EVROPSKI UNIVERZITET BRCKO DISTRIKT

SEMINARSKI RAD

Pedagogija

Tema: Odgojno – obrazovna integracija

Odgojno – obrazovna inkluzija

Mentor: Student:

prof. dr. Esed Karic Merima Babic 080-22/MIF

Brcko 2023

1
 SADRZAJ

Sadrzaj
1. Uvod.....................................................................................................................................................3
1.1. DJECA S POSEBNIM POTREBAMA.................................................................................................3
2. Odgojno obrazovna integracija.............................................................................................................4
2.1. Definicija integracije.....................................................................................................................4
2.2. Oblici odgojno obrazovne integracije...........................................................................................5
2.3. Modeli odgojno - obrazovne integracije.......................................................................................6
2.3.1. Kaskada model..........................................................................................................................6
2.3.2. Dunnov model..........................................................................................................................6
2.3.3. Reynoldsov model....................................................................................................................7
3. Odgojno – obrazovna inkluzija.............................................................................................................8
3.1. Definicija inkluzije.........................................................................................................................8
3.2. Ucinci inkluzivnog obrazovanja.....................................................................................................9
4. Razlike izmedju odgojno – obrazovne integracije i inkluzije...............................................................10
5. Integracija ili inkluzija u Bosni I Hercegovini.......................................................................................11
6. Inkluzija u strucnom obrazovanju u Crnoj Gori...................................................................................12
7. Zakljucak.............................................................................................................................................15
Literatura....................................................................................................................................................16

2
 1. Uvod

1.1. DJECA S POSEBNIM POTREBAMA

Državni pedagoški standard (2008, u nastavku rada Standard) govori o djeci s posebnim
odgojno-obrazovnim potrebama te navodi podjelu koja uključuje djecu s teškoćama i darovitu
djecu. U njemu je dijete s teškoćama definisano kao dijete s utvrđenim stepenom i vrstom teškoće
po propisima iz socijalne sluzbe, a koje je uključeno u redovnu i/ili posebnu odgojnu skupinu u
dječjem vrtiću ili u posebnu odgojno-obrazovnu ustanovu.

U Standardu (2008) je, navedena podjela djece s teškoćama,zavisio oštećenju:

 djeca s oštećenjem vida,

 djeca s oštećenjem sluha,

 djeca s poremećajima govorno-glasovne komunikacije,

 djeca s poremećajima u ponašanju,

 djeca s motoričkim oštećenjima,

 djeca sniženih intelektualnih sposobnosti,

 djeca s autizmom,

 djeca s višestrukim teškoćama,

 djeca sa zdravstvenim teškoćama i neurološkim oštećenjima (dijabetes, astma, bolesti srca,

alergije, epilepsija i slično).

Termin posebne potrebe na tragu je destigmatizacije I u skladu s opsteprihvacenim terminom

sirom svijeta ‘’djeca s posebnim potrebna’’ (‘’children with special needs’’) kojim se pokriva
ukupna populacija djece koja tokom skolovanja trebaju posebnu ili dodatnu pomoc, a ne samo
hendikepiranu djecu ( Zovko, 1995, str.25).

3
 2. Odgojno obrazovna integracija

Jedan od najvaznijih stavova medjunarodne zajednice vezan za djecu sa smetnjama u

razvoju, glasi : dijete s razvojnim teskocama je dijete s posebnim potrebama. Dijete s posebnim
potrebama je dijete ( Hrnjica 2000). Wedell ( 1985, str. 23 ) istice da se ‘’Posebna potreba
smatra posljedicom medjudjelovanja izmedju resursa I djetetove teskoce, te resurse I manjkivosti
djetetovog okruzenja’’.

Specijalna edukacija podrazumijeva posebno dizajnirane instrukcije koje zadovoljavaju

posebne potrebe djece sa posebnim potrebama ( Hallahan I Kauffman, 1988). Posebno
dizajnirane instrukcije ukljucuju posebne materijale, posebne tehnike ucenja, posebnu opremu I
sredstva. Na primjer, djeca sa ostecenjem vida za citanje trebaju material tiskan vecim fontom ili
materijale na Brailovom pismu : djeca sa ostecenjem sluha trebaju posebnu opremu kako bi
mogli cuti ili trebaju instrukcije na znakovnom jeziku. Djeca sa tjelesnim onesposobljenjima
trebaju posebnu opremu ( kolica, stake I sl. ), djeca sa emocionalnim poremecajima trebaju rad u
manjim grupama ili visoko strukturiranim razredima. Djeca sa posebnim talentima ili nadarena
djeca trebaju dodatan rad sa profesionalcima.

Do sredine 20. vijeka, djeca sa posebnim potrebama izdvajana su u posebne skole, tkz.,
specijalne skole. Ovaj oblik odgoja I obrazovanja naziva se segregacijskim oblikom. Razvojem
drustvenih odnosai znanosti, a kao rezultat teznje da se djeca s posebnim potrebama promatraju
multidimenzionalno, prelazi se na jedan novi oblik odgoja I obrazovanja. Taj novi oblik
obrazovanja se zove integracija.

2.1. Definicija integracije

Termin integracja potice od latinksog pridjeva ‘’intger’’ sto znaci ‘’netaknut, cio, citav ‘’
(Wagner Jakab, 2003., str 77 ) I u doslovnom smislu pod pojmom integracija podrazumijeva se
spajanje nekih dijelova u cjelinu povezivanjem, ujedinjavanje ( Klaic, 1978., str.143. ).

U odgojno - obrazovnom smislu integracija oznacava organizaciju odgoja I obrazovanja

djece s posebnim potrebama zajedno s ucenicima bez ostecenja, u istim skolama I istim

4
odjeljenjima – suprotno se segregativnom odgoju I obrazovanju ( Defektoloski leksikon , 1999.,
253 str. ).

Intrgracija ucenika sa posebnim potrebama u redovne osnovne skole u sve vecem broju
zemalja u svijetu postaje realnost., tako se sve vise shvata cinjenica da je integracija ‘’pravo, a ne
prednost’’ ( Dervisbegovic, 1997., 173 str. )

Gotovo u svim zemljama u kojima se provodi edukacijska integracija, isticu se njezina tri
polazista , koja je 1978. godine Bricker ( prema Bayliss, 1995) imenovao kao :

2.1.1. Drustveno – eticko

2.1.2. Pravno – zakonsko
2.1.3. Psiholosko – obrazovno .

2.2. Oblici odgojno obrazovne integracije

Stancic ( 1997., str.513-514) istice da se u mmnogim zapadnim zemljama, kao I u Republici

Hrvatskoj, nailazi na nekoliko razlicitih mogucnosti skolovanja djece s posebnim potrebama, a
koje se zasnivaju na nacelima edukacijske integracije:

- Potpuna integracija s ciljem socijalnog povezivanja predvidjenja je za onu djecu I

omladinu s laksim teskocama u razvoju, kojoj je uz primjenu individualiziranih postupaka
u savladavanju redovnih I onih prilagodjenih programa, moguce osigurati napredovanje u
zajednistvu s vrsnjacima tipicnog razvoja.
- Djelimicna integracija odnosno funkcionlano povezivanje primjenjuje se onda , kada
djeca I omladina s posebnim potrebama ( npr., djeca s lakom metalnom retardacijom ) dio
programa ( odgojni nastavni predmeti ) ostvaruju u zajednistvu sa svojim vrsnjacima, a
dio programa ( obrazovni nastavni predmeti u kojima ucenici pokazuje veca odstupanja )
ostvaruju u posebnim odgojnim skupinama ili razredima koji rade prema posebnom
nastavnom planu I program uz posebnu pomoc defektologa odgovarajuce specijalnosti u
obrazovnim podrucijima.

5
 - U posebnim odgojno – obrazovnim organizacijama ili posebnim odjeljenima pri
redovnim skolama ( fizicko povezivanje ) ostvaruje se odgojno – obrazovni ili
rehabilitacijski rad prema posebnim planovima I programima primjerenim potrebama I
mogucnostima ucenika svecim poteskocama u razvoju ( ucenici kod kojih su uz primarno
ostecenje kao sto je mentalna retardacija, ostecenje vida, sluha, arganski uvjetovani
poremecaji u ponasanju, autizam, prisutne I neke druge uticajne teskoce) .

2.3. Modeli odgojno - obrazovne integracije

2.3.1. Kaskada model

Kaskada model ( Deno, 1970, prema Mesalic I sur., 2004 ) organizacijski pokriva citav odgojno
- obrazovni i rehabilitacijski kontinum. Prema konceptu modela tezi se k ostvarenju sto manje
restriktivne okoline, a istovremeno on nastoji osigurati svakom pojedinom djetetu takvu sredinu
od koje ce imati najvise koristi. Kaskada model sadrzi sedam razina od kojih prva predstavlja
ukljucivanje djece u redovni razred, ukljucujici I one koji mogu napredovati u redovnom razredu
sa ili bez medicinkse pomoci I drugih oblika pomoci.

2.3.2. Dunnov model

Dunnov model ( 1970; prema Mesalic I sur.,2004 ) drugi je model integreacije poznat u literature.
Autor je, zapravo, preoblikovao ‘’kaskada model ‘’, koji je poznat kao model ‘’invertirane
piramide ‘’. U ovom je modelu autor stavio naglasak na razine izbora programa za opis tipova
djece s posebnim potrebama. Ovaj model predvidja jedanaest organizacijskih planova koji se
krecu od potpune integracije do potpune segregacije, pokrivajuci cijeli odgojno – obrazovni
kontinuum.

Model pociva na principu normalizacije , odnosno ucenik se pomice prema dolje koliko je
potrebno, a premjesta se prema gore cim je moguce.

6
 2.3.3. Reynoldsov model

Reynoldsov model ( 1989; prema Mesalic I sur., 2004 ) predvidja obrazovni kontinuum za djecu
s posebnim potrebama. Prema ovom se modelu djeca s posebnim potrebama ukljucuju u
specijalne uvjete odgoja I obrazovanja samo ako je to neophodno potrebno, a isti se vracaju u
redovne uvjete sto je prije moguce.

Odgojno – obrazovna integracija djece s posebnom potrebama ima veci broj pobornika I
argumente ‘’za’’ ali se istice da ona uvijek predstavlja rizik koji se moze smanjiti, kako kaze
Stancic ( 1982, str., 325 ) kreiranjem takvih pretpostavki, koje ce rizik integriranog odgoja svesti
na najmanju mogucu mjeru.

Pretpostavke odgojno – obrazovne integracije proucavali su mnogi strucnjaci. Oni ih najcesce

dijele na :

- Zakonske pretpostavke
- Objektivne pretpostavke
- Organizacijske pretpostavke
- Subjektivne pretpostavke

Integracija se oslanja na princip postovanja prava na obrazovanje. Svako dijete ima pravo na
kvalitetno obrazovanje u skladu sa svojim mogucnostima i sposobnostima.

Jedan od najpoznatijih zakona o edukacijskoj integraciji americki je Public Law ( PL 94 – 142 ),

odnosno ‘’ Zakon o obrazovanju sve hendikepirane djece.’’

Objektivne pretpostavke integracije ukljucuju osiguranje pristupacnosti skola za dolazak djece s

posebnim potrebama , prikladnost ucionickog I drugog prostora u skoli, funkcionalnost skolske
zgrade, osvjetljnje prostora, opremljenost skole raznim didaktickim materijalom I drugim
sredstvima I pomagalima, skolski okolis, pedagosku dokumentaciju, strucni kadar, finansiranje I
drugo.

7
Organizacija odgojno – obrazovne integracije ujedinjuje u sebi sve vise drustvene, zakonske ,
materijalne ( objektivne ), strucne I druge subjektivne pretpostavke , te najnovija teorijska I
praktina iskustva.

Subjektivne pretpostavke integracije najprije se odnose na stavove miljenja, uvjerenja I

predrasude subjekta ukljucenih u process odgoja, obrazovanja i (re)hablitacije djece s posebnim
potrebama u vezi sa subjektima ovog procesa ( Hatibovic, 1999, 365 str. )

3. Odgojno – obrazovna inkluzija

Pojam inkluzija ima porijeklo u latinskom jeziku, a predstavlja izvedenicu koja znaci
ukljucivanje, ukljucenost, obuhvacanje I podrazumijevanje. Izvorno znacenje mozemo traziti u
dvije latinkse rijeci. Prva je includo sto znaci zakljucati, zatvoriti, zacepiti , prijeciti, uokviriti,
okovati, oviti, ubiljeziti, zakljucati ( Zepic, 1961, prema Suzic, 2008, str 256 ).

Druga je inclusio , a znaci zatvor, zatvaranje. Izveden iz ovih znacenja, pojam inkluzija
podrazumijevao bi integraciju, ovijanje, uokviravanje, a u socijalnom smislu ukljucivanje
pojedinca u odredjenu zajednicu koja je manje Ili vise zatvorena ili otvorena cjelina.

Integre ( neiskvareno, cisto, nepristrasno, nesebicno, postevno , Suzic , 2008 )

Silver ( 1994; prema Hatibovic, 2002 ) smatra da je termin ‘’inetgracija’’ koristio kao
sinonim za ‘’ukljucivanje’’ i ‘’adaptaciju’’, da je integracija cilj , a ukljucivanje proces kojim se
taj cilj postize. Smatra se da je inkluzija bolji pojam od integracije, jer podrazumijeva osjecaj,
pripadanja, radije nego smjestaj.

Prema Forestu I Pearpointu ( 1992 ) inkluzija ili ukljucenost znaci ujedinjenje, prikljucenje,
kombinaciju, sudjelovanje, prihvacenost, priliku da budemo svi zajedno I da brinemo jedni za
druge.

Inkluzija je pristup u kojem se naglasava da je razlicitost u snazi, sposobnostima i potrebama

prirodna i pozeljna.

3.1. Definicija inkluzije

Inkluzija podrazumijeva ukljucivanje sve djece u vaspitno – obrazovni process.

Inkluzivno – obrazovanje u svim skolama u CG je pocelo 2004.godine.
8
 Inkluzija djece s posebnim potrebama podrazumijeva rad :

- Po IROPU ( za svaki predmet pravi se pravi se po njegovim mogucnostima )

- Podrska asistenta ( zavisi od ostecenja )
- Individualno vaspitni obrazovni rad ( nastavnik ili strucni saradnik )
- Prilagodjenje ( odabrane ) metode I oblike rada
- Ukljucivanje u van – nastavne aktivnosti.

IROP ( individualno razvojni rad I program )

Inkluzija u obrazovanju predstavlja veliku sansu da se u tijeku reforme obrazovanja usmjeri

paznja na izgradnju skole koja se oblikuje prema potrebama ucenika i drustva u cjelini.

Inkluzivno obrazovanje u osnovi podrazumijeva da dijete boravi u sredini koja pruza

najprimjerenije ujete za njegov razvoj, koja ga stimulira I kako navodi Nikolic(2007., str. 456)
omogucava mu napredak prema vlastitim mogucnostima. To ne mora nuzno biti redovna skola.

3.2. Ucinci inkluzivnog obrazovanja

Istrazivanja se ucinka inkluzije, odnosno, zajednickog skolovanja ucenika s teskocama u razvoju

s tipicnim vrsnjacima gomilaju. Kao najcesci ucinci inkluzivnog obrazovanja navodi se sledece :

9
 - Zadovoljavanje osnovnih ljudskih prava,
- Obrazovni ucinci,
- Socijalni ucinci,
- Uticaj na razvoj adaptivnih sposobnosti ucenika s teskocama u razvoju,
- Jacanje samopostovanja,
- Pozitivan uticaj na razvoj tipicnih ucenika,
- Finansijski ucinak.

Istrazivanja pokazuju da dobrobit od zajednickog skolovanja imaju I jedni I drugi ucenici ( katz I
Miranda , 2002, Walker, Ovington, 1998). Smjestaj djece s teskocama u razvoju u redovne
razrede ima mnogobrojne pozitivne ucinke na njihov razvoj, a s druge strane ne ometa
napredovanje tipicnih ucenika.

Kada su u pitanju obrazovni ucinci inkluzivnog obrazovanja, rezultati istrazivanja su podijeljeni.

Postoje istrazianja koja pokazuju da ucenici s teskocama u redovnim uslovima skolovanja imaju
bolja postignuca u savladavanju obrazovnih sadrzaja u odnosu na ucenike s teskocama u
posebnim uslovima skolovanja ( Rea I sur., 2002, Myklebust, 20002; Markussen, 2004; prema
Lindsay, 2007; Katz I Miranda , 2002b; NCERI, 1995)

Nacionalni centar za restrukturiranje edukacije I inkluzije u SAD – u navodi da se rasprave o

inkluzivnim programima za djecu s teskocama odvijaju oko niza komentara od strane kriticara
ovog trenda i odgovora n ate komentare od strane zagovornika inkluzivnog obrazovanja.

4. Razlike izmedju odgojno – obrazovne integracije i inkluzije

Inkluzivno obrazovanje je koncept koji proširuje i produbljuje odgojni model integracije

djece s teškoćama u razvoju u redovno školovanje. Obrazovna inkluzija nije isto što i obrazovna
integracija. Integracija je 60.-ih i 70.-ih godina prošlog veka postala zakonska regulativa u
zapadnim zemljama Evrope i svijeta. U tom vremenu temeljni cilj integracije je bio uključiti
dijete s poteškoćama u razvoju u sistem redovnog školovanje (Vislie, 2003) sa sljedećim
zadacima:

- istaknuti pravo na obrazovanje djece s poteškoćama u razvoju,

10
 - uključivanje djece s poteškoćama u razvoju u redovne škole s ostalom djecom

- cjelokupna reorganizacija sistema specijalnih škola (Visilie, 2003).

Kod nas prema postojećoj zakonskoj regulativi postoji potpuna i djelomična integracija.
Potpuna integracija podrazumijeva uključivanje učenika s teškoćama u redovno razredno
odjeljenje u kojem usvaja nastavne sadržaje po redovnim ili posebno prilagođenom programu, uz
propisan broj učenika u razredu (čl. 4., 5., 6., 11. Pravilnika o osnovnoškolskom odgoju i
obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju). Djelomična integracija podrazumijeva uključivanje
učenika s teškoćama u razvoju u redovnu osnovnu školu tako da se deo nastave odvija u
redovnom razrednom odjeljenju s vršnjacima (najčešće za odgojne predmete), a dio u posebnom
razrednom odjeljenju uz edukacijskog rehabilitatora (najčešće za obrazovne predmete), (čl. 7., 8.,
10. Pravilnika o osnovnoškolskom odgoju i obrazovanju učenika s teškoćama u razvoju).

5. Integracija ili inkluzija u Bosni I Hercegovini

Na Balkanu postoji tendencija da se odredjeni process , moda ili trend iz Evrope ili razvijenog
svijeta prihvati I formalno prenese u praksu, pri cemu se cesto izgube neka bitna svojstva I
funkcije zeljene promene.

U Bosni I Hercegovini postoji 13 Ministrarstava obrazovanj, te je celokupni sistem obrazovanja

izuzetno fragmentiran. Dva dijametralno suprostavljena entitetska modela obrazovnog sistema :

- Centralizirani u RS
- Decentralizirani ( po kontonima ) u FBiH, gde Federalno ministarstvo obrazovanja I
nauke ima samo koordinirajucu ulogu, otezavaju principijalnost I dosljednost u potpunoj
implementaciji obrazovanja za sve.

OSCE ( 2005 ) istice da je osnovni problem sto se standardi kvaliteta I pristupa ne primenjuju u
cijeloj zemlji, te prema misljenju Venecijanske komisije ‘’postojanje uveliko segregiranog
sistema predstavlja glavni kamen spoticanja na putu ka boljoj buducnosti ‘’

Odgoj I obrazovanje djece s posebnim potrebama ili kako su cesto ranije nazivali , djeca sa
smetnjama u psihickom I fizickom razvoju, bio je manje vise regularan zakonima koji su se
primenjivali u prethodnom drustvenom sistemu, u Socijalistickoj Republici Bosni I Hercegovini.
Mnogi se dijelom ili u sijelosti , u nekim sredinama, primenjuju I sada.

11
BiH je svoju obrazovnu reform pocela institucionalizirati 27. juna 2001.godine , kada je izmedju
Federalnog ministra obrazovanja, nauke, culture I sporta I ministra prosvjete Republike Srpske,
uz prisustvo predstavnika medjunarodne zajednice, postignut sporazum o modalitetima I
vremenskom okviru za razradu I provodjenje Zajednicke strategije za modernizaciju osnovnog I
opsteg srednjeg obrazovanja u BiH.

Nakon zastoja od cetiri godine od usvajanja Okvirnog zakona ( 2003 ) nizom su se redali novi
zakoni u 2007. I 2008., godini na koje se dugo cekalo kako bi se doslo do zakonse mogucnosti
primjene evropskog standard, tzv., cjelozivotnog ucenja.

Brcko Distrikt je usaglasio svoj postojeci Zakon o osnovnom I srednjem obrazovanju s Okvirnim
zakonom ( 2003) te se clanom 15. Zakona o izmjenama I dopunama Zakona o obrazovanju u
sonovnim I srednjim skolama Brcko Distrikta BiH ( ‘’ Sluzbeni glasnik Brcko Distrikt BiH ‘’ br.
29/04 ) ugradjuje odredbe Okvirnog zakona u Zakon Brcko distrikta. Ovaj clan u cjelosti glasi : ‘’
Iza clana 39 dodaje se novi clan 39.A, koji glasi :

1. Postupak rane identifikacije djece sa smetnjama razvoja pocinje u fazi utvrdjivanja

sposobnosti djece za upis u prvi razred, a nalazom Komisije odredjuje se nacin edukacije I
rehabilitacije.
2. Djeca s manjim smetnjama u psiho – fizickom razvoju I djeca kpoja po ocjeni Komisije
treba da uce uz pojacan rad I nadzor pedagoga, psihologa I defektologa, pohadjuju
nastavu u redovnim odjeljenjima.
3. Djeca s izrazajnijim smetnjama u psiho – fizickom razvoju pohadjaju nastavu u posebnim
odjeljenjima po adaptiranom NPP I gdje je, pored edukacije, potrebna rehabilitacija I
resocijalizacija.
4. Posebnim aktom, koji donosi Gradonacelnik, detaljnije se regulirara : kategorija ,
postupak identifikacije , socijalizacije, vodjenje evidencije I dokumentacije, planiranje I
nacin rada, profil, obuka I profesionalni razvoj strucnog kadra za rad s djecom I mladima
sa posebnim potrebama. ‘’

6. Inkluzija u strucnom obrazovanju u Crnoj Gori

Reforma obrazovnog sistema u Crnoj Gori zvanicno je pocela 2000.godine, uspostavljanjem

osnovnih principa, definisanih dokumentom ‘’Knjiga promjena’’ ( 2001 ) , koja je posluzila kao
osnova za kreiranje dugorocne vizije buduceg obrazovnog sistema.

Cilj razvoja srtrucnog obrazovanja u Crnoj Gori je da :

- Omoguci brzi odgovor strucnog obrazovanja na potrebe trzista rada ;

12
 - Razvija kvalifikacije bazirane na ishodima ucenja, u svim podrucijima rada I na svim
nivoima zahjevnosti do nivoa visokoskolskog obrazovanja;
- Omoguci svima dostupnost obrazovanja I osposobljavanja I prohodnost kroz sistem
( mladim I odraslim licima koji rano napuste obrazovanje, ranjivim grupama, licima bez
kfalifikacije ).

Crnogorski kfalifikacioni okvir podrzava priznavanje znanja, vjestina I kompetencija, koje

pojedinac posjeduje I bez obzira na nacin njihovog sticanja, kfalifikacije ce biti opisane kroz
rezultate ucenja sto ce poboljsati transparentnost kfalifikacije.

Skolsku mrezu za realizaciju srednjeg strucnog obrazovanja cini 26 strucnih I 9 mjesoitih

skola, 2 obrazovna centra I 3 resursna centra. Svake skolske godine se ucenicima ponudi oko 80
obrazovnih profila – 35 u trogodisnjem I oko 45 u cetvotogodisnjem sistemu.

U strucnim skolama ima oko 21 000 ucenika, sto predstavlja 68 % od ukupnog broja
ucenika u srednjim skolama. Nastavu realizuje oko 2 000 nastavnika. Postojeca skolska mreza
moze da obuhvati sve ucenike koji zele da nastave obrazovanje nakon zavrsetka osniovne skole,
ali treba konstantno raditi na uslkladjivanju obrazonih profila sa potrebama trzista rada I
planovima razvoja opstina ili regiona.

Za ucenika sa posebnim obrazovnim potrebama, trebalo bi praviti tranzicioni plan kojim bi se

pruzila podrska djeci u osnovnoj skoli, davale preporuke za yupis odgovarajuce strucne skole I na
kraju pruzila podrska prilikom zaposljavanja po zavrsetku skolovanja.

Djeca sa smetnjama I teskocama u razvoju uce na razlicite nacine, tako da cesto nije lako
pronaci najbolje metode. Ponekad se mora isprobati vise metoda, prije nego sto se pronadje
uspjesna. Reforma obrazovanja u Crnoj Gori je donijela promjenljivu ulogu prije svega ucenika –
od onog , koji je pasivni primalac znanja do onog koji aktivno uci, razvija svoje intelektualne ali I
socijalne I druge potencijale, te nastavnika – od onog kji prenosi znanje na onog koji odi,
organizuje I usmjerava aktivnosti ucenja.

Vrste ometenosti :

1. Djeca sa tjelesnim smetnjama

2. Djeca sa intelektualnim smetnjama (ranije se koristio termin mentalna retardacija )
U Bosni se koristi termin intelektualne teskoce
3. Djeca sa smetnjama vida ( slijepa I slaboida djeca )
4. Djeca sa smetnjama sluha
5. Djeca sa autizmom
6. Djeca sa govorno jezickim smetnjama
7. Djeca sa teskocama u ucenju
8. Djeca sa emocionalnim poremecajem
9. Djeca sa teskim hronicnim oboljenjima.

13
Komisija za usmjeravanje u odgovarajuci vaspitno obrazovni process postoji u svakom gradu u
Crnoj Gori.

U CG postoje tri resursna centra koja su podrska svoj djeci sa POP ( posebne obrazovne potrebe )

- RC 1. Jun Podgorica ( intelektualne smetnje I autizam )

- RC Podgorica ( tjelesne smetnje )
- RC za sluhi govor ( sa ostecenim sluhom I govorim )

Postoji mobilni tim u zavodu za skolstvo koji ima funkcije u svakoj opstini u Crnoj Gori. Ucenici
koji imaju resenje o usmerenju rade po IROP-u.

Servisi podrske :

- Stalan nadzor pedagoga

- Savjetodavni rad sa psihologom
- Rehabilatciono – edukacioni rad sa defektologom
- Logopedske tretmane
- U skoli je zaposljen strucni tim.

14
 7. Zakljucak

Inkluzija je podrucije I princip u okviru cjelokupne reforme sistema I odgoja I obrazovanja.

Nastavni planovi I program moraju postati fleksibilniji. U centru paznje su ucenici a ne sadrzaji.
Ovakav pristup zahtjeva temelje promjene u razmisljanju ljudi, promjene u stavovima I odnosu
prema razlicitostima.

Inkluzija redefinira stvari kako bi djeca I ljudi s posebnim potrebama bili cijenjeni zbog
onoga sto jesu. Danas process inkluzije uzima sve vise maha. Djeca s posebnim potrebama kao I
njihovi roditelji , zele I ocekuju vecu pomoc kroz posebne programe pedagoskog djelovanja,
brige, njege I zastite, koji ce biti integralnog a ne kategorijalnog karaktera, I koji ce osigurati
ostvarivanje prava svoj djeci na razvoj, odgoj, obrazovanje, zastitu I unapredjenje zdravlja.

Glavni cilj zbog kojeg se pristupa integraciji ( I inkluziji ) je sticanje povoljnog socijalnog I
emocionalnog iskustva djece s posebnim potrebama koje ce im omoguciti kasnije uspjesno
ukljucivanje u drustveni I profesionalni zivot. Ovim radom daje se doprinos ovom cilju
integracije I misli , da I jedni I drugi ucenici mogu sticati osjecaj pripadnostri, prijateljstva,
tolerancije, razumjevanja, a da redovni razredi za svu djecu mogu biti topla sredina, puna
pozitivnih emocija, koja doprinoosi socijalizaciji.

15
 Literatura
1. Inkluzivna praksa – OD SEGREGACIJE DO INLUZIJE

Medina Vantic – Tanjic, Milena Nikolic, Tuzla 2010

2. Strategija inkluzivnog obrazovanja u Crnoj Gori

Ministarstvo prosvjete I nauke , Podgorica 2008

3. Inkluzija u strucnom obrazovanju u Crnoj Gori

Svetlana Dujovic, jadranka Radulovic, Podgorica 2013

16