Sveučilište u Mostaru

Fakultet zdravstvenih studija

Studij fizioterapije

Tonus i trofika misića

Ajduk Marko, Aleksić Ivan, Antukić Lovro, Baotić Ana, Bešlić Antonela

Svibanj, 2023.
Sadržaj

1. Mišićni tonus .................................................................................................................................... 3

1.1. Tonus mišiča u mirovanju ........................................................................................................ 3
1.2. Patološki tonus ......................................................................................................................... 3
1.3. Procjena tonusa........................................................................................................................ 4
2. Trofika mišića ................................................................................................................................... 4
2.1. Hipertrofija ............................................................................................................................... 4
2.2. Hipotrofija i atrofija .................................................................................................................. 5
 1. Mišićni tonus

Mišićni tonus možemo definirati kao stanje refleksne, nesvjesne, trajne, djelomične
kontrakcije mišića. I u relaksiranih mišića, u mirovanju, postoji stalan blagi stupanj napetosti.
Tonus je najizraženiji u mišićima koji održavaju uspravan stav, dakle u antigravitacijskim
mišićima, a to su fleksori ruku i ekstenzori nogu. Osim motoričkog i osjetni sustav ima utjecaj
na tonus.
Nizak ton se percipira kao "labav, mlitav, kašast, mrtav teret", a visoki ton kao "čvrsto,
lagano, snažno". Mišići s visokim tonusom nisu nužno jaki, a mišići s niskim tonusom nisu
nužno slabi. Općenito, nizak ton povećava fleksibilnost i smanjuje snagu, dok visoki ton
smanjuje fleksibilnost i povećava snagu, ali uz mnoge iznimke. Osoba s niskim tonusom
najvjerojatnije neće moći izvesti „eksplozivne“ pokrete koji su potrebni sprinteru ili skakaču u
vis. Ovi sportaši obično imaju visok ton koji je u granicama normale. Osoba s visokim tonom
obično neće biti fleksibilna u aktivnostima kao što su ples i joga.

1.1. Tonus mišića u mirovanju

Tonus mišića u mirovanju slijedi zvonastu krivulju. Laboratorijska i klinička ispitivanja mišića
pokazala su da i u odsustvu bioelektrične aktivnosti, odnosno kontrakcije, skeletni mišići
čovjeka ispoljavaju određeni bazični nivo tenzije. Ova pojava se označava kao mirujući tonus
mišića uzrokovan viskoelasticitetom vezivnog tkiva, prisustvom titina u miofibrilima i
fenomenom triksotrofije. Na njegov intenzitet utiču brojni faktori: emocionalni,
konstitucijski i refleksni faktori, fizička aktivnost, rast skeleta i drugi. Dakle,mirujući tonus
mišića u fiziološkom smislu predstavlja rezultat morfoloških adaptivnih promjena u mišiću
pod djelovanjem fizičke aktivnosti (svakodnevne aktivnosti, sport, rekreacija...), rasta skeleta
i promjena tjelesne težine.

1.2. Patološki tonus

Tjelesni poremećaji mogu uzrokovati abnormalno nizak ( hipotonija ) ili visok ( hipertonija )
tonus mišića. Drugi oblik hipertonije je paratonija koja je povezana s demencijom .
Hipotonija se viđa kod bolesti nižih motornih neurona, poliomijelitisa . Hipotonija se može
klinički manifestirati kao mlohavost mišića , gdje udovi izgledaju mlitavo, refleksni odgovori
istezanja su smanjeni, a smanjen je i otpor udova na pasivno kretanje. Hipertonija se vidi u
bolestima gornjih motornih neurona, kao što su lezije u piramidalnom i ekstrapiramidnom
traktu. Hipertonija se klinički može manifestirati ili kao spasticitet ili krutost . S druge strane,
spasticitet je otpor pasivnom istezanju ovisan o brzini. Ukočenost je otpor pasivnom
istezanju neovisan o brzini (tj. ravnomjerno se povećava tonus ako se lakat pasivno pomiče
brzo ili sporo). Spastičnost može biti u obliku reakcije kopče , u kojoj postoji povećan otpor
samo na početku ili na kraju pokreta. Krutost može biti tipa olovke, gdje je otpor pasivnom
kretanju konstantan, ili može biti tipa zupčanika, gdje je otpor pasivnom kretanju trzaj.

1.3. Procjena tonusa

Procjena mišićnog tonusa je značajan dio kliničkog pregleda muskuloskeletnog sustava.

Tonus se ispituje na relaksiranim mišićima gdje ispitivač pasivno pokreće zglob oponašajući
fiziološke kretnje u njemu ( najčešće su to ekstenzija i flesija u lakatnom i koljenom zglobu).
Otpor koji se prilikom toga osjeća naziva se tonus.

Manuelna procjena se u svakodnevnoj praksi radi kroz testiranje pokretljivosti susjednih

tjelesnih segmenata uz goniometriju. Ova metoda je brza i jednostavna za primjenu, a mane
su joj subjektivnost i niska specifičnost . U kliničkoj upotrebi je i niz drugih metoda:
elastografija nuklearnom magnetnom rezonancom (NMR), ultrazvučna elastografija, analiza
elektromiografskog (EMG) signala, mehanomiografija piezoelektričnim akcelerometrom,
dinamometrija, miotonometrijske metode i drugo. Većina ovih metoda zahtjeva specifičnu i
skupu opremu i relativno je komplicirana za izvođenje i interpretaciju.

2. Trofika mišića

Trofika je izraz za kvantitet mišićne mase, a ocjenjujemo je promatranjem, palpacijom i

mjerenjem opsega pojedinog mišića. Gubitak mišićne mase nazivamo, ovisno o stupnju
gubitka, hipotrofijom (smanjenje) ili atrofijom (gubitak), a uvećanu mišićnu masu
hipertrofijom.

2.1. Hipertrofija

Mišićnom hipertrofijom nazivamo proces povećanja mišićne mase, a javlja se kao posljedica
trajnog pojačanog korištenja određene skupine mišića u nekim zanimanjima (npr. sportaši,
fizički radnici). Dijelimo je na miofibrilarnu i sarkoplazmatsku hipertrofiju čije se
karakteristike razlikuju. Za pokretanje mišićnog rasta odgovorni su signalni mehanizmi, a
ovdje ubrajamo mehaničku napetost, metabolički stres i oštećenje mišića. Mišićna
hipertrofija je proces povećanja mišićne mase, a ujedno i snage. Povećanje dimenzije mišića
posljedica je povećanja veličine pojedinih mišićnih vlakana. Promjene u strukturi mišića
događaju se kao adaptacijski odgovor na funkcionalne zahtjeve, izlažući mišić određenom
naporu, dolazi do širenja i jačanja mišićnih vlakana kreirajući na taj način snažnije mišiće koji
će moći podnijeti novo opterećenje. Miofibrilarnom hipertrofijom dolazi do povećanja
veličine mišićnih vlakana kao rezultat povećanja broja aktinskih/miozinskih niti unutar
stanice. Ova vrsta hipertrofije dovodi do povećanja gustoće filamenata te za razliku od
sarkoplazmatske, povećava se snaga mišića. Kod sarkoplazmatske hipertrofije povećava se
razina sarkoplazme i nekontraktilnih proteina što dovodi do povećanja poprečnog presjeka
mišića ali gustoća miofibrila u mišićnom vlaknu se smanjuje.

2.2. Hipotrofija i atrofija

Hipotrofija nastaje kao posljedica oštećenja motoričkih neurona u kralješničkoj moždini,

perifernog živca, mišića ili zbog neaktivnosti.

Mišićna atrofija je gubitak skeletno mišićne mase. Može biti uzrokovana nepokretnošću,
starenjem, pothranjenošću, lijekovima ili širokim spektrom ozljeda ili bolesti koje utiču na
mišićno-koštani ili nervni sistem. Atrofija mišića dovodi do slabosti mišića i uzrokuje
invalidnost.