SVEUČILIŠTE JOSIPA JURJA STROSSMAYERA U OSIJEKU

FAKULTET ZA ODGOJNE I OBRAZOVNE ZNANOSTI

Izvanredni preddiplomski sveučilišni studij ranoga i predškolskog odgoja i obrazovanja

MONTESSORI DJEČJI VRTIĆI

SEMINARSKI RAD

Predmet: Opća pedagogija

Mentor: dr. sc. Ružica Tokić Zec, poslijedoktorandica

Studenti: Ivana Skeledžija

Melita Majdenić

Osijek, 12.2022

Ⅰ
 SAŽETAK

Montessori metoda dobila je ime po svojoj začetnici Mariji Montessori koja je ujedno i
najvažnija osoba modernog odgoja. Maria je svoj život posvetila pravima djece i njihovim
sposobnostima.

Seminarski rad predstavlja skraćeni uvod u Montessori pedagogiju, njene karakteristike, metode
i razvojna razdoblja djeteta. Ova metoda predstavlja model odgoja i obrazovanja djece i mladih.
Načela opisanog pedagoškog odgoja utvrđena su nakon promatranja razvojnih potreba djece, od
njihova rođenja pa sve do odrasle dobi. Perić (2009) navodi glavnu misao pedagogije koja glasi:
„Pusti me da naučim sam.“ ili „Pomozi mi da to učinim sam.“

Cilj seminarskog rada nam je približiti osnovna načela i ideologiju u odgoju i obrazovanju djece
primjenom metode koju je prvobitno osmislila Maria Montessori. Ovim metodama možemo
poboljšati rad s djecom, a sve s ciljem kako bi na bolje načine u konačnici pomogli djeci u
njihovom razvoju.

Ključne riječi: djeca, dijete, Maria Montessori, Montessori pedagogija, načela, razvoj,
učenje, odgoj, ruke, pribor, materijal

Ⅱ
SAŽETAK 2
1. UVOD 1
2. BIOGRAFIJA MARIE MONTESSORI 2
3. BIT MONTESSORI METODE 4
4. TEMELJNA NAČELA MONTESSORI PEDAGOGIJE 6
5. RAZVOJ DJETETA 8
5.1. Razdoblje posebne osjetljivosti 9
6. ODGOJ U MONTESSORI PEDAGOGIJI 11
7. MONTESSORI ODGOJITELJI 12
7.1. Uloga odgojitelja u pripremljenoj okolini 12
7.2. Odnos roditelja i odgojitelja 13
8. GRUPA DJECE U MONTESSORI VRTIĆU 14
9. ORGANIZACIJA MONTESSORI PROSTORIJE 16
10. MONTESSORI MATERIJALI I PRIBOR ZA RAD 17
11. VRSTE VJEŽBI SA MONTESSORI MATERIJALOM 18
ZAKLJUČAK 20
LITERATURA 21

Ⅲ
 1. UVOD

Sadržaj seminara podijeljen je u dva dijela, prvi dio daje uvod u Montessori pedagogiju, a
drugi kako Montessori metoda djeluje kroz praksu u vrtićima. Moto Montessori pedagogije je
„Pomozi mi da to učinim sam”. Maria Montessori bila je liječnica i znanstvenica koja je svoju
pedagogiju razvila promatranjem djece. Njezine odgojne metode uvelike utječu na razvoj,
slobodu i samostalnost djeteta, davala je djeci slobodu pri djelovanju i odlučivanju. Montessori
vrtići su karakteristični po tome što je okolina pripremljena s posebno pripremljenim
materijalima, didaktičkim pomagalima koje je osmislila Maria Montessori, a posebno je
naglašena uloga odgojitelja jer imaju individualan pristup svakom djetetu. Djeca sve što rade u
vrtićima rade da bi sama sebe izgradila, kroz prezentacije koje odgojitelj detaljno, polako, točno
pokazuje kako se koriste. Materijali su ponuđeni određenoj dobi i djeca ga koriste kada i koliko
žele. Pribori su napravljeni od prirodnih materijala, drveta, stakla, a služe za poticanje
samostalnosti u svakodnevnom životu, za razvoj osjetila, razvoj govora i jezika, razvoj
matematičkog i kozmičkog odgoja. Maria Montessori je smatrala da su ruke djetetov instrument
inteligencije.

1
 2. BIOGRAFIJA MARIE MONTESSORI

Maria Montessori rođena je 1870.god. u

Slika 1. Maria Montessori
Mrežni izvor:
https://nova-akropola.com/wp-content/uploa
ds/2016/12/maria-montessori-i-djevojcia.jpg
(Preuzeto 04.12.2022.)
mjestu Chiaravalle, u Italiji. Bila je jedinica,
njezin otac računovođa, preselio se u Rim kada
je imala dvanaest godina, gdje se Mariji pružila
prilika za obrazovanje. Tamo je tijekom
školovanja pokazala zanimanje za prirodne
znanosti i postala je liječnica, iako su njeni
roditelji jako željeli da postane učiteljica. Maria
je postala prva doktorica medicine u Italiji.
Nakon diplome dobila je mjesto pomoćne
liječnice u bolnici San Giovanni gdje je radila
sa ženama i djecom. Kao liječnicu zanimala ju
je pedijatrija, 1897. postala je asistentica u
klinici za psihijatriju Rimskog sveučilišta gdje
se susrela sa mentalno zaostalom djecom,
djecom koja su proučavala svijet rukama,
djecom koja se nisu mogla uklopiti u školu i
svoje obitelji, te su bila smješteni u duševnu
bolnicu zajedno sa poremećenim kriminalcima.

Tražeći podatke o mentalno zaostaloj djeci, pronašla je radove dvojice francuskih liječnika,
Itarda i Seguina, koji su Mariu doveli u nov smjer. Preuzela je njihove ideje učenja putem osjetila
i učenje putem pokreta te je oblikovala svoju Montessori metodu. To je bio spoj pedagogije i
medicine. Uključivanjem u škole, Maria je pomagala djeci koju nije bilo moguće obrazovati,
učila ih je čitati i pisati. Proučavajući i istražujući djecu, služila se različitim pomagalima,
metodama i spoznajama iz svojih istraživanja. Svoje metode je primjenjivala u vrtićima i
školama, vjerujući da bi dostignuća kod zaostale djece, mogla poboljšati i dostignuća kod
normalne. Takvi događaji su joj, zajedno sa mnogim javnim predavanjima u Italiji i europskim
zemljama donijeli slavu. 1890. tih godina rodila je izvanbračno dijete, kojemu je otac bio kolega
s klinike dr. Montesano. Dijete je odgojila druga obitelj, no kasnije ga je usvojila majka. 1907.

2
godine uspostavlja se temelj Montessori pedagogije osnivanjem Dječje kuće (Casa dei Bambini).
Uskoro su uslijedila mnoga priznanja i svjetski tisak je objavio njezine članke o uspješnosti
metode. Marijina knjiga „Otkriće djeteta” detaljno opisuje Marijnu metodu rada u vrtićima i
školama, prevedena je na dvadeset jezika a tiska se još i danas. Posjetitelji iz raznih dijelova
svijeta dolazili su u dječje kuće kako bi se uvjerili u uspješnost njezine metode, gdje su bili
nadahnuti i oduševljeni onime što su vidjeli. Pokret se proširio na cijeli svijet. Maria je mnogo
vremena provodila radeći, pišući, obučavajući odgojitelje i učitelje. Umrla je 1952. godine u
Nizozemskoj, njezin pokret je nastavio rasti i u Sjedinjenim državama početkom 1990. godina
bilo je preko 4000 vrtića i škola. Montessori udruženja stvorila su organizaciju Savjet za
odobravanje programa obrazovanja za Montessori odgojitelje i učitelje (MACTE), koja je bila
veliki napredak za međunarodnu promociju Montessori metode.

3
 3. BIT MONTESSORI METODE

Temelj Montessori metode je poticanje i samostalnost djeteta na razmišljanje, te spontano učenje

djeteta kroz igru. Maria Montessori je svoju metodu temeljila kroz karakteristike djeteta iz
djetinjstva, ovdje su objašnjene univerzalne karakteristike:

Upijajući um

Maria Montessori je primjetila da djeca posjeduju sposobnost učenja iz okoline već i samim time
što u njemu žive, takva sposobnost upijanja iz okoliša, kao što spužva upija vlagu, nazivamo
upijajući um, fenomen koji traje do šeste godine zivota.

Razlikujemo dvije faze upijajućeg uma od rođenja do treće godine, gdje se npr. način na koji
dijete uči govoriti, roditelji ga ne podučavaju, jezik se usvaja bez napora i doslovno se upija, te
razdoblje od treće do šeste godine gdje se kod djeteta počinje pojavljivati svijest. U fazi svijesti
dijete brzo i lako usvaja nove vještine, pokazuje želju za znanjem, te bi u tom razdoblju dijete
trebalo imati što više slobode da bi se moglo potpuno razvijati.

Sva djeca žele učiti

Važno je da roditelji i odgojitelji razumiju kako na najbolji način potaknuti dijete da razvije
pozitivan stav prema stvarima koje će naučiti u različitim razvojim razdobljima, počev od prvog
dana u jaslicama (Britton, 2000). Često možemo čuti kako djeca ne žele učiti za školu, a Maria
Montessori je vjerovala da se takav stav može izbjeći korištenjem njezinih metoda. Učenje kroz
igru, eksperimentiranje sa stvarima iz svijeta, pokušavajući učiniti nešto samostalno i rukama.
Važno je naglasiti da aktivnost bude jednostavna, kako bi ju dijete uspješno izvršilo, da bi se
dijete osjećalo usješno od početka, npr. slaganje ubrusa.

Sva djeca uče kroz igru i rad

Djeca imaju urođenu motivaciju da uče, a učenje kroz igru pomaže djetetu naučiti nove ideje i
pretvoriti ih u praksu.

4
 Sva djeca prolaze kroz nekoliko faza razvoja

Maria Montessori promatrajući djecu shvatila je da sva djeca od rođenja do 18. godine života
imaju tri faze razvoja. Svaka faza proizlazi iz prethodne i čvrsto se oslanja na nju, nijedna se
nemože preskočiti, djeca se često privremeno vraćaju u prethodnu fazu.

Sva djeca žele biti neovisna

Za poticanje samostalnosti kod djeteta važno je pokazati djetetu kako se pojedina aktivnost
izvodi te mu dozvoliti da istu aktivnost ponovi samo. U Montessori vrtićima postoji dio
programa gdje djeca imaju jednostavne aktivnosti iz svakodnevnog života, koje razvijaju
motoričke sposobnosti i koordinaciju, što možemo vidjeti na slici niže (Slika 2).

Slika 2. Montessori učenje kroz igru

Mrežni izvor:
https://images.squarespace-cdn.com/content/v1/5afeb193a9e028e5bef25691/1543789745707-M
4E8TDLN1LA4XBN9XKEX/IMG_5736.JPG (Preuzeto 04.12.2022.)

5
 4. TEMELJNA NAČELA MONTESSORI PEDAGOGIJE

Poštovanje djeteta

Sloboda djeteta da se razvija na najbolji način u skladu sa svojim sposobnostima. Maria

Montessori je tvrdila kako djeci treba prepustiti vodstvo da im se omogući razvoj. Pružiti djetetu
ljubav i priznanje čime mu se iskazuje poštovanje.

Osposobljavanje osjetila i kretanje

Djeca preko osjetila upoznaju okolinu što je za njih od velike važnosti jer im omogućuje
stjecanje raznih iskustava koja će kasnije u životu nadograđivati. Maria Montessori veliku pažnju
posvećuje osjetilima, svijet oko sebe djeca upoznaju pomoću kretanja, te im se na taj način
razvija um.

Kako mišići pamte

Prema Montessori metodi ljudski mehanizam sastoji se od mozga, osjetila i mišića. Rezultati
učenja koji se dogode preko i pomoću mišića, ne mogu se zaboraviti (Seitz i Hallwachs, 1996).
Jedan primjer je kada dijete nauči jednom voziti bicikl, tu vještinu posjeduje čitav život.

Polarizacija pažnje

Montessori pedagogija veliku pažnju posvećuje koncentraciji, te načinima njezinog

poboljšavanja. Kada se dijete nalaze u stanju polarizacije misli se da dijete u dubokoj
koncentraciji, tada se počinje mijenjati, postaje mirnije, pametnije i lakše se može izražavati
(Seitz i Hallwachs, 1996). Stoga je Maria Montessori osmislila materijale koji uvijek kod djeteta
izaziva duboku koncentraciju.

Slobodan izbor

Maria Montessori je smatrala da je najvažnije za dijete da ima slobodu izbora, da samo odlučuje
čime i kada se želi igrati. Slobodan izbor je važan jer se djeca individualno razvijaju. ( Seitz i
Hallwachs, 1996).

6
Pripremljena okolina

Okolina Montessori vrtića je drugačija od ostalih, ona se brine o potrebama djece, a ne odraslih.
(Seitz i Hallwachs, 1996). Okolina treba biti sigurna, te prostor u kojem djeca borave prostran da
bi se mogla slobodno kretati i razvijati, u suprotnom mu se sprječava razvoj.

Rad s materijalom

Materijal omogućuje djetetu učenje na jasan način, rukujući materijalom, ponavljajući vježbe i
rješavajući zadatke. Pribor se uvijek nalazi na istom mjestu, složen istim slijedom, te je uvijek
uredan i čist.

Uloga odgojitelja

Odgojitelji u Montessori vrtiću treba dopustiti djetetu da gradi svoju osobnost, samo odlučuje i
postaje neovisno. Uloga odgojitelja je da promatra, prati, pomaže u procesu djetetova učenja i
razvoja.

7
 5. RAZVOJ DJETETA

Sva djeca prolaze kroz razdoblja zanimanja za neka područja razvoja. Tijekom svakog
tog razdoblja razvoja, dijete se može toliko usredotočiti na taj dio razvoja da zaboravi na druge
fenomene, iako je za njih ranije pokazalo zanimanje (Polk Lillard i Lillard Jessen, 2022).
Dojmovi koji su utisnuti u djetetov um imaju utjecaj na njegov budući razvoj (Britton, 2000).
Maria Montessori smatra da djeca do osme godine prolaze kroz tri faze razvoja:

Prvo razdoblje: od rođenja do šeste godine

Prvo razdoblje dijeli se u dvije faze: od rođenja do treće godine i od treće do šeste godine
(Britton, 2000). U prvoj fazi dijete sve upija iz okoline, a da nije toga ni svjesno. Montessori je
ovo razdoblje smatrala najvažnijim. Od treće do šeste godine dijete upija informacije, ali je
ujedno razvijena volja i pamćenje, te svijest. Brzo se razvija jezik, dijete ima razvijen vokabular.
Vrijeme od rođenja do šeste godine je razdoblje kada su djeca najugroženija i kada im je najviše
potrebna zaštita.

Drugo razdoblje: od šeste do dvanaeste godine

Razdoblje usvajanja kulture. Dijete sve više počinje samoga sebe doživljavati kao samostalnu
osobu i osjeća da svojim djelovanjem može nešto promijeniti. Vidljive su promjene društvenog
ponašanja te svojevoljno traži kontakt s drugima. U ovom razdoblju života djeca se počinju
zanimati za znanstvene pokuse i prirodne pojave (Schäfer, 2015). Dijete prihvaća neko pravilo,
te očekuje da ga se svi pridržavaju, pa su često djeca ta koja podsjećaju na to da se nešto tako
radi, odnosno ne radi („mi uvijek izuvamo cipele“) (Schäfer, 2015).

Treće razdoblje: od dvanaeste do osamnaeste godine

Razdoblje usvajanja samostalnosti, dolazi do velikih promjena te su djetetu važna briga i pažnja
jednako kao i djetetu od šest godina. Dijete postaje odrasla osoba te traži svoju ulogu u društvu.
Izražajnije su impulzivni i hiroviti iz razloga što se dijete nalazi pubertetu u kojemu dolazi do
naglog razvoja u kojem se događaju određene psihičke i fizičke promjene. Promjene do kojih
dolazi izazivaju određeni stres, te mlade čine nesigurnima. Žele raspravljati s odraslima, ali ne
priželjkuju savjete nego savjetovanje i podršku u smislu „pomozi mi da to sam uradim“ (Schäfer,
2015). Mladi se žele upoznati sa znanjem i shvatiti za što im ono treba (Schäfer, 2015).

8
 5.1. Razdoblje posebne osjetljivosti

Razdoblje posebne osjetljivosti kod djece mlađe od 6 god. je razdoblje interesa za red, za govor,
za učenje, vještine hodanja. Ovo je razdoblje ponavljanja neke aktivnosti bez očitog razloga,
zaokupi ih to što rade i to je jedina stvar koja ih zanima. Prema Mariji Montessori, dijete koje
želi stvari pogledati, opipati, okrenuti, pokušati otkriti čemu služi, što može s njim učiniti,
pokazuje razvoj novih znanja i vještina pomoću svojih osjetila. Ako su djetetu postavljena
ograničenja i sprječava li se razvoj njegovih urođenih nagona, dok je u tom razdoblju, mogući su
nekontrolirani ispadi bijesa, čime pokazuje svoju nezadovoljenu potrebu za učenjem.
Razlikujemo šest razdoblja posebne osjetljivosti.

Osjetljivost za red

Posebna osjetljivost se javlja najčešće tijekom prve godine života gdje se djetetu sviđa da se ista
osoba bavi njime na isti način u poznatoj sredini. Djeca vole neku vrstu reda, navika, imaju
potrebu za dosljednošću i poznatim kako bi se mogli orijentirati i izgraditi sliku svijeta u glavi.

Osjetljivost za jezik

Ovo razdoblje počinje od rođenja djeteta, kada dijete od rođenja sluša ljudske glasove i gleda
govorne organe, koje cijelo vrijeme upija. Dijete s tri godine govori kratke rečenice, te poznaje
mnoge pojmove. Dijete do šeste godine života usvaja bogat rječnik, osnovne rečenice, te
naglasak. Ako djetetu iz nekog razloga bude uskraćen jezik, moguće je da mu bude nanesena
nepopravljiva šteta. Maria Montessori smatrala je važnim razgovor djeteta s roditeljima, jer im se
taj način obogaćuje jezik i omogućuje učenje novih riječi.

Osjetljivost za spretnost u kretanju

Kada dijete nauči hodati s otprilike 12 do 15 mjeseci ima potrebu stalno ponavljati tu vještinu, te
ne biti sputavano, da bi vještinu usavršilo.

9
 Osjetljivost za društveno ponašanje

U dobi od dvije i pol ili tri godine dijete je postalo svjesno da je dio grupe, počinje pokazivati
zanimanje za drugu djecu svoje dobi i postupno se s njima igrati i surađivati (Britton, 2000).

Osjetljivost za male predmete

U razdoblju od godine dana dijete će imati potrebu za usmjeravanjem pozornosti na detalje,

podići će nešto, opipati, dobro pogledati i možda staviti u usta. Najviše će ga privlačiti mali
predmeti poput kamenja, trave, kukaca.

Osjetljivost za učenje putem osjeta

Od rođenja dijete prima dojam o svijetu koji ga okružuje putem svojih pet osjeta. Prvo su aktivni
osjeti vida i sluha, zatim razvijanjem pokreta, osjet dodira koji počinje igrati važnu ulogu, osjet
okusa slijedi kada dijete počne stavljati predmete u usta. Maria Montessori preporučivala je da
dijete bude blizu odraslih, kako bi moglo čuti i vidjeti što se oko njega zbiva (Britton, 2000).

10
 6. ODGOJ U MONTESSORI PEDAGOGIJI

Odgoj pokreta
Kako bi napredovalo u razvoju, dijete treba vrijeme i priliku za ponavljanje neke radnje
dok ju ne savlada u potpunosti. U Montessori odgoju dijete ima slobodu kretanja, slobodu
ponavljanja, izražavanja osjećaja, slobodu biranja (Philipps, 1999).
Kretanje potiče i sposobnost koncentracije djeteta što nam je od iznimne važnosti za
daljnje učenje jezika i matematike.
“Ruka je za razvoj posebno važna. Tek putem hvatanja dijete uči ’shvaćati’ ” (Schäfer,
2015: 30)

Kozmički odgoj
Djeca se kroz rad u zajednici uče odgovornosti. Npr. kroz rad u vrtu (od sadnje, praćenje rasta
biljke, zalijevanja), kroz brigu za životinje. Samim pogledom u nebo djeca mogu osvijestiti da iz
oblaka pada kiša, a da nas sunce grije. Uz pomoć globusa i atlasa upoznaju se sa svijetom.

Religijski odgoj
Maria Montessori bila je katolkinja, ali nikada nije zagovarala odgoj samo u jednoj vjeri.
Montessori ustanove otvorene su u zemljama različitih vjeroispovijesti diljem svijeta. Smatra da
s religijskim odgojem treba započeti već od rođenja. Misli da tako nastaje religijsko
opredjeljenje. Predlaže da se u vjerski kutak objese religiozne slike i simboli.
Dijete treba sudjelovati u radnjama koje su povezane sa vjerom, svetkovinama, te molitvama.

Odgoj kreativnosti
Važno je djeci ponuditi razna sredstva i aktivnosti poput likovnih materijala, kiparstva,
plesa… U kreativnom kutku djeca mogu crtati, slikati, modelirati, izrezivati..
Cilj je da se djeca izraze kroz umjetnost. Ne postoji dobar ili loš rad.
Svako dijete na svoj jedinstven, maštovit način uči što je kreativnost.

11
 7. MONTESSORI ODGOJITELJI

Uloga odgojitelja u predškolskoj ustanovi je iznimno važna. Odgoj malene djece je jako
izazovan, s toga odgojitelji trebaju dobru pripremu kako bi razumjeli djetetove potrebe, te
ostvarili emocionalnu privrženost s djetetom.
Autorica Philipps (1999) navodi da Montessori odgojitelj mora biti uvijek dobro raspoložena,
vesela i vedra osoba. Prema djeci nježna, pažljiva i strpljiva. Mora biti uredno i prikladno
odjevena, ne smije svojim izgledom odvlačiti pozornost djeteta sa Montessori pribora.

Odgojitelj treba biti pouzdana osoba koja uzima za ozbiljno djetetove osjećaje. Prema djetetovu
ponašanju prepoznaje kada i koliko dugo dijete treba maženje i utjehu, kada se radi o maloj djeci.
Uči razumijevati govor malene djece. Pažljivo promatra svako pojedino dijete, te prati njihov
razvoj (Schäfer, 2015).
“Montessori učitelji imaju takvo poštovanje prema djetetu da se prema njemu odnose kao prema
odrasloj osobi” (Davies, 2022:20).

7.1. Uloga odgojitelja u pripremljenoj okolini

Dobro pripremljena okolina olakšava rad. Odgojitelj brine o urednosti materija, pribora
kao i okoline. Jedna od zadaća odgojitelja je i da uvede dijete u korištenje nekog materijala.
Kako djeca uče iz primjera, akronim SHOW (Slow Hands, Omit Words - spori pokreti ruku,
izbjegavajte riječi) je iznimno važan u Montessori odgoju. Kako bi dijete moglo lakše
promatrati, odgojitelj ne treba govoriti dok pokazuje kako pravilno napraviti neku aktivnost, jer
dijete neće znati da li treba slušati ili gledati u ruke. Važno je svaki put aktivnost pokazati na isti
način kako bi djeca uočila koji su korak propustila ( Davies, 2022).
Montessori pedagogija se temelji na principu “pomozi mi da to učinim sam”, s toga odgojitelj
ima ulogu neprimjetnog promatrača. Zadaća mu je promatrati dijete i umješati se samo kada
dijete to zatraži, da mu pruži onoliko pomoći koliko je potrebno da nastavi dalje samostalno.
Kada razgovara sa djetetom odgojitelj, ukoliko je u mogućnosti, spušta se do razine djetetovih
očiju kako bi mu iskazao poštovanje i ostvario bolji kontakt, njegov govor je jasan, razgovijetan,
prijateljski.

12
 7.2. Odnos roditelja i odgojitelja

Za dobrobit djeteta nužna je dobra suradnja između roditelja i ustanove, odnosno

odgojitelja. Djeca, ponajviše malena djeca (jaslice), moraju se osjećati ugodno. Tek tada su
spremna na učenje. Potrebno je određeno vrijeme da se dijete privikne na određenu grupu.
Pogotovo kod male djece važno je da ista odgojiteljica dočekuje i ispraća dijete iz vrtića. Osoba
koju poznaje i koja je za njega “važna osoba” kako bi ga utješila i umirila ako plače pri rastanku
od roditelja.
Kako bi ostvarila što bolji odnos da djetetom, mora znati njegove potrebe. U razgovoru sa
roditeljima informira se o životu djeteta u roditeljskoj kući. O njegovim navikama, potrebama,
životnim uvjetima u kojima odrasta. Odgojitelju su potrebne dobre komunukacijske sposobnosti
koje stječe putem stručnog usavršavanja (Schäfer, 2015).

13
 8. GRUPA DJECE U MONTESSORI VRTIĆU

Veličina grupe kao i broj odgojitelja po pojedinoj grupi varira od ustanove do ustanove,
ovisno o tome kako su grupe kreirane.
U Montessori vrtićima razlikujemo 3 grupe:
● 1-3 godine ( jaslička grupa)
● 3-6 godina ( predškolska grupa)
● 1-6 godina ( mješovita grupa)

Jaslička grupa ( obuhvaća djecu od 1 do 3 godine)

Montessori je smatrala da sve što okružuje dijete oblikuje njegov um, a dijete svojim osjetilima
“upija” sve što ga okružuje. Ovo razdoblje Montessori naziva još i razdobljem adaptacije ili
prilagođavanja (Philipps, 1999).
Djeca u jasličkom programu trebaju veću skrb odgojitelja pa je i sam pristup drugačiji. U
jasličkim grupama bi po pravilu trebalo biti desetero djece s dvije odgojiteljice (Schäfer, 2015).
Aktivnosti i materijal za rad prilagođeni su dječjem uzrastu.

Predškolska grupa (od 3 do 6 godina)

Svako dijete u grupi ima različit stupanj razvoja. Kako djeca uče iz primjera, mlađa djeca uče
tražiti pomoć od starijih, a starija uče pomagati mlađoj. Pokušavaju zajedno riješiti problem.
Mlađa djeca prate što rade starija djeca te pokušavaju napraviti isto, dok starija djeca preuzimaju
“odgovornost” i time dobivaju osjećaj da su uzor mlađoj djeci. S obzirom da neki materijali nisu
raspoloživi u više primjeraka među djecom se razvija i osjećaj djeljenja, uče se strpljenju,
čekanju na red.

Mješovita grupa (od 1 do 6 godina)

Za ovu grupu nužan je veći broj odgojitelja jer mlađa djeca trebaju veću skrb, od hranjenja do
previjanja pelena, te više nošenja, tješenja i uspavljivanja. Kako još uvijek trebaju više sna i
odmora, potrebna je i dodatna prostorija. S obzirom da mala djeca istražuju i stavljaju u usta i
sitnije predmete, potreban je veći nadzor nad njima (Schäfer, 2015).
U organizaciji prostora materijal za rad posložen je od jednostavnih do složenijih, tj. za malu
djecu na nižim policama dok za stariju djecu na višim policama.

14
U ponekim državama svijeta, mogu se pronaći i programi za dojenčad. Brinu se za djecu staru od
6 mjeseci do 18 mjeseci starosti što se može vidjeti na slici niže ( Slika 3).
Za to iznimno osjetljivo razdoblje djetetovog života, odgojitelji se dodatno školuju i surađuju sa
pedijatrima.

Slika 3. Program za dojenčad u dječjem vrtiću

Mrežni izvor:
https://www.montessoriccgroup.com/infant-program?pgid=kv6x6jvo-f7279819-98a3-4b51-b611
-a33ef472bab1 (Preuzeto 28.11.2022.)

15
 9. ORGANIZACIJA MONTESSORI PROSTORIJE

Schäfer (2015:75) podsjeća na riječi Marie Montessori: ”Djetetu moramo pružiti okolinu
koja mu pripada: pravi mali umivaonik, stolčicu, ormarić za posuđe s ladicama koje može sam
otvoriti i koje sadržavaju potrepštine kojima može rukovati, krevetić na kojemu spava pod
lijepim pokrivačem koji može samo raširiti i složiti”.
U Montessori prostorijama sve je organizirano po planu. Postoji posebno uređen prostor za rad,
učenje i zadovoljavanje razvojnih potreba djece. U prostoriju mora dopirati puno svjetla, mora
biti prozračna i ukrašena biljkama za koje se uz odgojitelja brinu i sama djeca. Isto tako,
poželjno je da u vrtiću imaju životinje za koje se također uz odgojitelje brinu i djeca. Namještaj
je lagan kako bi ga djeca lako mogla sama nositi, stolovi su različitih veličina i oblika, kvadratni
i pravokutni koji služe za rad u paru, te okrugli stolovi. Posred prostorije je tepih za razgovaranje
u krugu. Uza zid su složene otvorene police na kojima je složen materijal koji je djetetu dostupan
u svakom trenutku. Zidovi su ukrašeni dječjim radovima i slikama iz stvarnog života. Materijal
za rad posložen je od lakšeg ka težem, od jednostavnog prema složenom. Sitniji materijal
smješten je u košarama i kutijama, te drvenim pladnjevima kako bi djeca lakše mogla prenijeti
materijal. Prostorije su opremljene malim tepisima (otprilike 70 x 110 cm) raznih boja koje djeca
mogu postaviti gdje žele, na njega će staviti materijal s kojim će raditi, što možemo vidjeti na
slici 4. Isto tako po završetku aktivnosti sve vraćaju na svoje mjesto (Schäfer, 2015).

Slika 4. Primjer interijera prostorije u Montessori vrtiću

Mrežni izvor:
https://sapientiamontessori.com/wp-content/uploads/2009/12/Montessori-Classroom.jpg
(Preuzeto: 01.12.2022.)

16
10. MONTESSORI MATERIJALI I PRIBOR ZA RAD

Važnost materijala u Montessori pedagogiji je odmah na drugom mjestu nakon djeteta

koje je u središtu zanimanja Montessori pedagogije. Bez njega se ne može ni zamisliti
Montessori ustanovu.
“Montessori materijali vrlo su jednostavno oblikovani tako da se dijete može njima baviti bez
ičije pomoći” (Schäfer, 2015:85).
U prostorima predškolske ustanove materijal za rad se nalazi na niskim, otvorenim
policama. Montessori smatra da je vrlo važno da se materijal uvijek nalazi na istom mjestu,
složen istim redoslijedom, te se ponavlja u istom obliku (kako bi dijete moglo iznova ponavljati
dok ne savlada vještinu). Materijal je složen od lakšeg ka težem, od jednostavnijeg prema
kompliciranijem. Također, materijal je raspoređen s lijeva na desno, od gore prema dolje, ovisno
o primjeni. Moraju biti vidljivi i dostupni u svakom trenutku.
Materijal mora biti čist i neoštećen (Philipps, 1999).
U prostoriji se nalazi samo po jedan primjerak svakog materijala kako bi se kod djece
razvijala tolerancija i suradnja, te strpljivost dok čeka na svoj red. Montessori je smatrala da
gledanjem aktivnosti drugoga dijete indirektno uči i razvija strpljenje što će mu uvelike koristiti
u budućem životu jer nije moguće svaku potrebu odmah zadovoljiti (Philipps, 1999).

Postoji pet vrsta Montessori materijala:

● materijal za vježbe za praktičan život
● osjetilni materijal
● materijal za jezik
● materijal za matematiku
● materijal za kozmički odgoj

17
11. VRSTE VJEŽBI SA MONTESSORI MATERIJALOM

Praktičan život
Vježbe možemo podijeliti u tri područja:
1. Briga za samoga sebe - oblačenje, čišćenje cipela, pranje ruku, osobna higijena…
2. Briga za okolinu - pranje suđa i rublja, briga za životinje i biljke, brisanje prašine…
3. Ponašanje u zajednici - ponašanje u društvu, pažljivo slušati, kako razgovarati,
pozdravljanje kod susreta…(Philipps, 1999)

Senzomotorika
Vježbe za razvoj vida, sluha, okusa, dodira, topline…
1. Osjetilo vida - vidna percepcija, spretnost nošenja, razvrstavanje po boji i nijansi neke
boje
2. Osjetilo dodira - razlikovanje hrapavi i glatki materijali, tkanine i teksture
3. Osjetilo topline - razlikovanje tekućine različitih temperatura, vruće-hladno
4. Osjetilo okusa - razlikovanje slatko - slano, hladno - toplo, gorko, kiselo…
5. Osjetilo sluha - vježbe sa instrumentima

Jezik
Jezik je primarno sredstvo komunikacije, da bi dijete njime ovladalo potrebno je savladati i
druge vještine poput usmjerenosti, pažnje, strpljenja, slušanje, razumjevanje (Schäfer, 2015).
Uz pjevanje pjesmica, pričanje priča, mlađa djeca usvajaju nove riječi, vježbaju govor, slaganje
slova, šire vokabular, vježbaju pisanje i čitanje…

Kozmički odgoj
Pokriva veliko područje: povijest, zemljopis, botanika, zoologija, ekologija, informatika, etika.
“Zadaća mu je probuditi i razviti istraživačku snagu u djetetu te probuditi dječju maštu i razviti
apstraktno mišljenje. "Kozmički odgoj" pomaže djetetu pronaći način kako usvojiti okolni svijet
i što će pobuditi njegovu znatiželju i zanimanje. Ujedno spoznaje da su ljudi, životinje, biljke i
predmeti obvezni dio njegova okruženja.” ( Nebula Montessori Asocijacija, 2010).

18
Matematika
Prema autorici Schäfer (2015) ova vrsta materijala potiče razvoj “matematičkog duha”.
Uz pomoć slaganja kockica, kuglica, djeca vježbaju zbrajanje, oduzimanje, množenje, djeljenje..
“Za razvoj "matematičkog uma" veoma je bitna poticajna okolina. S pomoću konkretnoga
pribora dijete se posredno priprema za apstraktnu matematičku znanost. Tako dijete nesvjesno
razvija matematičke pojmove aritmetike i geometrije u radu s priborima za aktivnost u
svakodnevnom života, priborima za poticanje razvoja osjetila, priborima za razvoj govora i
jezika i uz pomoć "kozmičkog odgoja" ( Nebula Montessori Asocijacija, 2010).

Među najpoznatije materijale u Montessori

odgoju možemo ubrojati Ružičasti toranj i
Smeđe stepenice. Pribor za upoznavanje
dimenzija. Kao što je prikazano na slici 5.,
uz njih djeca uče razliku veliko-malo,
debelo-tanko, zbrajanje, oduzimanje,
slaganje po veličini i mnoge druge
aktivnosti.

Slika 5. Ružičasti toranj i smeđe stepenice

Mrežni izvor:
http://leptir-mojpribor.blogspot.com/2010/06/ruzicasti-toranj-i-smee-stepenice-pink.html
Preuzeto: 04.12.2022.

19
ZAKLJUČAK

Na početku rada postavili smo si cilj saznati kakvi su to Montessori vrtići čija je
popularnost s godinama sve veća i veća. Dotaknuli smo se biografije začetnice Montessori
pedagogije, Marije Montessori da se dobije dojam kolika je njezina važnost u današnjem odgoju
djece i njihovom putu ka osamostaljenju.
Sama činjenica da je tri puta bila nominirana za Nobelovu nagradu za mir govori o
važnosti njezinog rada i onoga što je ostalo iza nje. Stoga smo za glavnu temu odabrali istražiti
provedbu Montessori pedagogije u vrtićima s njezinim imenom.
Tijekom istraživanja ove pedagogije, spoznali smo da ključnu ulogu u sprovedbi ove
metode imaju sama djeca koja uz pomoć Montessori materijala izgrađuju sebe kao individue.
Važnost odgojitelja i okoline u kojem borave djeca je također vrlo važna. Stoga smo posebna
poglavlja posvetili odgojiteljima i organizaciji prostorije.
Uloga odgojitelja je pasivna, tako da mu je glavni cilj promatrati djecu. Pomoći će samo
ukoliko dijete samo zatraži pomoć, tek toliko da može dalje samo nastaviti aktivnost.
Interijer u vrtiću je posebno oblikovan, s naglaskom na samostalnost djeteta u
odlučivanju s kojom će se aktivnosti baviti i u kojem trenutku. S toga je sav materijal izložen na
niskim otvorenim policama, poslagan pregledno, u nizu od lakših prema težim kako bi dijete
moglo nesmetano razgledati i odlučiti što uzeti. Prostorije su prostrane, prozračne i dobro
osvjetljene. Važnost urednosti prostora i materijala s kojima se rukuje je vrlo bitna.

U zaključku, možemo sažeti sljedeću činjenicu - Montessori pedagogija ima za cilj

izgraditi dijete i pretvoriti ga u samosvjesnu osobu spremnu za daljnje životne izazove, dok
ostale metode možda imaju isti cilj, ali ga provode na drugačiji način.
Svjedoci smo popularnosti Montessori vrtića i svega što oni pružaju u osamostaljenju
djeteta koje ga je pohađalo s toga ne čudi da imamo sve veći i veći broj vrtića na području
Hrvatske.

20
LITERATURA

KNJIGE:
● Britton, L., (2000). Montessori: Učenje kroz igru. Zagreb: HENA COM
● Davies, S., (2022). Montessori dijete. Split: Harfa.
● Perić, A., (2009). Montessori iz prve ruke. Osijek: Fakultet za odgojne i
obrazovne znanosti
● Philipps, S., (1999). Montessori priprema za život – odgoj neovisnosti i
odgovornosti. Zagreb: Naklada Slap.
● Polk Lillard, P. i Lillard Jessen, L. (ur.), (2022). Montessori od prvog dana.
Zagreb: Stilus knjiga
● Schäfer, C., (2015). Poticanje djece prema odgojnoj metodi Marije Montessori.
Zagreb: Golden Marketing – Tehnička knjiga.
● Seitz, M. i Hallwachs, U. (ur.), (1996). Montessori ili Waldorf?
Zagreb: EDUCA, NAKLADNO DRUŠTVO, d.o.o.

MREŽNI IZVORI:

● Nebula Montessori Asocijacija, Zagreb (2010). Pribavljeno 04.12.2022. sa

http://www.nebulamontessori.hr/pribor5.html

21