = = 3(T8 T5 ), (3.66)
y s y5 y8 y

T T8 T7 T8 T7 3(T8 T7 )
= = = . (3.67)
x w x8 x7 x 2

T
Vrijednost derivacije racunamo pomocu rubnog sheme razlike unaprijed
y n
T 0 T8

T
= n y = 6(Tn0 T8 ). (3.68)
x n 2

Tn0 = T (1, 1) = 400 + 20 12 40 12 1 50 1 13 = 330. (3.69)

3(T9 T8 ) 1 2 3(T8 T7 ) 1 2
+ 6(330 T8 ) 3(T8 T5 ) = 16. (3.70)
2 3 3 2 3 3
4T5 + 0.5T7 7T8 + 0.5T9 = 1336. (3.71)
KV9:

T
x e
2
1000y 2 3750a2 y 1000 56 3750 22 56

T 5 4750
2, = = = = 527, 77.
x
e 6 25 9
(3.72)
T T
A za aproksimiranje vrijednosti derivacija i kotistit c emo se shemom konacnih
y s x w
razlika 3.6
T T6 T9 T6 T9
= = = 3(T6 T9 ), (3.73)
y s y6 y9 y
i
T T8 T9 T8 T9 3(T8 T9 )
= = = . (3.74)
x w x8 x9 x 2

T
Vrijednost derivacije racunamo pomocu rubnog sheme razlike unaprijed
y n
T 0 T9

T
= n y = 6(Tn0 T9 ). (3.75)
x n 2

3
5 5 5 3290
Tn0 = T ( , 1) = 400 + 20 12 40 12 50 1 = = 121, 852. (3.76)
3 3 3 27

4750 1 3290 2 3(T9 T8 ) 1 2
+ 6( T9 ) 3(T9 T6 ) = 16. (3.77)
9 3 27 3 2 3 3
2T6 + 0, 5T8 6, 5T9 = 327.474. (3.78)
Nakon sto smo raspisali svih devet diskretizitannih jednadzbi tj po jednu za svaki kontrolni volu-
men mozemo napisati diskretiziranu matricu kontrolnih volumena

3, 5 0, 5 0 2 0 0 0 0 0 T1 417, 7901

0, 5
3 0.5 0 2 0 0 0
0 49, 33
T2

0, 5 2, 5 T3 136, 6173

0 0 0 2 0 0 0

2
0 0 5.5 0.5 0 2 0 0
T4
421

=
0 2 0 0, 5 5 0, 5 0 2 0 T5 16 (3.79)

0
0 2 0 0, 5 4, 5 0 0 2
T6
87, 33

0 0 0 2 0 0 7.5 0.5 0 T7 2049, 16

0
0 0 0 2 0 0, 5 7 0, 5
1336
T8

0 0 0 0 0 2 0 0, 5 6, 5 T9 327, 474
Rjesenje ove matrice daje nam temperature u kontrolnim volumenima

T1 397, 5059
T2 356, 7532

T3 295, 5369

T4 397, 5520

T5 = 337, 2042 (3.80)

T6 211, 9241

T7 400, 9611

T8 325, 8882
T9 140, 6564
3.4 Usporedba analitickih i numerickih rjesenja

Koristeci se jednadzbom Ta (x, y) = 400 + 20y 2 40xy 2 50x3 y mozemo raspisati u matricnom
zapisu analiticko rjesenje.
T1 399, 877
T2 391, 11

T3 360, 123

T4 400, 741

T5 = 370 (3.81)

T6 272, 593

T7 344, 44

T8 403, 086
T9 174, 69
Sada mozemo tablicno usporediti numericka rjesenja dobivena metodom konacnih volumena i
analitickih rjesenja
Temp T1 T2 T3 T4 T5 T6 T7 T8 T9
Num 397,506 356,753 295,537 397,552 337,204 211,924 400,961 325,888 140,656
An 399,877 391,11 360,123 400,741 370 272,593 403,086 344,44 174,69
Tablica 3: Usporeda analitickog i numerickog rjesenja za 9 konacnih volumena
4 Metoda konacnih elemenata

4.1 Zadani problem
Za gredu zadanu i opterecenu prema slici 4.4 potrebno je pomocu metode konacnih elemnata ode-
rediti raspodjelu pomaka i momenata savijanja. Rezultate prikazati u obliku dijagrama. Primijeniti
dije razlicite mreze konacnih elemnata s n = i n = 6 osnovnih grednih elemnata. Pozeljno je
numericko rjesenje usporediti s analitickim rjesenjem.
Zadano: E, EI =konst., q0 , F = 1, 5q0 L, M0 = 1, 5qL2
Slika 4.1: Zadani problem
4.2 Izvod diskretizirane jednadzbe za osnovni gredni element

Za formulaciju grednog elementa koristit c emo varijacijsku Raylrigh-Ritzovu metodu. Pomaci i
kutovi zakreta su c vorne varijable koje c ine stupnjeve slobode elementa, a njima su pridruzene sile
i momenti savijanja, slika 4.5.
Slika 4.2: Osnovni gredni element
U skldu s varijacijskom formulacijom, polazi se od izraza za ukupnu potencijalnu energiju koja je

za element zadan i opterecen prema slici 4.5 jednaka
l 2 l
d2 w
Z Z
1
= EIy dx qz (x)wqx F1z w1 M1y 1y F2z w2 M2y 2y (4.1)
2 0 dx2 0
gdje je EIy fleksijska krutost, w poprecni pomak po pravcu osi z ili progib elementa, a qz (x)
proizvoljno je kontinuirano opterecenje duz elementa. Velicine F1z , F2z , M1y , M2y koncentrirane

su sile i momenti savijanja u c vorovima 1 i 2. Cvorne velicine w1 , w2 , 1y , 2y stupnjevi su slobode
elementa i prikazat c e se u obliku vektora v:
vT = [w1 w2 1y 2y ] (4.2)
Koncentrirane c vorne sile i momenti pokazat c e se takoder kao komponente vektora koncentriranih
sila:
FT = [F1z F2z M1y M2y ] (4.3)
Raspodjela pomaka opisuje se jednodimenzijskim polinomom 3. stupnja:
w = a1 + a2 x + a3 x2 + a4 x3 (4.4)
a kut zakreta odreden je izrazom

dw
y = . (4.5)
dx
Relaciju (4.4 moguce je prikazati u matricnom obliku

a1
a2
w= 1 x x2 x4
a3 (4.6)
a4
ili simbolicki
w=a (4.7)
pri c emu je
= 1 x x2 x4 , (4.8)
aT =

a1 a2 a3 a4 . (4.9)
Za izvodenje funkcija oblika koje povezuju pomak u elementu i stupnjeve slobode u c vorovima,
potrebno je zadovoljiti sljedece uvjete u c vorovima 1 i 2:
dw
c vor1 (x = 0) : w = w1 , y = = 1y ,
dx (4.10)
dw
c vor2 (x = l) : w = w2 , y = = 2y .
dx
Na taj se nacin pomocu (4.2) i (4.10) dobiva
w 1 = a1 ,
1y = a2 ,
(4.11)
w2 = a1 + a2 l + a3 l2 + a4 l3 ,
2y = a1 2a3 l 3a4 l2 .
Ove su relacije u matricnom zapisu

w1 1 0 0 0 a1
1y 0 1 0 0 a2
w2 = (4.12)

0 l l2 l 3 a3
2y 0 1 2l 3l2 a4
koji se moze prikazati simbolicki

v=C a (4.13)
pri c emu je matrica C jednaka

1 0 0 0
0 1 0 0
C= 2
(4.14)
0 l l l3
0 1 2l 3l2 .
Sada je moguce prikazati vezu pomaka u elementu w i stupnjeva slobode v:
w=a
a = C1 v (4.15)
w = C1 v = Nv,
odakle slijedi izraz za mtricu funkcija oblika
N = C 1 (4.16)
Uvrstavanjem (4.8),(4.14) u (4.16), izracunava se

N = N1 N2 N3 N4 , (4.17)
gdje su funkcije oblika

3x2 2x3
N1 = 1 + 3 ,
l2 l
2
2x x3
N2 = x + 2,
l l (4.18)
3x2 2x3
N3 = 2 3 ,
l l
2 3
x x
N3 = 2.
l l
Na taj nacin pomak u elementu jednak je

w1
1y
w= N1 N2 N3 N4 w2
(4.19)
2y
odnosno
w = N1 w1 + N2 1y + N3 w2 + N4 2y , (4.20)
ili simbolicki
w = N v. (4.21)
dw
Druga derivacija pomaka w po x, , sto je jednako zakrivljenosti elasticne linije grednog ele-
dx2
menta, izracunava se deriviranjem funkcija oblika
d2 w dN
= = B v, (4.22)
dx2 dx2
gdje je matrica B jednaka

d2 N

dN1 dN2 dN3 dN4
B= = . (4.23)
dx2 dx2 dx2 dx2 dx2
Nadalje vrijedi
2
d2 w

2
= (B v)T B v = BT vT B v. (4.24)
dx
Sada se pomocu relacija (4.2),(4.3),(4.21) i (4.24) izraz za ukupnu potencijalnu energiju (4.1) moze
pisati u obliku Z l Z l
1 T T T
= v EIy B Bdx v v qz (x)NT dx vT F. (4.25)
2 0 0
Uz supstituciju Z l
k= EIy BT Bdx (4.26)
0
Z l
FS = qz (x)NT dx (4.27)
0
izraz za potencijalnu energiju (4.25) moze se krace zapisati kao

T 1
=v k v FS F (4.28)
2
U skladu s Rayleigh-Ritzovom metodom, uvjet je da potencijalna energija ima minimum

=0 (4.29)
v
Deriviranjem izraza (4.28) dobiva se

1 1
= vT k v FS F + k v = 0 (4.30)
v 2 2
iz c ega slijedi jednadzba konacnog elementa
k v = FS + F (4.31)
gdje je k matrica krutosti, a FS vektor je sila u c vorovima poradi opterecenja qz (x).
Pomocu relacije (4.23), deriviranjem funkcija oblika (4.18) izracunava se matrica B u obliku

6 12x 4 6x 6 12x 2 6x
B= 2+ 3 2 3 + 2 . (4.32)
l l l l l2 l l l
Matrica krutosti je prema (4.26), nakon uvrstavanja (4.32) te mnozenja matrica i integriranja, jed-
naka 12 6 12 6

l3 l2 l3 l2
6 4 6 2

l2 l l2 l

k = EIy 12 6 12 6 . (4.33)

l3 l2 l3 l2

6 2 6 4
2
l l l2 l
Na temelju (4.27),(4.17) i (4.18) sile u c vorovima zbog opterecenja qz (x) izracunavaju se pomocu
ove relacije:
3x2 2x3

1 l2 + l3
2x2 x3

Z l x + 2
FS =
l l qz (x)dx. (4.34)
2 3
3x 2x

0
3

l2 l
2 3
x x
2
l l
Za slucaj kad je kontinuirano opterecenje konstantno, tj. qz (x) = q0 , c vorne sile su jednake

T 1 l 1 l
FS = q0 l (4.35)
2 12 2 12
Raspodjela momenata savijanja izracunava se pomocu relacije
d2 w
My = EIy 2 , (4.36)
dx
pa je na temelju (4.22),(4.32) i (4.2), jednaka

w1
6 12x 4 6x 6 12x 2 6x 1y
My = EIy + + +
w2
(4.37)
l2 l3 l l2 l2 l3 l l2
2y
Sada kada smo izveli jednadzbe za osnovni gredni element mozemo pristupiti rjesavanju zadanog
problema.
4.3 Rjesavanje zadanog problema s n = 3 osnovna gredna elemenata

Prvo moramo napraviti proracunski model tj podijeliti gredu na tri konacna elementa odnosno ti
osnovna gredna elementa:
Slika 4.3: Proracunski model
kao sto se vidi na slici, svi stupnjevi slobode oznaceni su istim velikim slovom V i prikazani su
vektorm
VT = V1 V2 V3 V4 V5 V6 V7 V8 .

(4.38)
Zadani su Dirichletovi rubni uvjeti koji su ovdje uvjeti pomaka
V1 = V2 = V5 = 0. (4.39)
Stupnjevi slobode osnovnog grednog elementa kojim je provedena diskretizacija odnosno lokalni
stupnjevi slobode, takoder se oznacavaju istim malim slovom v kojimu su pridruzeni indeksi od 1
do 4. Na taj nacin vektor v jednak
vT = [v1 v2 v3 v4 ] . (4.40)
L
Uvrstavanjem duljine elementa l = u relaciju 3.33 dobiva se izraz za matricu krutosti osnovnog
2
grednog elementa
96 26 96 26

L3 L2 L3 L2
26 8 26 4

L2 L L2 L

k = EIy 96 26 96 26 . (4.41)

L3 L2 L3 L2

26 4 26 8
2
L L L2 L
Globalna matrica krutosti b izracunava se zbrajanjem odgovarajucih elemenata opisanih u pret-
hodnom odjeljku.
Pri formiranju globalne matrice krutosti pocinjemo s prikazivanjem matrica rutosti pojedinih ele-
menata koje su svedene na red koji je jednak redu globalne matrice krutosti, odnosno ukupno broju
stupnjeva slobode proracunskog model. Na taj nacin isti red matrica omogucuje njihovo zbrajanje
koje se nakon toga provodi. Pritom se rabi tablica iz koje se vidi podudaranje lokalnih i globalnih
stupnjeva slobode koji su oznaceni rednim brojevima.
globalne c vorne varijable V1 V2 V3 V4 V5 V6 V7 V8
1 1 2 3 4
elementi i c vorne
2 1 2 3 4
varijable
3 1 2 3 4
Matrice krutosti elemenata 1, 2, 3 u odnosu prema globalnim stupnjevima slobode:

96 26 96 26
L3 L2 L3 L2 0 0 0 0

26 8 26 4
0 0 0 0
L2 L L2 L
96 26 96 26

3 2 3 2
0 0 0 0
L L L L
K1 = EIy 26 4 26 8
, (4.42)
2 0 0 0 0

L L L2 L

0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0
0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0
0 0 0 0 0 0 0 0

96 24 96 24
0 0 0 0

L3 L2 L3 L2

24 8 24 4
0 0 2 0 0
2
L L L2 L
K = EIy
96 24 96 24
,
(4.43)
0 0 3 0 0
L L2 L3 L2
24 4 24 8

2

0 0 0 0

L L L2 L

0 0 0 0 0 0 0 0
0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0
0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0

96 24 94 24
0 0 0 0 2 3 2
3
L3 L L L
K = EIy
24 8 26 4
. (4.44)
0 0 0 0 2

L L L2 L
96 24 94 24
0 0 0 0 3
L L2 L3 L2
24 4 26 8

0 0 0 0 2

L L L2 L
Zbrajanjem ove tri matrice dobivamo globalnu matricu krutosti

96 24 96 24

2 3 2 0 0 0 0
L3 L L L
24 8 24 4
2 0 0 0 0

L L L 2 L
96 24 192 96 26
3 0 3 2 0 0

L L 2 L 3 L L
24 4 16 24 4
0 0 0
L
2 L L L 2 L

K = EIy . (4.45)

96 24 192 96 24
0 0 3 0
L L2 L3 L3 L2

24 4 16 24 4
0 0 2 0

L L L L2 L
96 26 96 26
0 0 0 0

L3 L2 L3 L2
26 4 26 8
0 0 0 0 2
L L L2 L
Vektor c vornih sila racuna se pomocu relacije (4.34) uzimajuci u obzir da je kontinuirano op-
terecenje nije zadano konstantno nego prati jednadzbu pravca
2q0
qz (x) = x, (4.46)
3L
tako da za pojedeine elemnete mozemo pisati

2q0 1 2x 2 x
qz (x)1 = x; qz (x)2 = q0 1 + ; qz (x)3 = q0 1 + . (4.47)
3L 3 L 3 L
jednadzba (4.34) za prvi konacni element prelazi u
3x2 2x3 3x3 2x4

1 l2 + l3 x l2 + l3
2 3
2x x 2x3 x4

Z l 2

x + 2 2q0 x + l l2
Z l
l l
2q0
F1S = xdx = dx. (4.48)

2 3
3x 2x 3L 3L 0 3x3 2x4

0
3 3

l2 l l2 l
2 3 3
x x x x4
2 2
l l l l
L
Nakon integriranja, jednostavnog sredivanja te zamjene l = gornji izraz prelazi u
2

1 3 L 7 L 3 L 7 L
F1S = q0 L = q0 L (4.49)
6 20 60 20 40 120 360 120 240
Za drugi konacni element jednadzba glasi

3x2 2x3

1 l2 + l3
2x2 x3

Z l x + 2
2 l l 1 2x
FS = q0 1 + dx,

3x2 2x3 3 L

0
3
l2 l
2 3
x x
2
l l (4.50)
3x2 2x3 3x3 2x4

1 l2 + l3 x l2 + l3
2x2 x3 2x3 x4

Z l 2

x + 2 2q0 l x + l l2
Z
1 l l

F2S = q0 dx + dx.

3 3x2 2x3 3L 0 3x3 2x4

0
3 3

2
2

l l l l
x2 x3 x3 x4
2 2
l l l l
1
primjetimo da prvi pribrojnik jednadzbe (4.49) nije nista drugo nego jednadzbe (4.34) tako
3
da mozemo koristiti njezino poznato rjesenje (4.35) u postupku izracuna. Drugi pribrojnik je
L
upravo nas izracunati F1S , tako da nakon integriranja, jednostavnog sredivanja, zamjene l = i
2
uvrstavanja gore navedenih izraza gornji izraz prelazi u

2 1 1 L 1 L 1 3 L 7 L
FS = q0 L + q0 L
6 2 24 2 24 6 20 60 20 40

2 13 7 17 1
FS = q0 L L L (4.51)
120 720 120 90
Za treci konacni element jednadzba glasi
3x2 2x3

1 l2 + l3
2x2 x3

Z l x + 2 2 x

3
FS =
l l q0 1 + dx,
3x2 2x3 3 L

0

l2 l3
x2 x3
2
l l (4.52)
3x2 2x3 3x3 2x4

1 l2 + l3 x l2 + l3
2x2 x3 2x3 x4

Z l 2

x + l l2 2q0 l x + l l2
Z
3 2
F S = q0 dx + dx.

2 3 3 4
3 3x 2x 3L 0 3x 2x

0
3 3

2
2

l l l l
2 3 3 4
x x x x
2 2
l l l l
2
3
L
2

3 1 1 L 1 L 1 3 L 7 L
FS = q0 L + q0 L
3 2 24 2 24 6 20 60 20 40

3 23 L 9 13
FS = q0 L L (4.53)
120 60 40 720
Da bi se mogao izracunati globalni vektor poradi otperecenja proracunskog modela, provest c e se
transformacija vektora FnS , opjedinih elemnata s obzirom na globalne stupnjeve slobode pri c emu
se takoder rabi tablica 3. Na taj nacin su za elemente n = 1, 2, 3 vektori opterecenja jednaki:

1T 3 L 7 L
RS = q0 L 0 0 0 0 ,
120 360 120 240

2T 13 7 17 1
RS = q0 L 0 0 L L 0 0 , (4.54)
120 720 120 90

3T 23 L 9 13
RS = q0 L 0 0 0 0 L .
120 60 40 720
Vektori c vornih sila uslijed koncentrirane sile zapisani matricno glase kako slijedi
F 1T = [0 0 0 0] ,
F 2T = [0 0 0 0] , (4.55)
F 3T = [0 1, 5q0 L2 .

0 F0 M0 ] = 0 0 1, 5q0 L
Odnosno s obzirom na globalne stupnjeve slobode mozemo vektor c vornih sila zapisati kao:
F 3T = q0 L [0 0 0 0 0 0 1.5 1.5L] . (4.56)
Globalnu jednadzbu konacnih elemenata dobijemo tako da globalnu matricu krutosti (4.45) pomnozenu
s globalnim vektorom globalnih stpnjeva slobode (4.37) izjednacimo sa zbrojem jednadzbi (4.54)
i (4.56)

96 24 96 24
V1
1
2 3 2 0 0 0 0
L3 L L L
40

24 8 24 4

V2
L
2 0 0 0 0

L2 360

L L L

96 24 192 96 26 1

3 0 0 0 V3

L2 L3 L3 L2

L
6

24 4 16 24 4 L

2

0 0 0 V4
L L L L2 L 180
EIy = q0 L .

96 24 192 96 24 1

0 0 0 2 V5
L3 L2 L3 L3 L 20

24 4 16 24 4 L
0 0 2 0
V6

L L L L2 L 180

96 26 96 26 69
0 0 0 0

L3 L2 L3 2
L
V7

40

26 4 26 8
1067L

0 0 0 0 2

L L L2 L V8 720
(4.57)
Da bi se sustav jednadzbi (4.57) mogao rijesiti, potrebno je uvrstiti zadane rubne uvjete. Nakon
postavljanja rubnih uvjeta (4.38), dobiva se

0 0 0 0 0 0 0 0 V1 0

0 0 0 0 0 0 0 0

V2

0

24 192 26 1
0 0 0 0 0
V3

L2 L3 L2 6

4 16 4 L
0 0 0 0 0
V4

L L L 180

EIy
0 0 0 0 0 0 0 0

= q0 L
0

(4.58)

V5

24 4 16 24 4 L
0 0 0

L2 L L L2 L
V6

180
26 96 26 69
0 0 0 0 0

L2 L3 2
L
V7

69

4 26 8 1067L
0 0 0 0 0
L L2 L V8 720
rjesenje sustava jednadzbi (4.51)

0

V1

0

V2

3
V3
0.2782 L

0.5124 L2

V4

q0 L
V= = (4.59)

EI 0

V5

2.0483 L2

V6

3
1.7467 L

V7

2

V8 4.4673L
Na temelju tablice iz koje se vidi podudaranje lokalnih i globalnih stupnjeva slobode, odreduju se
vektori stupnjeva slobode elemenata 1, 2, 3:
0.2782 L4

0 0
0.5124 L3 2.0483 L3

0
q0 2 q0 , v = q0
3
v1 = 4 ,v =
4 .
(4.60)
EI 0.2782 L
EI 0
EI 1.7467 L

0.5124 L3 2.0483 L3 4.4673L3
L
Raspodjela momenata savijanja izracunava se tako da u jednadzbu (4.36) uvrstimo l = i vektore
2
slobode elemenata 1, 2, 3 (4.54):
My1 = qo (14.418xL 4.6272L2 ),
My2 = qo (10.1544xL + 2.5828L2 ), (4.61)

My3 = qo (11.3088xL + 7.6652L2 ).
Raspodjela momenata moze se prikazati i graficki
Slika 4.4: Raspodjela momenata savijanja
4.4 Rjesavanje zadanog problema s n = 6 osnovna gredna elemenata

Prvo moramo napraviti proracunski model tj podijeliti gredu na tri konacna elementa odnosno ti
osnovna gredna elementa:
Slika 4.5: Proracunski model
kao sto se vidi na slici, svi stupnjevi slobode oznaceni su istim velikim slovom V i prikazani su
vektorm
VT = V1 V2 V3 V4 V5 V6 V7 V8 V9 V10 V11 V12 V13 V14 .

(4.62)
Zadani su Dirichletovi rubni uvjeti koji su ovdje uvjeti pomaka
V1 = V2 = V9 = 0. (4.63)
Stupnjevi slobode osnovnog grednog elementa kojim je provedena diskretizacija odnosno lokalni
stupnjevi slobode, takoder se oznacavaju istim malim slovom v kojimu su pridruzeni indeksi od 1
do 4. Na taj nacin vektor v jednak
vT = [v1 v2 v3 v4 ] . (4.64)
L
Uvrstavanjem duljine elementa l = u relaciju 3.33 dobiva se izraz za matricu krutosti osnovnog
4
grednog elementa
768 96 768 96

L3 L2 L3 L2
96 16 96 8

L2 L L2 L

k = EIy 768 96 768 96 . (4.65)

L3 L2 L3 L2

96 8 96 16
2
L L L2 L
Globalna matrica krutosti b izracunava se zbrajanjem odgovarajucih elemenata opisanih u pret-
hodnom odjeljku.
Pri formiranju globalne matrice krutosti pocinjemo s prikazivanjem matrica rutosti pojedinih ele-
menata koje su svedene na red koji je jednak redu globalne matrice krutosti, odnosno ukupno broju
stupnjeva slobode proracunskog model. Na taj nacin isti red matrica omogucuje njihovo zbrajanje
koje se nakon toga provodi. Pritom se rabi tablica iz koje se vidi podudaranje lokalnih i globalnih
stupnjeva slobode koji su oznaceni rednim brojevima.
globalne c vorne varijable V1 V2 V3 V4 V5 V6 V7 V8 V9 V10 V11 V12 V13 V14
1 1 2 3 4
2 1 2 3 4
elementi i c vorne 3 1 2 3 4
varijable 4 1 2 3 4
5 1 2 3 4
6 1 2 3 4
Matrice krutosti elemenata 1, 2, 3, 4, 5, 6 u odnosu prema globalnim stupnjevima slobode:

768 96 768 96
L3 2 3 2 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
L L L
96 16 96 8

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
L2 L L 2 L
768 96 768 96

3

2 3 2
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
L L L L
96 8 96 16

2 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

2

L L L L

1
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
K = EIy 0
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
,
(4.66)

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

768 96 768 96
0 0
3
2 3 2 0 0 0 0 0 0 0 0

L L L L

96 16 96 8
0 0 2 0 0 0 0 0 0 0 0
L L L2 L
768 96 768 96

3

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
L L2 L3 L2
96 8 96 16

0 0 2 0 0 0 0 0 0 0 0 ,
2

K = EIy
L L L 2 L (4.67)

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

768 96 768 96
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

L3 L2 L3 L2

96 16 96 8
0 0 0 0 2 2
0 0 0 0 0 0
L L L L
768 96 768 96

3
0 0
K = EIy 0 0 3 2 3 2
0 0 0 0 0 0
. (4.68)
L L L L
96 8 96 16

0 0 2

0 0 2
0 0 0 0 0 0

L L L L

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

768 96 768 96
0 0 0 0 0 0 3
2 3 2 0 0 0 0

L L L L

4
96 16 96 8
K = EIy 0 0 0 0 0 0 2 0 0 0 0 , (4.69)
L L L2 L
768 96 768 96

0 0 0 0 0 0 3 0 0 0 0
L L2 L3 L2
96 8 96 16

2

0 0 0 0 0 0 2
0 0 0 0

L L L L

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

5
768 96 768 96
K = EIy 0 0 0 0 0 0 0 0 3
2 3 2 0 0 , (4.70)

L L L L

96 16 96 8
0 0 0 0 0 0 0 0 2 0 0

L L L2 L

768 96 768 96
0 0 0 0 0 0 0 0 3 0 0
L L2 L3 L2
96 8 96 16

2

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

L L L2 L

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
6

K = EIy 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 . (4.71)

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
768 96 768 96
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 2 3 2

L3 L L L
96 16 96 8
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 2

L L L2 L
768 96 768 96
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 3
L L2 L3 L2
96 8 96 16

2

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
L L L2 L
Zbrajanjem ovih sest matrica dobivamo globalnu matricu krutosti
768 96 768 96
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
L3 L2 L3 L2

96 16 96 8

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

L2 L L2 L

768 96 1536 768 96

0 0 0 0 0 0 0 0 0

L3 L2 L3 L3 L2

96 8 32 96 8
2 0 0 0 0 0 0 0 0 0

L2

L L L L

768 96 1536 768 96
0 0 0 0 0 0 0 0 0
L3 L2 L3 L3 L2

96 8 32 96 8
0 0 2 0 0 0 0 0 0 0

L L L L2 L

768 96 1536 768 96

0 0 0 0 0 0 0 0 0

L3 L2 L3 L3 L2
K = EIy 96 8 32 96 8

0 0 0 0 2 0 0 0 0 0
L L L L2 L

768 96 1536 768 96
0 0 0 0 0 0 0 0 0

L3 L2 L3 L3 L2

96 8 32 96 8

2

0 0 0 0 0 0 0 0 0

L L L L2 L

768 96 1536 768 96
0 0 0 0 0 0 0 0 0 2

L3 L2 L3 L3

L

96 8 32 96 8
0 0 0 0 0 0 0 0 2 0
L L L L2 L

768 96 768 96
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

L3 L2 L3 L 2

96 8 96 16

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 2

L L L2 L
(4.72)
Vektor c vornih sila racuna se pomocu relacije (4.34) uzimajuci u obzir da je kontinuirano op-
terecenje nije zadano konstantno nego prati jednadzbu pravca
2q0
qz (x) = x, (4.73)
3L
tako da za pojedeine elemnete mozemo pisati

2q0 1 4x 2 2x
qz (x)1 = x; qz (x)2 = q0 1 + ; qz (x)3 = q0 1 + ,
3L 6 L 6 L
(4.74)
3 4x 4 x 5 4x
qz (x)4 = q0 1 + ; qz (x)5 = q0 1 + ; qz (x)6 = q0 1 + .
6 3L 6 L 6 5L
jednadzba (4.34) za prvi konacni element prelazi u
3x2 2x3 3x3 2x4

1 + x + 3
l2 l3 l2 l
2 3 3
2x x 2x x4

Z l x + 2q Z l x2 +

l l2 0 2q0 l l2

F1S = xdx = dx. (4.75)

2 3 3 4
3x 2x 3L 3L 0 3x 2x

0
3 3

2
2

l l l l
x2 x3 x3 x4
2 2
l l l l
L
Nakon integriranja, jednostavnog sredivanja te zamjene l = gornji izraz prelazi u
4

1 L 7 L
FST = q0 L (4.76)
160 2880 480 720
Za drugi konacni element jednadzba glasi
3x2 2x3

1 l2 + l3
2x2 x3

Z l x + 2
2 l l 1 4x
FS = q0 1 + dx,

3x2 2x3 6 L

0
3
l2 l
2 3
x x
2
l l (4.77)
3x2 2x3 3x3 2x4

1 + x + 3
l2 l3 l2 l
2 3 3
2x x 2x x4

Z l x + Z l x2 +

1 l l2
2q0 l l2

F2S = q0 dx + dx.

2 3 3 4
6 3x 2x 3L 0 3x 2x

0
3 3

2
2

l l l l
x2 x3 x3 x4
2 2
l l l l
1
6
L
4

2 1 L 1 L 1 L 7 L
F S = q0 L + q0 L ,
48 1152 48 1152 160 2880 480 720

13 7 17 13
F2S = q0 L L L . (4.78)
480 5760 480 5760
Za treci konacni element jednadzba glasi
3x2 2x3

1 l2 + l3
2x2 x3

Z l
x + 2
3 l l 2 2x
FS = q0 1 + dx,

3x2 2x3 6 L

0
2
3
l l
x2 x3
2
l l (4.79)
3x2 2x3 3x3 2x4

1 + x + 3
l2 l3 l2 l
2 3 3
2x x 2x x4

2

Z l x +
2 2 Z l
x + l l2
l dx + 2q0

F3S = q0
l dx.

2 3
6 3x 2x 3L 0 3x3 2x4

0
3 3

l2 l l2 l
2 3 3
x x x x4
2 2
l l l l
2
6
L
4

3 1 L 1 L 1 L 7 L
F S = q0 L + q0 L ,
24 576 24 576 160 2880 480 720

3 23 1 9 1
F S = q0 L L L . (4.80)
480 480 160 320
Za c etvrti konacni element jednadzba glasi
3x2 2x3

1 l2 + l3
2x2 x3

Z l
x + 2
4 l l 3 4x
FS = q0 1 + dx,

3x2 2x3 6 3L

0
2
3
l l
x2 x3
2
l l (4.81)
3x2 2x3 3x3 2x4

1 l2 + l3 x l2 + l3
2x2 x3 2x3 x4

Z l 2

x + 2 2q0 l x + l l2
Z
4 3 l l

F S = q0 dx + dx.

6 3x2 2x3 3L 0 3x3 2x4

0

2 3
2 3

l l l l
x2 x3 x3 x4
2 2
l l l l
1
2
L
4

4 1 L 1 L 1 L 7 L
F S = q0 L + q0 L ,
16 96 16 96 160 2880 480 720

4 11 31 37 17
F S = q0 L L L . (4.82)
160 2880 480 1440
Za peti konacni element jednadzba glasi
3x2 2x3

1 l2 + l3
2x2 x3

Z l x + 2
l l 4 x
F5S = q0 1 + dx,

3x2 2x3 6 L

0
2
3
l l
x2 x3
2
l l (4.83)
3x2 2x3 3x3 2x4

1 l2 + l3 x 2 + 3
l l
2x2 x3 2x 3
x4

Z l Z l x2 +

4 x + 2 2q0 2
F5S = q0
l l
dx +
l l dx.

2 3
6 3x 2x 3L 0 3x3 2x4

0
3

2 3

l l l2 l
x2 x3 x3 x4
2 2
l l l l
2
3
L
4

5 1 L 1 L 1 L 7 L
F S = q0 L + q0 L ,
12 72 12 72 160 2880 480 720

5 43 41 47 11
FS = q0 L L L . (4.84)
480 2880 480 720
Za sesti konacni element jednadzba glasi

3x2 2x3

1 l2 + l3
2x2 x3

Z l x + 2
6 l l q0 1 +5 4x
FS = dx,

3x2 2x3 6 5L

0

l2 l3
x2 x3
2
l l (4.85)
3x2 2x3 3x3 2x4

1 l2 + l3 x l2 + l3
2x2 x3 2x3 x4

Z l 2

x + l l2 2q0 l x + l l2
Z
6 5
F S = q0 dx + dx.

2 3 3 4
6 3x 2x 3L 0 3x 2x

0
3 3

2
2

l l l l
2 3 3 4
x x x x
2 2
l l l l
5
6
L
4

6 5 5L 5 5L 1 L 7 L
F S = q0 L + q0 L ,
48 288 48 288 160 2880 480 720

6 53 7 19 3
F S = q0 L L L . (4.86)
480 960 160 160
Da bi se mogao izracunati globalni vektor poradi otperecenja proracunskog modela, provest c e se
transformacija vektora FnS , opjedinih elemnata s obzirom na globalne stupnjeve slobode pri c emu
se takoder rabi tablica 2. Na taj nacin su za elemente 1, 2, 3, 3, 4, 5, 6 vektori opterecenja jednaki:

1T 1 L 7 L
R S = q0 L 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 ,
160 2880 480 720

2T 13 7 17 13
RS = q0 L 0 0 L L 0 0 0 0 0 0 0 0 ,
480 5760 480 5760

3T 23 1 9 1
RS = q0 L 0 0 0 0 L L 0 0 0 0 0 0 ,
480 480 160 320
(4.87)
4T 11 31 37 17
RS = q0 L 0 0 0 0 0 0 L L 0 0 0 0 ,
160 2880 480 1440

5T 43 41 47 11
RS = q0 L 0 0 0 0 0 0 0 0 L L 0 0 ,
480 2880 480 720

6T 53 7 19 3
RS = q0 L 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 L L ,
480 960 160 160
Vektori c vornih sila uslijed koncentrirane sile zapisani matricno glase kako slijedi
F 1T = F 2T = F 3T = F 4T = F 5T = [0 0 0 0] ,
(4.88)
F 6T = [0 1, 5q0 L2 .

0 F0 M0 ] = 0 0 1, 5q0 L
Odnosno s obzirom na globalne stupnjeve slobode mozemo vektor c vornih sila zapisati kao:
F 3T = q0 L [0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 1.5 1.5L] . (4.89)
Globalnu jednadzbu konacnih elemenata dobijemo tako da globalnu matricu krutosti (4.44) pomnozenu
s globalnim vektorom globalnih stupnjeva slobode (4.37) izjednacimo sa zbrojem jednadzbi (4.48)
i (4.49)
6, 25

0, 3472

41, 67

0, 1736

91, 667

0, 17361

125 103

KV = (4.90)

7, 639

166, 7

2, 4306

208, 33

7, 986

1, 6188
1, 4813
Da bi se sustav jednadzbi (4.90) mogao rijesiti, potrebno je uvrsiti zadane rubne uvjete. Nakon pos-
tavljanja rubnih uvjeta (4.57), dobiva se za matricu krutosti i partikularna rjesenja i za partikularna
rjesenja
0

0

41, 67

0, 1736

91, 667

0, 17361

125 103

KV = (4.91)

7, 639

0

2, 4306

208, 33

7, 986

1, 6188
1, 4813

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

1536 768 96
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

L3 L3 L2

32 96 8

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

L2

L L

768 96 1536 768 96
0 0 0 0 0 0 0 0 0

L3 L2 L3 L3 L2

96 8 32 96 8
0 0 2 0 0 0 0 0 0 0
L L L L2 L

768 96 1536 96

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

L3 L2 L3 L2
EIy (4.92)

96 8 32 8
0 0 0 0 2 0 0 0 0 0 0

L L L L

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

96 8 32 96 8
0 0 0 0 0 0 0 0 0

L2 L L L2 L

96 1536 768 96

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 2

L2 L3 L3

L

8 32 96 8
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0

L L L2 L
768 96 768 96
0 0 0 0 0 0 0 0 0 0
L3 L2 L3 L2

96 8 96 16

0 0 0 0 0 0 0 0 0 0 2

L L L2 L
Literatura
[1] Soric, J.,Uvod u numericke metode u strojarstvu, Fakultet strojarstva i
brodogradnje, Zagreb 2009.

NUMU Program

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

NUMU Program

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

FAKULTET STROJARSTVA I BRODOGRADNJE

Programski zadaci iz kolegija

Ime i prezime: Stjepan Oreskovic

Popis oznaka III

2 Metoda konacnih razlika 7

3 Metoda konacnih volumena 18

4 Metoda konacnih elemenata 31

Stjepan Oreskovic III

A linearni diferencijalni operator

u pretpostavljena funkcija rjesenja zadanog problema

Uvrstavanjem izraza (1.10) u izraz (1.8) dobiva se:

Konacna integralna relacija za rjesavanje jednodimenzijskog problema opisanog jednadzbom (1.7)

Vidimo da koristenjem parcijalne integracije uz smanjivanje reda derivacje pod integralom

1.2 Rjesavanje stacionarnog provodenja topline Galerkinovom metodom

Analiticko rjesenje glasi:

Ta (x) = 200x 200x2 . (1.15)

Geometrijski(Dirichletov) rubni uvjet zadan problemom glasi:

Prirodni(Neumannov) rubni uvjet zadan problemom glasi:

Iz jednadzbe (1.12) vidimo da u Galerkinovoj integralnoj relaciji koristimo pretpostavljene funk-

Konacna integralna Galerkinova relacija za rjesavanje problema zadanog jednadzbom(1.13), uzi-

Rjesavanje Galerkinove integralne relacije za pojedinu tezinsku funkciju:

0, 08a1 + 0, 032a2 = 7, 04. (1.29)

2, 4a1 + 1, 28a2 = 147, 2. (1.34)

(x) = 168x 200x2 . (1.38)

Usporedimo li dobivenu funkciju rjesenja (1.38) s analitickim rjesenjem (1.15) vidimo da su to

1.3 Graficki prikaz funkcije rjesenja zadanog problema

Slika 1.1: Prikaz funkcije rjesenja

2 Metoda konacnih razlika

Slika 2.1: Definicija derivacije i njezine aproksimacije

Analognim postupkom izvodi se izraz za aproksimaciju druge derivacije. Geometrijska interpre-

Druga derivacija prema shemi sredisnje razlike glasi:

2.2 Zadani problem

Slika 2.2: Problem zadan za rjesavanje metodom konacnih razlika

2.3 Rjesavanje zadanog problema s 4 3 jednako razmaknutih c vorova

Slika 2.3: Proracunski model: n m = 4 3

Udaljenost c vorova na osi x jednaka je

2.3.1 Postavljanje rubnih uvjeta

2.3.2 Odredivanje vrijednosti c vorova

1,1 (0, 0) = 20 20 02 = 20. (2.14)

1,2 (0, 1) = 20 20 12 = 0. (2.15)

1,3 (0, 2) = 20 20 22 = 60. (2.16)

Za c vorove (i = 1 4, j = 3) vrijedi rubni uvjet 2.11.

1,3 (0, 2) = 20 + 10 02 20 22 = 60. (2.17)

2) = 20 + 10 0, 933 2 20 22 = 51, 288.

2) = 20 + 10 1, 866 2 20 22 = 25, 155.

4,3 (2, 8, 2) = 20 + 10 2, 82 20 22 = 18, 4. (2.20)

Uvrstavanjem dobivenih relacija dobiva se globalna jednadzba konacnih razlika:

Stoga su rijesenja jednadzbi 2.29:

2.4 Rjesavanje zadanog problema s 5 4 jednako razmaknutih c vorova

Udaljenost c vorova na osi x jednaka je

Slika 2.4: Proracunski model: n m = 5 4

2.4.1 Postavljanje rubnih uvjeta

2.4.2 Odredivanje vrijednosti c vorova

1,1 (0, 0) = 20 20 02 = 20. (2.38)

= 20 20 1.33 2 = 15, 55.

1,4 (0, 2) = 20 20 22 = 60. (2.41)

1,4 (0, 2) = 20 + 10 02 20 22 = 60, (2.42)

2,4 (0, 7, 2) = 20 + 10 0.72 20 22 = 51, 1. (2.43)

3,4 (1, 4, 2) = 20 + 10 1, 42 20 22 = 40, 4. (2.44)

4,4 (2, 1, 2) = 20 + 10 2, 12 20 22 = 15, 9. (2.45)

5,4 (2, 8, 2) = 20 + 10 2, 82 20 22 = 18, 4. (2.46)

= 20 2, 8 56 = 5,2 4,2 5,2 4,2 = 80.

6003,2 20822,2 + 6001,2 + 4412,3 + 4412,1 = 1960. (2.59)

prema slici 3.10